|
|
PRIMORSKI POJAS > PODRUČJE SJEVERNOG JADRANA > OTOCI SJEVERNOG JADRANA > Cresko-lošinjsko otočje > Unije
Država: Hrvatska
Obližnji otoci: Lošinj, Srakane (Vele i Male), Zeča, Cres, Susak
Najviši vrh: Kalk, 134 m prema Open Street Map / 132 m prema Velikom atlasu Hrvatske (Mozaik knjiga) / 138 m prema Wikipediji (hr)
Koordinate najvišeg vrha: 44.6190, 14.2669
Država: Hrvatska
Obližnji otoci: Lošinj, Srakane (Vele i Male), Zeča, Cres, Susak
Najviši vrh: Kalk, 134 m prema Open Street Map / 132 m prema Velikom atlasu Hrvatske (Mozaik knjiga) / 138 m prema Wikipediji (hr)
Koordinate najvišeg vrha: 44.6190, 14.2669
O otoku ...
|
|
UvodUnije su otok u Jadranskom moru, u Cresko-lošinjskom otočju. S izuzetkom Cresa, najveći je otok koji okružuje Lošinj i jedan od najzapadnijih hrvatskih otoka. Otok Unije je površine 16,77 km² i razvedenom 36,6 km dugom obalom.
Okolo otoka se nalazi i nekoliko manjih otočića, otočić i greben Samunćel (sjeverozapadno), otočić i pličina Mišnjak (istočno), greben Zasmokve i jedan otočić, Školjić, a južno od otoka se nalaze pličina Arbit (tik uz najužniju točku) i pličina pod Polcem. Sjeverno od Unija se nalazi otok Zeča, sjeveroistočno i istočno su otoci Cres i, preko Unijskog kanala, Lošinj, a južno se nalazi otok Susak. Na zapadu je otvoreno more. Pučinska je obala strma. Prema jugozapadu, preko prolaza Velog Žapla, se nalaze Vele Srakane. Rubne točke otoka su rtovi Vnetak, Arbit, Vele stine, Lokunji i Maračol. Najviša točka otoka je vrh Kalk (138 m). Na otoku je plodno polje s izvorom pitke vode. Pretpostavlja se da je to polje otoku dalo ime. Grčka riječ (he)neios i latinska nia znače "njiva", polje". Upravo su to prostrano plodno tlo, izvori vode i povoljan prometni položaj, zaslužni za stalnu naseljenost Unija kroz povijest. Jedino naselje, Unije, leže na zapadnoj obali otoka. Stanovništvo se bavi turizmom (čisto more i veliki broj plaža), maslinarstvom, ovčarstvom. Unije administrativno pripadaju Gradu Malom Lošinju. IZVOR Unije (otok). Wikipedija (hr) 
Svjetionik na rtu Vnetak
|
 Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ovog otoka Search directly for accommodation in the vicinity of this island 
Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS
Reljef
Pogled na Unije iz prolaza Veli Žapal - prolaza širine 2 km, koji odvaja otok Unije od Velih Srakana.
Reljef otoka Unije
LEGENDA: 1 - gradina, 2 - villa rustica, 3 - crkva, 4 - kapela, 5 - vrh, 6 - lokva, 7- svjetionik, 8 - zračna luka Izvor: Magaš i dr., 2006. |
Otok je pretežito brdovit i građen od vapnenca. Sjeverozapadna pučinska obala je strma (Vele i Male Stiene), a na jugozapadnom dijelu se nalazi poluotok Polje, s plodnom zemljom, praporom i izvorom pitke vode.
