---

​RIJEKE DINARSKOG GORJA > RIJEKE CRNOMORSKOG SLIVA > SLIV SAVE > Porječje Krke (dolenjske)

Porječje rijeke Krke (dolenjske)

PORJEČJE RIJEKE KRKE

---

Krka (dolenjska)

Rijeka KRKA u Sloveniji, s 93 km druga je rijeka po dužini u Sloveniji, koja u potpunosti teče slovenskim teritorijem (nakon Savinje, u alpskom području). Izvire u Suhoj krajini u blizini Ljubljane, prolazi kroz Novo Mesto i utječe u Savu kraj Brežica.
​
Veći lijevi pritoci su ►Temenica, ►Višnjica, ►Prečna, ► Lešnica ►Radulja,  ►Račna ►Lokavec i ►Senuša. Veči desni pritoci su ►Globočec, ►Radeščica, ►Sušica (kod Dolenjskih Toplica), ►Težka voda ►Pendirjevka (Čadraški potok) i ►Sušica (kod Podbočja).

Naslovna fotografija
Rijeka Krka kod naselja Straža

Krka kod sela Loke

Rijeka Krka kod Kostanjevice na Krki

Kostanjevica na Krki

Jedan od više tradicionalnih drvenih mostova preko rijeke Krke u Dolenjskoj

Krka je jedina slovenska sedrenotvorna (sedra, tuf) rijeka. U svom srednjem toku, kod Otočca, sedra se izlučuje tvoreći prostrane podvodne pragova, na kojima se formiraju otoci sa šarolikom obalnom vegetacijom. Među 30-ak otočića koji se mogu izbrojati između sela Otočec i kaštela Struga na srednjem godišnjem vodostaju, najveći je gradski otok (grajski otok – prema gradu Otočcu).

Pritoke rijeke Krke

Ponornice (slo. ponikalnice)

• Rašica
• Krkovo
• Radenščica
• Brziček
• Šica

Lievi pritoci

• Višnjica
• Prečna
• Bezena
• Jezernica
• Temenica
• Bršljinski potok
• Lešnica
• Dobovski potok
• Radulja
• Martink
• Lokavec
• Črnivec
• Senuša
• Jelšanski potok
• Toplica

Desni pritoci

• Globočec
• Radešica
• Potok
• Škrjanški potok
• Težka voda
• Šajser
• Slatenski potok
• Rateški potok
• Žerjavinski potok
• Struški potok
• Brezoviški potok
• Čadraški potok
• Kobila
• Lačni potok
• Pendirjevka
• Trebež
• Obrh
• Sušica
• Sklednik

Drveni kip svetog Ivana Nepomučkog na drvenom mostu u Cerkljama na Krki dar je stanovnika Grada Dobranyja stanovnicima Općine Brežice povodom 20. obljetnice bratimljenja. Drveni kip izradio je češki umjetnik-rezbar Radek Smejkal.

Video: Slovenski vodni krog - Krka
Opis videa. Slijedeći primjer Malog princa, da se stvari i događaji moraju gledati srcem, jer je bit skrivena od očiju, domaćini otkrivaju skriveni izvor rijeke Krke i moćne vitezove na dvorcu Žužemberk. Vodena vila i eko-djeca predviđaju svjetlija vremena za budućnost ove slovenačke rijeke koja u Novom mestu poprima sasvim drugačiji, zeleni izgled. Dvorci, mlinovi, pilane i slapovi otkrivaju priče dolenjskog riječnog krajolika.

Video: Slovenski vodni krog - Spodnja Krka
Krka je prava krška rijeka bujičnog karaktera, posebno u gornjem i srednjem toku. Rijeka je potpuno drugačija u donjem toku, od Otočca nizvodno. Ovdje uz Krku počinje široka poplavna ravnica preko koje se prelijeva svaki put kada se razina vode malo podigne. Ponekad i nekoliko puta godišnje, ali ne uzrokuje veliku štetu, jer je ovo područje gotovo nenaseljeno. Iznimka je Kostanjevica na Krki, koja se nalazi na poplavnoj ravnici u zavoju rijeke i gotovo uvijek je teško pogođena jakim poplavama. Prekrasna Krakovska prašuma leži uz vodeni put donjeg toka Krke. U srcu prašume nalaze se prekrasno očuvana stabla, stara oko 300 godina i visoka do 40 metara. Zbog svoje jedinstvenosti, Krakovska prašuma zaštićena je kao spomenik prirode od 1952. godine.

UTVRĐENI

​SUSTAVI RIJEKA PONORNICA U IZVORIŠNOM DIJELU PORJEČJA KRKE

---

​ŠICA
Sava < Krka <---- Šica

Radensko polje karakteriziraju tri vodotoka: Dobravka, Zelenka i Šica. Kako Dobravka nastaje u nekrškom  svijetu ravnog dna Grosupeljske kotline, možemo govoriti samo o dva tipična krška vodotoka u tome polju. To su Zelenka i Šica. Oba izviru i izbijaju na samom krškom polju. Inače, obilježje sva tri vodotoka je njihov tok od zapada prema istoku, gdje poniru u podzemlje i ponovno izviru desetak kilometara istočnije kao dio izvora rijeke Krke. Glavni ponori Radenskog polja nalaze se u njegovom istočnom dijelu u špiljskom sustavu Viršnice, gdje ponire rijeka Šica, jedina prava ponornica u Radenskom polju.
Potok Šica nastaje od nekoliko izvora (izvir Šice, Liznikova lipca, Mežnarjeva lipca i Podkašca) na južnom dijelu Radenskog polja, uz stjenoviti rub polja podno sela Mala Račna i, kada ima obilja vode, izbija iz podzemlja.
Niska voda teče ispod stijenskog zida i skuplja se u širokoj depresiji (slo. kotanji) prije nego što se ulije u strugu (korito), dok povremeno visoka voda teče i iz više položenog izvora - bruhalnika (slo. bruhalnik, krški izvor koji eruptira zbog visoke razine podzemne vode), prekrivajući niže izvore, prelijevajući se preko obala i poplavljujući polje. Uz pomoć markiranja bojom 1912. i 1913. godine utvrđeno je da se u izvore Šice ulijevaju podzemna Rašica, koja ponire kod Ponikava u Dobrepolju, i Železniška Mrzlica iz Staroapenskog podolja. Nakon dotoka u polje, Šica zatim vijuga meandrima, gotovo utrostručujući duljinu svog toka. Teče uz jugoistočni dio polja prema ponorima.
​​
​Šica ponire u Zatočnu špilju (slo. Zatočna jama, koja je ulaz u Zatočni rov, hrv. Zatočnog kanala), a za vrijeme jakih i dugotrajnih kiša u Lazarevu špilju (slo. Lazarjeva jama, 570 m n.v.), udaljenu 200 metara. Iznad ove špilje nalazi se urušna ponikva (slo. udornica) Viršnica (571 m n.v.), do koje voda nikada ne dopire. 
​
U nastojanju da se eliminira poplavljivanje Radenskog polja, ponori Šice su istraženi i meliorirani oko 1888. i 1932. godine. Pod vodstvom V. Puticka. Ulazi u Lazarevu i Zatočnu špilju su isprva umjetno prošireni, ispred ulaza su izgrađeni zidovi i regulirani dovodni kanali u polju, a prije ulaska u podzemlje postavljene su drvene rešetke (slo. grablje, pregrada u rijeci, potoku za zadržavanje otpada). Oko 1932. godine nastavljeni su melioracijski radovi pod vodstvom A. Hočevara, ovaj put unutar špilje. Od Viršnice do Glavnog tunela sustava vrtača izgrađene su kamene stepenice, a uz Glavni tunel izgrađena je uska staza s drvenim mostićima, kako bi se do završnog sifona moglo doći i za vrijeme visokog vodostaja. Ovdje su uz istočni zid sifona iskopana dva tunela u nadi da će se doći do prirodnih prostora iza sifona. Tunel ispred sifona dug je 50 m, a drugi iza njega dug je 95 m.
Špilja s vodom pronađena je samo u početnom dijelu drugog tunela, ali ne i u onom njegovom dijelu koji se penje prema istoku pod kutom od 20°. Daljnje umjetne intervencije vidljive su u knalu Ilovna (slo. Ilovnati rov), gdje su stijene djelomično minirane kako bi se jezera lakše premostila drvenim mostićima.

