|
|
|
Planina Oštrc (odn. Gvozd, u nekim izvorima) nalazi se sjeverno od Posušja, na krajnjem južnom obodu Duvanjskog polja, između toga polja, polja Rakitno (Vrpolje) i jezera Tribistovo. Administrativno se nalazi na području općina Tomislavgrad i Posušje.
Vrhovi glavnog grebena su: Veliki Oštrc (1304 m, na nekim kartama upisano 1301 m ili 1298 m), Gvozdac (1153 m), Ošljar (1256 m). Sjevernije od glavnog grebena, a u smjeru planine Lib pruža se niži paralelni greben Gvozda koji je na istočnom dijelu povezan s glavnim. Vrhovi nižeg sjevernog grebena su: Babića brig (1072 m) Medeni klanac (1130 m) i Matin grad. Gvozd je djelomice pod niskom šumom. Zbog svojeg atraktivnog položaja i biljnog bogatstva Gvozd su posjećivali još austrougarski botaničari. Granica glavnoga slivnog područja rijeke Neretve prolazi jugoistočno od planine Oštrca i vrha Velikog Oštrca, preko vrha Ošljar (1255 m) na sjeveroistok i preko vrha Slobodnik (1111 m) izbija na vrh planine Liba (Svinjar, 1481 m). Granica glavnoga slivnog područja rijeke Cetine prolazi preko brda Jarma na planinu Oštrc na vrhove Ošljar (1255 m) i Veliki Oštrc. S vrha teče Ružićki potok koji se ulijeva u jezero Tribistovo. Drina, mali pritok Šujice, jedine rijeke ponornice u Duvanjskom polju, teče samo kišni dio godine, a tvore je Miljacka i Studena - obje izviru ispod planine Oštrs (Gvozda). Studena izvire u selu Crvenicama na čijem se izvorištu nalazi i izletište Studena. Inače, istočno od Rakitna je viši Rakitski gvozd (dio je masiva Čabulje) s najvišim vrhom od 1661 metar nadmorske visine. Projekt vjetropelektrane "Oštrc" bio je 2020. godine još u fazi ishođenja dozvola. Snaga i smjer vjetra pratila se bez prekida preko pet godina uređajima na 84 metra visokom mjernom stupu na Oštrcu. Planirana VE Oštrc imat će osam vjetroturbina ukupno instalirane snage 28,2 MW, planirana godišnja proizvodnja je 94 GW/h električne energije što bi bilo dovoljno za opskrbu svih kućanstava u Posušju, Grudama i Ljubuškom. IZVOR Hrvatski medijski servis HMS: Gradi se vjetrolektrana vrijednosti 35 milijuna eura. 17.1.2020. |
O imenu planine (Gvozd)
Imenica gvozd prvobitno je značila šuma, a kasnije će dobiti značenje gora. Stoga i podsjećanje da se današnja hrvatska planina Petrova gora u srednjem vijeku zvala Gvozd, a poznata je kao kultno mjesto hrvatske povijesti, mjesto pogibije posljednjeg hrvatskog kralja narodne krvi Petra Svačića (Snačića) iz 1097. godine. Danas se i najveće naselje ispod nekadašnjeg Gvozda zove Gvozd (1570 stanovnika), donedavno Vrginmost. Inače, gvozd je s jezičnog motrišta veoma zanimljiv pojam. Naime, toj sveslavenskoj i praslavenskoj riječi značenjem odgovara latinski clavus sa značenjem klin, klinac, ali onaj drveni, dakle klin od drveta. Primjerice u ruskom jeziku gvozd znači isto što i turcizam ekser ili pak romanizam iz mletačkog dijalekta talijanskog jezika čavao, u češkom jeziku imenica hvozdej znači daska, kao i poljski gwozd. Međutim, ako i dalje prodiremo u još dublju jezičnu prošlost, onda saznajemo da je gvozd najranije označavao „drvenu oštricu izraslu u šumi, neizdjeljanu ili izdjeljanu, pa odatle gvozd sa značenjem drveni klin i mjesto gdje je izrastao-šuma.