Južnim dijelom otoka dominira otočni hrbat koji se proteže u pravcu SZ-JI od rta vele Stiene preko Kambunare (92 m), Križa (109 m), sedla kod naselja (58 m), Sečine (108 m) do najviših vrhova na jugoistoku Kalka (132 m; 134 m n.m. prema Open Street Map / 132 m prema Velikom atlasu Hrvatske (Mozaik knjiga) / 138 m prema Wikipediji (hr)) i Turna (127 m) do rta Arbit. S tim hrptom usporedan je kraći hrbat, koji se proteže od rta Hartina do rta Maračuol. |
Geologija
|
Otok je građen od krednih karbonatskih stijena. Vapnenci tercijarne starosti nalaze se u jedinstvenoj zoni koja se pruža od rta Vele stiene na sjeverozapadu do rta Arbit na krajnjem jugoistoku otoka u duljini od oko 7 km i širine do 1,2 km. U toj zoni prevladavaju foraminiferski vapnenci (E1,2). Foraminiferski vapnenci javljaju se kao uzak pojas smeđih pločastih vapnenaca neznatne debljine, a na temelju mikropaleontoloških analiza (pojava foraminifera Gllobigerina bulloides i G. bilobata koje podnose i jako snižen salinitet), zaključeno je da ovaj pojas vapnenaca odgovara brakičnom do slatkovodnom razvoju tzv. liburnijskih slojeva na prijelazu iz paleocena u donji eocen uz debljinu naslaga do 50 m (Mamužić, 1965.)
|
Klima
|
PRIRODA
Veliki dijelovi otoka uglavnom su obrasli makijom i ponegdje zapuštenim, a nekad kultiviranim zemljištem (uglavnom maslinici - oko 20.000 nasada maslina). Na Unijama raste i mnoštvo aromatičnog i ljekovitog bilja, među kojima su: koromač, kičica, kadulja, mirta i vrijesak.
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Stanovništvo
|
Prema popisu iz 2011. na otoku je stalno naseljeno 88 ljudi. Većinsko i autohtono otočko stanovništvo su Hrvati. Govore čakavskim narječjem hrvatskog jezika.
Najviše stanovnika živjelo je na otoku 1921. godine, kada ih je ovdje bilo čak 783, nakon čega u nekoliko navrata dolazi do iseljavanja, uglavnom u SAD. Iseljeni Unijani su se najviše naseljavali (jednako kao i stanovnici susjednog otoka Suska) u New Yorku i obližnjem Hobokenuv(New Jersey). Mnogi su se raselili i po Hrvatskoj, ili nastanili u obližnjem Malom Lošinju. Danas Unijani (mnogi od njih povratnici iz Amerike) žive uglavnom od poljoprivrede i turizma. |
Povijesni pregled
|
Unije su bile naseljene i prije Starog vijeka, što sugerira naziv "Gradina" za lokacije Arbit i Malendarska na krajnjem sjevernom i na krajnjem jugoistočnom kraku otoka, što je inače naziv za stare ilirske utvrde u našim krajevima.
Na južnom dijelu otoka se nalazi i Villa Rustica. U doba Rimskog Carstva Unije su veliki maslinik. Iz tog vremena u Polju postoje tragovi zdenaca i ladanjskih kuća, a na sjevernom dijelu otoka i ostaci rimskog puta (Rimska kuća). Hrvati se naseljavaju u 7. stoljeću. Otok je pod vlašću hrvatskih vladara do 1102. godine, kada Unije, zajedno s ostalim dijelovima Hrvatske, dolaze pod vlast Ugarske, od 1867. do 1918. prelaze pod vlast Austro-Ugarske (Austro-Ugarskom nagodbom), a nakon toga Hrvatski Sabor donosi odluku o izdvajanju hrvatskih krajeva iz Austro-Ugarske i udruživanju u Državu SHS. Godine 1920. Unije i susjedni otoci pripojeni su Italiji (Rapallskim ugovorom). Dvadesetih godina dvadesetog stoljeća Unije bilježe demografski i gospodarski razvoj, tako da 1921. na otoku živi čak 783 stanovnika. U to vrijeme postajala su i 2 mlina za masline i jedna mala tvornica za preradu ribe. Krajem dvadesetih godina velike gospodarska kriza uzrokuje iseljavanje ljudi s otoka, ponajprije u SAD. Godine 1943. Unije se oslobađaju talijanske vlasti i priključuju se matici Hrvatskoj, a u njenom sklopu i FNR Jugoslaviji. Lošinjsko poduzeće "Jadranka" 1978. na otoku započinje s poljoprivredom i stočarstvom. To rezultira dolaskom novih stanovnika, te ekonomskim napretkom. Jedan od najvažnijih datuma u novijoj povijesti Unija je 7.10.1979., kada je na otok stigla struja. Tih godina i škola je započela s radom, a uz postojeća tri (pošta, trgovina i električna centrala) otvaraju se i nova radna mjesta. Finska tvrtka "Pekka Salminene Architects" osnovala je 1987. Unije Workshop (od 1992. Unije Workshop International), međunarodni centar za arhitekturu koji organizira međunarodne seminare, izložbe, te radne grupe i tečajeve za studente i profesionalce. Godine 1997. organizacija je kupila suvremenu centrifugalnu prešu za masline i tako omogućila obnovu tradicije proizvodnje maslinovog ulja na otoku. WIKIPEDIJA |
Unije (Onie) imaju nekoliko stanovnika i svi su jako siromašni. Glavni proizvod im je drvo za loženje, jer je otok većim djelom šumovit. Mogli bi proizvoditi velike količine meda i voska i uzgajati stoku, ali to ne čine. More oko Unija je bogato ribom, uglavnom tunom, skušom i sardelom, ali siroto stanovništvo nema ništa od toga, pa stranci dolaze i hvataju im ribe pred nosom. |
Tradicijsko graditeljstvo
Kuće širokih zabatnih pročelja u naselju Unije
|
Obilježje Unija su kuće širokih zabatnih pročelja, karakteristične za stambenu arhitekturu Malog i Velog Lošinja 19. stoljeća, sagrađene u amfiteatralnoj strukturi naselja.
