|
|
  |
Zelengora (planina)
Područje: Središnje bosansko-hercegovačko područje
Grupa: Grupa Zelengore
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Bregoč (2015 m)
Koordinate najvišeg vrha: 43.3543, 18.5676
Grupa: Grupa Zelengore
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Bregoč (2015 m)
Koordinate najvišeg vrha: 43.3543, 18.5676
Naslovna fotografija
Pogled prema jugu s južnog obronka Bregoča, s najvišeg zelengorskog vrha. |
|
o planini ... |
|
Uvod |
BOOKING
Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine  
Oglašavajte ovdje: lokalnu ponudu, usluge i servise - smještaj - gastronomija - lokalni proizvodi - turistička ponuda - aktivnosti na otvorenom i dr. |
ZELENGORA je planina u Bosni i Hercegovini, koja se također nalazi i u sastavu Nacionalnog parka "Sutjeska", zajedno s Lelijom te Maglićem i Volujakom. Velik dio Zelengore ima karakter planinske visoravni (platoa) s koje se uzdižu planinski grebeni. Na njoj se nalazi velik broj izvora bistre, pitke i hladne vode, te više ledenjačkih jezera ("gorske oči"), od kojih su najpoznatija Kotlaničko jezero, Orlovačko jezero, Štirinsko jezero, Jugovo jezero, Donje Bare, Gornje Bare i dr. Na istočnom dijelu nalazi se divlji kanjon rijeke Hrčavke. Najviši vrh Zelengore je Bregoč (2015 m), a pored njega na njoj se nalazi još desetak vrhova s oko 2000 m n.v. Mnogi od njih, kao i grebeni na kojima se oni nalaze, odlični su vidikovci. Zelengora ima bogat biljni i životinjski svijet.
Velik dio planine pokrivaju pašnjaci i goleti iznad gornje granice gustih šuma. Na samoj planini nema stalnih naselja. Nekada je bilo mnoštvo raštrkanih koliba po aktivnim katunima, u kojima je stoka boravila na ispaši od kraja V. do polovice IX. mjeseca. |
|
Ime planine - etimologija |
Novosti Kanjoning, nova avantura u turističkoj ponudi Nacionalnog parka Sutjeska
Klix.ba, 14.10.2016. Obustavljen postupak za hidroelektrane na rijeci Hrčavki u NP "Sutjeska"
Arhiva, Dinarsko gorje, 8.3.2015. Izgrađena crkva na Zelengori
17.11.2014. Jezerima na Zelengori prijeti izumiranje
28.4.2014. |
GEOGRAFIJA/ZEMLJOPIS PLANINE
Reljef planine 
Greben Tovarnice
Pogled prema istoku s vrha Bregoča, prema području Bara i grebenu Tovarnice i dalje, kanjonu Sutjeske i masivima Volujaka te (od Volujaka lijevo) Maglića i Bioča i (od Volujaka desno) Lebršnika. Autor: Martin Brož Vrhovi Ostali oblici u prostoru |
Zelengora
Autor: RKTaraRaft Planine Bosne i Hercegovine
(1 dio Maglić) Zelengora, od 5. minute videa; Autor Adnan Adilović Let iznad Zelengore
Zelengora - Bregoč
Nacionalni park Sutjeska - mrtvi kapital ili laboratorija u prirodi
Datum objavljivanja: 28. pro 2015.U sklopu kampanje ''Bitka za Sutjesku'' realizovano je naučno istraživanje kanjona rijeka Sutjeska i Hrčavka u Nacionalnom parku Sutjeska. Istraživanje je sprovedeno u periodu od 25. juna do 2. jula 2015. godine i kao rezultat dalo veliki broj jako interesantnih podataka. Od novih vrsta za područje parka, preko novih vrsta za BiH, pa da novih vrsta za nauku. Ojačana je naučna mreža BiH i regiona, ali i ostvareno ono najvažnije – dobijena je izuzetno jaka i načuno teška argumentacija kojom još jednom pokazujemo koliki je značaj Sutjeske i koliko nam je ona još uvijek nepoznata. Publikacija je dostupna na http://czzs.org/wp-content/uploads/2015/12/Sutjeska-Mrtvi-Kapital.pdf | |||||||||
Hidrologija - vode (rijeke i jezera)
Na planini Zelengori nalazi se velik broj izvora bistre, pitke i hladne vode, te sedam ledenjačkih jezera i jedno umjetno.
|
Na istočnom dijelu planine nalazi se divlji kanjon rijeke Hrčavke, lijeve pritoke Sutjeske. Vode, koje teku sa Zelengore slijevaju se, rijekama Neretvom, Sutjeskom i Drinom prema dva mora - Jadranskom (Jadranski sliv) i Crnom (Crnomorski slijev).
SUTJESKA je rijeka u istočnoj Hercegovini, BiH, lijeva pritoka Drine. Duga je 35 km, a ulijeva se u rijeku Drinu južno od grada Foče. Najvećim dijelom toka teče kroz Nacionalni park Sutjeska. Površina njezina sliva iznosi 322 km2.
Izvire ispod vrha Vlasulja na planini Volujak na nadmorskoj visini od 1520 metara (neki podaci navode i 1800 m n.v.), prikupljajući vode s obronaka Volujaka (2336 m), Vilišta (2133 m), jugozapadnih obronaka Male Vlasulje (1922 m) i zapadnih obronaka Kuka (1821 m), na tromeđi Bosne, Hercegovine i Crne Gore. U gornjem toku teče na sjeverozapad, u srednjem na sjeveroistok, a u donjem na istok. Utječe u Drinu kod sela Kosmana na nadmorskoj visini od 437 metara. Njezin prosječni pad iznosi 30,1 promila. U svom gornjem toku formira se iz više stalnih, ali slabijih potočića koji izbijaju na jugoistočnoj strani kotline Čemerno. Ovi potoci sastaju se kod mjesta Žugovine, gdje formiraju rijeku Sutjesku. Potom Sutjeska teče kroz uzanu i duboku dolinu čije su strane većim dijelom pošumljene. Između planina Tovarnice i Volujka prelazi u klisuru sa stranama koje se skoro vertikalno dižu do 1000 metara iznad rijeke. Ima nekoliko proširenja s manjim naseljima Suha, Tjentište, Popov Most i Ćurevo. Zbog velikog pada od 1037 metara vrlo je brza. Desne su joj pritoke ►Suški potok i ►Perućica (s vodopadom visokim 71 m) i ►Ždrijelo, a lijeve ►Trtorišnica, ►Klobučarica, ►Jabušnica (Jabučnica), ►Usovički potok, ►Hrčavka i ►Bukovik. Između doline Sutjeske i zapadnih ogranaka Maglića prostire se prašuma Perućica s površinom od 1434 ha. Zakonom koji je 1962. godine proglasila Narodna skupština SR BiH u ondašnjoj FNRJ, šire područje Sutjeske u površini od 17.500 ha proglašeno je nacionalnim parkom "Sutjeska".
