|
|
ONEČIŠĆENJE PROSTORA OTPADOM
Nenadmašne panorame, s pogledom ...... na smeće!
LOKACIJA:
Istočno od sela Blato na Cetini, uz magistralnu cestu Trilj - Šestanovac (Hrvatska)
KOORDINATE: 43.475799, 16.858134
Istočno od sela Blato na Cetini, uz magistralnu cestu Trilj - Šestanovac (Hrvatska)
KOORDINATE: 43.475799, 16.858134
Pogled "namješten" za fotografiju
No, kada se spusti pogled niz stijenu, niz nju je pobacan čitav asortiman bijele tehnike - od hladnjaka do antena.
|
"Antene nad kanjonom"
... bačen otpad i usprkos nedalekom upozorenju o zabrani bacanja.
|
LOKACIJA:
Selo Grabom, uz magistralnu cestu SH20 (Albanija)
KOORDINATE: 42.426404, 19.527629
Selo Grabom, uz magistralnu cestu SH20 (Albanija)
KOORDINATE: 42.426404, 19.527629
Uz rijeku Cijevnu, i novu atraktivnu panoramsku cestu kroz njezin kanjon, može se naići i na hrpu nabacanog smeća poput ove. No, zanimljivo, na napisima na ambalaži prevladava slavenski jezik (Kravica, EVA sardine... ), iako bi se očekivalo da to bude albanski.
|
Atraktivan dio kanjona Cijevne u Albaniji
|
LOKACIJA:
Selo Divin, uz magistralnu cestu R427 (Bosna i Hercegovina)
KOORDINATE: 43.039005, 18.297742
Selo Divin, uz magistralnu cestu R427 (Bosna i Hercegovina)
KOORDINATE: 43.039005, 18.297742
Pogled na Fatničko polje. Trebao je to biti pogled na lijepo krško Fatničko polje, no jedan pokret glavom udesno od istog vidikovca, otkrio je gomilu bačenog smeća.
|
Hrpa smeća kod sela Divin
|
LOKACIJA:
Selo Kalače, Rožajski kraj (Crna Gora)
KOORDINATE: 42.862633, 20.079750
Selo Kalače, Rožajski kraj (Crna Gora)
KOORDINATE: 42.862633, 20.079750
Prirodni krajolik poput Švicarske, no da su tu još i Švicarci ...
|
|
|
LOKACIJA:
Selo Ćosovići na početku doline Ropojan (Općina Gusinje, Crna Gora) KOORDINATE: 42.538706, 19.834869 
|
Promjena na bolje?KOMUNALCI UREDILI LOKACIJU U VUSANJU NAMIJENJENU ZA ODLAGANJE KOMUNALNOG OTPADA
Akcija komunalaca iz Gusinja Mještani da paze gdje bacaju smeće DAN, 6.7.2019. |
|
LOKACIJA:
Prijevoj Pogledalo s vidikovcem s pogledom Koreničku dolinu, uz cestu koja povezuje Plitvice i sjeverni Velebit, a kojom prolazi sve više turista (Korenica, Hrvatska) KOORDINATE: 44.76831, 15.65303 |
|
LOKACIJA:
Izletište uz rijeku Bregavu, uzvodno od Stoca - Begovine (Općina Stolac, Bosna i Hercegovina) KOORDINATE: 43.094240, 17.993283 
Zelena voda rijeke, čisti planinski zrak i trebala bi ovdje biti atraktivna riječna plaža. Kanta za otpatke postoji, no ona je prazna a smeće svugdje oko nje.
|
Potrpati više komada ambalaže u jednu, i tako baciti u prirodu, vjerojatno misleći da se tako bolje "pobrinulo" za smeće, graniči s ograničenošću.
|
|
LOKACIJA:
Selo Borlin - Tićarnica, kod Karlovca (Hrvatska) KOORDINATE: 45.500365, 15.510718 Nije samo ova pitoma šumska uvala kod sela Borlin unakažena bačenim traktorskim i dr. gumama, već je i duž državne ceste D6, čim se izađe iz Borlina u smjeru Male Jelse, tamo gdje se nalazi vodozaštitno područje s vodocrpilištem, zeleni pojas prepun bačenog smeća koje se, čini se, tamo nakuplja godinama.
|
Zgrada vodocrpilišta, Borlin
|
|
LOKACIJA:
Planina Rumija, područje Lonac (Crna Gora) KOORDINATE:: 42.163182, 19.109614 Sagradite vikendicu u planini, radi boravka u prirodnom okruženju - pretpostavljam. A onda, nakon izgradnje građevinski otpad bacite u okolici svoje vikendice, u prirodu, tri metra od ulaza. Ne znam za Vas, ali ja da imam vikendicu, vlastitim bih rukama očistio okoliš barem kilometar uokrug. 
|
Građevinski otpad bačen je i u obližnji potok
|
|
Obale Lima u Bijelom Polju pretvorena u gradsku deponiju 20.02.2022.godine
Datum objave: 20.2.2022. Autor: Nvo Euromost Opis: Obala Lima u Bijelom Polju pretvorena u gradsku deponiju 20.02.2022.godine |
BODLJE
U zimskom razdoblju trava i lišće ne prekrivaju površine i žbunje uz ceste ili uz rijeke, zbog čega je sramota još vidljivija - može se uočiti podosta otpada, i očit nemar u kontinuitetu održavanja okoliša čistim, kao što se to moglo vidjeti na posljednjim putovanjima administratora stranice slijedećim područjima: općine Baška i Krk na otoku Krku, općine Vrbovsko, Ogulin, Bregana. Načelnici općina, prošetajte malo pješice uz Vaše ceste, posebno prilaze mjestima i okolicom naselja. (01/2023.)
Općina Samobor slovi za jednu od gospodarski snažnijih u Hrvatskoj i popularnih među izletnicima. Međutim, u njezinom brdskom području, na rubu mnogih njezinih seoskih naselja ponavlja se ista ružna scena - lokacije s ilegalno bačenim otpadom. (05/2022.)