Za razliku od ostale otočke pučke arhitekture, bočno zabatno pročelje je glavno, pa se kuće doimaju pomalo spljoštenima, jer su iznimno široke, a pritom u dubinu vrlo plitke. Glavna pročelja su orijentirana prema zapadu pa se na taj način, kao i trima prozorima visokog potkrovlja (šufita) osigurava pogled svake kuće prema moru i bolja osunčanost. |
Tradicijska gastronomija
U gastronomiji su specifična jela s lignjama pripremljenim na razne načine. A u mjesecu studenom se ovdje održava poznata Unijska lignjada – natjecanje u lovljenju liganja.
|
Otok Unije, Croatia, 2021.
Datum objave: 26.7.2021. Autor: Branislav Nenin |
|
Vognicsa, otok Unije (CRO)
Datum objave: 27.3.2019. Autor: eNavtika Si Opis. Sidrišče Vognišča je globok zaliv na vzhodni strani otoka Unije. Dobro je zaščiten pred vsemi vetrovi, razen pred južnimi. Sidrati je treba na lastnem sidru. Globina morja na skrajnem... več na: https://www.enavtika.si/sl/vodnik/ogl... |
|
izvor karte
Toponimika Istre, Cresa i Lošinja. Anali Leksikografskog Zavoda FNRJ, Zagreb 1956. |
Unije
|
Unije su ribarsko selo, smješteno na istoimenom otoku, zemljopisno smješteno na 44°38' sjeverne zemljopisne širine i 14°14' istočne zemljopisne dužine. Nalazi se podno brda Križ, u širokoj uvali na sredini otoka, na zapadnoj strani otoka. Naselje se nalazi na zapadnom dijelu otoka koji je zaštićen od bure.
U njemu se nalaze crkva sv. Andrije, pošta, škola, trgovina, pekarnica, restorani i konobe, slastičarnica, galerija, ured lokalnog trajektnog prijevoznika, a u naselju je ostala i stara uljara. Unije su povezane s ostatkom Hrvatske brodskom i zrakoplovnom vezom. 
Pogled od mora na naselje Unije; u pozadini Osoršćica na otoku Lošinju
|
|
|
|
Župna crkva sv. Andrije
|
Župna crkva na Unijama posvećena je svetom Andriji. Crkva je sagrađena krajem 18. stoljeća i uređena u kasnobaroknom stilu, s kraja 18. stoljeća, a povećana 1911. godine.Na glavnom mramornom oltaru nalazi se oltarna pala Majke Božje Karmelske. Crkva ima neobično trokrako pjevalište, tj. balkon koji sa čak tri strane obilazi crkveni brod.
Zvonik župne crkve sv. Andrije sagrađen je po uzoru na onaj malološinjske župne crkve, no u proporciji je vitkiji. S lijeve strane župne crkve nalaze se tri zvona na kojima je rimskim brojevima napisana 1923. godina (MCMXXIII), tekst na talijanskom jeziku i na njihovim vrhovima ime otoka na talijanskom UNIE. 
|
|
Luka
|
|
Školjić
|
Školjić (tal. Scolietto ili Scoglietto) je mali nenaseljeni otočić, površine manje od 0,01 km². Nalazi se na zapadnom ulazu u zaljev Unije. U najbližim točkama udaljen je 485 m od Unija - sjeverno od rta Nart na otoku Unije. Školjić je izdužena stijena, orijentirana u smjeru zapad-istok, dužine 130 m i najveće širine 60 m. Ima površinu od 4889 m² i obalu duljine 285 m.
