ZVIJEZDA (Звијезда)
Područje: Planine Starog vlaha i Raške (Sandžaka)
Grupa: Starovlaške planine
Država: Bosna i Hercegovina, Srbija
Najviši vrh: Veliki Stolac (1673 m)
Koordinate najvišeg vrha: 43.9137, 19.2856
Grupa: Starovlaške planine
Država: Bosna i Hercegovina, Srbija
Najviši vrh: Veliki Stolac (1673 m)
Koordinate najvišeg vrha: 43.9137, 19.2856
O planini ...
|
|
UvodZvijezda (ćiril. Звијезда; nazivaju ju još i Zvezda; Звезда) je planina u zapadnoj Srbiji i istočnoj Bosni i Hercegovini. Leži na zapadnoj (desnoj) strani velikog zavoja kanjonske doline Drine, i zapravo čini zapadni nastavak planine Tare.
Nalazi se sjeverno od Višegrada, u trokutu između sela Rastište, Jagoštica i kanjonskog dijela Drine (vrh Veliki kraj, 1444 m). Ponekad se naziva i "visoka Tara". Njezin najviši vrh Veliki Stolac (1673 m) nalazi se na bosanskom teritoriju. Ostali viši vrhovi su: Kozji rid (1591 m), Pivnice (1575 m), Mrka kosa (1545 m) i Lisnata glavica (1510 m), sa srpske strane. Pod šumom je i pašnjacima. Spada u najšumovitije planine Europe. Stanovništvo se pretežno bavi stočarstvom. Na planini Zvijezda nalazi se najveći vertikalni kanjon Srbije tzv. Kanjon Zvijezde, otkriven 12.6.2010. godine. Srpski dijelovi planine pripadaju Nacionalnom parku "Tara". ENGLISH SUMMARY: ZvijezdaZvijezda (Serbian Cyrillic: Звијезда) is a mountain on the border of Serbia and Bosnia and Herzegovina, between towns of Bajina Bašta and Višegrad. Its highest peak Veliki Stolac lies on Bosnian territory and has an elevation of 1,673 meters above sea level, followed by Kozji rid (1591 m), Pivnice (1575 m), Mrka kosa (1545 m), and Lisnata glavica (1510 m), on Serbian side. Zvijezda lies on a large bend of the Drina river, and presents a western continuation of the Tara mountain. Serbian parts of the mountain belong to the Tara National Park. WIKIPEDIJA 
|
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici planine Zvijezde
Oglašavajte ovdje:
|
GEOGRAFIJA / ZEMLJOPIS
Planina Zvijezda, prostorni pogled iz smjera zapada
Izvor: Googel Earth, 2020.
Izvor: Googel Earth, 2020.
Granice i reljef planine Zvijezde
Podloga: Elastic Terrain |
Kanjon Drine i jezera Perućac
Datum objave: 23.12.2016. Autor: Nenad Maric Opis: Kanjon Drine i jezera Perućac. Jedan od najlepših kanjona Srbije. Nacionalni park Tara. Kanjon Drine, najviše poznat po drevnom splavarenju, kroz strme i mračne litice Tare i Sušice, niz valovite i hučne slapove Drine veterani splavarenja spuštali su splavove stoletnih stabala a o tome su pisali mnogi ljubitelji prirode počevši od Aleksandra Deroka do Bogdana Baštovanovića, veterana splavarenja. Danas kanjon Drine predstavlja izuzetan doživljaj za turiste u vožnji brodom ili kajakom od Perućca kod Bajine Bašte. |
Po planini i po kraju ...
