|
|
SREDIŠNJI POJAS > SREDIŠNJE BOSANSKO-HERCEGOVAČKE PLANINE > GRUPA ZELENGORE (MASIV ZELENGORE) > Zelengora (planina)
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Bregoč, 2015 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.3543, 18.5676
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Bregoč, 2015 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.3543, 18.5676
O planini
|
|
UvodZELENGORA je planina u Bosni i Hercegovini, koja se također nalazi i u sastavu Nacionalnog parka "Sutjeska", zajedno s Lelijom te Maglićem i Volujkom. Velik dio Zelengore ima karakter planinske visoravni (platoa) s koje se uzdižu planinski grebeni. Na njoj se nalazi velik broj izvora bistre, pitke i hladne vode, te više ledenjačkih jezera ("gorske oči"), od kojih su najpoznatija Kotlaničko jezero, Orlovačko jezero, Štirinsko jezero, Jugovo jezero, Donje Bare, Gornje Bare i dr. Na istočnom dijelu nalazi se divlji kanjon rijeke Hrčavke. Najviši vrh Zelengore je Bregoč (2015 m), a pored njega na njoj se nalazi još desetak vrhova s oko 2000 m n.v. Mnogi od njih, kao i grebeni na kojima se oni nalaze, odlični su vidikovci. Zelengora ima bogat biljni i životinjski svijet.
Velik dio planine pokrivaju pašnjaci i goleti iznad gornje granice gustih šuma. Na samoj planini nema stalnih naselja. Nekada je bilo mnoštvo raštrkanih koliba po aktivnim katunima, u kojima je stoka boravila na ispaši od kraja V. do polovice IX. mjeseca. ENGLISH SUMMARY: ZelengoraZELENGORA is a mountain in Bosnia and Herzegovina, which is also part of the "Sutjeska" National Park, together with Lelija and Maglić and Volujak mountains. Much of Zelengora has the character of a mountain plateau (highlands) from which mountain ridges rise. There is a large number of springs of clear, drinkable and cold water, and several glacial lakes ("mountain eyes"), the most famous of which are Kotlaničko Lake, Orlovačko Lake, Štirinsko Lake, Jugovo Lake, Donje Bare, Gornje Bare, etc. In the eastern part there is a wild canyon of the river Hrčavka. The highest peak of Zelengora is Bregoč (2015 m), and next to it there are a dozen other peaks with about 2000 m above sea level. Many of them, as well as the ridges on which they are located, are excellent lookouts. Zelengora has a rich flora and fauna. Much of the mountain is covered by pastures and barren lands above the upper limit of dense forests. There are no permanent settlements on the mountain itself. There used to be a lot of huts scattered on the active katuns, in which the cattle stayed on pasture from the end of May to the middle of Septemnber. |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI: Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici planine Zelengore
 Oglašavajte ovdje:
|
GEOGRAFIJA / ZEMLJOPIS
Tovarnica
Stijene Tovarnice, krajnjeg jugoistočnog grebena planine Zelengore koji se uzdiže nad kanjonima rijeka Jabušnice (Jabučnice) i Sutjeske.
Stijene Tovarnice, krajnjeg jugoistočnog grebena planine Zelengore koji se uzdiže nad kanjonima rijeka Jabušnice (Jabučnice) i Sutjeske.
Planine, grebeni i vrhovi
|
Naslovna fotografija
Pogled prema zapadu s južnog obronka Bregoča, s najvišeg zelengorskog vrha Zelengora spot
Datum objave:10.2.2010. Autor: Rafting centar Tara-Raft Planine Bosne i Hercegovine
(1 dio Maglić) Zelengora, od 5. minute videa; Autor Adnan Adilović | |||||||||
Vode
Na planini Zelengori nalazi se velik broj izvora bistre, pitke i hladne vode, te sedam ledenjačkih jezera i jedno umjetno.
Rijeke
|
Na istočnom dijelu planine nalazi se divlji kanjon rijeke Hrčavke, lijeve pritoke Sutjeske. Vode koje teku sa Zelengore, slijevaju se rijekama Neretvom, Sutjeskom i Drinom prema dva mora - Jadranskom (Jadranski sliv) i Crnom (Crnomorski slijev). Najveći vodotok na južnom obodu Zelenogore je Jabučnica, odn. Jabušnica, lijeva pritoka Sutjeske.
Kanjon Sutjeske
Dio kanjona južno od Tjentišta 
Stijene kanjona rijeke Hrčavke
|
#mediaviewer/File:Sutjeska.JPG)
Sutjeska
Izvor: Wikipedia; Autor: Vladimir Stefanović 
Hrčavka Izvor: Centar za životnu sredinu
|
Jezera
|
Na planini Zelengori ima sedam ledenjačkih jezera i jedno umjetno.
Jezerima na Zelengori prijeti izumiranje
Ledenjačkim jezerima na Zelengori u Nacionalnom parku „Sutjeska“ prijeti izumiranje, zbog zatravljivanja, odn. eutrofikacije - kao što je to slučaj i sa svim ledenjačkim jezerima u Dinarskom gorju. Najugroženija su Crno i Orlovačko jezero, u kojima se voda sve više gubi na račun vegetacije. Takvim jezerima moguće produžiti vijek trajanja čišćenjem potencijalnih izvora zatravljivanja, kao npr. sječom drveća koje nije autohtono, a koje stvara podvodni sloj lišća i sprječava dotok kisika - kao što je to npr. učinjeno kod jezera Donje bare. |
Jezera ZELENGORE, Orlovačko-Kotlaničko-Kladopoljsko-Štirinsko-Jugovo
Datum objave: 30.6.2020. Autor: Zoran Pjanic Opis: 27.6.2020. Orlovačko jezero - Kotlaničko jezero - Kladopoljsko jezero - Štirinsko jezero - Jugovo jezero Krenuli smo u 9 ujutro, a vratili se oko 21 navečer, krivo je Kladopoljsko...baš je daleko. Kotlaničko je najbolje za kupanje, Štirinsko je plitko sa travom na dnu, ali toplije, a na Kladopoljsko smo ljuti pa se nismo kupali Dužina staze, koja je dobro obilježena, je oko 35 km sa 1500m uspona Izvora i potoka ima posvuda(ne mora ih biti i krajem ljeta) Noćenje je u planinskoj kući kod domaćina Željka Popovića u kojoj smo imali sve što treba prije i poslije ovakvih pustolovina. | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
PRIRODA
Divokoze (Rupicapra rupicapra balcanica) na padinama Tovarnice
|
Zaštita prirode i ekologija
|
Nacionalni park "Sutjeska"
Nacionalni park "Sutjeska" obuhvaća planinsko područje na tromeđi Bosne, Hercegovine i Crne Gore, između rijeka Pive, Drine, izvorišnog područja rijeke Neretve, te planinskih masiva Bioča, Vučeva, Maglića, Volujaka, Lebršnika i Zelengore. Površina parka iznosi 17.250 ha, od čega je više od 66% pokriveno šumama, a ostatak čine livade, pašnjaci i goleti iznad gornje granice šuma. Pored toga, Nacionalni park "Sutjeska" upravlja lovištem "Zelengora", koje zahvaća površinu od oko 53.240 hektara. 
Granice Nacionalnog parka Sutjeska Nacionalni park „Sutjeska“ prostire se na područjima opčina Foča i Gacko, na ukupnoj površini od 17.350 ha i obuhvaća zaštićeno područje Sutjeske, strogi prirodni rezervat Perućica, dijelove planina Maglić, Volujak i Zelengora. Granica Nacionalnog parka „Sutjeska“ počinje na Magliću, kota 2386, na granici BiH i Crne Gore, te slijedi granicu preko kote 1759 do kote 1515, odakle preko Rujevca i kote 1577 izlazi na kotu 1405, te putem na Ždrijelo, istočno od kote 1510. Od ovog mjesta, idući izohipsama, izlazi na kotu 1100, ostavljajući Glasinac izvan Nacionalnog parka, i dalje, izohipsama na Kikalo, te pored sela Mrkalja, ostavljajući ga izvan Nacionalnog parka, izlazi na rijeku Sutjesku do mjesta Poda, gdje rijeka Hrčavka utječe u Sutjesku. Granica NP potom slijedi tok Hrčavke do Velikog lakta, odakle obuhvatajući Jelovac i Treskavac izlazi na kotu 1529, dalje ide ravno na trigonometar 1871 (Velika Košuta), zatim preko kote 1801 (Mala Košuta), obuhvaćajući Vrbničke kolibe, dolazi na kotu 1622, te dalje, obuhvaćajući Bijelo i Crno jezero, dolazi na kotu 1134. Odatle se granica penje na kotu 1696 i, zahvatajući jezero pod Orlovcem preko kote 1441, dolazi na kotu 1821 (vrh Stog) i kotu 1835 (Borovno brdo). Od Borovna brda granica se spušta na kotu 1517, te dalje ide potokom Jabušnicom sve do njenog utoka u Sutjesku kod mjesta Sastavci, kota 854. Od ovog mjesta ostavljajući selo Grab izvan Nacionalnog parka, granica se penje prema trigonometru 1136 (Slavno brdo), te odatle preko kote 1325 dolazi na kotu 1481, zatim na kotu 2.112 i izbija na trigonometar 2294 (Studenac), na granicu BiH I CG, odakle izlazi na početnu tačku Maglić, kota 2386, granicom između država. |
Nacionalni park Sutjeska - mrtvi kapital ili laboratorija u prirodi
Datum objave: 28.12.2015. Autor: Centar za životnu sredinu Opis: U sklopu kampanje ''Bitka za Sutjesku'' realizovano je naučno istraživanje kanjona rijeka Sutjeska i Hrčavka u Nacionalnom parku Sutjeska. Istraživanje je sprovedeno u periodu od 25. juna do 2. jula 2015. godine i kao rezultat dalo veliki broj jako interesantnih podataka. Od novih vrsta za područje parka, preko novih vrsta za BiH, pa da novih vrsta za nauku. Ojačana je naučna mreža BiH i regiona, ali i ostvareno ono najvažnije – dobijena je izuzetno jaka i načuno teška argumentacija kojom još jednom pokazujemo koliki je značaj Sutjeske i koliko nam je ona još uvijek nepoznata. Publikacija je dostupna na: http://czzs.org/wp-content/uploads/2015/12/Sutjeska-Mrtvi-Kapital.pdf Nacionalni park Sutjeska
Reportaža RTRS, 14 08 2014. Opis: Nacionalni park Sutjeska,Zelengora,Tjentište,planinski turizam,izlet,jezera Zelengore,glečerska jezera,Maglić,prašuma Perućica,smještajni kapaciteti,izletnički turizam |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Povijesni pregled
|
Prapovijesno razdoblje
Iz brončanog i željeznog doba datirani su kameni tumuli (grobni humci od zemlje ili megalita), pronađeni na većem broju lokaliteta u blizini Tjentišta: Mrkalji, Gromila, Jarčina, Rudine i Zborna gromila u Šadićima, Gromila u Vrbnici, Kaldrma i Zavojnica u Prijeđelu. Gradinsko naselje nalazi se na lokalitetu Gradac, na uzvisini iznad rijeke Drine. Antičko i kasnoantičko razdoblje Za antičku rimsku civilizaciju ovo područje imalo je tranzitni karakter tako da u tom razdoblju ovdje nisu formirana gradska središta. Kao posljedica ovih okolnosti javlja se odsustvo tragova antičkih spomenika tipa fortifikacija, urbanih aglomeracija, javnih, sakralnih i memorijalnih objekata. Jedini tragovi ljudske djelatnosti iz ovog razdoblja su jako oštećeni i loše vidljivi dijelovi trase antičke ceste (pokriveni turskom kaldrmom). O daljnjem kontinuitetu naseljenosti šireg područja svjedoči ranokršćanska bazilika pronađena na lokalitetu Crkvina u Prijeđelu. Bazilika je dvobrodna, s oltarnim apsidama na istočnoj strani, a njena kompletna izrada, koja se pripisuje domaćim majstorima, prilagođena je konfiguraciji terena. U seobi naroda ova crkva je zapuštena, razrušena, a kasnije je u njenoj blizini nastala nekropola stećaka. Romanička crkva iz 12. stoljeća otkrivena je na lokalitetu Crkvina u Prijeđelu kod Foče. Nađeni su stupovi i kapiteli s ukrasima - križ, biljni motivi, rozete i figuralne predstave, a na jednom je i lav. Arheološki nalazi iz srednjovjekovne crkve u Prijeđelu kod Foče, danas se nalaze u Zemaljskom muzeju BiH u Sarajevu. Nedaleko od spomenutoga Prijeđela, na lokalitetu Đurđevica, otkrivena je jednobrodna srednjovjekovna crkva s plitkom, ali širokom apsidom. U njoj su nađeni brojni tragovi fragmenata freski zapadnoga gotičkoga kruga. Pogledaj ALBUM FOTOGRAFIJA |
ING. ARH. ALIJA BEJTIĆ
POVIJEST I UMJETNOST FOČE NA DRINI U okolini Foče postoji još dobar broj spomenika koji ukazuju na prošlost tih krajeva u srednjem vijeku i čije postanje ide baš u to doba. Među njima se u prvome redu ističe više podora tvrđava, osobito uz dolinu Sutjeske, od kojih su neki identični s već navedenim utvrdama, a drugi se ne daju još identificirati. Građevni oblici tih fortifikacionih objekata nisu još istraženi, ali je njihovu povijest ocrtao Mihailo Dinić u odličnoj studiji "Zemlje hercega Svetoga Save". Na tome istome području postoji dobar broj i lokaliteta s imenom Crkvina, Crkvice ili Crkvište, a to nas, dalje, upućuje i na crkvene spomenike, kojih je tu također moralo biti. Od njih se opet do danas još najbolje sačuvala stara crkva u selu Zagrađe ispod grada Sokola, za koju mještani vele da je bila dvorska crkva Hercega Stjepana. Od te kamene građevine sačuvali su se još visoki zidovi, ikonostas, svod od kamena, dijelovi svoda i jedan zanimljiv elemenat — kupola, građena, prema jednome opisu, po uzoru na kupolu Aja Sofije u Carigradu.16 Već po tim ostacima, koji kazuju, da je to bio velik objekt, detaljnije ispitivanje toga spomenika dalo bi sigurno vrijedne i zanimljive rezultate. |
Srednji vijek
Dolinama rijeke Drine i Sujeske, na istočnom obodu Zelengore, odavno su, a izuzetno aktivni u srednjem vijeku, prolazili trgovačko-karavanski putovi između istočne Bosne (gornje Podrinje, Polimlje, srednje Podrinje, Despotovine, s gradovima Foča, Goražde, Pljevja, Prijepoje, Višegrad, Prača, Zvornik i Srebrenica) te Hercegovine i primorja. Tako je i današnje Tjentiše nastalo kao značajna karavanska stanica na jednom većem proširenju u kanjonu Sutjeske. Karavane su s robom polazile iz Dubrovnika, preko Tebinja, Bileće, Gacka i Čemerna do Tjentišta. Od Tjentišta su dalje išle prema Popovom-mostu, pored sela Ćrevo i Kozmana (Kosman), pa preko sela Brod (na Drini) stizali u Foču. Iz Foče je postojalo više karavanskih putova u više smjerova.