Pod morem kod Školjića nalazi se olupina broda Tihany. Tihany je bio parobrod hrvatsko-mađarskog društva, pomorske kompanije koja je održavala liniju Istra – otoci Lošinj i Cres. Potopio se 1914. u velikom nevremenu. Olupina je dugačka 60 i široka 7 metara. Nalazi se na dubini od 27 do 39 metara i položena je uzduž zida koja ide od dna vertikalno do 10 metara dubine. Dana 18.6.2021. godine, završeni su radovi na izgradnji svjetleće oznake 40-tak metara sjeverno od hridi Školjić (otok Unije). Službeni naziv objekta je Svjetleća oznaka Hrid Školjić. Njegova je pozicija (WGS 84): 44° 38,181´ N; 014° 13,903´ E. Ostali tehnički podaci; Značaj: lateralni - desna strana; Karakteristika svjetla: Z Bl(2) 4s 3M (0,5+1; 0,5+2)s; Sektor potamnjenja svjetla: od 283° do 075° (152°); Visina fokusa svjetla iznad SRM-a: ~ 7m; Boja konstrukcije oznake: zelena. 
|
Parobrod Tihany, arhivska fotografija
Svjetleća oznaka Hrid Školjić
|
Rt Nart
|
|
Polje
Na jugozapadnom dijelu nalazi se zaravnjeni poluotok Polje, s plodnom zemljom, praporom i izvorom pitke vode. Na njemu se nalazi i mali sportski aerodrom.
Maračol
|
Maračol je plitka uvala, Naziv je dobila od talijanskog marazzo (močvara).
Između dva svjetska rata u ovoj je uvali u organizaciji tvrtke Arrigoni iz Trsta, pokrenuta proizvodnja u tvornici za preradu ribe. U njoj su najviše radile žene s Unija. Riba za tvornicu lovila se uz zapadnu obalu otoka, a tuna je dopremana čak iz Crnog mora. Tvornica je zatvorena 1943, ali je ponovno otvorena nakon Drugog svjetskog rata. Nakon toga rata razmišljalo se o demontiranju unijske tvornice i njeno spajanje s lošinjskom, no ribari nisu uspijevali naloviti ribe kako bi se iskoristio kapacitet te združene veće tvornice pa je 1954. tvornička oprema vraćena na Unije. Međutim, zbog iseljavanja se do tada na Unijama stanovništvo prepolovilo te tvornica više nije mogla opstati pa je zatvorena 10 godina kasnije. Zgradu tvornice poslije je zauzela JNA. |
Zajavori
Zajavori je naziv za šumu lovora - javor je lokalni naziv za lovor.
Kambunara
Porijeklo naziva je od provansalskog cambon (polje i na susjednom Krku postoji toponim Kambuni).
KRIŽ
Brdo Križ iznad Unija
|
Vele i male stijene
|
Uski obalni pojas Unija uglavnom je nizak i pristupačan, osim na dijelu zapadne obale gdje je izražen strukturni strmac Vele i Male stiene, s visinama do 50 m nad morem. Budući da je taj dio otoka teško pristupačan, razmjerno je sigurno gnijezdište različitih vrsta ptica (sjeverni dio otoka je od posebne ekološke vrijednosti jer se nalazi na putu ptica selica). Na Velim i Malim stijenama gnijezdi se tri vrsta čiopa (vrste Apus apus, Apus pallidus i Apus melba) i sivi sokol (Falco peregrinus) – ovo je ujedno i najzapadnija populacija endemične ilirske čiope.