DUŽ RIJEKE DRINE
Pogled na planinu Zvijezdu, s vidikovca Banjska stena
Autor: Ванилица; Wikimedia Commons, Wikipedija 
Pogled na planinu Zvijezdu, s rijeke Drine
Autor: Ванилица; Wikipedija |
Zvijezda - Tradicionalna planinarska akcija PSD Stolac iz Višegrada
Autor: Slobodan Stefanović Opis: PSD ,,Stolac,, iz Višegrada je u periodu od 28-30. septembra 2012. godine organizovalo svoju tradicionalnu planinarsku akciju na planini Zvijezda. Smeštaj učesnika je bio u planinarskom domu ,,Gostilj,,. Između ostalog, izvršen je uspon na najviši vrh ove planine - Veliki Stolac (1673 m.n.v.). Zahvaljujemo se organizatoru ove akcije na prelepoj akciji i druženju |
"Zemlja kanjona"
|
Kanjon Drine
Kanjon Drine pripada kompozitnom tipu dolina, na dužini od nekoliko desetaka kilometara smjenjuju se dolinska proširenja (kotline) i dolinska suženja (klisure i kanjoni) u toku rijeke Drine, na granici Srbije i Bosne i Hercegovine. Najdublji dio kanjona, Drina je izgradila usjecajući se u padine planine Zvijezde na prostoru od ušća rijeke Žepe do Neveljskog potoka, gdje je u pojedinim dijelovima kanjon dubok i do tisuću metara. Kanjon je usječen u masivnim i rijeđe slojevitim srednjotrijarskim vapnencima. Strane kanjona su vrlo strme s brojnim točilima i siparima, obrasle šumskom i grmolikom vegetacijom, ali se često javljaju vertikalne, gole stjenovite površine. Izgradnjom brane kod Perućca, najniži dijelovi kanjona su potopljeni i pretvoreni u Perućačko jezero, koje se prostire do Višegrada i do kojeg je organizirana plovidba brodom. 
Kanjon Drine
Autor: Ванилица; Wikipedija Kanjon Neveljskog potoka
Kanjon Neveljskog potoka se nalazi na sjevernoistočnoj padini planine Zvijezde, u okviru NP Tara. Kanjon počinje od vrela Nevelj koje je nastalo na kontaktu stijena dijabaz-rožnjačke formacije gornjotrijanskih vapnenaca. Ulaz kanjona je na oko 1.000 m.n.v. u blizini zselka Božurina (selo Rastište), a izlaz je u kanjonu Drine na 291 m.n.v. (Perućačko jezero). Dubina kanjona je od 300 do 500 metara, s visinskom razlikom od 710 metara. Kanjon dva puta laktasto skreće, iz sjevernog smjera ka istočnom i ponovo ka sjevernom smjeru. Obrastao je gustom šumskom vegetacijom. Zbog izuzetno male širine u donjem dijelu, kanjon se naziva i Grlac. IZVOR Kanjon Neveljskog potoka. Wikipedija Kanjon Zvijezde (Seoski potok, Selski potok, odn. Matića potok)
Kanjon Zvijezde (Selski potok) na planini Zvijezdi, najekstremniji kanjon u Srbiji, nalazi se na desnoj dolinskoj strani rijeke Drine, na prostoru Nacionalnog parka "Tara". Otkriven je 2010. godine. Kroz kanjon protječe Selski potok, koji se od izvorišta na Zvijezdi do ušća u Perućačko jezero, u dužini od 2,5 km obrušava s visinskom azlikom od 500 metara. Prilikom prvog prolaska kroz kanjon, članovi spelološkog udruženja Wild Serbia Nemanja Nešković i Ivan Nastić prošli su kroz četrdesetak vodopada visine 5-40 metara. Posljednji vodopad se ulijeva u Perućačko jezero, 24 km uzvodno od brane. Kanjon je bio nedovoljno poznat te je planirano i opremanje kanjona od strane Udruženja Wild Serbia i NP "Tara". Zbog lokacije na krajnjem zapadu planine, na najzabačenijem dijelu uz samu okuku Perućačkog jezera, sačuvan je biljni i životinjski svijet. To je carstvo medvjeda i divokoza. PRISTUP Od jezera na Perućcu, asfaltiranom cestom do Predovog Krsta, poslij čega 9 km makadamskim putem pored škole u Jagoštici, a zatim još nepun kilometar nizbrdo - prolazi se preko samog vodenog toka Seoskog potoka koji vodi u kanjon. IZVORI Extreme Canyoning tim u kanjonu Seoski potok. Extreme Canyoning Kanjon Zvijezde. Wikipedija NASTIĆ, Ivan: Otkriće najvećeg vertikalnog kanjona u Srbiji 2010. Wild Serbia 
