Komovi (planina)
Područje: Površi i brda Crne Gore
Grupa: Komovi (masiv)
Država: Crna Gora
Najviši vrh: Kom kučki, odn. Kučki Kom (2487 m)
Koordinate najvišeg vrha: 42.6801, 19.6418
Grupa: Komovi (masiv)
Država: Crna Gora
Najviši vrh: Kom kučki, odn. Kučki Kom (2487 m)
Koordinate najvišeg vrha: 42.6801, 19.6418
O planini ...
|
-
Reljef planine Komovi
-
-
Naslovna fotografija
Pogled na Komove od područja Trešnjevika |
Avanturistički centar & hostel Mojan
selo Japan, Crna Gora KLIKNI LOGOTIP ZA VIŠE INFORMACIJA 
U SURADNJI SA: VIA DINARICA
BOOKING
Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine  Oglašavajte ovdje:
|
|
Izvorišno područje Drcke i Komovi
Pogled na Komove od Krgovaca na zapadnim obroncima Trešnjevika, kojim prolazi cesta Mateševo-Andrijevica. Ovo je također izvorišno područje rijeke Drcke, desne pritoke Tare. |
►Planinu Komovi čine:
---►Područje najviših vrhova: Komovi kučki i Komovi vasojevićki
---►Istočni grebeni Komova - nižu se od Koma Vasojevićkog prema istoku
---►Zapadni grebeni Komova - nižu se od Kučkog Koma prema zapadu
---►Područje najviših vrhova: Komovi kučki i Komovi vasojevićki
---►Istočni grebeni Komova - nižu se od Koma Vasojevićkog prema istoku
---►Zapadni grebeni Komova - nižu se od Kučkog Koma prema zapadu
1. Područje najviših vrhova Komova
Najviše komovsko planinsko područje obuhvaća tri dijela:
► Kučki Komovi - zapadni i najviši dio planine s Kučkim Komom (2487 m) kao najdominantnijim vrhom u ovom visokoplaninskom grebenu, te Lijevoriječkim Komom (često se može čuti i Ljevorečki, odn. Lijevorečki, 2460 m)
► Međukomlje - središnji dio
► Vasojevićki Komovi (2461 m), koji su neznatno niži od zapadnog dijela.
Kučki komovi
Kom Kučki je najviši vrh Komova (2487 m n.v.). Osim po visini ovaj dio Komova dominira i po površini prostiranja (10,4 km2). Njegovi sastavni dijelovi su:
- greben Ljuban na sjeveru,
- vrh Kom Ljevoriječki, odn. Sjeverni vrh Kučkog Koma (2469 m)
- vrh Rogam na sjeverozapadu,
- Rogamski vrh, Mali Suvovrh i Suvovrh (Veliki Suvi vrh) najugozapadu,
- Carine i Sumor na jugu.
Vasojevićki Komovi
- greben Koma Vasojevićkog pruža se smjerom jug jugozapad - sjever sjeveroistok. Ovaj dio Komova predstavlja kompaktniju masu od zapadnog dijela, dok je vertikalna disekcija reljefa (vertikalna razvedenost terena) slična kao i na Kučkim Komovima. Ovaj greben počinje s Bavanom (2252 m n.v.) na jugu, preko Koma Vasojevićkog do Štavne na sjeveru, i pruža se na dužini od 6 km s ukupnom površinom od 4,15 km2. Njegova zapadna strana okrenuta ka Međukomlju je veliki siparski pojas dugačak preko 2 km.
Vrh Vasojevićki Kom (2461 m n.v.) na zapadu ima granicu sa Međukomljem, na jugu s Bavanom, na istoku su mu padine u dolinama Mojanske i Desne rijeke, a na sjeveru je Štavna. Njegova stjenovita gromada je teško pristupačna, osim s južne strane. Prema istoku njegovi ogranci su: Rupe (1776 m n.v.), Varda (1782 m n.v.), Lakina kosa, Ogorjela glava (1561 m n.v.), Orlosjed, Čukari i Jastrebić brdo. Najpoznatiji katun je Varda.
Bavan (2252 m n.v.) je dio Vasojevićkog Koma i prostire se južno od njegovog vrha. Od Kučkog Koma (2487 m n.v.) razdvaja ga Međukomlje, a prema jugu se završava u dolini Veljeg potoka, lijeve pritoke Mojanske rijeke.
Međukomlje
Između dva glavna grebena Komova nalazi se Međukomlje, koje je tektonskim pokretima spušteno duž rasjeda pravcem jugozapad - sjeveroistok. Na južnoj strani Međukomlje je zatvoreno prevojem visokim 2170 m n.v., između Koma Kučkog (2487 mnv.) i Bavana (2252 mnv.) na istoku. Na sjeveru je otvoreno i izlazi u dolinu Ljubaštice. Cijelo Međukomlje je dugačko nešto manje od 2 km, a široko oko 1000 m. Ako uzmemo da su nazubljeni grebeni, kojima je okružen sa svih strana granica, onda Međukomlje ima površinu od 2.55 km2.
Orijentirano je prema sjeveru i na izlaznoj strani se naglo spušta strmom padinom za 200 - 250 m, gdje počinje dolina Ljubaštice (pritoka Drcke koja se uliva u Taru).
2. Istočni grebeni Komova
Ovaj se greben pruža preko Štavne. Na krajnjem sjeveroistoku Štavne nalazi se vršak Razvršje (1748 m) od koga se prema istoku, prema dolini Lima, pruža niže, zaobljeno planinsko bilo, između porječja Kraštice na sjeveru te Perućice i Zlorječice na jugu. Ovo, visinom niže i znatno pristupačnije bilo bogato je bujnim livadskim kompleksima, a na pojedinim i stranama ima i šuma. Glavnu liniju bila čine manja, i u kontinuitetu povezana planinska bila: Milanovac (Dubačke glave, 1651 m), Novi (Stražnica, 1441 m, Đevojčina bukva, 1403 m), Rajčin do (1302 m), Veliki krš (1449 m), Mali krš i Zulevo brdo.
3. Zapadni grebeni Komova
Zapadno od Kučkog Koma niže se razgranata mreža više nižih grebena, koji se općenito pružaju zapadno i sjeverozapadno od vrhova Komova, sve do Potarja - njegova dijela između izvorišnog dijela Tare i ušća riječice Drcke u Taru kod Mateševa.
Najprostraniji greben na ovome području niže se od Koma Kučkog u smjeru sjeverozapada, preko Rogama (2015 m) do Strmenica (nom. Strmenice) gdje se račva jednim ogrankom prema sjeveru (Vrela - Jelenjak - Kukoraj), odn. drugim dalje prema zapadu (Bjelega - Pobilje; na području Belega-Pobilje račva se mnoštvo nižih grebena u smjeru sjevera, sjeverozapada, zapada, jugozapada i juga: Nesirenska kosa, Kriva kosa, Koške plani, Paljevi i Rasoja, Sarajevska kosa, Jelenja kosa).
Nešto južnije su tri grebena, čije je ishodište u visokoplaninskom grebenu koji polazi od Koma kučkog, preko Rogamskog vrha (2302 m) do Suvovrha (Veliki Suvi vrh, 2211 m), gdje se račva u tri grebena:
- Prvi greben od Suvovrha kreće u smjeru sjeverozapada, da bi potom skrenuo prema zapadu preko Malog Suvovrha (2028 m), sve do bila Turjaka (1720 m).
- Drugi greben polazi od Suvovrha u smjeru jugozapada da bi ubrzo skrenuo u zapadni smjer preko livada na kojima je katun M. Ćura, sve do Velje glavice (1652 m).
- Treći greben nastavlja od Suvovrha prema jugoistoku i jugu, preko vrha Carine (1987 m) i Sumor (1967 m) i izlazi na prijevoj Bilo od Carina, odakle se dalje nastavljaju vrhovi južnog komovskog vijenca.
Najviše komovsko planinsko područje obuhvaća tri dijela:
► Kučki Komovi - zapadni i najviši dio planine s Kučkim Komom (2487 m) kao najdominantnijim vrhom u ovom visokoplaninskom grebenu, te Lijevoriječkim Komom (često se može čuti i Ljevorečki, odn. Lijevorečki, 2460 m)
► Međukomlje - središnji dio
► Vasojevićki Komovi (2461 m), koji su neznatno niži od zapadnog dijela.