Kanjon Sutjeske
Dio kanjona južno od Tjentišta
|
Orlovačko jezero
43.3775, 18.549167 Smješteno je na nadmorskoj visini od 1438 m, je prirodno jezero u Bosni i Hercegovini. Udaljeno je od Jugovog (Borilovačkog) jezera oko 1 km. Dužina jezera je oko 350 m, širina oko 100 m, a prosječna dubina oko 5 m. Jezero se nalazi u sklopu Nacionalnog parka Sutjeska. Istočno od jezera se izdižu vrhovi Orlovac i Orlovača, jugoistočno Bregoč (2014 m), južno Stog (1821 m) i sjeverno Ljeljen (1765 m). U jezeru obitavaju potočna pastrmka, jezerska zlatovčica i ubačena kalifornijska pastrmka. (Izvor: Wikipedia - Orlovačko jezero) Bijelo jezero 43.379167, 18.583889 Smješteno je oko 500 m južnije od Crnog jezera. Zovu ga i Zeleno jezero, zbog njegove boje. Dužina jezera je oko 90, širina oko 70, a dubina oko 2,5 m. Nalazi se na 1.450 m nadmorske visine. U jezeru nema ribe. (Izvor: Wikipedia - Bijelo jezero (Zelengora) ) Borilovačko odn. Jugovo jezero 43.3727, 18.5341 Jedino je umjetno jezero na Zelengori. Ime je dobilo po svom konstruktoru, Jugi, koji je bio lovočuvar u Nacionalnom parku Sutjeska. Njegova ideja o pregradnji jednog potoka rezultirala je nastankom ovog jezerceta. Jugovo jezero dugo je oko 250 i široko oko 100 m. Nalazi se na oko 1450 m nadmorske visine. Okruženo je vrhovima Kalelija i Stog. U njemu ima ubačene kalifornijske pastrmke, čija se mlađ svake godine ponovo ubacuje. 3-4 km od ovog jezera nalazi se Orlovačko jezero. Nalazi se 25 km od Čemerna. (Izvor: Wikipedia-Jugovo jezero) Kotlaničko jezero 43.36194, 18.48333 Smješteno na visini 1528 m, je prirodno jezero. Dužina jezera je oko 480 m., širina oko 200 m, maximalna dubina oko 10 m. Nalazi se u sklopu nacionalnog parka Sutjeska. Jako je bogato ribom, jezerskom zlatovčicom, a u njemu živi i endemični vodozemac - triton. Okruženo je vrhovima: Dumoš (1882 m), Prutača (1817 m), Klek (1899 m) i Zimovnica (1742 m) (Izvor: Wikipedia - Kotlaničko jezero) Štirinsko jezero 43.37944, 18.48806 Najveće od jezera na planini Zelengoria. U sastavu je Nacionalnog parka Sutjeska. Jezero je dugačko je oko 600 m, široko oko 350 m, a najveća dubina mu je 4,5 m. Nalazi se na nadmorskoj visini od 1672 m i udaljeno je od Kotlaničkog jezera oko 1 sat hoda. Okruženo je vrhovima: Dumoš, Todor (1949 m) i Osredak (1828 m). U njemu obitava jezerska zlatovčica. U blizini jezera nalazi se 80 stećaka. (Izvor: Wikipedia - Štirinsko jezero) Donje Bare 43.31833, 18.63083 Od Tjentišta je udaljeno oko 20 km. Jezero tokom hladnijih zima bude potpuno okovano ledom. Dugačko je oko 250, široko oko 120, a najveća dubina mu je oko 4,5 m. Nalazi se na nadmorskoj visini od oko 1475 m.. Okruženo je planinskim vrhovima: Ardov (1723 m), Planinica (1874 m) i Mala Siljevica (1720 m). Na jezeru je i Josip Broz Tito imao vilu, koja je danas propala. U blizini se nalazi i jezero Gornje Bare (Izvor: Wikipedia - Donje Bare) Gornje Bare 43.32083, 18.60778 Udaljeno je od jezera Donje Bare oko 1,5 km sjeverozapadno. Ima dužinu oko 150, širinu oko 80, a najveća dubina mu je oko 2 m. Nalazi se na nadmorskoj visini od 1515 m. Veći dio jezera je obrastao barskom florom. U jezeru nema ribe. Okružuju ga vrhovi Tovarnica (1683 m) i Uglješin vrh (1720 m). (Izvor: Wikipedia - Gornje Bare) Kladopoljsko jezero 43.4181, 18.424 Zovu ga još i Martinovo vrelo. Nalazi se na nadmorskoj visini od 1380 metara, dugačko je oko 250 metara i široko oko 100 metara. Maksimalna dubina jezera je oko 9 metara. Jezero se nalazi 10 km od sela Oblja (Kalinovik). Od ovoga jezera, putem prema Masnoj bari vodi put ka Štirinskom jezeru. Sam naziv Kladopoljsko, jezero je dobilo po kladama (balvanima) kojih je puno jezero. Pretpostavlja se da je ovaj dio Zelengore nekad bio sav u šumama, te je pored jezera išao i put kojim su se balvani izvlačili iz te šume. Jedan dio tih balvana je ostajao u jezeru i dan danas izgledaju jako očuvano. Pretpostavlja se i da su čobani iz ovoga kraja posječenim stablima začepili prirodnu vrtaču u koju je ponirao potok. U jezeru jedina vrsta ribe je potočna pastrmka, a opstaje zahvaljujući jakom dotoku vode iz jednog potoka u kojem se i mrijesti. (Izvor: Wikipedia - Kladopoljsko jezero) Ostali izvori: Nacionalni park Sutjeska - službena stranica Zelengora.net - Jezera Zelengore 
Štirinsko jezero
(Izvor: Wikipedia; Autor: Martin Brož) Jezerima na Zelengori prijeti izumiranje
Ledenjačkim jezerima na Zelengori u Nacionalnom parku „Sutjeska“ prijeti izumiranje, zbog zatravljivanja, odn. eutrofikacije - kao što je to slučaj i sa svim ledenjačkim jezerima u Dinarskom gorju. Najugroženiji su Crno i Orlovačko jezero, u kojima se voda sve više gubi na račun vegetacije. Takvim jezerima moguće produžiti vijek trajanja čišćenjem potencijalnih izvora zatravljivanja, kao npr. sječom drveća koje nije autohtono, a koje stvara podvodni sloj lišća i sprječava dotok kisika - kao što je to npr. učinjeno kod jezera Donje bare. | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
#mediaviewer/File:Sutjeska.JPG)
_jezero.jpg)
Geologija planine
Klima
PRIRODA
|
Prirodna baština Biljni svijet - flora Životinjski svijet - fauna Zaštita prirode i ekologija Nacionalni park "Sutjeska"
Nacionalni park "Sutjeska" obuhvaća planinsko područje na tromeđi Bosne, Hercegovine i Crne Gore, između rijeka Pive, Drine, izvorišnog područja rijeke Neretve, te planinskih masiva Bioča, Vučeva, Maglića, Volujaka, Lebršnika i Zelengore. Površina parka iznosi 17.250 ha, od čega je više od 66% pokriveno šumama, a ostatak čine livade, pašnjaci i goleti iznad gornje granice šuma. Pored toga, Nacionalni park "Sutjeska" upravlja lovištem "Zelengora", koje zahvaća površinu od oko 53.240 hektara. 
|
Nacionalni park Sutjeska
Reportaža RTRS, 14 08 2014. Granice Nacionalnog parka Sutjeska
Nacionalni park „Sutjeska“ prostire se na područjima opčina Foča i Gacko, na ukupnoj površini od 17.350 ha i obuhvaća zaštićeno područje Sutjeske, strogi prirodni rezervat Perućica, dijelove planina Maglić, Volujak i Zelengora. Granica Nacionalnog parka „Sutjeska“ počinje na Magliću, kota 2386, na granici BiH i Crne Gore, te slijedi granicu preko kote 1759 do kote 1515, odakle preko Rujevca i kote 1577 izlazi na kotu 1405, te putem na Ždrijelo, istočno od kote 1510. Od ovog mjesta, idući izohipsama, izlazi na kotu 1100, ostavljajući Glasinac izvan Nacionalnog parka, i dalje, izohipsama na Kikalo, te pored sela Mrkalja, ostavljajući ga izvan Nacionalnog parka, izlazi na rijeku Sutjesku do mjesta Poda, gdje rijeka Hrčavka utječe u Sutjesku. Granica NP potom slijedi tok Hrčavke do Velikog lakta, odakle obuhvatajući Jelovac i Treskavac izlazi na kotu 1529, dalje ide ravno na trigonometar 1871 (Velika Košuta), zatim preko kote 1801 (Mala Košuta), obuhvaćajući Vrbničke kolibe, dolazi na kotu 1622, te dalje, obuhvaćajući Bijelo i Crno jezero, dolazi na kotu 1134. Odatle se granica penje na kotu 1696 i, zahvatajući jezero pod Orlovcem preko kote 1441, dolazi na kotu 1821 (vrh Stog) i kotu 1835 (Borovno brdo). Od Borovna brda granica se spušta na kotu 1517, te dalje ide potokom Jabušnicom sve do njenog utoka u Sutjesku kod mjesta Sastavci, kota 854. Od ovog mjesta ostavljajući selo Grab izvan Nacionalnog parka, granica se penje prema trigonometru 1136 (Slavno brdo), te odatle preko kote 1325 dolazi na kotu 1481, zatim na kotu 2.112 i izbija na trigonometar 2294 (Studenac), na granicu BiH I CG, odakle izlazi na početnu tačku Maglić, kota 2386, granicom između država. |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Povijesni/historijski pregled
Pretpovijesno razdoblje
Iz brončanog i željeznog doba datirani su kameni tumuli (grobni humci od zemlje ili megalita), pronađeni na većem broju lokaliteta u blizini Tjentišta: Mrkalji, Gromila, Jarčina, Rudine i Zborna gromila u Šadićima, Gromila u Vrbnici, Kaldrma i Zavojnica u Prijeđelu.