Pogled na Drinu s vidikovca Bilješka stena
Autorica: Bojana Stulic - Sopstveno delo Ово је фотографија заштићеног природног добра у Србији под шифром: НП03 |
Vidikovac Bilješka stijena na Zvijezdi
Autor: Vladimir Miailović Opis videa: Zvijezda planina, na severozapadu masiva Tare, predstavlja krunu Nacionalnog parka i specifičnu prirodnu sredinu u Srbiji i Evropi. U istoimenom rezervatu i rezervatima " Brusnica " i " Karaula štula " , nalaze se pribežišta i jedna od poslednjih staništa tercijarnih biljnih vrsta, retkih i vrednih životinja i ptica. Do Biljeških stiena na liticama kanjona Drine, dolazi se zbog vidikovca sa pogledom na Bosnu, jezero Perućac i hidrocentrale. Zvijezda je u vezi sa Crnim vrhom preko Predovog krsta, novog planinsko-turističkog punkta. ZVEZDA Uspon na vrh Stolac iz sela Kršenje - planinarenje
Autor: Slobodan Stefanovic; Datum objave: 22.1.2015. Opis: Planinarski klub ,,Era,, iz Užica je zajedno sa Železničkim klubom planinara ,,Ljeskovac,, iz Priboja u nedelju 18. januara 2015. godine izveo uspon na vrh Stolac(1199 m) i Zagvoznica (1180 m) iz sela Kršanje, zaseok Popovići . Učesnici: Славица Пецикоза , Ana Lapčević , Jasiković Dragoljub , Vidoslav Andzic , Nenad Milinković , Predrag Stojković i Slobodan Stefanović iz ,,Ere,, i Valentina Toković , Milorad Cvijović , Obrad Laković , Luka Milošević iz ,,Ljeskovca,, ZVIJEZDA uspon na vrh Stolac - planinarenje
Autor: Slobodan Stefanovic; Datum objave: 20.1.2014. Opis: Uspon planinara iz Užice od 05. januara 2014. godine. Učesnici: Slavica Pecikoza, Ana Lapčević, Milanka Krivokuća , Ana Lazić , Nenad Milinković , Dragoljub Jasiković i Slobodan Stefanović, vodič. TARA - OSMATRAČNICE - DRLIJE - VELIKI KRAJ
Autor: Milovan Balevic; Datum objave: 7.10.2019. Opis: Osmatracnice na planini Tari Drlije 1324 m Vidaca Veliki kraj 1332 m. Datum snimanja : 13.09.2019. PROŠETAJMO RZAVSKIM BREGOVIMA 2015 - planinarenje
Autor: Slobodan Stefanovic; Datum objave: 19.5.2015. Opis: Planinarski klub ,,ERA,, iz Užica, u nedelju 17. maja 2015. godine je učestvovao u 6. tradicionalnoj planinarskoj akciji ,,Prošetajmo rzavskim bregovima,, koju na planini Zvezdi organizuju naši prijatelji iz PSD ,,Stolac,, iz Višegrada. U ovoj akciji su uzeli učešće i planinari iz planinarskih društava: ,,Sjemeć,, iz Rogatice i ,,Romanija,, sa Pala. Polazak učesnika na akciju iz Užica je u 7,30 časa . Nakon dolaska do manastira Dobrun, pešačka tura preko zaseoka Gornji Tasići, Šimšići i Spasojevići do vrha Stolac (1199 m.n.v.) na planini Zvezda. Nastavak staze između stena sa leve strane sela Veletovo do skoro izgrađene drvene crkve u Gornjim Tasićima i takođe spuštanje do reke Rzav i motela ,,Tomix,, u kome je domaćin organizovao ručak za svih 50 učesnika ove akcije. Povratak u Užice u 18,45 časova. |
IZMEĐU PLANINA TARE I ZVIJEZDE
Predov krst
|
Predov krst je predjel netaknute prirode, većim dijelom pod režimom zaštite I stupnja, i obuhvaća dijelove područja (atara) naselja Rastište i Jagoštica na planini Tari, u okviru Nacionalnog parka "Tara", na teritoriju općine Bajina Bašta.