Kučki komovi
Kom Kučki je najviši vrh Komova (2487 m n.v.). Osim po visini ovaj dio Komova dominira i po površini prostiranja (10,4 km2). Njegovi sastavni dijelovi su:
- greben Ljuban na sjeveru,
- vrh Kom Ljevoriječki, odn. Sjeverni vrh Kučkog Koma (2469 m)
- vrh Rogam na sjeverozapadu,
- Rogamski vrh, Mali Suvovrh i Suvovrh (Veliki Suvi vrh) najugozapadu,
- Carine i Sumor na jugu.
Vasojevićki Komovi
- greben Koma Vasojevićkog pruža se smjerom jug jugozapad - sjever sjeveroistok. Ovaj dio Komova predstavlja kompaktniju masu od zapadnog dijela, dok je vertikalna disekcija reljefa (vertikalna razvedenost terena) slična kao i na Kučkim Komovima. Ovaj greben počinje s Bavanom (2252 m n.v.) na jugu, preko Koma Vasojevićkog do Štavne na sjeveru, i pruža se na dužini od 6 km s ukupnom površinom od 4,15 km2. Njegova zapadna strana okrenuta ka Međukomlju je veliki siparski pojas dugačak preko 2 km.
Vrh Vasojevićki Kom (2461 m n.v.) na zapadu ima granicu sa Međukomljem, na jugu s Bavanom, na istoku su mu padine u dolinama Mojanske i Desne rijeke, a na sjeveru je Štavna. Njegova stjenovita gromada je teško pristupačna, osim s južne strane. Prema istoku njegovi ogranci su: Rupe (1776 m n.v.), Varda (1782 m n.v.), Lakina kosa, Ogorjela glava (1561 m n.v.), Orlosjed, Čukari i Jastrebić brdo. Najpoznatiji katun je Varda.
Bavan (2252 m n.v.) je dio Vasojevićkog Koma i prostire se južno od njegovog vrha. Od Kučkog Koma (2487 m n.v.) razdvaja ga Međukomlje, a prema jugu se završava u dolini Veljeg potoka, lijeve pritoke Mojanske rijeke.
Međukomlje
Između dva glavna grebena Komova nalazi se Međukomlje, koje je tektonskim pokretima spušteno duž rasjeda pravcem jugozapad - sjeveroistok. Na južnoj strani Međukomlje je zatvoreno prevojem visokim 2170 m n.v., između Koma Kučkog (2487 mnv.) i Bavana (2252 mnv.) na istoku. Na sjeveru je otvoreno i izlazi u dolinu Ljubaštice. Cijelo Međukomlje je dugačko nešto manje od 2 km, a široko oko 1000 m. Ako uzmemo da su nazubljeni grebeni, kojima je okružen sa svih strana granica, onda Međukomlje ima površinu od 2.55 km2.
Orijentirano je prema sjeveru i na izlaznoj strani se naglo spušta strmom padinom za 200 - 250 m, gdje počinje dolina Ljubaštice (pritoka Drcke koja se uliva u Taru).
2. Istočni grebeni Komova
Ovaj se greben pruža preko Štavne. Na krajnjem sjeveroistoku Štavne nalazi se vršak Razvršje (1748 m) od koga se prema istoku, prema dolini Lima, pruža niže, zaobljeno planinsko bilo, između porječja Kraštice na sjeveru te Perućice i Zlorječice na jugu. Ovo, visinom niže i znatno pristupačnije bilo bogato je bujnim livadskim kompleksima, a na pojedinim i stranama ima i šuma. Glavnu liniju bila čine manja, i u kontinuitetu povezana planinska bila: Milanovac (Dubačke glave, 1651 m), Novi (Stražnica, 1441 m, Đevojčina bukva, 1403 m), Rajčin do (1302 m), Veliki krš (1449 m), Mali krš i Zulevo brdo.
3. Zapadni grebeni Komova
Zapadno od Kučkog Koma niže se razgranata mreža više nižih grebena, koji se općenito pružaju zapadno i sjeverozapadno od vrhova Komova, sve do Potarja - njegova dijela između izvorišnog dijela Tare i ušća riječice Drcke u Taru kod Mateševa.
Najprostraniji greben na ovome području niže se od Koma Kučkog u smjeru sjeverozapada, preko Rogama (2015 m) do Strmenica (nom. Strmenice) gdje se račva jednim ogrankom prema sjeveru (Vrela - Jelenjak - Kukoraj), odn. drugim dalje prema zapadu (Bjelega - Pobilje; na području Belega-Pobilje račva se mnoštvo nižih grebena u smjeru sjevera, sjeverozapada, zapada, jugozapada i juga: Nesirenska kosa, Kriva kosa, Koške plani, Paljevi i Rasoja, Sarajevska kosa, Jelenja kosa).
Nešto južnije su tri grebena, čije je ishodište u visokoplaninskom grebenu koji polazi od Koma kučkog, preko Rogamskog vrha (2302 m) do Suvovrha (Veliki Suvi vrh, 2211 m), gdje se račva u tri grebena:
- Prvi greben od Suvovrha kreće u smjeru sjeverozapada, da bi potom skrenuo prema zapadu preko Malog Suvovrha (2028 m), sve do bila Turjaka (1720 m).
- Drugi greben polazi od Suvovrha u smjeru jugozapada da bi ubrzo skrenuo u zapadni smjer preko livada na kojima je katun M. Ćura, sve do Velje glavice (1652 m).
- Treći greben nastavlja od Suvovrha prema jugoistoku i jugu, preko vrha Carine (1987 m) i Sumor (1967 m) i izlazi na prijevoj Bilo od Carina, odakle se dalje nastavljaju vrhovi južnog komovskog vijenca.
Okolica prijevoja Trešnjevik, pogled na Komove
|
Prijevoj Trešnjevik
Prijevoj Trešnjevik je najviša točka na regionalnoj cesti Kolašin - Andrijevica. Ovdje je razvođe porječja rijeka Tare i Lima. Na prijevoju Trešnjevik (1570 m) se u zgradi nekadašnjeg planinarskog doma nalazi Savova kafana. S lijeve strane Savove kafane počinje uska šumska asfaltirana cesta kojom se ide za Štavna. 
Pogled s obronaka planine Lise prema prijevoju Trešnjevik i na sjeverne strane Komova
|
Trešnjevik, selo
Selo Trešnjevik nalazi se na području Gornjih Vasojevića, u općini Andrijevica, od koje je udaljeno 7 km - od Mateševa 15 km i od Kolašina 28 km. Ovo planinsko i leži u podnožju Komova - od prijevoja Trešnjevik do užeg podnožja Koma udaljenost je 6 km, preko Presla i Štavne. Trešnjevik je formiran na lijevoj obali istoimene rijeke, koja u Gnjilom Potoku utječe Rajovu Rijeku. Izvorište Trešnjevičke rijeke je ispod planinskog prevoja Trešnjevik (1573 m n.v.). U pojasu koji zahvaća prostor od 998 m i 1200 m n.v. nastanili su se preci današnjih bratstava sela Gnjili Potok i Trešnjevik. Braća Rajo i Vuka rođeni su u Kraljima, živjeli jedno vrijeme u Kraljima a svoje potomke ostavili u Gnjilom Potoku i Trešnjeviku.[8]
Štavna
Štavna (genitiv, Štavne) je naziv za grebensko područje koje se prostire sjeverno od Vasojevićkog Koma u smjeru prijevoja Trešnjevik i predstavlja razvođe između Lima i Tare. Njezino sedlo je pod livadama pašnjacima, a najveći katuni na ovoj planini su: Božićki i Vulića katun. Jugoistočni dio Štavne naziva se Mačak, a na njenom sjeveroistoku je Razvršje (1784 m n.v.), od koga se prema istoku pružaju planinska bila: Milanovac (Dubačke glave, 1651 m n.v.), Novi (Stražnica, 1441 m n.v., Đevojčina bukva, 1403 m n.v.), Rajčin do (1302 m n.v.), Veliki krš (1449 m n.v.), Mali krš i Zulevo brdo, koji su u zapravo razvođe između rijeka Kraštice i Perućice.
