|
|
PRIMORSKI POJAS > PLANINE PRIMORSKE I SREDIŠNJE CRNE GORE > Taraboš / Tarabosh
Države: Albanija, Crna Gora
Najviši vrh: Mali i Golishit, 651 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.055556, 19.422778
Države: Albanija, Crna Gora
Najviši vrh: Mali i Golishit, 651 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.055556, 19.422778
UVOD
|
U SURADNJI SA:
|
TARABOŠ (albanski Tarabosh, Taraboshi, Mali i Tabaroshit, Mali i Golishit) je brdo u sjeverozapadnoj Albaniji, a njegov se manji dio nalazi i u primorskom dijelu Crne Gore. Taraboš je zapravo izduženi jugoistočni grebenski ogranak planine Rumije, koji se pruža paralelno s južnom obalom Skadarskog jezera, i čiji krajnji jugoistočni obronci dotiču rijeku Bojanu i gradsko područje Skadra (Shkodra).
Greben Taraboša izdiže se strmo iz priobalne ravnice, između Skadarskog jezera na sjeveru i Anamalskog polja na jugu. Vrh Taraboš (593 m) nije najviša točka ovoga ogranka Rumije u Albaniji, već je to Mali i Golishit (651 m). Ipak, Tarabošem se obično naziva cijeli ovaj greben. Iako ne imponira svojom visinom, pogled s grebena Taraboša širok je, i pruža se na Skadarsko jezero, rijeku Bojanu i Jadransko more s dobrim dijelom crnogorske i albanske obale, na gradove Ulcinj, Skadar, Podgoricu te planine Rumiju, Garač, Moračke i Kučke planine, albanske Prokletije itd. Greben Taraboša, koji se svojom najvećom dužinom proteže dinarskim smjerom SZ-JI, na svome se jugoistočnom kraju naglo lomi i skreće u smjeru sjeveroistoka, u greben Mali i Bajrakut (388 m), na području gdje je rijeka Buna/Bojana usjekla svoj tok od Skadarskog jezera prema Jadranskom moru. Na suprotnoj, istočnoj obali rijeke Bojane, nalazi se 130 m visoko brdo na kojemu je izgrađena utvrda Rozafa (Kalaja e Rozafës). Odavdje se, isprva južno od Skadra, potom u smjeru sjeveroistoka nastavlja niz od nekoliko niskih brda koja dotiču južno podgorje albanskih Prokletija. Taraboš je bio strateški važan jer se s njega moglo gađati utvrdu Rozafu i nadzirati mostove na Bojani (Buna) i Drimu (Drin). U metežu Balkanskih ratova 1912. i 1913. godine Taraboš je bio poprište teških borbi crnogorskih i srpskih snaga protiv snaga Otomanskog Carstva. U to su vrijeme Turci još koristili utvrdu Rozafa u vojne svrhe. Prema povijesnim zapisima, i na Tarabošu su se u to vrijeme nalazili vojni obrambeni sustavi. Ovi rovovi, a dio njih dograđen je i u kasnijim razdobljima – u vrijeme komunističke Albanije, i danas se mogu vidjeti na satelitskim snimkama. Danas se na vrhu Taraboš nalazi više telekomunikacijskih antena, do kojih vodi cesta. Općenito, viši dijelovi brda su pusti i gotovo bez više vegetacije. Na južnim obroncima na visini od oko 300 m ima nekoliko izvora vode u čijoj se okolici razvilo nekoliko manjih sela. Sjeverna strana brda je suhija. Jedina dva tamošnja veća naselja Shirokë i Zogaj, smjestila su se uz obalu Skadarskoj jezera. |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:
 BOOKING Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine 
Oglašavajte ovdje: lokalnu ponudu, usluge i servise - smještaj - gastronomija - lokalni proizvodi - turistička ponuda - aktivnosti na otvorenom i dr. |
|
Taraboš
Pogled prema Tarabošu s utvrde Rozafa u Skadru |
GEOGRAFIJA (ZEMLJOPIS) PLANINE
Greben Taraboša, jasno je vidljiv sa sjeverne strane, gdje su njegove padine strme, slabo razvedene i jasno ograničene obalnom linijom Skadarskog jezera
Izvor: Google Earth
Izvor: Google Earth
Naslovna fotografja
Pogled na Traboš s utvrde Rozafa u Skadru. Desno, između utvrde i Tarboša je rijeka Bojana koja istječe is Skadarskog jezera i nastavlja ka ušću u Jadransko more. Pod Rozafom u Bojanu utječe rijeka Drim (lijevo).
Pogled na Traboš s utvrde Rozafa u Skadru. Desno, između utvrde i Tarboša je rijeka Bojana koja istječe is Skadarskog jezera i nastavlja ka ušću u Jadransko more. Pod Rozafom u Bojanu utječe rijeka Drim (lijevo).
Reljefno-grebenska karta na kojoj je jasno vidljivo kako je Taraboš (desno/istočno od prijevoja Stegvaš) prirodni dio jedinstvenog grebena masiva Rumije (R. u širem smislu).
|
Aluvijalna tla
Naplavinsko - aluvijalno tlo, koje se nastavlja od Donjeg i Gornjeg Štoja do Solane i okolnih močvara (knet) - Štojska, Mala i Darzanska knet - također uključuje najniži dio Zoganjskog polja (do bazena solana), kao i obale Bojane, od Šaskog jezera do Fraskanjela. Na ovim lokalitetima kvaliteta klase tla je uglavnom II do III kategorije. |
Klima
Na sjevernim padinama Taraboša, zemljopisni položaj Široke i Zogaja, u blizini jezera i padina Tarabosha, te specifičnog utjecaja koji na kvalitetu zraka imaju planinske zraćne mase koje prodiru iz susjednih Prokletija, utječu na stvaranje pogodne i zdrave mikroklime.Ovdje je prosječna godišnja količina oborina oko 1800 mm, maksimalna temperatura zraka je do 40 ° C, a vode 27 ° C.
Vode
|
Shkodra si nyje hidrografike - nga cikli "Shqipëria me syrin e gjeografit"
(Skadar kao hidrografski čvor - iz ciklusa "Albanija okom geografa") Autor: Pasqyra Shqiptare Datum objave: 27.6.2021. Pasqyra Shqiptare, Toronto, Canada |
PRIRODA
|
Na Tarabošu rastu i žive mnoge vrste biljaka, ribe, ptice i druge životinje. U vegetaciji područja ima mnogo subendemskih biljaka (svojta koja ograničena u svojoj rasprosranjenosti na određeno područje koja se ne pojavljuje drugdje - veći areal u odnosu na stenoendem i endem). Također se ističe kao područje bogato ljekovitim biljkama poput: timijama. žutog i crvenog jaglaca, i dr., a osobito je bogata kaduljom, koja raste na većem dijelu Taraboša.
Od životinja, ovdje prebivaju: divlja svinja, zec, vuk, lisica i neki gmazovi. Najveći dio kopnene faune čine brojne vrste ptica. Broji se njih oko 240 vrsta, kao što su: liske, vodene šljuke, gnjurci, jarebice, patke, guske i dr. Tipični i vrlo lijepi ovdje su galebovi. Vodenu faunu čine 52 vrste riba, kao što su šaran, sleđ, jegulja, karas (zlatni karaš), cipal balavac, podust, i dr. Bogatstvo faune i flore tvori na ovome području poseban i atraktivan ekosustav. |
Karta zaštićenih prirodnih područja na sjeverozapadu Albanije
Legenda (podcrtana su dva područja koja zahvaćaju i Taraboš): 8. Lugina e Valbonës, nacionalni park (Park kombëtar) 15. Thethi, nacionalni park (Park kombetär) 25. Berzane, zaštićeni krajolik (Peizazh mbrojtur) 31. Kune - Vain - Tale, zaštićeni krajolik (Peizazh mbrojtur) 34. Liqeni i Shkodres, upravljani rezervat prirode (Rezervat natyror i menaxhuar) 47. Lumi i Bunës - Velipoja, zaštićeni krajolik (Peizazh mbrojtur) |
|
Unutar tvrđave Rozafe
Džamija Fatiha Sultana Mehmeta, također poznata kao Fatih džamija, skadarska crkva-džamija, ili crkva svetog Stefana (Stjepana), je crkvena zgrada iz 13./14. stoljeća, pretvorena u džamiju u 15. stoljeću, i nalazi se unutar tvrđave Rozafa u Skadru. |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
-
Povijesni pregled
14. stoljeće
|
1360.
Braća Balšići (Stracimir, Đurađ I i Balša II), najmoćniji su feudalci u Donjoj Zeti, u predjelu između Bokokotorskog zaljeva i rijeke Bojane, koji je obuhvaćao morsku obalu i primorske planine do Skadarskog jezera. Do 1372. godine nastupaju zajedno. Srpski car Uroš V formalno priznaje vlast Balšića u Zeti, u garancijama dubrovačkim trgovcima ("na Zetu na Balšiće ili na državu kneza Vojislava"). 1362. Vlast na prostoru izmedju Skadra i ušća Bojane samostalno vrši Blaž Matarango, u ime srpskog cara (u dobrim odnosima s Balšićima i kastelanom Budve, Površkom). 1392. svibanj/maj; Turci provalili u zetsko primorje, mješajući se u rat Đurđa II Balšića, Radiča Crnojevića i Konstantina Balšića; zatim: Đurađ zadržan od Turaka u Skopju, osloboditi će se žrtujući Skadar, Drivast i Sveti Srđa na Bojani (ostaju mu samo Bar i Ulcinj sa okolicom). 1395. listopad/oktobar; Đurađ II Balšić vratio natrag Skadar, Drivast i Sveti Srđ, koji su mu Turci uzeli 1392; od Konstantina Balšića uzeo Danj kod Skadra i tvrđavu Šati (ili Sati, u kojoj je kastelan Koja Zakarija, ili Zaharija). 1396. 14. 4. Đurađ II Balšić ustupa Mlečanima, u zamjenu za nadoknadu i plemstvo, Skadar, Drivast, Sveti Srđ i dr. (opet mu ostaju samo Bar i Ulcinj). Mlečanima treba pripasti i tvrđava Šati, ali se njen kastelan Koja Zakarija (Zaharija) proglašava samostalnim; takođe uzima i Danj (postaje turski vazal). krajem rujna/septembra - Mlečani šalju elitne najamnike u Skadar i Drač (bez novih osvajanja, a cilj bili Kroja, Šati i Danj). 1399. rujan/septembar; Pobuna protiv mletačke vlasti oko Skadra i Drivasta, u što je umješan Đurađ II Balšić (traje dvije godine, uz turske upade). |
Zeta
Bratislav Tabaš |
15. stoljeće
|
1400. Venecija šalje pojačanje u Skadar i Drivast, u čijoj okolici od prethodne godine traje pobuna (pokosila ih epidemija slijedećeg ljeta). 1401. veljača / februar; Mletački Senat obustavlja isplatu godišnje provizije Đurđu II Balšiću, smatrajući ga za glavnog vinovnika pobune koja traje od 1399 (pregovori traju godinu dana). 1402. proljeće; Bajazit vratio neke teritorije Brankovićima, koje su pripadale Stefanu Lazareviću. proljeće - Mlečani nastavljaju isplatu godišnje provizije Đurđu Balšiću, za šta ovaj plaća sol koju su opljačkali njegovi seljaci u Skadru od 1399 (smirivanje pobune u tom kraju, prestali i turski upadi). svibanj / maj; Braća Dukađin (Dukagjin), Pavle i Tanuš Mali, ušli u mletačku službu u Skadru (slijedeće godine i Đorđe /Gjergj Dukagjin). 1403. travanj / april; Umro Đurađ II Balšić, vladar dijela Zete, naslijeđuje ga sin Balša III (koji je također i sestrić despota Stefana). lipanj / jun; Mlečanima se priklonila tri brata Dušmana (pleme Dushmani), Goran(in), Damjan i Nenad, gospodari Malog Pilota / Pulata (severoistočno od Skadra). 1405. siječanj / januar; Pobunom stanovništa u skadarskom kraju protiv mletačke vlasti počinje Prvi skadarski rat između te republike i Balše III (traje do 1412). lipanj / jun; Mletački kapetan Jadranskog mora Marin Karavelo obnovio mletačku vlast u okolini Skadra, zaposjednuti su i Bar, Ulcinj i Budva (Sandalj Hranić protestira zbog Budve, na koju polaže pravo; Crnojevići su mletački pristalice); Balša i Jelena pobjegli u Drivast. rujan / septembar - listopad / oktobar; Do Drivasta, Skadra i Ulcinja se zalijeću turske i čete Vuka Lazarevića (prijatelji Balše III), uzimajući stoku i roblje. Prvi skadarski rat (1405.-1412.) Prvi skadarski rat je vođen oko Skadra i gradova u Zetskom primorju između Balše III Balšića (1403—1421) i Mletačke Republike. Otpočeo je u siječnj/januaru 1405. godine pobunom lokalnog stanovništva protiv mletačke vlasti, a okončan je u studenom/novembru 1412. godine mirovnim ugovorom kojim je stanje vraćeno na ono od prije početka rata. Povod za rat bilo je nastojanje Balše III da povrati gradove koje je njegov otac Đurađ II (1385—1403), predao Mlečanima 1396. godine za naknadu od 1.000 dukata godišnje i obećanje da će mu pružiti vojnu pomoć, u slučaju Otomanskog napada. Zbog ovih posjeda su Mlečani i Balša kasnije ponovo vodili rat (tzv. Drugi skadarski rat). Tijekom prve faze rata, Balša je uspio iskoristiti pobunu stanovništva i ovlada gradovima oko Skadra, ali je već tokom ljeta izgubio Budvu, Bar, Ulcinj i Drivast. Rat je nastavljen bez većih borbi i osvajanja, do samog kraja, kada je Balša uspio povratiti Bar (1412). PROČITAJ VIŠE 1406.
travanj/april - svibanj/maj; Neuspjeli mletački pregovori sa Sulejmanom Čelebijem oko posjeda koje su uzeli u skadarskom kraju i Zeti 1405. lipanj/jun; Prvi skadarski rat: Balša III Balšić upao sa 2000 konjanika (uklj. srpske i turske saveznike) između Bara i Ulcinja, došlo do bitke s Mlečanima iz Skadra. prosinac/decembar; Neuspjeli pregovori Balšinih poslanika u Veneciji (zatočeni u Trevisu). 1407. Nastavlja se Prvi skadarski rat: Balšini i turski napadi na mletačke posjede početkom godine, kasnije neuspješni pregovori. 1408. 6.6.1408. Prvi skadarski rat: Nikita Topija pregovara u ime Balšića s Mlečanima u okolini Drača - Mlečanima bi ostali Bar i Ulcinj, a Balši III da se vrati Budva s Lušticom, solanama i Paštrovićima (no to se ne provodi se). 1409. lipanj/jun - Mletačka Republika postigla je mir sa Sulejmanom Čelebijem - priznati su im posjedi u Zeti; Mlečani se kasnije učvršćuju i u Zabojani. 24.10.1409. Jelena Balšić u Mlecima sklopila sporazum - mir na godinu dana, teritorijalno stanje s početka godine. 12.11.1409. Mletački Senat poručuje svom skadarskom knezu da zadrži Zabojanu, bez obzira na sporazum s Jelenom Balšić. 1410. sječanj/januar; Prvi skadarski rat: Balša III Balšić napao mletačke posjede, jer su ovi izigrali sporazum koji je s njima sklopila Jelena Balšić; ima i flotu na Skadarskom jezeru. lipanj/jun; Pobuna mletačkih pronijara u okolici Skadra, kojeg zatim opsjeda Balša III. Drugi skadarski rat (1419.-1426.) Drugi skadarski rat je vođen oko Skadra i gradova u primorju Zete, prvo između Balše III Balšića (1403—1421) i Mletačke Republike, a poslije njegove smrti 18.4.1421. godine, rat je nastavio njegov ujak i nasljednik Stefan Lazarević (knez 1389—1402, despot 1402—1427). Otpočeo je 1419. godine, a borbe su završene Skadarskim mirom 1423. godine. Definitivno je okončan sklapanjem Vučitrnskog mira 1426. godine, kojime su obje strane samo djelimice ostvarile svoje ratne ciljeve. Povod za rat bilo je nastojanje Balše III da povrati gradove koje je njegov otac Đurađ II (1385—1403), predao Mlečanima 1396. godine za naknadu od 1.000 dukata godišnje i obaćanje da će mu pružiti vojnu pomoć, u slučaju Otomanskog napada. Zbog ovih posjeda su Mlečani i Balša već vodili rat (tzv. Prvi skadarski rat), između 1405. i 1412. godine, koji je okončan bez jasnog pobjednika. Tijekom prve faze rata, Balša je uspio ovladati Drivastom, ali je izgubio Budvu, da bi poslije njegove smrti Mlečani povratili Drivast i preuzeli Ulcinj i Bar. Njegov nasljednik Stefan je probao prvo pregovorima postići mir, a nakon njihove propasti je zauzeo Drivast i Bar. Rat je nastavljen srpskim opsadama Skadra (1422. i 1423) koje su zaraćene strane vratile za pregovarački stol, što je dovelo do potpisivanja Skadarskog mira kojime su okončane borbe. PROČITAJ VIŠE |
Drugi skadarski rat
Operacije u Drugom skadarskom ratu; vojne snage: (1) Stefan Lazarević, (2) Mlečani; Izvor: Povijest Crne Gore, Knjiga 2, dio 2, Titograd, 1970.; Autor grafike: Bratislav Tabaš; Wikipedija 
Mletački prekomorski teritoriji u Crnoj Gori i Albaniji (1448)
Prema: Povijest Crne Gore, Knjiga II-2, Titograd, 1970.; Autor grafike: Bratislav Tabaš; Wikipedija 
The Siege of Shkodra: Albania's Courageous Stand Against Ottoman Conquest, 1478
Autor: Marin Barleti Izvorni opis: The first English translation of an eyewitness account of the Ottoman sieges of Shkodra (Albania) in 1474 and 1478-79, written by a besieged Shkodran citizen who fought in the battles and would later become a priest in Italy. The book is considered both history and literature, written in classical Latin in 1504 for a Western audience concerned about the advance of the Ottomans into the heart of Europe. It is considered by scholars to be a seminal source of history providing significant details about the Balkans, the Ottoman Empire, the Republic of Venice, the Albanians, Sultan Mehmed II "The Conqueror," religious conflict, late-medieval siege tactics, and the development of weaponry. Though the account is history, it unfolds as a gripping story with all the human drama and pathos that accompanies warfare. Inside are rousing speeches, intense battle scenes, passionate prayers, and counsel for future generations. Barleti and his contemporaries considered Shkodra to be the shield of Europe (indeed this was the final great battle before the Ottomans attacked Otronto in 1480). Barleti's work comprises only 50% of the work, as this edition includes supplemental material such as a foreword by Prof. David Abulafia, Prof. Aleks Buda's historical introduction, "The War of Shkodra" ("Bellum Scodrense") by George Merula, a panegyric to the Venetian Senate by Marin Beçikemi, passages from Ottoman chroniclers about the siege (A. Pashazade, Tursun, Kivami, Idris-i Bidlisi, K. Pashazade), and new maps and historical commentary by translator-editor David Hosaflook |
16. stoljeće
|
1543.
Stupa na položaj skadarski sandžak-beg Džafer. Vrši česte upade u okolinu Bara, Ulcinja i ostale mletačke posjede. 1592. Skadarski sandžakat podijeljen na dva dijela. 1597. Pobuna (većinom Albanaca) u okolini Bara i Ulcinja. Otjerali su oko 120000 grla krupne turske stoke, poslane na ispašu. U sukobu Albanaca sa skadarskim sandžak-begom izginulo je mnogo Turaka. 17. stoljeće1614.
"Izvješće i opis skadarskog sandžakata" od Marijana Grbičića Bolice (Mariano Bolizza) plemića iz Kotora. Proputovao je, na konju ili pješice, čitav Skadarski sandžakat, veliki dio Albanije, Crnu Goru i dio Hercegovine, opisavši svoje putovanje na talijanskom jeziku. Ovaj je spis najprije tiskan u Parizu, 1866. pa u Zagrebu 1880. godine. 1662. Osmanski putopisac Evlija Čelebija (1611.-Kairo, 1682.) stigao je iz Beograda u Skadar. Zabilješke o tome boravku objavio u opsežnom djelu "Kronika putovanja". Sebe je nazivao: Evlija Muhamed Zilli sin Dervišev (sejjahi alem), 1684. (krajem) Sulejman-aga Mali dolazi na položaj skadarskog sandžak-bega. 1693. kriza Skadarskog sandžakata i pobuna protiv Sulejman-paše, u Podgorici. |
Pamalioti Pamalioti su bili pleme i obitelji koja je živjela između Skadarskog jezera i Jadranskog mora, u kraju koji se zove Zabojana (uključujući Ulcinj) i bili su vazali Srpske Despotovine a potom i Mletačke Republike u Mletačkoj Albaniji. Prema M. Šufflayu, Pamalioti potječu od doseljenih srpskih Mrkojevića. Njihov je vođa imao titulu kneza, i zapovjediao je cijelim plemenom. Pleme je bilo prisiljeno napustiti svoj dom nakon što su se svrstali na stranu Mlečana. Sudjelovali su u Drugom Skadarskom ratu. Godine 1553. dobili su puni status plemstva (patricija). |
19. stoljeće
Skadar - Shkodra
Krajem VIII. mjeseca 1863. godine |
20. stoljeće
Taraboš u Prvom balkanskom ratu
|
Tijekom Opsade Skadra u Prvom balkanskom ratu (1912.-1913.), Taraboš je bio poprište žestokih borbi crnogorskih i srpskih snaga protiv snaga Otomanskog Carstva.