Kao turistički lokalitet lociran je u izolovanom zapadnom i jugozapadnom delu NP Tara, na oko 1.080 m.n.v. Ovo „srce” NP Tara predstavlja spojnicu planina Tare, Zvijezde i Crnog vrha. Na predovom krstu nalaze se Lovački dom, Lugarnica NP Tara, Planinarska kuća, koji su izgrađeni u stilu tradicionalnog narodnog graditeljstva. Područje je elektrificirano od 1981. godine i pokriveno mrežom fiksne telefonije, a vodosnabdevanje je individualno. Turistička zona Turistička zona Pedov krst je difinisana Prostornim planom područja posebne namene NP Tara i Masters planom razvoja turizma za planinu Taru. Nalazi se u okviru prostorno-funkcionalne celine Visoka Tara i obuhvata krajnji zapadni deo planine, tj. prostor NP ograničen tokom reke Drine i kanjonom Dervente. Zbog položaja (deo prostora u okviru I i II zone zaštite) ima ograničene mogućnosti turističke eksploatacije. Pogodan je za organizaciju turizma specijalnih interesa (sa naglaskom na ekološki turizam i planinarenje), ruralnog i lovnog turizma. Za posetioce je urađena pešačka staza Bilješka stijena. Naselje Jagoštica sa očuvanim ambijetalnim i etnografskim obeležjima, predstavlja specifičan turistički potencijal. Zona raspolaže sa dva smeštajna kapaciteta Lovačkakuća i Planinarski dom, koji se najčešće koriste za smeštaj u lovnom turizmu, zbog blizine lovnih terena. Lovačka kuća Lovačka kuća je zgrada u vlasništvu NP Tara, građena u razdoblju od 1980. do 1987. godine, po projektu arhitekata Petra Badovinca i Zlate Jarić. Raspolaže restoranom sa 60 mjesta, dnevnim boravkom, terasom sa 200 mjesta i ozidanim ložištem i roštiljem. Smještajni blok ima dva apartmana, pet dvokrevetnih i dvije trokrevetne sobe s ukupno 24 ležaja. Planinarski dom Planinarski dom se nalazi u blizini Lovačke kuće, podignut je 1999. godine, prema idejnom rešenju arhitekte Petra Badovinca, većim dijelom je izgorio 2011. godine, uslijed udara groma. Na istom mjestu NP Tara gradi novi objekt prema istoj projektnoj dokumentaciji: objekt od drveta postavljen na kamenom temelju s ulaznim trijemom i masivnim stubovima. Na središnjem dijelu prednje strane je visoka kula kvadratnog tlocrta, natkrivena četvorovodnim krovom s isturenim prozorima i kapićem u funkciji dimnjaka. Krov je pokriven šindrom. U prizemlju su restoran, kuhinja, dnevni boravak i prateće prostorije, na katu su dvije šestokrevetne i četiri četvorokrevetne sobe. „Predov krst”. Tara-planina. Pristupljeno 5. 3. 2017. „Predov krst na Tari”. Bajina Bašta. Arhivirano iz originala na datum 07. 03. 2016. Pristupljeno 5. 3. 2017. https://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9F%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%BE%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D1%81%D1%82 Na Predovom krstu se nalazi turističko-planinarska informacijska točka Nacionalnog parka "Tara", udaljena 15,1 km od kontrolno-informacijskog punkta. Do Predovog krsta se dolazi klisurom Dervente i selo Rastište. U blizini se nalaze biološki najvredniji dijelovi Nacionalnog parka, među kojima se izdvajaju strogi prirodni rezervati s Pančićevom omorikom. Vidikovac Bilješka stena (odn. Bilješke stene)
Vidikovac Bilješka stena (odn. Bilješke stene) nalazi se 6 km od Predovog krsta, na sjevernoj strani planine Zvijezde, na razvođu Neveljskog potoka, na nadmorskoj visini od 1225 metara. S njega se pruža pogled u pravcu kanjona Zvijezde, Perućačkog jezera, naselja Klotjevac (BIH) i sjevernog dijela planine Tare. Pogled u blizini vidikovca privlače pančićeve omorike (relikt i endemit Balkanskog poluostrva) i stogodišnji borovi, mješovite šume i specifična vegetacija kanjona. Do Bilješke stene se dolazi uređenim i označenim stazama iz 5,5 km udaljenog Predovog krsta i 2,7 km udaljenog naselja Rastišta. Vidikovac je uređen - opremljen drvenim stolovima, klupama i zaštitnom ogradom. U blizini je mala koliba, podignuta za snimanje filma Ptice koje ne polete, a koja se slobodno koristi. IZVORI Bilješka stena. Wikipedija Bilješka stena. Tara-planina.com |
Informativna ploča na Predovom Krstu
Predov krst
Planinarska kuća "Predov krst" Predov Krst na Tari
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 30.8.2016. Opis: Predov Krst i vidikovac Sjenič Nacionalni Park Tara. Bajina Bašta. Srbija |
Prirodni rezervat Zvezda
|
Površina rezervata Zvezda je 2.099,59 ha. Veći dio rezervata čine stme litice kanjona rijeke Drine s mješovitim i crnogoričnim šumama. Obuhvaća različite reljefne oblike na nadmorskim visinama od 290 do 1440 m. Rezervat Zvezda obiježava izuzetna biološka raznovrsnost i raznolikost predjela.