Viršnica - jamski sustav Šice - Naše jame, br. 14 (1972)
Legenda uz tlocrt (tloris; Grundriss)
1 urušeni stjenski blokovi (podorne skale; Vermessungspunkt)
2 klastične naplavine (klastische Einschwemmungen)
3 sedra (siga; Sinter)
4 voda (voda; Wasser)
5 smjer periodičnih i trajnih vodotoka (smer občasnih in stalnih vodotokov; Richtung zeitweiligen und standigen wasserläufe)
6 urušna vrtača / urušna ponikva (udornica; Versturzdoline)
7 umjetna proširenja (umetne razširitve; künstliche Erweiterungen)
8 korito površinske vode (površinsko vodno korito; berflächliche Wassergerinne)
9 smjer i nagib sloja (smer in vpad plasti; Richtung und Einfallen der Schichten)
10 rasjed (prelom; Verwerfung)
11 mjerna točka (merilna točka; Vermessungspunkt)

Ponorni sustav Šice - Viršnica
Ponornica Šica teče u meandrima na jugoistočnom dijelu Radenskog polja u dolenjskom kršu. Ponire u vrtače Viršnica koje sada imaju 1700 m duge prolazne kanale. Glavni podzemni vodeni kanal teče paralelno s rubnom zonom Radenskog polja i odvodi vodu u 5,1 km udaljene izvore Krke. U špilji su pronađeni alotoni sedimenti iz nekrških područja permokarbonskih i gornjotrijaskih stijena iz okolice Turjaka i Starog Apna (danas Škocjan pri Turjaku) te iz mladopleistocenskih aluvija Radenskog polja. Budući da su kanali u postglacijalnom razdoblju bili trajno pod vodom, pronađeno je samo nekoliko konkrecija.

PROČITAJ VIŠE
GOSPODARIČ, Rado: Viršnica - Jamski sistem Šice ob Radenskem polju. Naše jame, 14 (1972), 26- 33, Ljubljana, 1973. (PDF)

Površinski vodotoci u Radenskom polju
Izvor: Atlas okolja, 2019.

Dobravka, Zelenka i Šica poplavljuju tijekom dugotrajnih kiša i pretvaraju Radensko polje u slikovito krško jezero na nekoliko tjedana. Većina vode naposlijetku ponire u Zatočnu jamu (ulatz u kanal Zatočni rov), u blizini kojega se na rubu travnatog polja spajaju rijeka Šica i Lazarjeva jama (hrv. Lazarova špilja).
U potonju se može ući između visokih metalnih rešetki, koliko to dopušta dnevno svjetlo. Nakon duljeg razdoblja bez kiše, može se prošetati i iza rešetki Zatočne jame. U to vrijeme rijeka Siča, oko 50 metara ispred špilje, kod prvih rešetki, ponire metar pod zemlju i vraća se u ravnicu odmah iza ulaza u Zatočni rov. Na taj način možemo vidjeti slikovitu vrtaču rijeke koja se ulijeva u mračne dubine dolenjskog krša. U njihovom špiljskom sustavu živi čovječja ribica. Uloga moćnih rešetki i kod Zatočnog rova ​​i kod Lazareve jame je spriječiti gomilanje debla i grana u podzemlju obje špilje tijekom visokih voda. Zbog toga se podzemlje u prošlosti često začepljivalo, a voda iz Radenskog polja otjecala je mnogo sporije nego inače.

IZVOR  Radensko polje. V naravi, pristupljeno 28.8.2025.

---

Radensko polje ima nekoliko estavela, koje se lokalno nazivaju retje (izvedenica od riječi "vreti"). Najveće od njih su retje  Srednjice i Kote. Još jedna karakteristična pojava ovog kraškog polja jesu depresije, zvane močila (hrv.  močvare), u kojima se voda zadržava tijekom cijele godine; važne su za život vodenih biljaka i životinja, kao i kao opskrba vodom ostatka životinjskog svijeta u sušnim razdobljima.

ZELENKA
Sava < Krka <<< Zelenka

Radensko polje karakteriziraju tri vodotoka: Dobravka, Zelenka i Šica. Kako Dobravka nastaje spajanjem dviju površinskih tokova u nekrškom svijetu ravnog dna Grosupeljske kotline, možemo govoriti samo o dva tipična krška vodotoka u tome polju. To su Zelenka i Šica. Oba izviru i izbijaju na samom krškom polju. Dok je Šica jedina tipična krška ponornica u polju, Zelenka, a također obližnji Farjevac i Ušnivec su estavele, koje se pojavljuju pri visokoj vodi.
Zelenka izvire u središnjem dijelu polja, u lijevkastom izvoru - estaveli, na zapadnom rubu Radenskog polja ispod sela Predole, blizu zaseoka Pirka. Za vrijeme visokog vodostaja, teče iz ispunjenog izvora uskim kanalom preko polja, teče pored sjevernog dijela podnožja brda Kopanj, te počinje nestajati u jarugama i rupama na istočnom rubu te konačno u špilji Pekel. Za vrijeme suša obično presuši, kada se njen izvor pretvara u ponor.

estavela (francuski estavelle), šupljina u kršu koja naizmjenično izbacuje (vrelo) ili guta (ponor) vodu. Vodu izbacuje kada su kanali u krškom podzemlju u potpunosti ispunjeni vodom, a guta kada nisu. To se najčešće ne poklapa s vremenskim prilikama kraja u kojem se estavela nalazi. Estavela može za kiše gutati, a za suše izbacivati vodu. Najčešće su na rubovima polja u kršu.
CITIRANJE  Estavela. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 29.8.2025.  

DOBRAVKA
Sava < Krka <----- Dobravka

Dobravka je vodotok koji teče iz nekrškog svijeta. Skuplja vodu iz Grosupeljske kotline (od dva vodotoka Grosupeljščice i Podlomščice) i meandrira na sjeverozapadom dijelu Radenskog polja, uz podnožje Boštanjskog griča, gdje prvi put ponire u tzv. Velikom Retju. Zatim teče u smjeru Zagradca (Zagredec pri Grosupljem) i, ako su kiše obilne, dalje do špilje Beznice (slo. jama Beznica), koja se nalazi na sjeveroistočnom rubu Radenskog polja.

GROSUPELJŠČICA
​Sava < Krka <---- Dobravka < (Podmolščica +) Grosupeljščica

Grosupeljščica je veći potok čije korito vijuga Grosupeljskim poljem (dio Grosupeljske kotline) na sjeverozapadu Dolenjske. Duž svog toka ima više naziva: izvire kao Veliki potok 9 km sjeveroistočno od Grosuplja i teče do mlina u Velikoj Staroj vasi, odatle do grosupeljskog zaseoka Jerove vasi kao Stari breg, uz Grosuplje kao Grosupeljščica, a u donjem toku, južno od Malog Mlačeva, Grosupeljščica i Podlomščica se spajaju i, kao potok Dobravka, ulijevaju se u ponor na Radenskom polju. Starije nazive pojedinih dijelova polako zamjenjuje naziv Grosupeljščica za cijeli tok.
Grosupeljščica odvodi vodu sa sjevernog i sjeveroistočnog ruba Grosupeljskog polja.  Vodomjerna stanica Mlačevo nalazi se na Grosupeljščici. U razdoblju između 1956. i 2011. prosječni srednji protok iznosio je 0,559 m3/s. Vrijednost najnižeg niskog protoka iznosila je 0,021 m3/s, a vrijednost najvećeg visokog protoka 7,76 m3/s (podaci ARSO-a). Pritoci Grosupeljščice su Breg i Veliki potok.

Površinski vodotoci u Grosupeljskom polju
Izvor: Atlas okolja, 2019.

Video: Slovenski vodni krog
Grosupeljščica je veći potok čije korito vijuga kroz grosupeljsku kotlinu na sjeverozapadu Dolenjske. Uz svoj tok ima nekoliko naziva: izvire kao Veliki potok 9 km sjeveroistočno od Grosuplja i teče do mlina u Velikoj Staroj vasi, a odatle do grosupeljskog zaseoka Jerova vas kao Stari breg. Uz Grosuplje je poznata kao Grosupeljščica, a nizvodno od ušća s Podlomščicom kao Dobravka, koja teče kroz Radensko polje, gdje na kraju nestaje. Stariji nazivi za pojedine dijelove polako zamjenjuju naziv Grosupeljščica za cijeli potok. Njezin slikoviti vodotok zaokružuju veliki ponori i špilje u Radenskom polju, a njihova okolica impresionira mnoge posjetitelje svojom bioraznolikošću. U ovom tajanstvenom krajoliku Dolenjske isprepliću se priče prošlosti i sadašnjosti, kroz vrijeme i prostor.

Grosupeljščica u Grouplju
Avtor: Lan G. – lastno delo; licenca: CC BY-SA 4.0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=78158589

PODLOMŠČICA
Dobravka < (Grosupeljščica +) Podlomščica 

Podmlomščica i Grosupeljščica su najveći vodotoci u Grosupeljskom polju. Podlomščica izvire na nadmorskoj visini od oko 340 m ispod brda Veliki i Mali Ostrk (527 m). Največji pritok Podlomščice je potok Bičje. Podlomščica se može pohvaliti istaknutim krškim izvorom u zabatnoj dolini u blizini sela Cerovo, odakle izlet počinje. Na izvoru se nalazi veliki umjetni ribnjak s pješačkim mostom koji vodi do otočića, lovačka promatračnica i drvena kuća Podlomarjev dom.

