---

SREDIŠNJI POJAS >​ SREDIŠNJE BOSANSKO-HERCEGOVAČKE PLANINE > GRUPA BIOČ - MAGLIĆ - VOLUJAK > Volujak (s Vlasuljom)
Države: Bosna i Hercegovina, Crna Gora
Najviši vrh: Volujak, odn. Velika Vlasulja, 2336 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.23222, 18.71722

O PLANINI VODIČ PRAKTIČNO

O planini

Uvod

Ime planine, etimologija

Geografija/zemljopis planine

Reljef planine

Geologija planine

Vrhovi

Reljefni i ostali oblici u prostoru

Klima

Hidrologija – vode (rijeke i jezera)

Priroda

Prirodna baština

Biljni svijet - flora

Životinjski svijet - fauna

Zaštita prirode i ekologija

Stanovništvo i naselja

Povijesni / historijski pregled

Kulturno-povijesna baština

Tradicionalne aktivnosti i narodna baština

Tradicionalna gastronomija – jela i pića

Turizam

Priče iz planine …

Vodič po planini i kraju

Praktične informacije

Aktivnosti

Kada boraviti u planini?

Pješačenje i planinarenje

Slobodno penjanje i alpinizam

Biciklizam – brdski i klasični

Aktivnosti na vodi

Aktivnosti u zraku

Boravak u planini i kraju

Pristupi planini

Smještaj

Ugostiteljski objekti i usluge

Vremenska situacija / Vremenske prilike

Prometna situacija / Saobraćajne prilike

Upozorenja i sigurnost u planini

Izvori

Uvod

---

Volujak je planina u graničnom području Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Jugozapadni je dio planinskog masiva Maglić-Volujak-Bioč, smještenog između rijeka  Sutjeske,  Drine,  Pive  i  Vrbnice.  Sjeverozapadna strana Volujka strmo se spušta prema Sutjesci i s obroncima Zelengore (Tovarnica) na suprotnoj strani tvori najatraktivniji dio kanjona ove rijeke (klanac Vratar)

Vršni dio Volujka ima obilježja krške visoravni (površi). Pruža se dinarskim smjerom sjeverozapad-jugoistok, od klanca Vratar u kanjonu Sutjeske, do Bojanskih vrata (2150 m visok prijevoj) pod Velikom Vlasuljom, i Ljubotinog klanca prema Stabnima i Lebršniku. Od Maglića na sjeveru, odvajaju ga potok Suha, valov Suhe jezerine i kotlina s Trnovačkim jezerom. Na jugozapadnoj strani, od Lebršnika odvaja ga izdužena planinska uvala Izgori. Istočno od Volujka nalazi se masiv Bioča, odvojen od Volujka  cirkom Bojan, Urdenim dolovima i dolinom Smrekovac.

Volujak oblikuje izduženi strmi greben na jugozapadnoj strani doline Suhe, pri čemu granica između Bosne i Hercegovine i Crne Gore prolazi najvišim dijelom toga grebena, uključujući i najvišim vrhovima Volujka. Potom na području Velike Vlasulje granica tvori oštar kut i nastavlja se u smjeru grebena obližnjeg Lebršnika.

Na Volujku ima desetak vrhova viših od 2000 metara. Najviši vrh je Velika Vlasulja odn. Volujak (2336 m). Ostali vrhovi su: Široka točila (2297 m; postoji i jedan sipar toga imena podno Badnjina), Studenac, tj. Veliki Oštrikovac (2296 m), Mali Oštrikovac (2034 m), Kota 2283 m, Kocijan (2126 m), Previja (2294 m; na Previji ima još jedan vrh upisane visine 2041 m), Prsti (2271 m), Badnjine (2243 m), Rudinski kom (2283 m), Lica (2153 m i 2111 m), Morgul (2107 m, vrh na rubu Morgulova dola), Kozji pogled (2077 m), Viljište (2095 m). Nad jugoistočnom padinom Volujka, koja je na topografskim kartama upisana kao Vlasulja nalaze se kote/vrhovi: Kočanj kuk (2103 m), Kota 1922 m i Kota 1958 m. S planine se pruža pogled na Maglić, Lebršnik, Zelengoru, Čvrsnicu, Bjelašnicu,  Durmitor, Bioč, i dr.

Volujak je uglavnom građen od vapnenca i dolomita. Reljef planine je krški i ledenjački. Na planini ima mnogo tragova glacijacije. U sjeveroistočnom podnožju Volujka, na crnogorskom teritoriju, nalazi se Trnovačko jezero ledenjačkog porijekla, koje se nekada zvalo i Volujačko. U susjedstvu Volujka, nešto južnije, na području dodira Volujka (Vlasulja), Bioča i Lebršnika (greben Kuka), nalaze se Veliko i Malo Stabansko jezero.

Do visine od 1600 m Volujak je pod bukovom i crnogoričnom šumom. Iznad te visine su travnjaci.  Planina je bogata ljekovitim biljem, jagodičastim voćem, gljivama. Na južnim i zapadnim padinama, na prostranim alpskim pašnjacima, obnavljaju se porušene i grade nove stočarske kolibe, katuni, u kojima ljeti žive stočari. 

Na bosansko-hercegovačkoj strani Volujak se nalazi unutar Nacionalnog parka "Sutjeska", a na crnogorskoj je Park prirode "Piva".

Zbog postojećih prometnih komunikacija najlakši pristup planini je iz Nacionalnog parka Sutjeska.  Zapadnim podnožjem planine ide magistralna cesta M20 (dionica Foča-Gacko).

ENGLISH SUMMARY: Volujak

SUMMITPOST: Volujak

VRBA Volujak

ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI​​:

Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici planine Volujak

Oglašavajte ovdje:

• lokalnu ponudu,
• usluge i servise
• smještaj
• gastronomsku ponudu
• lokalne proizvode
• turističku ponudu
• aktivnosti na otvorenom i dr.