Predjeli prirodnog rezervata Zvezda jedno su od posjednjih staništa vrlo starih i rijetkih tercijarnih vrsta: Pančićeva omorika (Picea omorika), zelenika (Ilex aqufolium), blagajev likovac (Daphne blagayana), tisa (Taxus boccata) i mnoge druge. Od životinjskih vrsta ovdje obitavaju: medvjed (Ursus arctos), srna (Capreolus capreolus), divokoza (Rupicapra rupicapra), divlja mačka (Felis silvestris), Kuna zlatica (Martes martes), a od ptica: suri orao (Aquila chrysaetos), lešnjikarka (Nucifraga caryocatactes), zimovka (Pyrrhula pyrrhula), krstokljun (Loxia curvirotra), crni djetlić (Dryocopus martius), jarebica kamenjarka (Alectoris graeca) i d r. U okviru rezervata zastupljena je vegetacijska zajednica: mješovita šuma omorike (Picea omorika), jele (Abies alba), crnog bora (Pinus nigra) i drugih vrsta. |
Obavijesna ploča rezervata prirode I kategorije zaštite "Bilo"
Nalazi se na području sela Jokići. Obilježava ga mješovita zajednica Pančićeve omorike i crnog bora. |
Zaovine
Zaovinsko jezero, pogled iz zaselka Bjeluša
Zaovine
Pogled iz zaovinskog zaselka Mandići na jezero, naselje Bjeluša i Bezanja (na suprotnoj obali) i planinu Taru u pozadini. 
Naslovna fotografija
Pogled na stožasti Pasak-vis (1253 m) na planini Zvijezdi, iz zaselka Marići (Zaovine) |
Заовине - Национални Парк Тара
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 6.11.2019. Јесењи снимак Заовина у Националном парку Тара. Снимао сам око месец дана 2016.године ове прелепе пределе планине Таре са дроном и фотоапаратом. Karaklijski Rzav u Zaovinama na Tari
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 8.7.2014. Opis: Karaklijski Rzav. Zaovine na planini Tari. Jul 2014. godine Vrh Janjač u Zaovinama na planini Tari
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 4.8.2012. Opis: Vrh Janjač - 1473 mnv. Pešačenje od Karaklija do vrha Janjač koji se nalazi iznad sela Gornje Karaklije u Zaovinama. Sa vrha je lep pogled na grad Višegrad kao i na Zaovinsko jezero na Tari. Vrh JANJAČ na planini TARI
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 6.12.2019. Opis: Do Vrha Janjač (1473 mnv.) na planini Tari se lako stiže laganim pešačenjem od Gornjih Karaklija u Zaovinama. Sa vrha je lep pogled na grad Višegrad, reku Drinu kao i na Zaovinsko jezero. Od skora je Nacionalni park Tara uredio pešaćku signalizaciju i pristupni put pa se automobilom (sem zimi) lagano stiže do ispod samog vrha. Nakon 20 minuta pešaćenja stiže se do cilja. Snimao sam sa DJI Osmo Mobile i Samsung S7 telefonom. Bez zuma. |
Jagoštica
|
Sasvim prirodno: Jagoštica, selo na ivici - 1. deo
Proizvodnja: RTS Sasvim prirodno - Zvanični kanal; Datum objave: 6.1.2019. Sasvim prirodno: Jagoštica, selo na ivici - 2. deo
Proizvodnja: RTS Sasvim prirodno - Zvanični kanal; Datum objave: 2.2.2019. Sasvim prirodno: Jagoštica, četiri godine kasnije – prvi deo
Proizvodnja. RTS Sasvim prirodno - Zvanični kanal; Datum objave: 17.11.2019. Sasvim prirodno: Jagoštica, četiri godine kasnije – drigi deo
Proizvodnja. RTS Sasvim prirodno - Zvanični kanal; Datum objave: 24.11.2019. |
VRŠNO PODRUČJE
|
Opis staništa Pančićeve omorike na planini Zvijezdi