Novac uložen u suvišni luksuz ionako arhitektonski neprikladne zgrade ("palače") gusinjske općine (Crna Gora) bolje da je uložen u izuzetno potrebnu opću akciju čišćenja od smeća okoliša Gusinjskog kraja i organiziranje učinkovitog sustava zbrinjavanja otpada i zaštite okoliša. (08/2021.)
Gledao sam CNN, kada je započelo emitiranje reklame neke američke tvrtke "Grove" koja promovira svoje ekološke proizvode s ciljem zaštite prirode. U svome spotu oni su prikazali par negativnih primjera zagađenja, kad mi za oko zapne poznata scena: plutajući otpad koji se nalazi na kruni brane Hidroelektrane "Višegrad", na rijeci Drini. Rijeka Drina, dinarski biser, na žalost je, također i zahvaljujući i pritocima poput Lima, umjesto po ljepoti postala poznata svijetu i kao jedna od najvećih kloaka (kanalizacija) regije. A upišete li recimo riječ "HE Višegrad" na aplikaciji GoogleMaps pogledajte koju će Vam fotografiju aplikacija prikazati. (05/2021.)
Sramotni isječak iz reklame koju je mogao gledati cijeli svijet
Pretraga 4.5.2021. GoogleMaps-a za riječ "HE Višegrad" prikazat će rijeku Drinu punu otpada. (gornji lijevi kut)
Komercijalizacija planinarskih domova u Hrvatskoj odnijela je još jednu žrtvu - malu, ali simboličnu. Mnogi se mogu prisjetiti kako je sada umirovljeni Ante Vukušić, koji je par desetljeća gospodario planinarskim domom na Zavižanu, gotovo uvijek za planinare i druge posjetitelje imao pripremljen kotao s pripravljenim planinskim čajem, i to ne bilo kakvim, već onime spravljenim od lokalnog velebitskog bilja. Međutim, čaj je sada protjeran iz ovoga objekta – nema ga čak ni iz vrećice, pa se nakon planinarenja Velebitom planinari nepivopije mogu osvježiti jedino komercijalnim gaziranim pićem. (8/2020.)
Kao da nije bilo dovoljno tužno kada su zbog "imigrantske krize" na slovenskoj strani granice s Hrvatskom bili postavljeni kilometri tzv. “žilet-žice”, koja je, posebno na dinarskom brdsko-planinskom području prekinula prirodna kretanja životinja u tome ekološki vrijednom području, i stvorila ružnu turističku (i opću) sliku, sad se u Hrvatskoj događaju slične stvari na njezinoj granici s Bosnom i Hercegovinom: devastacija desne obale rijeke Une (inače dio Nature 2000) potpunim strojnim raščišćavanjem obale, inače bogate prirodnom vegetacijom i živim svijetom (posebno ptičjim), te rušenjem šume na Ličkoj Plješivici, uz hr-bh granicu, kako bi se stvorio čak 100 metara širok koridor bez vegetacije, i tako lakše vizualno nadzirao. (12/2019.) |
U INSPEKCIJI PROSTORA
PRIMJERI NASILJA NAD PROSTOROM ("BEZ DLAKE NA JEZIKU")
|
Za one kojima treba sve nacrtati...
Datum objave: 9.10.2020. Autor: Čisto podzemlje
Opis: Divlji deponiji u špiljama i jamama su ozbiljan ekološki problem. Nauči više na www.cistopodzemlje.info
Datum objave: 9.10.2020. Autor: Čisto podzemlje
Opis: Divlji deponiji u špiljama i jamama su ozbiljan ekološki problem. Nauči više na www.cistopodzemlje.info
UGROŽENOST ŽIVOTINJSKOG SVIJETA
(UNIŠTAVANJE STANIŠTA, ZAGAĐENJE, LOV I KRIVOLOV I DR.)
Ugroženi bjeloglavi sup
|
PREGLED NEKIH SLUČAJEVA
RAB - U prosincu 2004. pronađeno je 11 (16.12.) te naknadno još 6 (21.12.) otrovanih bjeloglavih supova na otoku Rabu. Trovanje je ostvareno otrovnim mamcem s karbofuranom, pa su ptice napucane sačmom s neposredne blizine, a neke su napucane u letu dok su bježale - ekolozi i zaštitari tvrde kako je to djelo lovaca; potonji to opovrgavaju. KRK - Zbog navodno viđene medvjedice na otoku Krku potrovana je strihinom skoro cijela kolonija supova na Krku. KRK - U travnju 2016. kod mjesta Punat na otoku Krku pronađena su dva uginula bjeloglava supa. BLAGAJ - Bosna i Hercegovina ostala je 0218. godine bez svoja dva poljednja primjerka bjeloglavih supova. Mužjak Jablan i ženka Lily živjeli su u Eko centru Blagaj gdje su, smatra se, otrovani. Najveći broj jedinki stradao je u masovnom trovanju 1991. godine. HRVATSKA (I DRUGE ZEMLJE) - Zaštitari prirode optužuju da direktori nacionalnih parkova uzimaju mito i puštaju talijanske i druge strane lovce da love po najzaštičenijem području države. HRVATSKA - U Hrvatskoj su u samo sedam godina početkom 21. stoljeća potrovana čak 102 supa. HRVATSKA - Nakon više od četiri godine rada, Oporavilište za ptice grabljivice "Crnika'"kraj Senja zatvorilo je potkraj 2016. godine svoja vrata i prestalo s radom, uglavnom zbog financijskih razloga, ali i nebrige i nerazumijevanja te nekompetentnosti nadležnih institucija, upozorila je udruga Grifon koja je vodila Oporavilište. |
Otrovani supovi na Rabu
Vještačenje je pokazalo da je masakr bjeloglavih supova (posebno onaj na otoku Rabu iz 2004. godine) prouzročilo namjerno trovanje uginulih ovaca karbofuranskim pesticidima (Furadan, Geocid), Izvor: Sušić, Pavoković, 2005. |
|
STANJE POPULACIJE BJEOGLAVOG SUPA