Položaj Volujka i prikaz planinskih grebena
Detalj stare zrakoplovne karte; Izvorno mjerilo 1:200.000

---

Toponimija Volujka

1. Volujak i Vlasulja kao dvije planine

Kao što je to čest slučaj u Dinarskom gorju, zbog njegove specifične morfologije, na pojedinim dijelovima planinskih masiva i planina nisu jasne njihove granice prema susjednim područjima - u ovome slučaju granice Volujka. Dio izvora tvrdi kako najjužnije dijelove Volujka, južno od klanca Kozji pogled (najniža točka na 2040 m), koji uključuju područje Velike Vlasulje, a prema nekima i Trnovačkog Durmitora (2241 m), treba smatrati zasebnom planinom po imenu Vlasulja. U tome slučaju najviši vrh Volujka bi bila bila Velika točila (2297 m; za koja pak dio autora navodi kako se nalaze na crnogorskom području) ili Veliki Oštrikovac odn. Studenac (2296 m), dok bi najviši vrh Vlasulje bio vrh Volujak, odn. Velika Vlasulja (2336 m).

Tako u Enciklopedijskom geografskom leksikonu Jugoslavije (Sarajevo, 1988. Autor: Jovan Đ. Marković, str. 293.) piše: VOLUJAK - Najviši dio V. su Široka točila (2396 m). Valja ovdje zamijetiti kako je ovdje očito napisana pogrešna visina vrha  - vjerojatno je trebalo pisati 2296 m - što bi bila visina Velikog Oštrikovca, ili Studenca kako ga mnogi zovu (op.p.). U istoj knjizi (str. 291.) piše: VLASULJA, visoka planina na granici Hercegovine i Crne Gore, juž. od plan. Maglića, visoka do 2337 m; krečnjačka je, skrašćena i sa ledničkim tragovima.

Također, Branislav Cerović, publicist i planinar u ovoj planinskoj grupi određuje četiri planine koje, kako piše: nemaju zajednički naziv iako čine jedinstvenu geomorfološku i geološku cjelinu sa centrom skupina na prostoru Trnovačkog jezera. To su Maglić, Bioč, Volujak i Vlasulja...... na Vlasulji je najviši vrh Volujak (2.336 m), a na planini Volujak to je Studenac (2.296 m).

2. Volujak kao jedinstvena planinska masa

Velik dio autora, uzimajući u obzir kako se radi o masivnom, geološki jedinstvenom grebenu Dinarskog gorja, cijeli taj greben naziva jedinstvenim imenom Volujak. Slično je zapisano i u natuknici VOLUJAK u Jugoslavenskoj enciklopediji (Sv. 8, str. 513. Zagreb, 1971. Autor: M. Joć.): Najviši vrhovi na Volujku jesu Velika Vlasulja (2337 m), Široka točila (2297 m), Studenac (2294 m) i Previja (2273 m).
Jednako stanje prikazuju i sve stare topografske karte JNA, na kojima je kao Vlasulja obilježena samo najjužnija padina grebena Volujka (ona nad Vraćan poljanom), uz navođenje i najvišeg vrha cijele planine Volujak pod imenom Volujak. Takva situacija ne bi bila ništa novo na dinarskom području, jer lokalno stanovništvo često planinom imenuje samo jednu od padina planine koja iz njihove perspektive, parcijalne vizure planine, djeluje kao zasebna masa.

Još većoj zabuni doprinosi pisanje mnogih autora - onih koji Veliku Vlasulju smatraju najvišim vrhom planine Volujak - a onda pišu kako je najveći vrh Volujka koji se još nalazi u Bosni i Hercegovini Studenac sa svojih 2294 ili 2296 metara (time i drugi u BiH), unatoč činjenici kako i vrhom Velika Vlasulja prolazi granica BiH i Crne Gore, čime bi taj vrh (koji pripada i BiH i CG) bio drugi najviši vrh u BiH (poslije Magilća), a ne kako oni navode Studenac.​

3. 
Neovisno o tome što su Trnovački Durmitor i Trzivka povezani zajedničkim grebenom, dio autora smatra kako Trnovački Durmitor (2241 m) pripada Volujku, odn. Vlasulji, iako sam vrh Trzivku smatraju već dijelom Bioča. 

Gdje je vrh Studenac?

Vrh Veliki Oštrikovac, koji je pod tim imenom upisan na topografskim kartama (s visinom od 2296 m), zapravo je vrh Studenac. Taj je vrh ujedno i najviša točka volujačkog bila Oštrikovca - otuda i drugo ime Veliki Oštrikovac. Ponegdje je moguće pronaći napisanu visinu Studenca od 2294 m.

Pogled na stijene Volujka (na horizontu) od Tjentišta

Vlasulja
Autor fotografije: Dingoa; Wikipedija

​Vrhovi Balkana: Volujak
Proizvodnja: Al Jazeera Balkans
Datum objavljivanja: 25.4.2019.
Opis videa: Volujak je oduvijek granična planina. Po njenom grebenu nekada je vodila granica Austro-Ugarske monarhije i Turskog carstva. Danas je to granica Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Kao ostatak starih vremena i danas se mogu naći granični tornjevi, koji su manje ili više očuvani duž cijelog volujačkog grebena. Volujak se atraktivno obara u kanjon Pive, gdje se kod Mratinja nalazi i danas najviša brana na Balkanu, čija je gradnja progutala 37 života. S bosanske strane na planinu se ulazi preko prijevoja Čemerno, preko visokih pašnjaka paralelno s planinom Lebršnik. To je područje jedinstvene dinarske arhitektonike. Stoga nije čudo da se ovdje svojevremeno odmarao i Safet Isović, čiji je neponovljivi glas oduševljavao sve stanovnike bivše Jugoslavije. S brojnih volujačkih vrhova iznad 2000 metara najljepši je pogled na Trnovačko jezero. Kako ovu planinu vide mladi blogeri? Zašto je Volujak po njima prostor neiskorištenog turističkog potencijala? I kako potpunu sreću možete naći s malo novca?