FOTO-GALERIJA  Podlomščica, V naravi

BIČJE
​Krka ---- Podmolščica < Bičje

Bičje, ponornica kod Grosuplja. Raniji zabilježeni spomeni njezina imena: 1058. fluminis Bizi, 1062. in rivum Bitsa, 1300. Veiz, 1314. Veyts. Potok Bičje, najveći pritok Podlomščice, teče kroz Grosupeljsko polje, zapadno od Grosuplja. Bičje ima svoje zaleđe na zapadnom i jugozapadnom rubu Grosupeljskog polja. Potovi Sevnik i Globošček ulijevaju se u potok Bičje kod Podtabora. Potok Sevnik skuplja vodu iz okolice Udja i Svetog Štefana, dok potok Globošček skuplja vodu s područja Vrbičja, Medvedice i Velikih Lipljena.
Iako regulirano, područje je još uvijek sklono poplavama. Zavoji nekadašnjeg korita još su uvijek vidljivi. Na močvarnim livadama raste nekoliko vrsta kukavica, suhorepki (slo. munci; lat. Eriophorum) i močvarnih svizaca (slo. močvirski svišč; lat. Gentiana pneumonanthe), dok se uz mrtve rukavce nalaze trska, vodene perunike te rijetki močvari šaševi i sibirske perunike (lat.  Iris sibirica). U trsci, priobalnom grmlju i na močvarnim livadama gnijezdi se oko 60 vrsta ptica. Devet ih je rijetko ili ugroženo.

Sibirska perunika (lat. Iris sibirica)
Autor The Botanical Magazine and William Curtis. - http://www.gutenberg.org/dirs/1/7/5/3/17531/17531-h/images/bg038.jpg, Javno vlasništvo, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=4915690

RAŠICA
Sava < Krka <---- Šica <---- Rašica 

Rijeka Rašica protječe kroz selo Rašicu, koje je najpoznatije kao rodno mjesto slovenskog protestantskog  reformatora, pisca i prevoditelja Primoža Trubara. Sliv Rašice obuhvaća doline potoka Rašice, Robarice, Velikog grabena (Mišja dolina) i Kozmanjka s bočnim dolinama manjih potoka (Kobilji curek, Črna voda, Črni graben, Stara voda, Kališki potok, Kozmanjka, Podleščica, Kozarščica itd.), i teče sve do sela Ponikve, gdje ponire u u sustavu vrtača kod Brdavsova (slo. požiralnik Raščice na Brdavsovem), odakle zatim nastavlja svoj podzemni put prema Radenskom polju. Uz pomoć markiranja bojom 1912. i 1913. godine utvrđeno je da se podzemna  Rašica ulijeva u izvore Šice u Radenskom polju.
Rašica u svom daljnjem toku više ne izlazi na površinu, osim za vrijeme visokih voda (dugotrajnih pljuskova i poplava), kada Rašica produžuje svoj površinski tok duž suhog korita sve do naselja Predstruge u Dobrepolju i izbija iz nekih krških špilja na južnom rubu dolina Dobrepolje i Struge, posebno iz Podpeške špilje (slo. Podpeška jama). Uz ponornicu kod Brdavsova nalazi se Marketova jama, koja se otvara u uglavnom suho korito i jedna je od najvažnijih ponornih špilja u području Dobrepolja, koja je također povezana s podzemnim tokom Rašice.
Obale Rašice obilježavaju visoke i nizinske močvare, ekstenzivno upravljane i napuštene močvarne i vlažne livade, močvare sa šašem i trskom, poplavne šume, grmlje i živice, bogata priobalna zeljasta, grmljasta i drvenasta vegetacija, tople i vlažne doline sa svijetlim, mladim sastojinama uglavnom velikog jasena i jasike, mrežom makadamskih cesta i drugih golih (pjeskovitih, kamenitih) površina, te ekstenzivno upravljane suhe livade i šuma na obroncima. Rijeka Rašica je naseljena potočnom pastrvom, divljom kalifornijskom pastrvom, klenom i lipljenom.
Površinski tok Rašice s njezinim glavnim pritocima dug je otprilike 25 kilometara, tijekom kojega je ona presjekla nekoliko dinarskih grebena i sljemena te utrla dolinski putni pravac, koji su kroz povijest koristili putnici, vojnici, trgovci, prijevoznici rude, drva, ugljena, vapna, poljoprivrednih proizvoda i soli, hodočasnici i osvajačke horde. Godine 1893. dolinom Rašice provedena je i tzv. "kočevska željeznica".
Pristup ponoru Rašice. U selu Ponikve skrećemo prema crkvi sv. Florijana i tamo je moguće parkirati. Skrenuti potom desno na ponikovsku gmajnu, gdje nakon nekoliko stotina metara dolazimo do Brdavsova, gdje rijeka slikovito ponire kroz napušteni mlin.

Video: Slovenski vodni krog
Opis videa. Ovo je vodeni krajolik s jakim slovenskim pečatom, gdje je stvoren identitet slovenske nacije. Anu i Roka cijelim plovnim putem prati Primož Trubar, a Ana se naravno ne može oteti osjećaju da ih netko promatra. Na šljunčanim stazama i slikovitim livadama uz obale Rašice susreću gosta koji im opisuje tajne vodenog krajolika. Mlin i pilana, poput muzeja, otkrivaju im bogatu kulturnu i prirodnu baštinu. Uz velike jaruge kuda teče Rašica, stoje ruševine iznimno inovativnog vodenog mlina. Voda kao inspiracija i izvor preživljavanja nekoć je inspirirala Trubara, a u moderno doba inspirira Roka i Anu.

LAHKI POTOK
Sava < Krka <---- Šica <---- Rašica < Lahki potok​

KOVPARICA
Sava < Krka <---- Šica <---- Rašica < Lahki potok < Kovparica (D)​

VELIKI GRABEN
Sava < Krka <---- Šica <---- Rašica < Lahki potok < Kovparica < Veliki graben ​

ČRNI POTOK
Sava < Krka <---- Šica <---- Rašica < Lahki potok < Kovparica < Veliki graben < Črni potok (D) ​

KOZMANJKA
Sava < Krka <---- Šica <---- Rašica < Lahki potok < Kovparica < Veliki graben < Kozmanjka (L)​​

KOZARŠČICA
Sava < Krka <---- Šica <---- Rašica < Lahki potok < Kovparica < Veliki graben < Kozmanjka < Kozarščica (D)​

ROBARICA
Sava < Krka <---- Šica <---- Rašica < Robarica

ČRNI GRABEN
Sava < Krka <---- Šica <---- Rašica < Robarica < Črni graben (L)

KOBILJI CUREK
Sava < Krka <---- Šica <---- Rašica < Robarica < Kobilji curek (D)

ŽELEZNIŠKA MRZLICA
Sava < Krka <---- Šica <---- Železniška Mrzlica

Uz pomoć markiranja bojom 1912. i 1913. godine utvrđeno je da se podzemna Železniška Mrzlica iz Staroapenskog podolja ( > Škocjan pri Turjaku, Staro Apno do 1990.) ulijeva u izvore Šice u Radenskom polju.​

​SUSTAVI RIJEKA PONORNICA U OSTALOM DIJELU PORJEČJA KRKE

---

RIBNICA

Rijeka Ribnica, koja se ponekad naziva i Ribniščica, jedna je od tipičnih krških ponornica Ribničkog polja (Ribniško polje) u jugoistočnoj Sloveniji, na području povijesne Dolenjske. Ribničko polje velika je krška udolina, površine oko 65 km², smještena na približno 490–550 m nadmorske visine između planina Velika gora i Mala gora.
Ribnica izvire u dva jaka krška izvora kod sela Zadolje, podno Velike gore. Izvori su tipa obrh — karakteristični jaki krški izvori na rubu polja. Od izvora rijeka teče preko vlažne, travnate ravnice i izrazito meandrira, pa u gornjem toku ima vrlo prirodan izgled.
Najzanimljivija je sudbina njezine vode. Ribnica nema uobičajeno površinsko ušće. Na krškom području prema Dolenjoj vasi voda postupno nestaje u ponorima; kao glavni ponor navodi se područje kod kapelice sv. Marjete istočno od Dolenje vasi. Kada je vodostaj visok, ponori ne mogu primiti svu vodu pa Ribnica nastavlja starim, inače suhim odnosno "fosilnim" koritom preko Dolenjevaškog polja prema Zadnjoj Rinži.
Posebno je zanimljivo da se podzemne vode toga sustava razdvajaju prema različitim riječnim slivovima: dio vode povezan je s Rinžom, a dio s izvorima u slivu Krke. Lokalni izvori taj fenomen opisuju kao krško račvanje ili bifurkaciju. To lijepo pokazuje zašto je hidrografija Ribničkog polja neobična — površinski tokovi ovdje ne govore cijelu priču; velik dio "riječne mreže" nalazi se pod zemljom.
Ribnica je i ribom bogata voda. U njoj se navode štuka, potočna pastrva, klen, linjak, grgeč, crvenooka i druge vrste. Uz njene vode živi i vidra. U prošlosti je njezina voda imala i gospodarsku ulogu: uz izvor su ostaci nekadašnjeg ribogojilišta, a do Drugog svjetskog rata voda Ribnice pokretala je mlinarsko-pilanski pogon obitelji Rudež.
Jedna sitnica koja lako zbuni: kroz samo mjesto Ribnicu ne teče uglavnom rijeka Ribnica nego Bistrica, druga ponornica Ribničkog polja. Ribnica teče južnije/jugoistočnije preko polja.