Gradinsko naselje nalazi se na lokalitetu Gradac, na uzvisini iznad rijeke Drine.
Antičko i kasnoantičko razdoblje
Za antičku rimsku civilizaciju ovo područje imalo je tranzitni karakter tako da u tom razdoblju ovdje nisu formirana gradska središta. Kao posljedica ovih okolnosti javlja se odsustvo tragova antičkih spomenika tipa fortifikacija, urbanih aglomeracija, javnih, sakralnih i memorijalnih objekata. Jedini tragovi ljudske djelatnosti iz ovog razdoblja su jako oštećeni i loše vidljivi dijelovi trase antičke ceste (pokriveni turskom kaldrmom).
O daljnjem kontinuitetu naseljenosti šireg područja svjedoči ranokršćanska bazilika pronađena na lokalitetu Crkvina u Prijeđelu. Bazilika je dvobrodna, s oltarskim apsidama na istočnoj strani, a njena kompletna izrada, koja se pripisuje domaćim majstorima, prilagođena je konfiguraciji terena. U seobi naroda ova crkva je zapuštena, razrušena, a kasnije je u njenoj blizini nastala nekropola stećaka.
Romanička crkva iz 12. stoljeća otkrivena je na lokalitetu Crkvina u Prijeđelu kod Foče. Nađeni su stupovi i kapiteli s ukrasima - križ, biljni motivi, rozete i figuralne predstave, a na jednom je i lav. Arheološki nalazi iz srednjovjekovne crkve u Prijeđelu kod Foče, danas se nalaze u Zemaljskom muzeju BiH u Sarajevu.
Nedaleko od spomenutoga Prijeđela, na lokalitetu Đurđevica, otkrivena je jednobrodna srednjovjekovna crkva s plitkom, ali širokom apsidom. U njoj su nađeni brojni tragovi fragmenata freski zapadnoga gotičkoga kruga. (pogledaj ALBUM FOTOGRAFIJA)
ING. ARH. ALIJA BEJTIĆ POVIJEST I UMJETNOST FOČE NA DRINI
U okolini Foče postoji još dobar broj spomenika koji ukazuju na prošlost tih krajeva u srednjem vijeku i čije postanje ide baš u to doba. Među njima se u prvome redu ističe više podora tvrđava, osobito uz dolinu Sutjeske, od kojih su neki identični s već navedenim utvrdama, a drugi se ne daju još identificirati. Građevni oblici tih fortifikacionih objekata nisu još istraženi, ali je njihovu povijest ocrtao Mihailo Dinić u odličnoj studiji "Zemlje hercega Svetoga Save". Na tome istome području postoji dobar broj i lokaliteta s imenom Crkvina, Crkvice ili Crkvište, a to nas, dalje, upućuje i na crkvene spomenike, kojih je tu također moralo biti. Od njih se opet do danas još najbolje sačuvala stara crkva u selu Zagrađe ispod grada Sokola, za koju mještani vele da je bila dvorska crkva Hercega Stjepana. Od te kamene građevine sačuvali su se još visoki zidovi, ikonostas, svod od kamena, dijelovi svoda i jedan zanimljiv elemenat — kupola, građena, prema jednome opisu, po uzoru na kupolu Aja Sofije u Carigradu.16 Već po tim ostacima, koji kazuju, da je to bio velik objekt, detaljnije ispitivanje toga spomenika dalo bi sigurno vrijedne i zanimljive rezultate.
Iz brončanog i željeznog doba datirani su kameni tumuli (grobni humci od zemlje ili megalita), pronađeni na većem broju lokaliteta u blizini Tjentišta: Mrkalji, Gromila, Jarčina, Rudine i Zborna gromila u Šadićima, Gromila u Vrbnici, Kaldrma i Zavojnica u Prijeđelu.
Gradinsko naselje nalazi se na lokalitetu Gradac, na uzvisini iznad rijeke Drine.
Antičko i kasnoantičko razdoblje
Za antičku rimsku civilizaciju ovo područje imalo je tranzitni karakter tako da u tom razdoblju ovdje nisu formirana gradska središta. Kao posljedica ovih okolnosti javlja se odsustvo tragova antičkih spomenika tipa fortifikacija, urbanih aglomeracija, javnih, sakralnih i memorijalnih objekata. Jedini tragovi ljudske djelatnosti iz ovog razdoblja su jako oštećeni i loše vidljivi dijelovi trase antičke ceste (pokriveni turskom kaldrmom).
O daljnjem kontinuitetu naseljenosti šireg područja svjedoči ranokršćanska bazilika pronađena na lokalitetu Crkvina u Prijeđelu. Bazilika je dvobrodna, s oltarskim apsidama na istočnoj strani, a njena kompletna izrada, koja se pripisuje domaćim majstorima, prilagođena je konfiguraciji terena. U seobi naroda ova crkva je zapuštena, razrušena, a kasnije je u njenoj blizini nastala nekropola stećaka.
Romanička crkva iz 12. stoljeća otkrivena je na lokalitetu Crkvina u Prijeđelu kod Foče. Nađeni su stupovi i kapiteli s ukrasima - križ, biljni motivi, rozete i figuralne predstave, a na jednom je i lav. Arheološki nalazi iz srednjovjekovne crkve u Prijeđelu kod Foče, danas se nalaze u Zemaljskom muzeju BiH u Sarajevu.
Nedaleko od spomenutoga Prijeđela, na lokalitetu Đurđevica, otkrivena je jednobrodna srednjovjekovna crkva s plitkom, ali širokom apsidom. U njoj su nađeni brojni tragovi fragmenata freski zapadnoga gotičkoga kruga. (pogledaj ALBUM FOTOGRAFIJA)
ING. ARH. ALIJA BEJTIĆ POVIJEST I UMJETNOST FOČE NA DRINI
U okolini Foče postoji još dobar broj spomenika koji ukazuju na prošlost tih krajeva u srednjem vijeku i čije postanje ide baš u to doba. Među njima se u prvome redu ističe više podora tvrđava, osobito uz dolinu Sutjeske, od kojih su neki identični s već navedenim utvrdama, a drugi se ne daju još identificirati. Građevni oblici tih fortifikacionih objekata nisu još istraženi, ali je njihovu povijest ocrtao Mihailo Dinić u odličnoj studiji "Zemlje hercega Svetoga Save". Na tome istome području postoji dobar broj i lokaliteta s imenom Crkvina, Crkvice ili Crkvište, a to nas, dalje, upućuje i na crkvene spomenike, kojih je tu također moralo biti. Od njih se opet do danas još najbolje sačuvala stara crkva u selu Zagrađe ispod grada Sokola, za koju mještani vele da je bila dvorska crkva Hercega Stjepana. Od te kamene građevine sačuvali su se još visoki zidovi, ikonostas, svod od kamena, dijelovi svoda i jedan zanimljiv elemenat — kupola, građena, prema jednome opisu, po uzoru na kupolu Aja Sofije u Carigradu.16 Već po tim ostacima, koji kazuju, da je to bio velik objekt, detaljnije ispitivanje toga spomenika dalo bi sigurno vrijedne i zanimljive rezultate.
Srednji vijek
Dolinama rijeke Drine i Sujeske, na istočnom obodu Zelengore, odavno su, a izuzetno aktivni u srednjem vijeku, prolazili trgovačko-karavanski putovi između istočne Bosne (gornje Podrinje, Polimlje, srednje Podrinje, Despotovine, s gradovima Foča, Goražde, Pljevja, Prijepoje, Višegrad, Prača, Zvornik i Srebrenica) te Hercegovine i primorja. Tako je i današnje Tjentiše nastalo kao značajna karavanska stanica na jednom većem proširenju u kanjonu Sutjeske. Karavane su s robom polazile iz Dubrovnika, preko Tebinja, Bileće, Gacka i Čemerna do Tjentišta. Od Tjentišta su dalje išle prema Popovom-mostu, pored sela Ćrevo i Kozmana (Kosman), pa preko sela Brod (na Drini) stizali u Foču. Iz Foče je postojalo više karavanskih putova u više smjerova.