Naslovna fotografija: Oluja nad Volujkom
Između oblaka nazire se volujački vrh Lica (2111 m). Sjeverozapadna padina Lica, zajedno s padinom Planinice na Zelengori tvori klanac Vratar, u kanjonu rijeke Sutjeske.

ZANIMLJIVOSTI
​
Hrvatski prirodoslovac Rikard Kraus (1885. - 1952.) doktorirao je tezom o cefalopodima ljušturnog vapnenca Volujka kraj Gacka, Doktorska mu je teza objavljena u izvorniku: Die Cephalopodenfauna des Muschelkalkes der Volujak Alpe bei Gacko in der Herzegowina. Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegowina, Beč 1916), i u prijevodu: Cefalopodi ljušturnoga vapnenca kraj Gacka u Hercegovini. Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, 1914.

​VOLUJAK 02.07.2016
Autor: Adnan Adilovic; Datum objavljivanja: 5.7.2016.
Opis: Papin do-Studenac-Velika Vlasulja-Papin do
Uspon od Papinog dola do Studenca traje nekih 3,5 sati. Od Studenca do Velike Vlasulje nekih 1,5 sati. i lijepa tura.

Volujak: Studenac-Široka točila-Previja-Badanj
Autor: Adnan Adilovic; Datum objavljivanja: 28.10.2012.
Opis: Masiv Volujaka, sa sjeverozapada graniči kanjonom Sutjeske, čije se strme litice obrušavaju sa visine od 2150 m do 700 m u korito Sutjeske, koje ujedno i razdvajaju Volujak od Zelengore. Volujak spada u onaj niz visokih i ogromnih kamenih gromada, koje se u narodu zovu površi ili vršine. Vrhunsko područje Volujaka je uvezano oko cirkova i zemljišne glacijalne erozije u karstu. Cirkovi su izrazito strmih strana kotlastog oblika sa brojnim morenama i curcima što ovoj planini daju posebost u oštrini kraških oblika. Na visinama oko 1600 m/nv je obrastao mješovitom šumom (bukva i četinari), kao i prostranim pašnjacima sa bujnom planinskom travom, a vrhovi sa zelenom klekovinom prošarani sniježno bjelim cirkovima čine impozantan planinski detalj karakterističan za vjenačne planine Alpskog sistema. Sa sjeverne strane je oivičen Suškim potokom preko kojega su kao na dohvat ruke Maglić i Perućica. Sa jugozapada ga Sutjeska odvaja od Zelengore, a sa južne strane Bioča i Trnovački Maglić zatvaraju krug, dajući mu impozantan status. Najveći Grebeni masiva Volujak su: Vlasulja (2337m, najvisočiji vrh), Studenac (2294m), Široko točilo (2297m), Kocijan (2126m), Previja (2273m) i Badanj (2242m). Širine izmedju ovih vrhova (grebena) su izmedju 1000 i 1500 m, a ukupna širina Volujačkog platoa je oko 7km. Na volujačkim visoravnima Vratnica i Štavljan se nalaze dva izvora, a ispod najvećeg vrha je izvor Studenac, gdje u istom cirku Studenac su i jezera poput „gorskih očiju"! U ljetnim danima na visinama do 1600m se doseljavaju čobani sa stokom u svoje katune i tu ostaju do prvih mrazova. Posebno, travom bogati, su predjeli prema Urdenim dolima i Bioči, kao i pojas ispod Vlasulje i Trnovačkog Durmitora. Ljepote ovih visokih vrhova Volujaka poznaju samo orlovi i divokoze kao jedini stalni stanovnici tokom cijele godine!

​Uspon na Volujak 09.07.2016.
Autor: PD Željezničar Sarajevo; Datum objavljivanja: 28.7.2016.
Opis: 31 planinarka i planinar izvršili uspon na Badnjine (2243m/nv) iz pravca Izgora, gdje smo ostavili i srce i dušu te savladali nekih 1100m/nv na juriš. Volujak nam nije ostao dužan jer tad nastupa merakanje preko vrha Prsti (2271m/nv), Široka Točila (2294m/nv) i kolektivni zen na Studencu (2296m/nv). Tura od nekih 10 solidnih sati, ekipa heterogena, ali puna duha - Željo je to ;)​

ZEMLJOPIS PLANINE

---

Reljef

U morfogenetskom smislu prevladavaju padinski zatim krški i periglacijalni te paleoglacijalni oblici koji su geomorfološki preoblikovani u kvartaru.  Padinske fasade visokoplaninskih uzvišenja Volujka pružaju se stepenasto od najviših vršnih hrbata i grebena do najnižih dolinskih udubljenja. 

Evidentne su i pojave prelaznih tipova reljefa, glaciokrša na najvišim i fluviokrša kanjonskih stjenovitih riječnih korita sa evorzijskim loncima i kamenicama u visinski nižim područjima.

Duž subvertikalnih pukotina u strmim otvorenim stijenskim profilima  česte su razvijene pećine i potkapine. Jamski otvori na površima također odražavaju dubinski korozijski proces. To su podzemni krški oblici  kao što su planinske pećine:  Glavičine, Snježana u Volujaku. (Lepirica). 

Paleoglacijalni reljef većim je dijelom očuvan na višim planinskim terenima u formi egzaracijskih glaciokrških oblika – areta Volujka.

Egzaracijski duboko urezani cirkovi zapažaju se u sjevernim ustrmljenim padinama Volujka.

Također, u tragovima su očuvani brojni valovi (cirkovi) kao: Suha jezerina, Kolijevka, Studeno polje, Gornje polje, Dugo polje, Ravna Vala s pojavama eratičkih blokova i glacijalnog nanosa tila koji gradi različite tipove morena (čeone, podinske, bočne, recesijske, završne). 

Na temelju rezultata dobivenih Heferovom metodom lokalna pleistocena snježna granica sjeverozapadnog Volujka, prema Milivojeviću (2007.), nalazila se na oko 1700 m n.v.