Opsada Skadra, koja se ponekad naziva i Bitka za Skadar, albanski Rrethimi i Shkodrës (opsada Skadra) ili na turskom Obrana Skadra (İşkodra Müdafaası, odn. İşkodra Savunması), operacija je koju je crnogorska vojska poduzela kako bi zauzela osmansku utvrdu Skadar u sjevernoj Albaniji, za vrijeme Prvog balkanskog rata krajem 1912. i početkom 1913. godine. Crna Gora je 1912. godine zajedno sa Srbijom, Grčkom i Bugarskom sklopila Balkanski savez s ciljem da se iskoristi zauzetost Otomanskog Carstva ratom protiv Italije te zauzmu njegova balkanska područja. Pripojenje Skadra, zbog teritorijalnih pretenzija kralja Nikole i grada, koji je imao veliki značaj u nacionalnoj mitologiji, uz činjenicu da je bio srednjovjekovna prijestolnica Zete - predstavljalo je jedan od glavnih ratnih ciljeva crnogorskog kralja Nikole, iako je u njemu početkom 20. stoljeća živjelo većinski albansko stanovništvo. Serdar Janko Vukotić je uoči rata govorio da su "svi složni u tome da je Skadar za Crnu Goru životno pitanje". Crnogorci su smatrali kako će uspjeti zauzeti grad, dijelom zahvaljujući uglavnom pozitivnim iskustvima u vrijeme poslednjeg rata s Otomanskim Carstvom (Crnogorsko-turski rat 1876-1878. godine), a dijelom zato što se očekivala podrška katoličkih plemena na sjeveru Albanije. S druge strane, obrana grada uopće nije bila za potcenjivanje. Skadar je bio utvrđen s dvije obrambene linije poljskih utvrđenja. Prvu obrambenu liniju činili su: Taraboš, Brdica, Bardanjolt i Štoj; drugu obrambenu liniju činila su utvrđenja: Malog Taraboša, Tepe i Malog Bardanjolta. Na svim tim položajima bila su podignuta poljska utvrđenja s opkopima urezanim u kamenu i zaštićeni s bodljikavom žicom 6-12 redova. Budući da je aktivno pomagala albanske ustanike (Albanski ustanak 1911.), Crna Gora je računala s mogućnošću da stanovništvo sjeverne Albanije pruži pomoć crnogorskoj vojsci, s cijem vlastitog oslobođenja i ujedinjenja s Crnom Gorom. Osim toga, nemiri i ustanci u sjevernoj Albaniji u velikoj mjeri su oslabili turske pozicije u tim krajevima. Prema tome, kralj Nikola je računao da će crnogorski državni teritorij moći proširiti, u najmanju ruku na Skadar, Medovu i dio Albanije sjeverno od Drima. S druge strane, Porta (Turska) je nakon velikog albanskog ustanka 1912. obećala autonomiju Albaniji, koja bi obuhvatila četiri vilajeta uključujući i skadarski, pa su albanski poglavari na okupljanju uoči rata odlučili da se bore na strani Turske. Ovo obećanje teritorija Albancima, bio je ujedno jedan od glavnih razloga balkanskog rata protiv Turske. Skadarska utvrđenja su najmodernijega tipa, jer je Turska naročito polagala da Skadar, kao istaknuti šiljbok na krajnjoj i vrlo važnoj tačci carstva, bude što bolje utvrđen. Rovovi su maskirani, u zemlji, i sagrađeni od betona. Najboljim dvogledima spolja se ništa ne vidi, a kada se otvori borba ne zna se odakle sve vatra ne sipa. Prodiranje napadača sprečava nekoliko nizova različnih prepona, naročito hajdučkih jama koje se mogu staviti pod vodu i bodljikastih žica koje su povezane gvozdenim stubovima utvrđenim u cementnim podlogama. Celo utvrđenje je sada branjeno ne samo pešačkom vatrom iz zaklonjenih rovova već mnogobrojnom artiljerijom, naročito gradskim topovima najvećega kalibra.“ Početak opsade (1912.)
članak: Bitka kod Bardanjolta 8.10.1912. Crna Gora je bila prva među državama Saveza balkanskih država koja je objavila rat Otomanskom Carstvu 8.10. [po starom 25.9.] 1912. Crnogorska vojska veličine 35.600 vojnika bila je podijeljena u tri operativna odreda: Zetski, Primorski i Istočni. Zadatak prva dva je bio da zauzmu Skadar, dok je Istočni odred upućen prema Sandžaku i Metohiji. Ka Skadru je upućeno 8 brigada, sa 36 bataljona i 74 topa, dok su pomoćne snage imale 17 bataljona i 32 topa. Za komandanta Zetskog odreda postavljen je prijestolonasljednik Danilo Petrović, za komandanta Primorskog brigadir Mitar Martinović, predsjednik Vlade i ministar vojni, a za komandanta Istočnog odreda (pomoćne snage) brigadir Janko Vukotić. Inače, Ratni savjet je bio imenovao Blaža Boškovića za komandanta Zetskog odreda, ali je knjaz Nikola poništio ovu odluku i na to mjesto postavio svog sina. 5.1.1913. Crnogorski Kralj Nikola je i pored stajališta velikih sila da Skadar pripadne novostvorenoj albanskoj državi, instruirajući svoje delegate na konferenciji u Londonu, poručio Lazaru Mijuškoviću: Mi smo spremni da sve prevrnemo, ako nam se Skadar ospori. Mi, bogami, ne blefiramo, no smo riješeni da za njega do posljednjega izginemo. Ovo ponovite poslanicima Rusije, Francuske i Engleske. Dan kasnije, zatražio je pomoć i od svog zeta, talijanskog kralja Vitoria Emanuela, kao i od francuskog ambasadora na Cetinju. 21.1.1913. Po zapovijedi kralja Nikole, nakon prekida primirja između Turske i Crne Gore, započeo je u sklopu skadarske operacije istovremeni napad zetskog i primorskog odreda na utvrđenja Bardanjolt i Taraboš. 28.1.1913. Poslije trodnevnih borbi u Prvom balkanskom ratu, u sklopu operacije za osvajanje Skadra, crnogorska vojska je uz velike gubitke zauzela značajno tursko uporište Bardanjolt. Prilikom napada na drugi utvrđeni turski položaj Taraboš, crnogorska vojska je ponovo imala velike gubitke – nije ga mogla osvojiti jer nije raspolagala jakom artiljerijom velikog kalibra. 8./9.2.2013. Bitka na Brdici Bitka na Brdici je vojni sukob koji se odigrao 8/9.2.1913. (26/27.1. po julijanskom kalendaru) godine, između Kraljevine Srbije i Osmanskog carstva. Bitka se odigrala zbog pomoći crnogorskoj vojsci tijekom opsade Skadra. Srpska vojska je, uz vrlo velike gubitke, bila poražena u ovoj bitci, ali je njome potpomognut Zetski odred, koji je uspio zauzeti položaj Bardanjolt, jer su turske rezerve bile privučene Brdici. Posljedice vojnog neuspjeha bile su upućivanje na Skadar cijelog Primorskog kora srpske vojske. 16.2.1913. Ruski poslanik na Cetinju priopćio je kralju Nikoli da su velike sile na Londonskoj diplomatskoj konferenciji svjetskih sila odlučile da Skadar pripadne Albaniji, i da je Rusija na to pristala. 18.3.1913. Primorski odred crnogorske vojske izvršio je drugi napad na Taraboš u okviru Skadarske operacije, iako su već ranije velike sile, uz pristanak Rusije, odlučile da Skadar ostane u sastavu Albanije. U tom napadu sudjelovao je pod zapovjedništvom Petra Plamenca i bataljun veterana – dobrovoljaca, njih oko 400, formiran s ciljem da sačuva što više mlade vojske. Taj bataljun bio je zapamćen kao bataljun smrti ili bataljun vitezova, čiji su vojnici prvi jurišali na žicom osigurane šančeve. 20.3.1913. na Londonskoj konferenciji je odlučeno da Skadar definitivno ostaje Albaniji. No, Crna Gora je odbila prihvatiti odluke Velikih sila, u čemu ju je inicijalno podržala i Srbija, pod ruskim utjecajem. Velike sile (bez Rusije) su 21.3. počele s demonstracijom pomorske snage. Austro-ugarski, engleski, francuski, njemački i talijanski razarači su se okupili ispred Bara. Europa je Crnoj Gori dala do znanja da će Skadar ostati u Albaniji i da prekine uzaludno prolijevanje krvi. Avioni su prvi put upotrijebljeni za potrebe Crne Gore na skadarskom bojištu 20.3.1913. godine. Tada je na zahtjev crnogorskog kralja Nikole srpski kralj Petar Karađorđević poslao u pomoć eskadrilu od četiri aviona, koji su razmontirani i željeznicom prevezeni od Niša do Soluna, a odatle brodom do luke Medove. S improviziviranog aerodroma kod skadarskog sela Barbaluše avioni su izviđali turske položaje, što je podizalo moral crnogorskoj vojsci. 
Tursko topništvo na Tarabošu
Taraboš (1913. godina)
Crnogorska zastava na brdu Taraboš u blizini Skadra 31.3.1913. kralj Nikola je, suočen s diplomatskim gubitkom Skadra, oko kojeg su i dalje trajale borbe, naredio svojim izaslanicima u Londonu – Lazaru Mijuškoviću i Jovanu Popoviću, da se na Konferenciji usredoče na zahtjev za kompenzaciju teritorija, te da granica rijekom Bojanom bude crnogorski minimum.
Crnogorska vojska je, uz pomoć srpske vojske, opsjedala Skadar već šest mjeseci i tijekom tog razdoblja više je puta bezuspješno pokušavala zauzeti grad. 12.4. europske sile su objavile blokadu crnogorske i albanske obale, uslijed čega Srbija biva prinuđena povući svoje postrobe iz Albanije. Istog dana, počelo je povlačenje Primorskog kora. Komandant Primorskog kora, general Petar Bojović, telegramom je izvijestio kralja Nikolu da srpske trupe napuštaju opsadu Skadra. Ova vijest je imala poražavajuć utjecaj na crnogorsku vojsku. Kralj Nikola je bio siguran da Skadar "za malo dana" može biti njihov. Vlada Crne Gore je, usprkos svemu, nastavila s opsadom Skadra. Vrhovna Komanda 14.4. zapovijeda temeljito bombardiranje Skadra, koje traje do 18.4. U gradu je vladala glad, a u turskim postrojbama su izbijale pobune. (Wikipedia - Opsada Skadra) 24.4.2013. navečer, Esad-paša Toptani je svečano predao ključeve tvrđave princu Danilu.. General Janko Vukotić je imenovan za vojnog, a Petar Plamenac za civilnog guvernera Skadra. Po zauzeću Skadra, crnogorska vlada je pokušala objasniti kako to nije novo izazivanje velikih sila niti prkošenje njihovim odlukama; već samo prirodna posljedica vojne operacije izvršene na temelju međunarodnog prava. Da bi smirio oporbu u zemlji, kralj Nikola je pomilovao nekadašnjeg ministra-predsjednika Radovića i nekoliko Crnogoraca upletenih u bombašku aferu 1908/9. godine, kao i više politički progonjenih osoba 26.4. pročitana je proklamacija prijestolonasljednika Danila stanovnicima Skadra, koja počinje riječima o oslobođenju od turskog jarma, a zatim garantira običaje, vjeru i sigurnost.
Predaja turske zastave crnogorskom kralju Nikoli, u Skadru 1913.
Međutim, crnogorska okupacija Skadra bila kratkog vijeka. Predstavnici velikih sila su 27.4.1913. crnogorskoj vladi uručili pisani zahtjev da se Skadar u najkraćem roku evakuira i preda velikim silama.
Kralj Nikola, čija je vojska pretrpjela goleme gubitke tijekom opsade Skadra, to nije htio prihvatiti. 28.4.1913., po prijemu ultimatuma od strane velikih sila o napuštanju Skadra, kralj Nikola je svojim delegatima u Londonu i Parizu dao nalog: Tražite da se grad Đakovica preda Albaniji, a Skadar s okolicom Crnoj Gori. Skadra se mi ne možemo odreći, ali iz ljubavi prema miru pristali bismo ako dobijemo teritorij do rijeke Drima i Medove i rijeku Bojanu do jezera, kao i prostor od sela Vrake do planina Prokletija. Sada je i Rusija započela pritisak kako bi se predao Skadar, nezadovoljna prkosnim držanjem kralja Nikole. Pod ruskim pritiskom srpski premijer Nikola Pašić je 30.4.. uputio crnogorskoj vladi savjet umjesto Skadra zatražiti druge zadovoljštine. Istodobno, pred obalom su svoju snagu demonstrirale austro-ugarska i talijanska flota. 3.5.1913. na drugoj sjednici Krunskog savjeta, kojoj su pored kralja Nikole i njegovih sinova nazočili svi ministri, brigadiri - generali crnogorske vojske, veći broj političara i građana, donijeta je odluka o predaji Skadra velikim silama. Ogorčen takvim ishodom kralj Nikola je izjavio: Ovakvih muka nijesam imao za svih 50 godina moje vladavine. Velika je odgovornost na meni. Riješio sam da do kraja ispijem čašu gorčila. Moram popuštiti, i Skadar, san moje mladosti, napuštiti, Skadar ovjenčan hiljadama grobova mojih najboljih vojnika. Skadar, zakonitu baštinu Crne Gore, uslov njenog boljeg života. 
Crnogorska zastava na skadarskoj tvrđavi
Povlačenje crnogorske vojske iz Skadra
OPSADA SKADRA - IZVORI I LITERATURA
BELIĆ, Vladimir: Opsada Skadra. Članak. Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka. 1927. BERRI, Gino: L’Assedio di Scutari. Sei mesi dentro la citta accerchiata [Opsada Skadra, šest mjeseci u opsjednutom gradu]. Editori Fratelli Treves. Milano, 1913. DURHAM, Edith: The Struggle for Scutari (Turk, Slav, and Albanian) [Borba za Skadar (Turci, Slaveni i Albanci)]. Edward Arnold. 1914. (PDF) GRUPA AUTORA: Opsada Skadra. Članak. Vojna enciklopedija. Beograd, 1970. str. 489. i 579. LAINOVIĆ, Andrija: Opsada Skadra. Članak. Enciklopedija Jugoslavije. JLZ. Zagreb, 1982. str 415. ULLI, Prenk: Lufta e Shkodrës. Shkodër, 1954. ULLI, Prenk: Hasan Riza Pasha: Mbrojtës i Shkodrës në Luftën Ballkanike, 1912-1913. Shkodër (Skadar), 1995. str. 34–40. VOJVODIĆ, Mihailo: Crna Gora i velike sile povodom “skadarske krize”. Portal Montenegrina. (HTML) WIKIPEDIJA: Opsada Skadra, i dr. 
Skadar u vrijeme Prvog svjetskog rata
Izvor: Bulgarian Archives State Agency; BASA-3K-7-411-113-First Balkan War 
Taraboš i Skadarsko jezero na staroj razglednici (vjerojatno iz 1910-tih godina)
Pogled sa zidina tvrđave Rozafe
|
Situacija prije sukoba Iz memoara Radula Simova Brajičića (BRAJIČIĆ, Simo Radulov, MOJI MEMOARI) Uoči Prvog balkanskog rata 1912-1913. rata, pored istaknutih utvrđenja na graničnom frontu (duž crnogorsko-turske granice, Turska je, još za vrijeme mira, bila podigla niz utvrđenja od Skadra prema Podgorici i to: Vranj, Šipčanik, Milješ, Rogam, Dečić i Hum. Tim graničnim utvrđenjima Turci su zatvarali prolaz pravac Podgorica-Skadar) Skadar je bio utvrđen još i s dvije odbrambene linije poljskih utvrđenja. Prvu obrambenu liniju činili su Taraboš, Brdica, Bardanjolt i Štoj; drugu obrambenu liniju činila su utvrđenja Malog Taraboša, Tepe i Malog Bardanjolta. Na svim tim položajima bila su podignuta poljska utvrđenja s opkopima urezanim u kamenu i s bodljikavom žicom 6-12 redova. Pored toga na Štoju je bilo podignuto i pet reduita (sustav utvrda), međusobno dobro uvezanih. Veliki Bardanjolt nije bio u početku rata utvrđen već kasnije, u X. mjesecu 1912. godine. Kružna obrambena linija Skadra iznosila je oko 30 km i bila je podijeljena u 4 odsjeka i to: Odsjek Bardanjolski između rijeka Kira i Drima; Štojski odsjek između rijeke Kira i Skadarskog jezera; Taraboški odsjek između Skadarskog jezera i rijeke Bojane i Brdički odsjek između Bojane i Drima. Prema planu od 23.I.1913. godine donijeta je odluka da se izvrši opći napad na Skadar 25.I. u šest sati ujutro. Glavni napad se trebao izvršiti na utvrđenjima velikog Bardanjolta (albanski, Bardhanjoret), na ostalim pozicijama planiran je demonstrativni prepad. ► Pročitaj: Wikipedia - Bitka kod Bardanjolta Za ovaj napad formiran je odred od brigada koje su se u to vrijeme zatekle na Bardanjoltu i od novih, koje su nanovo određene iz Zetskog odreda sa Štoja. Prema tome, pored dvije mješovite brigade - vojvode Đura Petrovića i brigadira Milutina Vučinića - dodate su još i brigade: Vasojevićka, pod komandom komandira Mila Matanovića, Kolašinska brigada pod komandom komandira Miloša Medenice i Durmitorska brigada pod komandom brigadira Joka Adžića. Svaka od ovih brigada imala je po jednu brdsku bateriju topova, a uz to, dodan je ovom odredu i veći dio poljske i mortirne artilerije Zetskog odreda, među kojima su bile i tri baterije Kumanovaca kojima su komandovali srbijanski oficiri (kapetan A. Sinđelić, Blašković i M. Banićević). Za komandanta Bardanjolskog odreda, između rijeke Kira i Drima, određen je đeneral Janko Vukotić. Dok se odigravala trodnevna bitka na Bardanjoltu dotle je takođe vođena krvava borba na Štoju, Tarabošu i Brdici ali s promjenljivom srećom. Štojske trupe vodile su demonstraciju kao što je to bilo i dispozicijom predviđeno, i te trupe u potpunosti izvršile su svoj zadatak sa ne mnogo gubitaka. Na Tarabošu su vođene ogorčene borbe, sa relativno dobrim uspjehom ali se Taraboš toga dana nije mogao zauzeti. U noćnoj borbi na Brdici srbijanske su trupe postradale. Noću između 26. i 27. januara - prema već ranije izdatom naređenju srpsko-crnogorske trupe pod komandom đenerala Damjana Popovića preduzimaju napad na Brdicu. Ove trupe krenule su u tri usporedne kolone. Srednja kolona izgubi vezu sa dvije krajnje, i noću oko tri sata jednim odvažnim napadom juriša na turske opkope. Kako je ova kolona pri napadu slučajno potrefila baš na najteže mjesto neprijateljskih položaja i to, na takozvanu Mišolovku (kako je Asan Riza to mjesto nazvao u svojim naređenjima) - to je ta kolona odmah bila odsječena od odstupnice i gotovo cijela na tom mjestu poništena. U ovoj borbi Srbijanci su imali oko 1400 mrtvih, ranjenih i zarobljenih (kad sam u Skadar ušao našao sam 4 oficira i 500 vojnika i podoficira koji su u ovoj borbi zarobljeni). Dvije krajnje kolone budu povraćene natrag s neznatnim gubicima pošto je napad na Brdicu bio odložen. Po zauzeću Bardanjolta zaustavili smo se na njemu. - Nijesmo gonili neprijatelja jer smo bili iznureni i umorni. Ostatak turske vojske sa ovog položaja zaustavljen je na Malom Bardanjoltu. U trodnevnoj bici mi smo imali, samo na Bardanjoltu, oko 4500 mrtvih i ranjenih, na Tarabošu oko 1500. Turci na Bardanjoltu imaju 1500 mrtvih i 3500 ranjenih. Od oficira najznamenitiji njihov oficir gine na Bardanjoltu, a to je Asim Bej major, komandant Gardiskog puka. On je poginuo oko tri sata poslije podne 27. januara - pred sam pad Bardanjolta - na frontu brigade vojvode Đura Petrovića. Za ovog turskog junaka, (koji je rodom bio Bosanac iz okoline Tuzle) postoje u Skadru čitave legende. Gdje god je došlo teško turskoj vojsci u borbi oko Skadra on je, vele - letio tamo i spasavao situaciju. Pa i 27. januara, pošto je pobijedio na Brdici, dolijeće u pomoć svojim trupama na Bardanjoltu, ali je ovdje ovog dana bio hude sreće. Poginuo je, a nije odbranio Bardanjolt. Od 28. januara pa do 18. marta provelo se je većim dijelom u miru, sa neznatnim prepucavanjem i to sa položaja, sem 29. i 30. januara, 5. i 24. februara, kada je bilo jače bombardovanje turskih pozicija, pa i same varoši Skadra. Za vrijeme ovog bombardovanja Turci su pretrpjeli velike gubitke, a tako i narod u Skadru, bilo je mnogo razrušenih kuća. Napad na Taraboš 18. marta izvršen je jedan napad na Taraboš. Ovdje su bombaška odjeljenja pod komandom komandira Pavla Plamenca činila prava čuda od junaštva. Prošli su nekoliko pojaseva granice i došli do posljednje na Tarabošu. Ali isto tako energičan otpor Turaka nijesu mogli savladati. I naše jurišne čete budu zaustavljene pred poslednjim turskim opkopima, poslije pogibije svog junačkog komandanta komandira Plamenca. I ovdje smo izgubili oko 400 junaka. Za vrijeme ove borbe odredi na Štoju, Bardanjoltu i Brdici vodili su demonstrativnu borbu. U svim ovim borbama naša artiljerija po hrabrosti i izvršenju dužnosti nije izostajala iza naše pješadije. Poslije 18. marta dobijamo česte izvještaje da u Skadru vlada glad, da je turska vojska iznurena i malaksala, da je i sa municijom pri kraju, a to i mi osjećamo naročito kod turske artiljerije koja već ređe odgovara našoj. Kod nas se takođe osjeća zamor i neraspoloženje koje prouzrokuju glasovi da je Evropa stala na gledište da se stvori nezavisna Albanija i da se Skadar ima njoj dati za prestonicu. Ovi glasovi jako podgrijevaju duh u našoj vojsci. Ali ovih dana u ovom nas potkrepljuju protivni glasovi, a na ime, da su nam Kralj i Vlada riješeni da Skadar nikom neće dati, pa makar ovi u njemu poginuli. Odmah u početku februara naša Vlada zamolila je srpsku vladu da bi pod Skadrom poslala još jedan odred svoje vojske. Srpska vlada se odazove ovom traženju i odmah u Skoplju obrazuje Primorski kor pod komandom đenerala Petra Bojovića. Snaga Primorskog kora iznosila je oko 30.000 ljudi. Ova vojska krene preko Soluna za Albaniju i Skadar. Ali austriske i talijanske spletke činile su sve moguće da ometu dolazak ove vojske pod Skadar, no pored svih teškoća, koje je ova vojska na putu imala, jedan njen dio sa đeneralom Bojovićem na čelu stigne pod Skadar 20 marta. Čim je stigao ovaj odred srpske vojske, kralj Nikola predaje vrhovnu komandu i svu crnogorsku vojsku u ruke đeneralu Bojoviću. Kada su se dvije vojske slile pod Skadrom u jednu dušu i jedno tijelo, to je bio istoriski momenat, kojega će se učesnici do groba sjećati. Taj zanos, to oduševljenje, te nade samo oni mogu opisati, kao i one tuge kada su se rastavili i oprostili vojnici dviju armija. O tome će učesnici ovoga događaja pričati i pjevati svojim pokoljenjima. Primanje komande nad ujedinjenom vojskom đeneral Bojović je objavio svojom dnevnom naredbom koja je i cijeloj vojsci objavljena. Ta istoriska naredba glasi ovako: Naredba br. 8 Komandanta Primorskog kora 25. marta 1913. godine u Barbaluši Za sve oficire, podoficire i vojnike obje bratske vojske spojene u Primorski kor. Visokom naredbom Nj.V. Kralja Nikole I od 21. ovog mjeseca službeno, stavljena je pod moju komandu sva crnogorska vojska oko Skadra, prema čemu je i ona ušla u sastav Primorskog kora. Udostojen te velike časti da komandujem Primorskim korom ovako sastavljenim iz obiju bratskih vojski, a u ovom istoriski - znamenitom trenutku - moja prva riječ i pozdrav koji upućujem oficirima, podoficirima i vojnicima ovoga kora, jeste: Junaci, Vi ste dosadašnjom hrabrošću i pobjedama osvetili Kosovo i zadivili cio svijet; s vama se diči i ponosi srpstvo; na vas i na Skadar su sada upravljene oči i nade cijelog srpstva; Skadar je poslednja tačka koju još drže poslednji ostaci razlomljene turske carevine; Vi imate, junaci, da učinite još jedan i poslednji snažni napor, pa da ništite i poslednje ostatke turske sile na Balkanu i da ovladate gordim Skadrom. Ja sam tvrdo ubijeđen da ćete vi i sada savjesno i junački vršiti svoju dužnost kao i do sada i da udruženoj našoj bratskoj snazi i hrabrosti neće moći odoljeti skadarska posada, nego ćemo je u ime Boga pobijediti i Skadar zauzeti. Prožet takvim uvjerenjem, ja vas pozivam, junaci, da zajednički uzviknemo iz sve dubine duše i srca: Da žive naši Vrhovni Komandanti Njihova Veličanstva Petar I i Nikola I. Da žive njihovi svijetli i junački domovi! Da živi cjelokupno Srpstvo! Da se ova naredba pročita pred svima vojnicima Primorskog kora. Đeneral - Petar Bojović. Iza ove naredbe izišla je i dispozicija za opšti napad na Skadar, koji je imao biti 31. marta. Glavni napad imao se izvršiti opet na frontu Bardanjolta. Za komandanta trupa ovog odsjeka (između Kira i Drima) bio je postavljen đeneral Janko Vukotić. Bardanjolski odred sastajao se je od istih brigada koje su učestvovale ranije na ovom položaju u trodnevnoj bitci. K ovijema su dodata još i dva puka srpske vojske sa nekoliko artiljerije. Trupama u Štoju imao je komandovati brigadir Jovo Bećir. Ali, na žalost, do ovoga napada nije došlo. 