1415.
24.8.1415. dubrovački poklisar (izaslanik) kod vojvode Sandalja Hranića, Đivo Gundulić (ser Zan de Gondola) izvješćuje dubrovačku vladu o zavjeri kralja Ostoje i Sandalja i ubojstvu kneza Pavla ("In Christe 1415 in Sutjesca"): "...Jutros je rano optišao kralj Ostoja sa svojim sinom i odjahao u ravnicu; s njim knez Pavle sa sinom, i vojvoda Sandalj, i vojvoda Vukmir, župan Dragiša, knez Vuk Hranić i vojvoda Pavle Kležić. Ja sam ostao kod kuće pišući neka pisma. Ubrzo je došao k meni jedan od sluga kneza Pavla, pa sam smjesta krenuo i odjahao do njih i zatekao ih tu naokolo prema Sutjesci... I kad smo bili blizu jednog mjesta koje se zove Parena poljana, tu vojvoda Sandalj isuka sablju i svi njegovi ravno k njemu. I odmah kralj Ostoja s nekim plemenitašima dade svezati kneza Petra i odvesti ga u Bobovac. Zatim vojvoda Vukmir poleti za knezom Pavlom. A ja sam svima njima uveliko molio da ne bude krvi među njima. ... Zatim dođe knez Vuk i jedan od Sandaljevih ljudi odsječe glavu rečenom knezu Pavlu i osta mrtav. Vlatko Tamarlić, pataren, povuče se da se spasi u moje sklonište, tj. kod fratara. Zatim ode do Pavlova tijela i dade ga prenijeti u Vrhbosnu..."
1418.
Tjentište spominju prvi put u pisanim izvorima 15.2.1418. Dvojica trgovaca Radoje Dubjević i Veselko Račić iz Tjentišta zadužuju se kod dubrovačkog vlastelina Mihaila Sorkočevića i braće na iznos od 116 dukata i na rok vraćanja od tri mjeseca.
1455.
Tjentište je imalo svog kneza, lokalni organ vlasti, koji se spominje u jednoj tužbi iz decembra 1445. To upućuje na razvijenu upravnu strukturu u okviru župe Sutjeska. Šire područje župe Sutjeska pripadalo je velmožama iz roda Kosače. Kosače su na području Tjentišta imali carinu. Maja 1432. spominje se Kovač Bogosalić, čovjek kneza Vukca Hranića u Tjentištu. Kasnije se na tom području spominje Katarina, supruga Vukca Hranića i Stjepan Vukčić Kosača. Za trgovca Radivoja Petkovića iz Tjentišta juna 1443. izričito je naglašeno da je čovjek vojvode Stjepana Vukčića.
Najvažnija privredna grana na području Tjentišta u srednjem vijeku je trgovina. Mada su kroz Tjentište učestalo prolazili karavani sa ponosnicima i robom, tu su se razvili i domaći trgovci koji su djelovali na lokalnom tržištu i bili veza za strane krupne trgovce. U kreditnoj trgovini, u knjigama zaduženja u Dubrovniku poznati su sljedeći trgovci iz Tjentišta: Radoje Dubijević i Veselko Račić (1418), Radiša Radosalić (1418), Petko Brajković (1418), Budeč Tihojević (1429), Kovač Bogosalić (1432), Pribio Medošević (1439), Stijepko Dubijević, Radivoj Petković i Miljen Branković (1441), Bogeta Radohnić (1443), Radašin Radatović (1444, 1445, 1446, 1448, 1449), Radonja Mladinović (1448). Broj trgovaca nije velik ali je njihova djelatnost zadovoljavala osnovne potrebe lokalnog tržišta u Tjentištu. U Dubrovniku oni se zadužuju u robi čija je vrijednost izražena u novcu (uglavnom tkanine), a zatim tu robu prodaju na području Tjentišta i okoline. Kada prodaju robu oni svoje dugove vraćaju kreditorima u novcu.
Prolazak i zaustavljanje trgovaca kroz Tjentište rezultirao je postojanjem svratišta i drugih objekata za smještaj ljudi, robe i konja. Stanovi (alberghi italijanskih izvora), kuće ili svratišta podignuta su u svrhu pružanja usluga putnicima. Putnici su kod stanjanina mogli dobiti stan za odmor i noćenje, te smještaj robe i konja. Tako se 1445. spominje u Tjentištu neki Radoje albergar (Radoe albergar nostro di Tintista). I sam herceg Stjepan Vukčić Kosača je u Tjentištu uz carinu imao "kuću" namjenjenu smještaju putnika („ad Tintista in domum et gabellam chercech Stepani“ (18. januar 1457. godine). Na području Tjentišta razvijeno je bilo stočarstvo i zanatstvo. Pojedinci su iskorištavali situaciju i bavili se drumskim razbojništvom, napadajući putnike koji su sa sobom nosili značajna materijalna sredstva. Predmet pljačke je novac, srebro, zlato, kalaj, a ponekad i oružje.
Dolinama rijeke Drine i Sujeske, na istočnom obodu Zelengore, odavno su, a izuzetno aktivni u srednjem vijeku, prolazili trgovačko-karavanski putovi između istočne Bosne (gornje Podrinje, Polimlje, srednje Podrinje, Despotovine, s gradovima Foča, Goražde, Pljevja, Prijepoje, Višegrad, Prača, Zvornik i Srebrenica) te Hercegovine i primorja. Tako je i današnje Tjentiše nastalo kao značajna karavanska stanica na jednom većem proširenju u kanjonu Sutjeske. Karavane su s robom polazile iz Dubrovnika, preko Tebinja, Bileće, Gacka i Čemerna do Tjentišta. Od Tjentišta su dalje išle prema Popovom-mostu, pored sela Ćrevo i Kozmana (Kosman), pa preko sela Brod (na Drini) stizali u Foču. Iz Foče je postojalo više karavanskih putova u više smjerova.
1415.
24.8.1415. dubrovački poklisar (izaslanik) kod vojvode Sandalja Hranića, Đivo Gundulić (ser Zan de Gondola) izvješćuje dubrovačku vladu o zavjeri kralja Ostoje i Sandalja i ubojstvu kneza Pavla ("In Christe 1415 in Sutjesca"): "...Jutros je rano optišao kralj Ostoja sa svojim sinom i odjahao u ravnicu; s njim knez Pavle sa sinom, i vojvoda Sandalj, i vojvoda Vukmir, župan Dragiša, knez Vuk Hranić i vojvoda Pavle Kležić. Ja sam ostao kod kuće pišući neka pisma. Ubrzo je došao k meni jedan od sluga kneza Pavla, pa sam smjesta krenuo i odjahao do njih i zatekao ih tu naokolo prema Sutjesci... I kad smo bili blizu jednog mjesta koje se zove Parena poljana, tu vojvoda Sandalj isuka sablju i svi njegovi ravno k njemu. I odmah kralj Ostoja s nekim plemenitašima dade svezati kneza Petra i odvesti ga u Bobovac. Zatim vojvoda Vukmir poleti za knezom Pavlom. A ja sam svima njima uveliko molio da ne bude krvi među njima. ... Zatim dođe knez Vuk i jedan od Sandaljevih ljudi odsječe glavu rečenom knezu Pavlu i osta mrtav. Vlatko Tamarlić, pataren, povuče se da se spasi u moje sklonište, tj. kod fratara. Zatim ode do Pavlova tijela i dade ga prenijeti u Vrhbosnu..."
1418.
Tjentište spominju prvi put u pisanim izvorima 15.2.1418. Dvojica trgovaca Radoje Dubjević i Veselko Račić iz Tjentišta zadužuju se kod dubrovačkog vlastelina Mihaila Sorkočevića i braće na iznos od 116 dukata i na rok vraćanja od tri mjeseca.
1455.
Tjentište je imalo svog kneza, lokalni organ vlasti, koji se spominje u jednoj tužbi iz decembra 1445. To upućuje na razvijenu upravnu strukturu u okviru župe Sutjeska. Šire područje župe Sutjeska pripadalo je velmožama iz roda Kosače. Kosače su na području Tjentišta imali carinu. Maja 1432. spominje se Kovač Bogosalić, čovjek kneza Vukca Hranića u Tjentištu. Kasnije se na tom području spominje Katarina, supruga Vukca Hranića i Stjepan Vukčić Kosača. Za trgovca Radivoja Petkovića iz Tjentišta juna 1443. izričito je naglašeno da je čovjek vojvode Stjepana Vukčića.