Prema opisu P. Fukareka, 1956. FUKAREK, Pavle: Zaštita endemične Pančićeve omorike u NR Bosni i Hercegovini. Naše starine III - 1956. str. 291-292 (PDF) 1 . Sastojina "Gostilje Brdo" Jedno možda danas od najpristupačnijih nalazišta Pančićeve omorike jeste ono kraj sela Gostilje ("Gostilje Brdo"), udaljeno od Višegrada 3 sata jahanja, a na samoj granici spram NR Srbije. Sastojina Pančićeve omorike nalazi se tu na sjevernim strmim padinama brda Gostilje u visini od oko 1100—1300 m, na krečnjačkoj podlozi, koja na mnogo mjesta poput rebara i velikih blokova izlazi na površinu. Ovdje je ona izmiješana sa smrčom, bukvom, jelom, jasikom, jarebikom, crnim borom i drugim vrstama, među kojima se naročito ističu na kamenitim grebenima mukinja i crnograb u manjem broju. Sastojina je, naročito tokom prošlog rata oštećena sječom na golo, mjestimično i na povrišnama od više ha. Naravno, nije mogao izostati ni potkornjak, pa je sastojina usljed toga i danas još znatno ugrožena. Rezervat bi ovdje trebalo da obuhvati oko 40—50 ha sastojina Pančićeve omorike, zajedno sa jednim nešto širim zaštitnim pojasom. Rezervat se ima osnovati na terenu državnog vlasništva, sa zabranom sječe, koja je i dosada bila na snazi (uz proširenje i na druge vrste, a ne samo na Pančićevu omoriku), ćime se ne bi oštetili nikakvi mjesni niti širi interesi. 2—3. Sastojina "Stolac" Sjeverne i sjeveroistočne strme padine brda Veliki Stolac obrasle su danas sa sigurno najljepšom i naprostranijom starom sastojinom Pančićeve omorike. Tu imamo, u t. zv. "strugovima" čitav niz manjih, potpuno čistih sastojina Pančićeve omorike, koje se izmjenjuje sa mješovitim sastojinama na kamenitim rebrima, gdje uz Pančićevu omoriku raste i crni bor, jasika, pa čak i jedan makljen! U rubne sastojine umiješane su druge vrste kao, naprimjer, jela, bukva i breza. Sastojine se nalaze u nadmorskoj visini od oko 1100—1500 m i obuhvataju približno oko 35 ha. Navodno, ovdje je postojalo oko 38.000 odraslih stabala, a podmladak je mjestimičan, a negdje i vrlo dobro razvijen. 1947 godine šumski požar uništio je jedan dio ove sastojine (na zapadnom njenom kraju), a istovremeno i nekoliko starih stabala Pančićeve omorike koja su se nalazila zapadno od glavnog niza sastojina, u mješovitoj šumi bukve, jele i obične smrče na mjestu zvanom Vrata. U blizini, u pravcu sjeverozapada, na udaljenosti od oko 1500 m od sastojine na padinama Stoca, nalazi se još jedna manja sastojina Pančićeve omorike, na mjestu zvanom Božurevac. Nalazi se u nadmorskoj visini od oko 1000—1250 m, na sjevernoj, odnosno sjeveroistočnoj ekspoziciji. Sastojina je mješovita— jela, smrča i bukva — sa oko 50 stabala Pančićeve omorike bez njenog podmlatka. To su stara stabla visine od 30 m, koja se u donjem dijelu sastojina suše i ugibaju. Sastojina je poznata tek od prije kojih dvadesetak godina i vjerovatno je bila ranije prostranija, odnosno, sa većim brojem stabala Pančićeve omorike. Usljed sječe svedena je na današnju površinu i na navedeni broj preostalih stabala Pančićeve omorike. Neposredno ispod samog Velikog Stoca, na sjevernoj strani, nalazila se nekad u nadmorskoj visini od 850 do 950 m poznata sastojina Pančićeve omorike ispod Karaule Štule, odnosno, nad Brusničkim Potokom. Ovu sastojinu, pošto je bila lakše dostupačna, posjećivali su brojni naučnici Sl. 3. Detalj iz gornjeg dijela sastojine na Gostilje Brdu. — Foto Splettstosser 1953. i većina njih smatrala je da je tu drveće izraslo iz sjemena, koje je vjetar donjeo iz susjedne, nadvišene sastojine Pančićeve omorike na padinama Velikog Stoca. Nije isključeno da je tu bilo davno i požarište. To je bila jedinstvena, jednodobna, vrlo gusta (16.000 stabala po ha!), gotovo čista sastojina mladih Pančićevih omorika, oko 15—18 m visine, na vrlo strmim kamenitim padinama ispod stare granične karaule. Požari 1947 godine uništili su cijelu ovu sastojinu, pa sada na njenom