|
|
Riječka nahija (između Cetinja i Skadarskog jezera)
Područje: Planine primorske i središnje Crne Gore
Obližnje grupe: Primorske planine Crne Gore, Katunska kraška zaravan
Obližnji krajevi: Podgorina Lovćena, Krajina (Krajë), Crmnica, Paštrovići
Obližnje planine: Lovćen, Rumija
Država: Crna Gora
Obližnje grupe: Primorske planine Crne Gore, Katunska kraška zaravan
Obližnji krajevi: Podgorina Lovćena, Krajina (Krajë), Crmnica, Paštrovići
Obližnje planine: Lovćen, Rumija
Država: Crna Gora
|
Rijeka Crnojevića
Zavoj 13 km duge Rijeke Crnojevića na području tzv. Pavlove strane. Lijevo na horizontu obrisi su planine Rumije, a u pozadini desno više brda nad Crmnicom. |
|
Komarno
Teško prohodan teren južno od sela Komarno, uz cestu za Virpazar (nalazi se nalazi se u nizini uz Skadarsko jezero) u Crmnici. Na horizontu masiv Rumije. |
Prijelazno područje između visoke katunske krške zaravni na području Cetinja i Skadarskog jezera te dolini Zete se u prošlosti nazivalo Riječka nahija, prema istoimenoj teritorijalno-upravnoj cjelini u turskoj Crnoj Gori i u Staroj Crnoj Gori. Iako ta administrativna podjela više nije aktualna, naziv Riječka nahija još je u uporabi i koristi ga ne samo lokalno stanovništvo već i javni mediji.
Zapadnu granicu Riječke nahije dotiče Katunska nahija, na sjeveru je to Lješanska. Na istoku, prema Zeti (ravnici), granica joj ide prvo sredinom Gornjeg Blata, a zatim u jugoistočnom pravcu ka Morači. Bliže Morači skreće na jugozapad i zatim ide sve Moračom do njena ušća i dalje Skadarskim jezerom prvo na jugoistok, pa zatim na zapad i na sjeverozapad, tako da obuhvaća veliki otok Vranjinu sa susjednim otočićim. Zapadno od Vranjine granica je Skadarskim jezerom prema Crmnici. Ona ide sredinom Fučkog Blata do "Veljije' Krsti" (tim se imenom zove "utok matice od Rijeke Crnojevića") i zatim skreće na zapad, pa se završava na obali južno od Poseljanskog Luga, na mjestu Gardiću. Dalje ide na Ploču na Osca; odatle na vrh Gvostine (glavice), pa na Ploču pod Učak pa na vrh Svinjstika (planina). Odatle okreće granica na jug, te izlazi na vrh velikog brda Golubara, pa se dalje nastavlja preko visa Trsljake i preko Korita pri Malom Lastiku i zatim se penje na vrh Gologa brda, pa redom na Mrku stijenu, na Raj-krš, na vrh Baljeve rupe, na vrh Veljega krša, na vrh Velje glave i na Pavlov krš, s kojeg slazi na rijeku, koja se zove Velja rijeka, a jedan je od izvornih krakova rijeke Oraoštica. Veljom Rijekom ide granica do ušća Potoka smokovjenačkog, koji joj pritječe s desne strane (dolazi od česme Smokovjenca), a dalje prelazi preko mnogih uzvišenja, među kojima su najglavnija: Rajetin krš, Konj (glavica i grede), Rajkov krš, Za-Police, vrh Laleva brijega, vrh Male skale, vrh Kosmate glavice, vrh Veljeg Vilina, Tatinje i Tatarija. 
