---

​RIJEKE DINARSKOG GORJA > RIJEKE JADRANSKOG SLIVA > Primorsko-istarski slivovi

Primorsko - istarski slivovi

sliv rijeke soče

ISTARSKI SLIVOVI

KVARNERSKI I GORSKO-KOTARSKI SLIVOVI

LIČKI SLIVOVI

SLIV RIJEKE SOČE

---

Soča / Isonzo

SOČA (talijanski: Isonzo, furlanski: Lusinç, njemački: Sontig) je 137 km dugačka rijeka u zapadnoj Sloveniji (95 km) i sjeveroistočnoj Italiji (42 km). U dinarskom području nalazi se samo donji tok rijeke Soče, dok izvorišni dio te gornji i srednji tok rijeke pripada alpkom i predalpskom području.
Rijeka Soča izvire u Sloveniji u Dolini Trenta na 1100 m n.v. u Julijskim Alpama. Zatim teče prema zapadu i obilazi Triglav (2864 m), tu radi veliki krug u pravcu istoka, a onda teče prema jugu prolazeći kroz gradove Bovec, Kobarid, Tolmin, Kanal ob Soči, Novu Goricu, Goricu i Monfalcone gdje tvori veliku deltu prije ušća u Tršćanski zaljev.
Staro ime za Soču u gornjem toku je bilo Šnita.
Današnje korito Soče rezultat je dramatičnih geoloških promjena koje su se dogodile tijekom 2.000 godina. Prema grčkom histroričaru Strabonu, u njegovo vrijeme tu je bila rijeka Aesontius (Soča) koja je tekla pored Akvileje (dakle puno zapadnije) do ušća u Jadransko more. Njezine glavne pritoke bile su kao i danas Natisone (slov. Nadiža) i Torre.
Oko 585. godine dogodila se velika geološka promjena. Od tada je Soča počela mijenjati svoje korito i teći sve više istočno. Nekadašnje korito Soče kod Akvileje je danas dio lagune Grado.
Tijekom Prvog svjetskog rata u dolini Soče vodilo se 12 bitaka na talijanskom frontu, u kojima je između svibnja/maja 1915. i studenog/novembra 1917. poginulo oko 600.000 austrougarskih i talijanskih vojnika.

SPODNJA SOČA

IDRIJCA
Soča < Idrijca (L)

Idrijca je rijeka u Sloveniji, lijevi pritok Soče, u zapadnom dijelu predalpskog gorja, granična je rijeka prema dinarskom području u Sloveniji. Izvire na rubu Vojskarske visoravni (924 m). Duga je 60 km sa slijevom od 598 km². U Soču se ulijeva kod Mosta na Soči. Idrijca je vrlo bogata vodom (na ušću 33,6 m³), ali zbog vapnenačkog sastava terena kojime protječe, osim krških izvora (Divje jezero, Podroteja) ima malo pritoka, s desne strane Bela, Zala, Cerknica i Bača, a sa lijeve Nikova, Kanomlja i Trebuša. Nizvodno od Idrije je umjereno zagađena.
Glavne pritoke su ►Belca, ►Zala, ►Cerknica i ►Bača na desnoj obali te ►Nikomlja, ►Kanošica i ►TREBUŠČICA na lijevoj. Jedna od prvih pritoka je i rijeka Jezernica koja izvire iz Divjeg jezera. Dugačka samo 55 metara, Jezernica je najkraća slovenska rijeka.

TREBUŠČICA
Soča < Idrijca < Trebuščica (L)

TREBUŠČICA je četrnaest kilometara duga rijeka u zapadnoj Sloveniji i lijeva pritoka rijeke Idrijce. Rijeka stvara dolinu koja razdvaja Vojskarsku i Čepovansku visoravan.
Ime. Etimologija Trebuščice nije razjašnjena, niti je jasno je li hidronim u prošlosti bio toponim ili obrnuto. Ako je pod imenom Trebuša riječ o rijeci, prema Silvi Torkaru, naziv bi trebao biti zabilježen kao Trebušica.
Fizička geografija. Trebuščicu su austrijske carske vlasti opisale u sklopu vojnih istraživanja 1785. godine kao 10 do 20 koraka široku, 2 do 3 stope duboku, s lijepim kamenitim dnom i brzom strujom.[2] Prema podacima ihtiološkog istraživanja iz 1998. godine, Trebuščica je prosječno široka 11 metara, s najširim dijelom 17,7 m, a prosječna dubina 35 cm. Korito rijeke prekriveno je 30 posto površine krupnijim oblucima, 63 posto šljunkom, a sedam posto pijeskom. Brzina toka rijeke iznosila je 0,61 m/s, a protok 1,6 m3/s. Površina bazena je 74 km2.[3] Trebuščica ima dinarski kišno-snježni režim, s prekoračenjima u travnju i studenom, a najnižim u kolovozu, za koji je mjesečni koeficijent protoka 0,55.[4] Trend prosječnih maksimalnih godišnjih protoka između 1961. i 2010. godine opada za −57,1 posto ili −9,38 m3/s, a opada i trend maksimalnih godišnjih protoka.[5]
► Žveplenica, jedan od brojnih pritoka Trebuščice, ujedno je i jedan od dva sumporna izvora u Sloveniji, nalazi se u blizini Dolenje Trebuše, a cijeli je tok dugačak svega nekoliko metara. Izvor ispušta vodu iz trijaskog dolomitnog vodonosnika sa slabo topivim sumporovodikom koji se taloži u koritu u obliku bijelih vlakana. Sumporni izvor se buši od 2011.[6][7]
Flora i fauna. Rijeka je dom genetski čiste sočke pastrve (Salmo marmoratus), lipljena (Thymallus thymallus) i velike zimske bijele ribe (Coregonus lavaretus).[8] Godine 1993. u Trebuščici je otkrivena jedna od osam genetski čistih populacija ove ribe tijekom projekta rehabilitacije soške pastrve u slivu rijeke Soče. Prema ihtiološkim istraživanjima iz 1998. godine, soška pastrva čini 40 posto ukupne biomase rijeke, jedna je od najvećih u jadranskom slivu. Gornjih šest kilometara rijeke je ribarski rezervat i voda za razmnožavanje, dok je donji tok voda za ribolov.[3]
U sklopu sondiranja izvora Žveplenice provedena je statistička analiza te su otkrivene bakterije filogenetski slične gamaproteobakterijama, ostale epsilonproteobakterijama i deltaproteobakterijama, tri različite skupine arheja, te eukarioti iz skupine Alveolata. Genetska analiza otkrila je jedinstvenost nekih od pronađenih organizama. Izvor je vrlo raznolik na mikrorazini, a neki već poznati organizmi prvi su put pronađeni na ovakvom tipu staništa.[7]
Bilješke. Opadajuću populaciju soške pastrve ugrozilo je trajno uvođenje potočne pastrve (Salmo trutta), čije su se populacije križale s izvornom populacijom soške pastrve.
https://sl.wikipedia.org/wiki/Trebu%C5%A1%C4%8Dica

HOTENJA
Soča < Idrijca < Trebuščica < Hotenja (D)

GAČNIK
Soča < Idrijca < Trebuščica < Gačnik (D)

VIPAVA / VIPACCO
Soča < Vipava (D)

Vipava (talijanski: Vipacco) je rijeka u Sloveniji i Italiji. Duga je 49 km, od čega je 44 kilometara toka u Sloveniji. Izvire u općini Vipava u Sloveniji (110 m n.v.), teče desnim rubom Vipavske doline, zatim desnim rubom Goriškog polja i sjevernim rubom Krasa, te utječe u Soču (35 m n.v.) u talijanskoj općini Savogna d'Isonzo (Sovodnje, slov.). Porječje Vipave iznosi 598 km². Izvor Vipave ima formu delte, a čini ga devet izvora.

Pritoke Vipave su: ►Vrtojbica, ►Lijak, ►BRANICA, ►Košivec, ►Skrivšek, ►Jovšček, ►HUBELJ i ►Bela. 

U blizini rijeke Vipave odvijala se Bitka na Frigidu (Rimljani su rijeku Vipavu ili Hubelj, ili obje nazivali Frigidus = hladna, slovenski: Mrzla reka). Bitka na Frigidu (danas Vipavi) vođena je 5. i 6. septembra 394. između vojski Istočno Rimskog carstva i Zapadnog Carstva. Teodozije I predvodio je vojsku Istočnog Carstva, a Eugenije i magister militum Arbogast su bili na čelu vojske Zapadnog rimskog carstva. Poraz Zapada je bio jedan od odlučujućih događaja rimske povijesti: posljednji put u povijesti Rimskog carstva vlast nad čitavim Carstvom je ponovo bila u rukama jednog čoveka, Teodozija I. Što je možda još značajnije, Eugenijev poraz bio je odlučan za bržu i čvršću kristijanizaciju  Zapada.

HUBELJ
Soča < Vipava < Hubelj (D)

Hubelj je rijeka, a u vrijeme obilnih kiša i bujičnik (bujica) koji teče kroz gradić Ajdovščinu. Izvire iz tri krška izvora (slapa) u podnožju stijene Navrše, 2,5 km sjeverno od Ajdovščine, a kod sela Dolenje utječe u rijeku Vipavu. Sva tri slapa su vidljiva samo u kišnom razdoblju. Uz izvor se nalaze restoran i napuštena vojna karaula, odakle polazi kružna poučna staza na kojoj je moguće upoznati se s različitim vrstama drveća i stijena. Od izvora vodi cijev do Hidroelektrane Hubelj. Hubelj je važan izvor pitke vode za ajdovski dio Vipavske doline. Iako poneki izvori navode kako se radi o potoku, zbog njegova kratkog toka i neplovnosti, Hubelj se češće svrstava u rijeke.

