|
|
SREDIŠNJI POJAS > SREDIŠNJE BOSANSKO-HERCEGOVAČKE PLANINE > GRUPA BIOČ - MAGLIĆ - VOLUJAK > Volujak (s Vlasuljom)
Države: Bosna i Hercegovina, Crna Gora
Najviši vrh: Volujak (u dijelu izvora naveden kao Velika Vlasulja, 2336 m)
Koordinate najvišeg vrha: 43.23222, 18.71722
Države: Bosna i Hercegovina, Crna Gora
Najviši vrh: Volujak (u dijelu izvora naveden kao Velika Vlasulja, 2336 m)
Koordinate najvišeg vrha: 43.23222, 18.71722
|
|
UvodVolujak je planina u graničnom području Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Jugozapadni je dio planinskog masiva Maglić-Volujak-Bioč, smještenog između rijeka Sutjeske, Drine, Pive i Vrbnice. Sjeverozapadna strana Volujka strmo se spušta prema Sutjesci i s obroncima Zelengore (Tovarnica) na suprotnoj strani tvori najatraktivniji dio kanjona ove rijeke (klanac Vratar)
Vršni dio Volujka ima obilježja krške visoravni (površi). Pruža se dinarskim smjerom sjeverozapad-jugoistok, od klanca Vratar u kanjonu Sutjeske, do Bojanskih vrata (2150 m visok prijevoj) pod Velikom Vlasuljom, i Ljubotinog klanca prema Stabnima i Lebršniku. Od Maglića na sjeveru, odvajaju ga potok Suha, valov Suhe jezerine i kotlina s Trnovačkim jezerom. Na jugozapadnoj strani, od Lebršnika odvaja ga izdužena planinska uvala Izgori. Istočno od Volujka nalazi se masiv Bioča, odvojen od Volujka cirkom Bojan, Urdenim dolovima i dolinom Smrekovac. Volujak oblikuje izduženi strmi greben na jugozapadnoj strani doline Suhe, pri čemu granica između Bosne i Hercegovine i Crne Gore prolazi najvišim dijelom toga grebena, uključujući i najvišim vrhovima Volujka. Potom na području Velike Vlasulje granica tvori oštar kut i nastavlja se u smjeru grebena obližnjeg Lebršnika. Na Volujku ima desetak vrhova viših od 2000 metara. Najviši vrh je Volukaj (u dijelu izvora naveden kao Velika Vlasulja; 2336 m). Ostali vrhovi su: Široka točila (2297 m; postoji i jedan sipar toga imena podno Badnjina), Studenac, tj. Veliki Oštrikovac (2296 m), Mali Oštrikovac (2034 m), Kota 2283 m, Kocijan (2126 m), Previja (2294 m; na Previji ima još jedan vrh upisane visine 2041 m), Prsti (2271 m), Badnjine (2243 m), Rudinski kom (2283 m), Lica (2153 m i 2111 m), Morgul (2107 m, vrh na rubu Morgulova dola), Kozji pogled (2077 m), Viljište (2095 m). Nad jugoistočnom padinom Volujka, koja je na topografskim kartama upisana kao Vlasulja nalaze se kote/vrhovi: Kočanj kuk (2103 m), Kota 1922 m i Kota 1958 m. S planine se pruža pogled na Maglić, Lebršnik, Zelengoru, Čvrsnicu, Bjelašnicu, Durmitor, Bioč, i dr. Volujak je uglavnom građen od vapnenca i dolomita. Reljef planine je krški i ledenjački. Na planini ima mnogo tragova glacijacije. U sjeveroistočnom podnožju Volujka, na crnogorskom teritoriju, nalazi se Trnovačko jezero ledenjačkog porijekla, koje se nekada zvalo i Volujačko. U susjedstvu Volujka, nešto južnije, na području dodira Volujka (Vlasulja), Bioča i Lebršnika (greben Kuka), nalaze se Veliko i Malo Stabansko jezero. Do visine od 1600 m Volujak je pod bukovom i crnogoričnom šumom. Iznad te visine su travnjaci. Planina je bogata ljekovitim biljem, jagodičastim voćem, gljivama. Na južnim i zapadnim padinama, na prostranim alpskim pašnjacima, obnavljaju se porušene i grade nove stočarske kolibe, katuni, u kojima ljeti žive stočari. Na bosansko-hercegovačkoj strani Volujak se nalazi unutar Nacionalnog parka "Sutjeska", a na crnogorskoj je Park prirode "Piva". Zbog postojećih prometnih komunikacija najlakši pristup planini je iz Nacionalnog parka Sutjeska. Zapadnim podnožjem planine ide magistralna cesta M20 (dionica Foča-Gacko). ENGLISH SUMMARY: VolujakSUMMITPOST: Volujak |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici planine Volujak
Oglašavajte ovdje:
|
Položaj Volujka i prikaz planinskih grebena
Detalj stare zrakoplovne karte; Izvorno mjerilo 1:200.000 Toponimija Volujka
1. Volujak i Vlasulja kao dvije planine Kao što je to čest slučaj u Dinarskom gorju, zbog njegove specifične morfologije, na pojedinim dijelovima planinskih masiva i planina nisu jasne njihove granice prema susjednim područjima - u ovome slučaju granice Volujka. Dio izvora tvrdi kako najjužnije dijelove Volujka, južno od klanca Kozji pogled (najniža točka na 2040 m), koji uključuju područje Velike Vlasulje, a prema nekima i Trnovačkog Durmitora (2241 m), treba smatrati zasebnom planinom po imenu Vlasulja. U tome slučaju najviši vrh Volujka bi bila bila Velika točila (2297 m; za koja pak dio autora navodi kako se nalaze na crnogorskom području) ili Veliki Oštrikovac odn. Studenac (2296 m), dok bi najviši vrh Vlasulje bio vrh Volujak, odn. Velika Vlasulja (2336 m). Tako u Enciklopedijskom geografskom leksikonu Jugoslavije (Sarajevo, 1988. Autor: Jovan Đ. Marković, str. 293.) piše: VOLUJAK - Najviši dio V. su Široka točila (2396 m). Valja ovdje zamijetiti kako je ovdje očito napisana pogrešna visina vrha - vjerojatno je trebalo pisati 2296 m - što bi bila visina Velikog Oštrikovca, ili Studenca kako ga mnogi zovu (op.p.). U istoj knjizi (str. 291.) piše: VLASULJA, visoka planina na granici Hercegovine i Crne Gore, juž. od plan. Maglića, visoka do 2337 m; krečnjačka je, skrašćena i sa ledničkim tragovima. Također, Branislav Cerović, publicist i planinar u ovoj planinskoj grupi određuje četiri planine koje, kako piše: nemaju zajednički naziv iako čine jedinstvenu geomorfološku i geološku cjelinu sa centrom skupina na prostoru Trnovačkog jezera. To su Maglić, Bioč, Volujak i Vlasulja...... na Vlasulji je najviši vrh Volujak (2.336 m), a na planini Volujak to je Studenac (2.296 m). 2. Volujak kao jedinstvena planinska masa Velik dio autora, uzimajući u obzir kako se radi o masivnom, geološki jedinstvenom grebenu Dinarskog gorja, cijeli taj greben naziva jedinstvenim imenom Volujak. Slično je zapisano i u natuknici VOLUJAK u Jugoslavenskoj enciklopediji (Sv. 8, str. 513. Zagreb, 1971. Autor: M. Joć.): Najviši vrhovi na Volujku jesu Velika Vlasulja (2337 m), Široka točila (2297 m), Studenac (2294 m) i Previja (2273 m). Jednako stanje prikazuju i sve stare topografske karte JNA, na kojima je kao Vlasulja obilježena samo najjužnija padina grebena Volujka (ona nad Vraćan poljanom), uz navođenje i najvišeg vrha cijele planine Volujak pod imenom Volujak. Takva situacija ne bi bila ništa novo na dinarskom području, jer lokalno stanovništvo često planinom imenuje samo jednu od padina planine koja iz njihove perspektive, parcijalne vizure planine, djeluje kao zasebna masa ili, još češče, područje izdiga (ljetne ispaše). Još većoj zabuni doprinosi pisanje mnogih autora - onih koji Veliku Vlasulju smatraju najvišim vrhom planine Volujak - a onda pišu kako je najveći vrh Volujka koji se još nalazi u Bosni i Hercegovini Studenac sa svojih 2294 ili 2296 metara (time i drugi u BiH), unatoč činjenici kako i vrhom Velika Vlasulja prolazi granica BiH i Crne Gore, čime bi taj vrh (koji pripada i BiH i CG) bio drugi najviši vrh u BiH (poslije Magilća), a ne kako oni navode Studenac. 3. Ostali Neovisno o tome što su Trnovački Durmitor i Trzivka povezani zajedničkim grebenom, dio autora smatra kako Trnovački Durmitor (2241 m) pripada Volujku, odn. Vlasulji, iako sam vrh Trzivku obično smatraju već dijelom Bioča. Gdje je vrh Studenac? Vrh Veliki Oštrikovac, koji je pod tim imenom upisan na topografskim kartama (s visinom od 2296 m), zapravo je vrh Studenac. Taj je vrh ujedno i najviša točka volujačkog bila Oštrikovca - otuda i drugo ime Veliki Oštrikovac. Ponegdje je moguće pronaći napisanu visinu Studenca od 2294 m. 