Rijeka Crnojevića, kod Pavlove strane
O pojmu nahije
Crnogorska plemena formirala su se više uslijed ekonomske nužde i geografskih prilika nego na krvnoj osnovi. Plemena Stare Crne Gore izuzev Ozrinića, ne navode porijeklo od jednog fiktivnog pretka. Nedostatak krvnog srodstva među crnogorskim plemenima usporio je proces stapanja u jednu cjelinu. Sva teritorija Crne Gore nije bila pokrivena plemenskim tvorevinama. Postoji niz varijanti od teritorijalno-upravne organizacije do čvrsto izgrađenih plemena. Plemenska organizacija izgrađuje se na osnovu starih teritorijalnih podjela koje Turci uzimaju kao osnovu za novu upravnu podjelu na nahije. Riječ nahija je turskog porijekla. Nahija nije savez plemena nego teritorijalno-upravna organizacija. Kao takva, nahija je imala veliki značaj u onim oblastima Crne Gore đe je zadržana stara župska podjela. Krvna osveta bila je obavezna i za nahiju još sredinom XIX vijeka. Sa razvitkom plemenske organizacije, u Crnoj Gori se izgrađuju i njen samoupravni aparat i institucije. Iz prvih turskih popisa vidi se njena teritorijalno-upravna podjela na nahije i seoske knežine. Broj knežina postepeno opada, odnosno stapa se s drugim knežinama u jaču i veću cjelinu. Oslobodilačka borba naroda Crne Gore u XVIII vijeku uslovila je dovršenje formiranja plemena. Borba protiv Turaka nije se mogla uspješno voditi bez unutrašnjeg zbijanja plemena i tijesne međuplemenske saradnje. U tom procesu broj knežina i knezova opada. Jača bratstva objedinjuju oko sebe slabija i postaju kičma plemena. XX vijeku taj proces je vidan i dosta brz. Tek krajem XVIII vijeka plemena će dobiti ustaljenu organizacionu formu, kakva je poznata početkom XIX vijeka, kakvu je zatekao Vuk Karadžić u Crnoj Gori. On kaže: "Osim vladike, svaka nahija ima jednog serdara, a svako pleme jednog vojvodu, kneza i barjaktara, i sva ova zvanja su nasljedna u nekojim porodicama. Osim ovijeh ima u svakom plemenu znatnijeh ljudi koji uživaju neki ugled i zovu se glavarima". Po Vuku nije bilo razlike između knežine i plemena. Ovo je tipična vojnodemokratska plemenska organizacija koja je izrasla iz oslobodilačke borbe naroda Crne Gore. IZVOR TEKSTA: Dr Gligor Stanojević, Razvitak crnogorskog plemenskog društva, Montenegrina.net |
ŠTO VIDJETI I POSJETITI? Planine: Lovćen Fotografija: Ušće Crnojevića rijeke u Skadarsko jezero; Crnojevića rjeka kod Pavlove strane Naselja: Rijeka Crnojevića, Karuć Panoramske ceste: Rijeka Crnojevića - Poseljani - Virpazar; Rijeka Crnojevića - Rvasi Aktivnosti: Kajakom i kanuom po Rijeci Crnojevića. Pješački uspon na vrh otoka Vranjina. 
|
| Reljef |
|
Od cetinjskog dijela podlovćenske Crne Gore teren se spušta područjem nekadašnje Riječke nahije do zapadnog oboda Skadarskog jezera i Zetske ravnice. Obuhvaća terene vapnenačkih i vapnenačko-dolomitnih brda. Uz rub Skadarskog jezera područje je Ceklina i flišni tereni Ljubotinja i Građana.
Nizom paralelnih nerazvedenih dolina ovo područje se veže na kršku visoravan (vidi Katunska kraška zaravan) čiji je sastavni dio nastao tektonskim spuštanjem. Forme reljefa nešto su izraženije dolinom Rijeke Crnojevića i Dobrskom udolinom. Na kontaktu ove zone sa Skadarskim jezerom, javljaju se brojni manji otoci i poluotoci (Prevlaka, Andrijska gora, Liponjak, Čakovica), a s druge strane, duboko usječenom dolinom Rijeke Crnojevića i nizom zaljeva i zatona prodiru plitke vode Skadarskog jezera s močvarama u ravnim terenima. Ovo područje se razlikuje krške zaravni prije svega nižom nadmorskom visinom, ispod 700 m n.v. i istočnom ekspozicijom prostora, kao i hidrološkim odlikama. Premda je ovo krško podučje, nešto se češće javljaju ravniji tereni na prostoru Dobrskog sela, Ljubotinja, Rvaša i Župe, a neposredno uz Skadarsko jezero i aluvijalna ravan plavnog Ceklinskog polja. U ovoj nahiji nema planina, a najveća su brda: Ceklinštak, Kostadin, Bobija, Dobrštak, Viranj, Debeljak i Vrtijeljka. |
| Klima |
|
U Skadarskom bazenu vlada izmijenjena sredozemna klima, koja se od primorske razlikuje vrućim ljetima i nešto hladnijim zimama.
|
| Klima |
|
Niski rub depresije Skadarskog bazena predstavlja hidroakumulacijsku zonu s više jačih vrela i izvora, i nekoliko manjih riječnih tokova (Rijeka Crnojevića, Karuč, Karatuna, Bazagurska matica, Biševina, Šegrtnica i Mala Morača), koje se nakon kratkog toka ulijevaju u Skadarsko jezero.
|
| Vegetacija |
|
Flora je bujnija, a obradivih površina ima više po uvalama i na flišnim padinama Ljubotinja i Građana. Od kultura su posebno važne loza i smokva, a od samoniklih divlji šipak, šikare, grab, cer, košćela i drača.
|
Plemena Riječke nahije
Riječku nahiju narod dijeli na pet plemena. Sredinu nahije i cijeli njezin sjeveroistočni dio zahvaća najveće pleme, Ceklin. Zapadno od njega su dva mala plemena: Kosijeri (sjevernije) i Dobrsko selo (južnije). Južno je od Ceklina veliko pleme Ljubotinj, a opet juzno od njega pleme Gradjani (Građani).