BRANICA
Soča < Vipava < Branica (L)

Rijeka Branica je najveća lijeva pritoka Vipave. Njezina dolina dijeli plato Krasa od Vipavske doline. Branica je relativno mali i plitki vodotok. Pod Štanjelom, skreće u uski klanac (sutjesku) Zavivalca. Pod branom iznad zaseoka Čipnje Branica je u stijeni usjekla nekoliko prirodnih bazena. Pritoke Branice su: ►Mlac i ►Raša.  (PDF)

TIMAVA / TIMAVO

TIMAVA (talijanski: Timavo, slovenski: Timava ili Timav/Reka, furlanski: Timâf, njemački: Recca Fluss ) je rijeka ponornica na istoku sjeverne Italije u regiji Furlanija-Julijska krajina, duga 2 odnosno 89 km (ako se računa njen podzemni tok).
Ako se računa da je njezin izvor rijeka Reka onda Timava izvire kod Turkovih škulja na južnoj strani Snežnika u Hrvatskoj, teče u pravcu zapada kroz slovenski Kras 54 km i zatim ponire u Mohorčičevu jamu kod  Škocjanske jame. Podzemnim kanalom teče 39 km do naselja San Giovanni di Duino (Štivan) u općini Duino-Aurisina  kod Trsta, gdje ponovno izlazi na površinu (izvire), a zatim nakon svega  2 km toka utječe u Pancanski zaljev (dio Tršćanskog zaljeva) kod Ribiškog naselja između Monfalcona i Duina.
Timava je krška rijeka ponornica. Ranije se mislilo da je ona samo nastavak Reke najveće slovenske ponornice, ali je preciznim hidrografskim istraživanjima u 20. stoljeću ustanovljeno da ona dobija samo 1/3 voda od Reke a 2/3 od rijeka Vipave i Soče te oborinskih podzemnih voda krške visoravni.
O Timavi su pisali već antički pisci Livije, Strabon i Vergilije koji je naveo da Timava ima devet izvora. Kod izvora se nalazilo rimsko naselje Fons Timavi. Za vrijeme  austrugarske vlasti tok rijeke Timave bio je granica između Austrijskog primorja i Kranjske.

Timavo (parte prima)
Autor: PaolaShanti Datum objave: 7.4.2008.
Opis. Famoso sin dall'antichità, tanto che Virgilio lo cita nel I libro dell'Eneide, il Timavo nasce alle pendici del monte Nevoso (Snežnik) in Slovenia e percorre con il nome di Timavo superiore (o Reka) un tratto iniziale di 37 km. Poi s'inabissa nella grotta di San Canziano e prosegue il suo corso ipogeo per circa 40 km, per tornare alla luce a San Giovanni di Duino sotto forma di ricche sorgenti, le cui acque danno origine ad un unico corso d'acqua lungo poco più di un km, che sbocca poi nel Golfo di Trieste. Le esplorazioni fatte dagli speleosub ci dicono che le sue acque provengono da sessanta e più metri di profondità sotto il livello del mare e le uniche tre finestre da cui lo si può osservare sono l'Abisso dei Serpenti in territorio sloveno, l'abisso di Trebiciano e infine il Pozzo dei Colombi.

REKA

REKA je najveća slovenska rijeka ponornica. Izvire na nadmorskoj visini od 720 m, na južnome obronku Slovenskog Snežnika u Hrvatskoj, kao potok Vela Voda, nedaleko od Klane. Teče kroz slovensku regiju Primorsku do Škocjana, gdje ponire u Mohorčičevu jamu u Škocjanskim jamama. Podzemni joj je tok dug 33 km (vidljiv je u Kačnoj jami) te ponovno izlazi na površinu kao izvor rijeke Timave blizu grada Duina (Devin) u tršćanskoj regiji u Italiji.
Površinski tok Reke je 54 km, porječje je površine 365 km².

MOLJA

Lijeva pritoka rijeke Reke.

KOLAŠKI POTOK

VELA VODA

GLINŠČICA / ROSANDRA

GLINŠČICA (talijanski, Rosandra) je jedna od tršćanskih rijeka. Izvire iznad sela Klanec (kod Kozine u Sloveniji) pa teče prema moru po krškom terenu, u kojemu je stoljećima izdubila atraktivnu kanjonsku dolinu (Val Rosandra) - između stijena Stena i Kraški hrib (danas u Italiji). Duga je samo 12 km, međutim zbog bogatstva prirodnih oblika, 1996. godine je proglašena prirodnim rezervatom. Najpovoljniji pristup dolini je Centar za posjetitelje (Sprejemni center doline Glinščice), koji se nalazi u selu Boljunec (Bagnoli della Rosandra) u Itaiji.

OSAPSKA REKA / RIO OSPO

OSAPSKA REKA (talijanski, Rio Ospo) je rijeka, koja izvire u špilji Osapska jama (špilja se također naziva i Grad) kod sela Osp u slovenskoj Primorskoj. Rijeka, koja u sušnom razdoblju presuši, u kišnom razdoblju nakuplja svoje visoke vode na rubnim dijelovima Osapske doline, zatim kod sela Gabrovica pri Črnem Kalu  (kod Ospa), u okolici Tinjana, itd. Slovenskim teritorijem Osapska reka teče nešto više od dva kilometra, a zatim ulazi u Italiju, gdje je regulirana i nakon otprilike 4 kilometra od državne granice, ulijeva se u Tršćanski zaljev (Golfo di Trieste/Tržaški zaliv) u blizini naselja Muggia (slov., Milje) - preciznije, ulijeva se u Miljski zaljev (odn. Žaveljski zaliv).

RIŽANA

RIŽANA je 14 km duga rijeka u slovenskom dijelu Istre. Izvire pod Krškim rubom (Kraški rob) kod crkve svete Marije u blizini naselja Hrastovlje, U Jadransko more ulijeva se u Koparskom zaljevu (Koprski zaliv), zapadno od Sermina, prapovijesnog odn. kasnorimskog naselja (danas je ovdje tankerski pristan Luke Koper). Djelomično se izlijeva i u Škocjanski zatok, prirodni rezervat u blizini Kopra - zaostali dio mora koji je nekada okruživao grad Koper (hrv., Kopar). S prosječnim godišnjim protokom od 4,6 m3/s, Rižana je vodom najbogatija rijeka u Koparskom primorju (Koprsko primorje). Pod utjecajem količine padalina protok vode na izvoru, koji se zove Zvorček, se znatno mijenja; u ljetnom razdoblju protok je između 0,2 m3/s i 30 m3/s, a rekordni protok iznosi 112 m3/s. Površina porečja Rižane iznosi 202 km2 (od toga je 120 km2 krško tlo). Rižana ima ukupno 12 desnih i 6 lijevih pritoka, od kojih su najveće ►Hrastovski potok, potok ►Rakovec te ►Martežin. U 19. stoljeću uz Rižanu je radilo 30 mlinova.

ISTARSKI SLIVOVI

---

Rijeke Jadranskog sliva na istarskom području

Područje Istarskog poluotoka na određeni način predstavlja prirodnu hidrogeološku cjelinu s nekoliko slivova, koji se dreniraju prema zapadnoj ili istočnoj obali poluotoka. 
Sliv rijeke Dragonje smješten je na sjeverozapadnom dijelu poluotoka i najveći njegov dio pripada Sloveniji. Značajni izvori Bužimi i Gabrijeli, su na teritoriju Hrvatske, a dreniraju karbonatno područje između Istarskih Toplica i Savudrije. 
Sliv rijeke Mirne zauzima područje centralnog i zapadnog dijela poluotoka. Na sjevernom dijelu dominira planinsko područje Ćićarije, koje se najvećim dijelom drenira na velikom krškom izvoru Sv. Ivan u Buzetu. Značajan vodonosnik je i karbonatno područje između Istarskih Toplica i Savudrije s izvorom Bulaž. Rijeka. Uz lijevu obalu rijeke lociran je najveći krški izvor Istarskog poluotoka Gradole. Najveći dio sliva Raše i Boljunčice je u centralnoistarskom fliškom bazenu, koji se uglavnom preko ponora Pazinčice drenira prema izvorima uz desnu obalu rijeke Raše i priobalnom izvoru Blaž u Raškom zaljevu. 
Sliv zapadne i južne obale Istre zauzima područje izgrađeno od okršenih karbonatnih stijena s kojeg dio vode otječe prema istočnoj strani poluotoka, ali dio i prema krajnjem jugu poluotoka. 

PRIMORSKO-GORSKOKOTARSKI SLIVOVI

---

Rijeke Jadranskog sliva na području Kvarnera i Gorskog kotara

Područje Kvarnerskog zaljeva obuhvaća krško područje koje se drenira i prema Tršćanskom, a dio vode otječe i prema izvorištu Sv. Ivan. Sliv izvora u gradu Rijeci ima zonu istjecanja u priobalnom području od Preluke na sjeveru do Kostrene na jugu, s glavnim koncentracijama istjecanja u kanjonu ►Rječine i uvali Martinšćice. Sliv izvora u Bakarskom zaljevu formiran je u karbonatnom masivu morskih padina Gorskog Kotara. Vodonepropusne fliške stijene u najvećem dijelu zaljeva su potopljene morem i zone izviranja su uglavnom otvorene prema utjecaju mora. 