Visinska razlika između najviših egzaracijskih i najnižih akumulacijskih glacijalnih formih mjestimično dostiže i preko 1.300 m što je slučaj s vrhom najviše arete Maglića i čeonim morenama u Suhoj.

Fluviodenudacijski reljef genetski  je prostorno ograničen na južne padine Zelengore i Volujaka.

IZVOR
LEPIRICA, Alen, AHMETBEGOVIĆ, Semir: Reljef geomorfološke mezoregije "Visoka planinska grupa središnjih Dinarida Bosne i Hercegovine". Odsjek za geografiju, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli

Geologija

Volujak se uglavnom sastoji od sekundarnih i tercijarnih sedimentnih stijena, uglavnom vapnenca i dolomita.

Volujak, prostorni prikaz; pogled s juga
Izvor: Google Maps, 2019

Panoramski pogled na Volujak iz smjera juga, s grebena Lebršnika

Volujak, prostorni prikaz; pogled od sjevera
Izvor: Google Maps, 2019

Panoramski pogled na Volujak iz smjera sjevera, s grebena Maglića

PRIRODA

---

Životinjski svijet (fauna)
​
Oko ovih planina postoji bogat životinjski svijet Postoji nekoliko medvjeda koji lutaju padinama Volujaka. U ovom su području zamjećuju divokoza i orlovi. Konji koji lutaju oko Volujaka nisu divlji, ali preživljavaju u prirodi bez redovitog nadzora.

STANOVNIŠTVO I NASELJA

---

Na Volujku i na njezinim padinama naselja su vrlo rijetka i slabo napučena. Zapravo, ona se nalaze samo na jugozapadnim padinama Volujka, u zavali između Volujka i Lebršnika.
Južne padine Volujka, planina Lebršnik, te prostor između ove dvije planine pogodan je za stočarstvo (ovce i goveda).
Na katune na području Papinog dola izdižu stočari iz Bileće, dok na sjevernoj strani Volujka na područje Rudinskih koliba izdižu crnogorski stočari.

---

Povijesni pregled

19. stoljeće

Međunarodna granica na ovome području ovdje je uspostavljena nakon što je Austro-Ugarsko Carstvo okupiralo Bosnu nakon Berlinskog kongresa 1878. Austrijanci su na vrhu vrha Volujak postavili triangulacijski uređaj. Ostaci kamenog podnožja toga uređaja još uvijek se mogu vidjeti na vrhu Velika Vlasulja (Volujak), kao i ostaci vojničkih rovova u blizini.

Fotografija s kraja 19. stoljeća; prikazuje prijevoj Čemerno, Lebršnik (desno) i Volujak u daljini, lijevo.
Izvorni naslov fotografije: Der 'Voliak' (Volujak); Autor: Raimund Stillfried von Rathenitz (Komotau, Češka 1839. – 1911. Beč); Datum: 1889; Mjesto pohrane: Albertina, Beč, Austrija

Vrh Volujka s postoljem austrijskog triangulacijskog uređaja i Maglićem u pozadini
Autor fotografije: Frfincon; Wikipedija

Po planini i po kraju

Stara karta područja Vokujka, Maglića i Bioča, objavljena u časopisu Hrvatski planinar 1949. godine, broj 8.

Od Sutjeske do Trnovačkog jezera

---

Prosječenica i Vratar

Prosječenica je probojna dolina - kanjon Sutjeske, između ogranaka Tovarnice (dio Zelengore) i trupine Volujka, a ulaz u nju i najuži dio kanjona je ždrijelo šiurine 20-ak metara, koje nazivaju Vratar. Slikovitim krajolikom dominiraju omorike i crni borovi koji strše po vertikalnim stijenama. Sutjeska je probila ovaj 6 kilometara dug kanjon, između dvaju manjih proširenja Čemerno (Grab-Izgori) i Tjentišta. Kanjonske strane okomito se uzdižu i do 1200 metara.

Stijena Kođa pogled na Volujku (lijevo) i vertikale Zelengore (desno)

Detalj iz klanca Sutjeske
Padine Zelengore (lijevo)

Fotografija s kraja 19. stoljeća; prikazuje klanac Sutjeske kod Suhe
Izvorni naslov fotografije: Talsperre bei Sucha; Autor: Raimund Stillfried von Rathenitz (Komotau, Češka 1839. – 1911. Beč); Datum: 1890; Mjesto pohrane: Albertina, Beč, Austrija

Detalj strmca Obođa nad klancem Vratar

BRANKO ŠOTRA: Kanjon Sutjeska
Tehnika: drvorez

Vratar (Prosječenica) - kanjon Sutjeske; Foto: E. Rakoš
Fotografija je objavljena u časopisu Naše planine, broj 8, iz 1949. godine.

Suva jezerina
Kotlina Suva jezerina stisnula se između stijena Volujka (desno) i padina Maglića. Ispod kotline, na oko 1310 m n.v., nalazi se izvorišni dio Suškog potoka.

Suha

Po izlasku iz kanjona Vrata, Sutjeska teče kroz malu kotlinu i proširenje te kod nekadašnjeg sela Suhe prima desnu pritoku Suški potok. Nešto dalje u dolini Sutjeske, kod slikovitog proplanka, nedaleko od razvalina nekadašnje žandarmerijske stanice, račvaju se putovi: jedna staza vodi ka Mratinju, dubokoj dolini Suškog potoka i i prašumi Perućici, a druga - magistralna cesta nastavlja nizvodno Sutjeskom ka Tjentištu.

Područje Suhe na staroj karti objavljenoj u časopisu Hrvatski planinar 1928. godine, broj 2.