1415.
24.8.1415. dubrovački poklisar (izaslanik) kod vojvode Sandalja Hranića, Đivo Gundulić (ser Zan de Gondola) izvješćuje dubrovačku vladu o zavjeri kralja Ostoje i Sandalja i ubojstvu kneza Pavla ("In Christe 1415 in Sutjesca"): "...Jutros je rano optišao kralj Ostoja sa svojim sinom i odjahao u ravnicu; s njim knez Pavle sa sinom, i vojvoda Sandalj, i vojvoda Vukmir, župan Dragiša, knez Vuk Hranić i vojvoda Pavle Kležić. Ja sam ostao kod kuće pišući neka pisma. Ubrzo je došao k meni jedan od sluga kneza Pavla, pa sam smjesta krenuo i odjahao do njih i zatekao ih tu naokolo prema Sutjesci... I kad smo bili blizu jednog mjesta koje se zove Parena poljana, tu vojvoda Sandalj isuka sablju i svi njegovi ravno k njemu. I odmah kralj Ostoja s nekim plemenitašima dade svezati kneza Petra i odvesti ga u Bobovac. Zatim vojvoda Vukmir poleti za knezom Pavlom. A ja sam svima njima uveliko molio da ne bude krvi među njima. ... Zatim dođe knez Vuk i jedan od Sandaljevih ljudi odsječe glavu rečenom knezu Pavlu i osta mrtav. Vlatko Tamarlić, pataren, povuče se da se spasi u moje sklonište, tj. kod fratara. Zatim ode do Pavlova tijela i dade ga prenijeti u Vrhbosnu..."
1418.
Tjentište spominju prvi put u pisanim izvorima 15.2.1418. Dvojica trgovaca Radoje Dubjević i Veselko Račić iz Tjentišta zadužuju se kod dubrovačkog vlastelina Mihaila Sorkočevića i braće na iznos od 116 dukata i na rok vraćanja od tri mjeseca.
1455.
Tjentište je imalo svog kneza, lokalni organ vlasti, koji se spominje u jednoj tužbi iz decembra 1445. To upućuje na razvijenu upravnu strukturu u okviru župe Sutjeska. Šire područje župe Sutjeska pripadalo je velmožama iz roda Kosače. Kosače su na području Tjentišta imali carinu. Maja 1432. spominje se Kovač Bogosalić, čovjek kneza Vukca Hranića u Tjentištu. Kasnije se na tom području spominje Katarina, supruga Vukca Hranića i Stjepan Vukčić Kosača. Za trgovca Radivoja Petkovića iz Tjentišta juna 1443. izričito je naglašeno da je čovjek vojvode Stjepana Vukčića.
Najvažnija privredna grana na području Tjentišta u srednjem vijeku je trgovina. Mada su kroz Tjentište učestalo prolazili karavani sa ponosnicima i robom, tu su se razvili i domaći trgovci koji su djelovali na lokalnom tržištu i bili veza za strane krupne trgovce. U kreditnoj trgovini, u knjigama zaduženja u Dubrovniku poznati su sljedeći trgovci iz Tjentišta: Radoje Dubijević i Veselko Račić (1418), Radiša Radosalić (1418), Petko Brajković (1418), Budeč Tihojević (1429), Kovač Bogosalić (1432), Pribio Medošević (1439), Stijepko Dubijević, Radivoj Petković i Miljen Branković (1441), Bogeta Radohnić (1443), Radašin Radatović (1444, 1445, 1446, 1448, 1449), Radonja Mladinović (1448). Broj trgovaca nije velik ali je njihova djelatnost zadovoljavala osnovne potrebe lokalnog tržišta u Tjentištu. U Dubrovniku oni se zadužuju u robi čija je vrijednost izražena u novcu (uglavnom tkanine), a zatim tu robu prodaju na području Tjentišta i okoline. Kada prodaju robu oni svoje dugove vraćaju kreditorima u novcu.
Prolazak i zaustavljanje trgovaca kroz Tjentište rezultirao je postojanjem svratišta i drugih objekata za smještaj ljudi, robe i konja. Stanovi (alberghi italijanskih izvora), kuće ili svratišta podignuta su u svrhu pružanja usluga putnicima. Putnici su kod stanjanina mogli dobiti stan za odmor i noćenje, te smještaj robe i konja. Tako se 1445. spominje u Tjentištu neki Radoje albergar (Radoe albergar nostro di Tintista). I sam herceg Stjepan Vukčić Kosača je u Tjentištu uz carinu imao "kuću" namjenjenu smještaju putnika („ad Tintista in domum et gabellam chercech Stepani“ (18. januar 1457. godine). Na području Tjentišta razvijeno je bilo stočarstvo i zanatstvo. Pojedinci su iskorištavali situaciju i bavili se drumskim razbojništvom, napadajući putnike koji su sa sobom nosili značajna materijalna sredstva. Predmet pljačke je novac, srebro, zlato, kalaj, a ponekad i oružje.
Dolinama rijeke Drine i Sujeske, na istočnom obodu Zelengore, odavno su, a izuzetno aktivni u srednjem vijeku, prolazili trgovačko-karavanski putovi između istočne Bosne (gornje Podrinje, Polimlje, srednje Podrinje, Despotovine, s gradovima Foča, Goražde, Pljevja, Prijepoje, Višegrad, Prača, Zvornik i Srebrenica) te Hercegovine i primorja. Tako je i današnje Tjentiše nastalo kao značajna karavanska stanica na jednom većem proširenju u kanjonu Sutjeske. Karavane su s robom polazile iz Dubrovnika, preko Tebinja, Bileće, Gacka i Čemerna do Tjentišta. Od Tjentišta su dalje išle prema Popovom-mostu, pored sela Ćrevo i Kozmana (Kosman), pa preko sela Brod (na Drini) stizali u Foču. Iz Foče je postojalo više karavanskih putova u više smjerova.
1415.
24.8.1415. dubrovački poklisar (izaslanik) kod vojvode Sandalja Hranića, Đivo Gundulić (ser Zan de Gondola) izvješćuje dubrovačku vladu o zavjeri kralja Ostoje i Sandalja i ubojstvu kneza Pavla ("In Christe 1415 in Sutjesca"): "...Jutros je rano optišao kralj Ostoja sa svojim sinom i odjahao u ravnicu; s njim knez Pavle sa sinom, i vojvoda Sandalj, i vojvoda Vukmir, župan Dragiša, knez Vuk Hranić i vojvoda Pavle Kležić. Ja sam ostao kod kuće pišući neka pisma. Ubrzo je došao k meni jedan od sluga kneza Pavla, pa sam smjesta krenuo i odjahao do njih i zatekao ih tu naokolo prema Sutjesci... I kad smo bili blizu jednog mjesta koje se zove Parena poljana, tu vojvoda Sandalj isuka sablju i svi njegovi ravno k njemu. I odmah kralj Ostoja s nekim plemenitašima dade svezati kneza Petra i odvesti ga u Bobovac. Zatim vojvoda Vukmir poleti za knezom Pavlom. A ja sam svima njima uveliko molio da ne bude krvi među njima. ... Zatim dođe knez Vuk i jedan od Sandaljevih ljudi odsječe glavu rečenom knezu Pavlu i osta mrtav. Vlatko Tamarlić, pataren, povuče se da se spasi u moje sklonište, tj. kod fratara. Zatim ode do Pavlova tijela i dade ga prenijeti u Vrhbosnu..."
1418.
Tjentište spominju prvi put u pisanim izvorima 15.2.1418. Dvojica trgovaca Radoje Dubjević i Veselko Račić iz Tjentišta zadužuju se kod dubrovačkog vlastelina Mihaila Sorkočevića i braće na iznos od 116 dukata i na rok vraćanja od tri mjeseca.
1455.
Tjentište je imalo svog kneza, lokalni organ vlasti, koji se spominje u jednoj tužbi iz decembra 1445. To upućuje na razvijenu upravnu strukturu u okviru župe Sutjeska. Šire područje župe Sutjeska pripadalo je velmožama iz roda Kosače. Kosače su na području Tjentišta imali carinu. Maja 1432. spominje se Kovač Bogosalić, čovjek kneza Vukca Hranića u Tjentištu. Kasnije se na tom području spominje Katarina, supruga Vukca Hranića i Stjepan Vukčić Kosača. Za trgovca Radivoja Petkovića iz Tjentišta juna 1443. izričito je naglašeno da je čovjek vojvode Stjepana Vukčića.
Najvažnija privredna grana na području Tjentišta u srednjem vijeku je trgovina. Mada su kroz Tjentište učestalo prolazili karavani sa ponosnicima i robom, tu su se razvili i domaći trgovci koji su djelovali na lokalnom tržištu i bili veza za strane krupne trgovce. U kreditnoj trgovini, u knjigama zaduženja u Dubrovniku poznati su sljedeći trgovci iz Tjentišta: Radoje Dubijević i Veselko Račić (1418), Radiša Radosalić (1418), Petko Brajković (1418), Budeč Tihojević (1429), Kovač Bogosalić (1432), Pribio Medošević (1439), Stijepko Dubijević, Radivoj Petković i Miljen Branković (1441), Bogeta Radohnić (1443), Radašin Radatović (1444, 1445, 1446, 1448, 1449), Radonja Mladinović (1448). Broj trgovaca nije velik ali je njihova djelatnost zadovoljavala osnovne potrebe lokalnog tržišta u Tjentištu. U Dubrovniku oni se zadužuju u robi čija je vrijednost izražena u novcu (uglavnom tkanine), a zatim tu robu prodaju na području Tjentišta i okoline. Kada prodaju robu oni svoje dugove vraćaju kreditorima u novcu.