Pogled na stijene Volujka (na horizontu) od Tjentišta
Vlasulja
Autor fotografije: Dingoa; Wikipedija |
Vrhovi Balkana: Volujak
Proizvodnja: Al Jazeera Balkans Datum objavljivanja: 25.4.2019. Opis videa: Volujak je oduvijek granična planina. Po njenom grebenu nekada je vodila granica Austro-Ugarske monarhije i Turskog carstva. Danas je to granica Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Kao ostatak starih vremena i danas se mogu naći granični tornjevi, koji su manje ili više očuvani duž cijelog volujačkog grebena. Volujak se atraktivno obara u kanjon Pive, gdje se kod Mratinja nalazi i danas najviša brana na Balkanu, čija je gradnja progutala 37 života. S bosanske strane na planinu se ulazi preko prijevoja Čemerno, preko visokih pašnjaka paralelno s planinom Lebršnik. To je područje jedinstvene dinarske arhitektonike. Stoga nije čudo da se ovdje svojevremeno odmarao i Safet Isović, čiji je neponovljivi glas oduševljavao sve stanovnike bivše Jugoslavije. S brojnih volujačkih vrhova iznad 2000 metara najljepši je pogled na Trnovačko jezero. Kako ovu planinu vide mladi blogeri? Zašto je Volujak po njima prostor neiskorištenog turističkog potencijala? I kako potpunu sreću možete naći s malo novca? 
Naslovna fotografija: Oluja nad Volujkom
Između oblaka nazire se volujački vrh Lica (2111 m). Sjeverozapadna padina Lica, zajedno s padinom Planinice na Zelengori tvori klanac Vratar, u kanjonu rijeke Sutjeske. ZANIMLJIVOSTI Hrvatski prirodoslovac Rikard Kraus (1885. - 1952.) doktorirao je tezom o cefalopodima ljušturnog vapnenca Volujka kraj Gacka, Doktorska mu je teza objavljena u izvorniku: Die Cephalopodenfauna des Muschelkalkes der Volujak Alpe bei Gacko in der Herzegowina. Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegowina, Beč 1916), i u prijevodu: Cefalopodi ljušturnoga vapnenca kraj Gacka u Hercegovini. Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, 1914. VOLUJAK 02.07.2016
Autor: Adnan Adilovic; Datum objavljivanja: 5.7.2016. Opis: Papin do-Studenac-Velika Vlasulja-Papin do Uspon od Papinog dola do Studenca traje nekih 3,5 sati. Od Studenca do Velike Vlasulje nekih 1,5 sati. i lijepa tura. Volujak: Studenac-Široka točila-Previja-Badanj
Autor: Adnan Adilovic; Datum objavljivanja: 28.10.2012. Opis: Masiv Volujaka, sa sjeverozapada graniči kanjonom Sutjeske, čije se strme litice obrušavaju sa visine od 2150 m do 700 m u korito Sutjeske, koje ujedno i razdvajaju Volujak od Zelengore. Volujak spada u onaj niz visokih i ogromnih kamenih gromada, koje se u narodu zovu površi ili vršine. Vrhunsko područje Volujaka je uvezano oko cirkova i zemljišne glacijalne erozije u karstu. Cirkovi su izrazito strmih strana kotlastog oblika sa brojnim morenama i curcima što ovoj planini daju posebost u oštrini kraških oblika. Na visinama oko 1600 m/nv je obrastao mješovitom šumom (bukva i četinari), kao i prostranim pašnjacima sa bujnom planinskom travom, a vrhovi sa zelenom klekovinom prošarani sniježno bjelim cirkovima čine impozantan planinski detalj karakterističan za vjenačne planine Alpskog sistema. Sa sjeverne strane je oivičen Suškim potokom preko kojega su kao na dohvat ruke Maglić i Perućica. Sa jugozapada ga Sutjeska odvaja od Zelengore, a sa južne strane Bioča i Trnovački Maglić zatvaraju krug, dajući mu impozantan status. Najveći Grebeni masiva Volujak su: Vlasulja (2337m, najvisočiji vrh), Studenac (2294m), Široko točilo (2297m), Kocijan (2126m), Previja (2273m) i Badanj (2242m). Širine izmedju ovih vrhova (grebena) su izmedju 1000 i 1500 m, a ukupna širina Volujačkog platoa je oko 7km. Na volujačkim visoravnima Vratnica i Štavljan se nalaze dva izvora, a ispod najvećeg vrha je izvor Studenac, gdje u istom cirku Studenac su i jezera poput „gorskih očiju"! U ljetnim danima na visinama do 1600m se doseljavaju čobani sa stokom u svoje katune i tu ostaju do prvih mrazova. Posebno, travom bogati, su predjeli prema Urdenim dolima i Bioči, kao i pojas ispod Vlasulje i Trnovačkog Durmitora. Ljepote ovih visokih vrhova Volujaka poznaju samo orlovi i divokoze kao jedini stalni stanovnici tokom cijele godine! Uspon na Volujak 09.07.2016.
Autor: PD Željezničar Sarajevo; Datum objavljivanja: 28.7.2016. Opis: 31 planinarka i planinar izvršili uspon na Badnjine (2243m/nv) iz pravca Izgora, gdje smo ostavili i srce i dušu te savladali nekih 1100m/nv na juriš. Volujak nam nije ostao dužan jer tad nastupa merakanje preko vrha Prsti (2271m/nv), Široka Točila (2294m/nv) i kolektivni zen na Studencu (2296m/nv). Tura od nekih 10 solidnih sati, ekipa heterogena, ali puna duha - Željo je to ;) |
ZEMLJOPIS PLANINE
Reljef
|
U morfogenetskom smislu prevladavaju padinski zatim krški i periglacijalni te paleoglacijalni oblici koji su geomorfološki preoblikovani u kvartaru. Padinske fasade visokoplaninskih uzvišenja Volujka pružaju se stepenasto od najviših vršnih hrbata i grebena do najnižih dolinskih udubljenja.