Najveća dinarska populacija supova nalazi se u Srbiji. Organizatori prebrojavanja 2016. godine su u tri staništa u zapadnoj Srbiji krajem prebrojali 374 bjeloglava supa, stotinjak više no godinu ranije. Njihova kolonija u kanjonu Uvca kod Nove Varoši jedna je od najbrojnijih u regiji - u njoj obitava 289 ovih ptica, u kanjonu Mileševke kod Prijepolja izbrojano je 36, a u klisuri Trešnjice kod Ljubovije 49 jedinki. U Hrvatskoj supovi žive na četiri kvarnerska otoka Cresu, Plavniku, Prviću u Rabu. U Bosni i Hercegovini supovi se više ne gnijezde. Glavni razlog neprirodne smrtnosti supova su ljudi, koji njihovu populaciju ugrožavaju izravno i neizravno. IZRAVNO UGROŽAVANJE Izravno ih ugrožavaju postavljanjem otrovnih meka za trovanje velikih mesojeda poput čagljeva, vukova, lisica i medvjeda". Jedući takvu otrovanu lešinu otruje se mnogo supova, jer oni nisu imuni na otrove koji se koriste (strihin, cijanovodik i dr.). Iako su zakonom zaštićeni, u nekim ih krajevima još love iz trofejnih razloga, a ima i međunarodnog krijumčarenja živim supovima i njihovim jajima - za privatne kolekcionare širom Europe. Tako je pjeloglavi sup Perun, pušten na slobodu iz oporavilišta "Beli" na Cresu 17.9.2018. godine., odstrijeljen početkom studenog u Crnoj Gori. U društvu drugog supa Jadrana, bio je krenuo sa Kvarnera prema jugu, preko otoka Paga, i dalje uz dalmatinsku obalu te se zaustavio kod solane Ulcinj u Crnoj Gori. Lokacija njegova zaustavljanja zabrinula je mnoge, obzirom da je područje ulcinjske solane poznato po izraženom krivolovu na ptice. Udruga BIOM, obavijestila je kolege iz Udruge Centar za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore, kao i Birdlife partnera u Crnoj gori, kako bi provjerili lokaciju bjeloglavog supa na terenu. Perun je nađen na lokaciji, te mu je u blizini ostavljena čak i hrana, kako bi smogao snage za daljnji put k jugu. No nažalost, u sljedećem izlasku na teren, sup nije više zamijećen, a i GPS odašiljač prestao je slati podatke o kretanju ptice. Kolege iz Crne Gore pretražile su šire područje Ulcinjske solane i pronašli su perje supa i uz njega odbačenu patronu lovačke puške sačmarice, koja se koristi u lovu na ptice, objavili su iz Belog. NEIZRAVNO UGROŽAVANJE Izvor: www.botanic.hr Uznemiravanjem u vrijeme gniježdenja Primjeri: alpinizam u kanjonu NP "Paklenica" ugrožava tamošnju koloniju, a prolazak turističkih glisera ili ronjenje neposredno ispod gnijezda na kolonijama na Kvarneru ugrožava postojeće kolonije na otocima Cresu, Krku, Prviću, Plavniku). Ako se roditelj potjera (poplaši) u gnijezdu i ostavi jaje nečuvano, gavran će to za nekoliko minuta otkriti i pojesti jaje, pa i mladoga dok je posve malen. Veterinarskim mjerama koje nalažu zakopavanje uginule stoke, koja tako postaje nedostupna za supove. Lovnom regulacijom broja divljači, pri čemu divljač više ne ugiba prirodnom smrću, jer se ranije odstreljuje. Prodorom tekovina civilizacije u njihova staništa Primjeri: gradnja akomulacija u Srbiji uzrokovala je poplavljivanje gnijezda, a gradnja kamenoloma u Makedoniji uzrokovala je uništavanje litice na kojoj je bila kolonija i uznemiravanje u tolikoj mjeri da su supovi gotovo nestali s tog područja). Recentno smanjenje brojnosti u kontinentalnom dijelu Balkana više je nego alarmantno i pitanje je hoće li se uspjeti navrijeme zaustaviti. Opasnost nestanka supova povećana je i činjenicom da, kad im broj padne na kritični minimum od nekoliko parova, oni više ne mogu pronaći dovoljno hrane (zbog specifičnog traženja hrane u čemu mora sudjelovati veći broj supova), te posljedično, oni izumiru na tom području. 
BALKAN ANTI-POISONING PROJECT
Krajem 2018. goddine započeo je dvogodišnji međunarodni projekt/kampanja za zaustavljanje trovanja ptica (prvenstveno grabljivica i supova) na Balkanu. Projekt u Hrvatskoj provode udruga Biom i Hrvatsko društvo na zaštitu ptica i prirode (HDZPP). |
Rab, sup žrtva trovanja
Primjer izumiranja vrste - Bosna i Hercegovina U svom radu o pticama strvinarima iz 1889. godine u Bosni i Hercegovini, Otmar Reiser je istaknuo da je Bosna i Hercegovina Hercegovina, zajedno s Grčkom i Španjolskom, bila jedina europska zemlja krajem 19. stoljeća u kojoj su obitavale sve četiri vrste supova: kostoberina, iil orao bradan (Gypaetus barbatus), sup starješina ili crni strvinar (Aegypius monachus), bjeloglavi sup (Gyps fulvus), i crkavica, bijela crkavica ili bijela kanja (Neophron percnopterus). Ali čak i tada, Reiser je upozoravao na mogućnost izumiranja tih vrsta, čija je populacija zaista i dalje opadala tijekom cijelog 20. stoljeća. Strvinari su gotovo nestali u Bosni i Hercegovini zbog ubijanja, trovanja, uništavanja njihovih staništa ili nestašice hrane uzrokovane izumiranjem ekstenzivnog stočarstva. Nakon trovanja bjeloglavih supova u Blagaju 26.6.1991., nije više preostala niti jedna vrsta lešinara koja je prirodno polagala jaja u Bosni i Hercegovini, čime su one i službeno postale izumrle vrste. (Kotrošan i sur., 2009.). Zanimljivosti o supovima
Uzroci mortaliteta (smrtnosti) supova u Hrvatskoj Manje je poznato o mortalitetu grabljivica no o bilo kojim drugim aspektima njihove ekologije (Newton 1979). Razlozi nepoznavanja uzroka mortaliteta:
Uzroci smrtnosti bjeloglavih supova na Kvarneru mogu biti prirodni (gladovanje, predacija (mladunca), loše vremenske prilike, prirodne katastrofe, bolesti, paraziti) i neprirodni. Prirodni uzroci smrti bjeloglavih supova Dostupnost hrane, izgladnjivanje Hrana je uvijek ograničavajući čimbenik na veličinu populacije (Newton 1991). Dostupnost hrane varira u vremenu i prostoru, kao i među pticama različite dobi i socijalnog statusa unutar populacije. Adultne ptice imaju više iskustva u potrazi za hranom, na pronađenoj strvini se prve hrane, dok mlađe i neiskusnije ptice čekaju. Na jednoj se strvini može doći hraniti previše ptica, tako da će neke ostati neadekvatno nahranjene. Kod nedostatne ishrane ptice će uginuti od gladi. Neishranjene su ptice podložne neposrednim uzrocima smrti, bolestima i parazitima. Strvinari se ne mogu pouzdati da će naći hranu kad god žele – strvine se «pojavljuju» na neočekivanim mjestima i u nepredvidivo vrijeme (Sušić 2002). Promjene načina uzgoja ovaca, s ekstenzivnog načina na stajski uzgoj, uz bolju veterinarsku njegu, utječu na povećanje preživljavanja ovaca i smanjivanje dostupnosti i količine hrane za bjeloglave supove. Provođenjem novih sanitarnih mjera koje zahtijevaju odvoženje strvina životinja na spaljivanje ili zakapanje, umjesto dosadašnje prakse da ih se ostavi u polju ili na mjestima predviđenim za hranjenje strvinara, također nestaje hrane za supove (Camiña 2004). Smanjenje broja ovaca, jer se sve manje ljudi bavi ovom djelatnošću, direktno utječe na nestajanje pašnjaka, koji zarastaju. Zbog velikog raspona krila supu je na obraslom terenu teško sletjeti i uzletjeti, a teško mu je i uočiti hranu (Sušić 2002). Bolesti i paraziti Odrasli su supovi, uglavnom, poznati kao otporni na niz zaraznih bolesti uključujući botulizam (Cohen 1970), antraks (Houston 1975) i druge bakterije. Bolesti koje pogađaju bjeloglave supove uglavnom za uzročnika imaju vanjske utjecaje (npr. nesteroidni protuupalni lijekovi uzrokuju taloženje soli urata u trbušnoj šupljini (Oaks usmeno), stres uzrokuje epilepsiju (Woodley usmeno), trovanje karbamatima uzrokuje smanjenje imuniteta, te posljedičnu podložnost infekcijama). Divlje su ptice domaćini mnogim ektoparazitima i endoparazitima, krpeljima, no ne zna se u kojem stupnju (i da li) oni utječu na mortalitet supova. Činjenica je da je brojnost parazita u korelaciji sa slabošću supa: što je jedinka slabija, infestacija parazitima je veća. Predacija i kanibalizam Najčešću predaciju na jaje i piliće bjeloglavog supa imaju gavrani i galebovi (Boshoff 1980) (u slučaju da roditelji napuste gnijezdo). Kanibalizam je opisan kod bengalskog supa (Rana 2003); ne zna se uzrok, ali autori navode da je u području gdje je zabilježen bilo dovoljno hrane. Bengalski sup spada u porodicu Pseudogyps pa ga navodim samo kao zanimljivost. Woodley (osobna komunikacija) navodi da je dva puta vidio u zarobljeništvu da bjeloglavi supovi jedu mrtve pripadnike svoje vrste, no kako nije puno ostalo od pojedenih ptica, nije bilo moguće napraviti postmortalnu analizu. Također navodi da je u volijeri bilo dovoljno druge dostupne hrane. On također navodi da pilići supova često nestaju iz gnijezda u prirodi i u zarobljeništvu, te da je moguće da ih pojedu njihovi roditelji, iako po njegovom saznanju, o tome nema svjedočanstava. U oporavilištu u Belom ja sam svjedočila dva puta da su supovi u volijeri ujutro jeli supa koji je uginuo tijekom noći. Jedna je ptica bila adult bez vidljivih simptoma bolesti prije uginuća, a druga je ptica bila juvenilna, ponovno pronađena nekoliko dana nakon puštanja iz oporavilišta. Ponašala se vrlo pitomo, sumnjali smo na trovanje koje nismo mogli dokazati, ptica je uginula nakon 9 dana. Drugi supovi iz volijere počeli su je jesti načinivši rupu na prsnom košu. U svim drugim slučajevima ugibanja supa u volijeri, ostale ptice su potpuno ignorirale one koje bi uginule. S obzirom da supovi iz volijere nisu direktno ubili pripadnike svoje vrste, to nije striktno kanibalizam. Adultni bjeloglavi supovi nemaju prirodnog neprijatelja na području Sredozemlja, osim čovjeka. Vrijeme i prirodne katastrofe Kiša utječe na supove na dva načina. Tijekom dugih kišnih razdoblja supovi ne mogu tražiti hranu. Dugotrajna kiša može uzrokovati jako močenje perja, što uzrokuje smanjenje temperature i gubitak topline, no supovi su jako otporni na promjene temperature, te će utjecaj biti mali. Jako sunce u ožujku i travnju može biti opasno za mladunčad jer se supovi gnijezde na liticama. Naime, roditelji svojim tijelom prave sjenu piliću koji nema razvijenu sposobnost termoregulacije (Sušić 1985). No ukoliko se roditelji ne mogu vratiti na gnijezdo zbog straha od ljudi koji tijekom cijelog dana borave na usidrenim plovilima ispod gnijezda (ronioci, kupači), pilić će stradati od topline i dehidracije. Od prirodnih katastrofa u obliku elementarnih nepogoda, na supove bi eventualno moglo imati utjecaja olujno nevrijeme dugog trajanja. Neprirodni uzroci smrti bjeloglavih supova Mjere očuvanja populacije moraju se u prvom redu usmjeriti na neprirodne uzroke ugibanja, a koje uključuju