RJEČINA

Kanjon Like
Rijeka Lika probila je svoj put kroz krš Ličkog polja, oblikujući pritom klisure i litice na njenim obalama. Vodostaj joj određuje količina kiše i snijega.

LIČKI SLIVOVI

---

Rijeke Jadranskog sliva u Lici

Sliv rijeke Gacke zauzima najveći dio Ličkog sredogorja, krška polja kod Perušića, te Vrhovinsko i Brinjsko polje. To je tipični krški sliv izgrađen od okršenih karbonatnih stijena dinarskog smjera prostiranja, presječenih pojavama mlađih slabopropusnih naslaga u zoni izviranja. 
Najveći dio sliva Like vezan je za površinsko ili plitko podzemno otjecanje. Sliv je formiran sa sjeveroistočne strane Velebitskog masiva od područja Mogorića i Medaka do Lipovog polja. Velebit, zbog vodonepropusnih naslaga u jezgri, ima funkciju barijere, koja je razlog formiranja sliva rijeke Like sa sjeveroistočne strane masiva. Sliv priobalnih izvora od Novljanske Žrnovnice do Selina ima izduženu zonu izviranja u obalnom području i prostire se od Lič polja u Gorskom Kotaru do ponornih zona rijeka Gacke i Like i lokalnog sliva Paklenice. 

Kanjon rijeke Like u blizini naselja Kaluđerovac

LIKA, rijeka

Lika je rijeka je jedna od najvećih ponornica u dinarskom kršu. Lika je do 1965. godine bila ponornica, koja je bez prekida površinski tekla od izvora i potom nestajala u kosinjskim ponorima (Lipovo polje). Od 1965. godine ona je akumulacijska rijeka koja utječe u akumulacijsko jezero Kruščica u Kosinju umjetno stvorenoga za potrebe derivacijske HE Senj (u Grabrovi kod Svetoga Jurja), nakon kojega se nastavlja njezin površinki tok, no ubrzo se njezine vode, prije prirodnog poniranja u ponorima, kontrolirano odvode u dijelove navedenog hidroenergetskog sustava.

Lika je prema apsolutnoj duljini toka bila treća ponornica u dinarskom kršu (iza ponornica Trebišnjice i Dobre). U mnogim je izvorima navedeno kako je Lika druga ponornica po dužini u Europi, no rijeka Dobra je sa 107,9 km apsolutnog toka ipak dulja od rijeke Like. Njen površinski tok teče kroz Ličko i Lipovo (Kosinjsko) polje. Rijeka Lika tako je najveća lička ponornica dužine 64,5 km (prema D. Markoviću, 1960. - no u mnogim izvorima navodi se duljina od 78 km. Približna površina porječja Like iznosi 1014 četvornih kilometara. Kako se radi o ponornici, prema drugim procjenama približna površina porječja Like iznosi 1570 četvornih kilometara. Prosječna godišnja količinom padalina u porječju rijeke Like iznosi oko 1530 mm. Visoki vodostaji javljaju se zimi, dok ljeti gotovo presuši, pa su prema tome velika kolebanja količine vode. 

Glavni njeni pritoci su ►Novčica ►Otešica ►Bakovac te ►Glamočnica i ►Jadova (desni). 

Lika izvire na nadmorskoj visini oko 600 metara kao jako krško vrelo u južnom dijelu Ličkog polja, u blizini sela Medak, u  podnožju Velebita (ispod Vaganskoga vrha), između naselja Papuće i Mrđenovići.
U središnjem dijelu toka rijeka Lika je svoj tok, odn. kanjon, usjekla u vapnenačkom krškom platou.
U kanjonu Like sagrađena je brana Sklope akumulacijskog jezera Kruščica.
​Nizvodno od brane Sklope, kod sela Mlakva, Lika izlazi iz kanjonskog toka i usijeca se u kvartarni riječni nanos tvoreći i atraktivne meandre. Ovo je urezivanje jače izrazeno u završnom dijelu Lipovog polja, gdje debljina nanosa iznosi i preko 15 metara. Rijeka Lika je u Kosinjskom polju najdublja i najšira.
​Pri kraju svoga prirodnog nadzemnog toka rijeka Lika meandrira prema svom ponoru Begovcu, u Lipovom polju na području Kosinja, gdje je ponirala u ponoru koji je u literaturi znan i kao Markov ponor.
No, ljudskom intervencijom Lika je u Selišu, odsječena od ponora u Lipovu polju, na način da je zagrađena branom u koritu rijeke a njen tok skrenut prema tunelu (Tunel Lika-Gacka) koji vodi do površinskog toka rijeke Gacke u Gackom polju. Odatle njihove vode zajedno odlaze tunelima u Senj i tamo pokreću veliku hidroelektranu "Senj". Jedino se višak vode prelijeva preko brane Selište i u pravcu zone poniranja. Zbog sagrađenih brana, danas prirodno voda ponire u stare ponore samo u vrijeme većih poplava u polju ili viška vode u vodotoku Like. 
Visinska razlika izmedu izvora i zone poniranja iznosi oko 100 metara. U pojedinim dijelovima toka veličina pada je različita, dok njegova prosječna veličina iznosi 1,55%. 

​Poznatija građevina na rijeci je Kosinjski most.
​
U rijeci Lici, jednako kao i u akumulacijskom jezeru Kruščica ima somova, šarana, štuka, klenova, crvenorepkii, bijelih amura, sunčanica i babuški.

Ponori rijeke Like. U Lipovom polju počinje stupnjevito poniranje rijeke Like u sustavu ponora koji se nalaze kako u samom koritu, tako i uz njegove rubove. Voda potom  podzemno odlazi prema izvorima i vruljama u morsku obalu preko velebitske barijere. Boja-traser ubačena u Markov ponor zamijećena je u vruljama kod Jujeva i kod Jablanca u Velebitskom kanalu. Glavni ponori rijeke Like nalaze se u sjeverozapadnom dijelu Lipovog polja na potezu od sela Glumci do Svrkinog sela i Dražice, te od Selišta do Velike i Male Rudinke. Najznačajniji ponori su Markov ponor (481 m) i ponor kod Mlinice (473 m).

Istraživanja zbog potreba HE. Nakon izrade projekta za izgradnju sistema HE Senj (oko 1952. godine) pristupilo se parcijalnim ispitivanjima kako geološke, tako i hidrogeološke problematike. Nakon osnovnih tumačenja geoloških i hidrogeoloških odnosa šireg područja koje je dao dr Josip PoIjak, (1953.-1957.) otpočela su detaljna istraživanja na dijelovima toka rijeke Like, koji su bili obuhvaćeni spomenutim projektom. U sklopu tih radova vršena su hidrogeološka i geološka istraživanja, speleološka rekognosciranja i istraživanja, te hidrometeorološka proučavanja. (Božičević, 1968.)

Rijeka Lika kod naselja Budak; pogled s Budačkog mosta nizvodno
Budački most je tijekom svog životnog vijeka (druga polovica 18. do kraja 20. stoljeća) građen i rušen više puta, naročito za ratova tako i za posljednjeg Domovinskog rata.

Rijeka Lika kod naselja Budak

Rijeka Lika kod naselja Budak

Brdo Metlača iznad kanjona rijeke Like

Brdo Sklopača i kanjon rijeke Like

Rijeka Lika

Rijeka Lika

Rijeka Lika

​River Lika Canyon_Gospić_LikaVideo
Datum objave: 3.9.2019. Autor: LIKA CLUB
Opis: Video: Josip Durdov

Rijeka Lika
Autor: perusicvideo; Datum objavljivanja: 27.1.2012.

Rijeka Lika

Pristanište podno sela Kaluđerovac za turističke brodiće koji plove po jezeru Kaluđerovac i kanjonu rijeke Like

Pogled na Sklopaču iz kanjona rijeke Like

Rukavac zajezerenog dijela kanjona rijeke Like u sušnom razdoblju.

Rijeka Lika

Rijeka Lika

Rijeka Lika

Rijeka Lika nizvodno od Kosinjskog mosta

Rijeka Lika i Kosinjski most gledan iz smjera juga

Tok rijeke sjeverno od Gornjeg Kosinja

Pogled s obale rijeke Like na crkvu u Gornjem Kosinju

Hidrogeologija Lipovog polja. Hidrogeologija Lipovog polja u uskoj je vezi s tektonskim zbivanjima. Vode ponomice Like gube se iz njega u dva pravca. Najznačajniji i najjači pravac je u smjeru mora, a drugi smjer SI prema površinskom toku rijeke Gacke. U pravcu mora voda se probija kroz poremećene naslage jurske starosti, a u pravcu Gacke kroz karstificirane tercijarne breče, a djelomično i jurske vapnence. U sjeveroistočnom i južnom dijelu Lipovog polja u području Draškovića, te na potezu od Bastačkog sela do Boginovog brda javljaju se vrela koja funkcioniraju kao estavele. Od linije Glumci-Selište na zapad aktivni su samo ponori. Među ponorima razlikujemo ponore u samom kvartnom nanosu i ponore s otvorima u vapnenačkoj podlozi. 
​Za vrijeme nadolaska visokih voda koritom rijeke Like i u vrijeme kišnog perioda započinje hidrološka uloga izvora i ponora u Lipovom polju. Od Kosinjskog mosta voda počinje plaviti najniže dijelove na ovom području, ulijevajući se prvo u ponore koji se nalaze uz rub korita. Kod Selišta počinje poniranje u prave ponore. Izdubenim koritom u kvartaru jedan se krak odvaja u pravcu juga i usmjeruje do ponora kod Mlinice. Kota otvora ovog ponora je na 473 metra. Porastom vodostaja kod ovog ponora voda se ulijeva u krak u pravcu sjeverozapada i tu nestaje u sistemu ponora u kvartaru. U to vrijeme voda nastavlja put, iz glavnog kraka u pravcu zapada u podnožje Male i Velike Rudinke. U Begovim barama jedan krak skreće prema jugu i vodi do otvora Markovog ponora i ponora Veliki Begovac. Kota otvora Markovog ponora je na oko 481 m. Daljnjim podizanjem nivoa vode u polju poplavljuje se i dio jugoistočno od Markovog ponora, odakle voda otječe u pravcu Svrkinog sela. Tu se ona gubi u sistemu ponora u kvartaru.
Poplavljivanje Lipovog polja je bila česta pojava, ali do njega nije dolazilo uvijek u isto vrijeme i nije trajalo kroz jednako razdoblje. Sprečavanje, odn. smanjivanje mogućnosti poplavljivanja Lipovog polja bio je jedan od argumenata za izgradnju brane Sklope (akumulacija Kruščica).
IZVOR  Autor teksta o Lipovom polju: S. Božičević, 1968.