Evidentne su i pojave prelaznih tipova reljefa, glaciokrša na najvišim i fluviokrša kanjonskih stjenovitih riječnih korita sa evorzijskim loncima i kamenicama u visinski nižim područjima. Duž subvertikalnih pukotina u strmim otvorenim stijenskim profilima česte su razvijene pećine i potkapine. Jamski otvori na površima također odražavaju dubinski korozijski proces. To su podzemni krški oblici kao što su planinske pećine: Glavičine, Snježana u Volujaku. (Lepirica). Paleoglacijalni reljef većim je dijelom očuvan na višim planinskim terenima u formi egzaracijskih glaciokrških oblika – areta Volujka. Egzaracijski duboko urezani cirkovi zapažaju se u sjevernim ustrmljenim padinama Volujka. Također, u tragovima su očuvani brojni valovi (cirkovi) kao: Suha jezerina, Kolijevka, Studeno polje, Gornje polje, Dugo polje, Ravna Vala s pojavama eratičkih blokova i glacijalnog nanosa tila koji gradi različite tipove morena (čeone, podinske, bočne, recesijske, završne). Na temelju rezultata dobivenih Heferovom metodom lokalna pleistocena snježna granica sjeverozapadnog Volujka, prema Milivojeviću (2007.), nalazila se na oko 1700 m n.v. Visinska razlika između najviših egzaracijskih i najnižih akumulacijskih glacijalnih formih mjestimično dostiže i preko 1.300 m što je slučaj s vrhom najviše arete Maglića i čeonim morenama u Suhoj. Fluviodenudacijski reljef genetski je prostorno ograničen na južne padine Zelengore i Volujaka. IZVOR LEPIRICA, Alen, AHMETBEGOVIĆ, Semir: Reljef geomorfološke mezoregije "Visoka planinska grupa središnjih Dinarida Bosne i Hercegovine". Odsjek za geografiju, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli 
|
Volujak - 1 od 12 planina preko 2000 m nv u BiH (1 of 12 mountains above 2000 m asl in B&H)
Autor: bhmap Datum objave: 11.11.2021. Opis. Jeste li znali da je Volujak planina sa najviše vrhova preko 2000 m nv u Bosni i Hercegovini? 16 vrhova. Najviši vrh je Velika Vlasulja sa nadmorskom visinom od 2336 m. Nalazi se na graničnom dijelu sa Crnom Gorom. Sa planine se pružaju prelijepi pogledi na okolne planine (Maglić, Bioč, Zelengora, Lebršnik), kao i na Trnovačko jezero. (English) Did you know that Volujak is the mountain that has the most peaks which are over 2000 m above sea level in Bosnia and Herzegovina? 16 peaks. The highest peak is Velika Vlasulja with an altitude of 2336 m. It is located on the border with Montenegro. The mountain offers beautiful views of the surrounding mountains (Maglic, Bioc, Zelengora, Lebrsnik), as well as Lake Trnovacko. |
Geologija
Volujak se uglavnom sastoji od sekundarnih i tercijarnih sedimentnih stijena, uglavnom vapnenca i dolomita.
Volujak, prostorni prikaz; pogled s juga
Izvor: Google Maps, 2019
Izvor: Google Maps, 2019
Panoramski pogled na Volujak iz smjera juga, s grebena Lebršnika
Volujak, prostorni prikaz; pogled od sjevera
Izvor: Google Maps, 2019
Izvor: Google Maps, 2019
Panoramski pogled na Volujak iz smjera sjevera, s grebena Maglića
PRIRODA
Životinjski svijet (fauna)
Oko ovih planina postoji bogat životinjski svijet Postoji nekoliko medvjeda koji lutaju padinama Volujaka. U ovom su području zamjećuju divokoza i orlovi. Konji koji lutaju oko Volujaka nisu divlji, ali preživljavaju u prirodi bez redovitog nadzora.
Oko ovih planina postoji bogat životinjski svijet Postoji nekoliko medvjeda koji lutaju padinama Volujaka. U ovom su području zamjećuju divokoza i orlovi. Konji koji lutaju oko Volujaka nisu divlji, ali preživljavaju u prirodi bez redovitog nadzora.
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Na Volujku i na njezinim padinama naselja su vrlo rijetka i slabo napučena. Zapravo, ona se nalaze samo na jugozapadnim padinama Volujka, u zavali između Volujka i Lebršnika.
Južne padine Volujka, planina Lebršnik, te prostor između ove dvije planine pogodan je za stočarstvo (ovce i goveda).
Na katune na području Papinog dola izdižu stočari iz Bileće, dok na sjevernoj strani Volujka na područje Rudinskih koliba izdižu crnogorski stočari.
Južne padine Volujka, planina Lebršnik, te prostor između ove dvije planine pogodan je za stočarstvo (ovce i goveda).
Na katune na području Papinog dola izdižu stočari iz Bileće, dok na sjevernoj strani Volujka na područje Rudinskih koliba izdižu crnogorski stočari.
Povijesni pregled
|
19. stoljeće
Međunarodna granica na ovome području ovdje je uspostavljena nakon što je Austro-Ugarsko Carstvo okupiralo Bosnu nakon Berlinskog kongresa 1878. Austrijanci su na vrhu vrha Volujak postavili triangulacijski uređaj. Ostaci kamenog podnožja toga uređaja još uvijek se mogu vidjeti na vrhu Velika Vlasulja (Volujak), kao i ostaci vojničkih rovova u blizini. 
Fotografija s kraja 19. stoljeća; prikazuje prijevoj Čemerno, Lebršnik (desno) i Volujak u daljini, lijevo.
Izvorni naslov fotografije: Der 'Voliak' (Volujak); Autor: Raimund Stillfried von Rathenitz (Komotau, Češka 1839. – 1911. Beč); Datum: 1889; Mjesto pohrane: Albertina, Beč, Austrija |
Vrh Volujka s postoljem austrijskog triangulacijskog uređaja i Maglićem u pozadini
Autor fotografije: Frfincon; Wikipedija |
Tradicionalne aktivnosti
Stočarstvo
|
IZ STARIH ČASOPISA Stočarska kretanja Rudinjana Kretanja Rudinjana ograničena su na istočni dio hercegovačko bosanskih planina, na Maglić, Volujak i Tovarnicu, kuda stočari dolaze uglavnom iz bilećke okolice. Njihov izdig traje nekoliko dana, a organizacioni oblici kretanja slični su humnjačkim. IZVOR ZDANOVSKI, Nikola: Stočarska kretanja. Radovi Šumarskog Fakulteta Univerziteta U Sarajevu 3 (4-5):117-43. Sarajevo, 1954. (PDF) |
Stara karta područja Vokujka, Maglića i Bioča, objavljena u časopisu Hrvatski planinar 1949. godine, broj 8.
Od Sutjeske do Trnovačkog jezera
Prosječenica i Vratar
|
Prosječenica je probojna dolina - kanjon Sutjeske, između ogranaka Tovarnice (dio Zelengore) i trupine Volujka, a ulaz u nju i najuži dio kanjona je ždrijelo šiurine 20-ak metara, koje nazivaju Vratar. Slikovitim krajolikom dominiraju omorike i crni borovi koji strše po vertikalnim stijenama. Sutjeska je probila ovaj 6 kilometara dug kanjon, između dvaju manjih proširenja Čemerno (Grab-Izgori) i Tjentišta. Kanjonske strane okomito se uzdižu i do 1200 metara.
Stijena Kođa pogled na Volujku (lijevo) i vertikale Zelengore (desno)
Detalj iz klanca Sutjeske
Padine Zelengore (lijevo) 
Fotografija s kraja 19. stoljeća; prikazuje klanac Sutjeske kod Suhe
Izvorni naslov fotografije: Talsperre bei Sucha; Autor: Raimund Stillfried von Rathenitz (Komotau, Češka 1839. – 1911. Beč); Datum: 1890; Mjesto pohrane: Albertina, Beč, Austrija |
Detalj strmca Obođa nad klancem Vratar
BRANKO ŠOTRA: Kanjon Sutjeska
Tehnika: drvorez 
Vratar (Prosječenica) - kanjon Sutjeske; Foto: E. Rakoš
Fotografija je objavljena u časopisu Naše planine, broj 8, iz 1949. godine. |
|
Suva jezerina
Kotlina Suva jezerina stisnula se između stijena Volujka (desno) i padina Maglića. Ispod kotline, na oko 1310 m n.v., nalazi se izvorišni dio Suškog potoka. |
Suha
|
Po izlasku iz kanjona Vrata, Sutjeska teče kroz malu kotlinu i proširenje te kod nekadašnjeg sela Suhe prima desnu pritoku Suški potok. Nešto dalje u dolini Sutjeske, kod slikovitog proplanka, nedaleko od razvalina nekadašnje žandarmerijske stanice, račvaju se putovi: jedna staza vodi ka Mratinju, dubokoj dolini Suškog potoka i i prašumi Perućici, a druga - magistralna cesta nastavlja nizvodno Sutjeskom ka Tjentištu.