Ribnica zapravo nema jedno jasno "ušće" kao obična rijeka.
Ribnica dolazi s područja Velike gore, prelazi Ribniško polje i na njegovu jugoistočnom rubu, kod Dolenje vasi, nailazi na jako okršene vapnence. Ondje voda kroz ponore i pukotine odlazi u podzemlje. Znanstveni opis šireg područja potvrđuje da Ribnica, Bistrica i Rakitnica poniru na jugoistočnom rubu Ribničkog polja.
Najjednostavnije se sustav može zamisliti ovako:
Velika gora → Ribnica → Ribničko polje → ponori kod Dolenje vasi
↘ podzemno prema sustavu Krke
↘ prema Kočevskom polju i Rinži → poniranje Rinže → Kolpa/Kupa

Kad je voda niska ili srednja, veći dio toka nestaje u ponorima i voda se kreće kroz pukotine, kanale i šupljine vapnenca. Tu ne postoji jedna uredna „podzemna cijev"; krški vodonosnik je zapravo velika trodimenzionalna mreža. Smjerovi toka mogu se mijenjati s vodostajem.
Lokalni izvori za samu Ribnicu navode da se nakon poniranja dio njezine vode usmjerava prema Rinži, a dio prema Krki.
Za šire Ribniško polje ta istočna veza prema Krki vrlo je dobro potvrđena pokusima bojanja vode. Primjerice, voda iz ponornice Bistrice bila je trasiranjem povezana s izvorima Tominčev studenec i Šica kod Dvora, dok je voda iz Rakitnice dokazana u Tominčevu studencu. To pokazuje da vode Ribničkog polja mogu ispod Male gore prijeći gotovo 15–20 km i ponovno izbiti u dolini Krke.
Važna nijansa: za pojedinu molekulu vode koja ponire baš u koritu Ribnice nije moguće jednostavno reći "ona izlazi na tom i tom izvoru". Krški tokovi se granaju i mijenjaju ovisno o količini vode. Zbog toga bih tvrdnju da se baš Ribnica dijeli između određenih izvora Krke i Rinže shvatio kao opis hidrološkog sustava, a ne kao dvije stalne, jasno odvojene podzemne rijeke. Znanstvena trasiranja vrlo jasno pokazuju takvo razgranavanje u neposrednom području, ali su mnoga provedena na susjednim ponornicama i ponorima, ne isključivo na glavnom ponoru Ribnice.
A kada padne mnogo kiše — događa se nešto sasvim drugo. Kad se krško podzemlje napuni vodom, ponori više ne mogu progutati svu vodu. Ribnica tada nastavlja površinski prema jugu starim, inače uglavnom suhim koritom.
U hidrogeološkoj literaturi navodi se da se pri vrlo visokim vodama površinski tokovi Ribnice, Bistrice i Rakitnice produžuju sve do Rinže na Kočevskom polju.
To staro/poplavno korito naziva se Zadnja Rinža. Novija geomorfološka istraživanja također ga opisuju kao korito koje vodi od Ribničkog prema Kočevskom polju samo za poplava.

Dakle, za velikih kiša može se gotovo pratiti vodu očima:
Ribnica → Dolenjevaško polje → Zadnja Rinža → Kočevsko polje → Rinža.

Kod iznimno visokih voda Ribničko i Kočevsko polje u hidrološkom smislu gotovo postaju jedan povezani površinski vodeni sustav.

Ni Rinža nema klasično površinsko ušće. Nakon što prođe Kočevskim poljem, i ona ponire, u području prema Štalceriji. Slovenski državni dokumenti navode da se odatle njezina voda podzemno usmjerava prema Kolpi.
Zato je cijela priča otprilike:
Ribnica → ponor → podzemlje → Krka
ili
Ribnica → Zadnja Rinža → Rinža → ponor → podzemlje → Kolpa / Krka.
Na kraju su, zanimljivo, oba kraka ipak dio šireg savskog sliva: i Krka i Kolpa / Kupa završavaju u Savi. Radi se, dakle, o razdvajanju između dvaju velikih podslivova unutar istoga sliva.
Iako ribniški i kočevski krajolicis izgledaju kao dvije odvojene doline — Ribnička i Kočevska — pri velikim vodama ponovno se ponašaju gotovo kao jedna cjelina. Geomorfološki radovi upravo Ribničko-kočevsku udolinu tumače kao ostatak nekada mnogo povezanijeg krškog polja.

Izvor grafa potječe iz mađarskog geografskog časopisa A Földgömb, iz članka „Dinári-Szlovénia – Várak, poljék, fennsíkok” ("Dinarska Slovenija – dvorci, polja i visoravni") autora Tamása Telbisza, objavljenog u broju 345, studeni–prosinac 2020.

Graf je na stranici 75 članka i predstavlja poprečni profil južnog dinarskog krša od Pivke preko Javornika, Loške doline, Bloka i Ribničkog polja prema Dobrom polju i Krki. U samom članku opis slike glasi otprilike: "Poprečni profil kroz južni visoki dinarski krš. Na njemu se može vidjeti kako vode teku iz jednog krškog polja u drugo." Autor pritom naglašava da su podzemne veze u stvarnosti utvrđene dugotrajnim pokusima trasiranja vode te da se smjerovi mogu mijenjati ovisno o vodostaju.

Mađarski natpisi na tvojoj slici znače:

• „A víz felszín alatti útja” = „podzemni put vode”
• „Tengerszint feletti magasság (m)” = „nadmorska visina (m)”
• „Távolság (km)” = „udaljenost (km)”

Članak upravo uz Ribniško polje kaže da vode koje ondje poniru ponovno izlaze u dolini Krke, a kasnije posebno objašnjava da se Ribniško i Kočevsko polje pri poplavama mogu hidrološki povezati te da postoji razdjelnica između podzemnog otjecanja prema Krki i Kolpi / Kupi.

Dakle, nije riječ o slovenskom službenom hidrogeološkom grafu, nego o popularno-znanstvenoj ilustraciji mađarskog geografa Tamása Telbisza. Na web-stranici časopisa ista ilustracija također je objavljena uz taj članak i pripisana Telbiszu.

Vodotok Ribnice razdvaja sela Dolenja Vas (desno na fotografiji) i Prigorica (lijevi)

Vodotok Ribnice u selima Dolenja Vas (lijevo na fotografiji) i Prigorica (desno)

BISTRICA

Bistrica kod Ribnice: Bistrica je krška ponornica, što znači da ne završava klasičnim ušćem u drugu rijeku, nego na određenom mjestu ponire u krško podzemlje. Teče iz višeg krškog područja preko Sodraške doline prema Ribniškom polju, prolazi kroz sam grad Ribnicu, a uobičajeno ponire kod Goriče Vasi (slo. Goriča vas). Državni ribolovni plan navodi da je njezin površinski  tok dug oko 20 kilometara, pri čemu se duljina površinskog toka mijenja ovisno o količini vode.
To je karakteristično za cijeli ovaj dio Slovenije. Podloga je uglavnom građena od vapnenca i dolomita, pa voda kroz pukotine lako ulazi u podzemlje. Bistrica na nekim dijelovima može teći po površini zahvaljujući vlastitim riječnim nanosima, a tamo gdje ti nepropusniji nanosi nestanu ili postanu pretanki, voda ponire u krš.
Posebno je lijep dio Bistrice u staroj jezgri Ribnice. Rijeka prolazi uz zidove ribničkog grada i uz Gallusovo nabrežje, a preko nje se nalazi nekoliko mostova i pješačkih prijelaza. Među njima je poznat i Francuski most, koji se povezuje s razdobljem Ilirskih provincija. U blizini su Ribniški grad i crkva sv. Stjepana, pa Bistrica praktično prolazi kroz povijesno srce mjesta.
Bistrica je nekada bila mnogo važnija za svakodnevni život. Za stanovnike Ribnice rijeka nije bila samo ukras. Nekada je služila kao izvor vode za ljude i stoku, ribe su bile izvor hrane, a vodom su se koristile pralje, mesari, kožari i drugi obrtnici. Ljeti je Bistrica služila i kao kupalište, dok se zimi iz nje dobivao led koji se spremao u ledenice. Zbog toga Muzej Ribnica Bistricu naziva upravo "mestna reka" – gradskom rijekom i važnim dijelom identiteta Ribnice.
Kasnije je njezino korito kroz grad dosta regulirano i kanalizirano, ponajprije radi zaštite od poplava. Takvi zahvati smanjili su dio prirodnih riječnih i obalnih staništa, pa se posljednjih godina više govori o očuvanju i poboljšanju ekološkog stanja Bistrice.
U rijeci žive i ribe karakteristične za hladnije, čiste vode. Ribolovna društva posebno navode potočnu pastrvu, lipljena i klena, a dio Bistrice koristi se i za sportski ribolov.
Zanimljivo je i to da se ponašanje Bistrice jako mijenja s vodostajem. U sušnijim razdobljima voda ranije nestaje u ponorima, dok se za visokih voda površinski tok produžuje i sustav voda Ribniškog polja može postati znatno složeniji. To je tipičan primjer dinarskog krša i jedan od razloga zbog kojih je hidrološki kraj oko Ribnice vrlo zanimljiv.