Tok rijeke Like u Lipovom polju

Poplave u Lipovom polju. Iz literature i anketiranja mještana Lipovog polja postoje podaci za vrlo visoke poplave u polju za godine 1803., 1823., 1878., 1879., 1937., 1957., 2010.
Godine 1879. voda je u polju ležala 7 mjeseci i gotovo se ujezerila (D. Hirc, 1925.). 
Anketiranjem se saznalo, da je godine 1937. razina vode dosegla do nadmorske visine od 500 m tj. dubina vode u polju iznosila je oko rekordnih 15 m (ako uzmemo za srednju visinu polja kotu 485 m)​.
Najviša registrirana poplava u novije vrijeme bila je poplava godine 1957., kada je dosegnuta kota od 497,15 metara. Godine 2010. voda je prodrla u 150 objekata. Godine 2018. voda je 30 cm preplavila Kosinjski most. Teoretska visina 100-godišnje velike vode u Lipovom polju računa se na 498,92 metra.

Pregledna geološka karta područja Lipovo polje
Izvor: BOŽIČEVIĆ, Srećko: Hidrogeologija glavnih ponora rijeke Like

Kosinjsko jezero / Lipovo Polje
Datum objave: 20.3.2018. Autor: Tv Loki

OTEŠICA
Lika > Otešica (L)

Rijeka Otešica izvire ispod Velebita na padinama Sovjaka i Crne Grede nedaleko naselja Oteš. Teče sjeverozapadnim dijelom Ličkoga polja, a na rubu Smiljanskoga polja, kod naselja Veliki Žitnik, kao lijeva pritoka, utječe u rijeku Liku.

Rijeka Otešica kod Brezovog Polja

Rijeka Otešica kod Brezovog Polja

Most preko rijeke Otešice kod Brezovog Polja

Rijeka Otešica kod Brezovog Polja

​Zavoj rijeke Novčice u Gospiću
U Gospiću se, nizvodno od Novog mosta, kod Murkovićeva mlina (vidi se dio mlina, vjerojatno jedne od najstarijih zgrada u gradu), i na zavoju rijeke Novčice, nalazi bent (tur. bend, kamena brana, zid-nasip) i stube na obalnome zidu za zahvaćanje vode.

​NOVČICA
Lika < Novčica (L)

Novčica je rijeka u Hrvatskoj, lijevi pritok rijeke Like. Duga je 29 km, a površina porječja joj je 164,8 km2. U izvorišnom toku naziva se Brušanica, a nizvodno od Ličkog Novog Novčica. Voda Novčice u prosjeku je 3-4 °C veća od okoline. Izvor se nalazi na 1286 m nadmorske visine, na Velebitu, u podnožju Sadikovca i Oštarskih vrata.  Prolazi kroz Gospić, te se oko 5 km istočno od Gospića ulijeva u ponornicu Liku.
Rijeka Novčica posebno je zanimljiva za športski ribolov zbog svojeg geografskog smještaja, strukture obale i dna, bogatstva ribljeg fonda te natjecateljskih staza za lov ribe udicom na plovak.

BRUŠANICA
Lika < Novčica < Brušanica

SUVAJA
Lika < Novčica < Brušanica < Suvaja

Suvaja izvire ispod Velebita u podnožju Sadikovca i Oštarijskih vrata. Suvaja od Rizvanuše teče kao Brušanica. S podvelebitskim potocima Rizvanušom i Lopužom spaja se kod Ličkog Novog i nastaje Novčica.  

IZ STARIH ZAPISA

Dvaput preko Velebita od Karlobaga do Staroga grada
Piše prof. Dragutin Franić (Gospić.)
Hrvatski planinar, Br. 3, God III., 1.3.1900. (PDF)

Od Karlobaga do Starih vrata trebalo je prevaliti do 18 km. duljine i popeti se uzbrdice do 927 m. nad more, pak se opet malo nizbrdo spustiti, da se dodje do humovitog i izveruganog Oštarskog polja, koje od Starih vrata do vrha Takalica prelazi cesta u duljini od 4 km. Od vrha Takalica do Brušana treba prevaliti samo kojih 9 km. i spustiti se za 340 m, pak nas eto kolovoznom putinom do reservoira (vodohvata) gospićkog vodovoda na Košnoj vodi. Tu se je sastao i debeli gorski hlad i čisti zrak i pitka voda. Od reservoira nije teško doći Jažinom i do samoga izvora Košne vode i do vrhe Metle (1285 m.) Kad smo već kod Košne vode, hajde da navedem i druge glavnije izvore i potoke po Brušanima, jer je voda za planinare polovica hrane. Košna voda prima s desne strane potočić Milašinovac.1) Onaj dio Košne vode, što pretiče iz reservoira, sijeva se sa Milašinovcem u potok Suvaju, koja ima svoj početak pod Oštarskim vrhom (1109 m.). Osim Košne vode i Milašinovca dobiva potok Suvaja najviše vode iz vrela Škvadre, koja izbija pod Samarićem (1193 m.) nedaleko Krivoga mosta, zatim iz vrela Zobine, koja izvire kod kuće Vukelića. Košna voda, Škvadra i Zobina jesu obično podjednake čistoće i jačine. Kod Krivoga mosta nalazi se i Pikovac vrelo i Naglića vrelo. Ispod Malog Kozjaka izvire Abramovića vrelo, a na jugu Brušanske kose Petrlića vrelo. Osim toga ima još vrelo više Ružninke (nedaleko crkve), Bujinovac na sjevernom podanku Kuka (više magazina), Knežića vrelo uz oružničku vojarnu i na sjevernom izdanku Samarića Piščevo vrelo. Spomena je vri­jedno i periodično Pavlinovo vrelo pod Velebitom.
Sva ova vrela sijevaju se u potok Suvaju, koji se za velike suše u svom kamenitom koritu neopazice gubi i mjestimice presušuje, stoga se i zove Suvaja.
Za velikih povodnja nabuja Suvaja opet tako jako, da nosi sobom drvlje i ka­menje i da obalu ruši. U Suvaji ima pastrva i raka, a na Suvaji se nalazi jedna pila i više mlinova. Čim Suvaja prodje Brušane zove se Brušanica ili Brušanka. U Brušanicu se oko mjesta Novoga sljeva više potočića, pak ona odatle teče dalje kao Novčica i protičući Gospić, sastaje se Likom vodom sjevero­istočno od Gospića. Novčica prima kod Kaniže s lijeva Bogdanicu koja se u svom gornjem tijeku zove Bužimnica. Bužimnica teče kroz rodne sjenokoše t. z. »Blata«, i prima na svom putu vise pritočića. S desna je najznatnije Crno vrelo i Rakovac potočić iz Trnovca. — I za višu turistiku ima oko Brušana po Velebitu dosta zgode i prilike. S Takalica može se doći preko potoka Suvaje i sedla Sadikovca 2) na duguljasti vrh Sladovaču (1286 m ) i na ogrugljasti vrh Konjevaču (1381 m.) 3), kod koga se nalazi, kako vele, nepresušivo jezerce. Okrene li se iz Brušana prema jugu, može se doći na Samarić 1193 m). Goli vrh (2451 m). Šiljevaču 1295 m) 4) i na Veliku Klepetušu (1450 m).
Nemano više vremena, da se zabavljamo po Brušanima i njihovoj zanimivoj okolici, nego se uputimo kroz Novoselo, selo Oštru (ispod brda Oštre 798 m) 5) i gospićko predgradje Kanižu, u Gospić (565 m) na objed.

​1) U spec. karti naše monarkije neispravno zapisano »Mlašnovac«.
2) U spec. karti naše monarkije neispravno zapisano »Sladikovac«.
3) U spec karti naše monarkije neispravno zapisano »Kunjevac«.
4) U spec. karti naše monarkije neispravno zapisano »Siljevaća«.
5) U spec karti naše monarkije neispravno zapisano »Oštra«. U Oštri kod kuća Farkovića ima Oštranska pećina, a po Oštri ide »Palatinova staza«.