Područje Suhe na staroj karti objavljenoj u časopisu Hrvatski planinar 1928. godine, broj 2.
|
Opis Suhe u staroj literaturi
IZVOR Krešo Mihaljević, Kroz planine Bosne i Hercegovine. Naše planine 1949. broj 8. Opis penjačke ekskurzije članova Alpinističke sekcije Planinarskog Društva Zagreb kroz Maglić, Volujak, Bioč i Durmitor u vremenu od 27. VII. do 31. VIII. o. g. Sudjelovali su: Ivo Gropuzzo, Ninoslav Kučan, Mirko Zgaga, Edvin Rakoš, Boris Matković, Krešo Mihaljević i djelomično Siniša Lešić. Suha. Zamišljao sam je drugačije. To je suncem ispržena čistina, zbijena sa sviju strana strmim, crvenim kamenim padinama Makaza, Volujka, Košura i Tovarnice. Ima par stabala nedozrelih jabuka, dvije kućice i nekoliko torova, sa ukupno možda deset ljudi i nešto više ovaca; zatim porušena austro-ugarska granična karaula, te hladna i brza Sutjeska, koja se probija prema sjeveru. Noć je bila topla i vedra. Tišinu je prekidao tek lavež ovčarskih pasa i ljubavna dozivanja ćuka mužjaka nedaleko nas, kojemu je u pravilnim intervalima stizao za nijansu viši odgovor ženke sa opaljenih stabala šume Vratnice na Volujku. Sutradan (1. VIII.) razgledali smo Vratar, početak kanjona Sutjeske u koji ona ulazi nakon što je stigla od svog izvora ispod Kuka, prošavši za to vrijeme između čitavog Volujka i Lebršnika, te je sada zavila iz pravca istok-zapad na sjever prema Magliću. U Tjentištu, sat i pol hoda niz Sutjesku od Suhe, gazeći jedamput do koljena njezinu hladnu vodu, rastali smo se od ostalih. |
Dolina Suškog potoka
|
Izvorišni dio Suškog potoka nalazi se, nešto ispod kotline Suve jezerine, na koti oko 1310 m. Protječe kroz vapnenačke predjele često tvoreći kaskade, brzake i vodopade. Njegov se tok duboko usjekao između volujačkih stijena Kita (nominativ. Kite) i jugozapadnih padinskih ogranaka Maglića, podno grebena Tunjemira i Prijevora. Ukupna dužina njezina vodotoka iznosi 7,3 km, a visinska razlika 536 m. Utječe u rijeku Sutjesku kod Suhe, kao njezina desna pritoka.
Opis prolaska dolinom Suškog potoka 1949. godine
IZVOR Krešo Mihaljević, Kroz planine Bosne i Hercegovine, Naše planine 1949. broj 8 Rano poslije podne stigli smo preko Careva dola na Trnovačko jezero, te preko Suve Jezerine uz Šuški potok već pred sumrak u Suhu. Rijetki su planinari, koji mogu kazati da su vidjeli nešto tako divlje, kao što je ovaj put Suškim potokom do Suhe. Gusta, miješana šuma, koja još nije čula zvuk udarca sjekire, sa golemim povaljenim trulim deblima, iz kojih vire oštri šiljci nekadašnjih grana, protegla se skoro sve do Sutjeske u dužini od nekoliko sati hoda. Jedva primjetljivim tragom nekada dobro ugaženog puta, koji je sav zarastao bujnom travom i močvarnim biljem do pojasa, provlače se zmije i opažaju duboki tragovi medvjeda, a mi na desetak koraka udaljenosti u tajanstvenom polumraku među povaljenim stablima jedva i primjećujemo jedan drugoga. Slatkasti miris truleži širi se čitavom šumom; na gnjecavoj zemlji oko izvora Suškog potoka nešto ispod Suve Jezerine, vide se svježi tragovi medvjeđih šapa, srna i divokoza, dok nas rojevi sitnih mušica i komaraca neprekidno napadaju i ubadaju gdjegod stignu. Tek katkada proviri kroz guste krošnje i povijuše po koji trak sunčeve svjetlosti u taj zastrašujući polumrak pun sablasne tišine, koji prekida jedino pucketanje suhih grančica i šum lišća pod našim nogama, te žubor vode i buka slapova Suškog potoka, koji doskora ponire. Gore visoko kroz krošnje stabala nazirali smo suncem obasjane kamene tornjeve Maglića i Volujka. |
Volujačke stijene Kite nad izvorišnim područjem Suškog potoka
|
Suha jezerina
|
JEDNODNEVNA KRUŽNA PJEŠAČKA RUTA
Suha - Prijevor - Suva jezerina - Suha Pješačenje započinje s asfaltiranim parkiralištem na Suhi (650 m) i završava nakon jednodnevne ture, vraćajući se na isto mjesto. Od parkirališta slijedite zemljani put koji ide dolinom Suškog potoka. Vrlo brzo, tamo gdje cesta skreće oštro ulijevo, trebate nastaviti ravno sa šljunka na travnatu cestu, slijedeći markacije koje vas vode ravno, praveći prečac kroz šumu. U šumi se nalazi karaula nacionalnog parka kraj koje treba proći prije nego što ponovno krenete na cestu. Od tog trenutka, na samo dvadesetak metara udaljenosti, naići ćete na lijevu ploču koja vam pokazuje spoj i planinarsku stazu prema grebenu gore. Ova je točka udaljena samo 20 minuta od početne točke. Nakon što skrenete s ovog lijevog skretanja, staza je označena planinarskim markacijama i ide strmo uzbrdo sve do grebena. Otprilike jedan sat nakon toga trebali biste doći do grebena i novog spoja. Lijeva staza vodi prema prašumi Perućica i treba je zanemariti, jer je zabranjen ulazak u šumu bez vodiča. Trebali biste krenuti stazom s desne strane koja slijedi greben (smjer jugoistok). Od ovog trenutka na drveću više nema bijelih i crvenih znakova, ali orijentacija ne bi trebala biti teška jer je staza vrlo vidljiva i cijelo vrijeme ide grebenom dok ne dođete do prijevoja Prijevor. Put u jednom trenutku dolazi do ravnog dijela grebena i teže ga je primijetiti, ali gledajući udesno, trebao bi vas usmjeriti prema posljednjim dijelovima grebena gdje je staza obrasla mladim drvećem i grmljem. Nakon otprilike 1 sat i 40 minuta trebali biste doći do livada Prijevora, kojima dominira vrh Maglić (2386 m) u pozadini i, približavajući se karauli, trebali biste doći do ceste i parkirališta na prijevoju Prijevor. Ispod parkirališta na najzapadnijem mjestu možete napuniti vodu jer postoji izvor pitke vode koji traje cijelu godinu. Od Prijevora staza nastavlja prema jugu, slijedeći zemljani put gdje se iznad i kasnije ispod ceste može vidjeti par pastirskih koliba. Na nekoliko mjesta put je orekinut odronima kamenja koje valja prijeći, a nekih 30 minuta udaljenosti od Prijevora, cesta se dijeli na dvije staze. Na kraju će vas obje staze spustiti do Suve Jezerine, a ona koja ide desno strmo nizbrdo odvest će vas do znaka križanja gdje biste trebali skrenuti desno, u smjeru sjeverozapada smjeru, prema Suhoj. Odavdje staza prati prirodni klanac između visokih stijena Volujka i Maglića, a kasnije izlazi na šumsku cestu koja ide prema dolje sve do mjesta na kojem ste parkirali automobil. Do njega se može doći za tri sata od Suve Jezerine. IZVOR Via Dinarica / Outdoors.active |
Trnovačko jezero
|
U šumotivom području Vratnice, između Suhe jezerine i Trnovačkog jezera
NOCI NA VRHOVIMA DRUGI DIO MAGLIĆ 2386m-STUDENAC 2296m
Autor: Miodrag STANIĆ; Datum objave: 13.7.2016. Opis: OD 8-10.07.2016.IZVELI SMO PLANINARSKU TURU,PRIJEVOR-MAGLIĆ-TRNOVAČKO JEZERO-STUDENAC-BADNJINE-STUDENAC-TRNOVAČKO JEZERO-PRIJEVOR.OVAJ SNIMAK JE DRUGI DIO MAGLIĆ STUDENAC |
Vršni dio Volujka - od Lica do Kozjeg pogleda
|
Na grebenu Volujka ima desetak vrhova viših od 2000 metara.