29. marta komandant Primorskog kora i srpska vojska dobi nalog od svoje vlade da odustane od opsade Skadra, i da se srpske trupe odmah povuku ispod Skadra što dublje u Arbaniju. Ovaj nalog srpske vlade srpskoj vojsci pod Skadrom došao je 29. marta, a mi smo za njega saznali 30. marta popodne. Kako je poražavajuće dejstvo učinio ovaj glas na crnogorsku vojsku nema pera koje bi vjerno taj žalosni momenat moglo opisati. Srpske trupe, koje su već bile prešle na odsjek Bardanjolta, vraćaju se natrag istoga dana. Ovaj žalosni trenutak ostaće vječno upečatan u duši onih koji su ga doživjeli. Ovim događajem Crnogorci su bili do kraja potišteni, uvrijeđeni i ogorčeni, ali opet nijesu klonuli duhom, vjerujući u sudbinu i u istoriju, a na ime, da je zaista suđeno da moramo uvijek da se sami borimo, pa smo se tješili i krijepili onom Njegoševom: Nada nema pravo ni u koga / do u Boga i u svoje ruke! I sad nam nije drugo preostajalo no pobijediti ili poginuti. Pošto srpske trupe evakuisaše položaje ispod Brdice, te položaje zauzele su naše dvije brigade - Kolašinska i Durmitorska. Srpske trupe su ispod Skadra sobom povukle i cio svoj materijal. O povlačenju svojih trupa ispod Skadra srbijanska vrhovna komanda izvijestila je komandanta Skadra Esad pašu preko svoja dva oficira, koji su ovaj izvještaj ponijeli u Skadar drugog aprila. Pomenuti oficiri prošli su pod Brdicom kroz naše predstraže, a na Brdici ih je primio komandant brdičkog odsjeka pukovnik Ali-bej. Do Tepe, štaba Esad pašina, otpratio ih je potporučnik Ismail Kemal. Kad su došli kod Esad paše našli su sve komandante odsjeka, među kojima je bio i komandant Taraboša. Pri prijemu kod Esad paše primijetili su zamor, ali i to, da komandanti čvrsto drže svoje trupe pod rukom, a takođe i da vlada velika glad. U momentu kad su srbijanski donosioci izvještaja bili kod Esad paše, doveden je jedan zarobljeni srpski oficir, kojemu je jedan od dvojice delegata rekao da je Janjina pala i da će brzo pasti i Jedrene. Esad paša mu je primijetio i rekao: - Ne smije se o tom govoriti, a kad ste već rekli, neka to ovaj oficir zadrži za sebe. Ova dva delegata vratili su se u sami mrak. Baš u momentu njihovog prelaza preko rijeke Drima naša artiljerija s Murićana slomila je most na Drimu tako da ova dvojica oficira nijesu mogli preći mostom, već su prevezeni jednim malim čamcem. Esad paša koji ih je dotle dopratio rekao je: - E Crnogorci misle da mi spriječe saobraćaj s Brdicom, a evo vidite da mi imamo i druga prevozna sredstva. Sjutra dan Esad paša poslao je potporučnika Kemala u srbijanski logor, da provjeri da li su srbijanske trupe povučene, s namjerom da se na praznom frontu provuče sa cijelom vojskom niz Albaniju. Ali kad mu je Kemal kazao, da su crnogorske trupe već popunile upražnjeni prostor fronta, koji su srbijanske trupe držale, onda je odustao od svoje namjere. Blokada naše obale od strane evropske flote izvršena je već otragu nekoliko dana. Velike sile riješile su da Skadar dadu Albaniji. Stavili su Crnoj Gori do znanja da prekine opsadu Skadra da se ne bi dalje uzaludno prolivala krv. Ali mi smo ostali uporni i tako mislimo izdržati do kraja, pa ma kako se završilo. Prvog aprila Vrhovna Komanda naređuje opšte bombardovanje Skadra. Ovo bombardovanje traje do petog aprila. Petog aprila pozove se Esad-paša na predaju, koju ovaj odbije, izgovarajući se da neće i da je sada situacija promijenjena, jer su srpske trupe napustile Skadar. Osmoga aprila naša Vrhovna Komanda naređuje opšti napad. Borba otpočinje bombardovanjem grada i traje čitavog osmog aprila, a noću otpočne i žestok pješadijski napad na sve turske pozicije. Kada su Turci osjetili veliku pritiješnjenost, devetog aprila ponude predaju grada koja desetog aprila i bude izvršena. Desetog aprila prije podne turske trupe napuste položaje na Malom Bardanjoltu, Štoju, Tarabošu i Tepi, a poslije podne naše trupe zauzmu te položaje. Esad-paša iskupi i postroji vojsku na Tepi ukraj varoši. Veličanstven je to bio prizor, za nas radostan, a za Turke veoma žalostan. Dakle, održasmo pobjedu uprkos i protivniku i čitavoj Evropi. Jedanaestog aprila odlazi turska vojska. Dvanaestog aprila mi ulazimo u grad. Sa prvim četama koje su namijenjene bile za održavanje reda u gradu ušao sam i ja u svojstvu komandanta tog bataljona. Ulazi komandant Zetskog odreda prestolonaslednik Danilo sa štabom i pođe na grad. Tamo čeka Esad-paša, dosadašnji komandant i junački branilac grada. Dirljiv je bio sastanak ova dva dojučerašnja neprijatelja. Esad-paša, neveseo, pogružen u svojoj mrko-sivoj bluzi, opasan prostim vojničkim kaišem, pruža ruku knjazu sa riječima: - Možete misliti kako sam ožalošćen u času, u kom čujem mili glas mrtvih, koje ostavljam u toj zemlji. Ali uza sve to sam utješen što sam pobijeđen od hrabroga neprijatelja, najjunačnijeg što ga ima na svijetu. Na ove riječi skadarskog branioca, komandant-knjaz odmah odgovori: - Ne može biti žalostan onaj, koji je svjestan, da je izvršio svoju dužnost, a vi ste je ispunili. Velim vam to ja, koji sam bio vaš istrajni neprijatelj, ali i vaš poštovatelj. Divio sam se i vašim oficirima, koji su se svi uvijek junački borili! Poslije ovoga Esad-paša pozdravi se sa prisutnim i pođe. Ode za svojim trupama, koje već odmicahu niz dolinu Zadrima. Ovoga trenutka donesena je crnogorska zastava i posađena na gradu uz bučne ovacije i pucanj topova sa skadarskih utvrđenja. Za vrijeme dizanja zastave na gradskom bedemu starih Mrnjavčevića, knjaz je veoma uzbuđen izgovorio ove riječi: - Tu budi usađena, o naša zastavo, draga zastavo, koja si od nas tražila toliko žrtava, ovđe budi usađena i ovđe ćeš i ostati. Ti nas sjećaj palih naših drugova i njihovih pogleda; njihove su se oči prije nego će se zauvijek ugasiti podigle k tebi kao za posljednji zavjet. I na taj zavjet svakoga od palih drugova zaklinjemo se, da ćemo te uvijek poštovati i braniti s najvećom ljubavlju za tebe i s najvećim prezirom našega života. Ove riječi govorene su polako, sa suzom i jecanjem, a u nas su izazvale i radost i tugu. Dakle, tako se ponovo pope crnogorska zastava na bedeme Skadra, i zamijeni zastavu koja je tu bila silom popeta 1479. godine. Padoše dakle tvrdi bedemi Skadra pod udarcima viteške mišice crnogorskih sokolova, iako branjeni zaista neustrašivim junacima. Branilac Skadra potpuno je izvršio svoju dužnost. Branio je grad dotle dok je utrošio i iscrpio sva sredstva za odbranu. Predao je Skadar pošto je ispalio i poslednji metak i kada su mu vojnici počeli umirati od gladi. Pri opsadi Skadra ovaj vojnik bilježi rijedak, a gotovo i jedinstven primjer u opsadi vojnoj, u istoriji ratova - da po broju manji opsađuje brojno jačega. - Radi čega ovđe navodim evo nekoliko istoriskih primjera: -Poslije smrti poslednjeg Balšića i Stevana Lazarevića Skadar je neko vrijeme bio u mletačkim rukama. Najezda Turaka plavila je svuda, pa je taj neobuzdani talas došao i do Zetske države. Prvi njihov nalet bio je na Skadar 15. maja 1474. godine. Silni Sulejman-paša sa 100.000 ljudi udari na Skadar, sa namjerom da ga zauzme, ali mu to ne ispade za rukom. On proširi opsadu oko grada, nekoliko juriša izvršio je sa svojom vojskom, ali je svaki put bio uz velike gubitke odbijen. Opsada grada trajala je puna tri mjeseca i poslije neuspjeha turska vojska napusti opsadu i odlazi. - Poslije 4 godine (maja 1478.) na Skadar udari Muhamed II, osvajač Carigrada, opet sa vojskom od 100.000 ljudi; tu pod Skadrom salio je i nekoliko velikih topova sa kojima je sultan tukao Skadar. Opsada je trajala nekoliko mjeseci, poslije koje Turci zauzmu grad, pametnim ugovorom o miru, a ne silom. - Za vrijeme i prve i druge opsade Skadra Mlečićima je pomagao sa svojom vojskom Ivan Crnojević, tadanji gospodar Zete. - I u prvoj i u drugoj svojoj opsadi napadač je imao 5-6 puta brojno jaču snagu od branioca, a uz to još i topove. - Godine 1877. pri opsadi Plevne Osman-paša brani grad sa 40-50.000 ljudi, a napada ga 150.000 najbolje ruske vojske. Opsada traje 6 mjeseci, poslije koje Osman umalo što ne probija front! - U rusko-japanskom ratu Kondratenko i Steselj, ruski generali, brane Port Artur sa 35.000 svoje vojske protivu 150.000 Japanaca. - U godini 1912. i 1913, Šukri-paša sa 40.000 boraca bio je opsađen sa 95.000 srpske i bugarske vojske. Slično tome Džavid-paša sa 20.000 Turaka brani se pola godine u opsađenoj Janjini protivu 90 bataljona Grka. - Kod Skadra biva drugačije. Posada Skadra sastojala se je iz 24 pješadiske samostalne divizije, Skadarske i Elbasanske divizije, Gardiskog puka, - svega 33 tabora pješadije, 2 puka poljske artiljerije i 1 puka brdske artiljerije, 2 eskadrona konjice i oko 9000 arbanaških dobrovoljaca koji su se hrabro borili uz redovnu tursku vojsku - komandant Asan Riza, a docnije Esad-paša. - Naša vojska u početku opsade brojila je svega 23.000 ljudi. Docnije u novembru 1913. godine ovaj se je broj povećao sa još 5.000 vojnika dolaskom đenerala Vukotića iz Stare Srbije. K ovom broju treba dodati i još oko 10.000 Srbijanaca, koji su docnije, pod pritiskom Evrope, napustili opsadu Skadra. A kad se uzme u obzir da je Skadar bio i po prirodi utvrđen: Taraboš, Bardanjolt i Brdica - tri glavne odbrambene tačke - u čijem se trouglu nalazi grad Skadar, okružen još i sa jakim prirodnim preprekama: Skadarskim jezerom, rijekama Bojanom, Drimom, Drincem i Kirom. Ove prepreke koje su braniocu dozvoljavale potpunu upotrebu cjelokupnih snaga da ih može upotrijebiti na kritičnom mjestu u odsudnom času, napadaču su apsolutno onemogućavale sjedinjenje snaga prilikom napada ili odbrane na jednom mjestu. Pored svega ovoga Skadar je bio i moderno utvrđen. - Napominjem da naša vojska tehnički nije bila spremna onako kao turska - žica je kidata golim rukama! Brojna snaga, kao što se vidi, pri kraju opsade bila je manja od turske. - Uz sve ove ratne teškoće Crnogorac je ovih dana napadnut još i od strane čitave Evrope, koja je pogazila obećani neutralitet i sa svojom flotom blokirala našu obalu, primorala Srbiju da nas napusti, nama daje ultimatum da napustimo opsadu grada, a krvožednoj Austriji dala odriješene ruke da nas napadne. - Sve je ovo vršeno u danima kada je petvjekovni borac vodio sa svojim neprijateljem krvavu igru, i ništa od toga nije uspjelo da kod ovoga viteza pomete vjeru u pobjedu. K tome da dodamo da pod uslovima pod kojima se je crnogorski vojnik borio u svim vremenima, pa i u današnjim danima, da pod tim uslovima nije se borio i ne bi se borio ni jedan vojnik ni jedne države svijeta. - Crnogorca je vukao u smrt njegov vječiti ideal oslobođenja, velika ljubav prema potlačenom rodu, pa je zato sa pjesmom i veseljem gazio u krv, borio se i nadao, junački podnosio smrt i rane, i bos i go, a često puta i gladan, i nenaoružan, i neorganizovan, ali je taj vojnik uvijek pobjeđivao i sjajno nosio svoje oružje. Velike sile u novembru 1912. godine pokrenule su Albansko pitanje Trostruki bedem Crnogoraca oko Skadra - 2430 poginulih, 406 umrlih i 6602 ranjena (9438) - i sva prolivena krv bilo je uzalud! Velike sile sazivaju konferenciju u Londonu. Grej, engleski premijer predsjedava, tu je i ruski ministar spoljnih poslova Sazonov, koji potpisuje rješenje Velikih sila da se Crnoj Gori oduzme Skadar! S tim je nada u Rusiju izgubljena! Crna Gora ostaje potpuno usamljena, U slučaju otpora Crne Gore - Austriji se daju odriješene ruke. Mobiliše dva korpusa i privodi ih granici Crne Gore. Velike sile šalju zajedničku flotu i blokiraju našu obalu. Pod tako strašnim pritiskom velikih sila, izdajom Srbije-braće! Kralj je klonuo i predao Skadar - ne u ruke nove države Albanije, kako su to riješile V. sile, već Skadar predava u ruke V. sila: Ali protiv združene Evrope šta da radi Crna Gora mala? Sinu zemlja velikog naroda, Evo hoću da predadem grada! Čije pravo, život i slobodu Danas silom uzima nepravda! |
PRIČE IZ PLANINE
Nakon požara koji je 2017. godine zahvatio velik dio Taraboša iznad Skadra, u velikoj ekološkoj akciji u siječnju 2018. godine zasađeno je 5700 borovih sadnica, i čišćena je obala rijeke Bojane. |
A1 Report - Shtegtim ne malin e Taraboshit
Autor: ShtegtimOfficial |
Skadar i Taraboš u pjesništvu i prozi
|
Albanski književnik Ndoc Nikaj je o crnogorskoj opsadi Skadra 1913. godine napisao povijesnu dramu Shkodra e rrethueme ("Skadar pod opsadom") 1913. godine., a pjesnik Aleksa Šantić, inspiriran istim događajem napisao je pjesme "Esad Paši" i "Taraboš").
Legenda o tvrđavi RozafiMagla iznad rijeke Bojane je trajala tri dana i tri noći, potpuno prekrivajući područje rijeke. Kad su prošla tri dana i tri noći, zapuhao je jak vjetar, rastjerujući maglu i učinivši planinu Valdanuz ponovo vidljivom. Na planini su bila 3 brata koja su gradila tvrđavu. Što god naprave tijekom dana, noću se sruši. Nikako nisu mogli završiti tvrđavu. Jednog dana dođe stari čovjek i pozdravi tri brata:”Želim uspješan završetak izgradnje tvrđave!” Braća mu objasniše što im se događa i pitali su ga za savjet što da ugrade u zidove. On odgovori : “Znam, ali se sramim reći” “Neka sram bude naš”, odgovoriše braća, “jer mi smo ti koji gradimo tvrđavu!” Stari čovjek zastade, a zatim upita:” Jeste li oženjeni? Imate li svi žene?” “Da, svi imamo žene. Reci nam što treba uraditi za završetak gradnje.” “Ako stvarno želite završiti tvrđavu, ne smijete reći svojim ženama ono što ću vam reći. Žena koja bude sutra donosila vama hranu mora biti zazidana živa u zidove tvrđave. Samo na taj način će gradnja biti dovršena.” Stari čovjek je otišao. Stariji brat nije ispunio obećanje i odmah je ispričao sve ženi i rekao joj da ne prilazi tvrđavi sutra. Srednji brat je isto odao sve svojoj ženi. Jedino mlađi brat nije ništa rekao svojoj ženi. Sljedeće jutro, braća u ustala rano i pošla raditi. Sve je bilo skršeno ponovo. Njihova majka nije znala ništa i reče najstarijoj snahi:”Ljudima su potrebni kruh i voda , te boca vina!” Ona je odgovorila:”Oprosti , draga majko, ali ja stvarno ne mogu danas. Bolesna sam!” Majka se obratila drugoj snahi, ova odgovori ” Moram danas posjetiti svoje roditelje!” Majka se okrenula najmlađoj:”Ljudima su potrebni kruh i voda, te boca vina!” “Rado ću poći, majko, ali imam malog sina koji će plakati kad bude gladan.” “Samo ti pođi, mi ćemo ga čuvati, on neće plakati”, odgovori joj svekrva. Tako je najmlađa i najbolja žena (bila je to Rozafa, op.) ustala, uzela kruh, vodu i bocu vina, poljubila sina u oba obraza i otišla. Popela se na planinu Valdanuz i došla do mjesta gdje su tri brata graditelja bila u poslu. “Želim vam uspjeh u radu, gospodo. Ali što nije u redu?” Alatke su prestale lupati,a njihova srca sve jače i jače, lica im problijedjela. Kad je najmlađi sin vidio svoju ženu, bacio je sjekiru u dolinu i prokleo stijene i zidove. “Što se događa , gospodaru?”, njegova žena je pitala. “Zašto proklinješ stijene i zidove?” Najstariji brat se nasmiješi i reče:”Nisi rođena pod sretnom zvijezdom, snaho, mi smo se zakleli da ćemo ugraditi tebe živu u zidove tvrđave.” “Ako je tako, onda imam jedan zahtjev: kad me ugradite, ostavite rupu za moje desno oko, za moju desnu ruku, za moju desnu nogu i za desnu dojku. Ja imam malog sina. Kad on počne plakati, ja ću ga gledati desnim okom, držati desnom rukom , njihati desnom nogom i dojiti desnom dojkom. Ugradite dojku u kamen i neka tvrđava procvjeta!” Zatim su uzeli jadnu ženu i zazidali je u tvrđavu. Nakon toga dvorac se nije rušio, nego je postajao sve viši i viši. Čak i danas, na području tvrđave, sa stijena još kapaju kapljice, kao suze majke koja doji svoje dijete. |
Tvrđava Rozafa poprište je i romana Rozafine tajne.
Rozafine tajne
Autor: Vince Nakovics Sinopsis Američki kovač John Reid oduševljen je zbog sudjelovanja na prvom godišnjem Festivalu rukotvorina Rozafa u Skadru u Albaniji. Dok je bio na putu za Skadar, inspektor Buchari iz Interpola Albanije zatražio je njegovu pomoć u borbi protiv međunarodnih kriminalaca u svojoj zemlji. Ivanov snažan osjećaj za pravdu neće mu dopustiti da mu okrene leđa. On se slaže i potvrđuje umiješanost kriminalnog miljea u događaj. Johnu nepoznata, tvrđava Rozafa ima svoje tajne. Tajne koje su sposobne srušiti korumpirane članove albanskog parlamenta s njihovih pijedestala moći. Kad ga razotkrije njegov domaćin Victor Glasser, i John ne može pobjeći, poboji se da će postati još jedan kostur izgubljen u utrobi drevnog dvorca. Njegova jedina nada leži na njegovom albanskom prijatelju Tonyju i Victorovoj priležnici Doniki. 
|
Zidanje Skadra
Zidanje Skadra je pjesma pretkosovskog ciklusa srpske epske narodne poezije. Temeljena je na motivu ljudske žrtve. Događaji opisani u pjesmi navodno su se dogodili početkom 14. stoljeća. Jovan Tomić je zaključio da je pjesma nastala u okolici grada Skadra. Njegov zaključak su kasnije podržali i drugi znanstvenici. Vojska koju su predvodili kralj Vukašin Mrnjavčević i njego v sin Marko Mrnjavčević došla je do Skadra u lipnju/junu 1371, ali kada su saznali da velika osmanska vojska napreduje s istoka krenuli su na istok kako bi se pripremili za bitku na Marici.
Isti motiv je opisan poeziji nastaloj na drugim jezicima. Srpska verzija se smatra glavnom južnoslavenskom verzijom. Ona je i jedina verzija koja postoji u obliku epske pjesme, dok su mađarska, rumunjska i bugarska verzija balade. Srpska verzija pjesme koju je zabilježio Vuk Stefanović Karadžić je nastarija zabilježena verzija legende i prva koja je stekla književnu slavu.
Ova pjesma je prvi put objavljena 1815. godine po verziji koju je zabilježio Vuk Stefanović Karadžić slušajući pjevanje hercegovačkog pripovjedača Starca Raška. Vuk je kopiju svoje zbirke narodnih pjesma 1824. godine poslao Jakobu Grimmu, koji je bio posebno zanasen "Zidanjem Skadra”. Grimm je pjesmu preveo na njemački jezik i dodao da je "jedna od najdirljivijih pjesama svih naroda i svih vremena”. Johan Wolfgang Goethe međutim, nije dijelio Grimmovo mišljenje, i smatrao je da je duh pjesme "praznovjerno barbarski".
Radnja
Pjesma opisuje kako tri brata Mrnjavčevića (Vukašin, Uglješa i Gojko) grade Skadar na rijeci Bojani. Gojko je primoran da živu zazida svoju mladu ženu u zidine tvrđave kao žrtvu koju traži vila. Prema Vuku Stefanoviću Karadžiću, u to vrijeme postojalo vjerovanje da je bilo nemoguće izgraditi veliku građevinu bez ljudske žrtve. Vuk tvrdi da su ljudi izbjegavali gradilišta, jer su plašili da njihova sjenka može biti zazidana i da će tada umrijeti bez nje.