Košna voda

Vodoopskrba grada Gospića obavlja se iz više izvora koji se nalaze u okolici Gospića. Među njima se ističe izvor Košna voda kod Brušana (važan dio sustav vodovoda Brušane – Trnovac – Gospić). Izvor je kaptiran za potrebe vodovoda Gospić još 1893. godine. Taj se izvor nalazi na visini od 645 m n.v. Izdašnost mu je od 25-40 l/s i nikad ne presušuje.
Vodosprema Oštra 2 se nalazi na koti 625 m n.v. i zapremnina 500 m3 . Nalazi vode na tom izvoru pokazuju da je to mnogo kvalitetnija voda od ostalih koje su uključene u vodoopskrbni sustav Like. Bakteriološko stanje analizirane vode je izvanredno, što pokazuje da su organski onečišćivači mnogo manjeg intenziteta te da vodonosnik posjeduje sposobnost samopročišćavanja.

IZVOR ​Izmjena zahvata sustava javne vodoopskrbe i odvodnje – Aglomeracija Gospić, Svibanj, 2018

BOGDANICA
​Lika < Novčica < Bogdanica (L)

Rijeka Bogdanica nastaje spajanjem velebitskih potoka Bužimnice i Rakovca kod naselja Bogdanić. Prema dijelu mišljenja ime je dobila po brdu ili glavici pokraj koje protječe (Bogdanić, 651 m), ispod kojega se nalaze Memorijalni centar Nikole Tesle i istoimeno naselje Bogdanić. Dok prema drugima, ime rječice potječe upravo od naziva toga naselja. Iz Bogdanića, kroz selo Kolakovicu vijuga krivudavim plitkim koritom prema Čanić gaju, gdje je dubina korita nešto veća. Iza brda Kolakovice (589 m) do Ka­niže (sela) Bogdanicu su nekada nazivali "Likom". 
Spomena vrijedan je Kaniški most preko rijeke Bogdanice u Gospiću, trosvodni kameni most izgrađen 1932. Godine, djelo inž. Milivoja Frkovića  (Varaždin 1887. - Zagreb 1946.), konstruktora i graditelja kamenih mostova i mostova od opeke. Utječe u rijeku Liku kao lijeva pritoka, na području zvanom Sastavci.​
Od ribljih vrsta u Bogdanici obitavaju štuka, klen, šaran, linjak, som, sunčanica, crvenperka, bjelica, ostriž, uklija. U proljeće za vrijeme mrijesta mnoge riblje vrste dolaze uzvodno u pliće i toplije,a ujedno i bujnom vegetacijom obrasle dijelove toka da bi položile jajašca. Na rijeci se nalaze i brojna kupališta (Ruski kuk, Pločice,Malo,Veliko,Plaža kuk i Kaniški kuk) te nekoliko bentova preko kojih težaci prelaze rijeku radi obrade polja na suprotnoj obali.
IZVOR ŠRU LIKA, GOSPIĆ  I DR.

​BUŽIMNICA
​Lika < Novčica < Bogdanica < Bužimnica

​Riječica Bužimnica se zove po mjestu Bužimu, gdje izvire kao ponornica podno Velebita. Duga je 6,7 km. Nepredvidiva je u svojim hidrološkim oscilacijama pa nekada poplavi polja i prometnice sela Bužim i u vrijeme kada nema znatnijih oborina. Proteklih godina već je uređen dio toka kako bi se spriječilo izlijevanje na lokalnu prometnicu kroz naselje te je sanirano više cestovnih propusta koja su predstavljala uska grla u kišnom periodu godine ili u vrijeme naglog topljenja snijega na Velebitu kada Bužimnica poteče punom silinom.
Bužimnica teče kroz rodne sjenokoše tzv. "Blata", i prima na svom putu vise malih pritoka. Kod Debelog brda (698 m) se ulijeva u Bogdanicu, koja nastaje spajanjem Bužimnice i potoka Rakovca.

​RAKOVAC
​Lika < Novčica < Bogdanica < Rakovac

Kod Debelog brda (698 m) se Rakovac ulijeva u Bogdanicu, koja nastaje spajanjem Bužimnice i potoka Rakovca. Kako mu se izvorišno područje nalazi na području zaselaka naselja Trnovac, u nekim starijim izvrima se spominje kao Trnovački potok. 
Više je vrela na području Trnovca, koje su dio porječja Trnovca, a koja se javljaju u samom podnožju velebitskih padina: Vriline (na 571 m.n.m., izdašnosti 15,1 l/s, kaptirano za vodoopskrbu Gospića, s jednom crpnom stanicom), Dukino vrelo, Gaino vrilo, Crno vrelo (na koti 558 m.n.m., izdašnost 12 l/s, kaptirano za vodoopskrbu Gospića, jednom vodocrpnom stanicom), Sićenovo vrilo, Rajčevića vrelo, i dr.

JADOVA
Lika < Javoda (D)

JADOVA izvire kod Gornje Ploče iz malog planinskog jezera, koje se nalazi ispod Pločanskog klanca. Najveći je pritok rijeke Like. U Gornjoj Ploči rijeka teče krivudavo u smjeru juga i zamočvaruje okolno zemljište između sela Ploča i Vranik gdje naglo mijenja smjer prema sjeverozapadu obavijajući selo Ploča i dalje teče prema Donjoj Ploči i Mogoriću. Putujući svojim riječnim tokom kroz ravno Bjelopolje i sjevernim rubnim dijelom Ličkog polja, od istoka prema zapadu, Jadova povezuje Ploču sa selima: Mogorić, Pavlovac Vrebački, Zavođe, Vrebac i Barlete, a kod Kulice utječe u rijeku Liku. Uz izvorno jezero, u Jadovu utječu potoci sa sjevera iz Srednje Gore, a iz sela Mutilić se u nju ulijeva potok ►Mutilić. U selu Vranik u Jadovu se ulijeva potok ►Grabovac. Na području mogorićkog atara u Jadovu utječu potoci ►Kovačica i ►Pločica. Kovačica je osjetno bogatija vodom od Pločice. Na sjevernom dijelu Jadove, ispod Sredogorja, pojavljuju se izvori čija se voda slijeva prema Jadovi. Oni su, međutim, kratkog toka i u sušama većina presušuje. Kad su oborine obilnije i vodostaj visok.
Jadova ima puno vode, ali u sušnijim razdobljima, njen vodostaj je vrlo nizak, zbog čega i nosi epitet Jaruga. Naziv je vjerojatno dobila po jednoj od narodnih predaja. Za vrijeme turske vladavine Likom, beg Alaga Vrebo je imao sina, koji je često odlazio na obalu rijeke. Jednog dana nesretni dječak se utopio. Njegova majka je, navodno, svakog dana odlazila do rijeke i stalno plakala i jadikovala. Tako je po njenom jadikovanju rijeka i dobila današnje ime. Također po narodnoj predaji, ova se rijeka u dalekoj prošlosti nazivala Milava. Pločani, kao i mještani sela kroz koja i protječe, češće je zovu Jaruga. Jaruga je zovu jer za vrijeme ljetnih sušnih perioda u njoj nema vode. Jadova je poznata po dvije endemske vrste riba koje ima samo u njoj. To su jadovski pijor i vijun, poznat u selu pod imenom cijuk, jer cijuče kad se izvadi iz vode. Tu je još bila i potočna pastrva koja je danas gotovo izumrla, iako je pronalazak pokojeg primjerka moguć. Od ostalih vrsta koje su naseljene su sunčanica, karas, linjak, klen, žutooka, crvenperka, šaran i možda koja kalifornijska pastrva. Nekada je bilo i rakova.

Rijeka Jadova većim dijelom teče kroz lovinačko područje. Ona izvire sjeverozapadno od visa Klanac gdje se na nadmorskoj visini od 640 m nalazi izvor-jezerce. Rijeka teče krivudavo u smjeru juga i zamočvaruje okolno zemljište između sela Ploča i Vranik gdje naglo mijenja smjer prema sjeverozapadu obavijajući selo Ploča te dalje teče prema Donjoj Ploči i Mogoriću.
Uz izvorno jezero, u Jadovu utječu potoci sa sjevera iz Srednje Gore, a iz Mutilić sela se u nju ulijeva potok Mutilić. U selu Vranik u Jadovu se ulijeva potok Grabovac. Dužina toka Jadove, na lovinačkom području, s pritokom Grabovcem, iznosi 12,5 km. Kada su oborine obilnije i visok vodostaj, Jadova ima puno vode, ali u sušnijim razdobljima, njen vodostaj je vrlo nizak, zato i nosi poznati epitet «Jadova jaruga».
 ​

Korito Jadove na Mostištu
Autor ProfesorLika - Vlastito djelo postavljača, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=127028446