Na krajnjem sjeverozapadu prvi vrh su Lica, malo odvojena od glavnog grebena. Slijede vrhovi Badnjine, Previja, Studenac, Kozji pogled, Rudinski kom, Široka točila, te Velika Vlasulja. Kroz Volujak je išla i transferzala Sloboda, koja je prolazila iz Tiholjice, pored Prstiju i izlazila na Badnjine, taj dio transferzale se smatrao najtežom planinarskom stazom u Bosni I Hercegovini. Lica
Pogled na Lica (desno) i Badnjinu (lijevo), iz smjera sjevera - s Maglića
Pogled na Lica s vidikovca kod Dragoš sedla
Lijeva strana s travnjacima pod višim vrhom Lica naziva se Dolovi. Iza Dolova, iza stjenovitog grebena nalazi se Sedlo koje odvaja Lica od Badnjina. Greben Badnjina se vidi krajnje lijevo u pozadini. Badnjine (2242 m)
Ovaj vrh često zovu Badanj.
Previja
Prsti
Volujak, sjeverna strana grebena
Sjevernu stranu grebena obilježavaju i do 300 metara visoke stijene, u kojima su izvedeni i brojni alpinistički usponi, posebno na Vlasulji, Previji i dr., među kojima je jedan od najpoznatijih tzv. "Avionski smjer" u Staninoj gredi. |
Hike - Volujak, TransVolujak 2000, 24.06.17.
Autor: Nenad Rajic; Datum objavljivanja: 19.9.2017. Opis: Obići sve vrhove ogromne planine Volujka više od 2000 m za jedan dan je veliki podvig i dobar trening za predstojeći uspon na Mont Blanc. Nažalost, morali smo izuzeti vrh Lica, jer je odvojen velikim sedlom i prijelaz baš nije jednostavan i ugrozio bi cijeli projekat. Ukupno 24 km i 1950 m uspona je dobar pokazatelj teškoće ove ture. Posjetili smo vrhove: Badnjine 2243, Prsti 2271, Previja 2294, Veliki Oštrikovac 2296, Studenac 2283, Rudinski kom 2157, Morgul 2107, Kozji pogled 2077 i najviši Velika Vlasulja 2336, inače drugi vrh po visini u BiH. Krasan uspjeh i druženje PD KUK-ovaca. Uspon na Badnjine - Volujak
Autor: Igor Škero; Datum objavljivanja: 29.8.2013. Opis: Uspon na Badnjine iz Papinog dola, relacija: Papin do (1443 m n/v) - Govedjak - Studenac (2295 m n/v) - Široka Točila (2297 m n/v) - Badnjine (2243 m n/v). VOLUJAK BADNJINE 2243m n/v iz Izgora
Autor: MIODRAG STANIĆ Datum objave: 25.4.2025. Opis. Uspon na Volujak vrh Badnjine 2243m n/v stazom iz izgora 19.04.2025. Volujak (Bosnia and Herzegovina, Montenegro) 4K VIDEO Vlog#003
Datum objave: 1.9.2020. Autor: Peaky Hikers Opis: Naša ekipa je posjetila ovu bajnu planinu 26.7.2020. godine. Volujak je planina u graničnom području Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Po njenom grebenu nekada je vodila granica Austro-Ugarske monarhije i Turskog carstva. Kao ostatak starih vremena i danas se mogu naći granični tornjevi, koji su manje ili više očuvani duž cijelog volujačkog grebena. Jugozapadni je dio planinskog masiva Maglić-Volujak-Bioč (među planinarima popularno nazvan BMV), smještenog između rijeka Sutjeske, Drine, Pive i Vrbnice. Sjeverozapadna strana Volujka strmo se spušta prema Sutjesci i s obroncima Zelengore (Tovarnica) na suprotnoj strani tvori najatraktivniji dio kanjona ove rijeke (klanac Vratar) Vršni dio Volujka ima obilježja krške visoravni (površi). Pruža se dinarskim smjerom sjeverozapad-jugoistok, od klanca Vratar u kanjonu Sutjeske, do Bojanskih vrata (2150 m visok prijevoj) pod Velikom Vlasuljom, i Ljubotinog klanca prema Stabnima i Lebršniku. Od Maglića na sjeveru, odvajaju ga potok Suha, valov Suhe jezerine i kotlina s Trnovačkim jezerom. Na jugozapadnoj strani, od Lebršnika odvaja ga izdužena planinska uvala Izgori. Istočno od Volujka nalazi se masiv Bioča, odvojen od Volujka cirkom Bojan, Urdenim dolovima i dolinom Smrekovac. Volujak oblikuje izduženi strmi greben na jugozapadnoj strani doline Suhe, pri čemu granica između Bosne i Hercegovine i Crne Gore prolazi najvišim dijelom toga grebena, uključujući i najvišim vrhovima Volujka. Potom na području Velike Vlasulje granica tvori oštar kut i nastavlja se u smjeru grebena obližnjeg Lebršnika. Na Volujku ima desetak vrhova viših od 2000 metara. Najviši vrh je Velika Vlasulja odn. Volujak (2336 m). Ostali vrhovi su: Široka točila (2297 m; postoji i jedan sipar toga imena podno Badnjina), Studenac, tj. Veliki Oštrikovac (2296 m - najveći vrh na bosanskohercegovačkoj strani) , Mali Oštrikovac (2034 m), Kota 2283 m, Kocijan (2126 m), Previja (2294 m; na Previji ima još jedan vrh upisane visine 2041 m), Prsti (2271 m), Badnjine (2243 m), Rudinski kom (2283 m), Lica (2153 m i 2111 m), Morgul (2107 m, vrh na rubu Morgulova dola), Kozji pogled (2077 m), Viljište (2095 m). Nad jugoistočnom padinom Volujka, koja je na topografskim kartama upisana kao Vlasulja nalaze se kote/vrhovi: Kočanj kuk (2103 m), Kota 1922 m i Kota 1958 m. S planine se pruža pogled na Maglić, Lebršnik, Zelengoru, Čvrsnicu, Bjelašnicu, Durmitor, Bioč, i dr. Volujak je uglavnom građen od vapnenca i dolomita. Reljef planine je krški i ledenjački. Na planini ima mnogo tragova glacijacije. Na visini od 1.660 m nalazi se Volujačko jezer (zvano i Jagodino jezero) glacijalnog porijekla. U sjeveroistočnom podnožju Volujka, na crnogorskom teritoriju, nalazi se Trnovačko jezero ledenjačkog porijekla, koje se nekada zvalo i Volujačko. U susjedstvu Volujka, nešto južnije, na području dodira Volujka (Vlasulja), Bioča i Lebršnika (greben Kuka), nalaze se Veliko i Malo Stabansko jezero. Do visine od 1600 m Volujak je pod bukovom i crnogoričnom šumom. Iznad te visine su travnjaci. Planina je bogata ljekovitim biljem, jagodičastim voćem, gljivama. Na južnim i zapadnim padinama, na prostranim alpskim pašnjacima, obnavljaju se porušene i grade nove stočarske kolibe, katuni, u kojima ljeti žive stočari. Na bosansko-hercegovačkoj strani Volujak se nalazi unutar Nacionalnog parka "Sutjeska", a na crnogorskoj je Park prirode "Piva". Zbog postojećih prometnih komunikacija najlakši pristup planini je iz Nacionalnog parka Sutjeska. Zapadnim podnožjem planine ide magistralna cesta M20 (dionica Foča-Gacko). Vaš Peaky Hikers team! Hiking: VOLUJAK, 2336 m (Greben Volujaka - 13 vrhova preko 2000 m.n.v.)