elektrokuciju, ubijanje, trovanje, sudare s motornim vozilima, sudare sa strukturama koje je načinio čovjek (turbine na vjetar). Elektrokucija Razlozi zašto bjeloglavi supovi stradaju od elektrokucije su njihova veličina (raspon krila je veći od dva metra, čime lako premoste prazninu između dvije energetske komponente, faza do faze i faza do uzemljenja), način života u skupinama (skupljaju se u velikom broju prilikom hranjenja, što dovodi do višestrukih elektrokucija na električnim strukturama blizu strvine na kojoj se hrane), ograničeni broj prirodnih mjesta za odmaranje (npr. visoka stabla), te mala veličina (površinom) električnih stupova koji ograničavaju mjesto za odmaranje (Kruger 2005, Van Rooyen 2000). Određene vrste električnih stupova nemaju dobro riješenu izolaciju žica i spojeva, te supovi koji slete na njih stradavaju, uzrokujući prekid pada napona. Na otoku Cresu svake godine barem jedan bjeloglavi sup strada od elektrokucije (Sušić usmeno). Supovi još mogu stradati nalijetanjem na žice ili električne stupove u vrijeme smanjene vidljivosti (magla, mrak). Ubijanje i trovanje Bjeloglavi supovi i danas stradavaju od lovačkog oružja, iako su zaštićena vrsta koja je jedinstvena i prepoznatljiva u ovim krajevima (nema zabune da sliči na neku vrstu na koju je dozvoljen lov). Dokaz tome je nalaz sačme u njihovim tijelima (npr. sup pronađen otrovan u prosincu 2004. godine na otoku Rabu imao je preko 20 zrna sačme u tijelu (slika 11); sup Pepina pronađen u blizini Učke, smješten u oporavilištu ECCIB-a u Belom, ima vrat pun sačme koja se tijekom godina inkapsulirala u tkivo). Također se (iako rijetko) mogu pronaći osakaćene strvine supa kojima nedostaje glava ili noga, koje su služile kao trofej i «dokaz» da je lovac uspio ubiti ovu pticu. Problem nelegalnog trovanja životinja već je godinama prisutan u Hrvatskoj, no nije prepoznat ni u javnosti, ni u mjerodavnim institucijama kao alarmantan, a u Strategiji zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti RH koju je izradilo i usvojilo još prije pet godina (2000.) tadašnje Ministarstvo zaštite okoliša, otrov se uopće ne spominje među glavnim čimbenicima koji utječu na smanjenje bioraznolikosti u RH. U našoj zemlji, usprkos postojećoj zakonskoj obvezi, nitko ne prati kome se otrov prodaje, u kojoj količini, hoće li ga osoba znati pravilno koristiti, nema kažnjavanja počinitelja koji postavljaju nelegalno otrove u prirodu, što dovodi do zlouporabe otrova. Supovi su iz drugih dijelova Hrvatske izumrli upravo zbog trovanja krupnih predatora: prije petnaestak godina u dolini Neretve otrovana su najmanje 22 supa (na jednoj ovci napunjenoj otrovom lindanom) i bio je to kraj za supove u Hercegovini (Sušić 2002). Prije pet godina potrovala se posljednja kolonija supova u NP Paklenica (5 parova supova), na zatrovanoj meki postavljenoj za vukove; tijekom posljednjih desetak godina na Krku je otrovano 40 supova (Sušić usmeno) jer ovčari pokušavaju eliminirati medvjeda koji im kolje ovce, a nadležne institucije ne poduzimaju ništa u njihovu zaštitu, pa čak i ne priznaju problem. Kroz Oporavilište za bjeloglave supove u sklopu Eko-centra u Belom na Cresu, u posljednjih je 10 godina koliko djeluje oporavilište, prošlo više od 60 supova, većina sa simptomima trovanja (neurološkim napadima nalik na epilepsiju) i većina od njih je uginula. U razdoblju od siječnja 2001. godine do rujna 2005. godine, u Oporavilište je došlo 28 bjeloglavih supova, od toga je uginulo njih 18 (64,28%). Od 18 uginulih, 8 ptica je imalo izražene neurološke simptome. U istom su razdoblju pronađena 46 mrtva supa (od čega 17 u jednom incidentu trovanja na Rabu u prosincu 2004. godine). Tek je veliki incident trovanja na otoku Rabu 2004. godine (slika 13), zahvaljujući jakoj informativnoj kampanji, upoznao javnost o trovanju supova otrovima iz skupine karbamata i organofosfata, te se uspostavila redovna procedura za upućivanje pronađenih strvina supova na toksikološke analize. Najčešći razlog zašto ljudi postavljaju otrove u prirodu na području gdje obitavaju supovi u Hrvatskoj nije zato da bi otrovali supove. Oni žele otrovati predatore koji napadaju njihove ovce i čine im veliku ekonomsku štetu. Na Cres, Krk, Rab, ali i niz drugih otoka dovedene su alohtone životinjske vrste (divlja svinja, medvjed, čagalj, jelen lopatar) koje napadaju ovce (ili su im u direktnoj kompeticiji: jedan lopatar popase trave koliko 6 ovaca), a na kvarnerskim otocima ovce su uzgajaju ekstenzivno, tzv. pregonskim ovčarenjem. Tijekom čitave godine borave na otvorenom, a kad popasu travu u jednom ograđenom području, vlasnici ih prebacuju – pregone – u drugo u kojem su im čuvali travu. Jeleni lopatari preskoče suhozide koje ovce ne mogu i popasu čuvanu zalihu hrane za ovce. Divlje svinje su još opasnije, one ruše gromače, probijaju drvena vrata, ispijaju ljeti ovcama zalihe vode u lokvama, te – kolju janjce i ovce u vrijeme janjenja. Na Cresu su lovci donijeli divlje svinje (zbog svoje zabave) na otok još 1986. godine. Samo u zimi 2003./2004. na Cresu su divlje