|
|
PLANINE STAROG VLAHA I RAŠKE (SANDŽAKA) > STAROVLAŠKE PLANINE > Zlatibor
Države: Srbija, Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Tornik, odn. Bandera, 1496 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.6538, 19.6399
Države: Srbija, Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Tornik, odn. Bandera, 1496 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.6538, 19.6399
|
|
UvodZlatibor (ćiril. Златибор) je planina, park prirode i istoimeno naselje u zapadnoj Srbiji. Pripada grupi Starovlaških planina, na sjeverozapadnom dijelu oblasti Stari Vlah, granične oblasti između Raške, Hercegovine i Polimlja. Prostire se na površini od oko 1.000 km², dugačka je 55 km, a široka i do 20 km. Najviši vrh je Tornik (1496 m). Visovi se dižu po obodu Zlatibora, ali se i sa same površi diže nekoliko manjih i većih visova.
Zlatibor ima izgled prostrane, blago valovite visoravni, prosječne nadmorske visine 1000 m, dinarskog smjera pružanja, od Kremanske kotline na sjeverozapadu do planine Murtenice na jugoistoku. Južna i istočna granica Zlatibora su rijeke Uvac i Veliki Rzav. Prema Uvcu na jugu se Zlatibor spuša strmim odsjekom. Na zapadu se graniči s Bosnom i Hercegovinom, selima Mokrom Gorom, Semegnjevom i Jablanicom. Na sjeveru, prema dolini Sušice i mačkatskoj površi, ograničen je strmim odsjekom, koji predstavlja nekadašnju obalu (klif) Panonskog jezera, iz vremena njegove najviše faze. Zlatibor je gotovo u cjelosti izgrađen od serpentina koji je na površini vrlo trošan i raspadnut. Zlatibor obuhvaća predjele tri općine: Čajetinu i jedan dio općine Užice (Kremanska oblast) - sjeverni Zlatibor i jedan manji dio općine Nova Varoš (Murtenička oblast) - južni Zlatibor. Administrativni centar Zlatibora je gradić Čajetina. Iako je nekada bio znatnije prekriven borovim šumama, danas prevladavaju livade, uz rijetke skupine borova, te predstavja izrazito stočarski kraj. Zlatibor je oduvijek imao veliki pogranični značaj. Na brdu Cigli kod Jablanice i danas se raspoznaje granica Srbije s dvjema carevinama: Austro-Ugarskom i Turskom. Zahvaljujući slikovitosti krajolika, povoljnoj subalpskoj klimi s relativno topim i sunčanim ljetima, a sniježnim i umjerenim zimama, dugim trajanjem sunčeva sjaja (preko 2.000 sati godišnje), suhim i prozračnim zrakom, Zlatibor se razvio u najznačajnije planinsko turističko područje Srbije (Kraljeve vode / bivše Partizanske Vode, Palisad), kao ljetovalište, zimovalište, i klimatsko lječilište. Ovome su doprinijeli i izvori zdrave planinske vode, od kojih je najpoznatiji Kulaševac, na Kraljevim Vodama (950 m n.v.), kaptiran u česmu 1893. Kod ovog izvora podignut je 1910. prvi hotel na Zlatiboru, a ubrzo zatim izgrađen je i veći broj vila. . Zlatibor se nalazi na pola puta od Beograda do Crnogorskog i Dubrovačkog primorja. Preko njega prolaze mnoge značajne magistralne prometnice i pruge, među kojima je i pruga Beograd-Bar. Najbliži veći grad je Užice. ENGLISH SUMMARY: Zlatibor
Zlatibor (Serbian Cyrillic: Златибoр pronounced [zlǎtibɔːr]) is a mountainous region situated in the western part of Serbia. Zlatibor itself is located in the northern part of the Stari Vlah region, a historical border region between Raška, Herzegovina and Bosnia. It spreads up to 55 in length - southeast to northwest, and 25-35 km in width. The southern and the eastern border of Zlatibor are natural – the rivers Uvac and Veliki Rzav. Villages of Mokra Gora, Semegnjevo and Jablanica mark its western border towards the Tara mountain. Southern part of Zlatibor, extending towards the southeast, is referred to as Murtenica. Among the most popular places in Serbia for tourism, Zlatibor's main attractions include health tourism, skiing, and hiking. The largest city in the region is Užice - located at the foothills of the mountain - while most of the area belongs to the municipality of Čajetina. The town of Čajetina has shifted over the years from a group of vacation homes to an urban location with diverse amenities. The Tornik ski resort is located in the area. The Zlatibor region is divided between three municipalities, Čajetina, Užice and Nova Varoš. The Belgrade-Bar railroad passes over Zlatibor. WIKIPEDIA 
Položaj Zlatibora
Detalj stare topografske karte izvornog mjeria 1:300.000 |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:
 Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
Ime (Etimologija)
|
Tri su predaje o nastanku imena Zlatibora.
Prva kaže da je ime nastalo zbog boje pašnjaka (suvata) na Zlatiboru, koji ujesen dobijaju žutu boju, boju zlata. Prema dugoj predaji, bogatstvo zlatiborskih borovih šuma bilo je glavni izvor prihoda doseljenicima iz Crne Gore i Hercegovine, koji su ga iskorištavali kao drvo za građu, te proizvodnju kartana i luči, koje su potom prodavali u Šumadiji i Dalmaciji. Kako je za njih bor bio zlata vrijedan, u priči su ga uvijek hvalili: "Zlatan je to bor!". Treća predaja, vjerojatno i najtočnija, kaže da je ime Zlatibor dobio prema jednoj vrlo rijetkoj vrsti bijelog bora, tzv. zlatnog bora, sa žutom četinom (četina=iglice četinara, crnogorice) boje starog zlata, čije je znanstveno ime Pinus silvestris variegata Zlatiborica. Zlatnog bora još ima samo u selu Negbini (općina Nova Varoš) i stavljen je pod zaštitu države. Te atrakivne i veličanstvene borove šume, kojima je nekada ovaj masiv bio pokriven, iskrčene su radi stvaranja pašnjaka i proizvodnje luča i katrana. Nije poznato kako se Zlatibor zvao u najstarije vrijeme. Od kasnog srednjeg vijeka koristi se ime Rujno, po grmolikoj biljci ruju (Rhus cotynus) koja je rasla po cijelom zlatiborskom kraju i koristila se za štavljenje i bojenje kože. Rujno je bio naziv župe u srednjovjekovnoj srpskoj državi, koja je obuhvaćala i područje Zlatibora. I u turskim popisnim knjigama iz 15. i 16. stoljeća zablježen je naziv Rujni batra, što znači rujna planina, rujno brdo. Nakon srpskih ustanaka postojala je knežina (potom kapetanija, pa srez) Rujno. Taj je naziv za teritorijalno-administrativnu jedinicu bio u upotrebi sve do polovine 19. stoljeća kada je promjenjen u naziv Srez zlatiborski. Tek od početka 19. stoljeća postoje službene potvrde potvrde o imenu Zlatibor. Prvi pisani tragovi o nazivu Zlatibor su iz izvješća koje su tijekom Prvog srpskog ustanka odavdje slali ustanici. Također je izvjesno da oni to ime nisu izmislili, već je on neko vrijeme i pre toga bio u upotrebi, no ne zna se koliko dugo - neki autori navode od 18. stoljeća. Godine 1855. prilikom nove administrativne podjele Srbije Rujanski srez je podeljen na Ariljski i Zlatiborski, pa ime Zlatibor naposlijetku ulazi u službene zapise. (P. Kovačević, 2018.) Osim planinskog masiva, ime Zlatibora nalazio se i u nazivu nekadašnje administrativno-teritorijalne jedinice Srez zlatiborski - njihov se teritorij nije u potpunosti podudarao. Sadašnji Zlatiborski okrug obuhvaća znatno šire područje od teritorija planine Zlatibor. Ime Zlatibor također nosi turističko naselje - nekadašnja Kraljeva voda (odn. Partizanske vode). |
Pod imenom Zlatibora podrazumijevaju se dva pojma: geografski i turistički. Zemljopisna cjelina Zlatibora obuhvaća prostor između rijeka Sušice i Uvca, istočnih padina Tare i Murtenice. Na sjeverozapadu mu pripadaju sela Kremna i Mokra Gora, zlatiborska podgorja koja čine prelaz prema susjednoj Tari, a na jugoistoku planina Murtenica, odnosno podgorja prema sandžačkim planinama. Pod turističkim pojmom Zlatibora podrazumijeva se prostrana visoravan duga tridesetak i široka 12 km, s pravcem prostiranja sjeverozapad-jugoistok, oivičena planinskim visovima Gradinom, Crnim vrhom, Čigotom, Murtenicom, Tornikom, Čavlovcem, Vijogorom i gornjim tokom rijeke Sušice. Na tom se prostoru krajem 19.stoljeća počinju razvijati turistička naselja Ribnica, Kraljeva Voda, Palisad, Oko i Čajetina. |
GEOGRAFIJA / ZEMLJOPIS
Reljef
|
Prirodne granice Zlatibora
Padine Zlatibora su naročito izražene u njegovom istočnom i sjeveroistočnom dijelu, gdje počinju Savinim brdom (1132 m) pa se preko Grude (1140 m), Ćavika (1018 m) i Obadovog brda (948 m) završavaju čajetinskom Gradinom (1160 m). Od čajetinske Gradine prema jugu počinje istočna granica Zlatibora, takođe omeđena strmim padinama ispod Pjevčaka (1040 m), Bojišta (1066 m) i Savičića glave (977 m), uključujući tako i Alin Potok u zlatiborsku visoravan. Dalje prema jugu zlatiborske padine se produžuju u izvorište Ljubiške reke gde urastaju u planinski masiv Murtenice. Sa zlatiborske visoravni prema istoku štrče njeni dijelovi kao rtovi ili režnjevi, a jedan od njih je i vijenac Murtenice s najvišim uzvišenjem Brijač (1480 m). Prema jugozapadu zlatiborska visoravan je obiljeležena visokim i preko 10 km dugim grebenom Tornika, koji počinje kod Borove glave (1147 m), pa se odatle prema sjeverozapadu postepeno izdiže, da bi na Ravnom Torniku (1431 m) i Velikom Torniku, odn. Banderi (1496 m) dostigao najveće visine. Zapadne granice Zlatibora protežu se grebenima koji se izdižu zapadno od doline Jablanice (Ljuljaš, 1269 m - Orlić, 1209 m - Mali um, 1120 m), dijelu toka Crnog Rzava kilometar nizvodno od ušća Ribnice, pa preko Lisičine (1067 m), Lupoglava (1092 m) i Bara izbijaju na Viogor (1281 m), najveće uzvišenje Semegnjevske gore, čime se zaokružuju granice Zlatibora u geomorfološkom pogledu. IZVOR O Zlatiboru - Geografske karakteristike i reljef. Turistička organizacija Zlatibor 
Reljef Zlatibora
Podloga: Elastic Terrain |
|
Geografska obiježja Zlatibora
Zlatibor je valovita visoravan prosječne nadmorske visine oko 1000 m. Najviši vrhovi su Tornik, odn. Bandera (1496 m), Brijač na Murtenici (1480 m), Čigota (1422 m), Čuker (1358 m), Konjoder (1358 m), Vijogor (1281 m), Kobilja glava (1176 m), Gradina (1149 m), Jelova gora (1147 m), Gruda (1140 m), Crni vrh (1177 m) i dr. Najviši vrhovi se nalaze na južnom dijelu Zlatibora, dok se nadmoriska visina sve više smanjuje idući ka sjeveru. Veće zaravnjenje površine na Zlatiboru zovu se poljima. Najveća polja su Braneško polje kod sela Branežaca i Šljivovice, Markovo u Mokroj Gori, Rasnica i Sjeniško u Sjeništima i Rožanjsko u Rožanstvu. Zlatiborska brda su uglavnom kupastog oblika, protežu se grebenasto i vrlo strmo do rijeka i potoka, odakle se opet dižu, tvoreći tijesne klisure. Zlatibor je najvećim dijelom izgrađen od serpentina ("zelenih stijena"), i to je najveći serpentinski masiv u Srbiji. Ostale stijene, prvenstveno vapnenci, javljaju se uglavnom u perifernim, sjevernim (Stublo, Semegnjevo) i istočnim / jugoistočnim dijelovima planine, u obliku ploča različite debljine i prostiranja. Upravo jugoistočni dijelovi Zlatibora obiluju velikim količinama trijaskog vapnenca. Za vapnenačke stijene, vezane su brojne krške pojave kao što su špilje, jame, kanjoni i izvori, rijeke ponornice, vrela, ponori, vrtače i dr. Neke od najpoznatijih špilja su Rakovička pećina, Mumlava i Stopića pećina, koja je najveći objekt podzemnog krškog reljefa. Ukupno, na Zlatiboru postoje 142 speleološka objekta: 98 pećina i 44 jame. U potocima postoje i aluvijalni nanosi, ali je to uglavnom materijal od urušenog (obruvanog) serpentina s obala potoka, a ponegdje i od vapnenaca. Zlatibor obiluje magnezitom, koji se eksploatira na nekoliko mjesta, dok je, pored njega, u Čajetini, Semegnjevu i Šljivovici pronađen i krom. U Semegnjevu su nađene i izvjesne količine limonita i opala, ali ta količina nije utvrđena. U Mokroj Gori su pronađene manje zalihe nikla. 