To područje bogato je raznolikom florom i specifičnom vegetacijom te je predloženo za zaštitu kao botanički rezervat još 1990-tih godina, a predviđeno je i proglašenje tog dijela otoka ornitološkim rezervatom (Prostorni plan uređenja Malog Lošinja, Nacrt prijedloga plana. Mali Lošinj, 2006.). Na Unijama se nalazilo nekoliko vojnih objekata kojima su se služile i JNA, a zatim Hrvatska vojska (Vele stiene), kao i objekti nekadašnje tvornice za preradu ribe u uvali Maračol – danas su oni zapušteni.
|
Rt Vnetak (Punta od Vnetka)
|
Toponim Vnetak označava obradivu zemlju, njive. Za ovu lokaciju se koristi i naziv Lanterna (Punta od lenterne) što znači svjetiljka, jer se na ovom rtu nalazi svjetionik.
|
Svjetionik Vnetak
Nakon Napoleonova poraza i time smirivanja vojno-političke situacije na Jadranskome moru nastaje povoljna klima za uspostavu sustava sigurne noćne plovidbe. Desetak velikih brodoloma samo u Tršćanskom zaljevu tijekom 1816. godine napokon je potaknulo nadležne da nešto učine. Izaslanstvo Tršćanske burze odlučuje se na povijesni pothvat te na svoju ruku pokreće gradnju modernih svjetionika na istočnoj obali Jadrana. Dioničari su u cijelosti financirali gradnju prvih svjetionika (Savudrija, 1818.; Trst, 1832.; Porer, 1846., i Veli Rat, 1849.). Pomorska vlada (Governo Marittimo in Trieste), iako osnovana 1850. godine radi regulacije i nadgledanja svih radnji u svezi s pomorstvom, tek je 1867. godine dobila potpunu ingerenciju nad upravom i administracijom pomorske rasvjete te je osnivanjem vlastitoga inženjerijskog ureda početkom sedamdesetih godina 19. stoljeća preuzela odgovornost za gradnju novih i održavanje postojećih svjetioničkih objekata. Do tog je razdoblja već bio dovoljno razvijen sustav naplate svjetlarine (lanternaggio), kojom su se financirale sve lučke aktivnosti, pa tako i pomorska signalizacija. Ta je pristojba naplaćivana prema toni tereta plovilima koja obavljaju iskrcaj u većim lukama od Venecije sve do ušća rijeke Bojane. Polovina od ukupnoga broja svih sagrađenih svjetionika na području ondašnjega austrijskog (kasnije austro-ugarskog) priobalja aktivirana je između 1870. i 1877. godine.
Vnetak, 44°37’N, 14°14’E Zbog potrebe osvjetljavanja plovnoga puta prema Istarskom poluotoku i ulaza u Kvarner (tada već postoje svjetionici Galiola i Prestenice) te označavanja otoka Unije, kao i zbog opasnosti od optičke prevare (jer se preko nekih niskih dijelova otoka vidi svjetlo Galiole) 1873. godine sagrađen je svjetionik i upaljeno je na rtu Vnetak fiksno bijelo svjetlo vidljivo s udaljenosti od 12 nautičkih milja, poslije s crvenim sektorom (vidljivost: 5 nautičkih milja). Svjetionik se sastoji od okrugle kamene kule i prizemne zgrade s podrumom ukupne površine 70 m2. U sklopu svjetionika nalaze se 2 skladišta i motornica. Dva kilometara poljskoga puta preko velikoga polja na kojemu je danas mala zračna luka dijeli jugozapadni Rt Unija, na kojemu se nalazi lanterna, od samoga mjesta Unije – zbog toga su na Vnetku oduvijek službovali svjetioničari s djecom školskog uzrasta. Kako je riječ o objektu s jednim svjetioničarom, njegova supruga ujedno je bila i pomoćna svjetioničarka te je za to primala četvrtinu plaće. Prizemni objekt iz kojega se na 17 metara nadmorske visine uzdiže svjetionička kula ima jedan stan i pomoćne objekte (skladište disuplina, tj. acetilena, sanitarni objekt, krušnu peć i