Najvažnija privredna grana na području Tjentišta u srednjem vijeku je trgovina. Mada su kroz Tjentište učestalo prolazili karavani sa ponosnicima i robom, tu su se razvili i domaći trgovci koji su djelovali na lokalnom tržištu i bili veza za strane krupne trgovce. U kreditnoj trgovini, u knjigama zaduženja u Dubrovniku poznati su sljedeći trgovci iz Tjentišta: Radoje Dubijević i Veselko Račić (1418), Radiša Radosalić (1418), Petko Brajković (1418), Budeč Tihojević (1429), Kovač Bogosalić (1432), Pribio Medošević (1439), Stijepko Dubijević, Radivoj Petković i Miljen Branković (1441), Bogeta Radohnić (1443), Radašin Radatović (1444, 1445, 1446, 1448, 1449), Radonja Mladinović (1448). Broj trgovaca nije velik ali je njihova djelatnost zadovoljavala osnovne potrebe lokalnog tržišta u Tjentištu. U Dubrovniku oni se zadužuju u robi čija je vrijednost izražena u novcu (uglavnom tkanine), a zatim tu robu prodaju na području Tjentišta i okoline. Kada prodaju robu oni svoje dugove vraćaju kreditorima u novcu.
Prolazak i zaustavljanje trgovaca kroz Tjentište rezultirao je postojanjem svratišta i drugih objekata za smještaj ljudi, robe i konja. Stanovi (alberghi italijanskih izvora), kuće ili svratišta podignuta su u svrhu pružanja usluga putnicima. Putnici su kod stanjanina mogli dobiti stan za odmor i noćenje, te smještaj robe i konja. Tako se 1445. spominje u Tjentištu neki Radoje albergar (Radoe albergar nostro di Tintista). I sam herceg Stjepan Vukčić Kosača je u Tjentištu uz carinu imao "kuću" namjenjenu smještaju putnika („ad Tintista in domum et gabellam chercech Stepani“ (18. januar 1457. godine). Na području Tjentišta razvijeno je bilo stočarstvo i zanatstvo. Pojedinci su iskorištavali situaciju i bavili se drumskim razbojništvom, napadajući putnike koji su sa sobom nosili značajna materijalna sredstva. Predmet pljačke je novac, srebro, zlato, kalaj, a ponekad i oružje.
|
1942.
Na Zelengori je 10.6. osnovana Četvrta proleterska crnogorska brigada. U njen sastav su ušli: dva bataljona Lovćenskog i po jedan bataljun Zetskog, Komskog i Durmitorskog NOP odreda. Na dan formiranja imala je pet bataljuna ukupne jačine 1.080 boraca. Prvi komandant brigade bio je Peko Dapčević, narodni heroj, a politički komesar Mitar Bakić, narodni heroj. Brigada je prošla ratni put dug preko 20.000 kilometara. Izgubila je više od polovice boraca, oko 5.000 ljudi. Dala je 48 narodnih heroja. Povodom 15-godišnjice bitke na Sutjesci, 1958. g. odlikovana je Ordenom narodnog heroja. 1943. Tijekom 6. mjeseca na širem području oko Zelengore vodila se Bitka na Sutjesci, odlučujuća bitka pete neprijateljske ofenzive kojom su partizani izvršili proboj iz obruča osovinskih snaga, u blizini rijeke Sutjeske u jugoistočnoj Bosni. Jedinice NOVJ vodile su ogorčene borbe od 27.5. do 15.6. kako bi probile neprijateljski obruč. Do 31.5. je sedam brigada prikupljeno na prostoru između Pive i Sutjeske. Prvi pokušaji, 5. i 7. juna (lipnja), da se front neprijatelja probije u donjem toku Sutjeske, nisu uspjeli. Proboj preko nabujale Sutjeske, u njenom srednjem toku, kod Tjentišta, izvršila je 1. proleterska divizija. 10.6. u ranim jutarnjim satima, Prva proleterska divizija je razbila borbenu grupu Höhne i probila neprijateljski obruč na Sutjesci. Uspjeh 1. proleterske divizije bio je od presudnog značaja za čitav ishod tridesetodnevne bitke na Sutjesci. Njenim prodorom kroz Zelengoru ka Jahorini bio je spriječen neprijateljski plan okruženja i uništenja glavne partizanske operativne grupe, i stvoreni su uvjeti za izvlačenje svih ostalih partizanskih snaga. Naredne noći Sutjesku je prešao i Vrhovni štab s 2. proleterskom divizijom. Odsječena 3. divizija je zajedno s ranjenicima desetkovana u proboju preko Sutjeske 13.6. Više 1945. Na Zelengori se 12. i 13.5. vodila bitka imeđu partizana i četnika tzv. Bitka na Zelengori. Bitka na Zelengori je posljednja bitka između partizanskog i četničkog pokreta U pokušaju četničkih snaga (JVuO - "Jugoslovenska vojska u Otažbini") da se iz Bosne, preko Zelengore, Drine, Sandžaka prebace u Srbiju, snage NOVJ su taj plan onemogućile na taj način što su napravili „tampon zonu“ u području oko rijeke Bosne-Kalinovika-Motajice i Travnika. Namjera je bila da se u tom području sabiju i potpuno unište preostale četničke snage i onemoguće da se domognu Srbije. 1958.
Izgrađena Spomen kosturnica na Tjentištu, u kojoj su sahranjeni posmrtni ostaci 3301-og borca sa Sutjeske. 1962. Osnovan Nacionalni park Sutjeska (NPS) Zakonom o proglašenju Nacionalnog parka Sutjeska koji je usvojila Republička skupština 13.1.1962. godine (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine br.5/62, 9.2.1962). 1971. 5.9.1971. Svečano otkriven monumentalni spomenik, rad Miodraga Živkovića. 1973. Na ovome području snimljen je film „Sutjeska“, reditelja Stipe Delića, kojim je uz sudjelovanje tada poznatih svjetskih glumaca, ekranizirana legendarna bitka. 1975. 27.7.1975. Otvorena spomen kuća bitke na Sutjesci, djelo Ranka Radovića. |
Borci Četvrte crnogorske proleterske brigade
U Janju kod Jajca 1942. godine, zajedno s Prvim krajiškim odredom. 