Croatia - Jadova River - Gospić
Autor: Marinko Župan Datum objave: 25.6.2013.
Opis. ''Jedno popodne na Jadovi''.. Nekoliko korisnih informacija o jadovi (izvor:wikipedia) - Rijeka Jadova izvire kod Gornje Ploče iz malog planinskog jezera, koje se nalazi ispod Pločanskog klanca. Najveći je pritok rijeke Like.U Gornjoj Ploči rijeka teče krivudavo u smjeru juga i zamočvaruje okolno zemljište između sela Ploča i Vranik gdje naglo mijenja smjer prema sjeverozapadu obavijajući selo Ploča i dalje teče prema Donjoj Ploči i Mogoriću. Putujući svojim riječnim tokom kroz ravno Bjelopolje i sjevernim rubnim dijelom Ličkog polja, od istoka prema zapadu, Jadova povezuje Ploču sa selima: Mogorić, Pavlovac Vrebački, Zavođe, Vrebac i Barlete, a kod Kulice utječe u rijeku Liku.Uz izvorno jezero, u Jadovu utječu potoci sa sjevera iz Srednje Gore, a iz sela Mutilić se u nju ulijeva potok Mutilić. U selu Vranik u Jadovu se ulijeva potok Grabovac. Na području mogorićkog atara u Jadovu utječu potoci Kovačica i Pločica. Kovačica je osjetno bogatija vodom od Pločice. Na sjevernom dijelu Jadove, ispod Sredogorja, pojavljuju se izvori čija se voda slijeva prema Jadovi. Oni su, međutim, kratkog toka i u sušama većina presušuje. Kad su oborine obilnije i vodostaj visok, Jadova ima puno vode, ali u sušnijim razdobljima, njen vodostaj je vrlo nizak, zbog čega i nosi epitet Jaruga.Naziv je vjerojatno dobila po jednoj od narodnih predaja. Za vrijeme turske vladavine Likom, beg Alaga Vrebo je imao sina, koji je često odlazio na obalu rijeke. Jednog dana nesretni dječak se utopio. Njegova majka je, navodno, svakog dana odlazila do rijeke i stalno plakala i jadikovala. Tako je po njenom jadikovanju rijeka i dobila današnje ime. Također po narodnoj predaji, ova se rijeka u dalekoj prošlosti nazivala Milava. Pločani, kao i mještani sela kroz koja i protječe, češće je zovu Jaruga. Jaruga je zovu jer za vrijeme ljetnih sušnih perioda u njoj nema vode.Jadova je poznata po dvije endemske vrste riba koje ima samo u njoj. To su jadovski pijor i vijun, poznat u selu pod imenom cijuk, jer cijuče kad se izvadi iz vode. Tu je još bila i potočna pastrva koja je danas gotovo izumrla, iako je pronalazak pokojeg primjerka moguć. Od ostalih vrsta koje su naseljene su sunčanica, karas, linjak, klen, žutooka, crvenperka, šaran i možda koja kalifornijska pastrva. Nekada je bilo i rakova. Jadovski vijun (latinski: Cobitis jadovensis) otriven je 2006. godine u rijeci. Živi u izoliranom staništu posebno osjetljivom na ljudski utjecaj. Vijun je mala riba, duga do 10 cm, vitkog je i izduženog tijela. Tijelom dominiraju nizovi uzdužnih pjega. Živi samo u ovoj rijeci. Za sušnog razdoblja preživljava u podzemlju. U rijeci živi endemski jadovski pijor ili gaovica (latinski: Phoxinellus jadovensis), gdje je i otkriven. Postoji i krbavski pijor (latinski: Phoxinellus krbavensis) otkriven je u Vukovoj izvor — pećini na području Krbavskog polja. Pijori su dugački od 7 do 10 centimetara i nastanjuju uska područja u slijevovima dinarskih rijeka, mahom jadranskog slijeva. Oba su, kao i sve gaovice, relikti, tj. preživjele su geološke i klimatske promjene tijekom niza ledenih doba prije nekoliko stotina tisuća godina. Te su ih promjene ograničile na usko područje krških rijeka, a najveći dio godine provode u podzemnim vodama s kojima su te rijeke u vezi. Ključni dio života provodile su u sezonskim blatima koja nastaju od potapanja krških polja. Izgradnje hidroelektrana i umjetnih jezera uveliko su onemogućile prirodni krug života gaovica.Zbog ljetnih suša i presušivanja rijeke mnoge vrste izumiru, a ljeta postaju sve sušnija i toplija.

Jadovski vijun (latinski: Cobitis jadovensis) otriven je 2006. godine u rijeci. Živi u izoliranom staništu posebno osjetljivom na ljudski utjecaj. Vijun je mala riba, duga do 10 cm, vitkog je i izduženog tijela. Tijelom dominiraju nizovi uzdužnih pjega. Živi samo u ovoj rijeci. Za sušnog razdoblja preživljava u podzemlju. Lokalno ribu vijun nazivaju i "cijuk" jer cijuče kada se izvadi iz vode.

U rijeci živi endemski jadovski pijor ili gaovica (latinski: Phoxinellus jadovensis), gdje je i otkriven. Postoji i krbavski pijor (latinski: Phoxinellus krbavensis) otkriven je u Vukovoj izvor — pećini na području Krbavskog polja. Pijori su dugački od 7 do 10 centimetara i nastanjuju uska područja u slijevovima dinarskih rijeka, mahom Jadranskog sliva. Oba su, kao i sve gaovice, relikti, tj. preživjele su geološke i klimatske promjene tijekom niza ledenih doba prije nekoliko stotina tisuća godina. Te su ih promjene ograničile na usko područje krških rijeka, a najveći dio godine provode u podzemnim vodama s kojima su te rijeke u vezi. Ključni dio života provodile su u sezonskim blatima koja nastaju od potapanja krških polja. Izgradnje hidroelektrana i umjetnih jezera uveliko su onemogućile prirodni krug života gaovica .Zbog ljetnih suša i presušivanja rijeke mnoge vrste izumiru, a ljeta postaju sve sušnija i toplija.

GACKA

GACKA je rijeka ponornica duga 61 km sa svojim pritokama, a izvire ispod Godače i Venca u Sincu.
Rijeka je dugačka 61 km iako je prije izgradnje hidroelektrana HE Senj i HE Sklope bila dugačka čak 100 kilometara. Proteže se od svog izvora Tonković vrilo te se polako spušta niz područje Gackog polja primajući brojne pritoke. Odlikuje ju je čista bistra voda koja unatoč krševitom kraju relativno sporo teče. Prosječna temperatura ljeti iznosi 10,8° a zimi 7,9°. Dubina rijeke varira od jednog metra pa do 10 metara na najdubljim dijelovima. Po svom kemijskom sastavu, voda je prilično tvrda, blago alkalna te obiluje kalcijevim solima što pospješuje rast vegetacije oko rijeke te je bogata kisikom. Od 9,1 do 13,5 mg/L. Dno rijeke je muljevito. Rijeka Gacka obiluje podvodnim speleološkim nalazištima i vrelima. Prva istraživanja započinju u drugoj polovici XX. stoljeća a do tada, podvodni svijet Gacke je bio potpuna nepoznanica. Majerovo vrelo se speleološki smatra najbogatijim, te se u zadnje vrijeme njemu posvećuje posebna pozornost. Smatra se da je preko polovice podvodnih prolaza i kanala Gacke još uvijek neistraženo.

Razvoj turizma započinje u drugoj polovici XX stoljeća kada počinje gradnja turističkih objekata na području Gacke i okolice. Velik doprinos popularnosti Gacke su dala i Plitvička jezera, jer je veliki broj turista putujući prema Plitvicama otkrio i ljepote Gacke. Danas glavni oblik turizma na tom području je rekreacijski i seoski turizam a iznimno je zastupljen i ribolov. Turisti imaju mogućnosti razgledavanja brojnih starih mlinova na rijeci od kojih su neki danas još uvijek operativni. Zbog stroge brige za faunu u rijeci, ribolov je dopušten samo u razdoblju od 1. ožujka do 30. rujna zbog zaštite riblje populacije. Na nekim je mjestima ribolov potpuno zabranjen (Karlov kanal kod Otočca). Posebno je poznata potočna pastrva.

Rijeka Gacka je iznimno bogata florom i faunom. U i oko nje raste 25 biljnih vrsta od mahovina, algi do stabljikastog bilja. Uz 17 vodenih životinjskih vrsta žive potočna pastrva(Salmo trutta), kalifornijska pastrva, štuka, čik, lipljen,  bjelonogi potočni rak. Gacka je dom i čovječjoj ribici koja živi u dubokim vrelima i područjima vječne tame. Nedavno je pokrenut i projekt smanjenja populacije kalifornijeske pastrve jer je počela ozbiljno ugrožavati i potiskivati autohtonu domaću pastrvu.su: Sinačka pučina, Kostelka, Knjapovac, Begovac i Malinišće
Pritoci Gacke su ►Sinačka pučina, ►Kostelka, ►Knjapovac, ►Begovac i ►Malinišće.

Premda je krška rijeka, Gacka je izuzetno spora i mirnog toka. Poznata je po stalnosti i malenim razlikama u temperaturi vode. Upravo je zbog povoljne temperature vode flora i fauna Gacke vrlo bogata. Tako potočna pastrva u njoj raste do pet puta brže nego u bilo kojoj drugoj pastrvskoj vodi na svijetu.

Gacka je jedna od najvažnijih ponornica hrvatskoga krša. Nekoć se njezin prirodni tok račvao na lijevi krak, koji je ponirao u selu Švici pokraj Otočca, i desni, koji prolazi kroz Otočac i ponire u obližnjem Gusić polju. No izgradnjom HE Senj 1960-ih godina prošloga gotovo sav dotok vode u oba kraka je prekinut. Izgubljeno je čak 2/3 prirodnog toka.

Priča o rijeci Gacki
Autor: Tv Loki Datum objave: 2.11.2011.

Priča o rijeci Gacki 2
Autor: Tv Loki Datum objave: 2.11.2011.