Opis Suhe u staroj literaturi
IZVOR  Krešo Mihaljević, Kroz planine Bosne i Hercegovine. Naše planine 1949. broj 8. 
Opis penjačke ekskurzije članova Alpinističke sekcije Planinarskog Društva Zagreb kroz Maglić, Volujak, Bioč i Durmitor u vremenu od 27. VII. do 31. VIII. o. g. Sudjelovali su: Ivo Gropuzzo, Ninoslav Kučan, Mirko Zgaga, Edvin Rakoš, Boris Matković, Krešo Mihaljević i djelomično Siniša Lešić.

---

Suha.
Zamišljao sam je drugačije. To je suncem ispržena čistina, zbijena sa sviju strana strmim, crvenim kamenim padinama Makaza, Volujka, Košura i Tovarnice. Ima par stabala nedozrelih jabuka, dvije kućice i nekoliko torova, sa ukupno možda deset ljudi i nešto više ovaca; zatim porušena austro-ugarska granična karaula, te hladna i brza Sutjeska, koja se probija prema sjeveru.
Noć je bila topla i vedra. Tišinu je prekidao tek lavež ovčarskih pasa i ljubavna dozivanja ćuka mužjaka nedaleko nas, kojemu je u pravilnim intervalima stizao za nijansu viši odgovor ženke sa opaljenih stabala šume Vratnice na Volujku.
Sutradan (1. VIII.) razgledali smo Vratar, početak kanjona Sutjeske u koji ona ulazi nakon što je stigla od svog izvora ispod Kuka, prošavši za to vrijeme između čitavog Volujka i Lebršnika, te je sada zavila iz pravca istok-zapad na sjever prema Magliću. U Tjentištu, sat i pol hoda niz Sutjesku od Suhe, gazeći jedamput do koljena njezinu hladnu vodu, rastali smo se od ostalih. 

---

Dolina Suškog potoka

Izvorišni dio Suškog potoka nalazi se, nešto ispod kotline Suve jezerine, na koti oko 1310 m. Protječe kroz vapnenačke predjele često tvoreći kaskade, brzake i vodopade. Njegov se tok duboko usjekao između volujačkih stijena Kita (nominativ. Kite) i jugozapadnih padinskih ogranaka Maglića, podno grebena Tunjemira i Prijevora. Ukupna dužina njezina vodotoka iznosi 7,3 km, a visinska razlika 536 m. Utječe u rijeku Sutjesku kod Suhe, kao njezina desna pritoka. 

Opis prolaska dolinom Suškog potoka 1949. godine
IZVOR  Krešo Mihaljević, Kroz planine Bosne i Hercegovine, Naše planine 1949. broj 8

Rano poslije podne stigli smo preko Careva dola na Trnovačko jezero, te preko Suve Jezerine uz Šuški potok već pred sumrak u Suhu. Rijetki su planinari, koji mogu kazati da su vidjeli nešto tako divlje, kao što je ovaj put Suškim potokom do Suhe. Gusta, miješana šuma, koja još nije čula zvuk udarca sjekire, sa golemim povaljenim trulim deblima, iz kojih vire oštri šiljci nekadašnjih grana, protegla se skoro sve do Sutjeske u dužini od nekoliko sati hoda. Jedva primjetljivim tragom nekada dobro ugaženog puta, koji je sav zarastao bujnom travom i močvarnim biljem do pojasa, provlače se zmije i opažaju duboki tragovi medvjeda, a mi na desetak koraka udaljenosti u tajanstvenom polumraku među povaljenim stablima jedva i primjećujemo jedan drugoga. Slatkasti miris truleži širi se čitavom šumom; na gnjecavoj zemlji oko izvora Suškog potoka nešto ispod Suve Jezerine, vide se svježi tragovi medvjeđih šapa, srna i divokoza, dok nas rojevi sitnih mušica i komaraca neprekidno napadaju i ubadaju gdjegod stignu. Tek katkada proviri kroz guste krošnje i povijuše po koji trak sunčeve svjetlosti u taj zastrašujući polumrak pun sablasne tišine, koji prekida jedino pucketanje suhih grančica i šum lišća pod našim nogama, te žubor vode i buka slapova Suškog potoka, koji doskora ponire. Gore visoko kroz krošnje stabala nazirali smo suncem obasjane kamene tornjeve Maglića i Volujka.

Volujačke stijene Kite nad izvorišnim područjem Suškog potoka

---

Suha jezerina

JEDNODNEVNA KRUŽNA PJEŠAČKA RUTA
Suha - Prijevor - Suva jezerina - Suha

​Pješačenje započinje s asfaltiranim parkiralištem na Suhi (650 m) i završava nakon jednodnevne ture, vraćajući se na isto mjesto. Od parkirališta slijedite zemljani put koji ide dolinom Suškog potoka. Vrlo brzo, tamo gdje cesta skreće oštro ulijevo, trebate nastaviti ravno sa šljunka na travnatu cestu, slijedeći markacije koje vas vode ravno, praveći prečac kroz šumu. U šumi se nalazi karaula nacionalnog parka kraj koje treba proći prije nego što ponovno krenete na cestu. Od tog trenutka, na samo dvadesetak metara udaljenosti, naići ćete na lijevu ploču koja vam pokazuje spoj i planinarsku stazu prema grebenu gore. Ova je točka udaljena samo 20 minuta od početne točke.
Nakon što skrenete s ovog lijevog skretanja, staza je označena planinarskim markacijama i ide strmo uzbrdo sve do grebena. Otprilike jedan sat nakon toga trebali biste doći do grebena i novog spoja. Lijeva staza vodi prema prašumi Perućica i treba je zanemariti, jer je zabranjen ulazak u šumu bez vodiča. Trebali biste krenuti stazom s desne strane koja slijedi greben (smjer jugoistok). Od ovog trenutka na drveću više nema bijelih i crvenih znakova, ali orijentacija ne bi trebala biti teška jer je staza vrlo vidljiva i cijelo vrijeme ide grebenom dok ne dođete do prijevoja Prijevor. Put u jednom trenutku dolazi do ravnog dijela grebena i teže ga je primijetiti, ali gledajući udesno, trebao bi vas usmjeriti prema posljednjim dijelovima grebena gdje je staza obrasla mladim drvećem i grmljem.
Nakon otprilike 1 sat i 40 minuta trebali biste doći do livada Prijevora, kojima dominira vrh Maglić (2386 m) u pozadini i, približavajući se karauli, trebali biste doći do ceste i parkirališta na prijevoju Prijevor. Ispod parkirališta na najzapadnijem mjestu možete napuniti vodu jer postoji izvor pitke vode koji traje cijelu godinu.
Od Prijevora staza nastavlja prema jugu, slijedeći zemljani put gdje se iznad i kasnije ispod ceste može vidjeti par pastirskih koliba. Na nekoliko mjesta put je orekinut odronima kamenja koje valja prijeći, a nekih 30 minuta udaljenosti od Prijevora, cesta se dijeli na dvije staze. Na kraju će vas obje staze spustiti do Suve Jezerine, a ona koja ide desno strmo nizbrdo odvest će vas do znaka križanja gdje biste trebali skrenuti desno, u smjeru sjeverozapada smjeru, prema Suhoj. Odavdje staza prati prirodni klanac između visokih stijena Volujka i Maglića, a kasnije izlazi na šumsku cestu koja ide prema dolje sve do mjesta na kojem ste parkirali automobil. Do njega se može doći za tri sata od Suve Jezerine.
IZVOR  Via Dinarica / Outdoors.active

