| Soča / Isonzo, talij. |
|
SOČA (talijanski: Isonzo, furlanski: Lusinç, njemački: Sontig) je 137 km dugačka rijeka u zapadnoj Sloveniji (95 km) i sjeveroistočnoj Italiji (42 km). U dinarskom području nalazi se samo donji tok rijeke Soče, dok izvorišni dio te gornji i srednji tok rijeke pripada alpkom i predalpskom području.
Rijeka Soča izvire u Sloveniji u Dolini Trenta na 1100 m n.v. u Julijskim Alpama. Zatim teče prema zapadu i obilazi Triglav (2864 m), tu radi veliki krug u pravcu istoka, a onda teče prema jugu prolazeći kroz gradove Bovec, Kobarid, Tolmin, Kanal ob Soči, Novu Goricu, Goricu i Monfalcone gdje tvori veliku deltu prije ušća u Tršćanski zaljev. Staro ime za Soču u gornjem toku je bilo Šnita. Današnje korito Soče rezultat je dramatičnih geoloških promjena koje su se dogodile tijekom 2.000 godina. Prema grčkom histroričaru Strabonu, u njegovo vrijeme tu je bila rijeka Aesontius (Soča) koja je tekla pored Akvileje (dakle puno zapadnije) do ušća u Jadransko more. Njezine glavne pritoke bile su kao i danas Natisone (slov. Nadiža) i Torre. Oko 585. godine dogodila se velika geološka promjena. Od tada je Soča počela mijenjati svoje korito i teći sve više istočno. Nekadašnje korito Soče kod Akvileje je danas dio lagune Grado. Tijekom Prvog svjetskog rata u dolini Soče vodilo se 12 bitaka na talijanskom frontu, u kojima je između svibnja/maja 1915. i studenog/novembra 1917. poginulo oko 600.000 austrougarskih i talijanskih vojnika. |
|
|
| ↖ Timava / Timavo |
|
TIMAVA (talijanski: Timavo, slovenski: Timava ili Timav/Reka, furlanski: Timâf, njemački: Recca Fluss ) je rijeka ponornica na istoku sjeverne Italije u regiji Furlanija-Julijska krajina, duga 2 odnosno 89 km (ako se računa njen podzemni tok).
Ako se računa da je njezin izvor rijeka Reka onda Timava izvire kod Turkovih škulja na južnoj strani Snežnika u Hrvatskoj, teče u pravcu zapada kroz slovenski Kras 54 km i zatim ponire u Mohorčičevu jamu kod Škocjanske jame. Podzemnim kanalom teče 39 km do naselja San Giovanni di Duino (Štivan) u općini Duino-Aurisina kod Trsta, gdje ponovno izlazi na površinu (izvire), a zatim nakon svega 2 km toka utječe u Pancanski zaljev (dio Tršćanskog zaljeva) kod Ribiškog naselja između Monfalcona i Duina. Timava je krška rijeka ponornica. Ranije se mislilo da je ona samo nastavak Reke najveće slovenske ponornice, ali je preciznim hidrografskim istraživanjima u 20. stoljeću ustanovljeno da ona dobija samo 1/3 voda od Reke a 2/3 od rijeka Vipave i Soče te oborinskih podzemnih voda krške visoravni. O Timavi su pisali već antički pisci Livije, Strabon i Vergilije koji je naveo da Timava ima devet izvora. Kod izvora se nalazilo rimsko naselje Fons Timavi. Za vrijeme austrugarske vlasti tok rijeke Timave bio je granica između Austrijskog primorja i Kranjske. |
|
| ↖ Glinščica / Rosandra |
|
GLINŠČICA (talijanski, Rosandra) je jedna od tršćanskih rijeka. Izvire iznad sela Klanec (kod Kozine u Sloveniji) pa teče prema moru po krškom terenu, u kojemu je stoljećima izdubila atraktivnu kanjonsku dolinu (Val Rosandra) - između stijena Stena i Kraški hrib (danas u Italiji). Duga je samo 12 km, međutim zbog bogatstva prirodnih oblika, 1996. godine je proglašena prirodnim rezervatom. Najpovoljniji pristup dolini je Centar za posjetitelje (Sprejemni center doline Glinščice), koji se nalazi u selu Boljunec (Bagnoli della Rosandra) u Itaiji.