Zlatibor je najvećim dijelom izgrađen od serpentina ("zelenih stijena"), i to je najveći serpentinski masiv u Srbiji.
Lokacija fotografije: Čuker, Čigota |
Stopića pećina
|
|
Ribničko jezero
Nastalo je oko 1970. godine pregrađivanjem rijeke Crni Rzav. Drugo je po veličini na Zlatiboru. Dužina jezera iznosi oko 2000 metara. Poznato je po bistroj vodi, a tlo jezera pokriveno je tamnim kamenjem. |
Vode
|
Rijeke. Zlatibor je nagnut ka sjeveru i sjeverozapadu, pa većina vodotokova odlazi na tu stranu. Sva voda teče u Crno more – Drinom, Đetinjom i Moravicom. S južnog i središnjeg dijela Zlatibora, vodu u Drinu odvode Uvac i Crni Rzav; sa sjevera i sjeverozapada, Sušica je nosi u Đetinju; a s istoka, Veliki Rzav je odvodi u Moravicu. Zlatibor je čuven po pitkoj vodi, od kojih su neke najbolje u Srbiji. Najzdravije (i najhladnije) su Hajdučka česma i Hajdučica na Murtenici, Zaugline pod Čigotom, Jovanova voda u Alinom Potoku, Dunjića vrelo u Stublu, Pašića vrelo u Čajetini, Oko, Kulaševac i Đurkovac na Kraljevim Vodama, Đurovića česma na Torniku, Ćirovića česma u Mušvetama i Bukvića vrelo u Zovi.
Jezera. Prirodnih jezera na Zlatiboru nema. U centru Zlatibora se nalazi umjetno jezero sagrađeno za turističke potrebe, u Ribnici (manje naselje u Jablanici) se nalazi takođe umjetno jezero iz kojega se Zlatibor opskrbljuje vodom, a na Uvcu se nalazi nekoliko umjetnih jezera. 
Rječica Prdavac na području Semegnjevog
|
Ostalo. Na Zlatiboru ima i dosta mineralnih izvora. Najpoznatiji su Bele vode u Mokroj Gori, banja Vapa u Rožanstvu i spomen česma na Oku. Voda sa zlatiborskih mineralnih izvora je ljekovita za očna i kožna oboljenja, a može se i piti, iako ne bi trebalo u velikim količinama.
Na dosta mjesta na Zlatiboru nalaze se šuplja stabla, najčešće bukova, ukopana u zemlju i puna čiste izvorske vode. Ovi izvori se zovu stubline. Na njihovom dnu se nalazi sitno kamenje koje filtrira vodu. |
Klima
|
Tip klime i temeperatura. Zlatibor ima subalpsku klimu. Srednja godišnja temperatura na Zlatiboru iznosi oko 7,5 °C. Najhladniji mjesec je siječanj/januar, s prosječnom temperaturom od oko –2,5 °C, a najtopliji je kolovoz/avgust, s oko 15 °C. Prosječna dnevna temperatura na Zlatiboru iznosi oko 18 °C. Prosječni broj sunčanih sati godišnje je oko 2000.
Padaline i vlažnost zraka. Padaline na Zlatiboru variraju od mjesta do mjesta. Prosječna godišnja visina padalina iznosi oko 880 mm, u Ljubišu oko 990 mm, a u Čajetini oko 940 mm, dok jugoistočni predjeli imaju nešto više od 1.000 mm. Najviše padalinaima u svibnju/maju i listopadu/oktobru, dok je najsuhi mjesec ožujak/mart. Kiše padaju preko cijele godine, grad u toplijim razdobljima (od 5. do 9. mj), a snijeg pada od listopada/oktobra do svibnja/maja i zadržava se u prosjeku oko sto dana, ali se često događa da padne i izvan ovog razdoblja. Ljetne padaline su često u obliku jakih pljuskova propraćenih grmljavinom i izazivaju eroziju. Magle su rijetke, posebno na središnjem dijelu Zlatibora, a i kad se pojave, brzo se gube, jer nema većih kotlina u kojima bi se zadržale. Međutim, često se događa da se oblaci spuste i zahvate planinske vrhove više od 1000 m. Vlažnost zraka ima, u prosjeku, najveću vrijednost u 7, a najmanju u 14 sati, i nikad nije manja od 75%. 
Klima Zlatibora je umjereno kontinentalna (tip prema klimatskoj klasifikaciji Köppen: Dfb).
|
Vjetrovi. Najčešći i najbrži vjetrovi na Zlatiboru su oni koji dolaze s jugozapada i sjeveroistoka. Najčešći i najjači tijekom cijele godine je sjeveroistočni vjetar, posebno u razdoblju od listopada/oktobra do svibnja/maja. On u svim godišnjim dobima snižava temperaturu zraka. Jugozapadni i južni vjetrovi se obično javljaju od jeseni do proljeća i donose relativno tople zračne mase, tako da zimi ublažuju hladnoću, a ljeti povećavaju temperaturu zraka.
Zdravstvena vrijednost zlatiborske klime. Zlatiborska klima je povoljna za liječenje bronhijalne astme i drugih alergijskih oboljenja.
|
PRIRODA
Vegetacija i biljni svijet
|
Nadmorska visina, velike količine padalina i veliki broj sunčanih sati godišnje pogodovali su razvoju vrlo bujne vegetacije na Zlatiboru. Najrasprostranjeniji vegetacijski sustavi su pašnjaci, tj. livade (suvati, zakosi, luke), na kojima raste čak 120 vrsta najraznovrsnijih trava, od kojih mnoge imaju ljekovita svojstva. Do 600 m nadmorske visine zastupljene su listopadne vrste (bukva, hrast, breza, lipa, jasen), a na više od 600 m dominira crnogorica/četinari (bijeli i crni bor, jela, smreka/smrča). Poznato je da je nekada Zlatibor bio sav obrastao šumom. Tijekom Prvog svjetskog rata ogoljen je veik dio planine intenzivnom sječom, od strane okupatora. Danas ima najviše livada, ali imena nekih danas golih brda govore da je ranije bilo suprotno (Bučje, Česte, Šumatno brdo). Ne zna se što je tačno uzrok tolikog nestajanja šuma. Ipak, najvjerojatnije je da je ove šume u najvećoj mjeri uništio jedan veliki požar koji se dogodio oko 1800. godine.
Cvjetne livade Čigote
|
Lokacija: Donja Jablanica
|
|
Pinus silvestris – Bijeli bor ODLIKE VRSTE Bijeli bor je crnogorična vrsta koja pripada porodici Pinaceae. Obuhvaća veliki prostor od sjeverne Škotske i Skandinavije, preko cijelog Sibira na istoku, do obala Ohotskog mora. Također, široko je rasprostranjen i na Balkanskom poluotoku. U Srbiji raste u planinskim područjima, naročito na hladnijim površinama sjeverne i zapadne Srbije iznad 900 metara, na planinama Maljen, Povlen, Zlatibor, Tara, Mokra gora, Murtenica, također i na Prokletijama. Dostiže visinu do 40 metara, a krošnja mu je uzana do kišobranasta, svjetla, razrjeđena. Kora stabla u donjem dijelu sivosmeđa, a u gornjem crvenkastosmeđa, opada u obliku nepravilnih ljuski. Iglice sivozelene boje duge tri do sedam centimetara, po dvije spojene, uvijene oko svoje osi. Šišarke (češeri) su sivosmeđe bez sjaja, u obliku stožca, viseće. Bijeli bor podnosi surovu klimu krajnjeg sjevera s vrlo jakim mrazevima i suhu kontinentalnu klimu južnih predjela. Može rasti na vrlo suhom zemljištu, ali isto tako i na vrlo vlažnom, pa i močvarnom. Loše podnosi zrak u kome ima štetnih plinova, pa se ne preporučuje njegova sadnja u blizini industrijskih objekata. Bijeli bor je važna vrsta u pošumljavanju ogoljelih pjeskovitih površina i kamenjara. Predstavlja brzorastuću vrstu čije je drvo dobre kvalitete i ima raznovrsnu primjenu. Koristi se u građevinarstvu i drvnoj industriji. U ozelenjavanju ima ne samo dekorativni, nego i sanitarno-higijenski značaj, zahvaljujući antiseptičkom djelovanju njegovih smolastih materija, pa se preporučuje njegova sadnja u većim vrtovima i parkovima. BIJELI BOR NA ZLATIBORU Poznate su mnoge podvrste bijelog bora, od kojih je najzanimljiviji zlatni bor s mladim iglicama (srp. četinama) zlatnožute boje. Ova podvrsta čije je znanstveno ime Pinus silvestris Variegata Zlatiborica raste na Zlatiboru i predstavlja zaštitni znak te planine. Čak se i ime Zlatibora vezuje za zlatni bor. Naime, Zlatibor je u prošlosti (djelimično i sada) bio vrlo bogat borovim šumama. Šume crnog i bijelog bora bile su veliko bogatstvo ovog kraja. Koristili su ih kao građevinski materijal za kuće i druge objekte: zgrade, štale, košare, torove, ograde oko kuća i imanja. Od borova se proizvodio dragocijeni katran koji se izvozio u mnoge krajeve. Tu je i borova luč koja je u prošlosti služila za osvjetljavanje prostorija u kojima su ljudi živjeli a koju su Zlatiborci prodavali po cijeloj Srbiji. Znači, od bora se moglo živeti. Bio je zlata vredan, zaista zlatan bor. To je mogao biti razlog za ime ove planine. Ali nije ovde samo u pitanju velika ekonomska vrednost bora, upotrebna i tržišna, ovaj bor ima crvenkastožutu ili žutu, zlatastu boju kore, žuto stablo. Dakle i izgled bora mogao je biti razlog za ime. UPORABA U medicinske svrhe od bijelog bora koriste se smola, iglice i pupoljci, eterično ulje dobijeno iz iglica i pupoljaka, kao i prečišćeno terpentinsko ulje. Smola dobivena iz bijelog bora ima primjenu u dermatologiji i veterinarskoj medicini. Koristi se protiv upala, za jačanje kože, protiv površinske šugavosti u obliku ljekovitih masti. Iglice i pupoljci bijelog bora koriste se kod povišenog krvnog pritiska, prehlade, kašlja, bronhitisa, promrzlina, zapaljenja sluzokože usta i ždrijela, kao i protiv mišićne boli. Primenjuju se u obliku čajnih mješavina, sirupa i tinktura za unutarnju upotrebu, odnosno alkoholnog ili uljanog ekstrakta za vanjsku upotrebu obično kao kupka. Eterično ulje bijelog bora koristi se i izvana i iznutra u iste svrhe kao i iglice i pupoljci. Ono vrlo često nalazi primjenu u obliku kozmetičkih preparata za kupanje, kao što su gelovi za tuširanje i soli za kupanje. Prečišćeno terpentinsko ulje koristi se za slične indikacije kao i eterično, ali isključivo izvana. Primjenjuje se u vidu ljekovitih masti i gelova, obloga, emulzija, uljanih otopina ili za inhalaciju. Kao i ostalo zimzeleno drveće, bor je simbol besmrtnosti, vječnog života. On označava uspravnost, iskrenost, časnost, jak karakter, vitalnost, plodnost, tišinu i samoću. On čuva tijelo od propadanja, i zato se sadi na grobljima i koristi za izradu kovčega. Šišarka bora zbog oblika koji podsjeća na plamen, simbolizira vatru, plodnost i muževnost. luč 
Na padinama Tornika
|
Bijeli bor u Srbiji
U Srbiji raste u planinskim područjima, naročito na hladnijim površinama sjeverne i zapadne Srbije iznad 900 m, na planinama Maljen, Povlen, Zlatibor, Tara, Mokra gora, Murtenica. Nastanjuje različite tipove podloga, a u Srbiji je naročito čest na podlozi serpentina, gde formira čiste ili mještovite šume s crnim borom. Ova mješovita zajednica jedinstvena je u Europi i nalazi se samo na serpentinima zapadne Srbije i istočne i središnje Bosne. Inače, je sastojina i drugih crnogoričnih ili mještovitih šumskih zajednica. Inače, na Balkanskom poluotoku rasprostranjen je u Hrvatskoj, centralnoj i zapadnoj Bosni, sjevernoj Crnoj Gori, zapadnoj i sjevernoj Srbiji, sjevernoj Albaniji, zapadnoj i središnjoj Bugarskoj, sjevernoj Makedoniji i sjevernoj Grčkoj. 