Na Štavnima je izgrađen eko-katun, bungalovsko turističko naselje sa 10 kućica za po pet osoba i restoranom.
Na Štavnima je izgrađen eko-katun, bungalovsko turističko naselje sa 10 kućica za po pet osoba i restoranom.
Katuni Štavna (Katun Božićki, Vulića Katun, Katun Kobil Dô)
Katuni Štavna se nalaze na planini Komovi. Dosta su udaljeni od sela iz kojih mještani izdižu sa stokom. Radi se o nepreglednom prostranstvu bogatom pašnjacima, izvorskom vodom i šumom. Na Štavnu izdižu mještani sela Konjuha: Babovići, Vulići, Fatići i Kastratovići, a iz Kralja: Novovići, Lekići, Martinovići, Labovići i Rajovići. Iz Konjuha do Štavne treba oko 4 sata pješačkog hoda, a iz Kralja oko dva do tri sata. I na ovim prostorima ima dobrih livada. Jedna od karakteristika ovih katuna je ta da su stanovi dosta razbacani i da ima stanova koji su napravljeni od suhozida (lokalni naziv: suhomeđa). Krov im je na dvije vode i napravljen je od dasaka. Pasišta su velika i po njima pase sitna stoka koju čuvaju čobani, a goveda se odbijaju i ista se sama vraćaju svaku večer.
|
Štavna
Pogled od katuna Božićkog na Štavni prema njvišim vrhovima Komova. U prvom planu uzdiže se Vasojevićki Kom (2461 m), a desno od njega se naziru stijene Kučkog Koma (2487 m) i Ljevoriječkog Koma. Lijevo, uz šumu, nalazi se katun Vulića. |
|
Gnjili Potok
KOORDINATE: 42.7439, 19.7196; BROJ STANOVNIKA: 87 (2011. god.); WIKIPEDIJA - Gnjili Potok
|
Selo Gnjili Potok je jedno od 23 seoska naselja općine Andrijevice. Nalazi se u jugoistočnom dijelu općine, u gornjepolimskom regionu. Granice sela su od Bulca do prijevoja Trešnjevika prema Javorovom Brdu do Lise, dalje od Pelinovice ka Vučjem kamenu spuštajući se Suvim potokom ka vodenici Labovića do zaseoka Čuke i Čukačkom kosom do Stojanova Laza. Gnjili Potok zauzima površinu od 8,83 km² i na ovom prostoru je 2003. godine živjelo 111 stanovnika, odnosno 12,5 stanovnika po km².
|
Gnjili Potok, zimi
Autor fotografije: Guberinić Marko; Panoramio |
|
Kom vasojevićki
Pogled od Štavna na sjeverozapadne padine Koma vasojevićkog ___________________________ |
Zapadna strana Komova
Lijevo travnati greben Rogam-Strmenica, desno greben Turjaka. U pozadini (s lijeva nadesno) Ljevoriječki Kom, Kučki Kom, Rogamski vrh i Suvovrh. Podno grebena Rogama nalazi se katun Margarita.
Autor fotografije: Bojan Vesković; Izvornu fotografiju sa stranice Panoramio pogledaj klikom na fotografiju iznad.
Lijevo travnati greben Rogam-Strmenica, desno greben Turjaka. U pozadini (s lijeva nadesno) Ljevoriječki Kom, Kučki Kom, Rogamski vrh i Suvovrh. Podno grebena Rogama nalazi se katun Margarita.
Autor fotografije: Bojan Vesković; Izvornu fotografiju sa stranice Panoramio pogledaj klikom na fotografiju iznad.
|
Katunima na zapadnim obroncima Komova moguće je pristupiti putevima:
> Opasanica - Turjak - Pričelji, > Opasanica - Turjak - Margita, > Velja Rupa - Slana Rupa > Vučji Potok - Carine - Katun Vujadinovića i dr. Vodoizvorište Tare na Komovima - Crni izvori
Youtube; Autor: vasojevicilr Opis videa: A kad su izvori na Komovima u pitanju, najveće čudo ipak predstavljaju takozvani Crni izvori na Rogamu, podno Koma kučkoga, živa voda koja se nesumnjivo javlja na najvećoj nadmorskoj visini, ne samo na Komovima, i ne samo na crnogorskim planinama. U pitanju je, u stvari, nekoliko izvora koji takođe nikada ne presuše. Izviru ispod jedne ogromne stijene uvijek okićene nekim bujnim žutim cvjetovima, i točila oko nje, a onda se staču i sabiraju u mali potočić koji strmim kamenitim koritom, pocrnjelim od ledene vode, hita niz planinu da utoli žeđ sve rjeđih čobana i njihovih malenih stada, sve malobrojnijih krda govedi i dželepa konja.Sva dosadašnja mjerenja su pokazala da temperatura vode na Crnim izvorima ni tokom najžešćih ilinskih pripeka ne prelazi dva stepena i da zato spadaju među najstudenije prirodne vode na planeti. A vodom ih, po svemu sudeći, poji veliki smet u uvali Veliki zagon na Komu kučkom, koji nikada ne kopni. |
|
Katuni Margarita
|
Margarita je jedan od planinskih ogranaka Komova. To je izuzetno pogodno prostranstvo za držanje stoke ljeti. Na ove katune izdižu Zečevići, Gogići i Radunovići iz Opasanice. Da bi izdigli na katune potrebno je oko 2 sata pješačkog hoda računajući sa stokom. Prostor je izuzetno bogat pašom, izvorskom vodom i šumom. Izdig je oko 15 juna, a povratak oko Male Gospođe (Male Gospe, Gospojine). Kolibe su u najvećem broju grupirane.
Iznad Katuna Margarita
Autor fotografije: Ivan.Čarapić; Panoramio |
Katun Margarita
Autor fotografije: Bojan Vesković; Panoramio 
Margaritska rijeka
Autor fotografije: Ivan.Čarapić; Panoramio |
|
Katun Slana Rupa
Komovski katun izuzetno pogodan za stočarenje. Nalazi se, na neki način na istom potezu kao i naprijed navedeni katuni. Ovdje izdižu Koići s Kamena - Lijeva Rijeka i Gogići iz Krkora. Udaljenost ovih katuna od sela je 5 - 6 sati. I ovdje su kolibe dosta grupirane. Izdig je kao i kod ostalih katuna na ovom području.
Katuni Katunište (Katunište Vasojevićko, Katunište Kovačevića)
Katuni se nalaze na obroncima Komova. Sve pogodnosti koje Komovi pružaju katunima se mogu pronaći i na ovom prostoru. Ovdje izdižu: Dabetići, Radunovići i Lašići iz Opasanice, zatim Radevići, Tomovići, Milikići iz Lijeve Rijeke i Orovići iz Veruše. Udaljenost ovih sela od katuna je od 2 do 5 sati pješačkog hoda računajući da se ide sa stokom, a zavisi iz kog sela se polazi. Izdig je kao i na ostalim katunima sredinom juna, a povraćaj u drugoj polovici septembra. Kolibe su dijelom grupirane.
Katuni Prešlo (Preslo Popovića)
Katuni Prešlo takođe se nalaze na obroncima Komova, u nizu više katuna na ovom području (Margarita, Velja Rupa i dr.). I ovdje ima žive vode, dobrih pašnjaka i šume za domaće potrebe. Udaljenost ovih katuna od sela je oko 2 sata pješačkog hoda. I ovdje se može reći da se kolibe nalaze na kratkoj udaljenosti jedna od drugih. Na ove katune izdižu Popovići i Vešovići iz Opasanice. Izdig je i povraćaj s katuna isti kao i na drugim susjednim katunima.
Katun Velja Rupa
Na komovski katun Velja Rupa izdižu mještani Lijeve Rijeke: Lakušići, Radevići i Milikići. Udaljenost ovih sela od katuna je oko 5 sati pješačenja računajući da tjeraju stoku ispred sebe. Izdig je sredinom juna, a povraćaj oko Male gospođe. Kolibe na ovim katunima su relativno blizu jedne drugima.