Prolazak i zaustavljanje trgovaca kroz Tjentište rezultirao je postojanjem svratišta i drugih objekata za smještaj ljudi, robe i konja. Stanovi (alberghi italijanskih izvora), kuće ili svratišta podignuta su u svrhu pružanja usluga putnicima. Putnici su kod stanjanina mogli dobiti stan za odmor i noćenje, te smještaj robe i konja. Tako se 1445. spominje u Tjentištu neki Radoje albergar (Radoe albergar nostro di Tintista). I sam herceg Stjepan Vukčić Kosača je u Tjentištu uz carinu imao "kuću" namjenjenu smještaju putnika („ad Tintista in domum et gabellam chercech Stepani“ (18. januar 1457. godine). Na području Tjentišta razvijeno je bilo stočarstvo i zanatstvo. Pojedinci su iskorištavali situaciju i bavili se drumskim razbojništvom, napadajući putnike koji su sa sobom nosili značajna materijalna sredstva. Predmet pljačke je novac, srebro, zlato, kalaj, a ponekad i oružje.
|
1942.
Na Zelengori je 10.6. osnovana Četvrta proleterska crnogorska brigada. U njen sastav su ušli: dva bataljona Lovćenskog i po jedan bataljun Zetskog, Komskog i Durmitorskog NOP odreda. Na dan formiranja imala je pet bataljuna ukupne jačine 1.080 boraca. Prvi komandant brigade bio je Peko Dapčević, narodni heroj, a politički komesar Mitar Bakić, narodni heroj. Brigada je prošla ratni put dug preko 20.000 kilometara. Izgubila je više od polovice boraca, oko 5.000 ljudi. Dala je 48 narodnih heroja. Povodom 15-godišnjice bitke na Sutjesci, 1958. g. odlikovana je Ordenom narodnog heroja. 1943. Tijekom 6. mjeseca na širem području oko Zelengore vodila se Bitka na Sutjesci, odlučujuća bitka pete neprijateljske ofenzive kojom su partizani izvršili proboj iz obruča osovinskih snaga, u blizini rijeke Sutjeske u jugoistočnoj Bosni. Jedinice NOVJ vodile su ogorčene borbe od 27.5. do 15.6. kako bi probile neprijateljski obruč. Do 31.5. je sedam brigada prikupljeno na prostoru između Pive i Sutjeske. Prvi pokušaji, 5. i 7. juna (lipnja), da se front neprijatelja probije u donjem toku Sutjeske, nisu uspjeli. Proboj preko nabujale Sutjeske, u njenom srednjem toku, kod Tjentišta, izvršila je 1. proleterska divizija. 10.6. u ranim jutarnjim satima, Prva proleterska divizija je razbila borbenu grupu Höhne i probila neprijateljski obruč na Sutjesci. Uspjeh 1. proleterske divizije bio je od presudnog značaja za čitav ishod tridesetodnevne bitke na Sutjesci. Njenim prodorom kroz Zelengoru ka Jahorini bio je spriječen neprijateljski plan okruženja i uništenja glavne partizanske operativne grupe, i stvoreni su uvjeti za izvlačenje svih ostalih partizanskih snaga. Naredne noći Sutjesku je prešao i Vrhovni štab s 2. proleterskom divizijom. Odsječena 3. divizija je zajedno s ranjenicima desetkovana u proboju preko Sutjeske 13.6. Više 1945. Na Zelengori se 12. i 13.5. vodila bitka imeđu partizana i četnika tzv. Bitka na Zelengori. Bitka na Zelengori je posljednja bitka između partizanskog i četničkog pokreta. U pokušaju četničkih snaga (JVuO - "Jugoslovenska vojska u Otažbini") da se iz Bosne, preko Zelengore, Drine, Sandžaka prebace u Srbiju, snage NOVJ su taj plan onemogućile na taj način što su napravili „tampon zonu“ u području oko rijeke Bosne-Kalinovika-Motajice i Travnika. Namjera je bila da se u tom području sabiju i potpuno unište preostale četničke snage i onemoguće da se domognu Srbije. 
Borci 2. dalmatinske brigade u predahu na Milinkladama, 9.6.1943.
Autor fotografije: Žorž Skrigin 
Proboj iz okruženja na Sutjesci
Od 1.-25.6.1943 godine |
Borci Četvrte crnogorske proleterske brigade
U Janju kod Jajca 1942. godine, zajedno s Prvim krajiškim odredom. 
Bitka na Zelengori
Kretanje četničkih snaga 1945. godine Hronologija Bitke na Sutjesci - Nacionalni park Sutjeska, Tjentište
Datum objave: 8.6.2020. Autor: Nacionalni Park Sutjeska Opis: Prijatelji Sutjeske, ovom video prezentacijom radnici memorijala Bitke na Sutjesci još jednom žele da ukažu na ulogu i značaj bitke prekretnice, kako se u periodu od mjesec dana te 1943. godine sticala i branila sloboda. Upravo tog 𝟖. 𝐣𝐮𝐧𝐚 komandant Vrhovnog štaba Josip Broz Tito donosi značajnu odluku koja je sadržala plan da se zadržava front dok ne prođu ranjenici, te na prijedlog komandanta Prve proleterske brigade naređuje napredovanje ka dubini Zelengore što hitnije kako bi iskoristili uzani koridor spasa. O velikoj žrtvi, stradanju, nadljudskim naporima, žilavosti i izuzetnim vještinama vojnog manevrisanja sa jako ograničenim resursima možete čuti u video prezentaciji. Ovo je prva u nizu video prezentacija o istorijskom nasljeđu. Naredne će biti posvećene i drugim aspektima nasljeđa Sutjeske, pa ostanite u toku i pratite nas! 
Bitka na Sutjesci u brojevima 127.000 - fašista/nacista i domaćih suradnika sudjelovalo je u bitci 22.148 - broj partizana 7.543 - broj poginulih partizana 11.850 - broj Srba koji je sudjelovao u bitci 5.220 - broj Hrvata koji su se borili na Sutjesci 3.295 - broj Crnogoraca u borbama 866 - broj Muslimana koji su sudjelovali u borbama |
|
1958.
Izgrađena Spomen kosturnica na Tjentištu, u kojoj su sahranjeni posmrtni ostaci 3301-og borca sa Sutjeske. 1962. Osnovan Nacionalni park Sutjeska (NPS) Zakonom o proglašenju Nacionalnog parka Sutjeska koji je usvojila Republička skupština 13.1.1962. godine (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine br.5/62, 9.2.1962). 1971. 5.9.1971. Svečano otkriven monumentalni spomenik, rad Miodraga Živkovića. 1973. Na ovome području snimljen je film „Sutjeska“, reditelja Stipe Delića, kojim je uz sudjelovanje tada poznatih svjetskih glumaca, ekranizirana legendarna bitka. 1975. 27.7.1975. Otvorena spomen kuća bitke na Sutjesci, djelo Ranka Radovića. |
Monumentalni spomenik na Tjentištu
|
Tradicionalne aktivnosti
|
Stočarstvo je bilo glavna djelatnost ljudi koji su boravili u planini i oko nje, i njime mu se bavili Iliri, Vlasi I Slaveni. Izgon stoke na planinu tijekom ljeta i boravak u katunima je tradicija koja se sačuvala i do danas.
|
Zapis o selu NOMADI IZ HERCEGOVINE , Запис о селу: Номади из Херцеговине
Datum objave: 17.11.2014. Postavio: Snjezan Lalovic Opis: Na tradicionalan nacin, kao i prije 100 godina, nomadi iz Hercegovine istjeruju stoku na pasnjake Zelengore. Tamo su sagradili i katune u kojima borave. Proizvodnja: RTRS |
Kulturno-povijesna baština
|
Antička cesta Čemerno-Čelebici
Sačuvani su dijelovi ceste, naknadno pokriveni turskom kaldrmom Stećci
Na području Tjentišta sačuvan je značajan broj spomenika materijalne kulture: nadgrobrnih spomenika - stećaka, tri kamene stolice u Tođevcu i ostaci crkve u Prijeđelu. O pismenosti se može govoriti kroz razvoj trgovine koja je neophodna za obavljanje poslova na lokalnj i široj razini, naročito u odnosu sa Dubrovčanima. Stećci se nalaze rasprostranjeni u Tjentištu i njegovoj okolini. Evidentirano je preko 300 stećaka od kojih je većina bez ukrasa. U Tjentištu je nekropola s tri očuvana stećka u obliku sanduka. Sjeveroistočno od Tjentišta na Kozman-polju, na lokalitetu Grčko groblje, nalazi se 50 stećaka, (20 ploča i 30 sanduka), na lokalitetu Gradac unutar zidina i ispred ulaza grada Kozmana nalaze se tri stećka. U Šadićima ima 200 stećaka (deset ukrašenih sa motivima stiliziranih i antropomorfnih križeva, štita i scena lova na jelena). Blizu Kozmana, u Prijeđelu sačuvano je nekoliko stećaka u obliku sanduka i nišana, sa motivima luka i topuza. Istočno od Tjentišta u selu Igoče, na lokalitetu Grčko groblje, sačuvano je pet stećaka u obliku sanduka. Kod sela Vrbnica, uz pravoslavno groblje je nekropola od 20 stećaka. Zapadno od Tjentišta, na Zelengori na lokalitetu Ljubin grob je jedan usamljen stećak bez ukrasa, dok se na lokalitetu Lučke kolibe nalazi nekropola sa 23 stećka. Srednjovjekovna utvrđenja
U srednjem vijeku (posebno za vladavine Hercega Šćepana Kosače), na ovome području građena su utvrdjenja koja su imala višestruku namjenu i funkciju. Za mirna vremena ti gradovi-utvrdjenja su služili za odmor vlasteli, a u nemirna vremena bi imali fortifikacijsku funkciju, kao i kontrolu kretanja karavana i prolaznika. Svi ovi gradovi-utvrdjenja (Soko - Piva/Tara, Vratar - Sutjeska, Tođevac - Hrčavka, Kosman - Sutjeska) bili su na karavanskom putu Dubrovnik-Niš-Carigrad. Ponekad bi imali i funkciju carina. Uglavnom, ti gradovi su bili izgradjivani visoko u stijenama da bi bili nepristupačni. Do njih se dolazilo uskim stazama samo za jednu osobu i te su se staze zvale nogostup. Samo na takav način gradovi su se mogli odbraniti od raznih vojski. Nije rijedak slučaj da bi se uspjeli odbraniti njh desetak od stotinjak vojnika, gadjajući ih kamenjem sa svojih položaja. |
Ostali kulturno - povijesni spomenici u široj okolici
Suha (područje Volujaka i Maglića) - nadgrobni spomenici (5 primjeraka); brončano doba Mrkalji (Mrkalje) (obronci Maglića) - kameni tumulusi (8 primjeraka) brončano/željezno doba Ninkovići - nekropola (nadgrobnici,neki od njih izrezbareni) - 14-16. st. |
Spomenici posvećeni Bitki na Sutjesci
Detalj stare jugoslavenske turističke karte |
Spomenici posvećeni Bitci na Sutjeski
1 Tjentište, Središnji spomenik u spomen-kompleksu Dolina heroja 2 Spomen-kuća Bitke na Sutjesci (Spomen kompleks obuhvaća Spomenik Bitke na Sutjesci, kosturnicu, Spomen kuću i još 79 obilježja na okolnim planinama) 3 Grob Save Kovačevića na Krekovima 4 Mjesto ranjavanja Josipa Broza Tita na Ozrenu 5 Donje Bare, spomenik Drugoj dalmatinskoj proleterskoj udarnoj brigadi NOVJ-a 6 Ljubin grob, Spomen obilježje Četvrtoj proleterskoj crnogorskoj udarnoj brigadi 7 Vrbnica, obilježje pogibije Ivana Gorana Kovačića i dr Sima Miloševića 8 Borovno, Spomenik Trećem kragujevačkom bataljonu Prve proleterske brigade 9 Dragoš sedlo, grob NUrije Pozderca 10 Dregoš sedlo, spomenik Partizanskoj bolnici, na mjestu gdje su njemačke SS jedinice pobile partizanske ranjenike i bolničare. |
|
Kanjon Hrčavke podno Milinklada
Tito je bio jedini vrhovni komandant u Drugom svjetskom ratu koji je ranjen rukovodeći neposredno bitkom, a ranjen je u vrijeme Bitke na Sutjesci 9.6.1943. na Milinkladama podno vrha Ozren, samo pet dana nakon što je prema odluci partizanskog Vrhovnog štaba započeo odlučujući proboj neprijateljskog obruča. |
Po planini i po kraju
PO VRŠNOM PODRUČJU - ISTOČNI DIO
TOVARNICA I TREBOVA PLANINA
Kanjon Hrčavke
|
Hrčavka je lijeva i najveća pritoka Sutjeske, duga 13,5 km. Njezin kanjon se nalazi na planini Zelengori s koje se spušta i ulijeva u Sutjesku. Čitavom svojom dužinom protječe kroz Nacionalni park Sutjeska i nalazi se na prostoru općine Foča.