skladište). Svjetionik je već 1912. godine telegrafskim podmorskim kabelom spojen s lučkom kapetanijom u Malom Lošinju – svjetioničar je 1916. prvi prenio vijest o nasukavanju talijanske ratne podmornice na hrid Galiolu koja se nalazi sred Kvarnera. U Drugom svjetskom ratu oštećen je svjetlosni aparat i krletka u kojoj se nalazi, ali je sam objekt ostao čitav za razliku od susjedne Galiole koja je potpuno uništena paljbom sa savezničkoga ratnog brodovlja zbog sumnje da se u njoj nalazi njemačka vojna posada. Mjesto Unije elektrificirano je tek 1978. godine, no posljednji svjetioničar napustio je lanternu na Vnetku 1982. godine zbog automatizacije rada svjetla gaseći agregat koji se koristio za potrebe kućanstva. Disuplinska instalacija ostala je napajati svjetlo svjetionika još dvadesetak godina, sve dok je nisu zamijenile solarne ploče. Tako je napajanje zgrade od 12 V DC dobiveno iz solarnih modula, dok se vodom opskrbljuje iz vlastite cisterne. Svjetionik je automatiziran i uključen u sustav daljinskog nadzora. Prema pričanju lokalnih ribara, na području pred svjetionikom se u ranu jesen okuplja plava riba u tolikom broju da more vrije od sitne plave ribe, među koje se ponekad zaleti gladni veliki tunj. Jedan takav golemi tunj, prema lokalnoj predaji, bio je koban za predradnika koji je sudjelovao u gradnji svjetionika, jer ga je zajedno s barkom odvukao na pučinu gdje mu se izgubio svaki trag. IZVORI Hrvatska pošta (opis svjetionika uz izdanje tematske poštanske marke) / Svjetionik Vnetak. Otok Unije.com 
|
TEHNIČKI PODACI O SVJETIONIKU
Osnovni podaci Geografski položaj: Jugozapadni rt otoka Unije, na ulazu u Kvarner Svjetioničarska posada: Ne Godina izgradnje: 1873. Nautički podaci PS, br. / Admirality br. 164 / E2752 Pozicija: 44° 37,2' N / 014° 14,4' E Karakteristika svjetla: BC Bl(3) 10s (2(0,5+1);0,5+6,5)s Sektor vidljivosti: B270°-158°(248°), C158°-176°(018°) Domet glavnog svjetla: B10M, C7M Visina kule: 13m AIS: E2752 Rt Vnetak Sustav daljinskog nadzora: Da IZVOR Plovput d.o.o Godine 2008. Hrvatske pošte su, u seriji Hrvatski svjetionici, izdale poštansku marku s motivom svjetionika Vnetak na Unijama.
Poštanska marka Vnetak
PODACI O IZDANJU Vrijednost: 5,00 kn Dizajn: Orsat Franković, Ivana Vučić i Želimir Boras, dizajneri iz Zagreba Fotografija: Andrija Carli Veličina: 29,82 x 48,28 mm Tiskara: Zrinski d.d., Čakovec Datum izdanja: 12.9.2008. Naklada: 100.000 
|
KALK
|
|
Rt Arbit
|
|
|
Unijski kanal
Unijski kanal odvaja otok Unije i otoke Vele Srakane i Male Srakane od otoka Lošinja. Širok je od 4 do 6 km, a pruža se u pravcu sjever-jug. Približna sjeverna međa mu je pravac rt Lokunji na Uniju i rt Osor na otoku Lošinju. Južna međa mu je spojnica rt Šilo na Malim Srakanama - rt Kurila na Lošinju. Isplovivši iz ovog kanala na jugu, može se ploviti dalje prema otoku Susku, koji je udaljen 5 km. Na zapadu se kroz prolaze Žapal i Žaplić može isploviti na otvoreno more. Ploveći prema sjeveru, dolazi se do poluotoka Istre. IZVOR Unijski kanal. Wikipedija (hr) |
|
Dolazak katamarana
Katamaran kojime je otok povezan s Rijekom i Malim Lošinjom, približava se Školjiću, koji se smjestio ispred luke mjesta Unije. |
AKTIVNOSTI
Pješačenje i planinarenje
|
Na Unijama ima čak 30-ak kilometara pješačkih staza, s makadamskom, zemljanom ili krševitom podlogom, od kojih su mnoge pogodne i za rekreativni biciklizam (MTB).