Katun Mrčenov Dô (Mrčanov dô, Mrčanodo, Pavlov dô)
Katuni Mrčenov do su komovski katuni na koje izdižu Miloševići iz Stupova - Lijeva Rijeka. Udaljenost od sela do katuna je oko 5 sati računajući da idu sa stokom. Izdig je isti kao i kod drugih katuna na ovome području.
|
Svatovsko groblje nalazi se na sjevernoj strani vrha Strmenice. To se mjesto tako naziva jer su se na njemu srele dvije svatovske povorke, i ne želeći se jedna drugoj maknuti s puta, svi se pobiše. Nakon što su svati izginuli, njihove nevjeste Mara i Todorica obje skočiše niz litice, te i one pogiboše; i po njihovim imenima ta se mjesta i danas zovu Marina i Todoričina strana. Osim u Crnoj Gori, ovaj običaj da se svatovi pobiju kada se sretnu postojao je još i u Albaniji i Staroj Raškoj/Sandžaku, Kosovu.
Katun Mrčenov Dô
Autor fotografije: Zoran Djekić; Panoramio 
Vrela
Autor fotografije: Zoran Djekić; Panoramio |
Katun Prijepak
Katun zvan Priljepak je po broju koliba nešto manji od ostalih. Ovdje izdiže bratstvo Mujovića iz Spiča. I ovima je potrebno oko 5 sati pješačkog hoda zajedno sa stokom da izađu na katune. Kolibe su im na maloj udaljenosti. Izdig je sredinom juna, a povraćaj u drugoj polovini septembra.
Katun Kamenska Rupa
Katun Kamenska rupa na obroncima Komova je također po broju koliba dosta mali. Na njih izdižu Dujovići iz Lijeve Rijeke i njima je potrebno oko 5 sati pješačkog hoda sa stokom da izdignu na ove katune. I ovdje su izuzetno dobri uvjeti za stočarenje. Ima dosta izvorske vode, prostrane paše i šume za domaće potrebe. Izdig je kao i kod ostalih katuna na ovom području.
|
Katun Kajčina rupa
Katun Konačišta
Pogled na Kajčinu rupu
Autor fotografije: Zoran Djekic; Izvornu fotografiju sa stranice Panoramio pogledaj klikom na fotografiju iznad. 
Greben Kukinog brda - Kukoraja
Autor fotografije: Zoran Djekic; Izvornu fotografiju sa stranice Panoramio pogledaj klikom na fotografiju iznad. 
Divlje strane (desno) i greben Kukinog brda - Kukoraja (lijevo)
Autor fotografije: Zoran Djekić; Panoramio 
Pogled s Malog brda, kod Kajčine rupe, na dolinu Drcke
Autor fotografije: Zoran Djekić; Panoramio |
Pogled od Kukoraja prema Komovima
Autor fotografije: Boris Čelebić, Visokogorci Crne Gore. Izvornu fotografiju s autorovog albuma Margarita-Strmenica1959-Svatovsko groblje-Vrela-Kukoraj 1965 (Komovi) na Google+ pogledaj klikom na fotografiju iznad. 
Velje brdo (na Kukoraju)
Autor fotografije: Zoran Djekić; Panoramio |
Bare Kraljske
|
Podkomovsko selo, nalazi se uz cestu Mateševo-Trešnjevik-Andrijevica.
Sunga (Bare Kraljske)
Autor fotografije: Zoran Djekić; Panoramio 
Sunga (Đekići), Bare Kraljske
Autor fotografije: Zoran Djekić; Panoramio |
Vasojević Bogdan Labović
Porijeklom iz Bara Kraljskih, prosvjetni radnik i autor knjige "Život na Komovima", neki kažu ponajbolje knjige napisane o Komovima. Život je izgubio nesretnim slučajem u šumama Crnje podno Komova, u 63. godini. IZ PROŠLOSTI
20.1.1942. U Barama Kraljskim kod Andrijevice četnici napravili masakr nad partizanima koje su zatekli na spavanju. Tom prilikom ubijeno je 33, ranjeno 15 a zarobljena 102 partizanska borca. Bio je to prvi sukob četnika i partizana u Crnoj Gori koji se smatra početkom građanskog rata na njenim prostorima. 
Bare Kraljske
Autor fotografije: Zoran Djekić; Panoramio U Barama Kraljskim se od ceste Mateševo-Andrijevica odvaja makadamski put za područje Ljubštice i katun Ljuban podno Komova.
|
Turjak, greben
|
Katun Pričelje
Katun Pelevski Katun Klopocki Katun Lazovića Katun Vilački Katun Seoštički |
|
|
Prijevoj Carine (Bilo od Carina)
Carinama se naziva prijevoj (Bilo od Carina), vrh (1987 m) i katun (Carine). Prijevoj Carine su razvođe Mojanske rijeke (koja teče prema rijeci Jošanici, Zlorečici i Limu u Andrijevici) i izvorišnih dolina rijeke Tare (koja teče prema Mateševu i Kolašinu).
|
|
Katuni na Carinama
Carine, ili kako netko voli reći katuni na Komovima su možda najudaljeniji prostor od sela u Kučima. Na Carine izdižu seljani čitavih Kuča, naravno koji imaju svoje katune. Znači, tu su imali i imaju i danas pravo podići katun žitelji Kuča. Ovo je nepregledno prostranstvo po kome mogu pasti najveća stada i krda. Pašnjaci su bogati planinskom travom, a uz to ima dosta vode. Na Carinama je i manastir Komovi s crkvom posvećenom Svetom proroku Iliji kod koga se svake godine održavaju čobanski sabori na Ilindan 2. avgusta. Ovdje dolaze čobani i oni koji imaju svoje katune na ovim prostorima. Inače, da kažemo i to da je ovaj manastir, a time i katuni udaljeni od Podgorice 74 kilometra. Međutim, stočari stižu za jedan dan pješačkog hoda. Kažu dobri poznavaoci kučkih katuna kako je sir s Komova izuzetno dobar i ukusan.
|
Katun Popovića (Carine)
KOORDINATE: 42.6689781, 19.6390022
Katun Popovića se nalazi u podnožju vrha Komova, jugoistočno pod Rogamskim vrhom i jugozapadno pod vrhom Bavan. Prostor je izuzetno velik i obiluje živom vodom, prostranim pašnjacima i šumom koja je nešo udaljenija od katuna. Ovdje izdižu Popovići i Petrovići sa Meduna. Da bi izašli na katune potrebno im je oko 12 sati pješačkog hoda, računajući da tjeraju stoku ispred sebe. Kolibe su u nizu i nisu puno udaljene jedna od druga. Izdig polovinom juna, a povraćaj oko Male gospođe.
Katun Mijovića (Katun Sumor)
Katun Sumor nalazi se na samome prijevoju Carine, južno od istoimenog vrha Sumora (1967 m). Na prostoru Sumora su katuni Mijovića i Spaića iz Liješti koji su udaljeni od sela oko 12 sati hoda. Inače, kao i ostali komovski katuni i ovi su bogati izvorskom vodom, dobrom pašom i šumom. Izdig je isti kao i na ostalim komovskim katunima. Kolibe u katunu su dosta grupirane.
|
Monasi Srpske crkve spašeni od smrzavanja, 24. decembar 2011.
Proizvodnja: RTCG |
|
Carine (Krst od Prevlake), crkva sv. Ilije
Fotografija prikazuje crkvu sv. Ilije na lokaciji Krst od Prevlake, na prijevoju Carine, kod katuna Sumor. Crkvica se nalazi na oko 1800 metara nadmorske visine. Nad njezinim ulazom stoji natpis: "Ovaj hram podiže njegovo visočanstvo knjaz Nikola Prvi Petrović za pokoj duše svoga oca vojvode Mirka Petrovića Njegoša, hrabrom plemenu Kuča 1900. godine". Obnovljena je 1993-95. godine. Te 1995. ovdje je također podignut zvonik i manastirski konak. Pored crkve nalaze se tzv. mramori – odn. mramorje (grobovi ratnika, kopljanika i čobana-pastira, mnogi bez imena i znamenja. Na Carinama su se održavali zborovi i dogovarala su se brđanska plemena (za Ilindan). U pozadini lijevo se nalazi vrh Sumor (1967 m), a iza njega Bavan (2252 m) i Vasojevički Kom. |
|
|
Komovi (pogled sa katuna "Kurlaj)
Pogled sa katuna "Kurlaj", na Planinicu, katune Luke i Bijelu vodu, Bilo od Carina, crkvu Svetog Ilije i crkveni konak, katun "Lekov brijeg", Suvi potok i vrh od Koma. |
Pogled od katuna Bijela Voda na sjeverozapadnim padinama Planince prema najvišim vrhovima Komova
Katun Bijela Voda
Katun Bijela Voda na Komovima nalazi se u susjedstvu Carina. Ovdje izdižu Vujoševici iz Kupusaca, Dedići i Marovići iz Brskuta. Udaljenost ovih katuna od sela je oko 12 sati pješačkog hoda. Izdig je sredinom juna pa do kraja septembra. Kolibe su djelimično grupirane.