Izvire na području zvanom Careva gora, na 1570 m n.v., u šumovitim predjelima istočnih padina masiva Oboreno točilo s vrhovima Orlovača (1960 m), Kozje Strane (2014 m) i južnih padina Planika (1795 m). Vijuga kroz uski kanjon koji je najizraženiji na dva dijela njezina toka: između Orline i Paša-Lipovog dola te između Stružine i Gradine. U prosjeku teče na nadmorskoj visini od 700 do 900 m, a u Sutjesku utječe na nadmorskoj visini od 530 m na lokalitetu Suvoda. Visinska razlika od izvora do ušća iznosi 1028 metara, odnosno pad 76,3 m/km toka. Bogata je pastrvom. 
|
|
OZREN
Ozren, vrh Zelengore koji je tijekom Bitke na Sutjesci bio sjedište Vrhovnog štaba partizanskog pokreta. Na njemu se nalaze dva spomen obilhežja:
Grob Save Kovačevića na Krekovima
Ovo spomen-obilježje nalazi se na padinama Ozrena, oko dva kilometra uzbrdo od središnjeg spomenika na Tjentištu. Moguće mu je pristupiti stazom kroz šumu i cestom od Tjentišta. Mjesto ranjavanja Josipa Broza Tita na Milinkladama Lokacija Titova ranjavanja na planini Ozren obilježena je spomenikom izrađenim od mramora, na kojem je i spomen-ploča s natpisom koji kaže kako je upravo na tome mjestu ranjen vrhovni komandant Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih jedinica Josip Broz Tito. Spomenik iz 1986. godine djelo je kipara Miodraga Živkovića. 
Savin grob (Grob Save Kovačevića)
|
Putokaz na cestovnom križanju na Krekovima
|
|
|
Milinklade
Komandiri četa i komandanti bataljona jedva su uspjeli održati pod komandom ono još nešto preostalog ljdustva. Neki su borci pokušali izbjeći smrtnu opasnot, skrećući u lijevo i desno. Lijevo se, međutim, nije moglo, jer se tamo nalazio masiv Tisova brda (k. 1379), na kojem su dijelovi 4. crnogorske proleterske brigade vodili žestoku borbu protiv izviđačkog njemačkog bataljona 118. divizije. Desno u rajonu Ozrena (k. 1405) uhvatili smo vezu s 1. bataljonom 6. istočnobosanske brigade, kojeg su Nijemci potisnuli od sela Krekova. On je i dalje davao otpor Nijemcima koji su nadirali s toga pravca. Nijemci su po tom terenu upotrijebili vojničke pse-vučjake. Oni su trebali pomoći u pronalaženju naših ranjenika i iznemoglih boraca, da bi ih mogli lakše uništavati. Na tom prostoru 2. dalmatiska brigada izgubila je oko 15 boraca, što poginulih što nestalih. Da bi ova gotovo bezilazna situacija bila još teža, saznali smo daj e na istom mjestu jedan sat prije nego nas je napala neprijateljska avijacija bombardiranjem ranjen drug Tito. Teško nas je pogodilo to saopćenje, teže od svih dotadašnjih patnji i napora. Pukovnik Savo Orović o Titovom ranjavanju piše: »Tek ujutro, 9. juna, naišli smo na bolji teren te smo lakše produžili pokret preko Tisovog brda i spustili se u dolinu rijeke Hrčavke. Drug Tito sa svojim pratiocima i engleskom vojnom misijom zastao je na Milinkladama. Neprijateljski bombarderi su od ranog jutra pratili naše kolone na pravcu kretanja, bacajući na njih u pokretu i na zastanku bombe za žive ciljeve (10-2 0 kg) koje su zasipale teren kao tuča. Jedna od ovih bombi pala je blizu druga Tita koji se sklonio pokraj jedne izvaljene -bukve, a komad te bombe ranio ga u mišicu lijeve ruke. A možda bi ga drugi komad mnogo teže ranio da se nije zadržao u glavi njegovog vjernog psa Luksa, koji se usplahireno pribio uz svog gospodara i tako ga slučajno zaklonio, a sam bio ubijen. Od iste bombe poginuo je .. . kapetan Stjuart, poginuo je i Titov pratioc Đuro Vujović, stari komunista i španjolski borac i nekoliko boraca iz Pratećeg bataljona Vrhovnog štaba. U toku dana od bombardiranja iz zraka je poginulo i ranjeno dosta drugova.. .«38) U prvi sumrak, Tito se u koloni 10. hercegovačke brigade spustio u dolinu Hrčavke i stazom preko Debele ravni produžio za Lučke kolibe
SILJEVICA
Pogled na Siljevicu s istočnih padina Uglješina vrha
|
|
Pogled na Zelengoru s Prijevora na Magliću. U prvom planu (sredina-desno) je Siljevica.
TREBOVA PLANINA
Pogled s Uglješinog vrha na Trebovu planinu
Tođevac KOORDINATE 43.3669, 18.6808 NADMORSKA VISINA 570 m BROJ STANOVNIKA 9 (2013.) WIKIPEDIJA Tođeva
|
Tođevac je naselje koje se nalazi na Tjentištu (općina Foča) u jugoistočnoj Bosni. Godine 1962. pripojeno mu je naselje Zamršten. Tođevac je bio jedno od najnaseljenih područja na Tjentištu, u kojemu je 1991. godine živjelo 179 stanovnika. Nažalost nakon rata u Bosni 1992.-1995. ovo područje je veoma rijetko
naseljeno. Tođevac okružuju visovi Treskavac, Stružina i Gradina. Između Stružine i Gradine protječe rijeka Hrčavka. Tođevac se prvi put spominje 1398., a 1452. vlast nad Tođevcem preuzima Vladislav Hercegović. Utvrda vladara Tođevca nalazila se na Gradini (870 m). Utvrđenje je maksimalno prilagođeno reljefu zemljišta i stijene na kojoj je podignuto. Glavna utvrda zajedno s oborom bila je duga 60 m i široka 15 m. Na Tođevcu nisu obavljana arheološka istraživanja i sa sigurnošću se ne može odrediti koliko je bedemskih ili branič-kula postojalo. Pretpostavlja se da je barem jedna bila izgrađena na sjevernoj strani obora. Na istočnoj strani od glavne utvrde bio je manji obor dug 15 m i širok 8 m. Na jugu od glavne utvrde nalazio se bedemski zid koji je štitio pristup utvrđenju. Nije poznato koje su godine Tođevac zauzeli Osmanlije, ali po jednom popisu iz 1468./1469. godine se zna da je na gradu bila posada sa dizdarom. Kao i u svakom ruralnom i slabije naseljenom područiju,stanovništvo se bavi uglavnom ratarstvom i stočarstvom. |
KRETANJE BROJA STANOVNIKA U PROŠLOSTI
2013. god.: 9 (Bošnjaci: 9); 1991.: 178 (Muslimani: 178); 1981.: 259 (Muslimani: 255; Ostali: 3, Jugoslaveni: 1): 1971.: 384 (Muslimani: 356; Srbi: 21; Jugoslaveni: 2; Crnogorci: 5) LITERATURA NINKOVIĆ, Aleksandar: Srednjovjekovni gradovi Tođevac i Kožetina. Radio Sarajevo, Treći program 26, str. 537-541. Sarajevo, 1979. PALAVESTRA, Vlajko: Tođevac. Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom III. Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine. Sarajevo, 1988., 131. |
|
Srednjevjekovni grad Tođevac
Ostaci utvrđenog grada; kamene stolice uklesane u stijenu srednji vijek (14. st.) Srednjevjekovna utvrda Tođevac nalazi se na markantnoj stijeni Gradina (870 m n.v.), koja se uzdiže nad lijevom obalom rijeke Hrčavke, na istočnom ulazu u klanaca ove rijeke, a naspram područja Milinklada, na suprotnoj obali na sjevernoj granici Nacionalnog parka Sutjeska. Među ostacima grada Tođevca pronađene su tri uklesane kamene stolice. One su služile vlasteli prilikom javnog suđenja svojim podanicima, pa odatle naziv sudačke stolice. Nije poznato tko je i kada izgradio ovaj grad. Prvi put se spominje 1398. godine. Nalazio se u župi Drinaljevo. Bio je dio obrambenog kompleksa na Bosanskom (Drinskom) putu iz pravca Gacka prema Foči. Naročito je osiguravao naselje Tjentište. Pripadao je vlasteli iz roda Kosače. Spominje se i u poveljama za Stjepana Vukčića Kosaču 1444. (Toyeuacs Vdrynagliano castello con lo contato), 1448. (castrum Stoyewecz) i 1454. (civitate Togruam cum castris et pertinentiis suis). Pod vlast Vladislava Hrcegovića dolazi 1452. godine. Nije poznato koje su točno godine Tođevac zauzeli Osmanlije (pretpostavlja se da bi to moglo biti oko 1466.), ali po jednom popisu iz 1468/1469. Godine se zna da je na gradu bila posada sa dizdarom. [4] Do tvrđave se dolazi iz sela Tođevca dolinom Hrčavke uz strmi uspon. Visoki bedem sa ulaznom kapijom štiti ulaz u utvrdu. Na ulaznoj stazi do utvrde nalaze se tri kamene stolice usječene u živu stijenu. Glavna utvrda zajedno s oborom bila je 60 metara duga i 15 metara široka. Utvrda se sastojala od kompleksa bedema i kula smještenih na više stepenastih zaravnjenih platformi na tri nivoa s rovovima, te tajnim prolazom za opskrbu vodom iz rijeke Hrčavke. Na Tođevcu nisu obavljana arheološka istraživanja i sa sigurnošću se ne može odrediti koliko je bedemskih ili branič-kula postojalo. Pretpostavlja se da je barem jedna bila izgrađena na sjevernoj strani obora. Na istočnoj strani od glavne utvrde bio je manji obor dug 15 m i širok 8 m. Na jugu od glavne utvrde nalazio se bedemski zid koji je štitio pristup utvrđenju. 
Pogled na Treskavac od Mrkalja u podnožju Maglića
|
Kamene stolice Kamene stolice su suštinski simbol vlasti i ugleda feudalnog društvenog sloja. One su smještene na otvorenom prostoru, a najčešće u utvrđenim gradovima srednjovjekovne bosanske države gdje ih se može naći i više u okviru jednog lokaliteta. Pretpostavlja se da kamene stolice nastaju u drugoj polovini 14. vijeka. Većina njih je izgrađena u 15. vijeku. One su izraz domaćih majstora - klesara. Prema narodnom predanju kamene stolice su služile uglednijim feudalcima da na njima sjede kada vrše javno suđenje među i nad potčinjenima. Uzima se da su one služile za obavljanje određenih sudskih funkcija, ali i da su imale neke funkcije uprave. Otuda se izvodi da se one mogu općenito nazvati simbolima vlasti, tj. simbolima društvenog ugleda vlastele. Istaknut položaj kamenih stolica navodi i na postavku da su one služile i za osmatranje, kao i za odmor. Kamene stolice su ili uklesane u živim stijenama ili su isklesane od posebnih blokova. zato se mogu podijeliti na pokretne i nepokretne. Na teritoriji koja je obuhvatala srednjovjekovna Bosna pronađene su 42 kamene stolice. Pokretnih je 11, a nepokretnih 31. Veći broj stolica je s naslonom (37), a manji broj ih je bez naslona (5). Od stolica sa naslonom 32 imaju samo naslon za leđa dok 5 stolica imaju i naslon za ruke. Od sveukupnog broja 10 stolica imaju postolje, naslon za stavljanje nogu. Sjedišta stolica su klesana najčešće u obliku pravougaonika (60-80 cm dužine i 30-50 cm širine). Po dimenzijama bi se mogle podijeliti na velike i male. Četiri stolice imaju reljefe, a tri stolice natpise. Najznačajniji doprinos u identifikaciji i proučavanju kamenih stolica dao je Šefik Bešlagić Izvor: http://www.wikiwand.com/bs/Kamene_stolice_srednjovjekovne_Bosne Gradina nad Toðevcom
Datum objave: 11.5.2015. Objavio: Wolf of Greenforest Opis: Tođevac okružuju planine Treskavac, Stružina i Gradina. |
Treskavac
|
Treskavac
|
Pogled na Treskavac s grebena Ardov na Tovarnici
|
Vršak Javorak i njegove stijene Siljevice koje padaju prema kanjonu Hrčavke
|
Velika Košuta, najviši vrh Trebove planine
|
Lučke kolibe (Lučki katun)
Na lokalitetu Lučke kolibe nalazi nekropola sa 23 stećka. Ljubin grob 
Planik
|
Donje Bare
Pogled s Uglješina vrha na Donje Bare
U pozadini visoravni Sniježnica i Vučevo i vrhovi Magliča
U pozadini visoravni Sniježnica i Vučevo i vrhovi Magliča
Bare iznad Sutjeske neobične su po svojoj geološkoj strukturi. Iako čine jednu zemljopisnu cijelinu u blizini tromeđe Crne Gore, Bosne i Hercegovine, rradi se o dva platoa na oko 1500 metara nadmorske visine. Bare su smještene između rijeka Sutjeske i Jabušnice, te planinskih masiva Jabukovačkih stijena (na Tovarnici) i vršnog dijela Zelengore. Kanjoni spomenutih rijeka, a naročito kanjon Sutjeske, koja ograđuje Bare, vrlo je strm i neprohodan. Površine su preko 20 km četvornih. Dijele se na Donje i Gornje Bare. Donje su manje i potpuno ravničaste, bez jaruga i udolja, Gornje Bare, znatno su veće i nadvisuju Donje. Ispresijecane su brežuljcima, jarugama i utvinama. I na jednim i na drugim postoje jezera.