Bijeli bor (lat. Pinus silvestris)
Prepoznatljiva zlatna boja kore bijelog bora
|
Životinjski svijet
|
Životinjski svijet je raznovrstan. Zlatibor obiluje vukovima, pa je njihovo godišnje istrebljivanje postalo tradicija – čuvena Zlatiborska hajka na vuka. Medvjeda nema toliko mnogo, ali se i na njih još ponegdje može naići. Divlja svinja, lisica, zec, kuna, jazavac, prepelica, jarebica i vjeverica su na Zlatiboru uobičajena pojava, pa čak i u blizini naseljenih mjesta. Na Zlatiboru (prema kanjonu Uvca) se mogu vidjeti bjeloglavi sup i orao krstaš, vrste na rubu izumiranja.
Riblji svijet je takođe bogat: pastrmke, mladice, klenovi, krkuše i dr. |
Lokacija: Jablanica
|
Zaštita prirode
Park prirode "Zlatibor". Vlada Republike Srbije donijela je 2017. godine uredbu o proglašenju parka prirode "Zlatibor, jer prema svojoj geološkoj i biološkoj raznovrsnosti ova oblast zaslužuje status reprezentativnih primera na teritoriji Srbije.
Uredba omogućuje zaštitu šumskih staništa i očuvanje divlje faune, kao i nepokretnih kulturnih dobara. Park prirode "Zlatibor“ obuhvaća blizu trećine cjelokupne flore Srbije, od kojih su mnoge od nacionalnog i međunarodnog značaja.
Specijalni rezervat prirode "Uvac". Najjužniji dijelovi Zlatibora - područje oko Zlatarskog jezera i kanjonna Uvca - zaštićeni su 2019. i 2023. godine kao dio Specijalnog rezervata prirode "Uvac".
Uredba omogućuje zaštitu šumskih staništa i očuvanje divlje faune, kao i nepokretnih kulturnih dobara. Park prirode "Zlatibor“ obuhvaća blizu trećine cjelokupne flore Srbije, od kojih su mnoge od nacionalnog i međunarodnog značaja.
Specijalni rezervat prirode "Uvac". Najjužniji dijelovi Zlatibora - područje oko Zlatarskog jezera i kanjonna Uvca - zaštićeni su 2019. i 2023. godine kao dio Specijalnog rezervata prirode "Uvac".
Usvojena Uredba o proglašenju specijalnog rezervata prirode "Uvac"
7.4.2023.
|
Vlada Republike Srbije na sjednici od 6.4.2023. godine usvojila je Uredbu o proglašenju specijalnog rezervata prirode "Uvac", čime se osigurava očuvanje atraktivnih, spektakularnih morfoloških posebitosti toga područja.
Površina rezervata proširena je sa dosadašnjih 7.543 hektara na 11.750 hektara i obuhvaća dijelove općina Nova Varoš, Sjenica i Priboj. Uvedene su i tri kategorije zaštite. U prvom stupnju zaštite je 1.049 hektara u klisurama Uvca, Veljušnice, Kladnice, Tisovice, Pavlovića broda i Radoinjskog jezera. U tom području dozvoljeno je samo znanstveno istraživanje i kontrolirani posjeti isključivo radi edukacije. Pod drugim stupnjem zaštite je 4.996 hektara, a pod trećim 5.704. Na području rezervata je stanište mnoštva rijetkih životinjskih i biljnih vrsta – 130 vrsta ptica, od kojih su 24 strogo zaštićene, 47 vrsta sisavaca i 24 vrste riba. Zaštitni znak rezervata je bjeloglavi sup. Najveća kolonija u Srbiji i jedna od najvećih na Balkanu ptice čiji raspon krila u letu dosteže gotovo tri metra, nalazi se na Uvcu. Od ptice kojoj je prijetilo nestajanje, zaštitom i očuvanjem stiglo se do 450-500 jedinki. Visoke litice Uvca nastanjuju strogo zaštićene biljne vrste – orhideje: vrećasti kaćun, kaćun i medeni kaćunak, kao i niz drugih biljaka, riba, ptica, sisavaca. Specijalni rezervat prirode "Uvac" nalazi se u jugozapadnoj Srbiji, uklješten između masiva planine Zlatibor na sjeveru, Čemernice i Javora na istoku i jugoistoku i Zlatara na zapadu i jugozapadu, na teritoriju općina Nova Varoš, Sjenica i Priboj. Donošenjem Uredbe ostvaruje se niz pozitivnih učinaka u smislu ciljeva utvrđenih Prostornim planom Srbije, strateškim dokumentima u području zaštite prirode, životne sredine i održivog razvoja i međunarodnim ugovorima i programima, a prije svega povećanje površine zaštićenih područja i zaštita biodiverziteta i geodiverziteta, posebno ekološki značajnih područja, navodi se u priopćenju vlade RS. 
Povijest zaštite područja
1971.-2006. Specijalni rezervat prirode Uvac, zaštićen je prvi put 1971. godine na lokalitetu Pavlovića Brod s površinom od 267 hektara. Tijekom 1995. godine područje zaštite je značajno prošireno, za oko deset puta (2.717 ha), da bi novi oblik i veličinu dobilo 2006. godine. 2006. Uredbom o zaštiti Specijalnog rezervata prirode Uvac ("Službeni glasnik RS", broj 110/06) iz 2006. godine bio je obuhvaćen prostor sliva rijeke Uvac i već zaštićeno područje, uzvodno od profila brane vodoakumulacije "Radoinja", ukupne površine 7.543 ha, s utvrđenim režimom zaštite II stupnja na cjelokupnoj teritoriji. 2019. Ministarstvo zaštite životne sredine Republike Srbije 2019. godine obavijestilo je javnost o postupku pokretanja revizije zaštite prirodnog područja I (prve) kategorije, kao Specijalni rezervat prirode "Uvac". Tom revizijom povećana je površina pod zaštitom i ona iznosi 11.746,19 ha. Prema podacima Republičkog geodetskog zavoda 60,24% površine zaštićenog područja nalazi se u državnom vlasništvu, 38,61% u privatnom i 1,15% u javnom vlasništvu. Na području Specijalnog rezervata prirode "Uvac" uspostavljeni su režimi zaštite I, II i III stupnja.
Područje obuhvaćeno granicama Specijalnog rezervata prirode "Uvac" nalazi se na listi "Važnih staništa ptica u Evropi" (Important Bird Areas in Europe, BirdLife 2000) pod nazivom "Uvac-Mileševka" (YU 21 SE), a u okviru Emerald mreže nosi klasifikacijski kod RS0000025. Zavod za zaštitu prirode Srbije dostavio je 30.9.2019. godine Studiju zaštite Specijalni rezervat prirode "Uvac" Ministarstvu zaštite životne sredine, kao nadležnoj instituciji. 2021. Ministarstvo zaštite životne sredine Srbije, u skladu s člankom 43. Zakona o zaštiti prirode ("Službeni glasnik RS", br. 36/09, 88/10, 91/10-ispravka, 14/16 i 95/18-dr. zakon), oglasilo je JAVNI UVID O NACRTU UREDBE O PROGLAŠENJU I STUDIJI ZAŠTITE SPECIJALNOG REZERVATA PRIRODE "UVAC" U TRAJANjU OD 20 RADNIH DANA, OD 19. APRILA DO 14. MAJA 2021. GODINE (Predlog Uredbe ovde - Opis granice ovde - Obrazloženje Uredbe ovde - Uvid u studiju o proglašenju Specijalnog rezervata prirode "Uvac" ovde - Grafički prikaz Specijalnog rezervata prirode "Uvac" ovde). 2023. Vlada Republike Srbije na sjednici od 6.4.2023. godine usvojila je konačnu Uredbu o proglašenju specijalnog rezervata prirode "Uvac", čime se osigurava očuvanje atraktivnih, spektakularnih morfoloških posebitosti toga područja. |
Klikom na logotip Specijalnog rezervata prirode "Uvac" otvoriti ćete njihovu službenu stranicu
Sažet opis zaštićenog dobra Specijalni rezervat prirode "Uvac" je prirodno dobro od izuzetnog značaja. Nalazi se u jugozapadnoj Srbiji u okviru Starovlaško - raške visoravni (visije). Okružen je planinama Zlatar, Murtenica, Čemernica, Javor i Jadovnik. Oko 2/3 rezervata se nalazi na teritoriji općina Nova Varoš i Sjenica. Minimalna nadmorska visina rezervata je 760 m, a maksimalna 1322 m. Centralnu morfološku cjelinu rezervata predstavlja kanjonska dolina rijeke Uvac s dolinama njezinih pritoka. Vode rijeke Uvac, duboko su usjekle svoje korito u vapnenačke stijene i formirale sužene klisurasto – kanjonske doline s visokim, strmim vapnenačkim liticama. Prosječna dubina dolina je između 200 i 300 m, a maksimalna do 350 m. Posebna vrijednost kanjonskih dijelova doline su uklješteni meandri. Rtovi meandara u okolici sela Lopiže imaju relativnu visinu od oko 100 m. Meandri Uvca su prepoznatljiva slika jugozapadne, ali i cijele Srbije. Na području Rezervata prevladavaju okršene površine s brojnim krškim oblicima: krške površi, uvale, vrtače, okapine, pećine (špilje) i jame. U Specijalnom rezervatu prirode "Uvac" zabilježeno je oko 130 vrsta ptica. U najznačajnije se ubraja bjeloglavi sup (Gyps fulvus), jedna od dvije preostale vrste lešinara (strvinara) koje se danas gnijezde na području Srbije. IZVOR PODATAKA Službena stranica Specijalnog rezervata prirode "Uvac" |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Stanovništvo
|
Većina stanovnika na Zlatiboru su Srbi pravoslavne vjeroispovijesti. Govore srpskim maternjim jezikom, odnosno njegovim istočnohercegovačkim dijalektom (tradicionalno ijekavskog, ali u novije vrijeme ekavskog izgovora). Zlatiborski govor je spor i razvučen, ali Zlatiborci govore veoma čisto i tečno. Vuk Stefanović Karadžić je odredio upravo zlatiborski govor (to jest istočnohercegovački dijalekat) za osnovu srpskog književnog jezika. Zlatiborci vole pismenost, još je Jovan Cvijić zabilježio da nigdje među južnim Slavenima nema tako mnogo samoukih nego kao kod Zlatiboraca. Zlatiborce zovu Starovlasima, po oblasti u kojoj žive (Starom Vlahu), i Erama, imenom koje je donijeto iz stare postojbine mnogih zlatiborskih obitelji, Hercegovine.Zlatiborci su poznati kao ljudi velikih intelektualnih sposobnosti. Posjeduju duhovitost i lukavstvo, koje upotrebljavaju više iz razonode, a rijeđe iz koristi. Oni su uvijek uspijevali drugog nadmudriti. Vrlo često u govoru koriste poslovice i šale.