svinje pojele između 1500 i 2000 ovaca, i time načinile golemu ekonomsku štetu ovčarima. Prema lovnogospodarskoj osnovi za lovište Tramuntana 32, na Cresu ima 100 divljih svinja, 20 izvan ograđenog dijela lovišta. Legalno ih je samo 2004. godine ubijeno oko 80, također izvan lovišta. A u razdoblju od 29.12.2003. do 31.3.2004. godine, kad je istekao ugovor o zakupu lovišta Tramuntana s Poljoprivrednom zadrugom iz Cresa, pa je Primorsko-goranska županija preuzela odgovornost za štete, podnesene su prijave kojima se traži obeštećenje za 336 ovaca i 638 janjaca, a Županija je isplatila obeštećenje za 283 ovce i 522 janjca (Novi list, 10.4.2005.). Brojke se baš ne slažu, ili je 20-ak svinja tijekom godine pojelo oko 250 kg ovčetine po svinji?! Značajno je da LGO propisuje rok od dvije godine za uklanjanje tih 100 svinja. Hoće li tabličnim prikazom u izvješću lovozakupnika o 100 ubijenih primjeraka biti riješen problem divljih svinja na Cresu? Je li Županija uistinu učinila sve što je u njezinoj moći da riješi problem? Kako predstavnici Županije i nadležnih ministarstava svih tih godina ignoriraju postojanje problema i pored našeg uzastopnog i upornog upozoravanja, ovčari su na kraju «uzeli zakon u svoje ruke». Kad smo, provodili anketu među ovčarima otoka Krka o razlozima njihova ilegalnog postavljanja otrova u prirodu, oni su priznali da otočani znaju da se mogu otrovati i supovi, iako oni žele da se otruje medvjed, divlja svinja ili čagalj. Ali kako kaže jedna vlasnica ovaca na Krku: «Ne možeš na leš napisati: sup, to je za medveda, to nije za tebe!» Sudar s motornim vozilima Najčešće mladi i neiskusni supovi koji su gladni slijeću na cestu da bi se nahranili mrtvim životinjama koje su tamo stradale, te se izlažu opasnosti sudara s vozilima. Također iscrpljeni mladi supovi mogu sletjeti na cestu (npr. sup Neven sletio na autoput u Nici, Francuska, gdje ga je udario automobil, nakon čega je prebačen u veterinarsku kliniku). Vjetrenjače Vjetroelektrane se sve više koriste kao alternativni izvori energije, te se postavljaju i na mjestima koje služe kao migracijski koridori ptica. Velike vjetroturbine kakve se grade u današnje vrijeme imaju «područje djelovanja» veličine nogometnog igrališta. Iako se rotori vrte sporije no na starijim modelima, krakovi su puno duži (35-40 m), brzina vrhova na krakovima vjetrenjače dosežu brzinu 150-300 km/h, a konstrukcije dosežu visinu od 125 m. Dugački krakovi koji se okreću velikom brzinom smrtonosni su za životinje koje lete, ptice, sisavce i insekte. Životinje ne mogu točno procijeniti vrijeme potrebno da sigurno prođu između okretaja krakova, pogotovo ako se oni brzo vrte. Tijekom smanjene vidljivosti zbog mraka, loših vremenskih uvjeta (kiša, magla, jak vjetar), oštri krakovi se još teže zamjećuju. Velike vjetroelektrane potrebuju i mnogo električnih vodova, te se i mortalitet elektrokucijom pridružuje stradavanju od vjetrenjača. Informacije o uzrocima ugibanja uglavnom dolaze postmortalnim pregledom mrtvih ptica. Iz podataka o nađenim uginulim markiranim supovima, u odnosu na uzrok smrti, teško se mogu vidjeti značajni prostorni uzorci. Većina prijavljenih slučajeva nalaska potječe iz Hrvatske (47 slučajeva od ukupno 58), jedan je iz Čada, Afrika (prvi dokaz da bjeloglavi supovi lete južno od Sahare), pet nalaza iz Grčke, dva iz Austrije (nesretni slučajevi u Salzburškom ZOO vrtu — supovi ušli u kavez velikih mačaka), jedan iz Španjolske i dva iz Italije. U Hrvatskoj su većina nađenih mrtvih markiranih supova juvenilne jedinke, mnogi od njih su pali u more ispod gnjezdilišta kolonije. Siguran uzrok smrti nije moguće uvijek dobro definirati. Iako je većina supova koji su doneseni živi u oporavilište za supove u Belom imala neurološke simptome, tipične za trovanje organofosfatima i karbamatima, nakon uginuća to nije bilo moguće dokazati. Tek od 2004. godine u Hrvatskoj je moguće napraviti toksikološke analize kako bi se dokazalo trovanje supova! IZVORI I LITERATURA SUŠIĆ, Goran; PAVOKOVIĆ, Gordana: Masakr bjeloglavih supova na Rabu. Prvi dio. Una terra, 2 (2005), 7; str. 14-15 RAZNO: Na Krku otrovani zaštićeni bjeloglavi supovi? Državno odvjetništvo provodi istragu. Hina/Vijesti.hr. 8.4.2016. RAZNO: Izumiranje bjeloglavih supova. Portal Botanic.hr ŽAPČIĆ, A.: ZAŠTITNICI NA KOLJENIMA - 'Bjeloglavi supovi zauvijek će odletjeti jer država ne mari dovoljno'. T-Portal.hr. 12.1.2017. ŽUPANIĆ, Sergej: Svijet o RH: Hrvati masovno truju bjeloglave supove! Portal Telegraf.hr. 6.12.2108. |
Tko u Hrvatskoj nemilosrdno truje vukove, lisice i druge divlje životinje?
22.1.2020., Index.hr / HRT
Iako je korištenje otrova s ciljem usmrćivanja predatora stoke zabranjeno u svim zemljama Europe još od 1980-ih, na našem području je u subotu zabilježen novi slučaj trovanja divljih životinja.
Prema priopćenju udruge Biom koja se bavi zaštitom prirode u Hrvatskoj, 18. siječnja lovci na području Mazina u Lici pronašli su lešine vuka i lisice, a u blizini i dva mrtva teleta za koja je utvrđeno da su postavljeni kao otrovni mamci.