Pet jezera rijeke Gacke
Autor: Zoran Oreskovic Datum objave: 20.4.2025.
Opis. Za rijeku Gacku ste vjerojatno čuli, ali jeste li čuli za njezina jezera? Naime, postoji pet jezera koja su povezana s podzemnim vodama rijeke Gacke. Ta jezera pojavljuju se nakon otapanja snijega i dugog razdoblja kiša, što ih čini povremenim prirodnim fenomenom vezanim uz specifične hidrološke uvjete. Prvo jezero, poznato kao Crno jezero, nalazi se u blizini naselja Crno Jezero, do kojeg se može doći cestom od Tončinog mosta. Drugo jezero, Premuževo jezero, smješteno je između Crnog jezera i naselja Čovići. Treće jezero, Jezerine, nalazi se na tromeđi naselja Gornje Dubrave, Runjavice i Poduma. Četvrto jezero, Kosmačevo jezero, u trenutku snimanja priloga nije bilo ispunjeno vodom, ali su jasno vidljivi rubovi do kojih se spušta šuma. Do njega se dolazi iz naselja Orovac prolaskom podvožnjakom ispod autoceste. U šumi uz Kosmačevo jezero postoji jedno mjesto koje se zove Bunarić u kojemu uvik ima vode, a što je dokaz da ispod Kosmačevog jezera postoji podzemno jezero ali u trenutku snimanjavidea nisam znao za Bunarić pa on ostaje kao zadatak istraživanja za neki novi video. Peto jezero, Konjsko jezero, također nije bilo ispunjeno vodom u trenutku snimanja, no rubovi su jasno vidljivi. Do ovog jezera se može doći iz raskrižja izlaska autoceste Otočac u blizini benzinske postaje. Ova jedinstvena pojava povezanosti ovih pet povremenih jezera dodatno naglašava posebnost rijeke Gacke i njezinog hidrološkog režima u krškom krajoliku. Za razliku od stalnih jezera, ona nastaju kao rezultat podzemnih krških voda koje izlaze na površinu u specifičnim uvjetima. Vrijedi spomenuti i Švičko jezero, koje ne pripada skupini ovih pet jer nije povezano s podzemnim vodama rijeke Gacke. Švičko jezero je nadzemno i ima drugačije hidrološke karakteristike. Jeste li posjetili neko od ovih pet jezera rijeke Gacke? Podijelite svoje iskustvo u komentaru!

MANJE LIČKE PONORNICE

---

LJUBICA

Potok Ljubica ne pripada slivu rijeke Like: izvire i ponire u Baškim Oštarijama. Ljubica teče od istočnog prema središnjem dijelu Oštarijskog polja. Ostali potoci u tome polju su pritoke Ljubice. U središnjem dijelu polja potok Ljubica ulijeva se u područje mikrotektonski frakturiranihy karbonata i ponire u liniji sitastog tipa. Otvorene vrtače leže ispod uzvisine Linić vršak. Glavna karakteristika potoka Ljubice, kao i njegovih pritoka, je oscilacija protoka. Stoga potok Ljubica obično poplavljuje središnje polje tijekom hladnih razdoblja (blizu sela Linići) i presušuje tijekom ljeta. Tok vode je tektonski uvjetovan i skreće iz smjera I-Z u smjer S-SZ te ponire ispod zapadne padine Linić vrška.
Na izvoru potoka Ljubice nalazi se Knežićeva (Josip Kajetan) česma, građena od klesanoga kamena u obliku niskoga obeliska s podacima o vladaru, graditelju i vremenu izgradnje. Izgradnja ovakvog objekta dio je tradicije u kojoj su projektanti i graditelji starih prometnica, posebice onih što preko planinskih masiva povezuju more s unutrašnjosti, uz njih gradili lijepe građevine (sakralne ili svjetovne) časteći one koji su osiguravali novac za njihovu izgradnju, obično ratna vijeća ili tadašnji vladari i njihovi bliži srodnici.​

KRASULJA (KRBAVICA)
Krbavičko polje - ponornica

Potok koji teče kroz polje Krbavicu izvire u sjevernom rubu polja i teče kroz cijelo polje prema jugu, gdje ponire u tri ponora na južnom rubu polja, podno brda Mrgovače (860 m). Dok voda iz tih ponora teče u smjeru Kosinja (prema izjavi jednog stanovnika Krbavice prije dosta vremena to je utvrđeno puštanjem boje), voda s njegova izvora provodi se prema Udbini. Na svim kartama upisan je njegov naziv Krasulja (isto ime glasi i zaselak iznad njegova vrela), dok ga domaći ljudi obično zovu Krbavica.

Krasulja kod zaselka Mirići

U potoku obitava potočni rak ili rak kamenjar (lat. Austropotamobius torrentium (Schrank, 1803)), koji je najmanja autohtona europska vrsta raka. Rasprostranjena je u centralnoj i jugoistočnoj Europi, većinom u manjim vodotocima na višim nadmorskih visinama. Dosada je zabilježena u Austriji, Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, Crnoj Gori, Češkoj, Grčkoj, Hrvatskoj, Italiji, Kosovu, Luksemburgu, Mađarskoj, Makedoniji, Njemačkoj, Rumunjskoj, Slovačkoj, Sloveniji, Srbiji, Švicarskoj, Turskoj i Ukrajini.

Javna uprava za zaštitu i očuvanje prirode Ličko-senjske županije je u suradnji s udrugom ADIPA 2021. godine provela inicijalna istraživanja za kartiranje i monitoring potočnog raka (Austropotamobius torrentium) u potoku Krasulja u području ekološke mreže HR2001049 Krbavica. Podaci prikupljeni ovim istraživanjem koriste se će se za izradu plana upravljanja ovom strogo zaštićenom vrstom.
Potočni rak je obično rasprostranjen u manjim vodotocima na višim nadmorskim visinama. Iznimno je osjetljiv na promjene staništa i smeta mu svako onečišćenje vode i bilo kakve promjene uzrokovane ljudskom djelatnošću (nekontrolirano uređivanje potoka, uklanjanje vegetacije i sl.). Osim toga, prijete im i mnoge invazivne vrste rakova, ali i ribolovci te skupljači rakova. Poseban problem očuvanja potočnog raka je reguliranje poribljavanja alohtonim vrstama riba u športsko-ribolovne svrhe, kao što je primjerice kalifornijska pastrva koja može značajno ugroziti populaciju potočnog raka, pa o ovom problemu valja komunicirati i educirati sportsko-ribolovna društva.
Potočnog je raka u Ličko-senjskoj županiji moguće pronaći jedino u vodotocima Plitvičkih jezera kojima upravlja JU NP Plitvička jezera, te u Krbavici koja je pod nadležnošću JU za zaštitu i očuvanje prirode Ličko-senjske županije.
​IZVOR

KRBAVICA
Krbavsko polje

Krbavica je rijeka ponornica u Krbavskome polju; duga je 13,5 km. Izvire iz Dragaševa vrela na sjeverozapadnom rubu polja, teče prema jugoistoku i ponire u ponoru Vidrovcu južno od sela Debelo Brdo. Vodu prima iz Bunićkog i Šalamunićkoga potoka te iz vrela Zelene pećine.
IZVOR Krbavica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 6.5.2025. ​

RIJEKE JUŽNE LIKE

​Više rijeka južne Like uključeno je ljudskom intervencijom u kanalsko-tunelske sustave kojima se njihove vode odvode u akumulacijsko jezero Štikada za potrebe RHE (reverzibilne hidroelektrane) kod Muškovaca (Obrovac).

RIČINA (RIČICA)
Jezero Štikada < Ričina (Ričica)

Ričica je rijeka ponornica u Lici. Duga je ok o15 km (prema starijim podacima, od prije formiranja akumulacije Štikada duljina njezina toka iznosila je oko 16,4 km. Cijelim svojim današnjima tokom do utoka u jezero Štikadu teče kroz područje lovinačke općine. Zajedno s pritokama čini porječje ukupne dužine od 34 km. Prosječna širina vodotoka je od 5 do 15 m, a dubina varira od 50 do 300 cm. 
Izvire u selu Raduč (595 m n.v.) u blizini Lovinca. Kod Štikade se ulijeva u akumulacijsko jezero Štikada (ili jezero Ričice). Na širem prostoru Štikade i Gračaca, na 547 m n.v. nalaze se i njezini prirodni ponori. U srednjem dijelu toka, od Cvituškog mosta do Štikadskog jezera, rijeka je na pojedinim mjestima usjekla kanjon i do 10 metara visine. 
Desni pritoci Ričice su stalni potoci Jadičevac, Brničevo, a lijevi stalni pritoci su potok Rakitovac i rijeka Suvaja. 
U dijelu toka od Lovinca do Štikade naziva se Ričina. U donjem toku, prije stvaranja akumulacije Štikada, rijeka se račvala. Jedan krak je ponirao u Našića ponoru, a drugi, pod nazivom Krivak - nazvan tako prema kratkoj lijevoj pritoci Ričice (izvire u podnožju brda Resnik), račvao se i ponirao u tri ponora: Pojište, Gaćešina i Milićev ponor. Nakon podzemnog toka pod Velebitom, Ričica se javljala kao Dobranica, pritoka rijeke Zrmanje. 
U rijeku Ričicu ulijevaju se i vode brojnih izvora poput Čatrnje, Ušljivca, Grabovca i izvora Bakovac, jednog od najljepših i najdubljih izvorišta lovinačkog kraja gdje se u podnožju visoke stijene može vidjeti i jedna od najstarijih lokalnih obnovljenih mlinica lovinačkog kraja.
Prolazi kroz naselja: Lovinac, Ličko Cerje, Ričice i Štikada. Vodom iz Ričice se napaja vodoopskbni sustav Gračaca.
Preko rijeke Ričice, na ulazu u Lovinac, izgrađen je i jedan od najljepših kamenih mostova lovinačkog kraja. Nekada je na Ričici s pritocima bilo 13 vodenica, čiji su ostaci danas urušeni, obrasli i često teško vidljivi.
Ričica u ikavici znači mala rijeka, to jest riječica.

