ZVIJEZDA (Звијезда)
Područje: Planine Starog vlaha i Raške (Sandžaka)
Grupa: Starovlaške planine
DržavE: Bosna i Hercegovina, Srbija
Najviši vrh: Veliki Stolac (1673 m)
Koordinate najvišeg vrha: 43.9137, 19.2856
Grupa: Starovlaške planine
DržavE: Bosna i Hercegovina, Srbija
Najviši vrh: Veliki Stolac (1673 m)
Koordinate najvišeg vrha: 43.9137, 19.2856
O planini ...
|
|
UvodZvijezda (ćiril. Звијезда) je planina u zapadnoj Srbiji i istočnoj Bosni i Hercegovini. Leži na zapadnoj (desnoj) strani velikog zavoja kanjonske doline Drine, i zapravo čini zapadni nastavak planine Tare.
Nalazi se sjeverno od Višegrada, u trokutu između sela Rastište, Jagoštica i kanjonskog dijela Drine (vrh Veliki kraj, 1444 m). Ponekad se naziva i "visoka Tara". Njezin najviši vrh Veliki Stolac (1673 m) nalazi se na bosanskom teritoriju. Ostali viši vrhovi su: Kozji rid (1591 m), Pivnice (1575 m), Mrka kosa (1545 m) i Lisnata glavica (1510 m), sa srpske strane. Pod šumom je i pašnjacima. Spada u najšumovitije planine Europe. Stanovništvo se pretežno bavi stočarstvom. Na planini Zvijezda nalazi se najveći vertikalni kanjon Srbije tzv. Kanjon Zvijezde, otkriven 12.6.2010. godine. Srpski dijelovi planine pripadaju nacionalnom parku "Tara". ENGLISH SUMMARY: Zvijezda / ZvezdaZvijezda (Serbian Cyrillic: Звијезда) is a mountain on the border of Serbia and Bosnia and Herzegovina, between towns of Bajina Bašta and Višegrad. Its highest peak Veliki Stolac lies on Bosnian territory and has an elevation of 1,673 meters above sea level, followed by Kozji rid (1591 m), Pivnice (1575 m), Mrka kosa (1545 m), and Lisnata glavica (1510 m), on Serbian side. Zvijezda lies in a large bend of the Drina river, and presents a western extension of the Tara mountain. Serbian parts of the mountain belong to the Tara National Park. WIKIPEDIJA 
Ime (Etimologija)-
|
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici planine Zvijezde
Oglašavajte ovdje:
|
GEOGRAFIJA / ZEMLJOPIS
Planina Zvijezda, prostorni pogled iz smjera zapada
Izvor: Googel Earth, 2020.
Izvor: Googel Earth, 2020.
Reljef planine Zvjezde
Podloga: Elastic Terrain
Podloga: Elastic Terrain
Pančićeva omorika
|
Pančićeva omorika (lat. Picea omorika) je crnogorična vrsta drveta iz porodice Pinaceae. To je vrsta smreke (smrče) koja raste u jako malom arealu i endemska je vesta u Srbiji i Bosni (Podrinje) i tercijarni relikt. Raširena je i po parkovima dikljem Europe i Sjeverne Amerike, a koristila se i kao božićno drvce. Ime je dobila po srpskom botaničaru Josifu Pančiću koji ju je otkrio na planini Tari 1875. godine, kod sela Zaovine i Rastišta, te joj dao znanstveni naziv i opis. Znanstveni naziv omorika potječe od lokalnog imena za ovu vrstu četinjača (četinara). Pančić je rođen u naselju Ugrini u Bribiru, u Hrvatskoj a od 1846. godine liječnikom je u Srbiji gdje se bavio izučavanjem flore i faune, mineralogije i geologije.