Migracije stanovništva. Na Zlatiboru je često dolazilo do migracija stanovništva, tako da ima malo obitelji za koje se može reći da su starosjedilačke. Neki od najstarijih stanovnika Zlatibora su: Šišovići, Džambići, Spasenići i Ninčići u Čajetini; Bondžulići, Lučići, Milosavljevići i Kostadinovići u Šljivovici; Dabići u Alinom Potoku; Đokovići, Pavlovići, Spasenići i Radovići u Sirogojnu; Dacovići u Ljubišu; Bralovići u Negbini; Selakovići u Draglici; Krsmanovići, Šarčevići i Ostojići u Mokroj Gori; Jankovići, Selakovići i Radonjići u Kremnima; i Didanovići u Stublu, čiji preci su bili čivčije manastira Janje u Uvcu.
Kroz čitavo 17. i 18. stoljeće trajala su pojedinačna doseljavanja ovog kraja, a pridošlice su bile obitelji iz Crne Gore, Hercegovine, Bosne i Raške. Pored ovih pojedinačnih, bilo je i nekoliko masovnih doseljavanja stanovništva na Zlatibor. Prvo poslije Svištovskog mira 1791. godine; drugo poslije oslobođenja Zlatibora od Turaka 1807. godine; treće i najveće u doba Ustavobranitelja, tridesetih i četrdesetih godina 19. stoljeća; a četvrti veliki val migracija trajao je u vrijeme bosansko-hercegovačkog ustanka od 1875. do 1877. godine. 
Stalni postav Muzeja na otovrenom "Staro selo" u Sirogojnu
|
Kapelica na Previji između Tornika i Liske
Zanimljivosti Suvat je uvjetni naziv za planinski pašnjak (vidi diskusiju). Riječ suvat je turcizam. Obipno se na suvatu nalazi i pojilo, tj. mjesto gde stoka može piti vodu, a obično je to neki izvor ili potok koji teče kroz livadu. Na Zlatiboru se nalazi nekoliko suvati: Oko, Ribnica, Obudojevica i dr. Stoka koja je napasana na njima još u srednjem vijeku smatrana zdravijom i boljom od ostale balkanske stoke i uvijek se prodavala skuplje na dubrovačkim tržnicama i trgovima (trgovištima) širom Osmanskog carstva. Najbolje zlatiborske suvati bile su Obudojevica i Tić polje, a Ribnica je bila prvo turističko mjesto na Zlatiboru. IZVOR Wikipedija, Suvat |
Naselja
|
Najčešći tip naselja na Zlatiboru je raštrkano (razbijeno) selo. Sela zauzimaju ogromne teritorije, ponekad su duga po pet-šest kilometara, a dijele se na zaseoke. Sela obično imaju više grobalja.
Na Zlatiboru postoji par većih naselja i to: Zlatibor (gradsko naselje), Čajetina, Sirogojno, Gostilje, Šljivovica, Jablanica, Ljubiš, Draglica, Negbina, Dobroselica, Vodice. Sela koja se nalaze na samom Zlatiboru su: Alin Potok, Bela Reka (Gornja i Donja), Branešci, Kobilja Glava, Golovo, Gostilje, Dobroselica, Draglica, Drenova, Željine, Jablanica, Kriva Reka, Ljubiš, Mušvete, Negbina, Ojkovica, Rožanstvo, Sainovina, Semegnjevo, Sjeništa, Stublo, Trnava, Šljivovica, Rudine i dr. Na obroncima Zlatibora, tj. na prelazima ka susjednim planinama - Tari, Ponikvama, Kukutnici i Zlataru - nalaze se sela Kremna, Mokra Gora, Mačkat, Jasenovo, Kućani, Burađa i druga. |
|
Povijesni pregled
PROČITAJ VIŠE: Istorija Zlatibora (Wikipedija)
|
Poznato je da je Zlatibor bio naseljen još u prapovijesno vrijeme, i u vrjeme kada su ovdje živjeli Iliri, tj. njihovo pleme Partini. Nakon dolaska Rimljana, Partini su romanizirani i počeli su obožavati Jupitera partinskog.
U 7. stoljeću dolaze Slaveni. Smatra se da se jedno od središta srpske zemlje Raške, grad Dresnik, nalazio na mjestu današnjeg sela Drežnika. Nije poznato kako se Zlatibor zvao u najstarije vrijeme. Od kasnog srednjeg vijeka koristi se ime Rujno, po biljci ruju koja je ovuda rasla. Ime Zlatibor koristi se tek od 18. stoljeća. Zlatibor se tijekom srednjeg vijeka nalazio u sklopu Raške, Srijemske Kraljevine, Duklje i Bosne. Godine 1463. godine Turci su osvojili Zlatibor i pripojili ga svome carstvu. Tijekom osmanske vladavine, Zlatibor je skoro uvijek odolijevao carigradskoj vlasti, zahvaljujući hajducima, odmetnicima koji su se borili protiv Osmanlija. Najveće stjecište hajduka bile su šume Murtenice, južnog dijela Zlatibora. 1804. godine počinje borba za oslobođenje od Turaka. U oslobođenoj Srbiji našli su se samo sjeverni dijelovi Zlatibora kojima je, s titulom rujanskog serdara, upravljao Jovan Mićić, kontroverzna ličnost toga razdoblja, osobni prijatelj kneza Miloša, vladike Petra II. Petrovića Njegoša, ali i Smail-age Čengića. Novo razgraničenje Srbije i Turske Jovan Mićić je dočekao konačnim oslobađanjem južnog Zlatibora, jer je granica postavljena na rijeci Uvcu. Mićiću se priprisuje jedna i danas korištena zlatiborska uzrečica: "Do Uvca i do mog k..ca", kojom je htio Turcima staviti do znanja da im on nikad neće dozvoliti da pređu Uvac i stignu na Zlatibor. |
Jovan Mićić
Jovan Mićić bio je zlatiborski hajduk i jedan od boraca u Prvom srpskom ustanku. Za vrijeme Drugog srpskog ustanka bio je predvodnik Zlatiboraca, a nakon ustanka, u Obrenovićevskoj Srbiji, s titulom kneza rujanskog, serdara užičke nahije i polkovnika užičkog apsolutistički je upravljao ovim krajem. Bio je vrlo odan dinastiji Obrenovića, a s Milošem Obrenovićem je bio i prisan prijatelj. Bio je i pobratim Smail-age Čengića i prijatelj vladike Petra II Petrovića Njegoša. U svakom pogledu je bio vrlo utjecajna ličnost toga doba. Međutim, s prvim padom Obrenovića, pao je i Jovan Mićić. Umro je od gladi u zarobljeništvu, kako su mu i predvidjeli proroci Tarabići, onda kad je to bilo najmanje vjerojatno. U prvoj polovini 18. st., otac Jovana Mićića, Gavrilo Garab, čiji preci vode porijeklo od čuvenog crnogorskog junaka i hajduka Baja Pivljanina, doselio se u zlatiborsko selo Mačkat, gdje se Jovan rodio oko 1785-te godine. Gavrilo se ubrzo s obitelji vratio u zavičaj, ali neposredno pred Srpsku revoluciju ponovo je došao na Zlatibor, sada u selo Rožanstvo. Ni tu se nije dugo zadržao, već je nakon kraćeg vremena otišao u Čajetinu i podigao kuću u zaseoku Mušvetama. Danas nema direktnih Jovanovih potomaka na Zlatiboru, ali potomci zlatiborske obitelji Mićića i dalje žive u Rožanstvu i Čajetini. POVIJESTICE Kažu kako je 1834. godine pri razgraničenju Srbije i Turske, Jovan Mićić 1834. danju morao prihvatiti određene granice, ali ih je noću tajno premještao. PROČITAJ VIŠE Jovan Mićić. Wikipedija 
Serdar rujanski Jovan Mićić
Autor: SHONE86;; Wikipedija |
20. stoljeće
Zlatibor 1937. godine
|
Nova cesta od Užica do Zlatibora, građena 1925.-1928.
Autor fotografije: Ilija Lazić |
|
1893.
Godina kada je srpski kralj Aleksandar Obrenović boravio u ovome kraju smatra se začetkom turizma na Zlatiboru, a područje boravka dobiva svoje novo ime “Kraljeva Voda”. 1999. 7.3. i 6.4. Zrakoplovi NATO-a bomardirali su TV-odašiljač RTV Srbije na Torniku, 8.4., u 04:10 h, prilikom raketiranja vrha Tornik na Zlatiboru pogođen je i sportsko-rekreacijski centar, pri čemu su poginule 3 osobe. Danas je Zlatibor dio Srbije, raspoređen u tri njene općine: općini Čajetini i dijelovima općina Užice i Nova Varoš. Po njemu se čitavo administrativno područje na jugozapadu zemlje zove Zlatiborski okrug. |
Tornik nakon raketnog napada snaga NATO-a 1999. godine.
|
Kulturno-povijesna baština
PROČITAJ VIŠE Kulturnoistorijski spomenici (Wikipedija)
Crkva brvnara u Donjoj Jablanici podignuta 1838. godine, posvećena Bogorodičinom Pokrovu. Zajedno sa starim grobljem i sobrašicama predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture od velikog značaja.
|
Manastir Dubrava
Datum objave: 25.4.2017. Autor: Nemanja Kovačević novinar Opis: Kamerman : Igor Đorđević Scenario : Mati Teodora i Nemanja Kovačević Muzički saradnik : Milorad Blagojević Muzika ; Bora Dugić - Suton Autor i voditelj emisije : Nemanja Kovačević 2017. godina |
Narodna baština
|
Zlatiborska narodna nošnja
Zlatiborska narodna nošnja je kombinacija crnogorske i šumadijske. Muškarci su ljeti išli u prtištu, tj. dugačkim gaćama i košuljama od konoplje, a ponekad u pelengirima od vune. Oko struka su stavljali pojas, a preko njega silaje sa zataknutim pištoljem i britvom. Na nogama su imali opanke s vezenim čarapama do koljena i tozlucima, tj. tkanim kamašnama, dok su na glavi nosili šajkaču ili šubaru. Zimi su dodavali koporan, a u svečanim prilikama oblačili su ljepše odijelo. Žene su nosile široke suknje, po dnu izvezene srmom i zubune od bijelog sukna, također izvezene srmom i metalnim šljokicama. Glazbena tradicija Zlatiborski melos potječe iz prapostojbine. Nekada je cijela Europa odjekivala ovakvim arhaičnim zvucima - na Zlatboru su se one održale u narodnoj tradiciji. One su monotone i razvučene, a Zlatiborci, kad ih pjevaju, zatisnu jedno uho. To su tzv. pjesme iz vika. Najomiljeniji instrument Zlatiboraca bile su gusle. 