Između Donjih i Gornjih Bara, kao jezik uvukla se kota 1600 (dio grebena Ardova), koja je pošumljena gustim bukvama i visokim jelama, a Planinica, kota 1724 (ili 1722 m), potpuno je čista, protežući se na istok, završavajući u strmim kanjonima Sutjeske.
Donje Bare su pretežito obrasle livadama, smještene između vrhova Siljevice prema sjeveru te grebena Ardova i Planinice prema jugozapadu. Relativno su lako dostupne šumskom cestom koja vodi od ulaza u Nacionalni park Sutjeska, iznad Tjentišta. Prva dva, tri kilometra je loša asfaltirana cesta, a nakon toga je oko 16 kilometara makadama. Do Donjih Bara vodi i planinarski put iz kanjona Sutjeska.
Sa strateškog gledišta - što je bilo vidljivo u borbama u Drugom svjetskom ratu - Bare su važne za zaštitu jugozapadnog prilaza kanjonima Suhe, Hrčavke i Lučkim Kolibama, pravca kojime je trebala s istoka od Durmitora i Vučeva, proći glavnina partizanskih snaga s Vrhovnim štabom. Tako su Bare bile poprište krvavih borbi 1943. godine između partizanskih snaga i jedinica 118. njemačke divizije. Naročito je stradala Druga dalmatinska brigada. Samo u jednom danu poginulo je preko 600 boraca. Ostao je manji vod koji je poslao poruku Vrhovnom štabu da će se svi borci boriti do poslednjeg. Upravo ona je zaslužna za legendarnu izjavu, obećanje i zakletvu: "Računajte na nas kao da smo u punom sastavu!" datu u trenutku kad su bataljoni spali na pedesetak ljudi, i kad je od brigade ovisilo izvlačenje preko deset tisuća suboraca iz obruča na Sutjesci. Zbog toga razloga na Donjim Barama podignut je spomenik 2. dalmatinskoj brigadi koja je štitila Vrhovni stab i centralnu bolnicu za vrijeme proboja na Sutjesci.
Dalmatinci su s Bara poslali kurira vrhovnom komandakntu sa sadržajem:
Druže Tito, izginule su dvije trećine II bataljona II dalmatinske, ali Švabo neće proći dok je ijedan od nas živ! Računajte na nas kao da je bataljon kompletan
Kao rezultat uspješnog zadržavanja ovih položaja i sprečavanja naprednih nacističkih boraca da slijede bježeću partizansku zapovjednu kolonu, Tito i ostatak partizana dobili su dodatno vrijeme za bijeg iz doline Sutjeske kako bi krenuli prema sjeveru i preko Zelengore planine. Osmog lipnja Dalmatinsku brigadu pojačala je Majevička brigada, ali njemačkoj 118. diviziji ubrzo se pridružila i zloglasna 7. SS dobrovoljačka gorska divizija "Prinz Eugen". Kao rezultat toga, 9. lipnja zapovjednik 2. dalmatinske brigade donio je odluku o povlačenju sa svojih položaja u Donjim Barama kako bi se pridružio Titu i partizanskoj koloni koja je izlazila iz planine Zelengora.
Između Donjih i Gornjih Bara, kao jezik uvukla se kota 1600 (dio grebena Ardova), koja je pošumljena gustim bukvama i visokim jelama, a Planinica, kota 1724 (ili 1722 m), potpuno je čista, protežući se na istok, završavajući u strmim kanjonima Sutjeske.
Donje Bare su pretežito obrasle livadama, smještene između vrhova Siljevice prema sjeveru te grebena Ardova i Planinice prema jugozapadu. Relativno su lako dostupne šumskom cestom koja vodi od ulaza u Nacionalni park Sutjeska, iznad Tjentišta. Prva dva, tri kilometra je loša asfaltirana cesta, a nakon toga je oko 16 kilometara makadama. Do Donjih Bara vodi i planinarski put iz kanjona Sutjeska.
Sa strateškog gledišta - što je bilo vidljivo u borbama u Drugom svjetskom ratu - Bare su važne za zaštitu jugozapadnog prilaza kanjonima Suhe, Hrčavke i Lučkim Kolibama, pravca kojime je trebala s istoka od Durmitora i Vučeva, proći glavnina partizanskih snaga s Vrhovnim štabom. Tako su Bare bile poprište krvavih borbi 1943. godine između partizanskih snaga i jedinica 118. njemačke divizije. Naročito je stradala Druga dalmatinska brigada. Samo u jednom danu poginulo je preko 600 boraca. Ostao je manji vod koji je poslao poruku Vrhovnom štabu da će se svi borci boriti do poslednjeg. Upravo ona je zaslužna za legendarnu izjavu, obećanje i zakletvu: "Računajte na nas kao da smo u punom sastavu!" datu u trenutku kad su bataljoni spali na pedesetak ljudi, i kad je od brigade ovisilo izvlačenje preko deset tisuća suboraca iz obruča na Sutjesci. Zbog toga razloga na Donjim Barama podignut je spomenik 2. dalmatinskoj brigadi koja je štitila Vrhovni stab i centralnu bolnicu za vrijeme proboja na Sutjesci.
Dalmatinci su s Bara poslali kurira vrhovnom komandakntu sa sadržajem:
Druže Tito, izginule su dvije trećine II bataljona II dalmatinske, ali Švabo neće proći dok je ijedan od nas živ! Računajte na nas kao da je bataljon kompletan
Kao rezultat uspješnog zadržavanja ovih položaja i sprečavanja naprednih nacističkih boraca da slijede bježeću partizansku zapovjednu kolonu, Tito i ostatak partizana dobili su dodatno vrijeme za bijeg iz doline Sutjeske kako bi krenuli prema sjeveru i preko Zelengore planine. Osmog lipnja Dalmatinsku brigadu pojačala je Majevička brigada, ali njemačkoj 118. diviziji ubrzo se pridružila i zloglasna 7. SS dobrovoljačka gorska divizija "Prinz Eugen". Kao rezultat toga, 9. lipnja zapovjednik 2. dalmatinske brigade donio je odluku o povlačenju sa svojih položaja u Donjim Barama kako bi se pridružio Titu i partizanskoj koloni koja je izlazila iz planine Zelengora.
Pogled na Donje Bare
Pogled s Donjih Bara prema jugoistoku i vrhovima Maglića, Bioča i Volujka
|
Jezero Donje Bare
KOORDINATE 43.31833, 18.63083 Jezero Donje Bare je od Tjentišta udaljeno oko 20 km. Tijekom hladnijih zima bude potpuno okovano ledom. Dugačko je oko 250, široko oko 120, a najveća dubina mu je oko 4,5 m. Nalazi se na nadmorskoj visini od oko 1475 m.. Okruženo je planinskim vrhovima: Ardov (1723 m), Planinica (1874 m) i Mala Siljevica (1720 m). Na jezeru je i Josip Broz Tito imao vilu, koja je danas propala. IZVOR Wikipedia - Donje Bare 
Jezero Donje Bare
|
|
Spomenik
Samo nekoliko stotina metara sjeverno od jezera Donje Bare na sjevernom rubu livade Bare nalazi se ~ 5m visoka apstraktna betonska spomen-skulptura (fotografija 7) u blizini mjesta na kojem je 2. dalmatinska brigada držala svoje položaje protiv naprednih nacističkih jedinica. To je prigodno djelo koje odaje počast naporima i djelima onih koji su se borili i poginuli na ovom mjestu. Spomenik je 1986. godine izradio kipar Miodrag Živković. Na tlu pored spomenika postavljena je mala počasna ploča koja u prijevodu na engleski glasi: "Nijemci guraju jače i jače i izgubili smo dvije trećine naših ljudi, ali računajte na nas kao da smo u punoj snazi" -Rekli su borci 2. dalmatinske brigade Vrhovnom zapovjedništvu NOVJ Ovdje na Barama od 5. do 9. lipnja 1943. Dalmatinci su se žestoko borili protiv mnogo moćnijih njemačkih postrojbi, osiguravajući proboj naših snaga na čelu s Titom iz prstena Sutjeske. Bila je to najteža i najpoznatija bitka 2. dalmatinske brigade. U bitci je sudjelovala i Majevička brigada. Citat spomenut na početku natpisa na ploči odnosi se na vrlo poznati citat poslan Titu tijekom bitke koja je nastavila učvršćivanjem legendarnog statusa brigade za jedinicu koja je tipizirana hrabrošću i žrtvom za jugoslavensku stvar. U međuvremenu, unatoč udaljenosti i nepristupačnosti ove stranice, ona postoji u relativno razumnom stanju. Moje istraživanje nije pronašlo novije zapise ili članke koji spominju održavaju li se još uvijek godišnji komemorativni događaji ili ceremonije ovdje na Donjim Barama. Tačne koordinate ovog kompleksa spomenika su N43 ° 19'17,5 ", E18 ° 37'59,5". Lokaciji se može pristupiti vožnjom zapadnom pristupnom cestom parka Sutjeska do planinarske kuće na jezeru Donje Bare, koja je udaljena otprilike 18 kilometara. Od jezera pješačite otprilike 300 m sjeverno preko livade Bare do spomenika. 
Bitka na Gornjim i Donjim Barama (lipanj/jun 1943.)