Pančićeva omorika. Wikipedija RASPROSTRANJENOST Ova vrsta je relikt iz doba tercijara, kada je imala veliko područje rasprostiranja. Uslijed promjene klime, sačuvala se u prirodi samo u području oko donjeg i srednjeg toka rijeke Drine u istočnoj Bosni i zapadnoj Srbiji. Endem je Balkanskog poluotoka. Otkrio ju je prirodoslovac Josip Pančić, kraj sela Zaovine na planini Tari 1875. godine. OPIS VRSTE Naraste do 30 m na strmim i vapnenastim terenima. Deblo je ravno i vitko. Gornje su grane usmjerene prema gore, a donje prema dolje, dok su srednje vodoravno usmjerene. Donje su grane najduže, a vrhovi su im savinuti prema gore. Iglice su oko 2 cm dugačke, odozdo s 2 bijele pruge puči, na donjoj strani izbojka raščešljane. Korijenje je vodoravno postrano, prilagođava se prilikama u tlu. Jedan kilogram sadrži 350.000 sjemenki s krilcima. Prosječna klijavost je 45%. Kora je tanka i crvenosmeđa, ljušti se u obliku većih nepravilnih pločica. Pupovi su sitni, jajoliko ušiljeni, bez mole, kestenjaste boje, dugi 3-4 mm. Muški cvjetovi su svijetlocrveni, a ženski crvenkasti, smješteni pri samom vrhu krošnje. Češeri su do 6 cm dugi, oko 1-2 cm u promjeru, u početku tamno-plavkasti do ljubičasto-smeđi, a kasnije smeđi s prelijevanjem na plavu boju. Sjeme je tamnomrko, obrnuto jajoliko, 2.5 do 3 mm dugačko, okriljeno. Krilce je dugo oko 8 mm, sazrijeva iste godine u listopadu/oktobru ili studenom/novembru. Osim iz sjemena, ova se vrsta ponekad razmnožava i vegetativno (položenice, zalegnute grane). Ekološki zahtjev Zahtjevi za toplinom, svijetlom i tlom su vrlo skromni. Pripada u vrste široke ekološke amplitude. U prirodi uspijeva na vapnenoj podlozi na nadmorskoj visini od 300 do 1.700 m, a čak i u vrlo mokrim staništima s crnom johom. Podnosi umjerenu zasjenu, vrsta je polusjene. Otporna je na štete od snijega, zahvaljujući posebnom izgledu krošnje. Vrlo je otporna na štetne plinove i prašinu, često se sadi u gradovima i industrijskom području. Raste polako, doživi do 150 - 200 godina. 
Areal Pančićeve omorike
Izvor: Pavle Fukarek, Zaštita endemične Pančićeve omorike u NR Bosni i Hercegovini. Naše starine III - 1956. str. 290 |
Kako je Pančić otkrio omoriku
Josif Pančić je omoriku tražio punih 20 godina. Za nju je, kao za četinjaču koja se razlikuje i od jele i od smrče, prvi put čuo u užičkom kraju 1855. godine. U potrazi za neobičnom četinjačom prvi put je 1861. posjetio ovaj kraj, ali je tom prilikom nije uspio pronaći. Godine 1865. naredio je da se za potrebe Velike škole, iz zapadne Srbije dostave grane sa šišarkama svih četinjača. Među prikupljenim materijalom našle su se dvije grane omorike, ali nije bilo zabilježeno odakle su donijete niti ko ih je poslao. Već slijedeće godine krenuo je sa svojim učenicima na znanstvenu ekspediciju po zapadnoj Srbiji i opet ju nije pronašao iako je išao putem koji je prolazio pored prirodnih staništa omorike. Naposlijetku, omoriku Pančić pronalazi u selu Zaovine na Tari tek 1875. godine i svoje otkriće objavljuje na njemačkom jeziku u članku Jedan novi četinar u Istočnim alpima, a opis biljke je napisan na latinskom jeziku. Uprkos osporavanjima u tadašnjim znanstvenim krugovima uspio je dokazati da se radi o novoj vrsti smrče (smreke) i nazvao ju je Picea omorica, a često joj je tepao i "ledena lepotica". Po njemu je ova vrsta nazvana domaćim imenom Pančićeva omorika. Pančić je uspio locirati i neka druga prirodna staništa omorike. Botaničar Karlo Maly je 1934. godine otkrio najzanimljivje nalazište Pančićeve omorike na Mitrovcu (pl. Tara) - "Crveni potok" ili "Tepih livada", što prestavlja jedino nalazište omorike na tresetištu. Čuveni austrougarski putopisac Felix Kanitz u svojim djelima navodi da su još stari Rimljani koristili ovu vrstu, zbog izdržljivosti njenog dxveta, za podupiranje rudničkih jama u Bosni. IZVORI I LITERATURA
FUKAREK, Pavle: Zaštita endemične Pančićeve omorike u NR Bosni i Hercegovini. Naše starine III - 1956. (PDF) FUKAREK, Pavle: O "Trećem" arealu Pančićeve omorike Drobnjacima. Šumarski list, broj 2, 1941. (PDF) FUKAREK, Pavle: Picea omorika, njezina vrijednost u šumarstvu i pitanje njenog areala. Šumarski list. Broj 11, 1935. str. 493-506 (PDF) 
Areali Pančićeve omorike u Srbiji i Bosni i Hercegovini
Karta objavljena u časopisu Šumarski list, broj 2, 1941. godine Ing. FUKAREK PAVLE, (Sarajevo): O „TREĆEM" AREALU PANČIĆEVE OMORIKE U DROBNJACIMA Po planini i po kraju ...DUŽ RIJEKE DRINE
IZMEĐU PLANINA TARE I ZVIJEZDEPredov krst
Prirodni rezervat Zvezda
Zaovine
Jagoštica
VRŠNO PODRUČJE
Praktično ...Kontaktirajte administratora stranice - Contact the Website administrator
|