WIKIPEDIJA: Zidanje Skadra
Zidanje Skadra je pjesma pretkosovskog ciklusa srpske epske narodne poezije. Temeljena je na motivu ljudske žrtve. Događaji opisani u pjesmi navodno su se dogodili početkom 14. stoljeća. Jovan Tomić je zaključio da je pjesma nastala u okolici grada Skadra. Njegov zaključak su kasnije podržali i drugi znanstvenici. Vojska koju su predvodili kralj Vukašin Mrnjavčević i njego v sin Marko Mrnjavčević došla je do Skadra u lipnju/junu 1371, ali kada su saznali da velika osmanska vojska napreduje s istoka krenuli su na istok kako bi se pripremili za bitku na Marici.
Isti motiv je opisan poeziji nastaloj na drugim jezicima. Srpska verzija se smatra glavnom južnoslavenskom verzijom. Ona je i jedina verzija koja postoji u obliku epske pjesme, dok su mađarska, rumunjska i bugarska verzija balade. Srpska verzija pjesme koju je zabilježio Vuk Stefanović Karadžić je nastarija zabilježena verzija legende i prva koja je stekla književnu slavu.
Ova pjesma je prvi put objavljena 1815. godine po verziji koju je zabilježio Vuk Stefanović Karadžić slušajući pjevanje hercegovačkog pripovjedača Starca Raška. Vuk je kopiju svoje zbirke narodnih pjesma 1824. godine poslao Jakobu Grimmu, koji je bio posebno zanasen "Zidanjem Skadra”. Grimm je pjesmu preveo na njemački jezik i dodao da je "jedna od najdirljivijih pjesama svih naroda i svih vremena”. Johan Wolfgang Goethe međutim, nije dijelio Grimmovo mišljenje, i smatrao je da je duh pjesme "praznovjerno barbarski".
Radnja
Pjesma opisuje kako tri brata Mrnjavčevića (Vukašin, Uglješa i Gojko) grade Skadar na rijeci Bojani. Gojko je primoran da živu zazida svoju mladu ženu u zidine tvrđave kao žrtvu koju traži vila. Prema Vuku Stefanoviću Karadžiću, u to vrijeme postojalo vjerovanje da je bilo nemoguće izgraditi veliku građevinu bez ljudske žrtve. Vuk tvrdi da su ljudi izbjegavali gradilišta, jer su plašili da njihova sjenka može biti zazidana i da će tada umrijeti bez nje.
WIKIPEDIJA: Zidanje Skadra
|
Zidanje Skadra
Grad gradila tri brata rođena, Do tri brata tri Mrljavčevića: Jedno bješe Vukašine kralje, Drugo bješe Uglješa vojvoda, Treće bješe Mrljavčević Gojko, Grad gradili Skadar na Bojani, Grad gradili tri godine dana, Tri godine sa trista majstora, Ne mogoše temelj podignuti, A kamo li sagraditi grada: Što majstori za dan ga sagrade, To sve vila za noć obaljuje. Kad nastala godina četvrta, Tada viče sa planine vila: "Ne muči se, Vukašine kralje, "Ne muči se i ne harči blaga; "Ne mo'š, kralje, temelj podignuti, "A kamo li sagraditi grada, "Dok ne nađeš dva slična imena, "Dok ne nađeš Stoju i Stojana, "A oboje brata i sestricu, "Da zaziđeš kuli u temelja, "Tako će se temelj obdržati, "I tako ćeš sagraditi grada." Kad to začu Vukašine kralje, On doziva slugu Desimira: "Desimire, moje čedo drago! "Do sad si mi bio vjerna sluga, "A od sade moje čedo drago, "Vataj, sine, konje u intove, "I ponesi šest tovara blaga, "Idi, sine, preko b'jela sv'jeta, "Te ti traži dva slična imena, "Traži, sine, Stoju i Stojana, "A oboje brata i sestricu; "Ja li otmi, ja l' za blago kupi, "Dovedi ih Skadru na Bojanu, "Da ziđemo kuli u temelja, "Ne bi l' nam se temelj obdržao, "I ne bi li sagradili grada." Kad to začu sluga Desimire, On uvati konje u intove, I ponese šest tovara blaga, Ode sluga preko b'jela sv'jeta, Ode tražit' dva slična imena; Traži sluga Stoju i Stojana, Traži sluga tri godine dana, Al' ne nađe dva slična imena, Al' ne nađe Stoje i Stojana, Pa se vrnu Skadru na Bojanu, Dade kralju konje i intove, I dade mu šest tovara blaga: "Eto, kralje, konji i intovi, "I eto ti šest tovara blaga, "Ja ne nađoh dva slična imena, "Ja ne nađoh Stoje i Stojana." Kad to začu Vukašine kralju, On podviknu Rada neimara, Rade viknu tri stotin' majstora, Gradi kralje Skadar na Bojani, Kralje gradi, vila obaljuje, Ne da vila temelj podignuti, A kamo li sagraditi grada; Pa dozivlje iz planine vila: "More, ču li? Vukašine kralju! "Ne muči se i ne harči blaga, "Ne mo'š, kralje, temelj podignuti, "A kamo li sagraditi grada; "No eto ste tri brata rođena, "U svakoga ima vjerna ljuba, "Čija sjutra na Bojanu dođe "I donese majstorima ručak, "Ziđite je kuli u temelja, "Tako će se temelj obdržati, "Tako ćete sagraditi grada." |
Kad to začu Vukašine kralju,
On doziva dva brata rođena: "Čujete li, moja braćo draga! "Eto vila sa planine viče, "Nije vajde, što harčimo blago, "Ne da vila temelj podignuti, "A kamo li sagraditi grada; "Još govori sa planine vila: "Ev' mi jesmo tri brata rođena, "U svakoga ima vjerna ljuba, "Čija sjutra na Bojanu dođe "I donese majstorima ručak, "Da j' u temelj kuli uzidamo, "Tako će se temelj obdržati, "Tako ćemo sagraditi grada. "No jel', braćo, Božja vjera tvrda, "Da ni jedan ljubi ne dokaže, "Već na sreću da im ostavimo, "Koja sjutra na Bojanu dođe?" I tu Božju vjeru zadadoše, Da ni jedan ljubi ne dokaže. U tom ih je noćca zastanula, Otidoše u bijele dvore, Večeraše gospodsku večeru, Ode svaki s ljubom u ložnicu. Al' da vidiš čuda velikoga! Kralj Vukašin vjeru pogazio, Te on prvi svojoj ljubi kaza: "Da se čuvaš, moja vjerna ljubo! "Nemoj sjutra na Bojanu doći "Ni donijet' ručak majstorima, "Jer ćeš svoju izgubiti glavu, "Zidaće te kuli u temelja." I Uglješa vjeru pogazio, I on kaza svojoj vjernoj ljubi: "Ne prevar' se, vjerna moja ljubo! "Nemoj sjutra na Bojanu doći "Ni donijet' majstorima ručak, "Jera hoćeš mlada poginuti, "Zidaće te kuli u temelja." Mladi Gojko vjeru ne pogazi, I on svojoj ljubi ne dokaza. Kad u jutru jutro osvanulo, Poraniše tri Mrljavčvevića, Otidoše na grad na Bojanu. Zeman dođe da se nosi ručak, * A redak je gospođi kraljici, Ona ode svojoj jetrvici, Jetrvici, ljubi Uglješinoj: "Ču li mene, moja jetrvice! "Nešto me je zaboljela glava, "Tebe zdravlje! preboljet" ne mogu; "No ponesi majstorima ručak." Govorila ljuba Uglješina: "O jetrvo, gospođo kraljice! "Nešto mene zaboljela ruka, "Tebe zdravlje! preboljet' ne mogu, "Već ti zbori mlađoj jetrvici." Ona ode mlađoj jetrvici: "Jetrvice, mlada Gojkovice! "Nešto me je zaboljela glava, "Tebe zdravlje! preboljet' ne mogu; "No ponesi majstorima ručak." Al" govori Gojkovica mlada: "Ču li, nano, gospođo kraljice! "Ja sam rada tebe poslušati, "No mi ludo čedo nekupato, "A bijelo platno neisprato." Veli njojzi gospođa kraljica: "Idi", kaže, "moja jetrvice, "Te odnesi majstorima ručak, "Ja ću tvoje izaprati platno, "A jetrva čedo okupati." Nema šta će Gojkovica mlada, Već ponese majstorima ručak. Kad je bila na vodu Bojanu, Ugleda je Mrljavčević Gojko, |
Junaku se srce ražalilo,
Žao mu je ljube vijernice, Žao mu je čeda u kol'jevci, Đe ostade od mjeseca dana, Pa od lica suze prosipaše; Ugleda ga tanana nevjesta, Krotko hodi, dok do njega priđe, Krotko hodi, tiho besjeđaše: "Što je tebe, dobri gospodaru! "Te ti roniš suze od obraza?" Al' govori Mrljavčević Gojko: "Zlo je, moja vijernice ljubo! "Imao sam od zlata jabuku, "Pa mi danas pade u Bojanu, "Te je žalim, pregoret' ne mogu.' Ne sjeća se tanana nevjesta, No besjedi svome gospodaru: "Moli Boga ti za tvoje zdravlje, "A salićeš i bolju jabuku." Tad' junaku grđe žao bilo, Pa na stranu odvratio glavu, Ne šće više ni gledati ljubu; A dođoše dva Mrljavčevića, Dva đevera Gojkovice mlade, Uzeše je za bijele ruke, Povedoše u grad da ugrade, Podviknuše Rada neimara, Rade viknu do trista majstora; Al' se smije tanana nevjesta, Ona misli, da je šale radi. Turiše je u grad ugrađivat', Oboriše do trista majstora, Oboriše drvlje i kamenje, Uzidaše dori do koljena, Još se smije tanana nevjesta, Još se nada, da je šale radi. Oboriše do trista majstora, Oboriše drvlje i kamenje, Uzidaše dori do pojasa, Tad' oteža drvlje i kamenje, Onda viđe, šta je jadnu nađe, Ljuto pisnu, kako ljuta guja, Pa zamoli dva mila đevera: "Ne dajte me, ako Boga znate! "Uzidati mladu i zelenu." To se moli, al' joj ne pomaže; Jer đeveri u nju i ne glede. Tad se prođe srama i zazora, Pake moli svoga gospodara: "Ne daj mene, dobri gospodaru! "Da me mladu u grad uzidaju, "No ti prati mojoj staroj majci, "Moja majka ima dosta blaga, "Nek ti kupi roba il' robinju, "Te zidajte kuli u temelja." To se moli, no joj ne pomaže. A kad viđe tanana nevjesta, Da joj više moba ne pomaže, Tad' se moli Radu neimaru: "Bogom brate, Rade neimare! "Ostavi mi prozor na dojkama, "Isturi mi moje b'jele dojke, "Kade dođe moj nejaki Jovo, "Kade dođe, da podoji dojke." To je Rade za bratstvo primko, Ostavi joj prozor na dojkama, Pa joj dojke u polje isturi, Kade dođe nejaki Jovane, Kade dođe, da podoji dojke. Opet kužna Rada dozivala: "Bogom brate, Rade neimare! "Ostavi mi prozor na očima, "Da ja gledam ka bijelu dvoru, "Kad će mene Jova donositi "I ka dvoru opet odnositi." I to Rade za bratstvo primio, |
Ostavi joj prozor na očima,
Te da gleda ka bijelu dvoru, Kada će joj Jova donositi I ka dvoru opet odnositi. I tako je u grad ugradiše, Pa donose čedo u kol'jevci, Te ga doji za neđelju dana, Po neđelji izgubila glasa; Al' đetetu onđe ide rana, Dojiše ga za godinu dana. Kako tade, tako i ostade, Da i danas onđe ide rana Zarad' čuda, i zarad' lijeka, Koja žena ne ima mlijeka. ** * Od stiha 121-178 neki i ovako pjevaju: Al' da vidiš dve gospođe mlade, Dve gospođe, obe postarije: Jedna uze ubeljeno platno, Pa ga nosi opet da bijeli, I odlazi tamo na belilo, Tamo ode, više ne dolazi; Druga uze lijepe rumendže, Pa odlazi na vodu studenu, Na vodi je žubor otvorila, Pa ka dvoru više ne dolazi; A ne može Gojkovica mlada, Jera ima čedo u kolevci Vrlo mlado od meseca dana. Prođe vreme gosposkoga ručka, Najzad usta njina stara majka, Te poziva mlade izmećarke, Da odnese ručak na Bojanu; Al' govori Gojkovica mlada: "Sedi", veli, "naša stara majko, "Te ti njijaj čedo u kolevci, "Da ja nosim gospodskoga ručka; "Od Boga je velika greota, "A od ljudi zazor i sramota, "Kod tri snae da ti nosiš ručak." Onda osta njina stara majka, Te da njija čedo u kolevci, A ustaje Gojkovica mlada I poziva mlade izmećarke, Te odnese gosposkoga ručka; Kad je bila na vodu Bojanu, Ugleda je Mrljavčević Gojko, On potrča, te susrete ljubu, Pa je desnom rukom zagrlio, Celiva je u bijelo lice, Pa on roni suze od očiju, Jošte ljubi tako govorio: "Ljuba moja, velika žalosti! "Da l' ne vidiš, gde si poginula? "Na koga si naručila Jova? "Ko će tebe Jova okupati? Ko li će ga dojkom odojiti?" Jošte ćaše Gojko govoriti, Al' ne dade Vukašine kralju, No je uze za desnicu ruku, Pa podviknu Rada neimara - ** Kažu, da i sada iz onih prozora, gdje su bile izmoljene sise, teče nekakva tekućna, koja se hvta o zidu, poput vapna (kreča), i žene, koje nemaju mlijeka, ili ih sise bole, nose ono, te piju u vodi. - U narodu se i kasnije pripovijedalo, da se nikakva velika građevina ne može načiniti, dok se u nju kakvo čeljade ne uzida; zato se takvih mjesta klone svi, kojima je moguće, jer kažu, da se i sjen čeljadetu može uzidati, pa ono poslije umre. |
|
Pogled na Prokletije
Pogled s tvrđave Rozafa, preko urbanog područja grada Skadra, na albanske Prokletije. Pogledom iz smjera Skadra dominira stožac vrha Maja e Maranajt (1576 m), koji nije među najvišim prokletijskim vrhovima, ali se izdvaja zbog periferne pozicije, i činjenice da se direktno izdiže iz područja neznatno višega od razine mora. |
Taraboš, detalj stare topografske karte
Mjerilo :100.000; Sekcija 677 Podgorica, Tiskana 1986., prema stanju iz 1985. godine, i stanju u Albaniji iz 1929. i 1930.
Mjerilo :100.000; Sekcija 677 Podgorica, Tiskana 1986., prema stanju iz 1985. godine, i stanju u Albaniji iz 1929. i 1930.
1. SJEVERNA PADINA I GLAVNI GREBEN
|
Sjeverne padine Taraboša spuštaju se sve do obale Skadarskog jezera. Njihov najveći dio, osim krajnjeg sjeverozapadnog dijela, uz prijevoj Stegvaš i naselje Ckla, nalaze se na području Albanije. Obala Skadarskog jezera pod sjevernim padinama Taraboša slabije je razvedena, u usporedbi s obalom Skadarskog jezera u Skadarskoj Krajini, podno planine Rumije, Također je i rjeđe naseljena - ovdje se nalaze samo dva sela: Zogaj i Taraboš, te jedno malo predgrađe Skadra.
Područje je zanimljivo za rekreativne aktivnosti poput: plivanja na jezeru (plaže), ribolov, veslanje, planinarenje, i sl. 
Na grebenu Taraboša
Izvor fotografije: Internet 
Sjeverne padine Taraboša iznad Široke
Izvor: Google Maps |
Pogled iz smjera Virpazara prema Skadru, na obale Skadarske Krajine i u daljini obale podno Taraboša (brdo desno)
Izvor fotografije: Malesija.me Hiking to Tarabosh mountain
Autor: Fation Plaku "Me biciklete ne Tarabosh"
Autor: Robert Staka: Datum objavljivanja: 15.11.2015. Opis: SPOTE PUBLICITARE • FILMIME ME DRON 4K • CLIPE • FOTO NGA AJRI • TOPOGRAFI • DOKUMENTARE |
Ckla (Skje) |
KOORRDINATE: 42.08361, 19.36083; BROJ STANOVNIKA: 104 (2003.); WIKIPEDIJA: Ckla
|
|
Ckla (ćir. Цкла), na albanskom Skje (Skjejan), maleno je naselje u Crnoj Gori, u općini Bar, u Skadarkoj Krajini (alb. Kraja), nedaleko od granice s Albanijom i na obali Skadarskog jezera. Ckla je najistočnije naselje u Skadarskoj Krajini, koja se smjestila između Crmnice, Ana Malita i Skadarskog jezera - od sela Šestani (Shestan) na zapadu, do Ckla na istoku. U potpunosti je naseljeno Albancima.
|
|
Zogaj |
KOORRDINATE: 42.070833, 19.399167; BROJ STANOVNIKA: - ; WIKIPEDIJA: Zogaj, Shkodër
|
|
Zogaj je naselje u općini Skadar (Shkodër), u okrugu Shkodër, u sjeverozapadnoj Albaniji, podno sjevernih padina Taraboša i na obali Skadarskog jezera. Selo se nalazi oko 7 km udaljeno od grada Skadra i kilometar i pol udaljeno od granice s Crnom Gorom (selo Ckla). Pod imenom Zagagni spominje ga Mariano Bolizza 1614. godine, kao dio Skadarskog sandžaka; Stanovnici su bili rimokatolici, imalo je 25 kuća i 50 ljudi pod oružjem, kojima je zapovijedao Alla Andrà. Današnji stanovnici potomci su doseljenika iz Skadarske Krajine i Šestana.
Tradicionalno, selo je poznato po ribolovu (šaran se ovdje priprema na tradicionalni način), ljekovitom bilju, očuvanoj prirodi i klimatskim osobitostima. Stručnjaci smatraju kako je klima i kvaliteta zraka na ovome području povoljna za osobe sa zdravstvenim problemima (posebno dišnog sustava), jer je ovaj kraj pod utjecajem određenih zračnih tokova koji dolaze s obližnjih planina, kao i zbog mnoštva ljekovitog bilja (posebno kadulje) čiji se mirisi šire zrakom. Zbog blizine Skadra Zogaj danas ima status malog izletničkog mjesta. Godine 1930. albanski kralj Ahmet Zogu sagradio je ovdje rezidencijalnu vilu za sebe i svoju obitelj. Središnja točka sela je mali mol, koji služi kao šetalište, ali i odskočna "daska" za skok u jezero. 
Obala Skadarskog jezera kod Zogaja i Široke
Izvor: Albanska novinska agencija - ATA |
SEFEDIN SAFA, Skadarsko jezero Zogaj
ZOGAJ Reportazh (Alma CUPI) Op.Ben HAXHIAJ,Igli PUSTINA
Proizvodnja: ABC News Albania; Datum objavljivanja: 13. 7.2013. Podvodne vrtače - "oka" Uz zapadnu obalu Skadarskog jezera ima nekoliko krških podvodnih vrtača, koje narod zove “oka”. Ova su oka mnogo dublja od samog jezera – dubine su od 70-40 m, a otvora širokih i do 50 metara. Osim na crnogorskoj strani jezera, na albanskom dijelu jezera, kod naselja Zogaj, ima tri takva oka. |
Shiroka (Shirokë, Široka) |
WIKIPEDIJA: Shiroka
|
|
Široka je malo selo smješteno na jugozapadnoj obali Skadarskog jezera, poznato u 19. stoljeću kao kvalitetno mikroklimatsko područje za liječenje pojedinih dišnih bolesti (astma, alergija). Već izvjesno vrijeme, zbog blizine Skadra i urbanizacije, Široka se ne smatra selom, već dijelom grada Skadra. Poput obližnjeg Zogaja, klima i u Širokoj ima određene posebitosti zbog planinskih zračnih struja koje stižu iz smjera Prokletija. Zbog rasta popularnosti kao izletničke lokacije u blizini grada, u Širokoj je otvoreno dosta ugostiteljskih objekata.
Kako bi se došlo do sela iz smjera Skadra, potrebno je kod utvrde Rozafe u Skadru prijeći most (Ura e Bunes) na rijeci Bojani. Nakon 2 km vožnje cestom između obale Skadarskog jezera i planine Taraboš, stiže se u Široku. Uz cestu je izgrađena široka šetnica, koja je pogodna i za vožnju biciklom. Osim privatnim vozilima, mnogi Skadrani na ovdašnje jezerske plaže dolaze biciklima, a također od Skadra vozi i autobus. Na području između Skadra i Široke nalazi se istjek rijeke Bojne iz Skadarskog jezera. U naselju su najposjećeniji dijelovi Taraboša koje Skadrani nazivaju "padine" (alb. rrasave), kamo se dolazi iz smjera Skadra, skrenuvši lijevo u centru Široke. Stanovništvo
Ljudi su područje Široke naseljavali još od davnina, o čemu svjedoče arheološki nalazi pronađeni 1959. godine u njegovoj blizini, na lokacijama Ullini i Vetun. Ovdje su pronađene brončane sjekire koje su pohranjene u Gradskom muzeju u Skadru. Na samom ulazu u selu, kod zavoja gdje se nalazi vrlo stara i rekonstruirana vapnena peć, okrenuta prema malom stjenovitom otoku Shaqarisë, spojenom mostom s kopnom, mogu vidjeti se zidine iz razdoblja rimske vlasti.. Toponim Shirokë može se pronaći u pisanim dokumentima iz 1610. i raznim u registrima iz 1745. i 1760. godine, a kao posjed se spominje 1416.-1417. Široka je također poznata kao mjesto kulture i tradicije u ovom dijelu Albanije. Prvu školu ovdje je otvorio Dom Zef Ashta 1874. godine. Ovdje su rođeni, živjeli i stvarali neki važni ljudi u albanskoj povijesti i kulturi, kao što su Filip Noga, Otac Anton Harapi (Atë A.H), Otac Viktor Volaj (Atë V.V.), i dr. Tradicionalno su se stanovnici Široke (alb. Shirokasit) bavili ribolovom, ali i uzgojem dudova svilca i izradom alata za ribolov. Istovremeno su uzgajali i stoku, koja je pala na planini Taraboš, tada još pošumljenoj. Kako je Shiroka bila u blizini grada Skadra i Starog bazara (Pazar e vjetër), oni su također bili uključeni u trgovinu ribom. Kako se na Tarabošu nalaze znatne količine pod aromatčinom kaduljom, tako se povećavao i broj pčelara koji proizvode domaći med. Tijekom razdoblja komunističke diktature, mnogi su stanovnici radii u Skadru, u različitim poduzećima. Široka, iako samo nekoliko kilometara udaljena od Skadra, ima neke etnografske značajke koje se razlikuju od Skadra. U Širokoj su kuće izgrađene prilagođavanjem na neravnom terenu i kosim padinama, u podnožju planine iznad jezera. Obližnje kuće i vrtovi bili su međusobno povezane mnogim ulicama i uličicama, često popločanim kamenom. Kako bi se olakšalo kretanje pješaka, ali i životinja, često su građena stubišta i kameni pragovi. Kuće su bile od kamena i uglavnom su bile prizemnice, podijeljene s dvije ili više pregrada. Tijekom vremena, neke su obitelji počele graditi dvoetažne kuće sa stajama i trijemovima, koje su odgovarale njihovim gospodarskim aktivnostima. |
Anton Harapi Široka je rodno mjesto Antona Harapija. Don, odn. Dom Anton Harapi (5.1.1888, Shiroka - February 15.2.1946, Tirana) bio je albanski rimokatlički svećenik, pripadnik franjevačkog reda, spisatelj, političar i naakon Drugog svjetskog rata osuđen na smrt kao kolaborator okupatorskog režima u Albaniji. IZVOR Anton Harapi. Wikipedija |
Stegvaš i Stegvaši |
KOORDINATE PRIJEVOJA: 42.06444, 19.37417; NADMORSKA VISINA: 472 m
|
|
Prijevoj Stegvaš, odn. Ćafa Stegvaš / Qafa Stegvash, nalazi se na 472 m nadmorske visine. Njime prolazi regionalna cesta Virpazar - Ostros - Vladimir. Na prijevoju je uređen vidikovc, s kojega se pruža izvanredan pogled.