Katun Savovića
Katuni Savovića se nalazi na istočnom obronku Kurlaja. Radi se o prostoru na kome ima žive vode i dobrih pašnjaka. Ima i šume za domaće potrebe. Izdig je oko 15. juna, a zdig oko 15. septembra. Udaljenost od sela do katuna je oko 12 sati. Ovdje izdižu mještani sela Momče: Savovići, Jovovići i Vujadinovići.
|
Katun Camovića (Kurlaj Camovića)
Na ovaj katun izdižu članovi obitelji Camović iz sela Stravča. Ono je udaljeno od katuna oko 9 sati pješačkog hoda računajući da tjeraju stoku ispred sebe. Na ovom prostoru ima dosta žive vode, bogatih pašnjaka i šume. Izdig je sredinom juna, a povraćaj sredinom septembra.
|
|
Rijeka Zlorečica
Zlorečica
Dolina rijeke Zlorečice između Andrijevice i sela Dulići |
O rijeci Zlorečici
Rijeka Perućica i Kuckaja u selu Djulićima, grade Zlorečicu, bistru i studenu rijeku koja se u starim rukopisima pominje kao dobra rijeka. Kako je onda postala zla ... Legena kaže izato što je "ubila" dvoje mladih koji se mnogo volješe. Mještani pak nazvaše je zlom jer ili pomahnita od jesenjih kiša, nadodje, mutnu pjenu valja i sve pred sobom nosi. Ali, ipak, za letnjih večeri slušaš njene talase u Andrijevci, podno varoši, gdje se ona utapa u Lim, kako šumi, grgori na mjesečični, nasloniš glavu na jastuk, sklopiš oči i ne treba da prizivaš ovce da bi dozvao san. Zla rijeka je tada uspavanka. Autor: Šćepan Vuković i Dušan Stijović u knjizi "Varoš i zvijezde" O rijeci Perućici odn. Zlorečici ...
Rijeka Perućica nastala je od brojnih komskih riječica i potoka i jedinstvena je po svojim brzacima i bistini vode koja je, prema predanju izbjelila i košulju Svetog Save. Legenda kaže da je u davna vremena ovim krajem hodio Sveti Sava. Kad je u bistoj vodi oprao svoju košulju... O kako se začudio Sveti Sava?! Bože, i svi sveci sa Tobom, voda samo voda, ništa više a košulja čista, bijela kao snijeg cijelac sa najvišeg komskog vrha. Kako je Perućica dobila naziv postoje razne priče. Dvije verzije navodi Bogdan Labović u knjizi Život na Komovima. Po prvoj, ime je dobila po slovenskom Bogu sunca-Perunu. Dali su joj ime Srbi koji su bili na prostorima Komske župe prije dolaska Vasojevića. Po drugima, dobila je naziv tako što bi sluge cara Dušana, poslije lova i poslova u carskim ljetnjikovcima na Carinama prali svoje odežde u ovoj vodi. Voda je imala takvu moć da lako i brzo pere. Po tome su je prozvali Perućica. Međutim, jedne večeri nastupile su jake kiše, velike bujice su napunile korito, noseći sve pred sobom. Car je sa svojom pratnjom bio na području današnjih Đulića. Kada su vidjeli podivljalu rijeku, koja je nosila sve pred sobom, nazvali su je Zla rijeka, kasnije Zlorečica. [2] |
Konjuhe
|
Selo Konjuhe nalazi se 10 kilometara udaljeno od općinskog središta Andrijevice i rasprostire se na većoj površini, obuhvaćajući više zaseoka.
Konjuhe su se nalazile na tzv. "ljetnom putu" između Duklje, Budimlja, Vrmoše, Dečana i Skadra. Tu su prolazili i odmarali se carevi, pa su zato neki zaseoci po njima dobili imena - Carevi Konaci i Carevo Kućište. Drugi izvor navodi kako je Carevo Kučište dobilo ime po tome što su u njemu stanovali carski čobani. Godine 1330. selo je spomenuto u osnivačkoj povelji manastira Dečani, odnosno u Dečanskoj hrisovulji (Dobra rijeka i u njoj Konjusi.). Prema podacima iz 1903. godine selo Konjuhe imalo je 197 kuća sa 1200 stanovnika. Godine 2008. [7] selo je imalo oko 360 kuća, ali je od toga bilo čak više od 200 napuštenih. Ukupno je u selu, sa zaseocima, živjelo 170 stanovnika od kojih je bilo čak 67 neženja i samo tri djevojke. (Žene neće na selo i odlaze u grad a momci su vezani za djedovinu - u nasljeđe su ostavljena ogromna imanja, kažu u selu). Jedan od razloga odlaska devojaka iz sela je nedostatak radnih mjesta. Nekada su u ovom kraju radile tvornice „Termovent“, „Polimka“, „Soko Štark“, „Mermer“ koje su zapošljavale preko 500 radnika. Godine 2008. preostala je samo "Fabrika za papir" koja je nekada zapošljavala stotinjak radnika, a 2008. samo trećinu toga broja. Ranije je selo vrvjelo od djece, a osnovna škola „Milić Keljanović“ imala je i više od 460 učenika. U centru Konjuha nalazi se škola, crkva, prodavaonica, kafana Selo se nalazi u pitomom kraju, bogatom voćkama, poznato po kvalitetnoj domaćoj hrani i raznim vrstama domaćih rakija. 