|
|
| ↖ Osapska reka / Rio Ospo |
|
OSAPSKA REKA (talijanski, Rio Ospo) je rijeka, koja izvire u špilji Osapska jama (špilja se također naziva i Grad) kod sela Osp u slovenskoj Primorskoj. Rijeka, koja u sušnom razdoblju presuši, u kišnom razdoblju nakuplja svoje visoke vode na rubnim dijelovima Osapske doline, zatim kod sela Gabrovica pri Črnem Kalu (kod Ospa), u okolici Tinjana, itd. Slovenskim teritorijem Osapska reka teče nešto više od dva kilometra, a zatim ulazi u Italiju, gdje je regulirana i nakon otprilike 4 kilometra od državne granice, ulijeva se u Tršćanski zaljev (Golfo di Trieste/Tržaški zaliv) u blizini naselja Muggia (slov., Milje) - preciznije, ulijeva se u Miljski zaljev (odn. Žaveljski zaliv).
|
|
| ↖ Rižana |
RIŽANA je 14 km duga rijeka u slovenskom dijelu Istre. Izvire pod Krškim rubom (Kraški rob) kod crkve svete Marije u blizini naselja Hrastovlje, U Jadransko more ulijeva se u Koparskom zaljevu (Koprski zaliv), zapadno od Sermina, prapovijesnog odn. kasnorimskog naselja (danas je ovdje tankerski pristan Luke Koper). Djelomično se izlijeva i u Škocjanski zatok, prirodni rezervat u blizini Kopra - zaostali dio mora koji je nekada okruživao grad Koper (hrv., Kopar). S prosječnim godišnjim protokom od 4,6 m3/s, Rižana je vodom najbogatija rijeka u Koparskom primorju (Koprsko primorje). Pod utjecajem količine padalina protok vode na izvoru, koji se zove Zvorček, se znatno mijenja; u ljetnom razdoblju protok je između 0,2 m3/s i 30 m3/s, a rekordni protok iznosi 112 m3/s. Površina porečja Rižane iznosi 202 km2 (od toga je 120 km2 krško tlo). Rižana ima ukupno 12 desnih i 6 lijevih pritoka, od kojih su najveće ►Hrastovski potok, potok ►Rakovec te ►Martežin. U 19. stoljeću uz Rižanu je radilo 30 mlinova.
Rijeke Jadranskog sliva na istarskom području
Područje Istarskog poluotoka na određeni način predstavlja prirodnu hidrogeološku cjelinu s nekoliko slivova, koji se dreniraju prema zapadnoj ili istočnoj obali poluotoka.
Sliv rijeke Dragonje smješten je na sjeverozapadnom dijelu poluotoka i najveći njegov dio pripada Sloveniji. Značajni izvori Bužimi i Gabrijeli, su na teritoriju Hrvatske, a dreniraju karbonatno područje između Istarskih Toplica i Savudrije.
Sliv rijeke Mirne zauzima područje centralnog i zapadnog dijela poluotoka. Na sjevernom dijelu dominira planinsko područje Ćićarije, koje se najvećim dijelom drenira na velikom krškom izvoru Sv. Ivan u Buzetu. Značajan vodonosnik je i karbonatno područje između Istarskih Toplica i Savudrije s izvorom Bulaž. Rijeka. Uz lijevu obalu rijeke lociran je najveći krški izvor Istarskog poluotoka Gradole. Najveći dio sliva Raše i Boljunčice je u centralnoistarskom fliškom bazenu, koji se uglavnom preko ponora Pazinčice drenira prema izvorima uz desnu obalu rijeke Raše i priobalnom izvoru Blaž u Raškom zaljevu.
Sliv zapadne i južne obale Istre zauzima područje izgrađeno od okršenih karbonatnih stijena s kojeg dio vode otječe prema istočnoj strani poluotoka, ali dio i prema krajnjem jugu poluotoka.
Područje Istarskog poluotoka na određeni način predstavlja prirodnu hidrogeološku cjelinu s nekoliko slivova, koji se dreniraju prema zapadnoj ili istočnoj obali poluotoka.
Sliv rijeke Dragonje smješten je na sjeverozapadnom dijelu poluotoka i najveći njegov dio pripada Sloveniji. Značajni izvori Bužimi i Gabrijeli, su na teritoriju Hrvatske, a dreniraju karbonatno područje između Istarskih Toplica i Savudrije.
Sliv rijeke Mirne zauzima područje centralnog i zapadnog dijela poluotoka. Na sjevernom dijelu dominira planinsko područje Ćićarije, koje se najvećim dijelom drenira na velikom krškom izvoru Sv. Ivan u Buzetu. Značajan vodonosnik je i karbonatno područje između Istarskih Toplica i Savudrije s izvorom Bulaž. Rijeka. Uz lijevu obalu rijeke lociran je najveći krški izvor Istarskog poluotoka Gradole. Najveći dio sliva Raše i Boljunčice je u centralnoistarskom fliškom bazenu, koji se uglavnom preko ponora Pazinčice drenira prema izvorima uz desnu obalu rijeke Raše i priobalnom izvoru Blaž u Raškom zaljevu.