U blizini prijevoja, i 5,5 km udaljen d Vladimira, na odličnom položaju sa štirokim pogledom koji preko Anamalskog polja i Šaskog jezera seže do Jadranskog mora, i preko rijeke Bojane na ravnice i planine u Albaniji, nalazi se restoran (Restoran "Panorama"). Jugozapadno od prijevoja nalazi se naselje Stegvaši (alb. Shtegvasha). 
Prijevoj Stegvaš i Taraboš u pozadini
|
Pogled s obronaka Rumije kod Stegvaša, prema Tarabošu
Autor: Mick1954; Panoramio |
Vidhgar |
KOORDINATE: 42.059444, 19.381667
|
|
Vidhgar (također znan i kao Vidhgarë i Villgar) je malo selo u Albaniji, na jugozapadnim obroncima Taraboša, nedaleko od crnogorske granice i prijevoja Stegvaš. Nekada je pripadalo općini Ana e Malit, a od administrativne reforme 2015. godine pripada općini Skadar.
|
Stari bunker na Tarabošu, na albanskoj granici, kod sela Vidhgar
Autor: Christian, 31.7.2007.; Panoramio |
|
Pogled na Taraboš
Pogled s brijega Fraskanjel na Taraboš, ispred kojega se proteže nizak brdski greben Maja Bajrakut - Maja Tabia. Rijeka Bojana stiže do Frakanjela iz Skadarskog jezera koje se nalazi iza Taraboša, prolazi pored grada Skadra i brijega Rozafa (desno) i potom radi široki luk (lijevo), prije no što prođe pored Taraboša, i dalje rema ušću u Jadransko more. |
2. KROZ ANA E MALIT (ANA MALIT)
Ana e Malit je kraj koji se nalazi između visova (Rumija-Taraboš) koji se izdižu nad jugoistočnom obalom Skadarskog jezera i Šaskog jezera (Liqeni i Shasit). Podijeljen je granicom na albanski i crnogorski dio.
Prema zapadu, granica ovoga kraja je na području naselja Krute, koje je rijekom Međurečje odvojeno od naselja Mrkojevića (Pelinkovići, Leskovac, i dr.). Na sjeveru to je greben Rumije, na kojemu se na suprotnoj, sjevernoj strani nalaze sela Skadarske Krajine s centrom u Ostrosu.
Granicu Anamalita na jugu čini rijeka Međurečje, koja prolazi pored naselja Krute i Klezna. Granica potom ide južno od Šaskog jezera, područjem sela Sveti Đorđe (Shëngjergj), sve do granice Crne Gore s Albanijom. Na istoku granica kraja dijelom ide državnom - granicom, pa rijekom Bojanom sve do Skadra.
Ana e Malit je bilo i ime nekadašnje općine u sjeverozapadnom dijelu Albanije u Skadarskom distriktu, koja je obuhvaćala 11 naselja: Shtuf, Muriqan, Oblikë, Oblikë e Sipërme, Obot, Dramosh, Bobot, Vallas, Velinaj, Vidhgar, i Alimetaj.
Prirodne cjeline Ana e Malita su:
Prema zapadu, granica ovoga kraja je na području naselja Krute, koje je rijekom Međurečje odvojeno od naselja Mrkojevića (Pelinkovići, Leskovac, i dr.). Na sjeveru to je greben Rumije, na kojemu se na suprotnoj, sjevernoj strani nalaze sela Skadarske Krajine s centrom u Ostrosu.
Granicu Anamalita na jugu čini rijeka Međurečje, koja prolazi pored naselja Krute i Klezna. Granica potom ide južno od Šaskog jezera, područjem sela Sveti Đorđe (Shëngjergj), sve do granice Crne Gore s Albanijom. Na istoku granica kraja dijelom ide državnom - granicom, pa rijekom Bojanom sve do Skadra.
Ana e Malit je bilo i ime nekadašnje općine u sjeverozapadnom dijelu Albanije u Skadarskom distriktu, koja je obuhvaćala 11 naselja: Shtuf, Muriqan, Oblikë, Oblikë e Sipërme, Obot, Dramosh, Bobot, Vallas, Velinaj, Vidhgar, i Alimetaj.
Prirodne cjeline Ana e Malita su:
- na sjeveru je pobrđe Rumije (s Tarabošem)
- Anamalsko polje (odn. Anamalsko-Vldimirsko polje), uz kojega se nalazi više manjih polja Fraskanjelsko, Sukobinsko (Sukobinska fuša), polje Ljukaj
- Anamalsko priobalje Bojane (Fusha e Obliks, polje kod Muriqana)
- Šasko-Ambulsko brdo
- Brisko polje sa Šaskim jezerom
- obronci Briske gore
|
Ana e Malit je, poput još nekih krajeva koji su u 19. stoljeću bili pretežito nastanjeni Albancima, odlukama Berlinskog kongresa (1878.), Konferencije ambasadora u Londonu (1913.) i konferencije u Parizu (1919.), podijeljena u dva dijela, od kojih je jedan pripao Albaniji, a drugi Crnoj Gori - kasnije Jugoslaviji i naposlijetku današnjoj Republici Crnoj Gori.
Od kada je ova komuna pripala Crnoj Gori 1880. godine, bilo je više pokušaja kako bi se spriječile namjere velikih sila i Turska da ovo područje pripadne Crnoj Gori. I tijekom Drugog svjetskog rada učinjeni su napori da se Ana e Malit poveže s Albanijom. Jedan od komiteta osnovan odlukama Prizrnske lige (Prizren 10.6.1878.), bio je tzv. Skadarski međuprovincijski komitet u funkciji zaštite Ucinja i okolnih područja. Nakon odluke velikih europskih sila o predaji Ulcinja Crnogorcima, jedna od krvavih borbi obrane Ulcinja dogodila se na prijelazu 22.11. na 23.11.1880. na Crvenom brdu (alb. Kodra e Kuqe), kod sela Klezna (Kllezna), na području Ane e Malit. Ova bitka, između Albanaca i Turaka, je još poznata pod imenom Bitka kod Shkallmushka (alb. Beteja e Shkallmushkës), odnosno Bitka za Ulcinj (Lufta e Ulqinit) U početku bitke, albanski su se dragovoljci uspijevali oduprijeti turskim napadima, i tom je prilikom stradalo mnogo turskih vojnika. No, nakon što su Turci poslali pojačanja, koja su uključivala i suvremenu artiljeriju, albanski otpor je bio slomljen. U bitci je bio teško ranjen, Isuf Sokoli, zapovjednik albanskih Dragovoljaca, i nakon bitke umro je od zadobivenih ozlijeda. Ova je bitka, iako je kratko trajala, bio jedan od prvih sukoba koji su Albanci vodili kako bi spriječili predaju Ulcinja Crnoj Gori. |
Naziv Ana e Malit mogao bi se približno prevesti kao pribrđe, pobrđe, zagora, jer albanska rječ anamalas, znači zagorac, pribrđanin. Shtegtim, lundrim ne Bune
Autor: ShtegtimOfficial |
2.a. Južnim pobrđima Taraboša
Južna strana Taraboša, za razliku od sjeverne, razvedenija i je i blažega pada - spušta se stupnjevito prema Anamalskom polju (Sukobin) i nizini uz desnu obalu rijeke Bojane (Muriqan, Oblikë). Na prostornom prikazu južne strane Taraboša jasno se vide tri brda (na fotografiji zelene boje - prekriveni vegetacijom), koja se nadovezuu na južne padine grebena Taraboša.
Izvor: Google Earth |
Pobrđe predstavlja oblik reljefa u obliku blago valovitog uzvišenja na nadmorskoj visini iznad 200 metara. Pobrđa nemaju jasno izražene strane kao što je to karakteristika kod planina, a reljefom su najsličnija brdima, s tim što obuhvaćaju znatno veće prostore. |
Južno pobrđe Taraboša i nizija Zabojane u pozadini
Izvor fotografije: visit-ulcinj.com |
Pogled sa Stegvaša na pobrđe Taraboša i u daljini niziju Zabojane i Velipoja te Jadransko more
Autor fotografije: Aleksey Kotikov; Panoramio |
2.b. Anamalskim poljem - od Sukobina do Vladimira
Anamalsko polje (Fusha e Anamalit)
Dio Anamalskog polja oko naselja Vladimir ponekad se naziva i Vladimirskim poljem, no kako je ono u kontinuitetu s ostatkom Anamalskog polja, ponekad se može naići i na naziv Anamalsko - Vladimirsko polje. Uz matično Anamalsko polje nalazi se više manjih polja: Fraskanjelsko, Sukobinsko (Sukobinska fuša), polje Ljukaj.
Anamalsko polje je velika plodna površina, gdje se stanovništvo bavi mješovitim poljoprivrednim aktivnostima (stočarstvo, mljekarstvo i ratarstvo).
Anamalsko polje je velika plodna površina, gdje se stanovništvo bavi mješovitim poljoprivrednim aktivnostima (stočarstvo, mljekarstvo i ratarstvo).
Anamalsko polje i Taraboš
Pogled od starog grada Svača
Pogled od starog grada Svača
Sukobin
|
Granični prijelaz
Između naselja Sukobin i Muriqan (Murićani) nalazi se zajednički međunarodni granični prijelaz, koji je najfrekventniji granični prijelaz u Crnoj Gori (2018. godine: 2.359.655 putnika, 619.497 putničkih vozila). Prijelaz je otvoren 2002. godine, i tada je bilo je predviđeno da će njime prelaziti oko pola milijuna putnika godišnje. U blizini, na podruju Skadrakse Krajine, planirano je i otvaranje zajedničkog graničnog prelaza Ckla-Zogaj za međunarodni cestovni, putnički i jezerski promet, u vezi čega je potpisan sporazum između Albanije i Crne Gore 2018. godine. (IZV: 2018.) |
Sukobin
Izvor: Google Maps |
Draginje
|
Obiteljski etnografski muzej
U selu Draginje, na temeljima stare kuće Hadži Zenelija, Hajredin Kovaçi otvorio je obiteljski etnografski muzej, posvećen načinu života anamalskog područja, materijalnoj i duhovnoj baštini stanovnika Ana Malija. U muzeju je prikupljeno mnogo starih tradicionalnih eksponata karakterističnih za selo Draginje i druga sela ovog kraja (poljoprivredno oruđe, kućni pribor, dijelovi narodne nošnje). Muzej djeluje u okviru Udruženja "Kuća bastine". |
Vladimir (Katërkollë/Katërkolla) |
KOORDINATE: 42.066667, 19.312778; BROJ STANOVNIKA: 757 (2011.); WIKIPEDIJA: Vladimir
|
|
Vladimir (alb. Katërkolla) je naselje u općini Ulcinj. Vladimir se nalazi u Anamalskom polju, koje se ponekad naziva i Anamalsko-Vladimirsko polje. Naselje se nalazi na raskrižju magistralne ceste M-2.4 (Bar–Ulcinj–Albanija) i regionalne ceste R-16 (Vladimir–Ostros–Virpazar).
Prva varijanta albanskog naziva sela je iz 17. stoljeća. Tako se godine 1614. spominje Cadorcho, kojime upravlja Dumo Luki. Prema geografu Dragi (Nail Draga: Gjurmë gjeografike. Ulqin: Art Club, 1997. str. 65), Spiridon Gopčević 1878. navodi ime Katrokol, kako je navedeno i na engleskoj karti iz 1881. Ime Karërkolla, je složenica, koja potječe iz albanskog jezika "četiri" i "Kolli", što predstavlja četiri crkve sv. Crkve (ili sv. Nikole) u blizini sela. Ime Vladimir, po dukljanskom knezu Jovanu Vladimiru, ovo naselje je službeno dobilo nakon 1912. godine kad anamalsko područje pada pod crnogorsku upravu. Nakon Drugog svjetskog rata u službenim se dokumentima pisalo u oba oblika, i to Katërkollë - Vladimir, a kasnije je naziv na albanskom jeziku eliminiran. Vladimir je lokalno središte i u njemu se nalaze: Osnovna škola "Bedri Elezaga“, koja ima 8 područnih odjeljenja, jedna predškolska ustanova, hitna pomoć, apoteka, džamija, par prodavaonica, zelena tržnica, par restorana i benzinskih postaja. Naselje je imalo 757 stanovnika po Prema popisu stanovništva u Crnoj Gori 2011. godine, Vadimir je imao 757 stanovnika, od kojih su 754 (99.6%) bili Albanci po etničkom pripadnošću, a 753 (99.5%) stanovnika su bili muslimani po vjeri. Kretanje broja stanovnika u prošlosti: 459 (1948.), 528 (1953.), 657 (1961.), 774 (1971.), 971 (1981.), 868 (1991.), 802 (2003.), 757 (2011.) 
Pogled na naselje Vladimir i istoimeno brdo (alb. Mali i Sumes) od Svača
Legenda o brdu Oblik 
Pogled na brdo Vladimir, s karakterističnim geološkim slojevima koji oblikom podsjećaju na zmiju, što je možda utjecalo na nastanak legende o Vladimirovoj vojsci i zmijama.
|
Predrag Popović: Vladimir 487 mnm, brdo iznad istoimenog naselja, opština Ulcinj. Vrhovi Crne Gore, 30.4.2018.
Dervišev bunar
Izvor fotografije: NVO "Green Home">/font> Dervišev bunar (alb. Pusi Dervish)
Nalazi se u selu Vladimir (42.008017, 19.309150 ) , južno od križanja cesta koje iz Vladimira vode ka selu Brajše i graničnom prijelazu Sukobin. Prema predaji na ovom su mjestu postojali tragovi vode. pa je derviš započeo iskopavanje zemlje kako bi ju pronašao. Jednoga dana pogodio je žilu kucavicu njenog toka. Mlaz vode koji je potekao je bio toliko jak da su ljudi morali stavljati vunu i tako umanjiti njegovu silinu, kako ne bi poplavila okolina. Od toga vremena, do danas, ovaj bunar je simbol dobročiniteljstva i dobrobiti za sve ljude koji ovdje žive i putnike koji prolaze. |
Klezna (Kllezna) |
WIKIPEDIJA: Kllezna
|
|
Klezna je naselje u općini Ulcinj. Nalazi se u Klezanskoj dolini (Lugina e Klleznës), između sjeveroistočnih ogranaka Možure (alb. Mozhur -
Zhgep) i Briske gore te Šaskog brda, između sela Pelinkovići (alb. Pelink) u Mrkojevićima) i Šaskog jezera. Kleznu čine dva naselja. Uz lokalnu cestu Ulcinj-Vladimir i Međurečku rijeku smjestila se Gornja Klezna (alb. Kllezna e Sipërme / Kllezna naltë). Jugoistočno od Gornje, na zapadnom rubu Briskog polja nalazi se Donja Klezna (Kllezna e Poshtme / Kllezna poshtë). Prirodna granica između Gornje i Donje Klezne je rijeka Međurečka (alb. Megjureçit). Sjeveroistočno od Klezne je Anamalsko polje, od koje ga odvaja niz niskih brda: Šasko brdo (alb. Mali e Shasit), Mali e Kërpnetit i Mali e Pavarës. Klezna je u povijesti imala tri imena: Kalezina, Kelezena i Kllezna. Također se tvrdi kako se ovo mjesto nekoć zvalo i Bria, iz čega su izvedeni neki današnji toponimi u okolici: Brska gora (Mali i Brisë), Brisko polje (Fusha e Brisë), Brisko jezero (Liqeni i Brisë - Šasko jezero), Briske vodenice (Mulliri i Brisë) i Brsiki potok (Kroni i Brisë). Kleznu naseljava albansko stanovništvo, tradicionalno muslimanske i katoličke vjere. U Gornjoj Klezni se nalazi džamija, dok je u Donjoj Klezni crkva. Ali Klezna, kao i sva druga albanska sela u Crnoj Gori, pati od bolne kuge - emigracije. Danas u Klezni živi oko 80 obitelji. Mnoge obitelji iz ovoga naselja nalaze se u SAD-u, u europskim zemljama, dok su mnoge druge odselile u Ulcinj. Prema popisu stanovništva Crne Gore iz 2011. godine, u Kleznoj je živio 291 stanovnik - njih 165 u Gornjoj Klezni i 126 u Donjoj Klezni. Muslimanima se izjasnio njih 76,04%, a katolicima 20,83%. Klezanski most (Ura e Klleznës)
Najpoznatiji objekt u Klezni je Klezanski most (alb. Ura e Klleznës) na Međurečkoj rijeci, star više od tri stoljeća. Sagradio ga majstor iz Debra, čiji se grob nalazi u polju pored klezanske džamije. Dimenzije mosta su: dužina 12m, širina 3,60 m, visina iz dna rijeke 9,26m, dok debljina kamena iznosi 80 cm.Kada je sagrađen i dugo nakon toga, bio je jedini most koji je povezivao Ulcinj preko Klezne s područjima Ana e Malit i Skadarskom Krajinom (Kraja). Stari most u Klezni je kameni most izgrađen 1696. godine na Međurečkoj rijeci u Gornjoj Klezni. Kada se 1954. godine gradila lokalna cesta Ulcinj - Krute, pored ovog mosta izgrađen je novi most za cestovni promet, i od tada stari most gubi svoj značaj. Od kada je izgrađen, na njemu nisu rađene nikakve intervencije ni restauriranja sve do 1982. godine kada je skinut dio kamenja i postavljene vodovodne cijevi za selo Mide. Na svu sreću, mostu nije to prilikom učinjena velika šteta. Postoji inicijativa za očuvanje ove kulturološke i istorijske vrijednosti proglašenje mosta spomenikom culture, što se aktualiziralo zbog proširenja puta od Ana e Malit do Ulcinja. 
Ura e Klleznës (Most u Kllezni), najpoznatiji kulturno-povijesni spomenik u naselju
Autor fotografije: AT44; Wikipedija Predaja o izgradnji mosta Klezanska džamija
Stara džamija u selu Klezna potječe iz 1917. godine, ali se za nju vjeruje da je sagrađena na ostacima ranijeg objekta koji je podignut oko 1700. godine kada je izgrađen i most u Klezni. Obnavljana je u nekoliko navrata - nakon razornog zemljotresa na primorju 1979. godine i početkom 21. stoljeća kada je dograđena i značajno proširena. Izgrađen je mali balkon tj. galerija, a obogaćena je unutarnja i vanjska dekoracija. Ta posljednja rekonstrukcija džamije djelomice je financirana sredstima mještana i dijaspore. |
Klezna
Detalj stare topografske karte; Mjerilo 1:25.000; Sekcija Šasko jezero 720-2-1; Sadržaj dopunjen 1972. godine 
Ulaz u Gornju Kleznu
Snimanje filma "Old Shatterhand"
Na području općine Ulcinj 1964. godine sniman je dio koprodukcijskog filma “Old Shatterhand”. U konačnoj verziji filma nalazi se nekoliko minuta snimljenih u tim područjima. Snimanje je počelo u Kleznoj (Firusha të Klleznës), na filmu se vidi i klanac usred Briske gore (Bria), na lokaciji zvanoj Shkallmushka, i nešto od brda prema mjestu Gorana (tuneli). Old Shatterhand je izmišljeni lik iz vestern romana njemačkog spisatelja Karla Maya. On je njemački doseljenik na Zapad, bijeli prijatelj i brat po krvi Winnetoua, poglavice indijanskog plemena Apača Meskalerosa. |
Anamalskim poljem - od Vladimira do Fraskanjela
Šas
|
Šas (albanski: Shasi, neodređeni oblik: Shas, ćir. Шас; latinski: Suacium / Suacia; starocrkvenoslavenski: Svač) je selou općini Ulcinj. U njemu se nalazi džamija, objekt islamske vjerske zajednice, restoran i motel na Šaskom jezeru. Prema Popisu stanovništva u Crnoj Gori 2011. godine, u ovom naselju živi 238 stanovnika. Svi stanovnici su se izjasnili kao etnički Albanci, po vjeri kao muslimani.
Južno od sela Šas nalaze se Stari grad Svač i njegove crkve, kao i Šasko jezero. 
Pogled sa Šaskog brda na naselje Šas i Anamalsko polje
|
|
Šasko i Ambulsko brdo
|
Na južnom rubu Anamalskog polja nalazi se niži bregoviti grebenski niz, koji se proteže u dinarskom smjeru sjeverozapad-jugoistok, od toka rijeke Međurečke kod naselja Klezna, sve do rijeke Bojane, a čine ga brijegovi Planina Klezna (147 m), Šasko brdo (123 m), Ambulsko brdo (Mali i Amullit) 78 m) i Šulani (115 m).
Ovaj se greben dalje nastavlja od brijega Fraskanjela i Šulana, u istome smjeru, preko toka rijeke Bojane, na područje Albanije, u dva smjera: 1) sjevernije položenim nizom niskih vršaka, koji su dio izduženog brda Mali i Gjyimtit (vrhovi: Maja Tabes 160, Gurët e Gjatë, 116 m; Maja Suka e Dajcit, 130 m, Kota 133 m, Maja Gjyimtit, 133 m). Ovaj albanski bregoviti greben nastavlja se dalje u istome smjeru i sve više dobiva na visini u brdu Mali i Rencit, koje se proteže sve do grada Lješa (Lezhë) i uvale Medove. (Napomena: na starim topografskim jugoslavenskim kartama ovaj albanski greben ima drugačije nazive: Malji Beljaj, Maji i Štires) 2) južnije položenim, isprekidanim nizom kojega čine tri brijega Malji i Pentarit (Maja Pentarit; topo karta JNA: 81 m n.v. / OpenStreetMap: 84 m), Malji i Bajsit (Kulmi Bajsit, 113 m) i Malji i Štićnit (Maja Martinit 134 m). koji se također prema JI nastavljaju prema brdu Mali i Rancit. |
Pogled na stari grad Svač i katedralu sv. Ivana
|
Saško brdo, Briško polje, Šasko jezero i Briska gora
Detalj stare topografske karte; Mjerilo 1:50.000; Sekcija 727- 2 Ulcinj
Detalj stare topografske karte; Mjerilo 1:50.000; Sekcija 727- 2 Ulcinj
Stari grad Svač i Šaske crkve
|
Na lokaciji gdje se iz smjera sela Šas pristupa kompleksu Starog grada Svača, u podnožju Šaskog brda, nalazi se i improvizirani sportski teren na kome se pored sportskih manifestacija održavaju i kulturno-zabavne.