Naime, na mrtvoj teladi nađene su neobične ubodne rane kroz koje je vjerojatno unesen otrov, a uši su im bile odrezane kako bi se uklonila oznaka koja otkriva identitet vlasnika stoke. U njihovoj neposrednoj blizini pronađeni su uginuli vuk i lisica. Prije smrti divlje životinje su povraćale i imale proljev te je jasno da su uginule u teškim mukama od posljedica trovanja.
Zabranjeno trovanje divljih životinja
Trovanje divljih životinja zabranjeno je u svim zemljama Europe još od 1980-ih, kako zbog dobrobiti samih životinja i prirode, tako i zbog sigurnosti ljudi, posebice djece.
Nažalost, u Hrvatskoj se i dalje koristi kao naizgled brzo i jeftino rješenje problema koje vlasnici stoke imaju s divljim zvijerima (najčešće s vukovima i čagljevima), psima lutalicama ili divljim svinjama, piše udruga Biom. Ova opasna praksa nastavlja se provoditi zbog loše provedbe i primjene zakona te jednostavne nabave otrova.
– Trovanje kao način istrebljivanja predatora je praksa koju bi trebalo u potpunosti iskorijeniti – izjavio je šumarski stručnjak Ivan Budinski iz udruge Biom.
– Najčešći način trovanja životinja u Hrvatskoj je ilegalno postavljanje zatrovanih mamaca. Prilikom ovakvih pokušaja trovanja redovito stradavaju druge divlje i domaće životinje, a u najgorim slučajevima i ljudi! U neposrednoj blizini mjesta trovanja se zadržavaju i dva sura orla, strogo zaštićena vrsta jer ih je u Hrvatskoj samo 25 do 30 parova te se nadamo kako ih je brza reakcija spasila od smrti u slučaju hranjenja lešinama teladi – kazao je, prenosi index.
Zbog trovanja izumrle dvije vrste supova
– Napominjemo da su tako u Hrvatskoj izumrle dvije vrste supova – starješina i crkavica. Supovi su efikasno uklanjali lešine iz prirode i time nas štitili od antraksa i drugih zaraznih bolesti. Godine namjernog trovanja vukova, medvjeda, čagljeva i pasa rezultirale su time da su sup starješina i crkavica izumrli u Hrvatskoj, a ostao je samo bjeloglavi sup na prostoru Cresa i Kvarnera – upozorio je Budinski.
Prema dosadašnjima saznanjima, najčešće korišteni otrovi u Hrvatskoj su karbofuran i metomil. Potrebno je napomenuti da čak i najmanja količina karbofurana može usmrtiti ljude koji dođu u kontakt s njim te je odavno zabranjen u EU.
– Kako bi se šteta nastale trovanjem smanjila na minimum potrebno je da su prije svega stočari i lovci, ali i cjelokupna javnost, informirani o tome što učiniti u slučaju štete učinjene od strane zvijeri, ali i da su educirani i senzibilizirani o vrijednostima hrvatske faune te zašto je važno sačuvati životinje poput vuka, risa, lisice i ostalih divljih životinja. Potrebno je sustavno raditi na edukaciji i informiranju što učiniti u slučaju kad se u prirodi pronađe ili posumnja da je pronađen otrovani leš životinje – objasnio je Budinski.
Stočarima se u slučaju da im divlje životinje ubiju stoku isplaćuje odšteta u iznosu od npr. 600 kn za ovcu, 1500 kn za malo tele ili 5000 kn za kravu.
Mogle se otrovati i druge divlje životinje
– Zahvaljujemo lovcima, koji su prepoznali ozbiljnost situacije i odmah reagirali. Bez njih bi ovaj slučaj ostao neotkriven i potencijalno poguban za još živih bića. Ostavljanje zatrovanih lešina u prirodi ugrožava čitav niz životinjskih vrsta, kako divljih, tako i domaćih, ali i ljude, koji se mogu otrovati već samo manipuliranjem lešinama pri na primjer zakapanju – zaključio je Budinski.
Udruga Biom jedna je od vodećih organizacija civilnog društva za zaštitu prirode u Hrvatskoj i predstavnik BirdLifea u Hrvatskoj, najveće svjetske mreže za zaštitu ptica i prirode. Misija udruge je očuvanje bioraznolikosti zbog dobrobiti prirode i društva. Bavi se zaštitom divljih ptica te drugih vrsta i staništa, borbom protiv krivolova i drugih opasnosti za živi svijet te okuplja zaljubljenike u prirodu.
22.1.2020., Index.hr / HRT
Iako je korištenje otrova s ciljem usmrćivanja predatora stoke zabranjeno u svim zemljama Europe još od 1980-ih, na našem području je u subotu zabilježen novi slučaj trovanja divljih životinja.
Prema priopćenju udruge Biom koja se bavi zaštitom prirode u Hrvatskoj, 18. siječnja lovci na području Mazina u Lici pronašli su lešine vuka i lisice, a u blizini i dva mrtva teleta za koja je utvrđeno da su postavljeni kao otrovni mamci.
Naime, na mrtvoj teladi nađene su neobične ubodne rane kroz koje je vjerojatno unesen otrov, a uši su im bile odrezane kako bi se uklonila oznaka koja otkriva identitet vlasnika stoke. U njihovoj neposrednoj blizini pronađeni su uginuli vuk i lisica. Prije smrti divlje životinje su povraćale i imale proljev te je jasno da su uginule u teškim mukama od posljedica trovanja.
Zabranjeno trovanje divljih životinja
Trovanje divljih životinja zabranjeno je u svim zemljama Europe još od 1980-ih, kako zbog dobrobiti samih životinja i prirode, tako i zbog sigurnosti ljudi, posebice djece.
Nažalost, u Hrvatskoj se i dalje koristi kao naizgled brzo i jeftino rješenje problema koje vlasnici stoke imaju s divljim zvijerima (najčešće s vukovima i čagljevima), psima lutalicama ili divljim svinjama, piše udruga Biom. Ova opasna praksa nastavlja se provoditi zbog loše provedbe i primjene zakona te jednostavne nabave otrova.