Autor: pd_outdoor Datum objave: 19.7.2024. Zimski uspon na Volujak - 13/13 vrhova južnim i sjevernim grebenom
Autor: Explore The Bosnian Mountains Datum objave: 28.2.2029. Opis. "Zimsko Volujanje" južnim i sjevernim grebenom - kako drugačije opisati ovaj naš pohod koji je započeo u 6h ujutro, a završio u 19h. Što više svog slobodnog vremena provodite na planinama za mene predstavlja definiciju i smisao planinarenja, ali eto nekada napravimo i ovakav pohod koji je mnogo zahtjevan. Ruta kretanja: Vraćan poljana - Goveđak - Kočanj kuk - Kota 2192 - V.Vlasulja - Koziji pogled - Rudinski kom - Kota 2238 - V. Oštrikovac - Kota 2294 - Prsti - Badnjine - Kota 2184 - Kota 2181 - Kota 2107, dakle preko južnog grebena pa sve do sjevernog, u prevodu 13/13 vrhova koliko se nalazi na ovom dijelu planine Volujak. U početku nas vrijeme na južnom grebenu nije poslužilo jer su oblaci bili nisko i na nekim vrhovima nismo imali sreće da uživamo u pogledu, ali na kraju kako kaže stara narodna: "sreća prati hrabre.." na sjevernom grebenu smo imali tu čast da u potpunosti uživamo u planini Volujak. Informacija za one koje možda interesuje, trajanje pohoda ukupno 13h i 26 minuta, pređenih 25 km, savladanih 2000 metara uspona. |
Široka točila (2297 m)
Studenac (Veliki Oštrikovac) (2296 m)
Mali Oštrikovac
Kom rudinski (2283 m)
Margulov do
Margul (2107 m)
Klanac Kozji pogled (2040 m)
Od Kozjeg pogleda do Stabanskih jezera
Južni dio Volujka ili planina Vlasulja
|
TRZIVKA-VLASILJA oktobar 20
Autor: Adnan Adilovic; Datum objavljivanja: 13.11.2019. Opis: Trzivka 2333m Vlasulja 2336 m Volujak: Velika Vlasulja i greben iznad Trnovačkog jezera
Autor: Sarafanje Datum objave: 7.11.2024. Opis. Uspon na planinu Volujak, vrh Velika Vlasulja (Volujak), a zatim smo malo produžili turu do grebena iznad Trnovačkog jezera. Na turu krećemo od planinarskog doma "Volujak" u Papinom dolu, te preko Škiljevića poljane i Vraćan poljane dolazimo na početak uspona. Većina uspona je padinom Volujka, Vlasulja. Kako se uzdižemo, tako se otvara pogled na okolne planine Lebršnik, Kuk, Zelengora, Živanj, Brnjac, Bjelasnica i Baba. Pri izlasku na vrh Volujak (ili Velika Vlasulja) ukazuju se špicasti vrhovi Bioča, planina Maglić prema prema sjeveru, te vrhovi Volujka Trnovački Drumitor i Trzivka. U daljini se na istoku vide vrhovi Durmitora. Odlučujemo da odemo do Trnovačkog Durmitora, te bez veće pauze, nastavljamo se spuštati do Bojanskih vrata, te se penjemo prema Trnovačkom Durmitoru. Dolaskom do grebena, učinilo nam se da je Trnovački Durmitor prilično daleko (bar još 15 minuta hoda), te odlučujemo da odmorimo na grebenu, između vrhova Trnovački Durmitor i Trzivka, najviše zbog toga, jer se bolje vidi jezero nego na Trnovačkom Durmitoru, a i pošto je Trnovačko jezero u obliku srca, s grebena je nekako tačno okrenuto prema nama. S grebena se također pruža, pored pogleda na Trnovačko jezero, odličan pogled na Maglić, Trzivku, vrhove na Bioču: Vrsta, Bubreg i Veliki Vitao. Također se dobro vidi i vrh Treskavac na Zelengori. U ovom videu sam ubacio i vremena, kada smo dolazili na lokacije, tako da svi gledaoci koje zanima koliko vremenski treba do koje lokacije imaju neku orjentaciju. Detalje rute možete naći na sljedećem linku: / strava GPX trek: https://mega.nz/file/sK9UTTQJ#0a-2yps... Pratite nas i na Facebooku: / sarafanje Instagram: / sarafanje Poglavlja: 0:00 uspon na Veliku Vlasulju 7:05 vrh Velika Vlasulja (Volujak) 7:59 Vlasulja - Bojanska vrata - greben 12:05 greben Trzivke (snimci dronom) 15:02 povratak na Veliku Vlasulju 17:17 Velika Vlasulja (snimci dronom) 19:27 povratak do Papin dola 22:48 relive i završni ekran *** KOMENTAR Autor komentara: @stanicmiodrag75 Pitaliste za komentar pa ću pokušati da vam malo pojasnim vezano za Volujak.U staroj literaturi koja je pisana možete naći toponim Volujak u dva naziva, tako što je tumačenje sljedeće.Ovaj volujak koji mi danas smatramo jednom planinom se dijeli u stvari na dvije planine, a to je dio gdje ste skrenuli kod table na kojoj piše Studenac i Badnjine a vi se uputili u pravcu koji piše Vlasulja volujak, e taj dio to korito doline KOJI SE ZOVE KLEKOVI DO dijeli na dva dijela pa se dio gdje su vrhovi Studenac i Badnjine tj lijevi dio naziva Volujak a najviši vrh planine je Studenac, a desni dio je planina Vlausulja po travi vlasulji koja raste na tom dijelu planine u obliku vlasi i njen najviši vrh je Volujak tako da imate VOLUJAK PLANINU I VOLUJAK VRH, u topografskim kartama toga nema ima naziv vrha Volujak 2336m i natpis Vlasulja što je dio planine određene teritorije na planini.Po drugom tumačenju i svima nama realnijem to je sve jedna planina Volujak, JER GLEDANO IZ VAZDUHA I TERITORIJALNO TAJ GREBEN SE NIGDJE FIZIČKI NE RAZDVAJA nema prirodno razdvajanje a naziv Velika Vlasulja je lokalnog karaktera od mještana i stočara jer se nigdje ni na jednom vrhu ne pojavljuje taj naziv osim natpisa koji stoji u donjem dijelu karte kao dio planine određene teritorije, do toga gdje se u raznim "čelendžima" navodi a onda se to interpretira u cijelosti da Volujak ima 16 vrhova preko 2000m, da ali vrhova koji su teritorijalno u BiH A TO NIKO NE NAVODI pa tako ispada da je ukupan broj vrhova taj a planina ima 20 vrhova preko 2000m od čega su neki u Bih a nekI u CG A NEKI SU ZAJEDNIČKI jer granica ide po samim vrhovima kuda je nekada išla i AUSTROUGARSKA GRANICA, znajući da granica nije linija. To se najbolje uočava ako uzmete topo kartu jna 1:25000 sekcije Lebršnik i Tjentište i spojite tada je potpuno sve jasno. Po meni planina se zove Volujak i najviši vrh je Volujak 2336 m, kao i što je planina Maglić najviši vrh Maglić 2386 m a ima toliko nekih dodatnih naziva kao što je mali Maglić te gromovnik itd. Što se tiče strelica farbanih to je ultra trejl trka i ti kolčići drveni sa ofrbanim crvenim su njihove oznake dodatne i pomiješale su se sa standardnom planinarskom markacijom. Mnogo toga sa opisom staza i svim adekvatnim informacijama moći ćete naći u jednom vodiču tj knjigu koju pripremam o masivu Bioč Maglić Volujak kao i to da se cijeli masiv nekada nazivao Volujak sa Biočem i Maglićem jer je Volujak tipična dinarska planina i po pravcu kojim se proteže i karaktreristikama koje ima a da su Maglić i Bioč njegovi krakovi kao što je i greben koji se spušta prema dolini Suhe a koji je nešto niži po svojoj relativnoj visini, mnogo je tu kontradiktornih stvari od toga da se Trnovački durmitor naziva zasebnom planinom itd do toga da se Trnovačko jezero zove tako a nekada se zvalo Volujsko ili Volujačko jezero što potvrđuje da se taj cijeli masiv nekada smatrao planinom Volujak itd itd |
Karta "spornog" dijela Volujka koji dio autora smatra zasebnom planinom - Vlasuljom
Velika Vlasulja (Volujak) (2336 m)
Vrh Velika Vlasulja, odn. Volujak
Pogled s grebena Lebršnika Kočanj kuk (2103 m)
Kočanj kuk (u sredini fotografije) na zapadnoj padini Vlasulje
Dolje desno vidi se stijena Kuk na planini Lebršnik. |
VOLUJAK - Uspon na vrh Velika Vlasulja - planinarenje
Autor: Slobodan Stefanovic; Datum objavljivanja: 6.7.2015. Opis: Planinarski klub ,,ERA,, iz Užica je u nedelju 28. juna 2015. godine zajedno sa planinarima iz društva ,,Gučevo,, iz Loznice izveo planinarsku akciju na planini Volujak. Iz Papinog Dola je izvršen uspon na vrh Velika Vlasulja (2336 m). Volujak - Sa Vanjom u planine 33 - Balkan Trip
Datum objave: 9.11.2020. Autor: Sa Vanjom u planine Opis: Na uspon na gorostasa istočne Hercegovine, planinu Volujak, Branko (PK Greben, Mladenovac), je Vanju i planinare PD Kablar iz Čačka, poveo po vrelom avgustovskom danu. Ova planina, sa 16 kota preko 2000m, je bez rastinja, pa je sunce surovo pržilo planinare. Ipak, sa velikim naporom i upornošću, popeli su se na najviši vrh Volujka- Veliku Vlasulju na 2336mnv. |
Štit (oko 2200 m)
|
Vrh Štit na topografskim kartama nije obilježen brojčanom oznakom visine, iako je jedan od najviših vrhova na području Vlasulje i nastavak je grebena Velike Vlasuje (Volujka) u smjeru jugoistoka. Njegova naznačena visina od oko 2200 dobivena je približnim očitanjem izohipse na topografskoj karti.