Opis toka rijeke Bistrice. Bistrica je zanimljiva mala krška rijeka: nastaje iz više izvora, teče kroz dolinu, prolazi kroz samo središte Ribnice, a zatim doslovno nestaje pod zemljom. Povirje Bistrice (izvorsko poručje) nalazi se sjeverozapadno od naselja Sodražice, pod područjem Boncarja i Bloške planote (hrv. Bloška visoravan). Službeni podaci Općine Sodražica navode da Bistrica zapravo nema samo jedan glavni izvor, nego više manjih izvora u grapi pod Novim Potom, u području koje domaćini također nazivaju Bistrica. Sama Sodraška dolina počinje upravo od tog "povirja" i potom se otvara prema jugoistoku, prema Ribnici.

Rijeka Bistrica kod Sodražica

Kod Podklanca Bistrica dobiva važna pojačanja. U nju utječu Mateča voda i Podstenščica, koja izlazi iz Podstenske jame. Mateča voda je vodom bogatiji pritok, a u području Kadica zajedno sa svojim pritocima oblikovala je slikovite stijene, udubine i manji kanjon.
Jedan stari lokalni zapis Bistricu opisuje kao glavnu vodu Sodraške doline i navodi da su njezinu snagu nekada koristili brojni mlinovi i pilane. U tom je opisu uz Bistricu i njezine pritoke spomenuto čak deset pilana i šest mlinova. Za suše je voda bila vrlo plitka, a nakon jakih kiša izlazila je iz korita i plavila okolne livade.
Put od Sodražice do Ribnice. Od Sodražice Bistrica nastavlja prema Žlebiču, a zatim ulazi u šire Ribniško polje. I današnja regionalna cesta Žlebič–Sodražica dobrim dijelom prati njezin tok. Dalje prolazi područjem Breža i Jurjevice te stiže u Ribnicu. U Ribnici Bistrica postaje prava gradska rijeka. Teče tik uz povijesnu jezgru, Ribniški grad i Gallusovo nabrežje. Zbog toga Muzej Ribnica Bistricu opisuje kao jedan od prepoznatljivih elemenata grada i kao dio njegova identiteta.
Površinski tok Bistrice dug je približno 20 kilometara, ali kod ponornice sama duljina nije potpuno stalna: ovisi o vodostaju. Pri višim vodama površinski se tok može produžiti. Bistrica ima uglavnom kišno-snježni režim, s jačim vodama u proljeće i ponovno u kasnu jesen, dok je ljeti često mnogo siromašnija vodom.
Od Ribnice do podzemnog toka. Najzanimljiviji dio toka Bistrice nalazi se nakon Ribnice.
Bistrica ide dalje prema Goriči vasi, gdje na rubu vapnenačkog područja dolazi do svojih ponora. Slovenski šumarski hidrogeološki dokument navodi da rijeka, iako se već kod Breža približi velikom ponornom sustavu Tentere, ne ponire tamo, nego nastavlja preko Ribniškog polja sve do rubne vapnenačke terase zvane Vrtače kod Goriče vasi. Tu voda nestaje u krškom podzemlju.
Područje „Goriča vas – ponori Bistrice“ evidentirano je i kao lokalna prirodna vrijednost.
To je možda najljepši primjer onoga što znači riječ ponornica: gledaš normalnu rijeku koja teče između livada i kuća, a nekoliko stotina metara dalje voda odlazi u pukotine i ponore i površinska rijeka prestaje postojati.
Kamo onda ode voda?Voda, naravno, ne nestaje.
Ispod vapnenačkog masiva Male gore (Ribniška Mala gora) nastavlja put kroz mrežu pukotina, kanala i šupljina. Hidrogeološki izvori navode da vode koje ovdje poniru prolaze ispod Male gore prema istoku, u smjeru Krke. Starija detaljna istraživanja krša također navode da podzemne vode Bistrice i Ribnice izlaze u području izvora uz srednji tok Krke.

Društveno-gospodarska i povijesna uloga rijeke. Bistrica je nekada bila dio svakodnevnog života gotovo svake kuće. Muzej Ribnica bilježi da je služila kao: izvor vode za ljude i stoku, mjesto gdje su radile pralje, voda potrebna mesarima i kožarima, izvor ribe za hranu, ljetno kupalište, a zimi se iz nje vadio led za ledenice. 
Bila je praktično dio kućanstva, obrta i gospodarstva Ribnice.
Na području uzvodno od grada koristila se i kao izvor energije. U Jurjevici je, primjerice, dokumentiran Oberstarjev odnosno Seljanov mlin i pilana. Katastarski prikaz iz 1879. pokazuje objekt na otočiću usred Bistrice s dva vodena kola. Još u srednjem vijeku, između 1436. i 1456., u Jurjevici je zabilježen mlin.

Shematizirana, uz određene umjetničke slobode izvedena karta toka Bistrice od njezina izvora do ponora, s označenim selima, starim mlinovima, Ribniškim gradom i mjestom poniranja kod Goriče vasi — otprilike kako bi taj kraj izgledao prije 100 godina, na prijelazu iz 19. u 20 stoljeće.
Shema izrađena uz pomoć alata Chat GPT, 2026.

Opasnost od rijeke. Bistrica je znala biti i opasna. Mirni izgled rijeke može zavarati. Zbog krškog terena i naglog dotoka vode nakon obilnih kiša Bistrica može vrlo brzo narasti.
Današnji plan zaštite od poplava navodi kritična područja kod Breža i Jurjevice, Ribnice, Hrovače i Goriče vasi. U ekstremnim okolnostima voda bi u Ribnici mogla zahvatiti područje Gallusova nabrežja, Čolnarske ulice, Grajske poti i drugih dijelova uz korito. Zato postoji sustav kojim se dio velikih voda odvodi prema suhom retencijskom području Prigorica.

Tok rijeke Bistrice između naselja Vinice i Lipovšica

Bistrica se rađa pod Bloškom planotom (Bloška visoravan), skuplja vode Sodraške doline, stoljećima je hranila mlinove, pilane, ljude i obrte, prolazi kroz samo srce Ribnice, a kod Goriče vasi nestaje u kršu da bi svoj put nastavila nevidljivo, ispod ribniške Male gore prema Krki.

Most preko Bistrice, na ulazu u Sodražice

Zanimljivost. Koliko je Bistrica važna lokalnom identitetu vidi se čak i u himni Općine Sodražica. U njoj se pojavljuje stih o Bistrici koja se presijava na suncu. Dakle, rijeka nije samo geografski pojam nego dio lokalnog sjećanja i osjećaja pripadnosti kraju.

SAJEVEC
Krka ... Ribnica < Sajevec 

Sajevec je manji vodotok u Ribničkoj dolini (slo. Ribniška dolina), u slovenskoj Dolenjskoj, nedaleko od grada Ribnice. Izvire pod brdom Jazbena, u blizini crkve sv. Franje Ksaverskog, a zatim teče pokraj naselja Sajevec i uz podnožje Velike gore. Kod Zalužja se, neposredno prije vodne pregrade odnosno akumulacije Prigorica, spaja s potokom Ribnica. U području Bukovice u Sajevec se ulijeva i manji potok Jazbena.
Sajevec je zanimljiv i zbog promjena koje je doživio čovjekovim zahvatima. Njegovo je korito u prošlosti dosta regulirano i ispravljeno kako bi se dobile nove poljoprivredne površine. Prema lokalnim zapisima, uz današnje ravnije korito još se može prepoznati nekadašnje, vijugavo korito potoka, koje je nekoć bilo bogato ribama i riječnim rakovima. Regulacija i povećani pad vode pogoršali su prirodne uvjete za život riba.
I danas Sajevec ima određenu važnost za lokalni vodeni ekosustav. U ribarsko-gojitvenim planovima podijeljen je na nekoliko dionica; dio toka služi kao područje za očuvanje populacija autohtonih vrsta. S poplavnog stajališta smatra se vodotokom male opasnosti, jer se pri visokim vodama uglavnom izlijeva na nenaseljene poljoprivredne površine i u pravilu ne ugrožava važniju infrastrukturu.
Sajevec je tako mali, ali zanimljiv dio prirodnog krajolika Ribničke doline – primjer vodotoka u kojem se mogu vidjeti i prirodne značajke kraškog područja i tragovi nekadašnjeg čovjekova preoblikovanja riječnog okoliša.