mjestu stoji samo još suho, nagorjelo drveće koje se za života duboko zakorjenilo među kamenim pukotinama. Nije isključeno da će se ovo požarište ponovno zašumiti prirodnim naletom sjemena sa starog drveća iz sastojine pod Velikim Stocem. Sabiranje češera na Stocu bi, prema tome, trebalo smanjiti, ako ne baš i potpuno isključiti kroz jednu do dvije godine. Zbog toga bi i ovo požarište, zajedno sa sastojinama Pančićeve omorike na Božurevcu, trebalo pripojiti sastojini pod Velikim Stocem i obrazovati jedan veći rezervat od najmanje 200 do 300 ha, kako bi se Pančićeva omorika ovdje zaista očuvala i eventualno prirodno povratila na svoja stara staništa. Požarišta bi se i onako morala pošumljavati, pa bi u tome rezervatu bili zadovoljeni i šumsko-uzgojni interesi. |
|
|
Pančićeva omorika (lat. Picea omorika) je crnogorična vrsta drveta iz porodice Pinaceae. To je vrsta smreke (smrče) koja raste u jako malom arealu i endemska je vesta u Srbiji i Bosni (Podrinje) i tercijarni relikt. Raširena je i po parkovima dikljem Europe i Sjeverne Amerike, a koristila se i kao božićno drvce. Ime je dobila po srpskom botaničaru Josifu Pančiću koji ju je otkrio na planini Tari 1875. godine, kod sela Zaovine i Rastišta, te joj dao znanstveni naziv i opis. Znanstveni naziv omorika potječe od lokalnog imena za ovu vrstu četinjača (četinara). Pančić je rođen u naselju Ugrini u Bribiru, u Hrvatskoj a od 1846. godine liječnikom je u Srbiji gdje se bavio izučavanjem flore i faune, mineralogije i geologije.
Pančićeva omorika. Wikipedija RASPROSTRANJENOST Ova vrsta je relikt iz doba tercijara, kada je imala veliko područje rasprostiranja. Uslijed promjene klime, sačuvala se u prirodi samo u području oko donjeg i srednjeg toka rijeke Drine u istočnoj Bosni i zapadnoj Srbiji. Endem je Balkanskog poluotoka. Otkrio ju je prirodoslovac Josip Pančić, kraj sela Zaovine na planini Tari 1875. godine. OPIS VRSTE Naraste do 30 m na strmim i vapnenastim terenima. Deblo je ravno i vitko. Gornje su grane usmjerene prema gore, a donje prema dolje, dok su srednje vodoravno usmjerene. Donje su grane najduže, a vrhovi su im savinuti prema gore. Iglice su oko 2 cm dugačke, odozdo s 2 bijele pruge puči, na donjoj strani izbojka raščešljane. Korijenje je vodoravno postrano, prilagođava se prilikama u tlu. Jedan kilogram sadrži 350.000 sjemenki s krilcima. Prosječna klijavost je 45%. Kora je tanka i crvenosmeđa, ljušti se u obliku većih nepravilnih pločica. Pupovi su sitni, jajoliko ušiljeni, bez mole, kestenjaste boje, dugi 3-4 mm. Muški cvjetovi su svijetlocrveni, a ženski crvenkasti, smješteni pri samom vrhu krošnje. Češeri su do 6 cm dugi, oko 1-2 cm u promjeru, u početku tamno-plavkasti do ljubičasto-smeđi, a kasnije smeđi s prelijevanjem na plavu boju. Sjeme je tamnomrko, obrnuto jajoliko, 2.5 do 3 mm dugačko, okriljeno. Krilce je dugo oko 8 mm, sazrijeva iste godine u listopadu/oktobru ili studenom/novembru. Osim iz sjemena, ova se vrsta ponekad razmnožava i vegetativno (položenice, zalegnute grane). Ekološki zahtjev Zahtjevi za toplinom, svijetlom i tlom su vrlo skromni. Pripada u vrste široke ekološke amplitude. U prirodi uspijeva na vapnenoj podlozi na nadmorskoj visini od 300 do 1.700 m, a čak i u vrlo mokrim staništima s crnom johom. Podnosi umjerenu zasjenu, vrsta je polusjene. Otporna je na štete od snijega, zahvaljujući posebnom izgledu krošnje. Vrlo je otporna na štetne plinove i prašinu, često se sadi u gradovima i industrijskom području. Raste polako, doživi do 150 - 200 godina. 