Bitka na Zelengori
Kretanje četničkih snaga 1945. godine 
Proboj iz okruženja na Sutjesci
(od 1.-25.6.1943 godine) |
Kulturno-povijesna baština
|
Antička cesta Čemerno-Čelebici
Sačuvani dijelovi ceste, pokriveni turskom kaldrmom Stećci
Na području Tjentišta sačuvan je značajan broj spomenika materijalne kulture: nadgrobrnih spomenika – stećaka, tri kamene stolice u Tođevcu i ostaci crkve u Prijeđelu. O pismenosti se može govoriti kroz razvoj trgovine koja je neophodna za obavljanje poslova na lokalnom i širem nivou, naročito u odnosu sa Dubrovčanima. Stećci se nalaze rasprostranjeni u Tjentištu i njegovoj okolini. Evidentirano je preko 300 stećaka od kojih je većina bez ukrasa. U Tjentištu je nekropola s tri očuvana stećka u obliku sanduka. Sjeveroistočno od Tjentišta na Kosman-polju, na lokalitetu Grčko groblje, nalazi se 50 stećaka, (20 ploča i 30 sanduka), na lokalitetu Gradac unutar zidina i ispred ulaza grada Kozmana nalaze se tri stećka. U Šadićima ima 200 stećaka (deset ukrašenih sa motivima stiliziranih i antropomorfnih križeva, štita i scena lova na jelena). Blizu Kozmana, u Prijeđelu sačuvano je nekoliko stećaka u obliku sanduka i nišana, sa motivima luka i topuza. Istočno od Tjentišta u selu Igoče, na lokalitetu Grčko groblje, sačuvano je pet stećaka u obliku sanduka. Kod sela Vrbnica, uz pravoslavno groblje je nekropola od 20 stećaka. Zapadno od Tjentišta, na Zelengori na lokalitetu Ljubin grob je jedan usamljen stećak bez ukrasa, dok se na lokalitetu Lučke kolibe nalazi nekropola sa 23 stećka. Srednjovjekovna utvrđenja
U srednjem vijeku (posebno za vladavine Hercega Šćepana Kosače), na ovome području građena su utvrdjenja koja su imala višestruku namjenu i funkciju. Za mirna vremena ti gradovi-utvrdjenja su služili za odmor vlasteli, a u nemirna vremena bi imali fortifikacijsku funkciju, kao i kontrolu kretanja karavana i prolaznika. Svi ovi gradovi-utvrdjenja (Soko-Piva-Tara, Vratar-Sutjeska, Todjevac-Hrčavka, Kosman-Sutjeska) bili su na karavanskom putu Dubrovnik-Niš-Carigrad. Ponekad bi imali i funkciju carina. Uglavnom, ti gradovi su bili izgradjivani visoko u stijenama da bi bili nepristupačni. Do njih se dolazilo uskim stazama samo za jednu osobu i te su se staze zvale nogostup. Samo na takav način gradovi su se mogli odbraniti od raznih vojski. Nije rijedak slučaj da bi se uspjeli odbraniti njh desetak od stotinjak vojnika, gadjajući ih kamenjem sa svojih položaja. Srednjevjekovni grad Tođevac
Ostaci utvrđenog grada; kamene stolice uklesane u stijenu srednji vijek (14. st.) Među ostacima srednjovjekovnog grada Tođevca, koji se nalazi u blizini Tjentišta, na markantnoj stijeni (Gradina, 870 m n.v.) koja se uzdiže nad počekom klanca rječice Hrčavke, pronađene su tri uklesane kamene stolice. One su služile vlasteli prilikom javnog suđenja svojim podanicima, pa odatle naziv sudačke stolice. Nije poznato tko je i kada izgradio ovaj grad. Prvi put se spominje 1398. godine. Pod vlast Vladislava Hrcegovića dolazi 1452. godine. Glavna utvrda zajedno s oborom bila je 60 metara dugai 15 metara široka. Na Tođevcu nisu obavljana arheološka istraživanja i sa sigurnošću se ne može odrediti koliko je bedemskih ili branič-kula postojalo. Pretpostavlja se da je barem jedna bila izgrađena na sjevernoj strani obora. Na istočnoj strani od glavne utvrde bio je manji obor dug 15 m i širok 8 m. Na jugu od glavne utvrde nalazio se bedemski zid koji je štitio pristup utvrđenju. Nije poznato koje su godine Tođevac zauzeli Osmanlije, ali po jednom popisu iz 1468/1469. Godine se zna da je na gradu bila posada sa dizdarom. [4] Srednjovjekovna tvrđava Kozman (Kosman, Gradac na Drini)
Kozman (Cosman, Kuzman) je srednjovjekovna tvrđava i dvor u gornjem Podrinju. Nalazi se na rijeci Drini, na hridini u blizini utoka Sutjeske u Drinu, a na putu iz Sutjeske u Foču. Tvrđava Kozman je u narodu poznata kao Gradac. Ona je na sredini razdaljine između tvrđava Sokol i Đurđevac. Ime tvrđave se dovodi u vezu sa svetiteljem Kozmom, zaštitnikom ljekara. Kozman (Kuzman) je bio i dvor roda Kosače. Tu je vojvoda Sandalj Hranić Kosača primao dubrovačke poslanike. Početkom augusta 1430. Dubrovčani pišu svome poslaniku kod Sandalja Hranića Benediktu Gunduliću da su primili dva njegova pisma poslana iz Kozmana krajem jula iste godine po Stanoju i po jednom kuriru. Srednjovjekovna tvrđava Vratar
(43.3025, 18.6471) Utvrda Vratar nalazila se na ulasku u kanjon Sutjeske, s njegove južne strane. S lijeve i s desne strane rijeke Sutjeske u srednjem vijeku sagrađena su utvrdjenja koja su služila kao kontrola prolazaka karavana koji su se kretali od primorja (npr. Dubrovnika) ka unutrašnjosti i obratno. Danas su sačuvani samo mali ostaci ovoga utvrdjenja, jer je izgradnjom ceste Foča - Gacko - Dubrovnik zatrpan veći dio utvrdjenja. Utvrdjenja s lijeve i desne strane Sutjeske su bila povezana mostom koji je bio izradjen od kostrijeti i bio je širok za jedan nogostup, tek toliko da bi se pojedinačno moglo prelaziti. I danas postoje ostaci čatrnje poviše utvrdjenja iz koje su se snadbjevali vodom stražari. S obzirom kako je samo utvrđenje stajalo na strmoj litici, ovaj položaj omogućavao je da se tvrđava učinkovito brani, pa se tako grupa od desetak stražara mogla odbraniti od stotinu i više vojnika. Konstantin Jiriček pišući o trgovačkim putevima u srednjem vijeku, o Vrataru kaže: "Ovaj je klanac branila tvrđavica Vratar, zvana Vratar u Sutisci, ili jednostavno Sutisca; za vrijeme hercega Stjepana bila je tu carinarnica. Njegove razvaline stoje u blizini mjesta gdje je, po svoj prilici, u vrlo staro doba, na maloj dužini usječen put u stijeni u vidu upola svedenog hodnika. Ramberti je 1533. godine vidio ovdje na obje strane klanca dva "castelleti". Jedan je već tada bio srušen; drugi, još dosta dobro očuvan, zvao se kako mu je rečeno, Vratac: Herceg Stjepan imao je ovdje svoju stražu kako niko ne bi prošao, a da ne plati određenu carinu..." U dubrovačkom arhivu se Vratar spominje 5. septembra 1444. godine, kada je Herceg Stjepan oduzeo srebro dubrovačkim trgovcima: "...marcatoribusa nostris damnificatis in arganto sibi ablato in Sutischa subtus Vratar". 1452. godine knez Vladislav Hercegović se u vrijeme hercegovačko-dubrovačkog rata odmetnuo od oca Stefana i osvojio njegove gradove: "...ha presso quello de Toguevac, Vratar in Sutischa,. Blagay et do castelli al ponte Neretua". Kulturno - povijesni spomenici na području Prijeđela
Ostaci crkve; nadgrobnici i nekropola - 1500-1600 god. Lokalitet Gradac - pretpovijesna gradina - brončano/željezno doba Crkva svetog Đorđa - 14.-15. stoljeće Nekropola (grobovi i stećci) - 14.-16. stoljeće Dolina heroja (KARTA)
Dolina heroja je naziv memorijalnog kompleksa, koji se nalazi u blizini sela Tjentišta, u nacionalnom parku „Sutjeska“. Ovaj kompleks posvećen je bitci na Sutjesci, a svečano je otvoren 1974. godine. Memorijalni kompleks „Dolinu heroja“ čine:
|
Ostali kulturno - povijesni spomenici u široj okolici
Suha (područje Volujaka i Maglića) - nadgrobni spomenici (5 primjeraka); brončano doba Mrkalji (Mrkalje) (obronci Maglića) - kameni tumulusi (8 primjeraka) brončano/željezno doba Ninkovići - nekropola (nadgrobnici,neki od njih izrezbareni) - 14-16. st. Kamene stolice su suštinski simbol vlasti i ugleda feudalnog društvenog sloja. One su smještene na otvorenom prostoru, a najčešće u utvrđenim gradovima srednjovjekovne bosanske države gdje ih se može naći i više u okviru jednog lokaliteta.