Bitka koju je 2. dalmatinska brigada vodila protiv Nijemaca na položajima Gornjih i Donjih Bara trajala je neprekidno pet dana i pet noći - od 5. do 9.6.1943. godine. Imala je povjesno značenje, i s pravom se svrstava među najslavnije podvige boraca NOVJ. 4.6.1943. Druga dalmatinska brigada preuzela je položaj na planini Tovarnici, koja sa juga zatvara prilaz srednjem toku Sutjeske. Istovremeno, Nijemci su baš tu formirali pod komandom potpukovnika Anakera napadnu grupu koja se ovdje trebala probiti kako bi zaposjela Sutjesku. Pored svog 2. bataljona 738. puka, potpukovnik Anaker je zbog važnosti ovog presudnog zadatka dobio gomilu pojačanja: 1. bataljon (Wagner) 14. SS puka, 659. inžinjerijski bataljon, 4. puk "Brandenburg", 118. izviđački bataljon. Artiljerijsku podršku daje 7. SS brdski artiljerijski puk. Svaka od ovih formacija brojčano je jača od cijele brigade, a još treba uzeti u obzir i nadmoćnost u oružju i zračnu potporu više od 300 aviona. Linija obrane bila je duga oko 5 kilometara. S nekoliko stotina ljudi sposobnih za borbu, štab brigade nije mogao razmišljati o nekoj rezervi, preraspoređivanju snaga ili prihvatnim položajima. Prinuđen je bio sve borce rasporediti u jednostruku liniju (Prvi, Četvrti, Treći, Drugi bataljon). S istoka na zapad ističu se visovi Tovarnice: Planinica, Ardov, Dobra, Boščija glava, Uglješin vrh. Četvrti bataljun se nalazio u centru položaja Brigade, kod grebena Ardov. Brigada nije imala rezervu, ni prihvatni položaj, ni municiju, niti ni opskrbu hranom. Ima samo jedno: obavezu da izdrži. Nijemci su napadali s više odlučnosti i rješenosti nego ikad prije ili poslije. Kako bi izmorili odbranu, čak su pribjegli i sredstvu koje inače nerado koriste: noćnom napadu. Neprekidno tučena artiljerijom i avijacijom, Brigada je bila znatno prorijeđena. Bilo je mjesta na kojima je jedan borac držao položaj na kome bi trebala biti čitava četa. Ranjeni su i komandant Ljubo Vučković i komesar. Zavladala je i glad. Ipak, Brigada je izdržala. Nakon svakog juriša, partizani su protunapadom odbacivali napadača. U pet dana napada, Nijemci su se uspjeli pomaknuti samo nekih 500-tinjak metara. Brigada je uspjela spriječiti njihovo izbijanje u srednji tok Sutjeske i zatvaranje obruča. Glavnina operativne grupe izvukla se na Zelengoru. Brigada je konačno 9.6, u 12:00 h dobila zapovijed da se pod vlastitom zaštitom odvoji od neprijatelja i krene za glavninom. Sat kasnije, formirala se kolona u kojoj nije preostalo ni 200 ljudi. PROČITAJ VIŠE Glava VI - Brigada u bici na Sutjesci. U: Druga dalmatinska proleterska brigada, str. 125-180. Izdavač. Institut za historiju radničkog pokreta Dalmacije. Biblioteka Monografije 5. Split, 1982. (PDF) IZVORI Blog B92: 1829 nepovratnih veza gorran2
Košnja livada na Donjim Barama (uz spomenik) u kasno ljeto ili ranu jesen
|
Druga dalmatinska Druga dalmatinska proleterska narodnooslobodilačka udarna brigada NOVJ-a je formirana 3.10.1942. u selu Uništima, kod Bosanskog Grahova. Odluku o njenom formiranju izdao je Štab Četvrte operativne zone Hrvatske, u dogovoru s Vrhovnim štabom NOP-a i DVJ-a, u rujnu 1942. godine. U sastav brigade ušla su četiri dalmatinska partizanska bataljuna (bataljona): 1. bataljon "Branko Vladušić" iz Sjevernodalmatinskog NOP odreda, 2. bataljon "Jerko Ivančić" (Dinarski), 3. bataljon "Nikola Vrančić" (Vaganjski), 4. bataljon "Živko Peran" (Primorsko-ižanski). Na dan formiranja brigada je imala 836 boraca. Sudjelovala je u napadima Druge proleterske divizije na Bosansko Grahovo u listopadu 1942., Livno i Tomislavgrad prosinca 1942. i Imotski u veljači 1943., a zatim u bikama na Neretvi i Sutjesci. Upamćeno je njeno uspješno forsiranje Neretve 6./7.3.1943. godine. Pohvaljena je ukazom Vrhovnog štaba NOVJ-a za forsiranje Drine 9.4.1943. godine. Na Sutjesci je, svojom uspješnom obranom položaja na Barama, odigrala ključnu ulogu u kritičnom trenutku. Od svih 16 brigada NOVJ-a koje su sudjelovale na Sutjesci imala je najveće gubitke. Na Sutjesci je zauvijek ostalo 715 boraca* brigade, a tijekom cijelog rata poginulo ih je 1829. Preživio je tek svaki četvrti iz stroja u Uništima. *Taj se broj najčešće navodi, iako je u momongrafiji brigade zapisano kako su na zidovima Spomen-muzeja na Tjentištu uklesana 833 imena boraca Druge dalmatinske proleterske brigade koji ostaše na vječnoj straži u Dolini heroja. |
https://www.spomenikdatabase.org/sutjeska-monuments
https://www.facebook.com/bitka.nasutjesci/photos/a.683929161685616/2354712804607235
http://www.cnj.it/VALORI/Sutjeska/Sutjeska2.htm
https://www.facebook.com/bitka.nasutjesci/photos/a.683929161685616/2354712804607235
http://www.cnj.it/VALORI/Sutjeska/Sutjeska2.htm
Gornje Bare
|
43.32083, 18.60778
Jezero Gornje Bare udaljeno je od jezera Donje Bare oko 1,5 km sjeverozapadno. Ima dužinu oko 150, širinu oko 80, a najveća dubina mu je oko 2 m. Nalazi se na nadmorskoj visini od 1515 m. Veći dio jezera je obrastao barskom florom. U jezeru nema ribe. Okružuju ga vrhovi Tovarnica (1683 m) i Uglješin vrh (1720 m). IZVOR Wikipedia - Gornje Bare 
Pogled na jezero Gornje Bare u podnožje grebena Tovarnica i Uglješina vrha
Iznad jezera vide se ostaci periodične lokve koja se isušila tijekom ljeta. 
|
Bosnia and Herzegovina landscapes - Mistična Zelengora (Gornje bare)
Datum objave: 18.9.2019. Autor: Dženad Džino Opis: Kadrovi snimani u Nacionalnom parku Sutjeska. 
Greben Tovarnice
Pogled prema istoku s vrha Bregoča, prema području Bara i grebenu Tovarnice i dalje, kanjonu Sutjeske i masivima Volujaka te (od Volujaka lijevo) Maglića i Bioča i (od Volujaka desno) Lebršnika. Autor: Martin Brož 
|
UGLJEŠIN VRH
Padine nad Jabučkim stijenama
|
|
TOVARNICA
Greben Tovarnice, iza kojega (desno) viri Uglješin vrh
Travnati greben Tovarnica
|
Na Tovarnici
|
PLEĆE
|
PLANINICA
|
ARDOV
|
VUŠLJINA I BOŠČIJA GLAVA
|
Dobri dô
Dobri dô nalazi se na izvorišnom području rijeke Hrčavke lijeve i najveće pritoke Sutjeske, duge 13,5 km. Njezin kanjon se nalazi na planini Zelengori s koje se spušta i ulijeva u Sutjesku. Čitavom svojom dužinom protječe kroz Nacionalni park Sutjeska. Hrčavka izvire na području zvanom Careva gora, na 1570 m n.v., u šumovitim predjelima istočnih padina masiva Oboreno točilo (lijevo - stijene iza šume na padinama Careve glavice, 1465 m) s vrhovima Orlovača (1960 m), Kozje Strane (2014 m, u pozadini) i južnih padina Planika (1795 m, šumoviti niski obronci desno). |
PO VRŠNOM PODRUČJU - SREDIŠNJI DIO
ORUFA (BREGOČ, STOG I ORLOVAC)
BREGOČ
|
Zelengora - Bregoč
|
Kozje strane
Na horizontu, iznad izvorišnog područja Hrčavke: Bregoč, Kozje strane i dio Orlovače
|
STOG
|
Orlovačko jezero
43.3775, 18.549167 Smješteno je na nadmorskoj visini od 1438 m, je prirodno jezero u Bosni i Hercegovini. Udaljeno je od Jugovog (Borilovačkog) jezera oko 1 km. Dužina jezera je oko 350 m, širina oko 100 m, a prosječna dubina oko 5 m. Jezero se nalazi u sklopu Nacionalnog parka Sutjeska. Istočno od jezera se izdižu vrhovi Orlovac i Orlovača, jugoistočno Bregoč (2014 m), južno Stog (1821 m) i sjeverno Ljeljen (1765 m). U jezeru obitavaju potočna pastrmka, jezerska zlatovčica i ubačena kalifornijska pastrmka. (Izvor: Wikipedia - Orlovačko jezero) Bijelo jezero 43.379167, 18.583889 Smješteno je oko 500 m južnije od Crnog jezera. Zovu ga i Zeleno jezero, zbog njegove boje. Dužina jezera je oko 90, širina oko 70, a dubina oko 2,5 m. Nalazi se na 1.450 m nadmorske visine. U jezeru nema ribe. (Izvor: Wikipedia - Bijelo jezero (Zelengora) ) Borilovačko odn. Jugovo jezero 43.3727, 18.5341 Jedino je umjetno jezero na Zelengori. Ime je dobilo po svom konstruktoru, Jugi, koji je bio lovočuvar u Nacionalnom parku Sutjeska. Njegova ideja o pregradnji jednog potoka rezultirala je nastankom ovog jezerceta. Jugovo jezero dugo je oko 250 i široko oko 100 m. Nalazi se na oko 1450 m nadmorske visine. Okruženo je vrhovima Kalelija i Stog. U njemu ima ubačene kalifornijske pastrmke, čija se mlađ svake godine ponovo ubacuje. 3-4 km od ovog jezera nalazi se Orlovačko jezero. Nalazi se 25 km od Čemerna. (Izvor: Wikipedia-Jugovo jezero) |
_jezero.jpg)
Jugovo jezero
Izvor: Wikipedia; Autor Martin Brož |
PO VRŠNOM PODRUČJU - ZAPADNI DIO
|
Kotlaničko jezero
43.36194, 18.48333 Smješteno na visini 1528 m, je prirodno jezero. Dužina jezera je oko 480 m., širina oko 200 m, maximalna dubina oko 10 m. Nalazi se u sklopu nacionalnog parka Sutjeska. Jako je bogato ribom, jezerskom zlatovčicom, a u njemu živi i endemični vodozemac - triton. Okruženo je vrhovima: Dumoš (1882 m), Prutača (1817 m), Klek (1899 m) i Zimovnica (1742 m) (Izvor: Wikipedia - Kotlaničko jezero) Štirinsko jezero 43.37944, 18.48806 Najveće od jezera na planini Zelengoria. U sastavu je Nacionalnog parka Sutjeska. Jezero je dugačko je oko 600 m, široko oko 350 m, a najveća dubina mu je 4,5 m. Nalazi se na nadmorskoj visini od 1672 m i udaljeno je od Kotlaničkog jezera oko 1 sat hoda. Okruženo je vrhovima: Dumoš, Todor (1949 m) i Osredak (1828 m). U njemu obitava jezerska zlatovčica. U blizini jezera nalazi se 80 stećaka. (Izvor: Wikipedia - Štirinsko jezero) Kladopoljsko jezero 43.4181, 18.424 Zovu ga još i Martinovo vrelo. Nalazi se na nadmorskoj visini od 1380 metara, dugačko je oko 250 metara i široko oko 100 metara. Maksimalna dubina jezera je oko 9 metara. Jezero se nalazi 10 km od sela Oblja (Kalinovik). Od ovoga jezera, putem prema Masnoj bari vodi put ka Štirinskom jezeru. Sam naziv Kladopoljsko, jezero je dobilo po kladama (balvanima) kojih je puno jezero. Pretpostavlja se da je ovaj dio Zelengore nekad bio sav u šumama, te je pored jezera išao i put kojim su se balvani izvlačili iz te šume. Jedan dio tih balvana je ostajao u jezeru i dan danas izgledaju jako očuvano. Pretpostavlja se i da su čobani iz ovoga kraja posječenim stablima začepili prirodnu vrtaču u koju je ponirao potok. U jezeru jedina vrsta ribe je potočna pastrmka, a opstaje zahvaljujući jakom dotoku vode iz jednog potoka u kojem se i mrijesti. (Izvor: Wikipedia - Kladopoljsko jezero) |
Štirinsko jezero
Izvor: Wikipedia; Autor: Martin Brož 
Kotlaničko jezero
Izvor: Wikipedia; Autor: Martin Brož ZELENGORA Kotlaničko i Štirinsko jezero - planinarenje
Datum objave: 18.6.2014. Autor: Slobodan Stefanovic Opis: Jedna kružna planinarska tura izvedena 29. maja 2014. godine od Orlovačkog jezera preko prevoja ispod Borovnog brda, pored Kotlaničkog i Štirinskog jezera i ispod vrha Osredak. |
UZ RIJEKU SUTJESKU
Sutjeska
|
SUTJESKA je rijeka u istočnoj Hercegovini, BiH, lijeva pritoka Drine. Duga je 35 km, a ulijeva se u rijeku Drinu južno od grada Foče. Najvećim dijelom toka teče kroz Nacionalni park Sutjeska. Površina njezina sliva iznosi 322 km2.