Most preko potoka Sajevec na jugozapadnom ulazu u gradić Ribnicu
U pozadini se naziru padine Velike gore.

JAZBENA
Krka ... Ribnica < Sajevec < Jazbena

RAKITNICA

Njezin izvor je tipa obrh - karakteristični jaki krški izvori na rubu polja. I vrelo ribniške Rakitnice u lokalnog stanovništva znano je kao "Obrh". Nalazi se u blizini naselja Rakitnica blizu Ribnice u Sloveniji i smatra se drugim najhladnijim izvorom u ribničko-kočevskom području. Ovaj krški izvor i potok poznati su po izuzetno niskoj temperaturi vode tijekom cijele godine, jer se napajaju iz podzemnih krških vodonosnika Velike Gore. Ključne značajke izvora: Sliv pitke vode: Zbog visoke čistoće i stalnog dotoka, izvor se koristi kao glavni izvor pitke vode za cijelo ribničko-kočevsko područje. Kratki tok: Nakon manje od kilometra toka, potok nestaje u jarcima ispod naselja Rakitnica. Čista priroda: Voda teče kroz netaknut okoliš bez industrije, pa je izuzetno čista i bogata potočnom pastrvom.

SUŠICA
Sava < Krka < Sušica (D)

Dolina potoka Sušice kod naselja Dol

Potok Sušica kod Šutne

SKRADNICA
Sava < Krka < Sušica < Skradnica (D)

Dolina i tok potoka Skradnice

Dolina i tok potoka Skradnice

PUŠČA
Sava < Krka < Pušča (D)

ČRNIVEC
Sava < Krka < Črnivec (L)

STUDENA
Sava < Krka < Studena (D)

OBRH
Sava < Krka < Studena < Obrh (L)

PREKOPSKI POTOK
Sava < Krka < Prekopski potok (D)

KOBILA (kod Šentjerneja)
Sava < Krka < Kobila (D)

RADULJA
Sava < Krka < Radulja (L)

Radulja je rijeka duga 33 kilometra i lijeva pritoka rijeke Krke u Dolenjskoj, koja izvire na krajnjem sjeverozapadu Debenških brda (Debenško hribovje) na nadmorskoj visini od 510 m. Voda do površine dotiče iz krednih laporovitih vapnenaca i starotrijadskih karbonatno-silikatnih stijena. Potok ima prilično strm pad do Bitnje vasi, gdje se njegov tok smiruje. Radulja teče najsporije i u velikim zavojima između Štatenberka i Gostinca, gdje često poplavljuje. Zatim potok ulazi u uski klanac između Homskog hriba i brda na kojem se nalaze ostaci dvorca Klevevž; tu se nalazi i prirodno lječilište Klevevž. Tamo stvara probojni klanac s nekoliko strmih litica i malih slapova. Na dnu klanca, Radulja se ponovno smiruje u maloj akumulaciji, a njen tok okreće za 180 stupnjeva u smjeru Krškog polja. Ulijeva se u Krku istočno od Dobrave kod Škocjana (Dobrava pri Škocjanu). Dabrovi su se naselili uz Radulju i izgradili nekoliko dabrovih ribnjaka.

IZVOR  Radulja. Wikipedija (sl)

Video: Slovenski vodni krog - Radulja
Opis videa. Među teško dostupnim brdima Dolenjske, u blizini Trebelnog, kriju se izvori najdužeg slovenskog potoka, Radulje. Dom su rijetkim vjesnicima čiste vode – rakovima, kojih ovdje još uvijek ima u izobilju. Samo se rijetke rijeke i potoci u Sloveniji mogu pohvaliti tako velikim brojem rakova. U srcu Slovenije, u gustim šumama skrivenih klisura Radulje, živi dobri patuljak, koji već desetljećima štiti vodu i ljude ovog vodenog krajolika. Vodiči pokušavaju otkriti odakle potječu pjevajući slapovi i ljekovite termalne vode. Uz staru pilanu prate prva naselja rijetke životinje koja živi na obalama Radulje.

KALUDRČEK
Sava < Krka < Kaludrček (D)

GRABEN
Sava < Krka < Kaludrček < Graben (L)

ZAPLANKOVEC
Sava < Krka < Zaplankovec (D)

DRAGANŠKI POTOK
Sava < Krka < Draganški potok (D)

ČRNIVEC
Sava < Krka < Črnivec (D)

ČADRAŠKI POTOK
Krka < Čadraški potok (D)

PENDIRJEVKA
Krka < Čadraški potok < Pendirjevka

Pendirjevka je potok, koji izvire pod Trdinovim vrhom (Sveta Gera) na Gorjancima / Žumberku, istočno od sela Sv. Miklavž na Gorjancima. Na početku teče uz šumsku cestu prema sela Cerov Log (uz koju se nalazi njezina pritoka izvor ►Minutnik), potom prolazi uz sela Orehovica, Gorenja Stara vas, Loka, Gorenje te Gradišče, gdje se ulijeva u ►Čadraški potok, koji je desna pritoka rijeke Krke.

Pendirjevka uzvodno od Cerovog Loga

Pendirjevka uzvodno od Cerovog Loga

Pendirjevka uzvodno od Cerovog Loga

Udolina potoka Pendirjevke

MAHAROVSKI POTOK
Sava < Krka < Pendirjevka < Maharovski potok (D)

HRASTOVSKI POTOK
Sava < Krka < Pendirjevka < Hrastovski potok (L)

MINUTNIK
Krka < Pendirjevka < Minutnik (L)

MINUTNIK (narodno ime: Prenehavnik) je periodični izvor (izvir zaganjalnik) na Gorjancima/Žumberku na lijevoj obali potoka Pendirjevka. Izvire iz pukotine (slov., špranja), prekrivene dolomitnim kršom u strmom tjesnacu. Voda dotječe u povremenim vremenskim intervalima, po čemu je i dobio ime. Pripada rijetkim izvorima takvoga tipa u Sloveniji, a jedini je takav u Dolenjskoj. Od 1992. godine zaštićen je kao prirodni spomenik. 
Voda izvire vremenskim intervalima, koji su uvjetovani tektonskom građom terena na kojemu se izvor nalazi i o hidrološkim uvjetima. Teko u vrijeme suše voda izvire svakih 6 minuta i teče 25 sekundi. U vrijeme kada je teren manje navlažen dotok vode varira od 0,3 do 0,15 litara u sekundi, a voda dvije minute teče snažnije i dvije minute slabije. U vrijeme srednje navlaženosti terena varira od 0,5 do 2 litra u sekundi, a voda 8 minuta teče snažnije, i osam minuta slabije. U razdoblju visoke vlažnosti okolnog terena dotok vode je veći od 10 l/s, a varijacije vode nije moguće opaziti.
Fluktuacija dotoka vode je povezana s tektonskom građom terena. Dovodni kanali kojima dotječe voda u glavne i bočne podzemne rezervoare (zbiralnike) su uski, pa je dotjecanje vode u glavne rezervoare sporije od njezina curenja kroz glavni odvodni kanal.

Narodna legenda pokušala je pojasniti razloge fluktuacije vode na izvoru Minutnik. 
Prema toj legendi, u gori se nalazilo veliko jezero, a u njemu je živjela ogromna riba koja svojim ogromnim usnama povremeno zatvara put vodi.