“ Dakle, gvozd je onodobno imao značenje „šuma, dubrava, gora, loza odnosno ono što se u većini slavenskih jezika zove les.“ Kad je napretkom tehnike drveni klin zamijenjen metalnim, onda je gvozd po zakonu sinegdohe dobio novo značenje, postao je istoznačica željeza, a na drugoj strani s vremenom je gvožđe, izvedeno od gvozd, postalo gotovo potpuna zamjena za željezo. Na tragu navedenog je i prvo spominjanje naselja Zagvozd u Imotskoj krajini. U vrijeme II. crkvenog sabora 533. godine Zagvozd se spominje pod imenom Montenense (latinski mons, montis = planina), što je samo prijevod s latinskog "za gvozdom"; za planinom, tj. iza planine Biokove, gledajući s morske strane iz Makarskog primorja. Tada je Montenense spomenut kao jedno od mjesta koje je diobom stare biskupije sa sjedištem u Saloni (danas Solin) pripalo novoj biskupiji Maccrum (danas Makar pokraj Makarske). Uz Zagvozd iz hrvatske ekonimije navodimo i sljedeće primjere: Gvozd (ranije Vrginmost), Gvozdanska (Pakrac), Gvozdansko (Dvor na Uni). Jugoistočno pak od zaselaka Zaušlja i Male Poljane sela Sutine (Rakitno) nalazi se Britvički gvozd (s vrhom Bovan od 1.212 metara), a nazvan po selu Britvici koje pripada općini Široki Brig. Između Rosnih poljana i Bilih stina, također na sutinskom području, nalazi se uzvisina s nazivom Gvozdac. Također na sutinskom području, istočno od zaseoka Donjih Vlašana, smješteno je i Po(d)gvožđe (1321 metar). IZVOR ŠARAC, Ivica: ZEMLJOPISNI NAZIVI DUVANJSKOG PODRUČJA: Oronimi (5) – Planina Gvozd. Prema izvoru: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006. mandinoselo.com, 25.11.2016. |
|
Rakitno polje je krško polje u Bosni i Hercegovini, u zapadnoj Hercegovini. Sjeverozapadno je veće Duvanjsko polje, zapadno je Posuško polje s Posušjem, a na istoku planina Čabulja. Pruža se pravcem sjeverozapad-jugoistok. Dugo je 8,5, a široko tri kilometra s površinom 15 km2. Poljem teče pritoka Lištice Ugrovača koja ga povremeno plavi. Udolina između Poklečana, Vrpolja i Sutine je bogata vodom, a u njoj poniru i tri rječice: Jelica, Zmijevac i Ugrovača. Nadmorska visina polja je oko 900 metara nadmorske visine.
U toj prostranoj tanjurastoj i pitomoj zaravni nalaze se tri sela: Poklečani (892 m n.v.), Sutina (1139 m n.v.), i Vrpolje (874 m n.v.), koja se obično označavaju zajedničkim nazivom Rakitno. Rakitno je, uz Posuško i Virsko polje, Tribistovo i planinsko područje oko Blidinjskog jezera, jedna od četiri zaravni posuškog kraja. |
|
Kad je u sklopu svog drugog po redu pastirskog pohoda staroj Duvanjskoj biskupiji makarski biksup Nikola Bijanković slavio svetu misu među stočarima na Svinjači, visoravni između Vrana i Čvrsnice, stigla su desetorica Turaka i zapovjedili biskupu i njegovoj pratnji da odah napuste to mjesto. Biskupv tajnik don Fridrich Marolli u dnevniku je zabilježio da su "odmah uzjahali konje i uputili se u Miljacku, selo udaljeno šest milja. Sav narod iz Rakitna pratio je biskupa do Miljacke, gdje su našli drugih 600 osoba, od kojih se 300 krizmalo".