– Trovanje kao način istrebljivanja predatora je praksa koju bi trebalo u potpunosti iskorijeniti – izjavio je šumarski stručnjak Ivan Budinski iz udruge Biom.
– Najčešći način trovanja životinja u Hrvatskoj je ilegalno postavljanje zatrovanih mamaca. Prilikom ovakvih pokušaja trovanja redovito stradavaju druge divlje i domaće životinje, a u najgorim slučajevima i ljudi! U neposrednoj blizini mjesta trovanja se zadržavaju i dva sura orla, strogo zaštićena vrsta jer ih je u Hrvatskoj samo 25 do 30 parova te se nadamo kako ih je brza reakcija spasila od smrti u slučaju hranjenja lešinama teladi – kazao je, prenosi index.
Zbog trovanja izumrle dvije vrste supova
– Napominjemo da su tako u Hrvatskoj izumrle dvije vrste supova – starješina i crkavica. Supovi su efikasno uklanjali lešine iz prirode i time nas štitili od antraksa i drugih zaraznih bolesti. Godine namjernog trovanja vukova, medvjeda, čagljeva i pasa rezultirale su time da su sup starješina i crkavica izumrli u Hrvatskoj, a ostao je samo bjeloglavi sup na prostoru Cresa i Kvarnera – upozorio je Budinski.
Prema dosadašnjima saznanjima, najčešće korišteni otrovi u Hrvatskoj su karbofuran i metomil. Potrebno je napomenuti da čak i najmanja količina karbofurana može usmrtiti ljude koji dođu u kontakt s njim te je odavno zabranjen u EU.
– Kako bi se šteta nastale trovanjem smanjila na minimum potrebno je da su prije svega stočari i lovci, ali i cjelokupna javnost, informirani o tome što učiniti u slučaju štete učinjene od strane zvijeri, ali i da su educirani i senzibilizirani o vrijednostima hrvatske faune te zašto je važno sačuvati životinje poput vuka, risa, lisice i ostalih divljih životinja. Potrebno je sustavno raditi na edukaciji i informiranju što učiniti u slučaju kad se u prirodi pronađe ili posumnja da je pronađen otrovani leš životinje – objasnio je Budinski.
Stočarima se u slučaju da im divlje životinje ubiju stoku isplaćuje odšteta u iznosu od npr. 600 kn za ovcu, 1500 kn za malo tele ili 5000 kn za kravu.
Mogle se otrovati i druge divlje životinje
– Zahvaljujemo lovcima, koji su prepoznali ozbiljnost situacije i odmah reagirali. Bez njih bi ovaj slučaj ostao neotkriven i potencijalno poguban za još živih bića. Ostavljanje zatrovanih lešina u prirodi ugrožava čitav niz životinjskih vrsta, kako divljih, tako i domaćih, ali i ljude, koji se mogu otrovati već samo manipuliranjem lešinama pri na primjer zakapanju – zaključio je Budinski.
Udruga Biom jedna je od vodećih organizacija civilnog društva za zaštitu prirode u Hrvatskoj i predstavnik BirdLifea u Hrvatskoj, najveće svjetske mreže za zaštitu ptica i prirode. Misija udruge je očuvanje bioraznolikosti zbog dobrobiti prirode i društva. Bavi se zaštitom divljih ptica te drugih vrsta i staništa, borbom protiv krivolova i drugih opasnosti za živi svijet te okuplja zaljubljenike u prirodu.
|
UNIŠTAVANJE PLANINSKIH VODOTOKOVA
|
Seljčanska, odn. Selačka Cijevna u sjevernoj Albaniji
PRIJE
|
> POSLIJE
|
PRIJE
|
> POSLIJE
|
UNIŠTAVANJE ŠUMA
PREKOMJERNA I NEKONTROLIRANA SJEČA
PALJENJE ŠUMA
Namjerno i izazivanje požara i paljenje šuma radi prikupjlanja i prodaje gljiva (smrčaka), urbanizacije, apartmanizacije, mijenjanja prostornih planova u korist nove izgradnje, i sl.
PALJENJE ŠUMA
Namjerno i izazivanje požara i paljenje šuma radi prikupjlanja i prodaje gljiva (smrčaka), urbanizacije, apartmanizacije, mijenjanja prostornih planova u korist nove izgradnje, i sl.
MINSKA POLJA
DEPOPULACIJA
INDUSTRIJSKO ZAGAĐENJE (ZRAKA VODA, TLA)
PROČITAJ VIŠE
FENA: Analiza Human Rights Watcha: Zagađeni zrak u BiH ubija na hiljade ljudi svake godine. Radio Sarajevo, 30.8.2022.
FENA: Analiza Human Rights Watcha: Zagađeni zrak u BiH ubija na hiljade ljudi svake godine. Radio Sarajevo, 30.8.2022.
- Opis. Vlasti u Bosni i Hercegovini nisu se uspjele izboriti s užasnim zagađenjem zraka u zemlji, koje svake godine ubija na hiljade ljudi i šteti zdravlju hiljada drugih, navodi organizacija Human Rights Watch (HRW) u opširnoj analizi posljedica zagađenja zraka po zdravlje ljudi. Oslanjanje države na ugalj i drva u svrhu grijanja kao i uglja za proizvodnju električne energije čini gradove u Bosni i Hercegovini među najzagađenijima u svijetu tokom zimskih mjeseci. Ova balkanska zemlja ima petu najvišu stopu smrtnosti od zagađenja zraka, prenosi Fena.
GRANICE, RATOVI, POSLJEDCE
ODNOS PREMA KULTURNOM PROSTORU I TRADICIJI
(RUŽNA ARHITEKTURA KOJA NE POŠTUJE TRADICIJU, RUŠENJE SPOMENIKA, I DR.)
OSTALO
|
Primjeri uništavanja staza, livada, terena, planinskih objekata:
|
N.P.: Divljaci devastirali planinarsko slonište: Nije im bilo dosta što su uništili imovinu, morali su odsjeći i drveće. Novi list, 14.4.2021.
|
|
Plav, Crna Gora
Prizor s početka 21. stoleća, s gradskog deponija, uz cestu prema Bogićevici |