Minutnik, informativna tabla

Izvor Minutnik

ŽERJAVINSKI POTOK
Sava < Krka < Žerjavinski potok (D)

STRUŠKI POTOK
Sava < Krka < Žerjavinski potok < Struški potok (L)

RATEŠKI POTOK
Sava < Krka < Rateški potok (D)

BRUSNIČICA
Sava < Krka < Rateški potok < Brusničica (D)

LEŠNICA
Sava < Krka < Lešnica (L)

Istočno od dvorca Hmeljnik, 5 kilometara od Novog Mesta, između Trške gore i Grčevja, brojni su izvori izdubili izvorišnu  dolinu obraslu bukovom šumom. U ovoj dolini je spajanjem najmanje 30 većih ili manjih izvora nastao potok Lešnica, koji u gornjem toku teče uz laporaste stijene. Dok bukova šuma i dalje dominira sjevernim predjelima (izvorišnom dijelu), vinogradi Zagrada, Pahe i Herinje Vasi nalaze se u južnim predjelima. Prelaskom iz lapora u vapnenac ispod Starog dvorca Otočec, potok formira slikovitu klisuru dugu 700 metara i duboku do 35 metara. Pri ulasku u klanac strmi zidovi svojom visinom zaglušuju zvukove iz okoline, a na kraju šum potoka koji se preko slapova slijeva u bazene, a preko slapova na šljunak, zavija oko gromada i juri u kanjonima, daje nam osjećaj da smo odsječeni od svijeta. Iskonski ugođaj u klancu, obraslom mješovitom šumom hrasta i bijelog graba, upotpunjuju srušena stabla koja se zbog nepristupačnosti klanca ne mogu ukloniti. U donjem toku Lešnica se smiruje na ravnici riječnog nanosa, gdje je okružena bujnom priobalnom vegetacijom, poljoprivrednim površinama i šumarcima. Neposredno prije nego što se ulije u rijeku Krku, u njega se ulijevaju podzemne vode obližnjeg potoka koji inače nema ime, ali je mještanima poznat po slapu Kobila.
Cijeli tok predstavlja hidrološku i ekosustavnu prirodnu vrijednost. Veći dio donjeg toka je zbog izgradnje autoceste uvelike devalviran sa stajališta očuvanja prirode, ali je potok ugrožen i bespravnom gradnjom, nekontroliranim odlaganjem otpada i neuređenom kanalizacijom u slivnom području.
IZVOR  Potok Lešnica. Turistično društvo Otočec Autor: Janez Božič. Zavod Republike Slovenije za zaštitu prirode. Područna jedinica Novo mesto

GOLOBINEK
Sava < Krka < Golobinek (D)

BAJER
Sava < Krka < Bajer (D)

SLATENSKI POTOK
Sava < Krka < Bajer < Slatenski potok

TEŽKA VODA
Krka < Težka voda (D)

PETELINEC - VAJER
Krka < Petelinec (L)

KLAMFER
Krka < Težka voda < Klamfer (D)

BABNI POTOK
Krka < Težka voda < Klamfer < Babni potok (D)

SOUPOT
Krka < Težka voda < Klamfer < Babni potok < Soupot (L)

GLAZARJEV GRABEN
Krka < Težka voda < Klamfer < Glazarjev Graben

Potok Glazarjev graben izvire podno Jelenovog skoka. Spaja se s potokom Gajski jarek (na 575 m n.v.) nakon čega se nastavlja potok Klamfer.

Pogled na udolinu kojom teče potok Klazarjev graben

GAJSKI JAREK (GORJANSKI GRABEN)
Krka < Težka voda < Klamfer < Gajski jarek (Goprjanski Graben)

Izvor uz cestu Gospodična-Vahta, iz kojega voda nakon par metara utječe u potok Gajski jarek

BRŠLJINSKI POTOK
Sava < Krka < Bršljinski potok (L)

TEMENICA (PREČNA)
Sava < Krka < Temenica (L)

​Temenica je dolenjska rijeka, pritoka Krke, koja dvaput ponire prije nego što stigne do ušća. Rijeka izvire na južnim obroncima Posavskog gorja u blizini naselja Javorje. Prvo ponire u selu Grm u nekoliko ponora. Izvire u Mirnopeškoj dolini pod brdom Sveta Ana u izvoru Zijalo. Teče kroz Mirnopešku dolinu do ponora u blizini Goriške vasi, gdje drugi put nestaje ispod površine. Treći i posljednji izvor Temenice je u Luknji kod Prečne. Teče preko Zaloškog polja i ulijeva se u rijeku Krku kao lijeva pritoka (također se ovdje zove Prečna).

​Opis. Rijeka Temenica, uz Ljubljanicu i Reku, jedna je od najkarakterističnijih ponornica slovenskog krša. Dok Ljubljanica i Reka teku kroz karakteristični krš Notranjske, Temenica teče rubom krškog svijeta Dolenjske. Temenica je lijeva pritoka rijeke Krke. Izvire u Posavskim goricama, blizu naselja Javorje u općini Šmartno pri Litiji. Zatim teče pored mjesta Temenica, u općini Ivančna Gorica, nastavlja svoj tok kroz Dolenjsko podolje i teče kroz općinu Trebnje, gdje prvi put ponire. Njezin nagib se brzo smanjuje u prva tri kilometra.

Sliv Temenice je prilično asimetričan i ima veće pritoke samo u gornjem dijelu, gdje s desne strane ulijeva potok Bukovica. Druge površinske pritoke prima s lijeve strane, budući da se desna strana sliva nalazi u krškoj Suhoj krajini, koja rijeku hrani samo u donjem toku, putem podzemlja. Od mjesta Breg, rijeka ima brojne zavoje i plitko je usječena. Često poplavljuje, zbog čega je vlažno dno travnato. Do Trebnja, ovaj vodotok još uvijek ima neke alpske karakteristike, kasnije poprima sve karakteristike krške rijeke.

Površinski tok Temenice počinje na nadmorskoj visini od preko 550 m i prvi put završava na nadmorskoj visini od 264 m i dug je gotovo 28 km. Za vrijeme poplava rijeka se produžava za 1 km do Struga i ponire neposredno ispod vrha Sv. Ane (407 m) u špilji Risanica. Podzemni tok je dug 1,75 km u ravnoj liniji. Visinska razlika između ponora i novog izvora je 25 metara. Ponovno izlazi na površinu kod sela Vrhpeč pod liticom Zijalo. Ovdje ima nekoliko izvora, gdje voda teče iz pukotina. Zatim teče 8 km pored Mirne Peči do Vrhova, gdje drugi put ponire. Vode Temenice ponovno izlaze na površinu u zabatnoj dolini u Luknji blizu mjesta Prečna na sjeverozapadnom rubu Novomeške regije. Ovdje Temenica već dobiva sve karakteristike nizinske rijeke. Nakon 6 km, Temenica, ovdje također zvana Prečna, ulijeva se u Krku .

Prosječni godišnji protok između 1961. i 1990. za stanicu Rožni Vrh na rijeci Temenici iznosi 0,9 m3/s. Zimi može znatno pasti zbog prevladavajućih snježnih oborina, a ljeti zbog isparavanja. Protoci iznad 2 m3/s i s njima poplave mogu se pojaviti u bilo koje doba godine, maksimalni izmjereni protok je čak 14 m3/s. U Prečni je prosječni godišnji protok 4,6 m3/s (minimalni 0,56 m3/s, maksimalni 21,8 m3/s). Najveći protok vode je u ožujku (protok 6,27 m3/s), najniži u kolovozu (3,11 m3/s). Kvaliteta vode Temenice praćena je i ovdje početkom 1990-ih. U blizini mjesta Štefan bila je u 1. do 2. klasi kvalitete. Nakon Trebnja pogoršala se za cijelu klasu kvalitete i svrstana je u 3., povremeno u 2.-3. klasu kvalitete . Osim Temenice, krške izvore u Luknji napaja i opsežno krško zaleđe, što se odražava u znatno povećanim protocima. Riječ je o podzemnim pritokama iz zapadnih dolina Dobrnice i Globodola te potocima koji se ulijevaju kod Karteljeva, Ponikvi i Šentjura. Cijeli sliv Temenice tako mjeri više od 300 km2.

Temenica u dolini Luknja

​Morfološka obilježja. Dolina Temenice teče od sjevera prema jugu. U gornjem toku, rijeka je usječena u rasjednu zonu, čije je dno izgrađeno od nepropusnih mezozojskih stijena. U gornjem toku, dolina je još uvijek uska, s okomitim stijenama koje se uzdižu s lijeve strane. Temenica teče uglavnom po dolomitu. Od Velikog Gabera, dolina se širi u brda, a Temenica nastavlja vijugati kroz relativno plitku, ravnu dolinu. To je vlažno, s plodnim tlom na crvenkastoj glini, gdje uspijevaju livade. Iznad dna doline nalaze se niske, suhe, sunčane terase koje prelaze u blage padine zaobljenih brda. U blizini Trebnja, dolina je na zapadu omeđena strmim Bukovskim planinama, koje odvajaju dolinu Temenice od Suhe Krajine. Na istoku se nastavlja niski brežuljkasti krajolik. Ispod Trebnja, Temenica se uvlači u brojne jaruge na propusnom jurskom vapnencu. Gornja dolina Temenice smatra se jednom od najdužih slijepih dolina u Sloveniji i duga je 24 km. Bivša rimska cesta te sadašnja željeznička i autocesta također svjedoče o povoljnoj morfologiji i topografiji doline Temenice.

Temenica u Luknji

​Klimatske karakteristike. Dolinu Temenice obiježava umjereno kontinentalna vlažna klima. Važan je i utjecaj panonske klime, o čemu svjedoči rasprostranjenost vinove loze. Važne su i razlike između viših, prozračenih područja i onih na dnu doline, gdje se javlja toplinska inverzija i s njom češća posolica i magla.