Miljacka, danas zaselak sela Mesihovine, spominje se i u srpnju 1735. godine, kad je u tom naselju boravio, odsjednuvši u kući Jakova Bagarića, makarski biskup Stipan Blašković. "22. srpnja biskup ode, zapisao je njegov tajnik, na brdo Miljac ili Veliko (brdo), zapovijedi da se ondje postavi oltar, obavi obrede, podijeli blagoslove, zapise…" Uz spomenuto naselje Miljacka i brdo Miljac Duvanjskim poljem teče i rječica Miljacka, koja se ulijeva u Drinu, također rječicu na Duvanjskom polju. Koncentracija čak tri toponimijska naziva: ekonim Miljacka, oronim Miljac i hidronim Miljacka na relativno uskom prostoru upućuje na zaključak da je to područje nekoć pripadalo osobi s imenom Miljac i vjerojatno se zvalo Miljacka Vas ili pak slično, otprilike tako kako će kasnije u vrijeme turske vlasti biti Mesihovina i njezini gospodari begovi Mesihovići. Zajednički svim trima toponimijskim imenicama je što u osnovi imaju pridjev mil, mio sa značenjem drag, voljen. Od njega je izveden deminutiv miljahan, a kako u narodnom govoru ne postoji glas „h“, dobiveno je miljaan, što je stezanjem dalo miljan, miljen. Upravo od njega su izvedena imena: Miljan, Miljen, Miljana ,Miljenko, Miljenka, Miljac, Miljacka. Na sličan sunačin nastali nazivi naselja i u još nekim predjelima Bosne i Hercegovine: Miljačići (Kakanj), Miljakovci (Prijedor), Miljanovci (Kalesija, Tešanj), Milje (Trnovo), Miljeno (Čajniče), Miljevac (Nevesinje), Miljevci (Sanski Most), Miljevići (Bosanska Gradiška, Olovo, Sarajevo, Zavidovići), Miljevina (Foča), Miljkovići (Mostar, Velika Kladuša). Bez obzira na sve izneseno, navodimo još neke mogućnosti nastanka toponima Miljacka, doduše malo vjerojatne: 1. M. Pavlinović je zabilježio pojmove miljac i miljak sa značenjem „zemljište na kojem netko živi i obrađuje ga“ odnosno otprilike isto ono što znači mnogo poznatiji „milć“ (zemljište, temelj kuće, pravno vlasništvo, nekratniana); 2. u velikom Akademijinom rječniku miljac je i naziv neke rijetke ptice; 3. R. Dodig upravo u vezi s duvanjskom Miljackom spominje i „izgubljeni apelativ mil, plitko pjeskovito tlo.“ IZVOR ŠARAC, Ivica: ZEMLJOPISNI NAZIVI DUVANJSKOG PODRUČJA: Miljacka. Prema izvoru: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006. mandinoselo.com, 15.5.2015. |
|
Tribistovo jezero
Tribistovo jezero je nastalo kao akumulacija pitke vode za potrebe Posušja. Napravljeno je 1989. godine. Nalazi se na cesti za skijalište Blidinje i Blidinje jezero, a između Posušja i Rakitna. Dužina mu je oko 500 metara, širina oko 300 metara, dok je najveća dubina oko 15 metara na najdubljim dijelovima. |
|
|
Imate li bilo kakve komentare, ispravke, mišljenja ili priloge o ovoj stranici?
Molimo pošajite ih putem slijedećeg obrasca ili direktno na adresu elektroničke pošte: E-MAIL Navedite o kojoj se planini ili temi radi. Ovisno o Vašoj želji, Vaš identitet u objavljenom tekstu (prilogu) može biti prikazan ili neobjavljen. ODGOVARAM NA SVAKI UPIT! Ukoliko ne dobijete odgovor, molim Vas pišite direktno na slijedeću adresu: papaczg@hotmail.com INDIVIDUAL VISITORS SINCE JANUARY 14TH, 2019
|
Svi materijali (tekstualni, kartografski, fotografski, audio i video) kojih je isključivi autor DINARSKO GORJE mogu se slobodno preuzimati, bez ikakvih dodatnih uvjeta. Radi se o materijalima na stranici uz koje nije posebno navedeno tko je njihov izvor ili se iz samog sadržaja to ne vidi. Ukoliko želite koristiti pojedine sadržaje sa stranice, a u dvojbi ste o njihovu porijeklu, molimo da kontaktirate DINARSKO GORJE.
All materials (textual, cartographic, photographic, audio and video) of which the sole author is DINARSKO GORJE WEBPAGE (Dinaric mountains) can be freely downloaded and used without any additional conditions. These are materials on the site where their source or author is not specifically stated. If you want to use some content from the site, and you are in doubt about its origin, please contact the Website administrator. 
PLEASE, KEEP OUR ENVIRONMENT CLEAN!
|