Pogled na Komove iz Konjuha
|
Vasojevići u crnogorskoj granici
Autori: pop Bogdan Lalević i Ivan Protić, Izdavač: Srpska kraljevska akademija, Beograd, 1903. (str. 579-580). Objavljeno: Poreklo prezimena, selo Konjuhe (Andrijevica); priredio Vojislav Ananić Konjuhe (Konjue) nalazi se s obeju strana rečice Perućice, a na blagim nagibima rečnih strana. Deo sela na levoj strani reke prisojan je, a onaj je na desnoj u osoju. Selo je dugačko uz Perućicu 2, a široko 1 sahat. Uza selo, levom stranom Perućice, ide jedan put od Andrijevice preko Carina u Podgoricu (letnji put). Celo je Konjuhe podvodno sem jednog Košutića. Redovničkih vodenica ima na potocima mnogo, a bilo ih je i na Perućici do 1896., kada ih je reka, neobično nadošavši, sve odnela, kao i mnoge kuće koje su bile u blizini. Konjušani imaju tri planine: Vardu, koja je udaljena 2 sahata i na nju izdiže selo Dulinolje; Crnogoru, i na nju izdiže selo Košutiće i, najzad, Ravni, malo manje od sahata i na njih izdiže selo Mimiće. Konjuhe se računa u veliko selo i deli se na neka manja »sela« i to na levoj strani reke: Košutiće, Savrdak i Duli a one, a na desnoj: Čečevo i Mimiće. Po narodnom predanju Konjuhe je ime dobilo, po tome što su prestolonaslednici u vreme Nemanjića, koji su sedeli u Budimlju, ovde slali ergele konja na pašu. Po predanju Košutiće se tako prozvalo što je na njegovu mestu bio košutnjak manastirski. Dulipolje se zvalo Delipolje, kad je reka tekla ispod Mimića, a ispod današnjeg Dulipolja bila je poveća ravnica, pa kad docnije reka promeni svoj tok, te pokvari celo polje načinivši velika dula (vrtače), selo se prozove današnjim imenom. Savrdak se zove tako još iz vremena doselenja Vasojevića iz Lijeve Rijeke. Naime kad su došli otuda na ovom mestu našli su nekog Cimbaljevića u savrdaku (dubirogu), te taj naziv i celo selo dobije. Čečevo se opet tako prozvalo što je dosta strmeno, t. j. što čuči — čeči. Na vrh Konjuha pod Pehom zove se jedno mesto Carevo Kućište. Predanje veli da se tako prozvalo po tome što su u njemu stanovali carski čobani. Za Perućicu prača predanje da je to ime dobila po tome, što kada je nekad Sveti Savo putovao iz Zete preko Carina u Budimlje došavši na vrh Konjuha počine i naredi sluzi da otkuje konja i da mu sve četiri noge opere, kako ne bi pod pločama preneo zemlju iz proklete Dukljanovine u blagoslovenu Rasiju, te se po tome ta reka nazove Perućica. Tom je prilikom Sveti Savo zakopao na tome mestu neke srebrne novce pod jednom kruškom, te se to mesto prozove Srebrnica. Perućica odmah počne činiti štete, razdirući baštine i Sv. Savo opazivši to, pošto se odmakao od mesta na kome je počivao, poviče : „zla li je ova rijeka!« Te se otuda ona zove od sastavka sa Kuckajom — Zlorečica. Potok Dakiša dobio je ime otuda što ga za vreme suše nestaje, te od toga što se govori: »da je kiše!“ prozove se Dakiša. Na vrh Konjuha na izvoru potoka Bradavca nalazi se Bježanska Ledina, a na hiljadu metara od nje uz Perućicu nalazi se Robovi Laz (vidi str. 543.). Na dnu Dulipolja, na ušću potoka Dakiše u Perućicu, nalazi se crkva, trorazredna privatna škola i jedan han. A na dnu Košutića, na desnoj obali Perućice, na jednom kršu, nalaze se razvaline nekog starog manastira, za koji se kaže da je iz doba Nemanjića. Na košutićskom groblju opet ima jedna crkvina. Poreklo familija U Konjuhu ima 197 kuća sa 1200 stanovnika. Kuće su tako izmešane da se između pojedinih odeljaka — »sela“ ne može postaviti granica. Stanovnici su od Kovačevića: Kastratovići (Vojvodići), od Novakovića: Babovići i Kočanovići, od Mijomanovića: Jovovići, Guberinići i Fatići; zatim ima nekoliko kuća Cimbaljevića iz Pipera i Keljanovića iz Bratonožića. Zbog velikog prostora Konjuhe ima dva groblja: kod crkve na Dulipolju i na Košutiću kod stare crkvine. |
|
Mojanska rijeka
Mojanska rijeka
Mojanska rijeka između Jošanice i katuna Mojanska rijeka (Kočevi). Desno gore, pod snijegom, nazire se stijenoviti bedem vrha Bavan (2252 m) i Koma Vasojevićkog (2461 m). |
Mojanska rijeka
Opis Videa: Mojanska rijeka je rečica koja protiče dolinom Komova gdje se nalazio katun koji je nekada brojao i do 50 stanova.U njemu su uglavnom svoja stada izdizali: Babovići, Fatići, Leposavići, Keljanovići, Vučeljići, Vojvodići, Pajovići, Turkovići, Keljanovići i drugi.Film je snimljen 1983 godine i beleži samo mali dio toga vremena. |
Japan
|
Selo Japan smjestilo se u Podkomovlju, u blizini granice sa Albanijom, uz Mojansku rijeku, u općini Andrijevica (12 km od Andrijevice), ima 50-ak kuća i svega 10-ak aktivnih domaćinstava.
LEGENDE O IMENU SELA [4] ; Višegodinja legenda o ovome selu glasila je ovako: 1. Selo je, prema predanju, dobilo ime zbog svađe seljaka oko rusko-japanskog rata iz 1904. godine. Nakon što su 1904. zaratili Rusija i Japan, mala crnogorska knjaževina je „u ime vjekovne bliskosti s Majkom Rusijom“, objavila rat carskom Japanu. Iako je Rusija izgubila rat i i sklopila mir sa Japanom zaključila već 1905. godine, rat između CG i Japana trajao je i dalje, sve do 2006. godine,kada je zaključen, barem na simboličnoj razini, nakon što je Crna Gora obnovila neovisnost i, kada je posebni izaslanik Japana došao u CG s priznajem nove-stare države. Međutim, smatra se kako se radi ipak samo o legendi, a da su ostale legende ipak vjerodostojnije, poput ovih: 2. Kako se selo nalazi ispod strme padine visokih Komova, nakon što prve sunčeve zrake obasjaju selo, scenografija podsjeća na zemlju izlazećeg Sunca, kako i zovu Japan. Također i s obzirom na velik broj voćaka (pr. trešanja) u ovome kraju, u vrijeme proljetne cvatnje obronci planine podsjećaju na Japan. 3. Slijedeća legenda temelji se na priči iz doba Kraljevine Crne Gore, kada je seoski pametar i bajraktar Samilo Fatić, istaknuti borac u ratu sa Austro-Ugarskom, prilikom dodjele odlikovanja rekao kralju Nikoli da bi mu najveća želja i nagrada bile da dovede vodu u svoje selo sa izvorišta zvanog Biruljak. Kada ga je kralj pitao gdje je to selo, on je rekao „Daleko je u neviđ-bog, daleko je kao Japan.“ 4. Posljednju legendu mnogi smatraju najvjerojatnijom. Toponim Japan dolazi od „iapanus“ što znači župan, krajišnik - čuvar Krajine. Ta verzija datira iz 13. stoljeća, kada je selo bilo u sastavu metoha manastira Dečani, i nije vezana za bilo kakav rat sa Japanom. Kasnije, s nestankom župe, krajišnika i sokolara, selo je bilo izgubilo naziv Japan, ali nakratko. 
Jošanica, most na Mojanskoj rijeci
Most na Mojanskoj rijeci u selu Jošanica (u Konjuhama), na 922 m n.v. Od mosta vodi cesta do sela Japan, a prema zapadu odvojak koji prati tok Mojanske rijeke, sve do katuna Mojanska rijeka. U blizini mosta, u Mojansku rijeku se ulijeva Desna i odavdje počinje rijeka Perućica (Peročica) koja dalje teče prema istoku sve do spoja sa Kuckajom s kojom čini Zlorečicu. Selo Japan u Andrijevici posjetio nerezidentni japanski ambasador u Crnoj Gori Tadashi Nagai, polovinom novembra. Za to selo čuo je prije 35 godina i san mu je bio da ga obiđe. Da ostvari što je snio pomogli su mu mještani Japana i mjesne zajednice Konjuhe koji su ga pozvali da ih posjeti, ne očekujući da će se to desiti. Ipak, dogodilo se 16. novembra! Njegova ekselencija, g-din Nagai bio je oduševljen prirodom i dočekom i obećao da će njegova vlada pomoći ovom kraju, ako mještani kažu što im je potrebno.