Trnovačko jezero

U šumotivom području Vratnice, između Suhe jezerine i Trnovačkog jezera

​NOCI NA VRHOVIMA DRUGI DIO MAGLIĆ 2386m-STUDENAC 2296m
Autor: Miodrag STANIĆ; Datum objave: 13.7.2016.
Opis: OD 8-10.07.2016.IZVELI SMO PLANINARSKU TURU,PRIJEVOR-MAGLIĆ-TRNOVAČKO JEZERO-STUDENAC-BADNJINE-STUDENAC-TRNOVAČKO JEZERO-PRIJEVOR.OVAJ SNIMAK JE DRUGI DIO MAGLIĆ STUDENAC

Vršni dio Volujka - od Lica do Kozjeg pogleda

---

Na grebenu Volujka ima desetak vrhova viših od 2000 metara.
Na krajnjem sjeverozapadu prvi vrh su  Lica, malo odvojena od glavnog grebena.
Slijede vrhovi Badnjine, Previja, Studenac, Kozji pogled, Rudinski kom, Široka točila, te Velika Vlasulja.
Kroz Volujak je išla i transferzala Sloboda, koja je prolazila iz Tiholjice, pored Prstiju i izlazila na Badnjine, taj dio transferzale se smatrao najtežom planinarskom stazom u Bosni I Hercegovini.

Lica

Pogled na Lica (desno) i Badnjinu (lijevo), iz smjera sjevera - s Maglića

Pogled na Lica s vidikovca kod Dragoš sedla
Lijeva strana s travnjacima pod višim vrhom Lica naziva se Dolovi. Iza Dolova, iza stjenovitog grebena nalazi se Sedlo koje odvaja Lica od Badnjina. Greben Badnjina se vidi krajnje lijevo u pozadini.

Badnjine (2242 m)

Ovaj vrh često zovu Badanj.

Previja

Prsti

Volujak, sjeverna strana grebena
Sjevernu stranu grebena obilježavaju i do 300 metara visoke stijene, u kojima su izvedeni i brojni alpinistički usponi, posebno na Vlasulji, Previji i dr., među kojima je jedan od najpoznatijih tzv. "Avionski smjer" u Staninoj gredi.

​Hike - Volujak, TransVolujak 2000, 24.06.17.
Autor: Nenad Rajic; Datum objavljivanja: 19.9.2017.
Opis: Obići sve vrhove ogromne planine Volujka više od 2000 m za jedan dan je veliki podvig i dobar trening za predstojeći uspon na Mont Blanc. Nažalost, morali smo izuzeti vrh Lica, jer je odvojen velikim sedlom i prijelaz baš nije jednostavan i ugrozio bi cijeli projekat. Ukupno 24 km i 1950 m uspona je dobar pokazatelj teškoće ove ture. Posjetili smo vrhove: Badnjine 2243, Prsti 2271, Previja 2294, Veliki Oštrikovac 2296, Studenac 2283, Rudinski kom 2157, Morgul 2107, Kozji pogled 2077 i najviši Velika Vlasulja 2336, inače drugi vrh po visini u BiH. Krasan uspjeh i druženje PD KUK-ovaca.

Uspon na Badnjine - Volujak
Autor: Igor Škero; Datum objavljivanja: 29.8.2013.
Opis: Uspon na Badnjine iz Papinog dola, relacija: Papin do (1443 m n/v) - Govedjak - Studenac (2295 m n/v) - Široka Točila (2297 m n/v) - Badnjine (2243 m n/v).