Karakteristike tla. Svojstva tla povezana su sa stijenama i reljefom, a ovise i o vodi i klimatskim uvjetima. Vapnenci i dolomiti dominiraju cijelom dolinom rijeke Temnice, s jedinom iznimkom pojasa permsko-karbonskih škriljastih glinaca i pješčenjaka, gdje izviru pritoci Ješki potok i Bratnica; ovdje nalazimo asocijaciju distričnih smeđih tala i rankera. U gornjem dijelu doline prevladavaju rendzinski i smeđi karbonatni tli na vapnencu i dolomitu, dok u srednjem i donjem dijelu prevladavaju duboki smeđi karbonatni tli sa znakovima ispiranja i umjereno kiseli isprani tli na vapnencu i dolomitu. U uskom pojasu uz rijeku Temnicu i njezine pritoke (od 500 do 1000 m) nalaze se hidromorfna tla, gdje prevladava eutrični mineralni hipoglej. U području ponora rijeke Temenice prevladavaju eutrična fluvijalna duboko karbonatna tla. U donjem dijelu toka, uz manje pritoke, nalaze se distrična i eutrična smeđa tla na pliocenskim i kvartarnim glinama i ilovačama sa znakovima pseudokarbonatizacije[5].

Karakteristike vegetacije. Vegetacija je usko povezana s reljefom i vodnim uvjetima. Značajan dio Temenice nalazi se u nizinskom dijelu krajolika, usred poljoprivrednih površina koje utječu na ekosustav u rijeci[3]. U poplavnoj ravnici i područjima povremenog zatamnjenja uspijeva močvarna vegetacija (ločje). Livade su vlažne, bolje samo na povišenim rubnim područjima. Uz vodotoke na slabo razvijenim tlima korita riječnih korita, prisutan je snažan rast drveća i grmlja. Ovo područje karakteriziraju bukove šume te šume graba i bijelog graba, a smreka i jela su također česte na padinama uz rijeku. Kako panonska klima jača prema jugoistoku, povećava se udio hrasta i kestena. U području izvora, na strmim padinama gdje se nalaze slabije uzgojne površine, čest je i obični bor[4]. Šume predstavljaju oko 55% površine, livade 24%, obradivo zemljište 9%, izgrađene površine 6%, ostalo su voćnjaci, vinogradi, vodene površine ili zarasla područja.
Cijeli sliv je poljoprivredno vrlo intenzivan, jer je glavna poljoprivredna industrija mljekarstvo. Stoga se livade na boljim lokacijama intenzivno obrađuju, polja se uglavnom sije kukuruzom, a zatim pšenicom i ječmom. Mješavine trava i djeteline također su sve češće u plodoredu.

Otpadne vode. Uz rijeku Temenicu u blizini grada Trebnja postoji samo jedan uređaj za pročišćavanje otpadnih voda. Uređaj za pročišćavanje prima otpadne vode sa šireg područja grada Trebnja, a također i otpadne vode iz industrijskih izvora. Uređaj za pročišćavanje započeo je s radom 1982. godine, a obnovljen je i proširen 2004. godine. Veličina uređaja je 8000 populacijskih jedinica. Jedna populacijska jedinica je količina otpadnih voda od jedne osobe. Uređaj za pročišćavanje radio je 303 dana u 2004. godini. Ukupna količina otpadnih voda iz uređaja za pročišćavanje u 2004. godini iznosila je 216 000 m3. Osim toga, kako je navedeno u Uredbi o komunalnim uređajima za pročišćavanje otpadnih voda[6], na ulazu i izlazu iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda provode se kontinuirana mjerenja, uključujući mjerenja temperature, pH vrijednosti, neotopljenih tvari (mg/l), amonijevih iona (mg/l), kemijske potrošnje kisika - KPK (mg/l, %) i biokemijske potrošnje kisika - BPK (mg/l, %)[7]. Mjerenja pokazuju da uređaj za pročišćavanje otpadnih voda ispunjava sve zahtjeve propisa. Uzvodno nema uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, pa popriličan broj ispuštanja otpadnih voda završava izravno u rijeci Temenici i njezinim pritokama.

IZVORI  Temenica (reka). Wikipedija (sl); NOVAK, D.: Temenica. Proteus, 23: 1969. str. 24 – 25.

Temenica kod sela Prečna

Luknja, jedan od krških izvora (na fotografiji u sušnoj fazi)

Video: Slovenski vodni krog - Temenica
Opis videa. Na Valvasorovim stazama, u tajanstvenim špiljama i neobičnim meandrima rijeke Temenice, Tina i Tone otkrivaju ljepote dolenjskog riječnog krajolika. Prirodne znamenitosti oblikovane vodom tijekom vremena daju ovoj emisiji jedinstven šarm. Zanimljivi gosti nude domaćinima razne oblike prijevoza i obilaske riječnog krajolika, kako iz zraka tako i na konju. Stariji pripovjedač u blizini Valvasorovog dvorca započinje zanimljivu priču...

​Luknja je izvorišna dolina rijeke Temenice, koja je vjerojatno nastala urušavanjem stropa krške špilje. U zabatnoj dolini prisutni su razni krški fenomeni: Lukenjska jama, Jama za gradom, prirodno okno, vrtača (slo. udarnica) iza dvorca, nekoliko krških izvora i otvora te ponor Velika Stražica u zaleđu izvora. Padina između hladne vrtače i termofilnih zidova prekrivena je raznolikom vegetacijom, a krške špilje i podzemnu rijeku nastanjuje nekoliko rijetkih i ugroženih životinjskih vrsta. Prirodne značajke nadopunjuju se kulturnom baštinom: arheološkim nalazištem u Lukenjskoj jami, ruševinama dvorca Luknja ispod zida vrtače, starom hidroelektranom te dvorskim marofom (grajski marof) i vodenom pilom na ulazu u dolinu.
Izvorišna dolina zaštićena je kao spomenik prirode i dio je područja Natura 2000 (Ajdovska planota); ruševine dvorca Luknja (slo. grad Luknja) i arheološko nalazište Lukenjska jama su kulturni spomenici.

POTOK
Sava < Krka < Potok (D)

SUŠICA
Sava < Krka < Sušica (D)

RADEŠICA
Sava< Krka < Radešica (D)

OBRŠKA RADEŠICA
Sava < Krka < Radešica < Obrška Radešica (L)

ČRMOŠNJICA
Sava < Krka < Radešica < Črmošnjica (D)

DIVJI POTOK
Sava < Krka < Radešica < Črmošnjica < Divji potok (D)

ŠICA
Sava < Krka < Šica (D)

GLOBIČEC
Sava < Krka < Globočec (D)

LIPOVKA
Sava < Krka < Lipovka (D)

VIŠNJICA
Sava < Krka < Višnjica (L)

ČRNELSKI POTOK
Sava < Krka < Višnjica < Črnelski potok (D)

BRŽIČEK
Bržiček ---->

STIŠKI POTOK
Sava < Krka < Višnjica < Stiški potok (L)

IZVORI I LITERATURA

---

STOPPA, Michele: Fluviocarsismo nell’alto bacino idrogeologico del Krka (Slovenia) / Fluviokarst in the upper Krka hydrogeological basin (Slovenia). QuaderniCIRD 29 (2024), EUT Edizioni Università di Trieste, Trieste, 2024, pp. 66-95 (PDF)

• Sažetak. Abstract. The paper analyses the structure of the upper hydrogeological basin of the Krka River. Located in the north-western foothills of the Dolenjska karst it consists of a mosaic of endorheic hydrographic basins characterized by peculiar fluviokarst forms of undoubted morphological interest. Attention is focused on the paradigmatic case represented by Radensko polje, now valorized in the frame of one of the landscape parks of Slovenia. / Il lavoro analizza l’assetto del bacino idrogeologico superiore del fiume Krka. Situato nelle propaggini nord-occidentali del Carso della Dolenjska, è costituito da un mosaico di bacini idrografici endoreici caratterizzati da peculiari forme fluviocarsiche di indubbio interesse morfologico. L’attenzione è focalizzata sul caso paradigmatico rappresentato dal Radensko polje, ora valorizzato nella cornice di uno dei parchi paesaggistici della Slovenia.

​​TORKAR, Silvo: Slovenska vodna imena, tvorjena iz slovanskih antroponimov. Slavistična revija letnik 66. številka 2 (2018) str. 191-211. (PDF)

• Opis. V prispevku je prikazanih 95 vodnih imen s slovenskega etničnega ozemlja, izpeljanih iz 83 slovanskih antroponimov. Predstavljena je njihova tvorjenost zlasti glede na pripone, posebej pa so predstavljeni antroponimi, vsebovani v vodnih imenih.