Sliv zapadne i južne obale Istre zauzima područje izgrađeno od okršenih karbonatnih stijena s kojeg dio vode otječe prema istočnoj strani poluotoka, ali dio i prema krajnjem jugu poluotoka.
Rijeke Jadranskog sliva na području Kvarnera i Gorskog kotara
Područje Kvarnerskog zaljeva obuhvaća krško područje koje se drenira i prema Tršćanskom, a dio vode otječe i prema izvorištu Sv. Ivan. Sliv izvora u gradu Rijeci ima zonu istjecanja u priobalnom području od Preluke na sjeveru do Kostrene na jugu, s glavnim koncentracijama istjecanja u kanjonu Rječine i uvali Martinšćice. Sliv izvora u Bakarskom zaljevu formiran je u karbonatnom masivu morskih padina Gorskog Kotara. Vodonepropusne fliške stijene u najvećem dijelu zaljeva su potopljene morem i zone izviranja su uglavnom otvorene prema utjecaju mora.
Područje Kvarnerskog zaljeva obuhvaća krško područje koje se drenira i prema Tršćanskom, a dio vode otječe i prema izvorištu Sv. Ivan. Sliv izvora u gradu Rijeci ima zonu istjecanja u priobalnom području od Preluke na sjeveru do Kostrene na jugu, s glavnim koncentracijama istjecanja u kanjonu Rječine i uvali Martinšćice. Sliv izvora u Bakarskom zaljevu formiran je u karbonatnom masivu morskih padina Gorskog Kotara. Vodonepropusne fliške stijene u najvećem dijelu zaljeva su potopljene morem i zone izviranja su uglavnom otvorene prema utjecaju mora.
Rijeke Jadranskog sliva u Lici
Sliv rijeke Gacke zauzima najveći dio Ličkog sredogorja, krška polja kod Perušića, te Vrhovinsko i Brinjsko polje. To je tipični krški sliv izgrađen od okršenih karbonatnih stijena dinarskog smjera prostiranja, presječenih pojavama mlađih slabopropusnih naslaga u zoni izviranja.
Najveći dio sliva Like vezan je za površinsko ili plitko podzemno otjecanje. Sliv je formiran sa sjeveroistočne strane Velebitskog masiva od područja Mogorića i Medaka do Lipovog polja. Velebit, zbog vodonepropusnih naslaga u jezgri, ima funkciju barijere, koja je razlog formiranja sliva rijeke Like sa sjeveroistočne strane masiva.
Sliv priobalnih izvora od Novljanske Žrnovnice do Selina ima izduženu zonu izviranja u obalnom području i prostire se od Lič polja u Gorskom Kotaru do ponornih zona rijeka Gacke i Like i lokalnog sliva Paklenice.
Sliv rijeke Gacke zauzima najveći dio Ličkog sredogorja, krška polja kod Perušića, te Vrhovinsko i Brinjsko polje. To je tipični krški sliv izgrađen od okršenih karbonatnih stijena dinarskog smjera prostiranja, presječenih pojavama mlađih slabopropusnih naslaga u zoni izviranja.
Najveći dio sliva Like vezan je za površinsko ili plitko podzemno otjecanje. Sliv je formiran sa sjeveroistočne strane Velebitskog masiva od područja Mogorića i Medaka do Lipovog polja. Velebit, zbog vodonepropusnih naslaga u jezgri, ima funkciju barijere, koja je razlog formiranja sliva rijeke Like sa sjeveroistočne strane masiva.
Sliv priobalnih izvora od Novljanske Žrnovnice do Selina ima izduženu zonu izviranja u obalnom području i prostire se od Lič polja u Gorskom Kotaru do ponornih zona rijeka Gacke i Like i lokalnog sliva Paklenice.
| Lika, rijeka |
|
Lika je rijeka ponornica u Hrvatskoj. Njen površinski tok teče kroz Ličko polje.