Zlatiborci u narodnim nošnjama
|
Ručne preslice
|
Tradicijska arhitektura
|
Kuće na Zlatiboru su od borovog i hrastovog drveta, zvane brvnare ili osaćanke. Građene su ručnim alatom, ali vrlo precizno, i postavljene su na nisku podlogu od kamena. Prozori su malih dimenzija, a vrata obavezno imaju dvoja, na suprotnim zidovima. U kući se nalaze obično dvije, mada ponegdje i tri prostorije. Kuhinja, s ognjištem na sredini, zove se kuća, i u njoj nema ni poda (patos) ni tavana. Iz kuhinje se ulazi u sobu, koja ia pod i tavan. Pored ovih kuća za življenje, jedno zlatiborsko domaćinstvo je obavezno imalo još pomoćnih zgrada, npr. mljekara, štala i dr. Najljepši i najočuvaniji primjerci starih zlatiborskih kuća premješteni su iz svih sela širom Zlatibora u Sirogojno, gdje je napravljen etno muzej pod vedrim nebom.
Brvnara "osaćanka"
Najrasprostranjeniji tip tradicijske kuće na području jugozapadne Srbije, pa tako i u zlatiborsko-užičkom kraju bila je brvnara, tzv. kuća osaćanka. Ovo je područje bogato šumama, što se odrazilo i u korištenju toga materijala u tradicijskoj arhitekturi. Brvnare su većinom bile pokrivene drvenom šindrom, a manji broj slamom ili krovinom. To su bile pretežito male, jednodjelne kuće. U kasnijem razdoblju, nakon Srpskog ustanka, uobičajilo se u njima graditi više soba. U literaturi se ovaj tip kuće još naziva dinarska i dimnica. Naziv za ove kuće-brvnare potječe od imena starog podrinjskog kraja Osat u istočnoj Bosni. Iz Osata su potjecali poznati i vrsni majstori-drvodjeljci, koji su gradili i po Srbiji, u kojoj su bili poznati već u vrijeme Srpskog ustanka (početak 19. stoljeća), a i cijelo to 19. stoljeće ostali su glavni graditelji za podizanje kuća-brvnara. Tako je i sam Karađorđe 1813. godine tražio od užičkog vojvode Nikole Karamakovića i račanskog starješine Kara Marka Vasića, da upute majstore Osaćane u Topolu da podignu jedan objekt. Osaćani su gradili objekte s krovom "na četiri vode", a njihove su kuće imale uvijek ulazna i izlazna vrata jer se svako malo u Podrinju "od neke sile moralo bježati". 
Kuća osaćanka
Glavna kuća iz Alinog Potoka iz 1882. godine. Danas se nalazi u Muzeju na otvorenom "Staro selo" u Sirogojnu, Zlatibor. |
Podno Čigote
|
Tradicionalna gastronomija
|
Tradicionalna jela i proizvodi
Neka od tradicionalna jela i proizvoda su zlatiborski sir, kajmak, komplet lepinja, mačkatska pršuta, slanina, ljubiška pastrmka. Osim kušanja, i kupnja mnogih tih proizvoda zanimljiva je posjetiteljima planine, i njezin je svojevrsni suvenir. Kajmak se radi iz mlijeka koje se prvo vari, zatim saliva. Onda se s vrha skida kajmak, a od preostalog mlijeka rade se sirevi. Najbolji su tvrdi sir i mladi kajmak koji se rasteže kad ga stavite na žlicu. Za dobar pršut, ili kako se ovdje kaže pršutu, najbitniji su kvalitetno meso i suha bukova drva. Proces sušenja najbolji je ako je vani mraz. Prilikom sječenja pršute, svi se komadi moraju lijepo odvajati, ne preko sredine, već da izgled bude svugdje jednak - bez tamnog kruga. Zlatiborci u čast pršuta organiziraju turističko-gastronomsku manifestaciju - pršutijadu. PROČITAJ VIŠE
RINA: Ovo selo je prestonica srpske pršute FOTO Opis. Dok u selu Zlakasa caruje grnčarija, a u selima oko Topole domaća vina, zlatiborski Mačkat već godinama unazad smatra se prestonicom srpske pršute. B92, 21.2.2022. |
Restorani i SPECIJALITETI na ZLATIBORU | Zlatiborski suši sa 2 kutlače moče | GURMAN S03 EP15
Autor: BalkanTrip TV Datum objave 16.11.2021. Opis. Restorani i SPECIJALITETI na ZLATIBORU | Zlatiborski suši sa 2 kutlače moče | GURMAN S03 EP15 Balkan Trip predstavlja potpuno nov osvrt na sve što bi moglo da interesuje jednog turistu u potrazi za idealnim mestom za odmor ili avanturu u regionu. Balkan Trip je najveći izvor informacija iz sveta regionalnog turizma Balkana, pokrivajući vesti i objave od tek otkrivenih etno odmarališta i porodičnih domaćinstava, pa do luksuznih spa centara i elitnih hotela sa renomeom. Ovo je kanal namenjem svetskim putnicima, planinarima, avanturistima, gurmanima i svim ljubiteljima prirode i ugostiteljstva. |
Turizam
Zlatibor obilježavaju vizualno lijepi krajolici, valovita uzvišenja obrasla borovim, jelovim i smrekovim šumama, prostrane livade ukrašene narcisima i drugim cvijećem, vrlo ugodna blaga klima, veliki broj sunčanih dana, nezagađen zrak i druge pogodnosti.
Kraljeva česma u naselju Kraljeva voda
UVJETI ZA TURISTIČKI RAZVOJ
Zahvaljujući povoljnim klimatskim uvjetima - subalpskoj klimi s relativno topim i sunčanim ljetima, a sniježnim i umjerenim zimama, dugim trajanjem sunčeva sjaja (preko 2.000 sati godišnje), karakterističnim zračnim strujanjima (kontinentalni i mediteranski utjecaji), izmjeni pošumljenih predjela te prostranih livada i pašnjaka, nezagađenom zraku i izvorima čiste planinske vode, skijaškim terenima i srdačnosti domaćina, Zlatibor se razvio u najznačajnije planinsko turističko područje Srbije (Kraljeve Vode / bivše Partizanske Vode, Palisad), kao ljetovalište, zimovalište, i klimatsko lječilište. POVIJESNI RAZVOJ U vrijeme turske vlasti obitelji bogatih užičkih, novovaroških i pribojskih begova provodile su ljeta u čardacima na svojim zlatiborskim suvatima, bježeći tako od gradskig vrućina. Prema sačuvanim povijesnim izvorima, na prostoru Vodica, daleke 1750. godine, bogati sarajevski trgovac, Hadži Nikola-Selak podigao je svoju kolibu-ljetnjikovac. Nakon srpskih ustanaka i osobođenja umjesto begova i hadžija na Zlatiboru ljeta provode obitelji bogatih užičkih trgovaca. Kao početak suvremenog turističkog razvoja Zlatibora smatra se 1893. godina, kad je ovdje boravio kralj Srbije Aleksandar I. Obrenović, koji se tjekom svog proputovanja kroz Srbiju odlučio posjetiti i Zlatibor, planinu za koju je bio čuo da ima ljekovit učinak. Kraljev boravak je bio izuzetan događaj za ovaj kraj, a kralju je bio priređen veliki svečani doček. Kralj je stigao na Zlatibor na blagdan Preobraženja Gspodnjeg 19.8. Narod ga je dočekao na proplanku pored planinskog izvora Kulaševac (950 m n.v.), gdje mu je pripremljen bogat ručak u prirodi, uz seoske specijalitete i kasnije izvođenje narodnih plesova i pjesama. Ta se lokacija zbog toga i od tada zove Kraljeva voda (današnje naselje Kraljeve Vode). Iz zahvalnosti za nezaboravan doček, kralj je obećao poslati novac da se izvor Kulaševac uredi. Obećanje je ispunio i već slijedeće godine na izvoru, kao obilježje kraljeva boravka i znak zahvalnosti podignuta česma (prvi zidani objekt na ovome dijelu Zlatibora), s natpisom na ploči: "Kralj Aleksandar I 20. avgusta 1893." Na Kraljevu Vodu 1905. dolazi i srpski kralj Petar I. Karađorđević (1844.-1921), sa svojim prijestolonasljednikom Aleksandrom. Njegov prvi boravak bio je zbog zdravstvenih razloga, ali je on toliko zavolio Zlatibor da je ovdje kasnije dolazio s prijateljima. Međutim, prilikom njegova prva dolaska, iako je imao veliku želju odsjesti na Zlatiboru nekoliko dana, on to nije bio u mogućnosti ostvariti, jer tada, osim Kraljeve česme, ničega drugoga tamo nije bilo. Iz toga razloga, kralj Petar I pokrenuo je inicijativu i na Zlatiboru je iznad jezera sagrađen prvi hotel "Kraljeva voda (1910.), potom vila "Čigora" i pekara. Od tada, i sada s reputacijom mjesta gdje borave i kraljevi, počinje znatniji razvoj turizma na Zlatiboru, a Kraljeve Vode se sve više razvijaju u njegov centar. Nakon izgradnje prvog hotela počela i ubrzana urbanizacija. Grade se vile, ljetnikovci, restorani, odmarališta, pansioni. Paralelno s razvijaju čak četiri turistička centra: Ribnica, Kraljeve Vode, Palisad i Oko. Na padinama Kraljeve Vode i Palisada počele su nicati vile imućnih građana i restorani. U Palisadu su objekte uglavnom gradili Beograđani. u Ribnici, podno Tornika, grade se drveni bungalovi, a na Oku, kod izvora ljekovite vode niknulo je dječje odmaralište i "narodno kupatilo" s ribnjakom. Pod utjecajem kraljevih boravaka na planini, počinje razvoj mondenog turizma. Između dva svjetska rata Zlatibor je bio stjecište viđenih ljudi, uspješnih trgovaca i odvjetnika. Novine širom Kraljevine Jugoslavije pisale su o ljekovitim učincima zlatiborskog zraka, pa se glas o tome daleko pročuo. Sa svih strana države dolazili su bolesni radi lječenja, ali i zdravi radi odmora i rekreacije. Osim posjeta ljeti, postaje i zimski centar popularan i među skijašima. Dok je početkom 19. stoljeća u Kraljevoj Vodi bilo samo nekoliko privatnih vila uglavnom imućnijih Užičana, nakon 1927. godine, nakon otvaranja modernog puta (veza s Užicama) i otvaranjem autobusne linije Užice – Kraljeva Voda, počelo se s izgradnjom vila, restorana i gostionica sa sobama za iznajmljivanje turistima. Podignut je novi hotel "Švajcarija" i besplatno se dijele ljetnjikovci. Dom za smještaj i oporavak invalida izgrađen je 1931. godine. Iste godine, Kraljeva Voda je dobila i vodovod. Godine 1939. godine 1.960 domaćih i stranih gostiju boravilo je na Zlatiboru. Do Drugog svjetskog rata bila su sagrađena 34 turistička objekta za odmor i oporavak. Tijekom Drugog svjetskog rata veliki broj turističko-izletničkih objekata je oštećen ili porušen - stradali su od bombardiranja, ili su bili pretvoreni u oružane i skladišta. Postoji inicijativa da se važni objekti stave pod zaštitu države i da se proglase spomenicima kulture. Godine 1946., u spomen na partizanske ranjenike strijeljane u studenom/novembru i prosincu/decembru 1941. godine, Kraljeva Voda mijenja ime u Partizanske Vode (u množini). Od 1995. godine, to ime glasi Zlatibor, a današnji naziv je Kraljeve Vode (u množini). Zlatibor se nakon nekoga vremena počeo oporavljati kao turistički centar. 1960-ih sagrađeni su suvemeni hotel Palisad i institut Čigota, a zatim se otvaraju i drugi hoteli i grade nove vikendice. U centru Krajevih Voda izgrađeno je jezero, te Ribničko jezero s funkcijom vodoopskrbe rastućeg turističkog centra. 