Svač je je bio srednjovjekovno utvrđenje kod južno od sela Šas, na Šaskom brdu, krškom grebenu iznad Anamalskog polja na sjeveru i Šaskog jezera na jugu, sjeveroistočno od Ulcinja kod sela Šas, Svač je bio središte kraja Anamalia, kada je ovuda prolazila drevna cesta Ulcinium - Svacium - Scodra. Svač je episkopski grad još u 8. stoljeću. O njegovom razvoju u ranom srednjem vijeku nema podataka. Spominje se u žitiju Nemanjinom 1216. godine kao grad koji je Stefan Nemanja osvojio u Primorju. Mongoli su ga razorili 1241. godine i pobili stanovništvo, no poslije ovoga Svač se ponovo podigao. Od kraja 14. stoljeća propada, 1406. godine spominje se kao selo, a njegov episkop moli Veneciju da utvrdi i zidovima opaše njegovo mjesto, kao što je to bilo ranije. Grad je, kao i obližnji srednjovjekovni gradovi Skadar, Ulcinj, Dristi, kovao novac, s natpisom: “Sovacii civitas“. 
Skretanje za stari grad Svač s ceste Vladimir-Frakanjel
Utvrđenje Svač je bilo opasano zidovima s kulama, a prema jugu je bilo prirodno nepristupačno, jer se stijene spuštaju strmo prema jezeru, s te strane postoji jedna staza kojom se silazilo do vode i uz koju ima tragova kapije/ulaza. Glavni ulaz u utvrđenje je sa sjeverne strane, iz Podgrađa (Suburbium). Odmah pored ulaza nalazi se Katedrala svetog Jovana koja je prema natpisu na fasadi zidana 1300. godine. S obzirom na fragmente uzidane u zapadni zid, moguće da je na istom mjestu postojala starija crkva, pa da su je vjerovatno Mongoli srušili. Apsida crkve je ubačena u prizemlje starije kule od koje se sačuvao i kat. Osim crkve sv. Jovana (sv. Ivana) u sklopu sjevernog gradskog zida nalaze se ostaci još jedne manje crkve, kao i jedne izvana pored bedema. U samom gradu ima ostataka zgrada za stanovanje od kojih su neke očuvane vrlo dobro. Pošto je grad u 15. stoljeću već pust sigurno je da svi njegovi dijelovi pripadaju srednjem vijeku.
Sjeverno od utvrđenja nalaze se tragovi podgrada između ostataka crkava kojih ukupno u Svaču ima osam. U podgradu je najdominantnija crkva sv. Marije, podignuta vjerojatno poslije 1300. godine. WIKIPEDIJA |
Bedemi sa kulama opasivali su vrh stjenovite kose, zahvatajući površinu od 1,2 ha. Prateći prirodni pad terena, bedemi su obrazovali prostor nepravilnog pravougaonog oblika dužine 230 m po osi istok – zapad i širine oko 58 m po pravcu sjever – jug. Pristup je moguć samo sa sjeverne strane, gdje se na blagoj padini razvilo podgrađe. 
Sportsko igralište u parkiralište pod starim gradom Svačem
Pješački pristup gradu Svaču, na Šaskom brdu
|
Uspon na Gornji grad Svača
Svač
Ostaci crkve sv. Marije.
Svač, katedrala sv. Ivana
Ostaci Manastirskog kompleksa - Kapije, u zapadnom dijelu Podgrađa
|
Prema legendi, Svač je imao crkava koliko u godini dana. U stvarnosti, do konca 2012. godine, crnogorski arheolozi su pronašli 15 crkava, no vjeruje se kako ih ima još. Svač (Lokalni Hodači)
Datum objave: 16.5.2022. Autor: Lokalni Hodači Lokalni Hodači2,45 tis. pretplatnika Opis. Ostaci starog hiljadugodišnjeg grada Svač nalaze se na obodu Šaskog jezera, između skadarskog basena i jadranske obale. Grad je nastao u 6. vijeku i rušen je više puta a zanimljivo je da su ga pokorili čak i Mongoli. 
Pozornica na Svačkom gradu s pogledom na Brisko polje jezero
Svač, crkva sv. Marije
|
Brisko polje (Fusha Bris) i Šasko jezero
Šasko jezero (Liqeni i Shasit)
|
Šasko jezero je manje jezero, površine 3,6 - 5,3 km². Smješteno je na krajnjem jugoistoku Crne Gore, nedaleko zapadne (desne) obale rijeke Bojane, 23 km od Ulcinja, u zaleđu. Šire područje Šaskog jezera obuhvaća područje Briske gore (Mali i Brisë) i ravne terene oko samog Šaskog jezera, Brisko poje u koje utječe Međurečka rijeka, brežuljke i ravnice Anamalskog polja s okolnim brdima, dok je u zaleđu zaštićeno masivom planine Rumije. Vidici s ovog prostora sežu prema Jadranskom moru na jugu, ka Albaniji na istoku, a na sjevero-zapadu do markantnih vrhova Rumije. Brojni i zanimjlivi geološki i biološki procesi uvjetovali su da je ovo područje prava zbirka prirodnih atrakcija. Voda jezera potječe iz rijeke Bojane i nekoliko oka (podvodnih izvora). Slatka je do blago slana, a razlog tome je povremeni dotok slane vode rijekom Bojanom. Prosječne je dubine 6,5 m, a najveća dubina jezera je 8 m. S obzirom da se nalazi na nadmorskoj visini od svega 1 m, to je jezero kriptodepresija, pošto jedan dio njegovog dna leži ispod nivoa mora. Temeperatura vode ljeti je i do 28°C. Na njegovoj obali se nalaze ruševine starog grada Svača.
Jezero se naziva i Šasko blato, a popularno se naziva "Malim Skadarskim jezerom", jer je u njemu jednaka flora i fauna, kakve se nalaze i u "većem bratu", Skadarskom jezeru. IZVOR: GREENHOME.ME 
Hidrološki objekti u okolici Šaskog jezera
Izvor: AT44, Wikipedija Nakon Drugog svjetskog rata, Zemljoradnička zadruga iz sela Vladimir koristila je Šasko jezero za riblov. Ribolov je bio sezonski, s najjednostavnijom opremom, i uglavnom korištenjem stojećih mreža. Ribolov je ovisio o različitim čimbenicima kao što su migracija riba, mrijestilište ili zadržavanje ribe u nekim dijelovima jezera. Ribolov je bio prilagođen ekološkim osobitostima pojedinih vrsta riba koje su bile presudne za prisutnost riba u obalnim područjima. Ribolov se provodio bez poteškoća, tijekom procesa skupljanja riba, zbog mrijesta ili hranjenja ili zimovanja. Ovakav način ribolova bio je tipičan za lososa, ukljevu (saragu, odn. ukljeva, je vrsta sitne ribe koja se najviše lovila u Skadarskom jezeru, zatim se sušila radi konzerviranja i prodavala) i šarane. Ribolov je bio ekstenzivan, bez ikakve kontrole i poštivanja bilo kakvih propisa o ribarstvu, a sve je to imalo kasniji nepovoljan utjecaj na prekomjerni izlov gospodarski važnih vrsta riba. Na ovom području nije bilo profesionalnih ribara, već su građani obližnjih naselja (Šas, Ambula, Fraskanjel, Sveti Đorđe, Šuma Briska i Donja Klezna) ribarili zbog dodatnog prihoda za kućanstvo. Jezerom je upravljalo poduzeće "Agropogon", kasniji "Agro-Ulcinj", a poslije njih gospodarstvo Sektora državnih oružanih snaga. Danas je Šasko jezero potpuno izostavljeno iz bilo koje vrste zaštite lokalne ili republičke vlade.
|
Šasko jezero i dio Briske gore (desno)
Stari grad Svač i pogled na potopljeno Brisko polje. U pozadini niska Briska gora i Možura (na horizontu)
|
Ambula (Amulli) |
KOORDINATE: 41.974833, 19.3515; NADMORSKA VISINA: 5 m; BROJ STANOVNIKA: 31 (2003.); WIKIPEDIJA: Ambul
|
|
Ambula (ćir. Амбула, alb. Amulli) je anamalsko selo u općini Ulcinj, nedaleko albanske granice. Prema popisu stanovništva 2003. godine u Ambuli je u 9 domaćinstava živio 31 stanovnik. Gotovo svi su stanovnici etnički Albanci (28 od 31). Preostalo stanovništvo je razmjerno staro (prosjek 48,7 godina), jer su se mlađi stanovnici iselili u potrazi za zaposlenjem. Naselja Ambula i Sveti Đorđe, smješten južnije, imaju najveću stopu migracija u odnosu na sva okolna naselja. U Ambuli samo 15,38% građana živi u naselju / općini / državi, a 84,61% od ukupnog broja građana živi u inozemstvu; u Svetom Đorđu živi 18,77% građana, a u inozemstvu 81,22% . Ovi podaci pokazuju da se ta dva naselja suočavaju s depopulacijom. Proces migracije iz malog zaselka zvanog Dno Ambula (u blizini Fraskanjela) je potpun. To je danas samo zemljopisni naziv, jer tamo više nitko ne živi. Kretanje broja stanovnika u prošlosti: 108 (1948.); 135 (1953.); 172 (1961.); 196 (1971.); 168 (1981.); 56 (1991.); 31 (2003.) |
Pogled s brijega Fraskanjel na Anamalsko polje
|
Ambula
Detalj stare topografske karte; Mjerilo 1:25.000; Sekcija Šasko jezero 720-2-1; Sadržaj dopunjen 1972. godine 
Poplavljeni dio oko jezera Žaka u blizini Fraskanjela, u proljeće, u vrijeme visokog vodostaja
|
Fraskanjel
|
Na širokom zavoju rijeke Bojane, tamo gdje ona skreće za 90-ak stupnjeva i predstavlja državnu granicu Crne Gore i Abanije, nalazi se brijeg Fraskanjel na kojemu se nalazi napuštena vojna karaula. Kada dođete na to mjesto, shvatiti ćete zbog čega je ona sagrađena baš na ovome mjestu. Lokacija je strateški vrijedna, jer ulazi u dubinu albanskog teritorija, koji je u ovome dijelu pretežito nizinski, tako da se s terase nekadašnje granične karaule, pruža širok pogled na veliki dio graničnog prostora, posebno u smjeru sjeveroistoka prema Tarabošu, dolini Bojane, nizini Zadrime i Skadru.
Podno brijega uz rijeku nalazi se nekoliko kuća ovoga naselja, i polja njihovih vlasnika, uz rijeku Bojanu. Na rijeci Bojani, kao jedinoj otoci Skadarskog jezera, ne obavljaju se mjerenja protjecaja vode tako da je praktično nemoguće precizno definiranje vodnog bilansa Bojane. Vodostaji su na Bojani u prošlosti promatrani na dvije vodomjerne stanice Fraskanjel i Reč, a trenutno je aktivna samo HS Fraskanjel. Na mjernoj postaji Fraskanjel, koja je dovoljno udaljena od mora, tako da nema utjecaja morske vode u rijeci Bojani, obavlja se i uzorkovanje u svrhu utvrđivanja kakvoće vode. No, budući da je samo desna obala rijeke pristupačna,i budući da se vodotok dijeli sa susjednom Albanijom, teško je utvrđivati izvore zagađenja. 
Karaula na brdu Fraskanjel
Pogled s Fraskanjela u smjeru juga, na dolinu Bojane
|
Fraskanjel
Detalj stare topografske karte; Mjerilo 1:25.000; Sekcija Taraboš 720-2-2; Sadržaj dopunjen 1972. godine |
Kneta e Fraskanjelit
Pogled na Fraskanjelsku močvaru (Kneta e Fraskanjeit) od bivše karaule na brijegu Fraskanjel
|
Kneta na albanskom znači močvara. Fraskanjelska močvara nalazi se u Fraskanjelskom polju (Këneta e Fraskanjellit) između Saškog jezera i rijeke Bojane, te zapadno od kuća naselja Fraskanjel.
Kneta e Fraskanjelit
Detalj stare topografske karte; Mjerilo 1:25.000; Sekcija Šasko jezero 720-2-1; Sadržaj dopunjen 1972. godine |
|
Pogled sa Rozafe
Pogled s tvrđave Rozafa u smjeru istoka i jugoistoka, na oblast koja se zove Zadrima, i na zavoje rijeke Drim prije njezina ušća u rijeku Bojanu, južno od Skadra, podno brda Rozafa. Ovdje u Drim utječe rijeka Kir. |
3. PO ZABOJANI (DUŽ RIJEKE BOJANE)
Bojana (Buna)
|
Rijeka Buna (albanski Buna / Lumi i Bunës: Bojana, lat. Barbana) veliki dijelom svoga toka granična je rijeka Albanije i Crne Gore. Bojana istječe iz Skadarskog jezera, u blizini grada Skadra, između brda Rozafa i Taraboš. Bojana je jedini vodeni istjek iz Skadarskog jezera.
Isprva Bojana teče u smjeru juga, zavojem u podnožju Taraboša i Rozafe kod grada Skadra, zatim se okreće prema zapadu, i potom se vraća prema jugu dok se ne ulije u Jadransko more. Državna granica između Albanije i Crne Gore ide Bojanom od sela Samrish u Albaniji i Gorici u Crnoj Gori, nastavljajući do ušća. Rijeka je duga 44 km i teče duž ravnica Bregu i Bunes (bregu, alb. obala), koje uključuju Anamalsko polje (alb. Fusha e Anamalit), na desnoj strani rijeke i polje Trusha (Fusha e Trushit), zajedno s nizinama Velipoja (Fusha e Velipojës) na lijevoj strani. Prostor oko rijeke Bojane, već stoljećima nosi naziv Zabojana. Bojana je jedina plovna rijeka u Albaniji. 
Neurbanizirano područje zapadno od Skadra, na sjevernoj obali istjeka rijeke Bojane iz Skadarskog jezera pripada albanskom nacionalnom parku "Skadrasko jezero".
600 do 800 metara nakon istjeka iz Skadarskog jezera, rijeka Bojana tvori prvi zavoj oko krajnjeg jugoistočnog ruba Taraboša
Hidrografija rijeke
Višegodišnji protok rijeke Bojane na profilu Skadarskog jezera iznosi 310 m3/s. Rijeka Drim utječe u rijeku Bojanu nizvodno od Skadarskog jezera, što dodaje 320 m3/s (profil Vaudeis) rijeci Bojani, što bi moglo imati značajniji utjecaj na vodni režim, osobito nakon aktiviranja HE “Fierza” u Albaniji (1981.). Na profilu mjerne stanice Fraskanjel ukupni višegodišnji protok rijeke Bojane iznosi 640 m3/s, što ga je činilo četvrtom rijekom u Jugoslaviji s obzirom na količinu vode (iza rijeka Dunav, Sava i Tisa). Duž Bojane izvođeni su radovi na uređenju nasipa. Na jugoslavenskoj strani rijeke izvedeni su sljedeći radovi: - nasip Sveti Nikola - Reč, dug 6337 m i nasip Sutjel - Sveti Đorđe, dug 1455 m, koji štite površinu od oko 600 ha između Bojane i stare brane Solana, kao i samo Ulcinjsko polje (Praćenjem brane nakon poplave 1963. utvrđeno je da nasip Sveti Nikola - Reč nema potrebnu visinu na 27% dužine, a nasip Sutjel – Sveti Đorđe - na 40% duljine). Nasipi su prekriveni grmljem i drvećem i mogu samo djelomično služiti svojoj svrsi. - Nasip Gropat - Štodra, dug 960 m, štiti oko 110 ha Vladimirskog polja. - Nasip Štodra - Sukobin, dug 2900 m, štiti oko 360 ha poljoprivrednog zemljišta u Sukobinskom polju. Za nasip koji se nalazi uzvodno od Svetog Đorđa do Fraskanjela, projekt je napravljen, ali nije izveden, stoga na ovom području nema zaštite od visokih voda rijeke Bojane. |
Prostorni prikaz istjeka rijeke Bojane iz Skadarskog jezera, zapadno od grada Skadra
Izvor: Google Maps Canoe adventure. Shkodra lake & Buna river. Shkoder. Albania
Autor: Fation Plaku; Datum objavljivanja: 22.8.2017. 
Most na Bojani i Taraboš u pozadini
Skadarska riječna luka (Porti lumor i Shkodrës) i most na Bojani (Ura Bunës)
|
Ustava za ribe na rijeci Bojani
|
Na rijeci Bojani, između brda Taraboša i Rozafe, na južnom ulazu u grad Skadara, zamijetiti ćete neobične rešetke koje priječe cijeli tok rijeke na obje strane jedne bojanske ade - riječnog otoka. Radi se o ustavama za ribe.
Količina ribe koja se mrijesti u moru, a stanuje u slatkovodnom bazenu Skadarskog jezera se drastično smanjuje. Radi se o migracijskoj ribi koja kruži jezero između jezera, rijeke Bojane i Jadranskog mora. Propusti se događaju na dijelu rijeke Bojane gdje su Albanci postavili rešetke kroz koje puštaju ribe u određenim vremenskim razdobljima, ali stihijski i nekoordinirano s crnogorskom stranom, a(na crnogorskom dijelu Skadarskog jezera živi više od 400 obitelji, i ovdje ima oko 250 profesionalnih ribolovaca. Kako riba iz Bojane sve manje dolazi u Skadarsko jezero, Crnogorski stručnjaci smatraju da su najveći problem smanjenja riba upravo te rešetke koje su Albanci postavili na rijeci Bojani, a koje se nekontrolirano koriste. Rešetke na Bojani stoje već više desetljeća – sagrađene su 1970-tih godina, ali tada su postojale regulative i poštivao se zakon. Postojao je i dogovor između dvije države i nije bilo toliko problema. Vodila se statistika o svakom kilogramu ulovljene ribe. No, nakon promjena 1990-ih cijeli se sustav kontrole i upravljanja ribljim fondom urušio. Rešetke hvataju migratorne ribe koji idu iz jezera prema moru, pa zbog toga u Skadarskom jezeru ima sve manje skakavice, kuble i nekih vrsta manje bitnih za ribarstvo, a koje dolaze iz mora. Najugroženija riba je prema ispitivanjima jadranska jesetra koja je potpuno iščezla. To je riba koja koristi jezero za mrijest i onda ide u more i tamo se hrani. Od 1990-tih uopće nije uhvaćena i ne zna se što se njom događa. Ona je bila zanimljiva i kao rijetkost u ribljem svijetu. Tu su zatim dvije vrste lista, orada, levrek, a također i jegulja. Iz tih je razloga crnogorska strana pokrenula aktivnosti (Izv: 2015.) kojima bi se ponovno, nakon kaotičnog razdoblja, uredio način na koji rade ove riblje zamke u Albaniji, reguliralo kada je na Skadarskom jezeru dozvoljen lov, i koliko sati dnevno. Ribolovni savez Albanije, zato je oformio ribolovnu agenciju u Skadru koja se brine o monitoringu ribe u Skadarskom jezeru u suradnji s Ministarstvom poljoprivrede. No problem i dalje predstavljaju rešetke na Bojani na dijelu koji je sada u privatnom vlasništvu. Koncesija je data privatniku iz Skadra da u mjestu Dejlam (Daljam) izlovljava ribu. To traje desetljećima i crnogorska strana stalno bezuspješno pokušava nešto uraditi. 
Rešetke na rijeci Bojani
|
Rešetke na Bojani, pogled iz zraka
Izvor: Google Maps PROBLEMI S JEGULJAMA
Količina jegulje je posljednjih godina drastičano opala i to je postao globalni problem. Jegulja koja dolazi do Jadrana svake godine putuje čak iz Meksičkog zaljeva. Prvi val jegulja stiže u siječnju/januaru, a posljednji u travnju/aprilu. Ulazi kroz Bojanu, dio je nekad išao Drimom do Ohrida, što sada zbog brane / hidrocentrale ne može, a veliki dio je išao u Skadarsko jezero, i potom u Moraču, Cijevnu, Zetu... Prema Europskoj direktivi o jegulji Crna Gora mora dozvoliti da 40% ove populacije koja krene u migraciju, kroz Jadransko more do Sredozemnog, stigne do Meksičkog zaljeva. Međutim, za to je potrebna koordinacija s albanskom stranom, posebno zbog nepredvidljivog načina funkcioniranja ustava na albanskom teritoriju, na rijeci Bojani. |
3.1. Lijevom obalom Bojane
Skadar (Shkodër, Shkodra)
|
Skadar (alb. Shkodër ili Shkodra) je grad na sjeverozapadu Albanije, na obali Skadarskog jezera.
Grad je administrativno sjedište Skadarskog distrikta i Skadarskog okruga. Prema procjeni iz 2005., grad je imao oko 110.000 stanovnika. PROČITAJ VIŠE 
Pogled na Taraboš iz smjera sela Renc, sjeveroistočno od Skadra
Desno iza Taraboša vidi se Rumija |
Pogled sa tvrđave Rozafa prema centru Skadra
|
|
Strateški položaj tvrđave Rozafe
Utvrda Rozafa je jedna od glavnih povijesnih turističkih atrakcija u sjevernoj Albaniji. Posjetitelji Skadra ne propuštaju priliku istražiti ovaj lokalitet koji čuva tragove različitih povijesnih razdoblja, počevši od dinastije Balšića, mletačkog i osmanskog razdoblja te kuće Bushatija. Dvorac datira još iz ilirskih vremena. |
Rozafa
Položaj brijega Rozafa između rijeka Bojane, Drima i Kira.
Utvrda Rozafa (alb: Kalaja e Rozafës) je utvrda nad južnim predgrađima grada Skadra. Uzdiže se na stjenovitom brdu, 130 metara iznad razine mora. Zauzima površinu od 3,6 hektara, a njezine obodne zidine duge su 811 metara.
Tvrđava Rozafa izgrađena je na visokom brdu, s kojega na strateškoj točci kontrolira mjesto istjeka Skadarskog jezera u Bojanu, ušća Drima u Bojanu, i nizina rijeka Drim i Kir, te se nalazi samo dvadesetak kilometara udaljena od Jadranskog mora i na rubu visokih planinskih masiva. Tvrđava, odn. brdona kojemu se nalazi, je s gotovo tri od četiri strane okružena vodom - rijekama Bojanom i Drimom. Padine brda na kojoj je sagrađena su strme i stjenovite do njezinih zidova. Prostrana utvrda u obliku nepravilnog trokuta smještena je na prilično zaravnjen vrh brda. Rozafa se češće naziva tvrđavom, odn. utvrdom (alb. Kalaja e Rozafës), a rjeđe dvorcem (alb. Kështjella e Rozafës). Skadarska utvrda opjevana je u epskoj narodnoj pjesmi "Zidanje Skadra na Bojani". Povijest Rozafe Tvrđava Rozafa ima povijest dužu od dva milenija. Već u 4. stoljeću p.n.e. Iliri su osnovali naselje na brdu u gradu s imenom Scodra, koje je prethodilo današnjem gradu Skadru. Tijekom rimskog razdoblja naselje se protezalo do ravnice u podnožju brda. Kasnije, nakon bizantskih, lokalnih knezova i Mlečana, koji su koristili objekt, ostale su izgrađene masivne zidine. Turci su 1479. zauzeli utvrdu nakon desetomjesečne opsade. Do druge polovice 17. stoljeća ona je bila naseljena. Godine 1863. uprava Skadarskog vilajeta prebačena je iz utvrde u grad u nizini. Do 1913. godine, kada su Crnogorci osvojili grad, utvrdu je koristila osmanska vojska. Turistički posjet Tvrđava Rozafa danas je jedna od najvažnijih znamenitosti Skadra i može se posjetiti uz malu naknadu. U ograđenom prostoru nalaze se tri dvorišta koja su bila odvojena sigurnosnim zidovima. Na nekoliko mjesta može se popeti vanjski zid, odakle se može uživati u pogledu na grad Skadar, Skadarsko jezero, Prokletije i priobalne ravnice. Unutar utvrde se nalazi mali povijesno-etnografski muzej i tradicionalni restoran, koji je u dijelu godine zatvoren zbog manje posjetitelja. |
Rozafa Castle Shkodra - Albania HD
Autor: Bakicom 9.2.2021. Opis. Rozafa Castle (Kalaja e Rozafës), also known as the Shkodër Castle (Kalaja e Shkodrës). 