Izvire na tromeđi Bosne, Hercegovine i Crne Gore, pod vrhom Kuk (1817 m), između Lebršnika i Volujka, na nadmorskoj visini od 1520-1530 metara, prikupljajući vode s obronaka Volujka (2336 m), Vilišta (2133 m), jugozapadnih obronaka Male Vlasulje (1922 m) i zapadnih obronaka Kuka (1821 m), odn. Lebršnika. U gornjem toku teče na sjeverozapad, u srednjem na sjeveroistok, a u donjem na istok. Utječe u Drinu kod sela Kosmana na nadmorskoj visini od 437 metara. Njezin prosječni pad iznosi 30,1 promila. U svom gornjem toku formira se iz više stalnih, ali slabijih potočića koji izbijaju na jugoistočnoj strani kotline Čemerno. Ovi potoci sastaju se kod mjesta Žugovine, gdje formiraju rijeku Sutjesku. Potom Sutjeska teče kroz uzanu i duboku dolinu čije su strane većim dijelom pošumljene. Između planina Tovarnice i Volujka prelazi u klisuru sa stranama koje se skoro vertikalno dižu do 1000 metara iznad rijeke. Ima nekoliko proširenja s manjim naseljima Suha, Tjentište, Popov Most i Ćurevo. Zbog velikog pada od 1037 metara vrlo je brza. Desne su joj pritoke ►Suški potok i ►Perućica (s vodopadom visokim 71 m) i ►Ždrijelo, a lijeve ►Trtorišnica, ►Klobučarica, ►Jabušnica (Jabučnica), ►Usovički potok, ►Hrčavka i ►Bukovik. Između doline Sutjeske i zapadnih ogranaka Maglića prostire se prašuma Perućica s površinom od 1434 ha. Zakonom koji je 1962. godine proglasila Narodna skupština SR BiH u ondašnjoj FNRJ, šire područje Sutjeske u površini od 17.500 ha proglašeno je nacionalnim parkom "Sutjeska". |
|
Tjentište
Tjentište se razvilo na istočnom obodu Zelengore, u u jednom većem proširenju kanjona rijeke Sujeske, kao stranica na karavanskom putu između istočne Bosne te Hercegovine i primorja. Tipološki, Tjentište je predstavljalo naselje s elementima trgovišta i grada ali bez pratećih fortifikacijskih objekata. Geostrateški je bilo zaštićeno sa zapada i istoka planinama, sjeverni prilaz naselju osiguravala je utvrda Tođevac, a na jugu utvrda Vratar, tako da nije bilo potrebe da naselje ima unutrašnje dodatne vojne, zaštitne i odbrambene objekte. Tjentište je bilo u župi Sutjeska koja je pripadala posjedu velmoža iz roda Kosače.
Dolina heroja (KARTA)
Dolina heroja je naziv memorijalnog kompleksa, koji se nalazi u blizini sela Tjentišta, u nacionalnom parku „Sutjeska“. Ovaj kompleks posvećen je bitci na Sutjesci, a svečano je otvoren 1974. godine. Memorijalni kompleks „Dolinu heroja“ čine:
Spomen-kuća Bitke na Sutjesci
Nalazi se u blizini središnjeg spomenika u "Dolini heroja" na Tjentištu. Arhitektonski je rad profesora Ranka Radovića, projektiran u suvremenim materijalima (od čistog betona), no u stilu tradicionalnih planinskih koliba na katunima, sa strmim i oštrim krovnim površinama. Zidovi unutar ovoga objekta oslikani su muralima Krste Hegedušića, a na ostlaim površinama su ispisana imena svih poznatih poginulih boraca Narodnooslobodilačke vojske. |
Srednjovjekovna tvrđava Kozman (Kosman, Gradac na Drini)
Kozman (Cosman, Kuzman) je srednjovjekovna tvrđava i dvor u gornjem Podrinju. Nalazi se na rijeci Drini, na hridini u blizini utoka Sutjeske u Drinu, a na putu iz Sutjeske u Foču. Tvrđava Kozman je u narodu poznata kao Gradac. Ona je na sredini razdaljine između tvrđava Sokol i Đurđevac. Ime tvrđave se dovodi u vezu sa svetiteljem Kozmom, zaštitnikom ljekara. Kozman (Kuzman) je bio i dvor roda Kosače. Tu je vojvoda Sandalj Hranić Kosača primao dubrovačke poslanike. Početkom augusta 1430. Dubrovčani pišu svome poslaniku kod Sandalja Hranića Benediktu Gunduliću da su primili dva njegova pisma poslana iz Kozmana krajem jula iste godine po Stanoju i po jednom kuriru. Toponim Tjentište
U latinskim izvorima srednjega vijeka ime Tjentišta se spominje u više različitih oblika (Tintista, Tientista, Tentista, Tintinista). Ustaljeno je mišljenje da je Tjentište dobilo ime od latinske riječi tenda – šator, aludirajući na zaustavljanje trgovaca na tom mjestu i njihovo noćivanje pod šatorima. Postoji viđenje da ovaj toponim potječe od pojma tjena što znači skrama (žabokrečina). Baveći se pitanjem hidronima u lijevom slivu rijeke Drine Dragomir Vujičić predlaže da korijen riječi Tjentište treba vezati za riječ tentus - stanica, ostanovka, zaderžka, jer po njemu Tjentište i jeste bilo ostanovka. Film "Sutjeska"
Godine 1973. u povodu 30-godišnjice bitke na Sutjesci snimljen je film Sutjeska u režiji Stipe Delića. 
|
|
PRIJEĐEL (PRIJEĐELO) je naseljeno mjesto u općini Foča. Prema popisu stanovništva iz 1991. u naselju je živjelo 174 stanovnika. Prijeđel se nalazi na starom carigradskom putu, kojim su prolazile trgovački karavani između Dubrovnika i Carigrada, na najvišoj koti današnje prometnice Foča - Gacko, oko 8 km prije Tjentišta. Na tom mjestu nalazilo se i neidentificirano groblje iz srednjeg vijeka, koje su mještani zvali „grčko groblje“. Budući da ga vlasti nisu zaštitile ono je uglavnom nestalo, neki dijelovi velikih kamenih ploča ugrađeni su u određene seoske objekte.
KOORDINATE 43.3773, 18.7677 KOZMAN (Cosman, Kuzman) je srednjovjekovna tvrđava i dvor u gornjem Podrinju. Nalazi se na rijeci Drini, na hridini u blizini utoka Sutjeske u Drinu, a na putu iz Sutjeske u Foču. Tvrđava Kozman je u narodu poznata kao Gradac. Ona je na sredini razdaljine između tvrđava Sokol (iznad Pive i Tare) i Đurđevac. Ime tvrđave se dovodi u vezu sa svetiteljem Kozmom, zaštitnikom ljekara. Kozman (Kuzman) je bio i dvor roda Kosače. Tu je vojvoda Sandalj Hranić Kosača primao dubrovačke poslanike. Početkom kolovoza/avgusta 1430. Dubrovčani pišu svome poslaniku kod Sandalja Hranića Benediktu Gunduliću da su primili dva njegova pisma poslana iz Kozmana krajem srpnja/jula iste godine po Stanoju i po jednom kuriru (IZV: duo vostre fatte di la in Cosman adi 26 luglio, una per man de Stanoe l’altra per uno coriere receuessimo adi 29 pur de luglio” (1. kolovoz 1430. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija: Lettere di Levante, Svezak: X, Folija: 187; Esad Kurtović, Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hranić Kosača, Institut za istoriju, Studije i monografije, Knjiga 4, Sarajevo 2009., str 323.)
TOĐEVAC okružuju brda Treskavac, Stružina i Gradina. Između Stružine i Gradine protiče rijeka Hrčavka, koja izvire u Carevoj gori. Svojim tokom pravi 2 kanjona, između Orline i Paša-Lipovog dola te između Stružine i Gradine. Na lokalitetu Suvoda Hrčavka se ulijeva u rijeku Sutjesku.
POPI (zaseok sela Vojnovići), selo koje se smjestilo pod planinom Malušom. Ovdje se nalazi crkva Uspenja presvete Bogorodice (17. st.), najstarija pravoslavna crkva u fočanskoj općini. Legenda kaže kako je crkvu majci na dar poklonio njezin sin koga su Turci, dok je još bio dijete od nje oteli, a koga je ona kasnije prepoznala kada je u Pope došao kao turski paša. Neki povjesničari navode kako je,,taj odvedeni dječak, zapravo bio Mehmed-paša Kukavica iz poznate fočanske obitelji Pavlović koja potječe iz sela Popi. Mehmed-paša je dva puta bio bosanski vezir, da bi kasnije pao u nemilost Porte i bio pogubljen 1761. godine.
POPOV MOST. Prema pričanju okolnog stanovništva džamija u Popovom Mostu podignuta je na mjestu na kome su Turci pogubili pravoslavnog svećenika, nakon čega se njegovog sina odveli u janjičare.
KOORDINATE 43.3731, 18.7158 ŠADIĆI, selo na sjevernim obroncima Maglića, uz rijeku Sutjesku istočno od Popovog Mosta. U okolici ima više kulturno-povijesnih nalaza: pretpovijesni tumulusi (6 primjeraka) iz brončanog i željeznog doba; nekropola s 200-tinjak stećaka iz srednjeg vijeka (14.-15. st.) i obrambena kula od grubo klesanog kamena (oko 1700.-1800.god.).
KOORDINATE 43.3673, 18.7422 
Vratar - područje južnog ulaza u kanjon Sutjeske
Srednjovjekovna tvrđava Vratar
KOORDINATE 43.3025, 18.6471 Utvrda Vratar nalazila se na ulasku u kanjon Sutjeske, s njegove južne strane. S lijeve i s desne strane rijeke Sutjeske u srednjem vijeku sagrađena su utvrdjenja koja su služila kao kontrola prolazaka karavana koji su se kretali od primorja (npr. Dubrovnika) ka unutrašnjosti i obratno. Danas su sačuvani samo mali ostaci ovoga utvrdjenja, jer je izgradnjom ceste Foča - Gacko - Dubrovnik zatrpan veći dio utvrdjenja. Utvrdjenja s lijeve i desne strane Sutjeske su bila povezana mostom koji je bio izradjen od kostrijeti i bio je širok za jedan nogostup, tek toliko da bi se pojedinačno moglo prelaziti. I danas postoje ostaci čatrnje poviše utvrdjenja iz koje su se snadbjevali vodom stražari. S obzirom kako je samo utvrđenje stajalo na strmoj litici, ovaj položaj omogućavao je da se tvrđava učinkovito brani, pa se tako grupa od desetak stražara mogla odbraniti od stotinu i više vojnika. Konstantin Jiriček pišući o trgovačkim putevima u srednjem vijeku, o Vrataru kaže: "Ovaj je klanac branila tvrđavica Vratar, zvana Vratar u Sutisci, ili jednostavno Sutisca; za vrijeme hercega Stjepana bila je tu carinarnica. Njegove razvaline stoje u blizini mjesta gdje je, po svoj prilici, u vrlo staro doba, na maloj dužini usječen put u stijeni u vidu upola svedenog hodnika. Ramberti je 1533. godine vidio ovdje na obje strane klanca dva "castelleti". Jedan je već tada bio srušen; drugi, još dosta dobro očuvan, zvao se kako mu je rečeno, Vratac: Herceg Stjepan imao je ovdje svoju stražu kako niko ne bi prošao, a da ne plati određenu carinu..." U dubrovačkom arhivu se Vratar spominje 5. septembra 1444. godine, kada je Herceg Stjepan oduzeo srebro dubrovačkim trgovcima: "...marcatoribusa nostris damnificatis in arganto sibi ablato in Sutischa subtus Vratar". 1452. godine knez Vladislav Hercegović se u vrijeme hercegovačko-dubrovačkog rata odmetnuo od oca Stefana i osvojio njegove gradove: "...ha presso quello de Toguevac, Vratar in Sutischa,. Blagay et do castelli al ponte Neretua". |
Kulturno - povijesni spomenici na području Prijeđela
Ostaci crkve; nadgrobnici i nekropola - 1500-1600 god. Lokalitet Gradac - pretpovijesna gradina - brončano/željezno doba Crkva svetog Đorđa - 14.-15. stoljeće Nekropola (grobovi i stećci) - 14.-16. stoljeće Zapis o selu - Čemerno
Proizvodnja, RTRS 
BRANKO ŠOTRA, Kanjon Sutjeske
Tehnika: drvorez |
Jabušnica
|
Jabučnica odn. Jabušnica (lijeva pritoka Sutjeske) prima vodu iz glavnih izvora Vita Bara i Crvene Lokve, na južnim padinama Pod Kleke i Pod Klanca u planinskom sustavu Oboreno Točilo, s vrhom Munjaš (1892 m). Gornji i srednji tok rijeke je okružen padinama vrhova Bregoč (2015 m), Borovac (1835 m), Dubrova (1828 m), Klek (1896 m), Munjaš (1892 m), Vranjača (1887 m) i dr., dok je dio srednjeg i donji dio oivčen sa sjeveroistoka planinskim lancem Jabučkih Stijena s vrhovima Tovarnice.
|
Čemerno
Pogled na Čemerno
|
Čemerno je planinski prijevoj u istočnoj Hercegovini, na jugozapadnom rubnom dijelu kotline Čemerno, između planina Živanj i Lebršnik. Prijevoj je visok 1293 metra.