Jezero u centru Kraljevih Voda
Skijaški centar Tornik
Zlatibor je vrlo zdravo mesto. Ovamo dolaze rekovalescenti koji su naklonjeni i pate od raznih plućnih bolesti. Njih upućuju lekari i mnogima dobro čini... I za potpuno zdrave dobro je ovamo provesti izvesno vreme na čistom vazduhu, jer čovek se čisto preporodi i oseća se mnogo lakše i veselije kad neko vreme ovamo provede... 
Zlatibor u drugoj polovini 20. stoljeća
Zlatibor, turistička karta
|
филм : један је Златибор - film : jedan je Zlatibor
Autor: Murtenica na Zlatiboru - (Zlatibor online Datum objave: 16.7.2023. Opis. instragram : @murtenica.zlatibor Facebook : Муртеница на Златибору / Горњи Златибор Facebook : Naša planina Zlatibor Zlatiborac: Naša priroda
Autor: Zlatiborac Official; Datum objave: 29.3.2014. Opis: U srcu Srbije postoji dragulj neopisive lepote. Tu nastaje čarolija i blistava priroda obasjava proplanke, a bistre vode izviru i žuborom umivaju njeno lice. Ona je prelepa i veličanstvena... Zlatibor planina. Ovde nebo dodiruje planinu ispod ruže vetrova, a šume i livade se prostiru... ispod snežnih smetova. Nestvarna, a dodirljiva, gorostasna i neopisiva, ona je večna, moćna i jedinstvena. Čarobno neodoljiva, njena lepota je netaknuta i bajkovita. Ona je nezamenjiva, neobuzdana i pitoma. Ona je plodna i zdrava, vekovima očuvana. Zlatibor | Šta raditi i videti na Zlatiboru u Srbiji
Autor: Very Nice Travel Datum objave: 7.7.2022. Opis. Zlatibor je jedna od najpopularnijih planina u Srbiji, koja neprestano gradi i razvija svoj turizam, privlačeći sve veći broj domaćih i stranih turista. Nalazi se u zapadnoj Srbiji, 230 km od Beograda i 300 km od Jadranskog mora. Sa 220 sunčanih dana u godini idealno je mjesto za odmor i sportske aktivnosti, uključujući zimske sportove. Najviši vrh Zlatibora je Tornik, (1496 metara nadmorske visine), iznad kojeg je rascvetala ruža vetrova koja ovu planinu čini jedinstvenom oazom zdravlja. Hajde da istražimo najbolje stvari koje treba uraditi i videti na Zlatiboru: 02:21:14 Ski centar Tornik 03:08:15 Ribničko jezero 03:51:27 Sirogojno: Jedinstveni muzej na otvorenom 05:42:10 Naselje Vodice 06:43:19 Domaća tradicionalna kuhinja 07:28:13 Stopića pećina 08:24:20 Zlatna gondola 09:34:21 Vodopad u selu Gostilje 10:11:04 El Paso City 10:50:25 Prerast u Dobroselici 11:30:26 Dino park 11:57:20 Spomenik na brdu Šumatno 12:39:27 Pješačke rute i staze 13:21:18 Selo Ljubiš 13:41:14 Spomen česma na izvoru "Oko" 13:56:15 Crkva brvnara u Dobroselici 14:36:21 Zlatiborska pijaca 15:00:06 Selo Semegnjevo 15:45:20 Staza Čigota Zlatibor / Serbia from above
Autor: dele15 / Marko Dekic Datum objave: 1.10.2021. Opis. Zlatibor je planina i park prirode u Srbiji koja se prostire na površini od oko 1.000m², dugačka je 55km, a široka i do20 km. Pruža se pravcem severozapad–jugoistok. Prosečna nadmorska visina je oko 1.000m, a najviši vrh je Tornik (1.496m). Zlatibor je talasasta visoravan i pripada Dinarskim planinama. Poznato je letovalište i zimovalište, kao i klimatsko lečilište. Zlatibor se nalazi na severom delu oblasti Stari Vlah, granične oblasti između Raške, Hercegovine i Polimlja. Obuhvata predele tri opštine Republike Srbije: Čajetinu i jedan deo opštine Užice (Kremanska oblast) severni Zlatibor i jedan manji deo opštine Nove Varoši (Murtenička oblast) južni Zlatibor. Administrativni centar Zlatibora je varošica Čajetina. Južna i istočna granica Zlatibora su rijeke Uvac i Veliki Rzav. Na zapadu se Zlatibor graniči sa Bosnom i Hercegovinom, selima Mokrom Gorom, Semegnjevom i Jablanicom. Zlatibor se nalazi na pola puta od Beograda do Crnogorskog i Dubrovačkog primorja. Najbliži veći grad je Užice. Zlatibor je nagnut ka severu i severozapadu, pa većina reka odlazi na tu stranu. Sva voda teče u Crno more – Drinom, Đetinjom i Moravicom. Sa južnog i centralnog dela Zlatibora, vodu u Drinu odvode Uvac i Crni Rzav; sa severa i severozapada, Sušica je nosi u Đetinju; a sa istoka, Veliki Rzav je odvodi u Moravicu. Zlatibor je čuven po pijaćim vodama, od kojih su neke najbolje u Srbiji. Najzdravije su Hajdučka česma i Hajdučica u Murtenici, Zaugline pod Čigotom, Jovanova voda u Alinom Potoku, Dunjića vrelo u Stublu, Pašića vrelo u Čajetini, Oko, Kulaševac i Đurkovac na Kraljevim Vodama, Đurovića česma na Torniku, Ćirovića česma u Mušvetama i Bukvića vrelo u Zovi. Prirodnih jezera na Zlatiboru nema. U centru Zlatibora se nalazi veštačko jezero sagrađeno za turističke potrebe, u Ribnici (manje naselje u Jablanici) se nalazi takođe veštačko jezero sa kog se Zlatibor snabdijeva vodom, a na Uvcu se nalazi nekoliko veštačkih jezera. 
Ulaz u Stopića pećinu
Skijaški centar Tornik
|
|
ZLATIBOR VLOG sta videti obici posetiti na zlatiboru
Autor: zlita Datum objave: 12.8.2020. Opis. kako provesti 10 dana na zlatiboru sta obici sta videti i sta posetiti na ovoj prelepoj planini VLOG SA ZLATIBORA. 3:55 Dobroselica - prerast - crkva u dobroselici - vidikovac dobroselica 17:18 manastir raca - reka vrelo - banjska stena tara 29:12 el paso - crni rzav vodice 37:06 zlatibor - setaliste do vidikovca spomenik 47:01 stopica pecina - sirogojno - gostiljski vodopadi - gostilje 59:03 jagnjetina u mackatu 1:01:32 tornik - jablanicko jezero - zlatiborski pastuv - 1:11:50 vidikovac obadovo brdo 1:16:05 spa centar iva cajetina 1:17:18 drvengrad - mokra gora - sarganska osmica |
Šta videti na Zlatiboru i okolini? | SIROGOJNO | Gostiljski vodopad | PUTOVANJE BEZ GRANICA Ep.14
Autor: BalkanTrip TV Datum objave: 4.9.2020. Opis. PUTOVANJE BEZ GRANICA Ep.14 Balkan Trip predstavlja potpuno nov osvrt na sve što bi moglo da interesuje jednog turistu u potrazi za idealnim mestom za odmor ili avanturu u regionu. Balkan Trip je najveći izvor informacija iz sveta regionalnog turizma Balkana, pokrivajući vesti i objave od tek otkrivenih etno odmarališta i porodičnih domaćinstava, pa do luksuznih spa centara i elitnih hotela sa renomeom. Ovo je kanal namenjem svetskim putnicima, planinarima, avanturistima, gurmanima i svim ljubiteljima prirode i ugostiteljstva. Ovo je prvi pravi turistički kanal zbog koga ćete zavoleti vazduh, ljude i prizore Balkana i poželeti da spakujete kofere za putovanje! |
Emisija "Za ljubitelje prirode - Zlatibor" Kopernikus KCN TV
Postavio: Turisticka organizacija Zlatibor Datum objave: 28.7.2023. Opis. Projekat Čajetina 2023 - Za ljubitelje prirode - emisija 6 - "Gold gondola", Stopića pećina. |
Priče iz planine
ZLATNI BOR (PINUS SILVESTRIS VARIEGATA „ZLATIBORICA")
Autor: Ing. OMANOVIČ SALIH (SARAJEVO)
Izvor: OMANOVIĆ, S.: Zlatni bor (Pinus silvestris variegata „zlatiborica"). Šumarski list. Godina 1937., Broj 1, str 17-22. (PDF)
Zlatibor-planina je nadaleko čuvena radi svoje blage i ugodne klime naročito ljeti, a i zimi, jer je tada vazduh suh i svjež i vrlo ugodan za zimski šport. Klima je dakle kontinentalna sa oštrim promjenama temperature ljeti i zimi. Ljeti rashlađuje ugrijani vazduh vjetar istočnjak i južnjak sa umjerenom jačinom, dok zimi bjesni snažna bura, koja nanosi veće gomile snijega na prevojima i brežuljcima čineći svaki prelaz nemogućim. Radi ovakve klime, koja vlada na Zlatiboru, veoma je ugodan boravak ljeti ,a i zimi osobito za one ljude, koji vole zimski šport ili im ljekari preporučuju, da tu zimu probave. Klima na Zlatiboru spada dakle u klimu Picetuma. Zlatibor se dakle s pravom može nazvati vazdušnom banjom, pa je »Kraljeva voda«, jedan dio ovog predjela, i proglašena u god. 1929. vazdušnom banjom. Tlo je na Zlatiboru dosta slabo, pa je prema tome šumska i poljoprivredna vegetacija ograničena samo na neke vrsti raslina. Ovo vrijedi naročito za šumsku vegetaciju, gdje uspijeva crni i bijeli bor, hrast, cer, breza i donekle jasen. Nekada i u dogledno vrijeme Zlatibor je bio većim djelom pod šumom, ali se još za turske vladavine pristupilo sječi vrijednih crnoborovih i hrastovih sastojina, jer su te prašume davale sigurna skloništa hajducima i nezadovoljnicima, odakle se napadalo na zulumćare i silnike' potlačenog i pravno neobezbijedenog seljaštva. Sječom ovake vrijedne šume indirektno su se dobivale velike površine za ispašu stoke, a stočarstvo je i otprije u ovim krajevima bilo na zavidnoj visini, te je tako seljaštvo od ove gole sječe imalo direktne koristi, bez obzira na veoma loše posljedice, koje ga očekuju u doglednoj budućnosti.