The legend of Rozafa, Azem Kucana
|
Brdo i utvrda Rozafa, zračni pogled s juga
Autor: Maxhid Cungu; Wikipedija 
Rozafa okružena trima rijekama Bojanom, Drimom i Kirom; pogled iz zraka
Brdo Rozafa, viđeno s ceste koja od Crne Gore vodi prema Skadru
|
Legenda o RozafiPrema predaji o Rozafi (Gojkovici, u slavenskoj / srpskoj verziji), tri brata sagradila su prvi dvorac u Skadru. Međutim, njihovi su napori bili uzaludni, budući da su se zidine tvrđave srušile svake noći (rušile ga vile). Jedan starac, odn. mudrac, savjetovao je braću da prinesu žrtvu, kao što je to često bila uobičajena praksa u to vrijeme: neka žena je trebala biti zazidana živa. Tek će tada zidovi trajati zauvijek. Tri su se brata složila da žrtvuju jednu od svojih supruga, onu koja će prva donijeti ručak braći sljedećeg dana. Dva starija brata upoznala su svoje žene s planom, suprotno dogovoru s najmlađim bratom. Tako je mlada Rozafa, supruga najmlađeg brata, bila ona koja se sljedećeg dana pojavila na gradilištu i time postala žrtva.
Mlada Rozafa s nevinim osmjehom i sigurnošću voljene žene, u početku vjeruje da je posrijedi samo igra sve dok je ruke 300 majstora ne zazidaju “dobro do pojasa”. Rozafa je prihvatila svoju sudbinu, ali je uporno zahtijevala da joj se jedna njezina dojka, ruke i noge ne zatvore. Tako je mogla i dalje dojiti svoje malo dijete, neometano ga doticati i nogom njihati kolijevku. Uzidavanje žene u temelje grada simbolično predstavlja ženu kao stub i temelj kuće i obitelji. To je, na temelju mitologije, ono što se nekoć dogodilo. A bijele naslage kalcita, na stropu u ulaznim vratima, koje su stalno vlažne i kapaju, uspoređivane su s majčinim mlijekom, i podupirale su vjerovanja u ovu legendu. I danas na ovo mjesto i danas dolaze majke bez mlijeka, kako bi se pomolile u kapelici u tunelu ove utvrde. Drugi smatraju kako je, upravo suprotno, ova pojava bijelog kalcita, koji curi kroz sive kamene blokove, u mašti generacija stvorila legendu o Rozafi. Rozafa je među slavenskim življem bila znana kao žena Gojka Mrnjavčevića, pa se tako u pjesmi "Zidanje Skadra na Bojani" spominje samo kao Gojkovica. 
Reljef Rozafe u tvrđavi Rozafi
Izvor: Natural heritage site in Albania |
Skadar na crtežu autora Edwarda Leara: Albanci puše pored rijeke Drin, s utvrdom Rozafom i Olovnom džamijom u pozadini, 4.10.1848.
|
Brdo Rozafa na staroj razglednici
|
Vodič po utvrdi Rozafa
|
Arhitektura
Utvrda je arhitektonski podijeljena u tri unutarnja dvorišta koja međusobno komuniciraju putem vrata: Prvo dvorište (Oborri i parë), Drugo dvorište (Oborri i dytë) i Treće dvorište (Oborri i tretë), Osim glavnog ulaza, u dvorcu se nalaze i neki drugi mali ulazi koji su služili u zakrivenim prostorijama, od kojih je jedan još uvijek otvoren živoj stijeni. Uz iznimku čvrstih zidina utvrđenih uglavnom u vrijeme vlasti Venecije, većina zgrada unutar utvrde, uključujući i crkvu sv. Stjepana, uništena je, ili propala. Izvor: Historia e Arkitekturës Shqiptare, Tiranë 1979, grup autorësh, kapitulli IV (Povijest albanske arhitekture, Tirana 1979, skupina autora, poglavlje IV) 
Rozafa iz zraka
Autor fotografije: Maxhid Cungu; Wikipedija |
Rozafa: A Historical Photo Guide to the Castle of Shkodra
Autor: David Hosaflook Izvorni opis: ROZAFA is a virtual tour of one of Albania's legendary castles, the site of epic battles throughout history. The Rozafa Castle in Shkodra is a hidden gem among the medieval fortresses of the world. Beautifully and strategically perched over three rivers and the Shkodra Lake, it was known as a key to the Adriatic Sea and thus became the site of important battles. It is still undiscovered by the masses of war buffs and professional historians—“undiscovered” because so little has been written about its history because so few western tourists have ever ventured into Albania. The e-book is written to be a virtual tour guide or to accompany those who visit the castle personally. For those who can't visit, it's the next best thing. The chapters are called "waypoints" and evoke the imagery of a tour guide pausing at different points on the tour to talk to his/her tour group. In fact, the author himself has guided scores of castle tours over the past twenty years. Anyone who wants to learn more about this beautiful fortress can use this guide to take a virtual tour from anywhere in the world, since each Waypoint chapter begins with a photo and precise Google coordinates. This e-book is one of the many efforts underway to bring Shkodra's rich history to light. The author is the translator and editor of "The Siege of Shkodra" by Marin Barleti. |
Pristup utvrdi
|
Uobičajen pristup utvrdi Rozafa je širokom ulicom Rruga Pazarit (SH1 / E762; jedan dio ima naziv Rruga Agron), koja je glavni ulaz u Skadar iz smjera juga odakle stiže iz smjerova Tirane i Crne Gore (Ulcinj, Bar). Rruga Pazarit u smjeru sjeveroistoka vodi direktno u centar grada Skadra.
Ukoliko se vozilom dolazi iz centra Skadra, zbog nemogućnosti skretanja ulijevo, potrebno je nastaviti u smjeru Tirane, pored brda Rozafa, sve do kružnog toka uz most na Bojani. Na kružnom toku vratiti se nazad na Rruga Pazarit (u ovom dijelu Rrufa Agron) u smjeru centra grada, te nakon 1 kilometar skrenuti naglo ulijevo u Rruga e Qafes ("Cesta prijevoja") - postoji vidjiva turistička signalizacija (foto). Moguće je i već nakon 300 metara od kružnog toka, na mjestu gdje glavna cesta prema centru Skadra blago vijuga ulijevo (prije hotela Arlindi), skrenuti desno (ovdje ne postoji turistička signalizacija) na cestu Rruga 6 Maji, kojom se stiže do već navedene Rruga e Qafes - na nju skrenuti desno (ovdje postoji manji smjerokaz za Rozafu). Nastaviti ulicom Rruga e Qafes, tako nazvane jer vodi do niskog prijevoja između dva brda, od kojih je desni (južniji), upravo brdo na kome se smjestila utvrda Rozafa. Nakon 400 metara stiže se do prijevoja, okruženog kućicama mahale (tu je suvenirnica),. Ovdje treba lijevo još malo uzbrdo (NE ići desno kroz tunel!) kako bi se došlo do mosta s kaldrmom koji prelazi preko tunela. Ovdje je malo proširenje s kojega puca pogled na drugu stranu prijevoja i nizinu rijeke Drim. Na proširenju desno, i po prelasku toga malog mosta, skrenuti opet desno, na usku cestu Rruga Kalasë, koja uzbrdo vodi do parkirališta uređenog za posjetitelje Rozafe. Od parkirališta je dalje moguće nastaviti samo pješice. 
Skretanje iz Rruga Pazarit u Rruga e Qafes, s vidljivom turističkom signalizacijom
Izvor: Google Maps (2019.) |
A Ulazni kompleks
Barbakan (1)
|
Od parkirališta potrebno je nastaviti pješice uzbrdo i nakon jednog oštrog zavoja (serpentina), stiže e do ulaza u utvrdu Rozafa. Pristup unutrašnjosti utvrde vodi kroz nekoliko vrata i kroz masivne vanjske zidine. Na mjestu gdje se nekada nalazio utvrđeni ulaz u ilirsko utvrđenje, u 15. stoljeću mletačka vlast sagradila je glavni utvrđeni ulaz - Barkakan.
Prije današnjeg glavnog ulaza izgrađeni su 1407-1416. utvrđeno dvorište, sustav vanjskog zida i drugi zaštitni dijelovi. Ulaz je obrađen monumentalno, sa zaštitnim kulama, izduženim koridorom u obliku galerije i ulazima (kapijama) s dekorativnim elementima s reljefima, te kamenim lukovima. U Barbakanu se danas nalazi ulaz za posjetitelje Rozafe (naplata ulaznica). 
Mletački ulaz (vanjska građevina), barbakan, sagrađen je istoj lokaciji Ilirskog ulaza u utvrđenje (ostaci se nalaze u unutrašnjosti kule) na sjevernoj strani utvrde Rozafe.
|
Barbakan ili Barbekana u fortifikaciji ima dvojako značenje: 
Kameni reljef iznad glavnog ulaza u Rozafu
811 metara ... ... duljina je obodnih zidina Rozafe |
Ilirski zid (2)
|
Između Barbakana i mletačkog krila iz 15. stoljeća nalazi se otvoreni prostor s ostacima ilirskih zidina, uz mjesto gdje je nekada bio glavni ulaz u ilirsko utvrđenje, koje je počelo svoj život u 4. stoljeću p.n.e.
|
|
Mletačko krilo i branič kula (3)
|
Mletačko krilo - obhvaća rezidenciju za stanovanje te donžon kulu (Don Zhon).
Branič kula (alb.) Kulla Don Zhon građevina je iz 1468. godine. korištena je za nadzor ulaznog prostora utvrde. 
|
Branič-kula (donžon kula, donjon), objekt utvrdnog graditeljstva. To je kula koja je stambenu i obrambenu građevinu. Drugi naziv u stručnoj literaturi je "donjon". Dolazi iz francuskog jezika, iz stare riječi donjon iz koje je nastala riječ za tamnicu. Sveza kule i tamnice je ta što su to najčuvaniji objekti što ih čini najsigurnijim mjesto te time ujedno i najboljim mjestom za utamničenje zarobljenika. Također riječ "donjon" označava i najjaču kulu u kaštelu, mjesto zadnje obrane i utvrdu unutar utvrde. Ovakve građevine nikad nisu podignute u razini zemlje ili bedema. Za prići njima mora se popeti preko dodatnog stubišta, dodatnog prijelaza koji je uvijek od drva jer se takav prijelaz može brzo onesposobiti za ulaz i prodor u kulu, ili dodatnim opkopom s vodom. 
Izlaz rampom iz Mletačkog krila u prvo dvorište
|
Srednjovjekovna kuća (4)
|
-
|
Balšića kula (Kulla e Balshajve) (5)
Balšića kula na koju vodi stepenište i zidine prvog dvorišta
|
Druga kula (Kulla e dyte), prema njezinoj arhitekturi, datirana je u 14. stojeće u vrijeme vladavine dinastije Balšića.
Treća kula (Kulla e trete) je iz 14-15. stoljeća |
Sekundarni prekriveni ulaz (vrata izm. 1. i 2. dvorišta) (6)
B Prvo dvorište (Oborri i parë)
U prvom dvorištu nema tragova gradnje i ono komunicira izravno s glavnim ulazom u utvrdu.
Pogled na dio prvog dvorišta
Panoramska fotografija prvog dvorišta, snimljena s Kule Balšića
C Drugo dvorište (Oborri i dytë)
ROZAFA, DRUGO DVORIŠTE (C)
LEGENDA: (7) Saranxa – srednjovjekovna cisterna br. 1 (14. st.); (8) Saranxa – srednjovjekovna cisterna br. 2 (14. st.); (9) Katedrala sv. Stjepana; (10) Saranxa – srednjovjekovna cisterna br. 3 (14. st.); (11) Turska tamnica (16.-17. st.); (12) Saranxa – srednjovjekovna cisterna br. 4 (14. st.); (13) Kuća Hidilaver-paše (17. st.); (14) Turska vojna kasarna i skladište (17. st.); (15) Turska vojna kasarna i skladište (17. st.); (16) Istočna Bušatlija kula (18.-19. st.); treće dvorište (D)
LEGENDA: (7) Saranxa – srednjovjekovna cisterna br. 1 (14. st.); (8) Saranxa – srednjovjekovna cisterna br. 2 (14. st.); (9) Katedrala sv. Stjepana; (10) Saranxa – srednjovjekovna cisterna br. 3 (14. st.); (11) Turska tamnica (16.-17. st.); (12) Saranxa – srednjovjekovna cisterna br. 4 (14. st.); (13) Kuća Hidilaver-paše (17. st.); (14) Turska vojna kasarna i skladište (17. st.); (15) Turska vojna kasarna i skladište (17. st.); (16) Istočna Bušatlija kula (18.-19. st.); treće dvorište (D)
Srednjovjekovne cisterne u drugom dvorištu
Drugo dvorište, pogled od istoka u smjeru zapada
Rozafa je simbol grada Skadra, stoga nije neobično da mnogi mladenci žele ovjekovječiti svoj dan vjenčanja upravo na ovome mjestu
|
Drugo dvorište zauzima veće područje, u njemu se nalaze 4 cisterne - veliki pravokutni prostori prekriveni svodom, iz kojih se voda vadi iz okruglih zdenaca. Uz dijelove stare utvrde postoje i stare građevine koje su služile kao skladište garnizona. zatvor, i crkva sv. Stjepana iz 12. stoljeća, kasnije pretvorena u džamiju.
|
Crkva sv. Stjepana i džamija (9)
|
U skadarskoj tvrđavi i danas stoje ostaci nekadašnje crkve podignute u 13. stoljeću, koja je bila posvećena svetom Stjepanu (Stefan). Turci su zauzeli Skadar krajem 15. stoljeća i brzo po osvajanju ovoga grada crkvi sv. Stefana dozidali minaret i pretvorili je u džamiju.
|
|
|
Ostaci temelja dviju osmanskih kasarni, pored istočne Bušatlija kule
Pogled iz drugog dvorišta na vrata (kapiju) koja vodi u treće dvorište
|
D Treće dvorište (Oborri i tretë)
Posljednje dvorište imalo je funkciju dvorca. Nalazi se na najvišem i zaštićenom dijelu brda. Unutra se nalazi kompleks garnizonskih objekata povezanih s kružnom kulom, stubištem, skladištem i venecijanskom trokatnom zgradom, monumentalno obrađenom, poznatom kao Kapetanija (Kapiteneria), jer je u njemu bio smješten letački upravitelj tvrđave - kapetan. U ovoj zgradi smješten je tvrđavski muzej.
Muzej tvrđave Rozafa
Muzej nastoji prikazati 4000 godina povijesti brda Rozafe i njezine vlasnike. Informacije o tvrđavi su na albanskom i engleskom jeziku, i na Brailleovu pismu Na ulasku u Muzej nalazi se reljef u kamenu s Rozafom koja doji svoje dijete iz zidina.
Muzej tvrđave Rozafa
Muzej nastoji prikazati 4000 godina povijesti brda Rozafe i njezine vlasnike. Informacije o tvrđavi su na albanskom i engleskom jeziku, i na Brailleovu pismu Na ulasku u Muzej nalazi se reljef u kamenu s Rozafom koja doji svoje dijete iz zidina.
ROZAFA, TREĆE DVORIŠTE (D)
LEGENDA: Otomanski objekt , 16.-17. st. (17); Bušatlija-palača, 18.-19. st. (18); Hamam, 16.-17. st. (19); Velika Bušatlija kula, 18.-19. st. (20); Zgrada Kapetanije - danas Muzej tvrđave Rozafa (21); Ulazna kula trećeg dvorišta (22); Mletački zatvor, 15. st. (23); Vojni objekt iz komunističkog razdoblja, 1980. god. (24); Kula mletačke utvrde, 15. st. (25); Restoran "Rozafa" (26); Jedan od izlaza iz utvrde (27); Saranxa – srednjovjekovna cisterna br. 5 (28)
LEGENDA: Otomanski objekt , 16.-17. st. (17); Bušatlija-palača, 18.-19. st. (18); Hamam, 16.-17. st. (19); Velika Bušatlija kula, 18.-19. st. (20); Zgrada Kapetanije - danas Muzej tvrđave Rozafa (21); Ulazna kula trećeg dvorišta (22); Mletački zatvor, 15. st. (23); Vojni objekt iz komunističkog razdoblja, 1980. god. (24); Kula mletačke utvrde, 15. st. (25); Restoran "Rozafa" (26); Jedan od izlaza iz utvrde (27); Saranxa – srednjovjekovna cisterna br. 5 (28)
Treće dvorište Rozafe sa zidinama, zgradom hamama, ulaznim vratima i (skroz desno) zgradom bivše kapetanije
Saranxa – srednjovjekovna cisterna br. 5 (28) iz 14. st., i iza nje Hamam (28) iz 16.-17. st.
Rijeka Bojana teče pod zapadnom padinom Rozafe
Pogled na Taraboš
Pogled sa Bušatli kule na ušće Drima u Bojanu
|
Albanska verzija legende, na zidu Muzeja u tvrđavi Rozafa
Autor: BuhaM; Wikipedija 
Bedemi trećeg dvorišta
|
Podgrađa Rozafe
|
Iz Rozafe i njezinih podgrađa razvio se Skadar
U doba Ilira, grad se u potpunosti protezao u južnom dijelu obronaka brbrda Rozafe, a dijelom u ravnicama podno ovog brda. Nakon rimskog osvajanja Skadra 168. g. p.n.e. Skadar postaje središte administrativne jedinice koju su osnovali sami Rimljani, na području sjeverno i južno od Skadra. Također i u rimsko doba, grad Skadar se nalazio dijelom u ravnici pod brdom i uglavnom na južnom dijelu brda. U srednjem vijeku grad se prostirao na dotadašnjem području, ali se proširio i na ravnicu, na područje koje se i danas naziva "Tabake", mahalu oko Olovne džamije u polju između rijeka Kir i Bojane, zatim, jugozapadno od utvrde, te u Bahçalleku, na drugoj strani Drima. Dio stanovnika koji su zajedno s turskom vojskom došli kao konjušari i kovači bili su se naselili na obronku sjeverno od utvrde, jer su tamo, u nizini uz Bojanu, bila mjesta za ispašu konja i konjušnice. Ove su doseljenike, porijeklom iz Egipta, kasnije nazvali "Magjype", a njihovo susjedstvo "Mahalla Magjypve", odn samo "Mahalla". Riječ "magjype" je deformacija riječi "egipatska". Prema poznatom povjesničaru prof. dr. S. Pulahu, 1485. godine Skadar je brojao 80 kućanstava. Bilo je to vrijeme masovnog egzodusa stanovnika. Početkom 16. stoljeća, broj stanovnika se udvostručio, i dosegao 162 objekta, a krajem stoljeća 282. Nakon osmanskog osvajanja Skadra, osobito nakon izgradnje mosta na Bojani, oko 1600.-1610. nastalo je naselje Tejbuna, kasnije Tophana, zvana "Mahalla e Re" (Nova mahala), no koje danas ne postoji, nakon što se u nizini uz Bojanu, nasuprot bivšoj ribarskoj tvrtki, formirao otok preko brda ove mahale. Početkom 18. stoljeća, zahvaljujući doseljenicima izvan područja Skadarskog bazena, formirala se mahala Rus i madh, s mahalskom džamijom. Džamija u susjednoj mahali Ndocej potječe iz 1729. godine, što ukazuje na to da je dotično susjedstvo podignuto prije tog datuma. Postupno se mahale šire prema sjeveru, a sredinom 18. stoljeća, 1763. godine, na novom području, sada nazvanom mahala Dudas, sagrađena je prva kuća. Promjena toka rijeke Drim (Drin Shkodrës) 1858. godine i plavljenje mahala na polju podno utvrde primoralo je stanovnike da nasele brdo Pasha u pobrđu Tepes (Tepes kodrat). Naime, do 1848. godine Veliki Drim tekao je prema gradu Lješu, u čijoj je blizini utjecao u Jadransko more, no poplavama 1848., 1858. i 1896. on je probio novi tok prema rijeci Bojani kod Skadra. 