Prelijepom selu pod Komovima nijepromijenjen ni davnašnji naziv, ni teritorija, ali je u njemu sve manje ljudi. Od 50-ak kuća svega je 10 aktivnih domaćinstava. Teški i nesigurni uslovi za život uticali su na raseljavanje stanovništva. U samom selu nema škole, ima je u obližnjoj Jošanici, no iz Ministarstva najavljuju ukidanje i matične škole „Milić Keljanović“ u mjesnoj zajednici Konjuhe, koja će od naredne godine postati četvororazredno istureno odjeljenje Osnovne škole u Andrijevici. Seosku školu su ranije posjetili studenti i profesori Univerziteta u Tokiu i ostavili fragment „Gorskog Vijenca“ na japanskom, koji je preveo Kazi Tanaka. Velika je šteta da Podkomovlje ostane bez prosvjete jer je u Konjusima davne 1862. bila otvorena Konjuška univerza, poslije Cetinjske jedina škola u Crnoj Gori. Otvorio je jedan od najznamenitijih ljudi ovog kraja Petar Vulić koji je u Petrogradu završio Učiteljsku i Bogoslovsku školu. Saznajemo da je znamenit bio i njegov brat-vojskovođa, junak Ljermontovog romana “Junak našeg doba“. Ima ovaj, jedan od najljepših djelova Crne Gore, i danas velike ljude. Još jedna spona ovog kraja sa velikim Japanom je Maja Vojvodić, čiji je otac iz Konjuha. Ona je magistar japanskog jezika, i naravno, učestvovala je u dočeku japanskog ambasadora, pozdravila ga na japanskom i na našem jeziku. Živjela je i studirala u Japanu i sve najljepše govori o zemlji koja je daleko 11 sati avionom. Pozdravila su ga na japanskom i djeca iz osnovne škole, u kimono odijelima, a on im poklonio knjige koje su stigle direktno iz Japana, da čitaju i gledaju slike iz tradicije, istorije i kulture te stare civilizacije. Iz jedne od najjačih ekonomskih sila svijeta, sa oko 130 miliona stanovnika, stigao je gospodin Tadashi Nagai, koji je odavno znao za selo sa imenom svoje države i bio mu je san da ga posjeti, a on se i ostvario polovinom novembra. O svojim utiscima kaže na crnogorskom: “Drago mi je što sam uspio da dođem poslije 35 godina od kad sam saznao da postoji selo Japan. Nijesam ni očekivao ovakvu dobrodošlicu. Vidio sam da je selo vrlo lijepo, iako nijesmo vidjeli planine. Imate sve što je potrebno za lijep život – rječice, planine, livade... “ Vjerovatno ambasadoru onda nije ni bilo jasno zašto su ovo selo uglavnom napustili njegovi stanovnici. A jesu. Nijedno dijete iz tog sela nema za školu, tačnije sva djeca su već odrasla. Naš vodič, učitelj Tomislav Fatić se čudi kako jedan od njegovih sinova je ostao tu da živi, kako on jedini voli selo i poljoprivredu. Jedino mu nije pravo što se još ne ženi. Gospodin ambasador kaže da su mu se svidjele vasojevićka šljiva i priganice s medom. Ukoliko se mještani Japana budu obratili, japanski narod će im pomoći, obećava njegova ekselencija pred kamerama. Razmišljamo nakon toga što bi im to bilo potrebno, kad sve više njih odlazi. Skoro je probijen makadamski put do vrha Japana (oko 1300 metara nadmorske visine), teško da bi asfalt nešto promijenio. Jedino kad bi bili stimulisani ljudi da se vrate zbog zemljoradnje i stočarstva, da za to bude organizovan otkup... Ili bi trebalo iskoristiti izvanredne turističke potencijale ovog kraja - ljeti dovesti Japance i ostale strance na Komove i pod njihove visove, organizovati manifestaciju od trešanja, obilazak rijeke, mostova i mlinova. Moglo bi biti atraktivno i čekanje svanuća u selu izlazećeg Sunca. A onda fino na doručak od tople pogače, sira i mlijeka... Sve je ovdje, kažu - vječno, beskrajno tužno i daleko, uzeto od života i vremena, ali u svemu ima topline i radovanja. Ovaj predio je među najljepšima u Crnoj Gori... Kroz Japan i obližnja sela teče živopisna rijeka Perućica koja je vjerovatno dobila naziv po Perunu, bogu Sunca, iz slovenske mitologije, rijeka sa sedam mostova. Na njoj je još aktivan jedan od mlinova. Kao da prkosi nestajanju ovog kraja. Možda je to „mlin dobre nade“, onaj koji kazuje da život ovog kraja uporno teče, ipak se nastavlja… [10] Azijski i crnogorski Japan uspostavili su "službene odnose" u jesen 2008. godine. Tada je japanski nerezidencijalni ambasador u Crnoj Gori Tadaši Nagai posetio Japan kod Andrijevice. Od tada, na ulazu u selo, stoji natpis sa domaćim i japanskim nazivom mjesta. Ambasador je davno čuo za Japan u Crnoj Gori i želja mu se ispunila - da vidi taj "evropski" Japan. U selu su ga dočekali sa šljivom i priganicama sa medom, a on je donio knjige o Japanu. Bio je zadivljen kada ga je Maja Vojvodić, poreklom baš sa Komova, pozdravila na crnogorskom i japanskom jeziku. Ona je studirala u Japanu. Prije ambasadora, pod Komove je došla i grupa studenata Univerziteta u Tokiju. Seoskoj školi su poklonili japanski prevod "Gorskog vijenca".
Izvor: Kurir, 2008.) [4] |
Selo Japan je, prema jednom od predanja, dobilo ime zbog svađe seljaka oko rusko-japanskog rata iz 1904. godine....
Kada su 1904. zaratili Rusija i Japan, Crnogorci nisu, kako se veli, časili časa: u ime vjekovne bliskosti sa Majkom Rusijom, mala balkanska knjaževina objavila je rat carskom Japanu. Rusija je rat izgubila i mir sa Japanom zaključila već sljedeće godine. Ali Crna Gora nije. Rat između Crne Gore i Japana trajao pune 102 godine – sve do 2006, kada je Crna Gora obnovila nezavisnost. B92 je 16. 6. 2006. pisao: “Da je rat završen, ali i da Japan priznaje Crnu Goru kao nezavisnu državu, biće definitivno potvrđeno dolaskom specijalne izaslanice japanskog premijera i zamenice ministra spoljnih poslova Akiko Jamanaka u Crnu Goru 21. i 22 juna. Jamanaka će se sastati sa najvišim zvaničnicima Crne Gore i predati pismo japanskog premijera Junićira Koizumija predsedniku Vlade Crne Gore Milu Đukanoviću.” Na sajtu montenegrina.net, u tekstu “Crnogorci u rusko-japanskom ratu”, dr. Đuro Batrićević tvrdi kako crnogorsko-ruskog rata, pa tako ni mira sklopljenog 2006, nije bilo. U sukobu Rusije i Japana je učestvovao veliki broj Crnogoraca, piše Batrićević, a među njima i pomorski kapetani i generali. Istoričar dr. Novak Ražnatović, na kojega se Batrićević poziva, objasnio je stepen ovisnosti tadašnje Crne Gore o Rusiji: „Tako, materijalna pomoć Rusije Crnoj Gori na početku dvadesetog vijeka bila je: za crnogorsku vojsku kompletno naoružanje i oprema, uključujući trošak za dva bataljona redovne vojske; gotovo kompletno izdržavanje relativno skupog crnogorskog dvora; trošak za Crnogorsko poslanstvo u Carigradu; izdržavanje dvije srednje škole - Bogoslovsko učiteljska i Đevojački institut; Ruska crkva, vlada i narod značajno su pomagali Crnogorsku mitropoliju, odeždama, utvarima, knjigama, prilozima za gradnju i popravku crkava. Posebno, osobito u nerodici, Rusija je Crnoj Gori poklanjala znatne količine žita gotovo svake godine”. Rusija je finansirala manje-više čitav crnogorski budžet. Što će reći da je crnogorska ljubav prema majčici Rusiji imala veoma čvrsto finansijsko utemeljenje i nipošto nije bila slijepa. Andrej Nikolaidis, Al Jazeera Balkans [5] Japan - Selo u Crnoj gori
Opis videa (Youtube): U veoma gledanoj emisiji RTS-a "Kvadratura kruga" 18. januara prikazana je reportaža o selu u Crnoj Gori koje se zove Japan. Kako je i kada ovo selo dobilo takvo ime, to niko pouzdano ne zna, a nijedna od tri legedne o nastanku imena crnogorskog Japana nije do kraja utemeljena. U ovom Japanu ne žive ni Crnogorci, ni Japanci, ni Albanci, već isključivo Srbi, koji su "u ratu" sa crnogorskom vladom zato što ih je odvojila od Srbije, i što godinama ništa nije ulagala u njihov kraj – rečeno je u emisiji. Selo se nalazi na samoj granici sa Albanijom, ispod planine Komovi, ima nekoliko stotina stanovnika, ali oni sve više odlaze i selo se prazni. U emisiji je pomenut i period Rusko-japanskog rata (8 februar 1904 – 5 septembar 1905 ) u kome je nekoliko stotina Crnogoraca učestvovalo na strani Rusije – kao dobrovoljci. Istorija nam kaže da Crna Gora nije nikada objavila rat Japanu, mada se to često pominje kao istorijska istina. Urednik emisije Branko Stanković autor je 18 dokumentarnih filmova i dve drame koje su ekranizovane na RTS-u, a i mnoštva dokumentarnih emisija, koje su, kao i filmovi, nagrađivane na domaćim i međunarodnim festivalima. |
Katun Mojanska rijeka (katun Kočevi)
Katun Kočevi (Mojanska rijeka)
|
Tamo gdje se Mojanska rijeka svojim brzacima i čistom vodom probija uz jugoistočnu stranu Božićkog (Vasojevićkog) Koma, a s južne strane podno Vujove planine i Mojana, u planinskoj uvali nalazi se katun Mojanska rijeka (Kočevi) gdje su stada izdizala vasojevićka bratstva iz sela Konjuhe, a posebno Babovići, Fatići, Leposavići, Keljanovići, Vučeljići, Vojvodići, Pajovići, Turkovići, Kočanovići i drugi. Nekada je ovaj katun brojio i do 50 stanova (koliba), danas je tu ostao pokoji stan jer je u ovom kao uostalom i u cijeloj Crnoj Gori sve manje stoke. [2]
Katun je udaljen 6 km od Jošanice, od koje vodi makadamski put. Godine 2008. aktivna su bila samo dva stana. U prvom stanu tako su boravila tri brata Babovića. Imaju stado od 200 ovaca i 5 krava. Godišnje prodaju oko 100 jaganjaca. [7] Godine 2014. u katunu je instaliran sustav, koji uz pomoć sunčeve energije proizvodi struju. Informacija iz iste godine navodi kako je put Jošanica-katun, zbog ranijih visokih voda (primj. 2010. godine) i dalje neprohodan za vozila. |
Katun Mojanska rijeka (Kočevi)
U pozadini lijevo uzdiže se Suvi vrh (1960 m), a desno od njega je nešto niži vrh (kota 1854 m). Podno oba vrha, koji čine sjeverozapadni ogranak planine Mojan, prostire se šumom prekrivena padina Surdupa. Desno iznad (na visini) nalazi se prijevoj Carine.