Približna površina porječja Like iznosi 1014 četvornih kilometara. Lika izvire u podnožju Velebita, u blizini sela Medak, na nadmorskoj visini oko 600 metara. U svome toku prima vode Jadove, Novčice, Otešice i niza manjih pritoka. Lika je najveća lička ponornica s dužinom od 78 km. Glavni njeni pritoci su ►Novčica i ►Otešica (lijevi) i ►Glamočnica i ►Jadova (desni). U kanjonu Like (Ličko polje) sagrađena je brana akumulacijskog jezera Kruščica. Lika je odsječena od ponora u Lipovu polju u kojima je ponirala spojena s rijekom Gackom. Poznatija građevina na rijeci je Kosinjski most. |
Rijeka Lika
Izvor: Wikipedia; Autor: Željko |
|
| Gacka |
|
GACKA je rijeka ponornica duga 61 km sa svojim pritokama, a izvire ispod Godače i Venca u Sincu.
Rijeka je dugačka 61 km iako je prije izgradnje hidroelektrana HE Senj i HE Sklope bila dugačka čak 100 kilometara. Proteže se od svog izvora Tonković vrilo te se polako spušta niz područje Gackog polja primajući brojne pritoke. Odlikuje ju je čista bistra voda koja unatoč krševitom kraju relativno sporo teče. Prosječna temperatura ljeti iznosi 10,8° a zimi 7,9°. Dubina rijeke varira od jednog metra pa do 10 metara na najdubljim dijelovima. Po svom kemijskom sastavu, voda je prilično tvrda, blago alkalna te obiluje kalcijevim solima što pospješuje rast vegetacije oko rijeke te je bogata kisikom. Od 9,1 do 13,5 mg/L. Dno rijeke je muljevito. Rijeka Gacka obiluje podvodnim speleološkim nalazištima i vrelima. Prva istraživanja započinju u drugoj polovici XX. stoljeća a do tada, podvodni svijet Gacke je bio potpuna nepoznanica. Majerovo vrelo se speleološki smatra najbogatijim, te se u zadnje vrijeme njemu posvećuje posebna pozornost. Smatra se da je preko polovice podvodnih prolaza i kanala Gacke još uvijek neistraženo. Razvoj turizma započinje u drugoj polovici XX stoljeća kada počinje gradnja turističkih objekata na području Gacke i okolice. Velik doprinos popularnosti Gacke su dala i Plitvička jezera, jer je veliki broj turista putujući prema Plitvicama otkrio i ljepote Gacke. Danas glavni oblik turizma na tom području je rekreacijski i seoski turizam a iznimno je zastupljen i ribolov. Turisti imaju mogućnosti razgledavanja brojnih starih mlinova na rijeci od kojih su neki danas još uvijek operativni. Zbog stroge brige za faunu u rijeci, ribolov je dopušten samo u razdoblju od 1. ožujka do 30. rujna zbog zaštite riblje populacije. Na nekim je mjestima ribolov potpuno zabranjen (Karlov kanal kod Otočca). Posebno je poznata potočna pastrva. Rijeka Gacka je iznimno bogata florom i faunom. U i oko nje raste 25 biljnih vrsta od mahovina, algi do stabljikastog bilja. Uz 17 vodenih životinjskih vrsta žive potočna pastrva(Salmo trutta), kalifornijska pastrva, štuka, čik, lipljen, bjelonogi potočni rak. Gacka je dom i čovječjoj ribici koja živi u dubokim vrelima i područjima vječne tame. Nedavno je pokrenut i projekt smanjenja populacije kalifornijeske pastrve jer je počela ozbiljno ugrožavati i potiskivati autohtonu domaću pastrvu.su: Sinačka pučina, Kostelka, Knjapovac, Begovac i Malinišće Pritoci Gacke su ►Sinačka pučina, ►Kostelka, ►Knjapovac, ►Begovac i ►Malinišće. |
|
|
Imate li bilo kakve komentare, ispravke, mišljenja ili priloge o ovoj stranici?
Molimo pošajite ih putem slijedećeg obrasca ili direktno na adresu elektroničke pošte: E-MAIL Navedite o kojoj se planini ili temi radi. Ovisno o Vašoj želji, Vaš identitet u objavljenom tekstu (prilogu) može biti prikazan ili neobjavljen. (obavezna je samo rubrika ´vaši prilozi´ ili ´vaši komentari´) 
Svi materijali (tekstualni, kartografski, fotografski, audio i video) kojih je isključivi autor DINARSKO GORJE mogu se slobodno preuzimati, bez ikakvih dodatnih uvjeta. Radi se o materijalima na stranici uz koje nije posebno navedeno tko je njihov izvor ili se iz samog sadržaja to ne vidi. Ukoliko želite koristiti pojedine sadržaje sa stranice, a u dvojbi ste o njihovu porijeklu, molimo da kontaktirate DINARSKO GORJE.
|
|