Na stranicama Turističke zajednice Grada Lošinja dat je prijedlog pješačkog (i biciklističkog) obilaska otoka Unije, uz slijedeći opis:
Iz sela kreću staze desno (prema jugu) i Unijskom polju, preko brda do uvale Maračuol i lijevo (prema sjeveru) do velih stijena i vidikovca na rtu Hartina. Polaskom prema Unijskom polju dolazi se do groblja i crkvice sv. Andrije (zaštitnika otoka Unija). Ovdje se nalazi i mala zračna luka koja povezuje zračnim putem otok Unije s otokom Lošinjem, a moguće je i slijetanje manjih aviona. Prolazimo lijevo uz zračno pristanište i nakon 20-tak minuta hoda dolazi se do kraja polja i svjetionika na rtu Vnetak. Po putu ćete nailaziti na brojne životinje: ovce, koze, konje, krave, fazane, jarebice, zečeve i dr. Vraćamo se putem nazad i kod zračnog pristaništa skrećemo desno putem koji vodi do krajnje južne točke otoka rta Arbit. Putem se izmjenjuju podloge od zemlje do makadama, a veći dio puta prolazi se uz maslinike. Nakon 5 km dolazi se do krajnje južne točke otoka rta Arbit, ispred kojeg su otoci Male i Vele Srakane, Susak, a s lijeve strane otok Lošinj. |
Karta turističko-planinarskih staza i šetnica na Unijama / Vrijeme hoda označeno je na karti za svaku pojedinu dionicu.
Izvor: Turistička zajednica Grada Malog Lošinja |
TURISTIČKA ZAJEDNICA GRADA LOŠINJA
Nastavljamo dalje prema uvali Maračuol, nakon 2 km makadamska staza prelazi u pješačku, te više nije pogodna za bicikliste. Staza nema većih uspona, prolazi uz gromače i obalu mora, a nakon 4 km uz lagani uspon spaja se sa stazom koja vodi iz sela prema uvali Maračuol. Dolazi se do uzvisine iznad sela i kapelice, odakle se širi pogled na selo i cijelo Unijsko polje. Spajamo se na glavni put iz sela i krećemo prema uvali Maračuol, gdje se nekada nalazila tvornica riba, a danas služi kao sidrište za brojne nautičare.
Nakon spusta u dužini od 1 km dolazi se do uvale Maračuol i bivše tvornice riba. Put je makadam, a djelomično je i asfaltiran, pogodan i za bicikliste. Od uvale Maračuol nastavlja se dalje starim rimskim putem preko malog mosta. Nakon 200 metara odvojak je desno do uvale Podkujni, do koje pješke treba oko 20 minuta. Nastavljamo putem dalje do krajnje sjeverne točke otoka uvale Goligna. Nakon 5 km makadamskog puta, dolazi se do velike livade. S desne strane vidi se brdo Malondarski (57 m). Odavde je nastavak puta do uvale Goligna moguć samo pješke. Nakon 2 km hoda dolazi se do atraktivne uvale Goligna s dvije šljunčane plaže, a s desne strane vidi se Osoršćica i mjesto Ustrine, dok je ispred otok Žeća iza kojega se u daljini vidi mjesto Martinšćica.
Povratak u mjesto Unije je istim putem do malog mosta u uvali Maračuol, i nakon prelaska mosta skreće se desno, uz lagani uspon dolazi se do vidikovca na rtu Hartina (tu su ostaci bunkera iz II. svjetskog rata), a s lijeve strane su Vele stijene. Putem se dalje može nastaviti do slijedeće uvale Za smokve ili se preko brda Križ (109 m – najviša točka do koje vode pješačke staze) pješačkim putem vratiti do sela. Ukoliko ste s biciklom treba se vratiti nazad do uvale Maračuol i dalje putem do sela.
TURISTIČKA ZAJEDNICA GRADA LOŠINJA
Nakon spusta u dužini od 1 km dolazi se do uvale Maračuol i bivše tvornice riba. Put je makadam, a djelomično je i asfaltiran, pogodan i za bicikliste. Od uvale Maračuol nastavlja se dalje starim rimskim putem preko malog mosta. Nakon 200 metara odvojak je desno do uvale Podkujni, do koje pješke treba oko 20 minuta. Nastavljamo putem dalje do krajnje sjeverne točke otoka uvale Goligna. Nakon 5 km makadamskog puta, dolazi se do velike livade. S desne strane vidi se brdo Malondarski (57 m). Odavde je nastavak puta do uvale Goligna moguć samo pješke. Nakon 2 km hoda dolazi se do atraktivne uvale Goligna s dvije šljunčane plaže, a s desne strane vidi se Osoršćica i mjesto Ustrine, dok je ispred otok Žeća iza kojega se u daljini vidi mjesto Martinšćica.