Autor: Ing. OMANOVIČ SALIH (SARAJEVO)
Izvor: OMANOVIĆ, S.: Zlatni bor (Pinus silvestris variegata „zlatiborica"). Šumarski list. Godina 1937., Broj 1, str 17-22. (PDF)
Zlatibor-planina je nadaleko čuvena radi svoje blage i ugodne klime naročito ljeti, a i zimi, jer je tada vazduh suh i svjež i vrlo ugodan za zimski šport. Klima je dakle kontinentalna sa oštrim promjenama temperature ljeti i zimi. Ljeti rashlađuje ugrijani vazduh vjetar istočnjak i južnjak sa umjerenom jačinom, dok zimi bjesni snažna bura, koja nanosi veće gomile snijega na prevojima i brežuljcima čineći svaki prelaz nemogućim. Radi ovakve klime, koja vlada na Zlatiboru, veoma je ugodan boravak ljeti ,a i zimi osobito za one ljude, koji vole zimski šport ili im ljekari preporučuju, da tu zimu probave. Klima na Zlatiboru spada dakle u klimu Picetuma. Zlatibor se dakle s pravom može nazvati vazdušnom banjom, pa je »Kraljeva voda«, jedan dio ovog predjela, i proglašena u god. 1929. vazdušnom banjom. Tlo je na Zlatiboru dosta slabo, pa je prema tome šumska i poljoprivredna vegetacija ograničena samo na neke vrsti raslina. Ovo vrijedi naročito za šumsku vegetaciju, gdje uspijeva crni i bijeli bor, hrast, cer, breza i donekle jasen. Nekada i u dogledno vrijeme Zlatibor je bio većim djelom pod šumom, ali se još za turske vladavine pristupilo sječi vrijednih crnoborovih i hrastovih sastojina, jer su te prašume davale sigurna skloništa hajducima i nezadovoljnicima, odakle se napadalo na zulumćare i silnike' potlačenog i pravno neobezbijedenog seljaštva. Sječom ovake vrijedne šume indirektno su se dobivale velike površine za ispašu stoke, a stočarstvo je i otprije u ovim krajevima bilo na zavidnoj visini, te je tako seljaštvo od ove gole sječe imalo direktne koristi, bez obzira na veoma loše posljedice, koje ga očekuju u doglednoj budućnosti.
|
Najglavnije su na Zlatiboru banovinske šume Čavlovac i Bučije sa najvećim vrhom Kobiljom glavom (1178 m). Tu strše stoljetni borovi sa prsnim prečnikom od 80 do 100 cm, pod kojima se je podigao vrlo dobar pomladak i izgleda da su ova stabla izvršila svoju prirodnu zadaću, te za dalji rasplod nemaju značaja. Šume privatnog i opštinskog posjeda zauzimaju površinu od oko 1000 ha, od čega samo banovinska šuma zauzima površinu od 826 ha. Ta je šuma dosta dobro očuvana i u zadnje se vrijeme poduzimaju strogi šumsko-zaštitni i uzgojni pothvati, te se nastoje gole enklave i veći dijelovi na rubu šume što prije umjetnim načinom pošumiti, kako bi se postigao jedinstven sklop ove vrijedne šume. Zadnjih je godina vršeno pošumljivanje Tustog brda, gdje je zasađeno oko 200.000 crnoborovih biljaka na površini od oko 100 ha. Ovim će se nastojanjem ovaj kraj, koji je od Kraljeve vode udaljen samo 6 km, poljepšati i privući izletnike, da se u čistom šumskom zraku zadržavaju duže vremena. Osim toga je Kr. banska uprava iz vlastitih kredita prošlih godina zasadila nekoliko hiljada crnoborovih biljaka na goloj površini Obudovici pokraj Kraljeve vode, gdje se namjeravaju izgraditi privatni i banovinski stanovi, a ta kultura crnog bora uspijeva vrlo dobro. Kr. banska uprava u svrhu pošumljivanja odgaja u vlastitom šumskom rasadniku crnoborove biljke, te ih donaša na mjesto sadnje u sanducima na tovarnom konju, razdijelivši u kante sa vodom. Sadnja jedne biljke košta oko 25 para i očekivati se može uspjeh od 80%, ako ne bi nastupile kakve izvanredne elementarne nepogode. Po Zlatiboru je čitav jedan srez nazvan zlatiborskim (kraj užičkog). Ovaj naziv dao mi je povoda, da se zainteresujem, da li možda ne postoji u tome kraju koji bor sa žuto-zlatnim četinjama. Pošlo mi je za rukom da pronađem jedno takvo stablo bijelog bora (pinus silvestris), koje je u literaturi poznato samo kao vrtno, ukrasno drveće (pinus silvestris aurea hort). To stablo (si. 1) nalazi se u općini negbinskoj blizu sela Draglice i na mjestu zvanom Seništa, na privatnom imanju Gvozdena Kuzelja iz Negbine. Mjesto je udaljeno od Kraljeve vode odnosno Cajetine nekih 30 do 35 km. Ovaj je bor uzrastao na serpentinskom tlu u nadmorskoj visini od 1000 m u jednoj dolini kraj potočića i puteljka. Stablo je visoko oko 8 metara, a može biti staro oko 20 godina, prsnog promjera 18 cm i dosta zakržljalog rasta (krivo uzraslo)... Stablo je dosta oštećeno, jer okolno seljaštvo trga »žuto-zlatne grančice i njima se kiti, očekivajući neku sreću. Ovo stablo ima sve karakteristike bijelog (običnog) bora, a jedino se razlikuje od običnog bora, što su mu četinje djelomice zlatno-žute boje, naročito vršike mladih izdanaka, koja se boja sve više gubi prema donjoj krošnji stabla, da napokon prijeđe u prirodnu tamno-zeienu boju. Promatrajući granu ovoga bora odozdo prema vrhu vidimo, da su najdonje četinje prirodne zagasito-zelene boje, koja postepeno prelazi u zlatno-žutuj a vidi se, da je pogdjekoja žuta iglica umiješana u skup zelenih iglica. Po tome se dade zaključiti, da će ovo stablo vremenom dobiti sasma zlatno-žute četinje. Na stablu se vide ispražnjene stare šišarice, a medu iglicama na vrhu izdanaka zapažaju se maleni ovogodišnji plodovi, tako da se može tvrditi, da će koncem 1937 godine dati ovo stablo zrele šišarice. Gledajući ovo stablo sa strane pruža se vrlo ugodna slika posmatraću, jer se zlatno-žuta boja iglica prelijeva na sunčanom svjetlu i lijepo harmonira sa zelenom bojom ostalih četinja. U blizini se nalaze dva tri stabia miadih omora. Ekspozicija je južna, pa je inzolacija dosta jaka. Nalazi se ovaj bor ispod šumskog sklopa državne šume Murtenice (Brdo Brijač), 1462 m nadmorske visine i Čuletina (1434 m nadm. visine). Po pričanju okolnog stanovništva postojao je do pred dvije godine još jedan crni zlatni bor, kojeg su seljaci, pošto se osušio, tada posjekli. Po istom narodnom predanju ovo je stablo nekad skresao neki seljak, pa je pao sa stabla i odmah ostao mrtav, što narod smatra kao neku vrstu božije kazne, što je oštetio ovo blagosloveno drvo. Stablo je radi toga uvelo i posječeno. Ja sam dolazio do panja toga stabla, pa sam po panju mogao zaključiti, da je ovo stablo bilo staro oko 100 godina. Promjer na panju iznosi oko 40 cm. Stablo je snimio profesor Fr. Novak iz Praga, u god. 1926., te ga nazvao »Pinus laricio zlatiborica« po stručnjaku Adamoviću. Dakle stablo je vrsta crnog bora, kako mi je i okolno seljaštvo priopćilo, što na prvi mah nijesam vjerovao, jer ovo stablo, koje sam pronašao, bilo je vrsta bijelog bora. Seljaštvo je oko ovog bora rovalo i raskopavalo zemljište tražeći pod zemljom zlato, vjerujući, da su žute iglice na boru nastale od naslaga zlatne rude pod stablom. Mjesto, gdje je ovaj bor uzrastao, narod naziva »Brdom«, te je nadmorske visine od oko 1100 m, dok je stablo ovog običnog bora, o kome je riječ, u dolini udaljeno u zračnoj liniji nekih 200 m. Stoga sam u prvi mah zaključio, da je ovo stablo poraslo iz sjemena starog, već posjećenog stabla, što faktično ne odgovara stvarnosti. Kako sam naprijed naveo, profesor Frant. Novak iz Praga opisao je dotično stablo u svojoj brošuri »Ad florae Serbiae Cognitionen! additamentum primum« iz god. 1926. Na strani 56 stoji u pogledu crnog bora sa žutozlatnim četinjama, pronađenog na Zlatiboru- ovo: Pinus laricio zlatiborica Adamović apud Beissner (Handbuch der Nadelholzkunde, 2. Aufl. 1909 p. 414) solum spécimen unicum aegrum, decapitatum, »Zlatni bor« dictum; habitat in Murtenica Planina non pročula vico Draglica et pago Sjeništa ad confines Serbiae et territoriï quondam Sandžak Novipazar dicti, septentriones versus ab oppido Nova Varoš, in serpentinicis, 1060 m. s. m. Convenit cum Pini austriacae descriptionibus (Höss 1. c ; Longo I. c; Beissner I. c; Ascherson und Graebner; Synopsis d. Mitteleurop. Flora ed. 2. 1913, p. 331, Ronniger I. c; Hayer. I. c; etc.) et cum Pini austriacae speciminibus in montibus Zlatibor crescentibus perfecte, tantum folia luteo-viridia habet. Haud scio, an prius specimina cum foliis luteo-viridibus in montibus Zlatibor frequentiora fuerint, sed nunc ibi solum unam arborem in. p. 55 illustratam inveni (Exs. 644).
»Crni bor zlatiborski je jedno jedino boležljivo stablo prevršeno t.. zv. »zlatni bor« koji se nalazi u Murtenici planini nedaleko sela Draglice i zaseoka Sjeništa na granici Srbije i teritorija, koji se nekada zvao Sandžak Novipazar, sjeverno od varoši Nova Varoš, na serpentinu 1060 m nadm. visine. Dolazi zajedno sa crnim borom opisanim po Hössu, Longu, Beissneru, Aschersonu i Grebneru) i sa crnim borom specijalnom vrsti koja svuda raste na brdima Zlatibora, ima dosta lišća (iglica) zlatnožute i zelenkaste boje. Koliko ja znam, i prije je bilo dosta ove vrsti bora na brdima Zlatibora sa zlatnožutim i zelenkastim lišćem, ali se sada nalazi samo jedno stablo, koje je na strani 55 uslikano«. Iz ovoga se dade zaključiti, da je u prijašnja vremena na brdima Zlatibora bilo dosta borova sa žuto-zlatnim iglicama, a pošto je pronađen primjerak i običnog (bijelog) bora, to je vjerojatno, da je i ove vrsti bora sa zlatnožutim iglicama bilo u dovoljnoj množini, od čega je vjerojatno i postao narodni naziv ovih brda »Zlatibor«. Ova su se brda prema narodnom predanju prije zvala »Rujno« radi svoga crvenkasto-žutog izgleda. Četinje ovih zlatnih borova vidjele su se iz velike daljine, a posto su brda Zlatibora na većoj nadmorskoj visini, nego ostali krajevi (1000 do 1200 m), to je narod radi zlatnog izgleda četinja zlatnih borova i prozvao ovaj kraj »Zlatibor«. I dosada su bile poznate vrsti borova sa žuto-zlatnim četinjama, bilo kao vrtno drveće bilo kao rariteti u prirodi, pa ću za ilustraciju toga navesti iz literature nekoliko primjeraka, da bi ovaj prikaz bio što jasniji i određeniji. U njemačkom izdanju od Beissnera »Nadelholzkunde Parey 1891.« stoji na str. 233 u njemačkom tekstu: »Pinus silvestris aurea Hort. Von goldgelber Färbung und gedrungenem rundlichen Wuchs, im Laufe des Sommers verliert sich die goldgelbe Färbung nach und nach und geht in eine grüne über.« (Bijeli zlatni vrtni bor zlatno-žute je boje, potištenog i okruglastog rasta; u toku ljeta izgubi zlatno žutu boju, koja sve više i više prelazi u zelenu boju). Kod ovog primjera kao ni kod onog crnog bora, kojeg je pronašao profesor Novak nije bio slučaj, da bor mijenja svoje četinje preko ljeta, šta više vjerojatno je, da će ovo stablo kao i ono crnog bora sa svojom starošću dobiti sve više izgled zlatno-žute boje. Pošto ovaj egzemplar bijelog bora ima zlatno-žute i zelenkaste četinje, to bi se mogao nazvati: »Pinus silvestris variegata«, kao što glasi naslov ovog članka, dodavši tome mjesto nalazišta »zlatiborica«, čime bi se razlikovao od onog crnog bora pronađenog po profesoru Novaku. U istoj knjizi od Beissnera stoji na strani 242 i ovo: »Pinus laricio austriaca variegata Hort. Nach Ibsen eine besonders schöne Form, deren Blätter alle teils gelb, teils grau, teils dunkel-grün gefärbt sind. Derselbe fand in einer Waldung einen etwas 30-jährigen Baum, der einen starken Kontrast hervorbrachte und zählte ihn zu den wirkungsvollsten buntblätterigen Geholzen. (Ovo je drvo prema Ibsenu vrlo lijepe forme, čije su četinje djelomično žute, djelomično sive, a djelomično tamno-zelene boje, pa je našao u jednoj šumi jedno takvo 30-godišnje stablo, koje je izazvalo vrlo jak kontrast i ubrojio je ovo drvo u vrlo šaroliko drveće). Stablo ovog bijelog bora, o kojem je riječ, pokazuje sve znakove za sada u pogledu izgleda iglica kao ovaj crni bor, pa je opravdan gornji naziv »variegata«. Vrijedno je napomenuti, da i borovac (Pinus strobus) ima iste osobine, da mu iglice pokazuju zlatno-žutu boju, pa na strani 292 istog izdanja od Beissnera stoji ovo u njemačkom tekstu: »Pinus strobus aurea hört. Bei dieser Form sind die Blätter, zumal die der jungen Triebe goldgelb und selbst die Rinde der jüngeren Zweige zeigt sich gold gestreift«. (U ove je forme lišće, osobito mlađih izdanaka, z'utno-žute boje, pa i sama kora naročito mlađih stabljika izgleda žuto obojena). Ovim sam primjercima htio istaknuti, da zlatno-žute četinje konifera dolaze često kod ukrasnih (vrtnih) biljaka, a u prirodi u vrlo rijetkim slučajevima, pa koliko se do sada zna, ovo stablo bijelog bora i ono crnog bora pronađenog na Zlatiboru od profesora Navaka jedina su dva egzemplara u našoj državi. Koliko mi je poznato, ima još jedan »Zlatnï bor« u srezu fočanskom (Toholjska planina), pa je vrijedno ispitati ovaj kraj, da li možda i tu nije nekad rastao zlatni bor, vrstiju pinus laricio i silvestris, iz čega bi se dalo zaključiti prema prednjem, da su faktično u dalekoj prošlosti postojale čitave sastojine ovih zlatnih borova.