U pozadini lijevo uzdiže se Suvi vrh (1960 m), a desno od njega je nešto niži vrh (kota 1854 m). Podno oba vrha, koji čine sjeverozapadni ogranak planine Mojan, prostire se šumom prekrivena padina Surdupa. Desno iznad (na visini) nalazi se prijevoj Carine.
Vrhovi Mojana i Zabelit iznad izvorišnog područja Mojanske rijeke
Pogled sa staze koje povezuje katune Kočevi i Sumor.
Pogled sa staze koje povezuje katune Kočevi i Sumor.
|
Katun Surdup
Iznad katuna Kočevi (Mojanska rijeka) nalazi se manji katun Surdup gdje izdižu stoku Jevrići i Vojvodići. Pored izuzetno kvalitetne trave i bistre Mojanske rijeke, ovdje je priroda izuzetne ljepote. [2]
|
Gusta listopadna šuma na izvorišnom području Mojanske rijeke
Između planine Komovi, Planinice i Mojana |
Pogled s Trešnjevika u smjeru doline Lima
Istočni greben Komova
Autor fotografije: Ribo Raičević; Panoramio |
Komovi, pogled iz doline Lima, između Andrijevice i Berana
|
Andrijevica 1904
Izvorni opis videa: Autor, Miodrag Babović: Koristeći kao osnovu film Jugoslovenske kinoteke - krunijanje kralja Petra II Karađorđevića kao i fotografije iz toga perioda koje je bilo moguće pronaći pokušao sam da podsjetim kako je izgledala Andrijevica početkom hiljadu devestote godine. |
|
Rječica Drcka i iznad nje Kukoraj brdo (1965 m)
|
|
Nesiren - Kotič
Šumoviti, krajnji sjeverozapadni dio Komova, koji se nalazi jugoistočno od sela Mateševa, kao i između rijeke Tare i Drcke naziva se Nesiren. Najviši vrh Nesirena je Kotič (1783 m). Uz ovaj vrh se nalazi i istoimeni katun. U ovome kraju se može naići na više "nesireskih" toponima: Nesirenska kosa, Nesirenski potok, greben Nesiren. Ovo je područje koje za ispašu koriste pripadnici plemena Vasojevića.
Jedna od tradicionalnih staza koja je vodila od Mateševa do središnjeg dijela Nesirena, do brda Kotič i Katuna Kotič, započinjala je strmim usponom iz Mateševa uz greben Nesiren, do nekoliko livada, prošavši uz Javorovu glavu (1544 m) i izvor Omanjak, nastavila kroz šumu grebenom uz Jagodinu glavu (1642 m) i Solila, sve do Kotliča. Greben kojime prolazi staza smjestio se između doline potoka Pecka na istoku i na zapadu iznad rijeke Tare šumovite uvale Žuren (prema topog. karti Vojnogeogr. zavoda, odn. Žurin, prema: Vučinić, 1973.). Do Kotiča se stizalo i iz Pajkovog Vira na obali rijeke Tare, uz cestu Veruša-Mateševo. Do Kotiča se može i iz doline rječice Opasanice, preko Rasoja i Paljeva. Od Katuna Kotič se preko Bjelega grebenskom stazom u smjeru istoka može nastaviti prema Rogamu i odatle prema središnjim vrhovima Komova.
Jedna od tradicionalnih staza koja je vodila od Mateševa do središnjeg dijela Nesirena, do brda Kotič i Katuna Kotič, započinjala je strmim usponom iz Mateševa uz greben Nesiren, do nekoliko livada, prošavši uz Javorovu glavu (1544 m) i izvor Omanjak, nastavila kroz šumu grebenom uz Jagodinu glavu (1642 m) i Solila, sve do Kotliča. Greben kojime prolazi staza smjestio se između doline potoka Pecka na istoku i na zapadu iznad rijeke Tare šumovite uvale Žuren (prema topog. karti Vojnogeogr. zavoda, odn. Žurin, prema: Vučinić, 1973.). Do Kotiča se stizalo i iz Pajkovog Vira na obali rijeke Tare, uz cestu Veruša-Mateševo. Do Kotiča se može i iz doline rječice Opasanice, preko Rasoja i Paljeva. Od Katuna Kotič se preko Bjelega grebenskom stazom u smjeru istoka može nastaviti prema Rogamu i odatle prema središnjim vrhovima Komova.
|
Uspon na Kučki kom (zimski uslovi)
Autor: Igor Škero Uspon na Kučki Kom, ovaj put sa ledom prekrivenim vrhom |
Najbliža naseljena mjesta iz kojih se može prići Komovima su na sjeveroistoku Andrijevica, a na sjeverozapadu Mateševo (cestovna veza prema Kolašinu odn. Podgorici). Pod samu planinu najpogodnije je doći sa sjeverne strane, preko prijevoja Trešnjevik (1573 m n.v.) ili s jugozapadne strane cestom uz Opasanicu (izvorišni krak Tare). Pod Komove se može doći i od istočne strane iz sela Konjuhe, dolinom rijeke Zlorječice.
Planinarski domovi, kuće i skloništa
|
Planinarska koliba Carine - sklonište na katunu Carine (1868 m)
KOORDINATE: 42.668619 N, 19.637391 E Na katunu Carine u jedna je koliba uređena kao zaklonište. Vlasnik kolibe (Kuči kažu glada) je Stanko Popović sa Meduna. Koliba je otvorena za sve dobronamjerne goste u volji i u nevolji. Mole se svi posjetitelji da čuvaju inventar i da ne ostavljaju nered za sobom. Kolibu su, uz pomoć prijatelja i rođaka obnovili Stankovi sinovi Sreten, Slavko i Mladen, kako bi služila ljubiteljima Komova - planinarima. Potrebne informacije mou se dobiti na: Mladen Stankov Popović 067660054; mladenmpop@gmail.com. Izvor: http://wikimapia.org/8970417/sr/Katun-Carine, 2015. godina 
Planinarska koliba Carine
Autor fotografije: Joe Stiegler, DAV Sektion Ludwigsburg Joe Stiegler, DAV Sektion LudwigsburgJoe Stiegler, DAV Sektion Ludwigsburg |
Klikom na logo BOOKING.COM
direktno pronađi smještaj na području Komova |
Ostali smještaj
|
Klikom na logo BOOKING.COM
direktno pronađi smještaj na području Komova |
Legenda:
Today=danas; Mon=ponedjeljak; Tue=utorak; Wed=srijeda; Thu=četvrtak; Fri=petak; Sat=subota; Sun=nedjelja
Today=danas; Mon=ponedjeljak; Tue=utorak; Wed=srijeda; Thu=četvrtak; Fri=petak; Sat=subota; Sun=nedjelja