Vrhovi Štit (lijevi, viši, oko 2200 m) i Viljište (desni, niži, 2150 m)
U pozadini desno je Bioč. Prostrana sniježna padina na lijevoj strani je adina vrha Velika Vlasulja. Ispred te padine, sprijeda na fotografiji, niža je kota 1958 m (odavdje ima piramidalni oblik). U pozadini, u sredini, i iza Štita proviruje vrh Trzivka. |
Viljište, odn. Vilišta (2150 m)
Vrh visok oko 2150 metara, smješten južno od Štita, na području Viljišta na topografskim kartama nije obilježen brojčanom oznakom visine, nego je označena kota na niža padina od 2095 m. Visina od 2150 dobivena je približnim očitanjem izohipse na topografskoj karti.
Ljubota i Ljubotin klanac
Smrekovac
Prostrana uvala Smrekovac, smještna između Vlasulje (Volujka) i Bioča oblikovana je kretanjem ledenjaka i naknadnim intenzivnim okršavanjem (kartsifikacija).
Stabanska jezera
Veliko Stabansko jezero
|
Malo Stabansko jezero
|
U jugozapadnom podnožju
Izgori
|
PRIČE S KAMENA Selo Izgori Gacko
Autor: Nebojsa Kolak Datum objave: 2.10.2023. |
Izgori – mjesto gdje sve “gori” od ljepote
Autor: Herceg Televizija Datum objave: 22.5.2024. Opis. Selo Izgori je po površini najveće u opštini Gacko. Iako stanovnika ovdje skoro da nema, potencijala ima puno. Posljednjih godina prave se pionirski koraci u pozicioniranju ovog sela kao turističke lokacije. Turiste, osim prirode, privlači bogata gastro ponuda, sir i kajmak koji su nadaleko čuveni po kvalitetu. Za dalji razvoj turizma svakako je potrebno ulaganje u putnu infrastrukturu. |
IZ PROŠLOSTI KRAJA
Motel Izgori. Na cesti Gacko – Tjentište, tamo gdje se sutiču rječice Izgorka i Jabušnica te tvore rijeku Sutjesku , i 10 km od Nacionalnog parka Sutjeska, radio je motel "Izgorka", gdje se moglo užvati u specijalitetima kraja: krompir, cicvara (jelo spraveljano iz kukuruznog brašna i krumpira, sira, kajmaka i maslaca), potom kajmak, palenta, kiselo mlijeko, janje na ražnju i pripravljeno pod saćom (pekom; zemljani ili željezni poklopac, pokrivalo kojime se pokriva hrana, koja je postavljena na kamene ploče , a poklopac se tad ispunjava užarenim ugljenom). Mogle su se pojesti i pastrmke i dr. jela. |
AKTIVNOSTI
Aktivnosti na snijegu
|
Zimski uspon na Volujak - Suha; Lica sjeverna i južna
Autor: Explore The Bosnian Mountains Datum objave: 23.2.2023. Opis. Volujak od svih naših planina ima najviše vrhova preko 2000 metara nadmorske visine. Lica južni vrh 2153 m i Lica sjeverni vrh 2111 m se nalaze na sjevernom dijelu grebena Volujka i odvojeni su od ostatka masiva. Pristup je moguć sa sjeverne strane na dva načina iz iste polazne točke. Prvi način je iz pravca Suhe preko strme livade direktno na vrhove Lica i to je ujedno glavni smjer. Drugi način je obrnuti smjer tj. kružna tura preko grebena Adžovac i Kote 2041, a potom na vrhove Lica te silazak preko strme livade na polaznu tačku. Naš današnji uspon je bio na "nagovor" prijatelja iz "PD Trebević" - I.Sarajevo. Ekipa broji 11 članova, velikih zaljubljenika planina i prirode koje snijeg i magla nisu ni u jednom momentu obeshrabrili. Dakle već na samoj polaznoj tački iz doline Suhe kod rampe počinje naša zimska avantura. Ovaj uspon je jedan od najzahtjevnijih u cijelom Dinarskom gorju. Krećemo se pored korita Sušnog potoka pored kojeg inače ide i drumski put koji u ljetnom periodu krati stazu za cca. 6 km, ali u ovim okonostima mi prelazimo pješke sve do Šumareve staze koja nas vodi do Dolova i Vratnice. Uz kraće pauze izlazimo na Vratnice i tu količina snijega postaje veoma ozbiljna jer je to famozna livada sa usponom od preko 45 stepeni nagiba a snijega do koljena. Krećemo se veoma sporo zbog magle i jedini orijentir je mapa i gpx.trag Na čelu se smjenjujemo naizmjenično "prteći" po nekih cca. 15-20 metara. Nakon 7h i 30 minuta uspijevamo izaći na Sjevernih vrh Lica 2111 m.n.v., a nakon kratkog zadržavanja i na Južni vrh Lica 2153 m.n.v. Uskraćeni za pogled i hladno vrijeme nije nam dozvolilo neko duže zadržavanje pa smo brzo krenuli nazad. Ohrabreni uspješno izvedenim usponom silazak je išao poprilično brzo tako da nam je za ovaj poduhvat trebalo ukupno 12h i 40 minuta, sa pređenih 20 km i savladanih 1500 metara uspona. Moram poimenično spomenuti ekipu koja je u "himlajskim uslovima" odradila ovaj uspon: Ceca, Ana, Biljana, Ljubica, Dejan, Goran, Dare, Bane, Aleksej Damir (profa) i moja malenkost. Bila nam je čast upoznati se sa planinskim divom Volujkom koji ima dva lica - Sjeverna i Južna. |
BORAVAK U PLANINI I KRAJU
Smještaj
Planinarski dom "Volujak"
|
Planinarski dom, otvoren 2013. godine, nalazi se na 1443 m nadmorske visine, u Papinoj dolini, između planina Volujka (2336 m) i Lebršnika (1985 m), nedaleko od vrha Kuk (1818 m) i nešto daljeg masiva Bioča (2397 m). U blizini doma se nalaze Jagodino jezero i izvor rijeke Sutjeske.