Pretpostavlja se da kamene stolice nastaju u drugoj polovini 14. vijeka. Većina njih je izgrađena u 15. vijeku. One su izraz domaćih majstora - klesara. Prema narodnom predanju kamene stolice su služile uglednijim feudalcima da na njima sjede kada vrše javno suđenje među i nad potčinjenima. Uzima se da su one služile za obavljanje određenih sudskih funkcija, ali i da su imale neke funkcije uprave. Otuda se izvodi da se one mogu općenito nazvati simbolima vlasti, tj. simbolima društvenog ugleda vlastele. Istaknut položaj kamenih stolica navodi i na postavku da su one služile i za osmatranje, kao i za odmor. Kamene stolice su ili uklesane u živim stijenama ili su isklesane od posebnih blokova. zato se mogu podijeliti na pokretne i nepokretne. Na teritoriji koja je obuhvatala srednjovjekovna Bosna pronađene su 42 kamene stolice. Pokretnih je 11, a nepokretnih 31. Veći broj stolica je s naslonom (37), a manji broj ih je bez naslona (5). Od stolica sa naslonom 32 imaju samo naslon za leđa dok 5 stolica imaju i naslon za ruke. Od sveukupnog broja 10 stolica imaju postolje, naslon za stavljanje nogu. Sjedišta stolica su klesana najčešće u obliku pravougaonika (60-80 cm dužine i 30-50 cm širine). Po dimenzijama bi se mogle podijeliti na velike i male. Četiri stolice imaju reljefe, a tri stolice natpise. Najznačajniji doprinos u identifikaciji i proučavanju kamenih stolica dao je Šefik Bešlagić Izvor: http://www.wikiwand.com/bs/Kamene_stolice_srednjovjekovne_Bosne Gradina nad Tođevcom
Tjentište - spomenik
Tjentište
Monumentalni spomenik, rad arhitekta Ranka Radovića. |
Tradicionalne aktivnosti i narodna baština
|
Stočarstvo je bilo glavna djelatnost ljudi koji su boravili u planini i oko nje, i njime mu se bavili Iliri, Vlasi I Slaveni. Izgon stoke na planinu tijekom ljeta i boravak u katunima je tradicija koja se sačuvala i do danas.
|
Zapis o selu - Nomadi na Zelengori
Proizvodnja: RTRS |
Tradicionalna gastronomija - jela i pića
Turizam
Toponimija - nazivlje u planini
Tjentište
U latinskim izvorima srednjega vijeka ime Tjentišta se spominje u više različitih oblika (Tintista, Tientista, Tentista, Tintinista). Ustaljeno je mišljenje da je Tjentište dobilo ime od latinske riječi tenda – šator, aludirajući na zaustavljanje trgovaca na tom mjestu i njihovo noćivanje pod šatorima. Postoji viđenje da ovaj toponim potječe od pojma tjena što znači skrama (žabokrečina). Baveći se pitanjem hidronima u lijevom slivu rijeke Drine Dragomir Vujičić predlaže da korijen riječi Tjentište treba vezati za riječ tentus - stanica, ostanovka, zaderžka, jer po njemu Tjentište i jeste bilo ostanovka.
U latinskim izvorima srednjega vijeka ime Tjentišta se spominje u više različitih oblika (Tintista, Tientista, Tentista, Tintinista). Ustaljeno je mišljenje da je Tjentište dobilo ime od latinske riječi tenda – šator, aludirajući na zaustavljanje trgovaca na tom mjestu i njihovo noćivanje pod šatorima. Postoji viđenje da ovaj toponim potječe od pojma tjena što znači skrama (žabokrečina). Baveći se pitanjem hidronima u lijevom slivu rijeke Drine Dragomir Vujičić predlaže da korijen riječi Tjentište treba vezati za riječ tentus - stanica, ostanovka, zaderžka, jer po njemu Tjentište i jeste bilo ostanovka.
Priče iz planine ...
|
|
Godine 1973. u povodu 30-godišnjice bitke na Sutjesci snimljen je film Sutjeska u režiji Stipe Delića.
|
o kraju ...
|
Područje oko rijeke Sutjeske TJENTIŠTE se razvilo na istočnom obodu Zelengore, u u jednom većem proširenju kanjona rijeke Sujeske, kao stranica na karavanskom putu između istočne Bosne te Hercegovine i primorja. Tipološki, Tjentište je predstavljalo naselje s elementima trgovišta i grada ali bez pratećih fortifikacijskih objekata. Geostrateški je bilo zaštićeno sa zapada i istoka planinama, sjeverni prilaz naselju osiguravala je utvrda Tođevac, a na jugu utvrda Vratar, tako da nije bilo potrebe da naselje ima unutrašnje dodatne vojne, zaštitne i odbrambene objekte. Tjentište je bilo u župi Sutjeska koja je pripadala posjedu velmoža iz roda Kosače.
PRIJEĐEL (PRIJEĐELO) je naseljeno mjesto u općini Foča. Prema popisu stanovništva iz 1991. u naselju je živjelo 174 stanovnika. Prijeđel se nalazi na starom carigradskom putu, kojim su prolazile trgovačke karavane između Dubrovnika i Carigrada, na najvišoj koti današnje prometnice Foča - Gacko, oko 8 km prije Tjentišta. Na tom mjestu nalazilo se i neidentificirano groblje iz srednjeg vijeka, koje su mještani zvali „grčko groblje“. Budući da ga vlasti nisu zaštitile ono je uglavnom nestalo, neki dijelovi velikih kamenih ploča ugrađeni su u određene seoske objekte.
(43.3773, 18.7677) TOĐEVAC okružuju brda Treskavac, Stružina i Gradina. Između Stružine i Gradine protiče rijeka Hrčavka, koja izvire u Carevoj gori. Svojim tokom pravi 2 kanjona, između Orline i Paša-Lipovog dola te između Stružine i Gradine. Na lokalitetu Suvoda Hrčavka se ulijeva u rijeku Sutjesku.
POPI (zaseok sela Vojnovići), selo koje se smjestilo pod planinom Malušom. Ovdje se nalazi crkva Uspenja presvete Bogorodice (17. st.), najstarija pravoslavna crkva u fočanskoj općini. Legenda kaže kako je crkvu majci na dar poklonio njezin sin koga su Turci, dok je još bio dijete od nje oteli, a koga je ona kasnije prepoznala kada je u Pope došao kao turski paša. Neki povjesničari navode kako je,,taj odvedeni dječak, zapravo bio Mehmed-paša Kukavica iz poznate fočanske obitelji Pavlović koja potječe iz sela Popi. Mehmed-paša je dva puta bio bosanski vezir, da bi kasnije pao u nemilost Porte i bio pogubljen 1761. godine.
POPOV MOST. Prema pričanju okolnog stanovništva džamija u Popovom Mostu podignuta je na mjestu na kome su Turci pogubili pravoslavnog svećenika, nakon čega se njegovog sina odveli u janjičare.
(43.3731, 18.7158) ŠADIĆI, selo na sjevernim obroncima Maglića, uz rijeku Sutjesku istočno od Popovog Mosta. U okolici ima više kulturno-povijesnih nalaza: pretpovijesni tumulusi (6 primjeraka) iz brončanog i željeznog doba; nekropola s 200-tinjak stećaka iz srednjeg vijeka (14.-15. st.) i obrambena kula od grubo klesanog kamena (oko 1700.-1800.god.).
(43.3673, (18.7422) |
Zapis o selu - Čemerno
Proizvodnja, RTRS |
Borač - Gornja Neretva
|
IZVORIŠNO PODRUČJE NERETVE
Izvorište Neretve nalazi se na području Čemerna koje je vododjelnica između Jadranskog i Crnomorskog sliva. Na širem području Čemerna nalaze se također i izvorišta Sutjeske, pritoke Drine, i Vrbe čije vode podzemnim putem (jezero Klinje, Mušnica, Fatnička rijeka) otječu u sliv rijeke Trebišnjice. Izvorište Neretve naazi se na 1227 m n.v. sa zapadne strane sedla Gredelj – planine Jabuka, a više manjih izvora i potočića čine izvorišnu čelenku Neretve. GORNJI TOK NERETVE Gornji tok Neretve, odnosno Gornja Neretva svojim tokom u pravcu jugoistok-sjeverozapad upravo se podudara s pravcem planinskog masiva Dinarida. U neposrednom okruženju rijeke nalaze se planine Zelengora i Čemerno u izvorišnom dijelu, Visočica, Treskavica i Bjelašnica sa sjeverne, te Crvanj i Prenj s južne, odnosno jugozapadne strane vodotoka. Od svog izvora pod Gredeljom Neretva teče kroz područje Borač u kome je i mjesto Ulog. U Borču je dolina ižlebljena i duboka je 500 do 600 metara. Ovaj dio toka Neretve karakterizira nedostatak većih pritoka zbog relativno malog slivnog područja. Ispod Uloga, točnije od ušća lijeve pritoke Jezernice rasjed se ne poklapa s dolinom Neretve koja sjevernije teče velikom okukom gdje joj je dolina udubjenaa u vapnencu i gdje odstupa od svog pravca JI – SZ. Ovdje Neretva nije upotrijebila uzdužni rasjed i dolina joj je čisto erozivna. Korito je izdubljeno u vapnencu, a dubina doline doseže i do 800 m. Ispod prijevoja Obaj vodotok Neretve ponovno se vraća u rasjed i pravac JI-SZ. |
|
aktivnosti ...
|
Kada boraviti u planini? Pješačenje i planinarenje Planinarski usponi na Zelengoru nisu ekstremni niti teški, ali pružaju kretanje atraktivnim terenom, bogatim biljnim svijetom te vidicima.