Areali Pančićeve omorike u Srbiji i Bosni i Hercegovini
Karta objavljena u časopisu Šumarski list, broj 2, 1941. godine (Ing. FUKAREK PAVLE, (Sarajevo): O "trećem" arealu Pančićeve omorike u Drobnjacima) 
Areal Pančićeve omorike
Izvor: Pavle Fukarek, Zaštita endemične Pančićeve omorike u NR Bosni i Hercegovini. Naše starine III - 1956. str. 290 |
Kako je Pančić otkrio omoriku Josif Pančić je omoriku tražio punih 20 godina. Za nju je, kao za četinjaču koja se razlikuje i od jele i od smrče, prvi put čuo u užičkom kraju 1855. godine. U potrazi za neobičnom četinjačom prvi put je 1861. posjetio ovaj kraj, ali je tom prilikom nije uspio pronaći. Godine 1865. naredio je da se za potrebe Velike škole, iz zapadne Srbije dostave grane sa šišarkama svih četinjača. Među prikupljenim materijalom našle su se dvije grane omorike, ali nije bilo zabilježeno odakle su donijete niti ko ih je poslao. Već slijedeće godine krenuo je sa svojim učenicima na znanstvenu ekspediciju po zapadnoj Srbiji i opet ju nije pronašao iako je išao putem koji je prolazio pored prirodnih staništa omorike. Naposlijetku, omoriku Pančić pronalazi u selu Zaovine na Tari tek 1875. godine i svoje otkriće objavljuje na njemačkom jeziku u članku Jedan novi četinar u Istočnim alpima, a opis biljke je napisan na latinskom jeziku. Uprkos osporavanjima u tadašnjim znanstvenim krugovima uspio je dokazati da se radi o novoj vrsti smrče (smreke) i nazvao ju je Picea omorica, a često joj je tepao i "ledena lepotica". Po njemu je ova vrsta nazvana domaćim imenom Pančićeva omorika. Pančić je uspio locirati i neka druga prirodna staništa omorike. Botaničar Karlo Maly je 1934. godine otkrio najzanimljivje nalazište Pančićeve omorike na Mitrovcu (pl. Tara) - "Crveni potok" ili "Tepih livada", što prestavlja jedino nalazište omorike na tresetištu. Čuveni austrougarski putopisac Felix Kanitz u svojim djelima navodi da su još stari Rimljani koristili ovu vrstu, zbog izdržljivosti njenog dxveta, za podupiranje rudničkih jama u Bosni. IZVORI I LITERATURA FUKAREK, Pavle: Zaštita endemične Pančićeve omorike u NR Bosni i Hercegovini. Naše starine III - 1956. (PDF) FUKAREK, Pavle: O "Trećem" arealu Pančićeve omorike Drobnjacima. Šumarski list, broj 2, 1941. (PDF) FUKAREK, Pavle: Picea omorika, njezina vrijednost u šumarstvu i pitanje njenog areala. Šumarski list. Broj 11, 1935. str. 493-506 (PDF) |