Volujak (Bosnia and Herzegovina, Montenegro) 4K VIDEO Vlog#003​Datum objave: 1.9.2020. Autor: Peaky Hikers
Opis: Naša ekipa je posjetila ovu bajnu planinu 26.7.2020. godine. Volujak je planina u graničnom području Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Po njenom grebenu nekada je vodila granica Austro-Ugarske monarhije i Turskog carstva. Kao ostatak starih vremena i danas se mogu naći granični tornjevi, koji su manje ili više očuvani duž cijelog volujačkog grebena. Jugozapadni je dio planinskog masiva Maglić-Volujak-Bioč (među planinarima popularno nazvan BMV), smještenog između rijeka Sutjeske, Drine, Pive i Vrbnice. Sjeverozapadna strana Volujka strmo se spušta prema Sutjesci i s obroncima Zelengore (Tovarnica) na suprotnoj strani tvori najatraktivniji dio kanjona ove rijeke (klanac Vratar) Vršni dio Volujka ima obilježja krške visoravni (površi). Pruža se dinarskim smjerom sjeverozapad-jugoistok, od klanca Vratar u kanjonu Sutjeske, do Bojanskih vrata (2150 m visok prijevoj) pod Velikom Vlasuljom, i Ljubotinog klanca prema Stabnima i Lebršniku. Od Maglića na sjeveru, odvajaju ga potok Suha, valov Suhe jezerine i kotlina s Trnovačkim jezerom. Na jugozapadnoj strani, od Lebršnika odvaja ga izdužena planinska uvala Izgori. Istočno od Volujka nalazi se masiv Bioča, odvojen od Volujka cirkom Bojan, Urdenim dolovima i dolinom Smrekovac. Volujak oblikuje izduženi strmi greben na jugozapadnoj strani doline Suhe, pri čemu granica između Bosne i Hercegovine i Crne Gore prolazi najvišim dijelom toga grebena, uključujući i najvišim vrhovima Volujka. Potom na području Velike Vlasulje granica tvori oštar kut i nastavlja se u smjeru grebena obližnjeg Lebršnika. Na Volujku ima desetak vrhova viših od 2000 metara. Najviši vrh je Velika Vlasulja odn. Volujak (2336 m). Ostali vrhovi su: Široka točila (2297 m; postoji i jedan sipar toga imena podno Badnjina), Studenac, tj. Veliki Oštrikovac (2296 m - najveći vrh na bosanskohercegovačkoj strani) , Mali Oštrikovac (2034 m), Kota 2283 m, Kocijan (2126 m), Previja (2294 m; na Previji ima još jedan vrh upisane visine 2041 m), Prsti (2271 m), Badnjine (2243 m), Rudinski kom (2283 m), Lica (2153 m i 2111 m), Morgul (2107 m, vrh na rubu Morgulova dola), Kozji pogled (2077 m), Viljište (2095 m). Nad jugoistočnom padinom Volujka, koja je na topografskim kartama upisana kao Vlasulja nalaze se kote/vrhovi: Kočanj kuk (2103 m), Kota 1922 m i Kota 1958 m. S planine se pruža pogled na Maglić, Lebršnik, Zelengoru, Čvrsnicu, Bjelašnicu, Durmitor, Bioč, i dr. Volujak je uglavnom građen od vapnenca i dolomita. Reljef planine je krški i ledenjački. Na planini ima mnogo tragova glacijacije. Na visini od 1.660 m nalazi se Volujačko jezer (zvano i Jagodino jezero) glacijalnog porijekla. U sjeveroistočnom podnožju Volujka, na crnogorskom teritoriju, nalazi se Trnovačko jezero ledenjačkog porijekla, koje se nekada zvalo i Volujačko. U susjedstvu Volujka, nešto južnije, na području dodira Volujka (Vlasulja), Bioča i Lebršnika (greben Kuka), nalaze se Veliko i Malo Stabansko jezero. Do visine od 1600 m Volujak je pod bukovom i crnogoričnom šumom. Iznad te visine su travnjaci. Planina je bogata ljekovitim biljem, jagodičastim voćem, gljivama. Na južnim i zapadnim padinama, na prostranim alpskim pašnjacima, obnavljaju se porušene i grade nove stočarske kolibe, katuni, u kojima ljeti žive stočari. Na bosansko-hercegovačkoj strani Volujak se nalazi unutar Nacionalnog parka "Sutjeska", a na crnogorskoj je Park prirode "Piva". Zbog postojećih prometnih komunikacija najlakši pristup planini je iz Nacionalnog parka Sutjeska. Zapadnim podnožjem planine ide magistralna cesta M20 (dionica Foča-Gacko). Vaš Peaky Hikers team!

Široka točila (2297 m)

Studenac (Veliki Oštrikovac) (2296 m)

Mali Oštrikovac

Kom rudinski (2283 m)

Margulov do

Margul (2107 m)

Klanac Kozji pogled (2040 m)

Od Kozjeg pogleda do Stabanskih jezera

---

Južni dio Volujka ili planina Vlasulja

​TRZIVKA-VLASILJA oktobar 20
Autor: Adnan Adilovic; Datum objavljivanja: 13.11.2019.
Opis: Trzivka 2333m Vlasulja 2336 m

Karta "spornog" dijela Volujka koji dio autora smatra zasebnom planinom - Vlasuljom

Velika Vlasulja (Volujak) (2336 m)

Vrh Velika Vlasulja, odn. Volujak
Pogled s grebena Lebršnika

Kočanj kuk (2103 m)

Kočanj kuk (u sredini fotografije) na zapadnoj padini Vlasulje
Dolje desno vidi se stijena Kuk na planini Lebršnik.

VOLUJAK - Uspon na vrh Velika Vlasulja - planinarenje
Autor: Slobodan Stefanovic; Datum objavljivanja: 6.7.2015.
Opis: Planinarski klub ,,ERA,, iz Užica je u nedelju 28. juna 2015. godine zajedno sa planinarima iz društva ,,Gučevo,, iz Loznice izveo planinarsku akciju na planini Volujak. Iz Papinog Dola je izvršen uspon na vrh Velika Vlasulja (2336 m).

​Volujak - Sa Vanjom u planine 33 - Balkan Trip
Datum objave: 9.11.2020. Autor: Sa Vanjom u planine
Opis: Na uspon na gorostasa istočne Hercegovine, planinu Volujak, Branko (PK Greben, Mladenovac), je Vanju i planinare PD Kablar iz Čačka, poveo po vrelom avgustovskom danu. Ova planina, sa 16 kota preko 2000m, je bez rastinja, pa je sunce surovo pržilo planinare. Ipak, sa velikim naporom i upornošću, popeli su se na najviši vrh Volujka- Veliku Vlasulju na 2336mnv.