|
Fotografija 1.
Fotografija 2.
Crna strana turizma (i razvoja) Zlatibor je samo na papiru park prirode. U stvarnosti nema ni parka, a ni prirode. Umesto planine pokrivene pašnjacima i borovima, kakav je nekada bio, ovo je sada pravo urbanizovano naselje, sa saobraćajnom gužvom i mnoštvom zgrada od po čak osam i više spratova koje izgledom ne pripadaju planinskom ambijentu, već su njegova suprotnost. Stada ovaca zamenili su kranovi, a umesto stabala četinara po kojem je i nazvan, ka nebu se uzdižu višespratnice. I kao da se investitori nadmeću koja će da bude viša. Centar planine popločan je betonom i zakrčen zgradama i vozilima, a takvu sudbinu, sudeći po trenutnoj situaciji, mogla bi da dožive i naselja na obroncima ove još uvek za turiste tražene lokacije. IZVOR Politika, 23.8.2022. |
|
DIJELOVI ZLATIBORA
LEGENDA 1 Sjeverni dio visoravni (Mačkatska površ) 2 Tornik 3 Čigota (središnji dio Zlatibora) 4 Murtenica 5 Sjeveroistočni dio Zlatibora 6 Semegnjevska gora 7 Sjeverozapadno podgorje (Mokra gora) 8 Zapadno predgorje Zlatibora (zapadni zlatiborski grebeni) |
|
AKTIVNOSTI
Pješačenje i planinarenje
Biciklizam
|
Golija mountain by bicycle
Autor: mmax pictures Datum objave: 11.2.2022.Opis. A two-day cycling adventure on the Golija mountains. Driving on the first day from Raska to Jankov kamen, the highest peak of Golija. Return via Duga Poljana to Novi Pazar. On the second day, we drove to Rudno, from Raska via Brvenik and the Gradac monastery. Recorded on June 8 and 9, 2021, driven by Ivan and Milan. Production: mmax pictures 2022. |
Aktivnosti na snijegu
|
U zagrljaju Zlatibora - Ski centar Tornik - 4K
Autor: Turisticka organizacija Zlatibor Datum objave: 2.3.2023. Opis. Turistička organizacija Zlatibor pripremila je serijal emisija pod nazivom „U zagrljaju Zlatibora“ koje na neposredan način otkrivaju lepote i potencijalnim turistima približavaju zlatne potencijale Zlatibora. Na samom početku vas vodimo do zlatiborskog vrha, Ski - centra „Tornik” koji sa svojih 1496 m nadmorske visine, pruža jedinstvenu priliku da sva čula okrepite svežim vazduhom, ali i da na trenutak ostanete bez daha kada pogledate prizore oko sebe. Nalazi se na devetom kilometru od turističkog središta planine i do njega se može stići i u kabini ‘’Gold gondole’’. Tu je ponuda raznovrsna, ski-staze su utabane, a skijaše i bordere prevozi šestosedna žičara. Bilo da želite ski avanturu, da ste iskusan skijaš, border ili početnik ili želite samo da uživate u prizoru sa najvišeg vrha Zlatibora, na pravom ste mestu. |
IZVORI I LITERATURA
|
Literatura
BUČEVAC, Jelenko Bučevac, VIŠNJIĆ, Petar, ĐURIĆ, Ljubodrag, IGNJIĆ, Stevan, NEDOVIĆ, Jovan: Zlatibor u ratu i revoluciji 1941—1945. 1981.
DŽAMBIĆ, Jeremija M.: Zlatiborski memorijal. 1986. ĐENIĆ, Ljubiša R.: Zlatiborski letopis ĐENIĆ, Milisav R.: ZLATIBOR turistička panorama. Titovo Užice, 1972. ĐENIĆ-AJDANIĆ, Snežana Đenić-Ajdanić: Zlatibor iz starog albuma ĐENIĆ, Milisav R.: Zlatibor. 1970. ĐENIĆ, Milisav R.: Zlatibor u prošlosti. 1983. ĐENIĆ, Milisav R.: Dani smrti i užasa - streljanje ranjenika na Zlatiboru. 1987. ĐENIĆ, Milisav R.: Zlatiborski turizam kroz vekove. TO "Zlatibor". 2003. IGNJIĆ, Stevan: Užička nahija IGNJIĆ, Stevan Ignjić: Užice i okolina 1862—1914. godine IGNJIĆ, Stevan: Stanovništvo Zlatibora. Kulturno sportski centar Čajetina. Čajetina, 2020.
OMANOVIĆ, S.: Zlatni bor (Pinus silvestris variegata „zlatiborica"). Šumarski list. Godina 1937., Broj 1, str 17-22. (PDF) RAKIČEVIĆ, Tomislav: Zlatibor. Članak. Enciklopedija Jugoslavije. Svezak 8, str. 626. Zagreb. 1971. RISTIĆ, Milovan: Stari Vlah ROSIĆ, Bosa: Oko zlatiborsko. Narodni muzej. Užice, 2004.
Ostali elektronički izvori
Zlatibor. Wikipedija
Reljef. Turistička organizacija Zlatibora KOVAČEVIĆ, Predrag: O Zlatiboru, umesto pesme. Užičanstveno, 2.1.2018. "Mokra Gora rame uz rame sa švajcarskim selima". B92, 5.12.2021. Zlatiborska gondola premašila očekivanja: Ruke trljaju i vlasnici zemlje čija cena skače. B92 / BLIC, 12.1.2022. |
Zlatiborski turizam kroz vekove
Autor: Milisav R. Đenić Izdavač: TO “Zlatibor” Godina izdanja: 2003. Broj stranica: 292 |
Tekstovi
Protection
The process began in January 2016 and in October 2017, the government placed part of the mountain under protection as a Nature Park Zlatibor. The land within the "protected area of exceptional importance" (IUCN Category I) is 56% privately owned and covers the villages of Semegnjevo, Jablanica, Stublo, Dobroselica, Ljubiš and Gostilje. The settled area is in the lowest, third level of protection while the first level of protection occupies 4,69% of the entire area, or 1,968.89 ha (4,865.2 acres). Within the park there are four regions: Viogor, Black Rzav, Uvac Gorge and Griža Gorge. There are also previously protected areas: strict natural reserve "Park Forest" (12.54 ha (31.0 acres)) and natural monuments "Lira black pine" (near Nova Varoš) and "Three black pines - Dobroselica" (near Čajetina). The total area of the park is 41.923 ha (103.59 acres).
There are 1,044 species of plants in the park. The prevailing fauna consists of the autochthonous black pine forests and the mixed forests of black and Scots pine, which are categorized as a priority habitats by the Natura 2000. There are 18 species of amphibians and reptiles, 154 species of birds (42% of all bird species recorded in Serbia) and 38 species of mammals (40%). With the gradual return of wolves and bears in the 21st century, the tracking of the animals which began in 2017 on the Golija mountain, showed that the Zlatibor area is a main transit area for brown bears, which passed through here to the south and southeast areas, including Tara, Šargan, Mokra Gora, Golija, Uvac and Zlatar. 2019 surveys showed that a permanent population of brown bear settled at Zlatibor itself.
The park includes three cultural monuments and numerous objects of architectural legacy.
The park is bounded by the Uvac river on the south, border with Bosnia and Herzegovina on the west, mountains of Mokra Gora, Semegnjevo and Grude on the north and the mountain of Murtenica and Katušnica river on the east. Ribnica Lake and Čigota massif are within the park, while the towns of Čajetina and Zlatibor remain outside.
The process began in January 2016 and in October 2017, the government placed part of the mountain under protection as a Nature Park Zlatibor. The land within the "protected area of exceptional importance" (IUCN Category I) is 56% privately owned and covers the villages of Semegnjevo, Jablanica, Stublo, Dobroselica, Ljubiš and Gostilje. The settled area is in the lowest, third level of protection while the first level of protection occupies 4,69% of the entire area, or 1,968.89 ha (4,865.2 acres). Within the park there are four regions: Viogor, Black Rzav, Uvac Gorge and Griža Gorge. There are also previously protected areas: strict natural reserve "Park Forest" (12.54 ha (31.0 acres)) and natural monuments "Lira black pine" (near Nova Varoš) and "Three black pines - Dobroselica" (near Čajetina). The total area of the park is 41.923 ha (103.59 acres).
There are 1,044 species of plants in the park. The prevailing fauna consists of the autochthonous black pine forests and the mixed forests of black and Scots pine, which are categorized as a priority habitats by the Natura 2000. There are 18 species of amphibians and reptiles, 154 species of birds (42% of all bird species recorded in Serbia) and 38 species of mammals (40%). With the gradual return of wolves and bears in the 21st century, the tracking of the animals which began in 2017 on the Golija mountain, showed that the Zlatibor area is a main transit area for brown bears, which passed through here to the south and southeast areas, including Tara, Šargan, Mokra Gora, Golija, Uvac and Zlatar. 2019 surveys showed that a permanent population of brown bear settled at Zlatibor itself.
The park includes three cultural monuments and numerous objects of architectural legacy.
The park is bounded by the Uvac river on the south, border with Bosnia and Herzegovina on the west, mountains of Mokra Gora, Semegnjevo and Grude on the north and the mountain of Murtenica and Katušnica river on the east. Ribnica Lake and Čigota massif are within the park, while the towns of Čajetina and Zlatibor remain outside.