Do doma se stiže makadamskom cestom dužine 8 km. Od planinarskog doma vode markirane planinarske staze prema planinama:
Dom raspolaže s 30 ležaja raspoređena u 3 sobe i velikom sobom s ognjištem. U domu se nalazi kuhinja s pitkom vodom. Dom je opskrbljen električnom energijom koja se dobija pomoću solarnih panela i vjetrenjača. Sanitarni čvorovi s tuševima. Ispred doma se nalazi velika nadstrešnica s ognjištem. Domom upravlja PD "Volujak" iz Gacka. Otvoren je prema potrebi. KONTAKT: PD "Volujak", FACEBOOK STRANICA (s brojevima i adresama za kontakt) IZVOR: PSRS |
|
Upozorenja i opasnosti u planini
Savjeti za kretanje na području Volujka
Na planini Volujak nema opasnosti od mina, jer ovo područje nije bilo zahvaćeno ratnim sukobima tijekom rata u BiH (1992.-1995.). Oprez je potreban je se radi o dosta zabačenom, manje posjećenom i krševitom terenu. Pored toga, planinom prolazi državna granica pa je potrebno sa sobom nositi identifikacijske dokumente.
Oprez je potreban i tijekom zimskih uspona zbog sniježnih streha na grebenu Volujka.
Na planini Volujak nema opasnosti od mina, jer ovo područje nije bilo zahvaćeno ratnim sukobima tijekom rata u BiH (1992.-1995.). Oprez je potreban je se radi o dosta zabačenom, manje posjećenom i krševitom terenu. Pored toga, planinom prolazi državna granica pa je potrebno sa sobom nositi identifikacijske dokumente.
Oprez je potreban i tijekom zimskih uspona zbog sniježnih streha na grebenu Volujka.
IZVORI I LITERATURA
ELEKTRONIČKI IZVORI (članci, blogovi, putopisi ...):
BALLIAN, Dalibor: Veličanstveni neprohodni klanci – Volujak. Svjetlo riječi, 22.11.2017.
SUMMITPOST: Volujak
WIKIPEDIJA: Volujak
LITERATURA:
BEŠIROVIĆ, Uzeir: Pogled s Volujaka. Naše panine 1977. br. 3. str. 101-103 (PDF)
GOMEZ, Mathias: Forgotten Beauty, a hiker's guide to BiH's 2000 meter peaks. ISBN 978-9958-630-59-0. Buybook. Sarajevo, 2005. str. 85-86
GILIĆ, Stanilsav: Vlasulja. Naše planine 1954. br. 4. str. 288-291 (alpinistički usponi) (PDF)
GUŠIĆ, Branimir: Vratnice. Hrvatski planinar 1928. br. 4. str. 89-95 (PDF)
GUŠIĆ, Branimir: U čaru Bioča, Maglića i Volujaka. Hrvatski planinar 1932. br. 3. str. 76-82 (PDF)
KRAUS, Rikard: Die Cephalopodenfauna des Muschelkalkes der Volujak Alpe bei Gacko in der Herzegowina. Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegowina. Wien, 1916
KRAUS, Rikard: Cefalopodi ljušturnoga vapnenca kraj Gacka u Hercegovini. Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH. Sarajevo, 1914.
KRSTULOVIĆ OPARA, Daniel: Bioč, Maglić, Volujak. Hrvatski planinar 2012. br. 12. str. 528-537 (PDF)
MILIVOJEVIĆ, Milovan: Glacijalni reljef na Volujaku sa Biočem i Maglićem. Geografski institut "Jovan Cvijić" SANU, Posebna izdanja, knj. 68:1. Beograd, 2007. (PDF)
MILJEVIĆ, Iva; KULIJER, Dejan; ĐUKNIĆ, Jelena; MARINKOVIĆ, Nikola; MILANOVIĆ, Đorđije; ŠĆIBAN, Marko: Biodiverzitet jezera Nacionalnog parka Sutjeska i preporuke za njihovo održivo upravljanje. 2018. (PDF)
POLJAK, Josip: Preko Volujaka do Trnovičkog jezera. Hrvatski planinar 1939. br. 9. str. 275-282 (PDF)
RENGIEO, Ivan: Najistočnije hrvatsko velegorje. Hrvatski planinar 1941. br. 11. str. 263-272 (PDF)
GAFIĆ, Muhamed, DŽEKO, Šemsudin Džeko: Maglić, Volujak, Zelengora. Edicija Planine Bosne i Hercegovine. Sarajevo, 2008. (PDF)
TABAKOVIĆ, Hamdo: Uz Sutjesku na Volujak. Naše planine 1954. br. 3. str 97-101 (PDF)
BALLIAN, Dalibor: Veličanstveni neprohodni klanci – Volujak. Svjetlo riječi, 22.11.2017.
SUMMITPOST: Volujak
WIKIPEDIJA: Volujak
LITERATURA:
BEŠIROVIĆ, Uzeir: Pogled s Volujaka. Naše panine 1977. br. 3. str. 101-103 (PDF)
GOMEZ, Mathias: Forgotten Beauty, a hiker's guide to BiH's 2000 meter peaks. ISBN 978-9958-630-59-0. Buybook. Sarajevo, 2005. str. 85-86
GILIĆ, Stanilsav: Vlasulja. Naše planine 1954. br. 4. str. 288-291 (alpinistički usponi) (PDF)
GUŠIĆ, Branimir: Vratnice. Hrvatski planinar 1928. br. 4. str. 89-95 (PDF)
GUŠIĆ, Branimir: U čaru Bioča, Maglića i Volujaka. Hrvatski planinar 1932. br. 3. str. 76-82 (PDF)
KRAUS, Rikard: Die Cephalopodenfauna des Muschelkalkes der Volujak Alpe bei Gacko in der Herzegowina. Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegowina. Wien, 1916
KRAUS, Rikard: Cefalopodi ljušturnoga vapnenca kraj Gacka u Hercegovini. Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH. Sarajevo, 1914.
KRSTULOVIĆ OPARA, Daniel: Bioč, Maglić, Volujak. Hrvatski planinar 2012. br. 12. str. 528-537 (PDF)
MILIVOJEVIĆ, Milovan: Glacijalni reljef na Volujaku sa Biočem i Maglićem. Geografski institut "Jovan Cvijić" SANU, Posebna izdanja, knj. 68:1. Beograd, 2007. (PDF)
MILJEVIĆ, Iva; KULIJER, Dejan; ĐUKNIĆ, Jelena; MARINKOVIĆ, Nikola; MILANOVIĆ, Đorđije; ŠĆIBAN, Marko: Biodiverzitet jezera Nacionalnog parka Sutjeska i preporuke za njihovo održivo upravljanje. 2018. (PDF)
- Predgovor. Već treću godinu zaredom, Centar za životnu sredinu realizuje naučna istraživanja u našem najstarijem nacionalnom parku, Nacionalnom parku Sutjeska. Dok je proteklih godina fokus bio na rijekama i ekosistemima u njima i uz njih, 2016. godine smo realizovali istraživanje svih pet planinskih jezera koja se nalaze na teritoriji Nacionalnog parka Sutjeska – jezero Donje Bare, jezero Gornje Bare, Bijelo jezero, Crno jezero i Orlovačko jezero. Uz podatke o biodiverzitetu i stanju populacija određenih grupa, cilj nam je bio i izvršiti analizu trenutnih i potencijalnih ugrožavajućih faktora, kao i dati upravi Parka smjernice za buduće kvalitetnije upravljanje ovim vrijednim vodenim površinama. Istraživanje je sprovedeno u julu i avgustu i za samo nekoliko dana je prikupljeno više od 900 nalaza za oko 370 taksona koji obuhvataju makrozoobentos, fitoplankton, mekušce, biljke, viline konjice i ptice. Izabrane grupe organizama predstavljaju jedne od najvažnijih pokazatelja stanja životne sredine (bioindikatore), te su shodno tome i izabrane kao ciljne grupe ovog istraživanja.
POLJAK, Josip: Preko Volujaka do Trnovičkog jezera. Hrvatski planinar 1939. br. 9. str. 275-282 (PDF)
RENGIEO, Ivan: Najistočnije hrvatsko velegorje. Hrvatski planinar 1941. br. 11. str. 263-272 (PDF)
GAFIĆ, Muhamed, DŽEKO, Šemsudin Džeko: Maglić, Volujak, Zelengora. Edicija Planine Bosne i Hercegovine. Sarajevo, 2008. (PDF)
TABAKOVIĆ, Hamdo: Uz Sutjesku na Volujak. Naše planine 1954. br. 3. str 97-101 (PDF)