Povratak u mjesto Unije je istim putem do malog mosta u uvali Maračuol, i nakon prelaska mosta skreće se desno, uz lagani uspon dolazi se do vidikovca na rtu Hartina (tu su ostaci bunkera iz II. svjetskog rata), a s lijeve strane su Vele stijene. Putem se dalje može nastaviti do slijedeće uvale Za smokve ili se preko brda Križ (109 m – najviša točka do koje vode pješačke staze) pješačkim putem vratiti do sela. Ukoliko ste s biciklom treba se vratiti nazad do uvale Maračuol i dalje putem do sela.
TURISTIČKA ZAJEDNICA GRADA LOŠINJA
BORAVAK
Pristup
Za otok prometuje svakodnevno lokalna brodska veza iz Malog Lošinja, te katamaran iz Rijeke prema Malom Lošinju (pon, sri, pet, sub i ned) i katamaran Pula-Zadar (pon, pet i sub). Na otoku se (od 1996.) nalazi i mala zračna luka.
Na otoku nema automobila. Glavno prijevozno sredstvo su mali traktori kojima mještani prebacuju robu s broda i koji im služe za obradu polja.
Na otoku nema automobila. Glavno prijevozno sredstvo su mali traktori kojima mještani prebacuju robu s broda i koji im služe za obradu polja.
Smještaj
Na Unijama nema hotela, a smještaj je moguće pronaći u sobama i apartmanima kod mještana.
Ugostiteljski objekti i usluge
U mjestu se nalazi nekoliko gostionica i konoba.
IZVORI I LITERATURA
|
BASIOLI, J.: Unije – Ribarstvo. Pomorska enciklopedija, sv. 7, JLZ FNRJ. Zagreb, 1959. str. 676.
BASIOLI, J.: Unije – Ribarstvo. Pomorska enciklopedija, sv. 8, JLZ Miroslav Krleža. Zagreb, 1989. str. 339. GRUPA AUTORA: Toponimika zapadne Istre, Cresa i Lošinja. Urednik Mate Ujević. Leksikografski zavod FNRJ, 1956. - 181 str. Anali Leksikografskog zavoda FNRJ ; sv. 3. Zagreb, 1956. MAGAŠ, Damir; FARIČIĆ, Josip; LONČARIĆ, Robert: Geografske osnove društveno-gospodarske revitalizacije Unija. Geoadria 11, br. 2 (2006): 173-239. (PDF)
MAMUŽIĆ, P.: Osnovna geološka karta, Tumač za list Lošinj, L 33-125. Institut za geološka istraživanja, Zagreb, Savezni geološki zavod, Beograd, 1965. (PDF) MATEJČIĆ, R.: Kamenica iz Unija. Otočki ljetopis Cres - Lošinj, sv. 1. Fond za kulturu i fizičku kulturu općine Cres – Lošinj. Mali Lošinj, 1973. str. 149-150. MILETIĆ, Ivana: Arheološka topografija otoka Unije. Histria archaeologica, 33.Pula, 2002. str. 195-263.
ROGLIĆ, J.: Unije. Pomorska enciklopedija, sv. 7, JLZ FNRJ. Zagreb, 1959. str. 674-676. ROGLIĆ, J.: Unije. Pomorska enciklopedija, sv. 8, JLZ Miroslav Krleža. Zagreb, 1989. str. 339. STARC, N.: Održivi razvitak otoka Unije, Unije sad, Ljetna škola arhitekture Unije 1996.-2001., knjiga 1. Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2002. str. 26-29. STRAŽIČIĆ, N.: Cresko-lošinjska otočna skupina. Otočki ljetopis Cres - Lošinj, br. 2. Fond za unaprijeđenje kulturnih djelatnosti općine Cres - Lošinj, 1975. str. 143-195. TONIOLIO, A. R.: Unie. Enciclopedia italiana, sv. XXXIV Topo-Ved. Istituto dell’ Enciclopedia italiana fondata da Giovanni Treccani. Roma, 1940. str. 706-707. TRINAJSTIĆ, Ivo: Prilog flori otoka Unija. Acta Botanica Croatica 47, br. 1 (1988) (PDF)
|
|
|
TURISTIČKA ZAJEDNICA GRADA LOŠINJA
|