Prijevoj je sastavni dio hidrološkog razvođa crnomorskog i jadranskog porječja, te klimatske i fitogeografske granice između kontinentalno-planinskih utjecaja sa sjevera i mediteranskih s juga. Planinski prijevoj Čemerno nalazi se između tri zemljopisne oblasti, na jugozapadu i jugu se nalazi Istočna Hercegovina, prema istoku i jugoistoku Stara Hercegovina, a na sjeveru je Podrinje u Bosni. Na Čemernu se od 1892. nalazi meteorološka postaja, a od 1959. i fenološka postaja. Prijevoj je najpovoljniji prirodni prelaz iz Gatačkog polja u dolinu Sutjeske i Drine. Tim pravcem je prolazio trgovaki tzv. dubrovački put. Godine 1958. ovuda je izgrađena asfaltna cesta koja povezuje Dubrovnik s Podrinjem tj. Bosnom i Hercegovinom i Srbijom. Od 2009. do 2013. godine na području Čemerna je osuvremenjena cesta sagrađena još u vrijeme Jugoslavije i izgrađene su i nove dionice. No, samo dva mjeseca nakon otvaranja nove ceste dogodilo se više odrona terena na ovu cestu. Prema usmenoj predaji lokalnog stanovništva, naziv Čemerno potječe od vjerovanja da su majke pratile turske karavane kojima su u janjičare odvodili kršćanski djecu iz Hercegovine prema Carigradu. Iznemogle od napornog puta i uspona, majke su padale po cesti i zapomagale "Kuku meni čemernoj! Jadna ti sam čemerna!". |
BORAČ (GORNJA NERETVA)
|
IZVORIŠNO PODRUČJE NERETVE
Izvorište Neretve nalazi se na području Čemerna koje je vododjelnica između Jadranskog i Crnomorskog sliva. Na širem području Čemerna nalaze se također i izvorišta Sutjeske, pritoke Drine, i Vrbe čije vode podzemnim putem (jezero Klinje, Mušnica, Fatnička rijeka) otječu u sliv rijeke Trebišnjice. Izvorište Neretve naazi se na 1227 m n.v. sa zapadne strane sedla Gredelj – planine Jabuka, a više manjih izvora i potočića čine izvorišnu čelenku Neretve. GORNJI TOK NERETVE Gornji tok Neretve, odnosno Gornja Neretva svojim tokom u pravcu jugoistok-sjeverozapad upravo se podudara s pravcem planinskog masiva Dinarida. U neposrednom okruženju rijeke nalaze se planine Zelengora i Čemerno u izvorišnom dijelu, Visočica, Treskavica i Bjelašnica sa sjeverne, te Crvanj i Prenj s južne, odnosno jugozapadne strane vodotoka. Od svog izvora pod Gredeljom Neretva teče kroz područje Borač u kome je i mjesto Ulog. U Borču je dolina ižlebljena i duboka je 500 do 600 metara. Ovaj dio toka Neretve karakterizira nedostatak većih pritoka zbog relativno malog slivnog područja. Ispod Uloga, točnije od ušća lijeve pritoke Jezernice rasjed se ne poklapa s dolinom Neretve koja sjevernije teče velikom okukom gdje joj je dolina udubjenaa u vapnencu i gdje odstupa od svog pravca JI – SZ. Ovdje Neretva nije upotrijebila uzdužni rasjed i dolina joj je čisto erozivna. Korito je izdubljeno u vapnencu, a dubina doline doseže i do 800 m. Ispod prijevoja Obaj vodotok Neretve ponovno se vraća u rasjed i pravac JI-SZ. |
|
Praktično
AKTIVNOSTI
Pješačenje i planinarenje
|
Planinarski usponi na Zelengoru nisu ekstremni niti teški, ali pružaju kretanje atraktivnim terenom, bogatim biljnim svijetom te vidicima.
Neke od pješačkih staza na Zelengori:
Pristupi Zelengori iz smjera Tjentišta, u istočnom dijelu Zelengore
|
VIŠE OPISA STAZA
ZELENGORA Orlovačko jezero – vrh Bregoč (4,5 km). Staze i bogaze ZELENGORA Orlovačko jezero – vrh Videž – vrh Orlovac (8 km). Staze i bogaze ZELENGORA Orlovačko jezero – vrh Stog – vrh Kozje strane (7 km). Staze i bogaze ZELENGORA Orlovačko jez. – Štirinsko jez. – Kotlaničko jez. (8 km). Staze i bogaze ZELENGORA Ljeljen - Orlovac - Kozje strane - planinarenje
Autor: Slobodan Stefanović |
|
Planinarski put "Dr. Jovo Elčić"
Planinarski put ''Dr Jovo Elčić'', otvoren je 2013. g; povezuje tri bosansko-hercegovačke planine: Treskavicu, Leliju i Zelengoru. Put nosi ime u znak sjećanja i poštovanja na rano preminulog planinara dr Jovu Elčića (1976-2012). Staze koje su markirali i uredili dr Jovo i njegovi prijatelji–planinari čine okosnicu ove obilaznice. Dr. Jovo Elčić (1976.-2012.) ljubav prema planini stjeće već u rano djetinjstvo odlascima na planine oko Sarajeva. Tijekom studija na Medicinskom fakultetu u Foči, zajedno s kolegicom, a kasnije životnom suputnicom dr. Bobanom Petrović samostalno započinje istraživati planine u okolici Foče - Zelengoru, Maglić, Volujak i dr. Nakon završenih studija Jovo i Bobana u kratkom razdoblju osvajaju skoro sve značajne vrhove u BiH, Crnoj Gori i Hrvatskoj. Nakon uspona na Olimp u Grčkoj (2007.) i Triglav u Sloveniji (2008.) te nekoliko vrhova visokih od 3000-3700 m/nv u Nevadi (USA), privlači ih odlazak u Svjetska velegorja. Godine 2009. odlaze na ekspediciju u Himalaje (Nepal) i uspješno pristupaju na vrh Mera Peak 6476 m/nv. Godine 2011. sudjeluju u ekspediciji na Ande (Argentina), gdje takođe uspješno pristupaju na vrh Aconcagua 6962 m/nv, najviši vrh Anda i južne i sjeverne Amerike. Posljednjih su godina njegova života Jovo i Bobana, zajedno s nekoliko prijatelja, intezivno i marljivo radili na markiranju i uređenju planinarskih putova na Leliji, Zelengori i Treskavici. (Izvor: klix.ba) Obilaznica je podijeljena u tri područja, a svako područje ima pet kontrolnih točaka, ukupno petnaest (KT). Posjetilac sam bira termin i prilaz cilju markiranim planinarskim stazama. Vrijeme obilaska nije ograničeno. Planinarski put je otvoren 7.9.2013. godine.
U znak priznanja za obilazak cijelokupnog Planinarskog puta, PSD ''Treskavica'' Trnovo dodjeljuje Počasnu značku. U Vodiču je dat detaljan opis pristupa do svake kontrolne točke na Planinarskom putu i ucrtanom trasom markiranih staza na topografskim kartama u omjeru 1:25.000. Vodič je ilustriran odabranim fotografijama koje će vas motivirati da krenete sigurnim i markiranim stazama do cilja i zadovoljni se vratite svojoj kući. Tu su i savjeti: o opremi, pripremi za turu, osnovi meteorologije, orijentaciji, postupcima u slučaju nesreće, prvoj pomoći i još mnogo toga. Narudžbe: (plaćanje pouzećem) na adresu: e-mail: bobanap@yahoo.com ili na tel.: +387 (0) 65/944-524 (Bobana Petrović). Cijena 25,00 KM (2014.) u koju je uračunata Počasna značka. |
Planinarski put "dr Jovo Elčić"
VODIČ I DNEVNIK Autor: Braco Babić Izdavač: JP ''Zavod za udžbenike i nastavna sredstva'' a.d.Istočno Novo Sarajevo, Prvo izdanje 2014. Kartografija: Braco Babić Fotografije: Braco Babić i Bobana Petrović Tiraž: 500; Format: 17,5 x 12,5 cm Broj stranica: 97; Broj fotografija 47; Broj karata: 8 |
BORAVAK
Smještaj
|
Planinska koliba Zelengora
KOLIBA: Smještajni kapacitet kolibe je 18 ležajeva raspoređenih u sobama i apartmanima. Tu je i veliki dnevni boravak sa centralnom kamin peći, kao i kuhinja sa barom. LOKACIJA: Planina Zelengora (NP “Sutjeska”), visoravan Pašna poljana na 1400mnv, udaljena oko sat vremena vožnje od magistralnog puta Foča – Tjentište Web-stranica: http://www.planinskakoliba.com/ Kontakt: Davidović Miroslav; tel: +387 65 901 517; tel: +387 66 711 757; e-mail: office@planinskakoliba.com Davidović Mirko; tel: +387 65 782 014; tel: +381 64 40 60 079; -mail: office@planinskakoliba.com |
|
Seosko domaćinstvo Kovačević na kraju sela Vrbnica
Kalendar
08. mjesec (avgust/kolovoz)
DANI BOROVNICE (svake godine)
Tradicionalna turističko-promotivna manifestacija s ciljem: promocije turističkih potencijala općine Foča, prvenstveno NP "Sutjeska", kao i unapređenje ukupne turističke ponude. Manifestacija tradicionalno počinje usponom planinara na Zelengoru: "Jezera Zelengore 2012".
DANI BOROVNICE (svake godine)
Tradicionalna turističko-promotivna manifestacija s ciljem: promocije turističkih potencijala općine Foča, prvenstveno NP "Sutjeska", kao i unapređenje ukupne turističke ponude. Manifestacija tradicionalno počinje usponom planinara na Zelengoru: "Jezera Zelengore 2012".
IZVORI I LITERATURA
Reference
[1] Zelengora.
[2] Dolina heroja. Wikipedija
[3] Tjentište. Wikipedija
[4] Stari grad Tođevac. Flickr. Bošnjaci
[5] Kozman. Wikipedija
[2] Dolina heroja. Wikipedija
[3] Tjentište. Wikipedija
[4] Stari grad Tođevac. Flickr. Bošnjaci
[5] Kozman. Wikipedija
Literatura
GRUPA AUTORA; Sutjeska, Zbornik radova, Knjiga I, Beograd, 1959. (PDF)
GRUPA AUTORA; Sutjeska, Zbornik radova, Knjiga II, Beograd, 1959. (PDF)
GRUPA AUTORA; Sutjeska, Zbornik radova, Knjiga III, Beograd, 1959. (PDF)
RUCNER, Dragutin, OBRATIL, Svjetoslav; Prilog poznavanju avifaune planinskog područja Maglića, Volujka i Zelengore, LAURUS, vol. 25, 1973, pp. 61-93. (PDF)
GRUPA AUTORA; Sutjeska, Zbornik radova, Knjiga II, Beograd, 1959. (PDF)
GRUPA AUTORA; Sutjeska, Zbornik radova, Knjiga III, Beograd, 1959. (PDF)
RUCNER, Dragutin, OBRATIL, Svjetoslav; Prilog poznavanju avifaune planinskog područja Maglića, Volujka i Zelengore, LAURUS, vol. 25, 1973, pp. 61-93. (PDF)
Stari gradovi i utvrđenja. Fočaravajuće
Istorija bačena pod noge. Politika, 19.5.2008.
Kanjoning, nova avantura u turističkoj ponudi Nacionalnog parka Sutjeska. Klix.ba, 14.10.2016.
Obustavljen postupak za hidroelektrane na rijeci Hrčavki u NP "Sutjeska". Arhiva, Dinarsko gorje, 8.3.2015.
Izgrađena crkva na Zelengori. 17.11.2014.
Jezerima na Zelengori prijeti izumiranje. 28.4.2014.
Istorija bačena pod noge. Politika, 19.5.2008.
Kanjoning, nova avantura u turističkoj ponudi Nacionalnog parka Sutjeska. Klix.ba, 14.10.2016.
Obustavljen postupak za hidroelektrane na rijeci Hrčavki u NP "Sutjeska". Arhiva, Dinarsko gorje, 8.3.2015.
Izgrađena crkva na Zelengori. 17.11.2014.
Jezerima na Zelengori prijeti izumiranje. 28.4.2014.
Korisne adrese i poveznice
Nacionalni park Sutjeska, službena stranica