The Street Life of Scutari. A typical scene in the streets of old Scutari in Albania. The buildings are irregular, lop sided affairs. Cattle, pigs and barnyard fowl mix indiscriminately with the people, whose dress was strongly Oriental. But now an Occidental note is creeping into it, due to the country's complete dependence for its first clothes in five years upon America. For the first year the American Red Cross has been distributing used garments among the ragged and wretched of the country. Albania Scutari, 1920. [March Date Received]
Photograph. Glass negatives; Notes: Title, date and notes from Red Cross caption card; Photographer name or source of original from caption card or negative sleeve: ARC Paris Office; https://www.loc.gov/item/2017671660/. |
Pogled sa tvrđave Rozafa na skadarska predgrađa smještena uz tok rijeke Kir
Okolica Olovne džamije
Stari pazar u Skadru, sjeverno od Rozafe, s pogledom na Bojanu, Skadarsko jezero i Taraboš - na horizontu
Skadarska četvrt Tabake, 1912. godine
Skadarski bazar s pogledom na utvrdu Rozafu, na staroj razglednici
|
Olovna džamija (Xamia e plumbit; "Kuršumlija")
|
KOORDINATE: 42.046472, 19.499417
Olovna džamija (alb. Xhamia e Plumbit), odn. "Kuršumlija", također poznata i kao džamija Mehmet-paše Bušatlije (Buşatlı Mehmet Pasha), povijesna je džamija u Skadru. Nalazi se uz malo jezero i nije u uporabi. Naziva se olovnom jer su sve njezine kupole bile pokrivene olovom. Džamiju je 1773. godine izgradio albanski paša Mehmed Bushati iz plemićke obitelji Bušatlija (Bushati), koji je u to vrijeme bio vezir Skadarskog pašaluka. Ovim činom namjeravao je dati svom gradu rođenja, osjećaj glavnog grada. Govori se da je zdanje džamije izgrađeno na zemljištu koje je bilo u vlasništvu katoličke crkve. Godinu izgradnje 1773. potvrđuje natpis urezan na ploči nad glavnim ulazom u džamiju, na kojemu stoji: "Godina 1187. datum je izgradnje velike džamije Mehmeta Paše, Milostivi Bože" I ispod: "Godina 1280. je datum popravka džamije od strane njezina skrbnika Mahmuta Berberija". Naime, ova dva datuma islamskog kalendara odgovaraju 1773. i 1863. godinama gregorijanskog kalendara. Paša je bio osobno uključen u njezinu izgradnju, i kamen je bio klesan pod njegovim pokroviteljstvom. Gotovo svaki dan silazio iz svoje rezidencije, tvrđava Rozafa, kako bi pratio tijek radova. Prvi imam džamije bio je Haxhi Ahmet Misria, egipatskog podrijetla. Došao je u Albaniju nakon kontakata s Mehmedom Bušatllijom. Tijekom 1900-ih, počelo je oštećivanje džamije, a olovo koje je prekrivalo kupole postupno je ukradeno. U vrijeme Prvog svjetskog rata, godine 1916., ostatak olova je uklonila austrijska vojska tijekom austrijske vladavine u Albaniji. Godine 1967. grom je uništio minaret, koji je prethodno,1920. godine rekonstruirao Xhelal Bushati, potomak Mehmeda Bushatija. Kao i druge vjerske institucije, u vrijeme komunističkog sustava u Albaniji, i Olovna džamija je 1967. zatvorena, nakon što je antireligijski komunistički vođa Enver Hoxha proglasio Albaniju ateističkom državom. Za razliku od mnogih džamija koje su uništene u to vrijeme, ona je preživjela komunistički režim, vjerojatno zato što je 1948. proglašena spomenikom kulture. Dana 16.11.1990., kao prva od džamija u Albaniji, nakon što je religija bila ponovno dozvoljena u Albaniji, otvorena je Olovna džamija u Skadru. Prvi vjerski skup predvodio je u ovoj džamiji Hafiz Sabri Koçi, nakon 23 godine državnog ateizma. Arhitektura džamije Džamija je građena u otomanskom stilu, koji blisko odražava klasičnu osmansku arhitekturu Istanbula, čiji je pionir graditelj-arhitekt Mimar Sinan iz 16. stoljeća. Građena je od klesanih kamenih blokova gotovo iste veličine, što stvara ugodnu građevinsku simetriju. Kamenje su dopremili iz obližnjeg sela Gur i Zi (hrv. "crni kamen"), ljudi koji su se međusobno nanizali u liniji dugoj više kilometra kako bi prebacili kamenje do gradilišta. Tijekom svog postojanja džamija je višestruko popravljana: 1863., 1920. i 1963. godine. WIKIPEDIJA 
Arhivska fotografija Olovne džamije s tada još stojećim minaretom
|
Južna strana džamije
Image: Wikipedia / Tobias Klenze / CC-BY-SA 4.0" 
Olovna džamija
Image: Wikipedia / Tobias Klenze / CC-BY-SA 4.0" 
Pogled sa tvrđave Rozafa
Stara razglednica; pogled na ušće rijeke Drim u Bojanu i padine brda Rozafe (desno) i Taraboša (pozadina)
|
|
Treće dvorište
Detalj trećeg dvorišta tvrđave Rozafa, s pogledom na prokletijske vrhove u pozadini, kojima dominira Maja e Maranajt. |
Brdica (Bërdica)
|
Brdo u močvarnoj nizini, 4 kilometara južno od grada Skadra. Prostire se između rijeka Drinca (Drim, Drin, Drini) i Bojane (Buna). Njegov je najviši vrh Maja Kalasë Bërdicës (166 m). Brdo je danas okruženo većim brojem naselja, na svim stranama.
Na Brdici se odvijao vojni sukob tijekom crnogorske opsade Skadra 1913. godine. |
Prostorni prikaz Brdice
Izvor: Google Earth |
Pogled sa tvrđave Rozafa prema brdu Brdica
Rijeka Drim / Drini (Drinac) koja teče pod brdom na kome se nalazi tvrđava Rozafa, utječe u rijeku Bojanu (krajnje desno) pod krajnjim jugoistočnim dijelovima Taraboša. U pozadini, lijevo od Brdice nalazi se Melguško brdo (Kulmi i Melgushës, 161 m.
Rijeka Drim / Drini (Drinac) koja teče pod brdom na kome se nalazi tvrđava Rozafa, utječe u rijeku Bojanu (krajnje desno) pod krajnjim jugoistočnim dijelovima Taraboša. U pozadini, lijevo od Brdice nalazi se Melguško brdo (Kulmi i Melgushës, 161 m.
Bitka na BrdiciBitka na Brdici je vojni sukob koji se odigrao 8/9.2.1913. (26/27.1. po julijanskom kalendaru) godine, između Kraljevine Srbije i Osmanskog carstva. Bitka se odigrala u Prvom balkanskom ratu, zbog pomoći crnogorskoj vojsci tijekom opsade Skadra.
Srpska vojska je, uz vrlo velike gubitke, bila poražena u ovoj bitci, ali je njome potpomognut Zetski odred, koji je uspio zauzeti položaj Bardanjolt, jer su turske rezerve bile privučene Brdici. Posljedice vojnog neuspjeha bile su upućivanje na Skadar cijelog Primorskog kora srpske vojske. Pozadina Brdički vis je činio dio glavne obrane utvrđenog grada Skadra. Služila je kao utvrđeni položaj u vanjskom utvrđenom pojasu skadarske tvrđave. Samo Bojište se nalazilo na prostoru između Bojane, Drima, Melguškog (Kulmi i Melgushës, 161 m; JI od Brdice) i Brdičkog visa. Turska obrana je imala 4 bataljuna nizama i redifa, s oko 20 artiljerijskih oruđa, odnosno 2-3 bataljuna, s 14 brdskih i 2 poljska topa. U borbi su sudjelovale i sve turske rezerve s Velikog Bardanjolta i 8 topova s Malog Bardanjolta. Imali su dobro utvrđene položaje, cijelo bojište je bilo opasano s 3 reda bodljikave žice, a pojedine, značajnije točke i s 5-6 redova. Prilaz je bio vrlo težak zbog neprohodnog močvarnog zemljišta. Posle zauzimanja Bušatskoga visa 25.1.1913., srpske primorske trupe su imale zadatak da produže napad na Brdicu radi olakšanja glavnog napada, koji je vršio crnogorski zetski odred na Bardanjolt. Tijek bitke 8.2.1913. (26.1. julij. kalend.) započeo je opći združeni srbijansko-crnogorski napad na Skadar. Srpske Primorske trupe su napale položaj Berdicu, a crnogorske Bardanjolt. Srbi su napali na Brdicu s 1 eskadronom, 2 pješačka puka drugog poziva, 2 bataljuna prvog poziva, polovicom bataljuna pionira, 8 brzometnih i 8 sporometnih topova s najvećim dometom od 5,5 km, a u boju nije sudjelovalo (lijeva kolona) 3 bataljuna prvog poziva i 3 bataljuna crnogorske vojske, kao i 2 sporometna topa. Dana 9.2.1913. umorne jedinice Drinske divizije požrtvovano su krenule u juriš na Brdicu u "nepripremljenom i lakomisleno izvedenom noćnom napadu", na nepoznatom močvarnom zemljištu, bez podrške svojeg topnišva, lišene međusobnog sudjelovanja kolona, kidajući lopatama i bajunetima žičane prepreke, ali su doživjele pravu katastrofu. Čitava dva dana su vođene teške borbe ali položaj nije zauzet, a gubici su bili ogromni, pa su dalji napadi prekinuti do dolaska pojačanja. Narodna enciklopedija Srba, Hrvata i Slovenaca (1927.) navodi da su gubici srpske vojske bili: poginulo i nestalo 16 oficira i 475 vojnika, ranjeno i evakuirano 14 oficira i 606 vojnika, zarobljeno 4 oficira i 477 vojnika. Vojna enciklopedija (1970.) navodi da su srpski gubici bili oko 1.000 mrtvih, ranjenih i nestalih. Dr Borislav Ratković, urednik Vojnog leksikona (1981.), navodi da su jedinice Drinske divizije izgubile blizu 1.800 ljudi, skoro petinu od ukupno poginulih u Prvom balkanskom ratu (Srbija je izgubila 22.000 poginulih ili umrlih uslijed bolesti). Dok su pojačanja u vidu novoformiranog Primorskog kora stigla, Velike sile su u Londonu već definitivno odlučile da Skadar pripadne novoformiranoj Albaniji. Zbog ovoga se odustalo od daljih napada na Brdicu. Reakcije Kada su vijesti o brdičkoj katastrofi stigle do Srbije, beogradska "Štampa" je u članku "Bitka na Brdicama" napala strahovitu pogibiju riječima: "Opšte je osećanje, da se tamo nije vodio račun o ljudima. Ljudi su izgubili svoju raniju vrednost i vrede taman onoliko koliko i bundeve.“ Nakon nekoliko dana u istom listu anonimni "stručnjak" (D. Tucović smatra da je u pitanju neki oficir), piše u članku "Jedan zločin": „Svakoga dana izbijaju u javnosti novi jezoviti detalji o strahovitoj kasapinici na koju je izveden naš primorski odred na Brdicama. Vlada, istina, produžava i dalje da ovu krvavu tragediju obmotava najvećom misterioznošću i uvek izbegava da objavi listu gubitaka koje je naša vojska pretrpela u tom mahnitom preduzeću. Ali posle objave našeg izveštaja iz Murićana javno mnenje uzbuđeno je toj meri tim zločinom izvršenim nad srpskom vojskom, da zatajivanja i zatiškavanje više ne pomažu. Na Brdicama palo je u ludo blizu 1300 srpskih vojnika i 39 oficira. Za taj beskorisni pokolj mora neko odgovornost da ponese.“ Kao odgovor na optužbe, vladino glasilo "Samouprava" je priopćilo kako je »pred zoru, 26 januara, komandant primorskoga odreda dobio izrično naređenje od crnogorske Vrhovne Komande da vrši napad na Brdicu«, odnosno svalila je odgovornost za pogibiju na Crnogorce. Napadu na Brdicu se ima blagodariti, po pisanju vladinoga lista, što je položaj Brdanjola pao Crnogorcima u ruke. Komandant Primorskih trupa pukovnik Damjan Popović i komandant Drinske divizije pukovnik Pavle Paunović bili su smijenjeni zbog ovog teškog neuspjeha koji je ogorčio srpski narod. Ali je brdička kasapnica vrhunac ovoga bezobzirnoga bacanja ljudi u smrt i avanturističkih bravura bez smisla i ikakvih izgleda na uspeh. Istoriju te kasapnice još uvek obavija taman veo. Skadarska utvrđenja su najmodernijega tipa, jer je Turska naročito polagala da Skadar, kao istaknuti šiljbok na krajnjoj i vrlo važnoj tačci carstva, bude što bolje utvrđen. Rovovi su maskirani, u zemlji, i sagrađeni od betona. Najboljim dvogledima spolja se ništa ne vidi, a kada se otvori borba ne zna se odakle sve vatra ne sipa. Prodiranje napadača sprečava nekoliko nizova različnih prepona, naročito hajdučkih jama koje se mogu staviti pod vodu i bodljikastih žica koje su povezane gvozdenim stubovima utvrđenim u cementnim podlogama. Celo utvrđenje je sada branjeno ne samo pešačkom vatrom iz zaklonjenih rovova već mnogobrojnom artiljerijom, naročito gradskim topovima najvećega kalibra. Da se takva utvrđenja ne osvajaju golim šakama, uz potporu nekoliko brdskih baterija, čak bez ijednoga poljskoga topa, to je mogla proceniti najobičnija vojnička pamet. Pa ipak je napad naređen i 26 januara srpskom narodu priređena jedna od najluđih i najtežih pogibija u celom srpsko-turskom ratu. 
Pogled s tvrđave Brdica (Kalaja e Bërdicës) na padine Brdice.
U daljini (lijevo) vidi se brdo Rozafa s istoimenom tvrđavom. Naziv originala: Kastell und Tepehöhen von Brdica aus; K.u.k. Kriegspressequartier, Lichtbildstelle - Wien; 1914.-1918. |
Crnogorski knez Danilo za vrijeme napada na Brdicu pada u zamku i spašava ga srpski bataljun
Ilustracija za La Domenica Del Corriere, 16-23.3.1913. Podnaslov izvornika: Il principe Danilo del Montenegro durante l'assalto di Brdica cade in una bocca da lupo ed e salvato da un battaglione serbo. La Domenica Del Corriere, 16-23 Marzo 1913 Brdica u vrijeme Prvog svjetskog rata
Pogled s Brdice u smjeru Bardanjolt
Naslov izvornika: Brdica-Vorfeld gegen die Bardanjolt-höhen (1916.); K.u.k. Kriegspressequartier, Lichtbildstelle - Wien; Österreichische Nationalbibliothek - Austrian National Library 
Pogled s Brdice u smjeru Bojane i Taraboša
Naslov izvornika: Bojana und Tarabos-Vorfeld von Brdica aus; K.u.k. Kriegspressequartier, Lichtbildstelle - Wien; Österreichische Nationalbibliothek - Austrian National Library IZVORI I LITERATURA
BELIĆ, Vladimir (brig. genereral): Narodna enciklopedija. Beograd, 1927. LAINOVIĆ, Andrija: Enciklopedija Jugoslavije. JLZ. Zagreb, 1982. str 45. RATKOVIĆ, Borislav: Prvi balkanski rat - na Kosovu i Albaniji TUCOVIĆ, Dimitrije: Srbija i Arbanija. Beograd, 1914. (PDF) VOJNA ENCIKLOPEDIJA: Knjiga prva. Beograd, 1970. str. 579. WIKIPEDIJA: Bitka na Brdici |
Beltojë
|
Beltojë je naselje , uz jugoistočne obronke Brdice, u nekadašnjoj općini Bërdicë u Skadarskoj oblasti. Nalazi se na albanskoj državnoj cesti broj 1 (SH1). Nakon administrativne reforme 2015. godine, dio je općine Skadar. Rodno je mjesto albanskog narodnog junaka Hamze Kazazija.
Ilirska gradina Beltoja nalazi se oko 2 km zračne linije južno od utvrde Rozafe, između sela Beltojë. Planina Hebej, Berdicë, na vrhu brda 168 m nadmorske visine: ima manje-više središnji položaj na području koje s topografskog i arheološkog gledišta privlači pozornost. Brdo na kojem se naselje uzdiže tvore uglavnom vapnenačke litice, strme padine i jaku prirodnu zaštitu. Gornji dio ima oblik poligonalnog platoa, pogodan za smještaj manje grupe ljudi; ima površinu od približno 0,8 ha, danas djelomično oštećen raznim radovima. Osim navedenih čimbenika, blizina naselja cestama utjecala je i na položaj ove gradine ilirskog plemena Labeata. Kroz rijeku Bojanu (Bunu), čije vode teku nedaleko od naselja, prema zapadu, prelazi preko Jadranskog mora. Iako za kopnenu cestu Skadar-Lissus nedostaju potpuni podaci, konfiguracija terena, pretpostavlja se kako bi njezina ruta trebala biti u blizini ovog naselja, na istoku. U naselju se nalazi katolička crkva (Kisha e Beltojes). 
Tlocrt utvrđene ilirske gradine Beltojë (al. Qyteza e fortifikuar e Beltojës)
Pogled na Beltojë s ceste Skadar-Tirana
Izvor: Google Maps |
Hamza aga Kazazi (Hamz agë Kazazi)
Hamza aga Kazazi, također poznat kao Hamz Kazazi (1779.-1859.), bio je albanski borac i vođa, poznat po svojoj ulozi u albanskom ustanku 1835. godine u Skadru, tada središtu Skadarskog pašaluka Osmanskog Carstva. Imao je jedinog sina po imenu Tahir Hamze Kazazi. Poznat je i kao prvi Albanac kojeg je fotografirao Pietro Marubi.. Kazazi je bio potomak seoske obitelji iz naselja Beltojë, u blizini Skadra, koji se ranije tamo naselilo. Za vrijeme vladavine Mustafa-paše Bušatlije bio je zadužen za vojnu jedinicu koja je održavala red unutar grada. Nakon dolaska Osmana Hafiza-paše u Skadar dao je ostavku i usprotivio se novoosnovanoj otomanskoj upravi. On je zajedno s Dashom Shkrelijem (Dasho Shkreli) bio vođa zajednice esnafa (zanatskih cehova). Kada je 1835. Hafiz-paša naredio uhićenje svih osoba koje su se suprotstavljale njegovoj upravi, Hamza Kazazi je otvorio vatru na patrolu koja mu je došla, što je izazvalo ustanak. U ustanku je Kazazi bio član Privremenog vijeća i vođa vojnih aktivnosti tijekom albanskog ustanka 1835. protiv Osmanlija. Bio je zadužen za ustanak do 29.7.1835., kada je teško ranjen u bitci na obližnjem mjestu zvanom "Sv. Ivan" (Alb: Guri i Shën Gjonit; Guri i Shëngjonit). S gušenjem ustanka potpuno je napustio političku scenu i bez obzira na pokušaje Osmanlija da ga vrate, nije prihvatio nikakve položaje sve do svoje smrti 1859. 
Hamza Kazazi
Autor fotografije je Pietro (alb. Pjetër) Marubi; ovu fotografiju smatraju prvom albanskom fotografijom, snimljenoj 1856. godine, samo 19 godina nakon prve fotografije na svijetu. |
Fusha e Trushit
|
Fusha e Trushit (dosl. prijevod: Truško polje) nalazi se uz lijevu obalu rijeke Bojane, južno od brda Brdice. Na zapadu polja nalazi se rijeka Bojana, na jugozapadu - nasuprot Fraskanjela na crnogorskoj obali rijeke - nalazi se izdužen brijeg Mali i Gjyimtit (133 m), na jugu poja je sjeverozapadni kraj dugačkog brda Mali i Jushit - Mali Kakkarq(it), na istoku su brda Kulmi i Meglushës (161 m) i Kulmi Zefjanës (249 m), a na sjeveru brdo Brdica. Otprilike u središtu između ovig brijegova i brda nalazi se najveće naselje u polju Trush.
Jugozapadno od Truškog polja, u smjeru Jadranskog mora nalazi se Fusha e Velipojës (dosl. prijevod: Velipojsko polje), uz kojega se nalazi i estuarij rijeke Bojane - njezino ušće u Jadransko more. 
Pogled prema Tarabošu, iz zaselka Sumsi (nedaleko sela Fshati i Ri), preko polja Fusha e Trushit
Kulmi i Melgushes, pogled sa sjeverozapada
|
Fusha e Trushit, sjeverni dio
Izvor: Open Street Map 
Kulmi Zefjanes
Cunaj (Ranxa), pogled na Kulmi Zefjanës
|
Shirq (Širć)
Sveti Srđ na Bojani (Kisha e Shirqit/Shirgjit)
Ostaci crkve
Ruševine crkve nekadašnjeg samostana, očuvane su samo djelimimice, jer je rijeka Bojana odnijela njezin oltarni dio i znatan dio naosa. Na temelju njeziih ostataka, moguće je, u općim crtama rekonstruirati nekadašnji izgled. Imala je tlocrt trobrodne bazilike, dužine 20 m, pokrivene dvostrešnim krovom. Uz nju se nalazio i visoki zvonik, koji je još uvijek postojao 1686. godine. Zidana je izmjeničnim redanjem kamena i opeke, između kojih su tanki slojevi morta (maltera). Ovakvo redanje se razlikuje od bizantskog kombiniranja kaena i opeke, uobičajenog za spomenike Vardarskog i Moravskog stila i karakteristično je za benediktinsku arhitekturu juga današnje Italije tj. prostora nekadašnjih normanskih država. Pored toga, u njenoj arhitekturi primetne su "primese gotike cistercistkog porekla" (Grupa autora, 2010.). Na crkvi su pronađene ploče s uklesanim natpisima o obnovama koje su izveli kraljica Jelena sa sinovima (na zapadnom portalu) i kralj Milutin. (Deroko, 1985.) PROČITAJ VIŠE IZVORI I LITERATURA DEROKO, Aleksandar: Monumentalna i dekorativna arhitektura u srednjovekovnoj Srbiji (treće dopunjeno izdanje). Beograd, 1985. GRUPA AUTORA: Leksikon gradova i trgova srednjovekovnih srpskih zemalja. Beograd, 2010. KERN, Ivan: Zaboravljeno srce države. Analitika.me. 13.8.2013. |
Svti Srđ i okolni srednjovjekovni gradovi
Autor grafike: Bratislav; Wikipedija 
Kako pronaći ostatke samostana
Iz Skadra cestom SH27 (Skadar - Velipoje) u smjeru Velipoja, paralelno s Bojanom, do nasellja Shirq (desetak kilometara od Skadra). Od Shirqa makadamskim putem prema Bojani. Prolazi se kroz omanje naseljeno mjesto i stiže do nasipa visokog više od deset metara. Sppustivši se s nasima dolazi se na plato pored Bojane s ostacima crkve. KOORDINATE CRKVE (Kisha e Shirgjit): |
3.2. Desnom, anamalskom obalom Bojane
Oblikë
Nizinsko područje uz desnu obalu rijeke Bojane, istočno od sela Oblik
|
Oblik, posjed Crnojevića Radič Crnojević (rođ: ? - 1396.), začetnik dinastije Crnojevića (ili Đuraševića, kako su se u početku zvali), pripadao je vlastelinskoj obitelji iz Gornje Zete. Posjedi su im bili u planinskom masivu iznad Kotora i Budve, između Lovćena i Skadarskog jezera. Ovaj se predjel polovinom 14. stoljeća u mletačkim poveljama, kao i dubrovačkim i kotorskim pisanim izvorima (1396./1397.) naziva Crna Gora. Izvan tog područja, Crnojevići su imali selo Oblik u Zabojani i dva sela u Skadarskom kraju (Samariši i Griša). WIKIPEDIJA |
Muriqan (Murićani)
Pogled na Muriqan i Taraboš, na horizontu
|
BORAVAK U PLANINI I KRAJU
Smještaj
Na područjju ove planine nema planinarskih kuća, ni skloništa, niti sličnih objekata.
Ugostiteljski objekti i usluge
CKLA; Konoba Ckla; Kontinentalni restoran; riblji restoran; TEL: +382 69 444 127; WHATSAPP: m.me/655077551276458; E-MAIL: cklakonoba@gmail.com; FACEBOOK Konoba Ckla
Vremenska situacija (vremenske prilike)
IZVORI I LITERATURA
Reference[1] Wikipedia - Tarabosh
Ostali izvori i literaturaUlcinj dobija dva vidikovca, DAN 25.1.2018.
Put do Skadra preko Taraboša – planinarenje, emocije, pitanja… Portal Monenegrina, 19.4.2015. |
Shkodra. Albania „hiking & biking”
Huber Cartographie
The map covers surroundings of Shkodra city and the south-east cost of Shkodra lake. Some hiking and biking routes, suggested by the Publisher, are displayed, as well as interesting climbing sites, tourist attractions, accomodation and medical facilities. The Huber Cartographie series of "hiking & biking maps" was prepared in cooperation with the Albanian Alps Associations and the National Society for Mountainous Studies.
Country
Albania
Scale
1:50000
|
Taraboš - zapadni dio (1:25000, 1 kvadrat = 1x1 km)
|
Taraboš - istočni dio (1:25000, 1 kvadrat = 1x1 km)
|