Dio pješačkih staza na Zelengori: Orlovačko jezero (1438 m) - Kozje Strane (2014 m) - Orlovac (1965 m) - Ljeljen (1776 m) - Orlovačko jezero. Vrijeme pješačenja 6 sati. Orlovačko jezero - Štirinsko jezero (1677 m) - Kotlaničko jezero (1514 m) - Borilovačko jezero (1483 m) - Orlovačko jezero. Vrijeme pješačenja 6 sati. Orlovačko jezero - Brgoč (2015 m) - Javorak - Uglješin vrh (1859 m) - jezero Gornje bare (1550 m) - jezero Donje Bare (1490 m). Vrijeme pješačenja 6 sati. Jezero Donje Bare (1490 m) - Jezero Gornje Bare (1550 m) - Uglješin Vrh (1859 m) - Tovarnica (prevoj Dobra – 1640 m) - Jezero Donje bare. Vrijeme pješačenja 5 sati. Jezero Donje bare - Planinica (1620 m) - Siljevica (1722 m) - Vilinjak (1762 m) - Donje bare. Vrijeme pješačenja 6 sati. 
Pristupi od Tjentišta istočnom dijelu Zelengore
Staze i bogaze - ZELENGORA Orlovačko jezero – vrh Bregoč (4,5 km)
Staze i bogaze - ZELENGORA Orlovačko jezero – vrh Videž – vrh Orlovac (8 km) Staze i bogaze - ZELENGORA Orlovačko jezero – vrh Stog – vrh Kozje strane (7 km) Staze i bogaze - ZELENGORA Orlovačko jez. – Štirinsko jez. – Kotlaničko jez. (8 km) Slobodno penjanje i alpinizam Biciklizam - brdski i klasični Aktivnosti na vodi Aktivnosti u zraku |
ZELENGORA Ljeljen - Orlovac - Kozje strane - planinarenje
Autor: Slobodan Stefanović Planinarski put
"Dr. Jovo Elčić" Planinarski put ''Dr Jovo Elčić'', otvoren je 2013. g; povezuje tri bosansko-hercegovačke planine: Treskavicu, Leliju i Zelengoru. Put nosi ime u znak sjećanja i poštovanja na rano preminulog planinara dr Jovu Elčića (1976-2012). Staze koje su markirali i uredili dr Jovo i njegovi prijatelji–planinari čine okosnicu ove obilaznice. Dr. Jovo Elčić (1976.-2012.) ljubav prema planini stjeće već u rano djetinjstvo odlascima na planine oko Sarajeva. Tijekom studija na Medicinskom fakultetu u Foči, zajedno s kolegicom, a kasnije životnom suputnicom dr. Bobanom Petrović samostalno započinje istraživati planine u okolici Foče - Zelengoru, Maglić, Volujak i dr. Nakon završenih studija Jovo i Bobana u kratkom razdoblju osvajaju skoro sve značajne vrhove u BiH, Crnoj Gori i Hrvatskoj. Nakon uspona na Olimp u Grčkoj (2007.) i Triglav u Sloveniji (2008.) te nekoliko vrhova visokih od 3000-3700 m/nv u Nevadi (USA), privlači ih odlazak u Svjetska velegorja. Godine 2009. odlaze na ekspediciju u Himalaje (Nepal) i uspješno pristupaju na vrh Mera Peak 6476 m/nv. Godine 2011. sudjeluju u ekspediciji na Ande (Argentina), gdje takođe uspješno pristupaju na vrh Aconcagua 6962 m/nv, najviši vrh Anda i južne i sjeverne Amerike. Posljednjih su godina njegova života Jovo i Bobana, zajedno s nekoliko prijatelja, intezivno i marljivo radili na markiranju i uređenju planinarskih putova na Leliji, Zelengori i Treskavici. (Izvor: klix.ba) 
Planinarski put "dr Jovo Elčić"
VODIČ I DNEVNIK Autor: Braco Babić Izdavač: JP ''Zavod za udžbenike i nastavna sredstva'' a.d.Istočno Novo Sarajevo, Prvo izdanje 2014 Kartografija: Braco Babić Fotografije: Braco Babić i Bobana Petrović Tiraž: 500; Format: 17,5 x 12,5 cm Broj stranica: 97; Broj fotografija 47 Broj karata: 8 Obilaznica je podijeljena u tri područja, a svako područje ima pet kontrolnih točaka, ukupno petnaest (KT). Posjetilac sam bira termin i prilaz cilju markiranim planinarskim stazama. Vrijeme obilaska nije ograničeno. Planinarski put je otvoren 7.9.2013. godine.
U znak priznanja za obilazak cijelokupnog Planinarskog puta, PSD ''Treskavica'' Trnovo dodjeljuje Počasnu značku. U Vodiču je dat detaljan opis pristupa do svake kontrolne točke na Planinarskom putu i ucrtanom trasom markiranih staza na topografskim kartama u omjeru 1:25.000. Vodič je ilustriran odabranim fotografijama koje će vas motivirati da krenete sigurnim i markiranim stazama do cilja i zadovoljni se vratite svojoj kući. Tu su i savjeti: o opremi, pripremi za turu, osnovi meteorologije, orijentaciji, postupcima u slučaju nesreće, prvoj pomoći i još mnogo toga. Narudžbe: (plaćanje pouzećem) na adresu: e-mail: bobanap@yahoo.com ili na tel.: +387 (0) 65/944-524 (Bobana Petrović). Cijena 25,00 KM (2014.) u koju je uračunata Počasna značka. |
praktične informacije ...
|
Pristupi planini Smještaj
Ugostiteljski objekti i usluge Vremenska situacija / vremenske prilike Prometna situacija / Saobraćajne prilike |
Agenda 08. mjesec (avgust/kolovoz)
DANI BOROVNICE (svake godine) Tradicionalna turističko-promotivna manifestacija s ciljem: promocije turističkih potencijala općine Foča, prvenstveno NP „Sutjeska“, kao i unapređenje ukupne turističke ponude. Manifestacija tradicionalno počinje usponom planinara na Zelengoru - „Jezera Zelengore 2012“. |
izvori ...
|
Reference [1] Wikipedija - Zelengora
[2] Wikipedija - Dolina heroja [3] Wikipedija - Tjentište [4] Flickr - Bošnjaci - Stari grad Tođevac [5] Wikipedija - Kozman Fočaravajuće - Stari gradovi i utvrđenja Politika, 19.5.2008. - Istorija bačena pod noge Ostali izvori Vanjske poveznice - korisni linkovi i adrese Nacionalni park Sutjeska, službena stranica
|
kontakt ...
|
Imate li bilo kakve komentare, ispravke, mišljenja ili priloge o ovoj planini?
Molimo pošajite ih putem slijedećeg obrasca ili direktno na adresu elektroničke pošte: E-MAIL Navedite o kojoj se planini ili temi radi. Ovisno o Vašoj želji, Vaš identitet u objavljenom tekstu (prilogu) može biti prikazan ili neobjavljen. (obavezna je samo rubrika ´vaši prilozi´ ili ´vaši komentari´) |
|
|
Dobri dô
Dobri dô nalazi se na izvorišnom području rijeke Hrčavke lijeve i najveće pritoke Sutjeske, duge 13,5 km. Njezin kanjon se nalazi na planini Zelengori s koje se spušta i ulijeva u Sutjesku. Čitavom svojom dužinom protječe kroz Nacionalni park Sutjeska. Hrčavka izvire na području zvanom Careva gora, na 1570 m n.v., u šumovitim predjelima istočnih padina masiva Oboreno točilo (lijevo - stijene iza šume na padinama Careve glavice, 1465 m) s vrhovima Orlovača (1960 m), Kozje Strane (2014 m, u pozadini) i južnih padina Planika (1795 m, šumoviti niski obronci desno). |