Ranije stanje područja donjeg toka Ričice i njezina ponornog poručja prije stvaranja akumulacije Štikada
Izvor: Stara vojna topografska karta, izvornog mjerila 1:25-000

Današnje stranje područja donjeg toka Ričice i njezina ponornog poručja
Izvor: ARKOD, 2025.

Štikada je umjetno akumulacijsko jezero. Nalazi se u općinama Gračac i Lovinac, u Ličko-senjskoj i malo dio u Zadarskoj županiji. Dobilo je ime po naselju Štikada, koje se nalazi u njegovoj blizini. Površina iznosi 334 hektara. Akumulira vode rijeka ponornica Obsenice,  Otuče i Ričice za potrebe hidroelektrane Velebit, s kojom je povezana kanalom, koji vodi ispod Velebita. U jezeru živi ribe, uglavno  pastrve.

Reverzibilna hidroelektrana Velebit ili RHE Velebit građena je od 1978. do 1985. godine, a u redovnoj je proizvodnji od 1984. godine. Reverzibilna hidroelektrana Velebit je koštala astronomskih 1,25 milijardi njemačkih maraka, što bi u današnje vrijeme bilo više od 1534 milijuna eura. Gornje umjetno jezero se zove Štikada te se nalazi iza Velebita na  Gračačkoj visoravni. U to jezero se ulijevaju sve okolne vode, koje su s tim jezerom povezane  kanalom (rijeka Ričica), ili podzemnim tunelom  dugim 2 825 metara (rijeka Otuča). Voda iz jezera Štikade se u turbinskom radu spušta dolje i koristi za proizvodnju električne energije, a u crpnom radu se ta ista voda pumpa u to gornje jezero. Prosječni srednji godišnji dotok u to jezero je 11,94 m3/s. Hidroelektrana je puštena u pogon 1984. te manje/više nije radila za vrijeme Domovinskog rata, tj. radila je ispod minimalne snage pa se nakon rata morala obnoviti. Ukupna instalirana snaga hidroelektrane je 276 MW (instalirana snaga vodnih turbina), dok je u crpnom režimu snaga 240 MW (instalirana snaga crpki). RHE Velebit je posebna po tome što je najveća reverzibilna hidroelektrana u Hrvatskoj (RHE Lepenica i ima snagu 1,14 MW/-1,25 MW). Reverzibilna hidroelektrana je posebna vrsta hidroelektrane koja, osim što proizvodi električnu energiju iz vode, kao i svaka druga hidroelektrana, tu istu vodu može pumpati u doba kada je to najisplativije, (najjeftinije), što je uglavnom noću. RHE Velebit je postrojenje koje se sastoji od gornjeg umjetnog jezera Štikade, s kojih koristi vodu za rad i u koje pumpa vodu kad radi kao crpka, tlačnog dovodnog cjevovoda i strojarnice s ostalim objektima, te donjeg umjetnog jezera Razovac.

JADIČEVAC
Ričina (Ričica) < Jadičevac (D)

​Jadičevac je priroka Ričice duga 1,5 km, čiji je izvor Crno vrelo danas kaptiran i njegova se voda odvodi u Lovinac i Ličko Cerje.

BRNIČEVO
Ričina (Ričica) < Brničevo (D)

Brničevo je priroka Ričice, dužine toka 1,8 km.

RAKITOVAC
Ričina (Ričica) < Rakitovac (L)

Pritoka Ričice; izvire iz jezera Šarić i nakon 1,6 km toka ulijeva se u Ričicu. 

SUVAJA
Jezero Štikada < Ričina < Suvaja (L)

Rijeka Suvaja (lovinačka, jer postoji i Suvaja kod Brušana) je najveća pritoka Ričice. Izvire u selu Smokrić, i nakon 8,5 km toka ulijeva se u rijeku Ričicu. Teče samo za velikih vodostaja, inače joj je korito suho, po čemu je i dobila ime.
Uz tok rijeke nalaze se kameni prijelazi za koje nitko ne može odrediti starost, kameni bunari i mostovi, ustave i riječno korito ograđeno kamenim zidovima kojima je lokalno stanovništvo stoljećima spriječavalo bujične poplave okolnih polja.

Suvaja kod Lovinca, Lika
Datum objave: 8.4.2022. Autor: Explore Croatia
Opis: Follow me on Instagram: https://www.instagram.com/goran_safarek/ and Facebook https://www.facebook.com/safarekfilms/

BANICA
Jezero Štikada < Ričina < Suvaja < Banica (D)

Općina Lovinac i NVO "Banica", uz pomoć velikog rada lokalnih stanovnika, uspjele su obnoviti mlin "Travić" (19. st) koji se nalazi u Lovincu na riječici Banici (desnoj pritoci rijeke Suvaje), gdje se može vidjeti tradicionalni način mljevenja žita u lovinačkom kraju.

KRUŠNICA

Riječica Krušnica je ponornica koja teče na području južno od Svetog Roka. Krušnicu formiraju dva izvorišna bujična kraka koji izviru podno padina Velebita. Jedan izvire ispod istočnih padina vrha Buzdovan (722 m), na nadmorskoj visini od 660 m, dok drugi izvire ispod sjevernog podnožja masiva Kuk na nadmorskoj visini od 580 m. Krušnica ponire blizu zaselka Šilovići u Lotićima na 536 m n.m. (inače, to je najniža kota u općini Lovinac). Desna pritoka joj je potok Prosinjak. Velika visinska razlika (124 m od izvora do ušća) uvjetuju njenu veliku brzinu i erozionu snagu. Srednji godišnji protok joj je 0,5 m/sek. Krušnica s pritokama ima ukupno 7 km vodotoka. Preko Krušnice prelazi stari kameni most i povijesna cesta, koja iz Sv. Roka preko Malog (H)Alana vodi u Dalmaciju.


​

HOLJEVAC (OJENAC na kartama)

Potok Holjevac izvire u zaseoku Krpanska Draga na visini od 590 metara i teče kroz selo Sveti Rok. U srednjem dijelu toka, obogaćuju ga vode iz čuvenog "Vrila mudrosti". Holjevac nakon 4 km toka ponire u špilji Vrbanov ponor. Lijeva pritoka mu je potok čije vode izviru iz nepresušnog Crkovnog vrila u blizini Crkve Svetog Roka.

PAŠA

Paša, mala planinska riječica, ima dva izvora ispod jugozapadnih padina Bukove kose, na nadmorskoj visini od 700 m. Riječica od svojih izvora teče prema jugu i nakon manje od 2 km toka, ispod Japunčić brda (Japundžić-vrh), ponire u podzemlje.

OBSENICA
Obsenica < Jezero Sv. Rok < Obsenica 

Obsenica je rijeka ponornica u Lici. Duga je 7 do 8 km. Prosječno je duboka je 50-400 cm, široka 5-10 m. Glavni pritok joj je potok Radučica. S pritokama ima 23 km vodotoka (porječje obuhvaća 35,8 km²).
Izvire u svetoročkom zaselku Lipać (na 580 m n.v.), u blizini autoceste A1 i zaselka Jurjevići, kao nastavak povremenog vodotoka Jaruga. Prolazi kroz naselje Sveti Rok, gdje je na njoj izgrađena akumulacija koja je dio hidroenergetskog sustava za RHE "Velebit". Od te akumulacije nazvane jezero Sveti Rok kanalom (dug 1230 m) odvode se vode Opsenice u rijeku Ričicu i dalje u akumulaciju Štikadske bare (jezero Štikada) kraj Gračaca. Jezero je popularno kupalište stanovnika lovinačkog kraja ali i okupljalište brojnih ptica močvarica koje se i gnijezde u zamočvarenim rukavcima jezera. Kod Vrkljana i Serdara (dijelovi Svetog Roka) ispod Vrkljanskih gradina ulijeva se u ponor: ponor Obsenice. 
Nekada su preko Opsenice prelazila četiri mosta i na njoj su bile vodenice i valjaonice sukna, ali danas su vidljive samo njihove ruševine.

KRIVALJ
Obsenica < Jezero Sv. Rok < Krivalj (D)

JADIČEVAC
Jezero Štikada < Ričina < Jadičevac (D)

OTUČA (OTUĆA)

​Otuča (Otuća) je rijeka ponornica u Gračačkom polju. Duga je 18,2 kilometara, a porječje joj obuhvaća 382,8 km². Izvire iz istoimenog vrela u podnožju Velikog Urljaja (1295 m) istočno od Bruvna u gračačkoj općini. Ponire u više ponora na rubu Gračačkog polja. Dno joj je kamenito i šljunkovito, a mjestimično i muljevito. Važnije pritoke su Bašinica, desna pritoka duga devet te nešto duža lijeva pritoka Kijašica (13 km). U Gračačkom polju korito joj se račva u tri kraka: Gaćešina jaruga, Čubelićeva jaruga i Žižinka pa ponovo spaja u jedno. Na rubu polja, ispod Kite Gaćešine (1227 m) i Velikoga Crnopca (1402 m), ponire u mnogobrojnim ponorima. Nakon podzemna toka ispod Velebita javlja se kao Krupa. 
Dana 14.5.2023. na vodomjernoj postaji Gračac 2 izmjeren je rekordan vodostaj od +236 cm. Uslijed visokog vodostaja došlo je do izlijevanja rijeke Otuče te plavljenja objekata i infrastrukture u Gračacu i okolici.
U rijeci obitava potočna pastrva.

Otuča u Gračacu
Autor IvanOS - Vlastito djelo postavljača, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=138891003

pRETHODNA STRANICA

SLIJEDEĆA  STRANICA