Štit (oko 2200 m)

Vrh Štit na topografskim kartama nije obilježen brojčanom oznakom visine, iako je jedan od najviših vrhova na području Vlasulje i nastavak je grebena Velike Vlasuje (Volujka) u smjeru jugoistoka. Njegova naznačena visina od oko 2200 dobivena je približnim očitanjem izohipse na topografskoj karti.

Vrhovi Štit (lijevi, viši, oko 2200 m) i Viljište (desni, niži, 2150 m)
U pozadini desno je Bioč. Prostrana sniježna padina na lijevoj strani je adina vrha Velika Vlasulja. Ispred te padine, sprijeda na fotografiji, niža je kota 1958 m (odavdje ima piramidalni oblik). U pozadini, u sredini, i iza Štita proviruje vrh Trzivka.

Viljište, odn. Vilišta (2150 m)

Vrh visok oko 2150 metara, smješten južno od Štita, na području Viljišta na topografskim kartama nije obilježen brojčanom oznakom visine, nego je označena kota na niža padina od 2095 m. Visina od 2150 dobivena je približnim očitanjem izohipse na topografskoj karti.

Ljubota i Ljubotin klanac

Smrekovac

Prostrana uvala Smrekovac, smještna između Vlasulje (Volujka) i  Bioča oblikovana je kretanjem ledenjaka i naknadnim intenzivnim okršavanjem (kartsifikacija).

Stabanska jezera

Veliko Stabansko jezero

Malo Stabansko jezero

Praktično

BORAVAK U PLANINI I KRAJU

---

Smještaj

​Planinarski dom "Volujak"

Planinarski dom, otvoren 2013. godine, nalazi se na 1443 m nadmorske visine, u Papinoj dolini, između planina Volujka (2336 m) i Lebršnika (1985 m), nedaleko od vrha Kuk (1818 m) i nešto daljeg masiva Bioča (2397 m). U blizini doma se nalaze Jagodino jezero i izvor rijeke Sutjeske. 
Do doma se stiže makadamskom cestom dužine 8 km.

Od planinarskog doma vode markirane planinarske staze prema planinama: 

• Volujak (Vlasulja 2336 m, Studenac 2296 m, Badnjine 2243 m)
• Lebršnik (Orlovac 1985 m, Kuk 1817 m) i Stabanska jezera,
• Bioč (Veliki Vitao 2397 m), Trzivka i Trnovački Durmitor.

Dom raspolaže s 30 ležaja raspoređena u 3 sobe i velikom sobom s ognjištem.  U domu se nalazi kuhinja s pitkom vodom. Dom je opskrbljen električnom energijom koja se dobija pomoću solarnih panela i vjetrenjača. Sanitarni čvorovi s tuševima.
Ispred doma se nalazi velika nadstrešnica s ognjištem.
Domom upravlja PD "Volujak" iz Gacka. Otvoren je prema potrebi.
KONTAKT: PD "Volujak", FACEBOOK STRANICA (s brojevima i adresama za kontakt)
IZVOR: PSRS

---

Upozorenja i opasnosti u planini

Savjeti za kretanje na području Volujka

Na planini Volujak nema opasnosti od mina, jer ovo područje nije bilo zahvaćeno ratnim sukobima tijekom rata u BiH (1992.-1995.). Oprez je potreban je se radi o dosta zabačenom, manje posjećenom i krševitom terenu. Pored toga, planinom prolazi državna granica pa je potrebno sa sobom nositi identifikacijske dokumente.
Oprez je potreban i tijekom zimskih uspona zbog sniježnih streha na grebenu Volujka.

IZVORI I LITERATURA

ELEKTRONIČKI IZVORI (članci, blogovi, putopisi ...):
BALLIAN, Dalibor: ​Veličanstveni neprohodni klanci – Volujak. Svjetlo riječi, 22.11.2017.
SUMMITPOST: Volujak
WIKIPEDIJA: Volujak

LITERATURA:
BEŠIROVIĆ, Uzeir: Pogled s Volujaka. Naše panine 1977. br. 3. str. 101-103 (PDF)
​GOMEZ, Mathias: Forgotten Beauty, a hiker's guide to BiH's 2000 meter peaks. ISBN 978-9958-630-59-0. Buybook. Sarajevo, 2005. str. 85-86
​GILIĆ, Stanilsav: Vlasulja. Naše planine 1954. br. 4. str. 288-291 (alpinistički usponi) (PDF)  
GUŠIĆ, Branimir: Vratnice. Hrvatski planinar 1928. br. 4. str. 89-95 (PDF)       
GUŠIĆ, Branimir: U čaru Bioča, Maglića i Volujaka. Hrvatski planinar 1932. br. 3. str. 76-82 (PDF)  
KRAUS, Rikard: Die Cephalopodenfauna des Muschelkalkes der Volujak Alpe bei Gacko in der Herzegowina. Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegowina. Wien, 1916
KRAUS, Rikard: Cefalopodi ljušturnoga vapnenca kraj Gacka u Hercegovini. Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH. Sarajevo, 1914.
KRSTULOVIĆ OPARA, Daniel: Bioč, Maglić, Volujak. Hrvatski planinar 2012. br. 12. str. 528-537 (PDF)   
MILIVOJEVIĆ, Milovan: Glacijalni reljef na Volujaku sa Biočem i Maglićem. Geografski institut "Jovan Cvijić" SANU, Posebna izdanja, knj. 68:1. Beograd, 2007. (PDF)
POLJAK, Josip: Preko Volujaka do Trnovičkog jezera. Hrvatski planinar 1939. br. 9. str. 275-282 (PDF) 
RENGIEO, Ivan: Najistočnije hrvatsko velegorje. Hrvatski planinar 1941. br. 11. str. 263-272 (PDF)    
GAFIĆ, Muhamed, DŽEKO, Šemsudin Džeko: Maglić, Volujak, Zelengora. Edicija Planine Bosne i Hercegovine. Sarajevo, 2008. (PDF)  
TABAKOVIĆ, Hamdo: Uz Sutjesku na Volujak. Naše planine 1954. br. 3. str 97-101 (PDF)