Za jedinstvo Riječke nahije i za tjesnije veze njenih plemena jednoga s drugim nego s plemenima izvan njihove nahije, od najvećeg je značaja bio odnos ovg kraja prema dolini Crnojevića rijeke. Ova je rijeka, koja je bogata vodom i plovna, predstavljala od uvijek vrlo važan čimbenik u životu stanovništva ovih predjela, oskudnih i najpotrebnijim količinama vode. A cijela je oblast Riječke nahije bas nagnuta ka dolini te rijeke, te je ona njeno prirodno središte, sabirno područje svih odnosa, koje njeno stanovništvo ima i među sobom i s vanjskim svijetom. Uslijed toga je čak i pleme Gradjani, čije područje inače čini izuzetak, jer je najvećim dijelom nagnuto prema Crmnici, ipak uvučeno u sferu Crnojevića rijeke, naročito i zbog toga, što je glavno i staro središte ovoga plemena na sjeveru, blizu Ljubotinja. Od kolikog je značaja dolina Crnojevića rijeke, vidi se i po tome, što je u njoj dosta rano nastalo naselje Rijeka (Rijeka Crnojevića, op.), koja je dugo bila glavno trgovačko središte cijele stare Crne Gore.
Riječku nahiju narod dijeli na pet plemena. Sredinu nahije i cijeli njezin sjeveroistočni dio zahvaća najveće pleme, Ceklin. Zapadno od njega su dva mala plemena: Kosijeri (sjevernije) i Dobrsko selo (južnije). Južno je od Ceklina veliko pleme Ljubotinj, a opet juzno od njega pleme Gradjani (Građani).
Za jedinstvo Riječke nahije i za tjesnije veze njenih plemena jednoga s drugim nego s plemenima izvan njihove nahije, od najvećeg je značaja bio odnos ovg kraja prema dolini Crnojevića rijeke. Ova je rijeka, koja je bogata vodom i plovna, predstavljala od uvijek vrlo važan čimbenik u životu stanovništva ovih predjela, oskudnih i najpotrebnijim količinama vode. A cijela je oblast Riječke nahije bas nagnuta ka dolini te rijeke, te je ona njeno prirodno središte, sabirno područje svih odnosa, koje njeno stanovništvo ima i među sobom i s vanjskim svijetom. Uslijed toga je čak i pleme Gradjani, čije područje inače čini izuzetak, jer je najvećim dijelom nagnuto prema Crmnici, ipak uvučeno u sferu Crnojevića rijeke, naročito i zbog toga, što je glavno i staro središte ovoga plemena na sjeveru, blizu Ljubotinja. Od kolikog je značaja dolina Crnojevića rijeke, vidi se i po tome, što je u njoj dosta rano nastalo naselje Rijeka (Rijeka Crnojevića, op.), koja je dugo bila glavno trgovačko središte cijele stare Crne Gore.
Pleme Dobrsko Selo
Njegovo je glavno i staro sjedište područje istoga imena, koie čini duboku i prostranu kotlinu, okruženu sa svih strana brdima i planinama, među kojima su najviši: na zapadu Granica i Vrtijeljka, na jugu Ceklinštak, na istoku Mekavac i na sjeveru Dobrštak. U ovoj svojoj tako zatvorenoj oblasti i stiješnjeni sa svih strana velikim i jakim plemenima - Cetinjanima, Ceklinom i Ljubotinjem - Dobrljani su bili u istim prilikama kao i Kosijeri i ne bi se mogli širiti ni na koju stranu. Ali se dogodio poseban slučaj, koji im je pomogao, da ipak svoje pleme povećaju povelikim komadom zemljišta. U vrijeme velikih borbi u 17. stoljeću, koje su vodili Ceklinjani s Bjelicama, Dobrljani su pomagali Ceklinjanima, i kad se poslije, s obzirom kako su Bjelice prognane, dijeljeno oteto zemljište, Dobrljani su dobili predjel, koji je podaleko na sjeveroistoku od njihove plemenske oblasti i sa svih strana okružen naseljima plemena Ceklina. Oni su taj predjel odmah i naselili, i on se po njima prozvao imenom Dobrska Župa. Ali, premda su Dobrljani u Dobrskoj Župi tako reći usred plemena Ceklina i daleko od svoga plemena, oni se ipak u svakom pogledu drže "u zajednici sa svojim plemenom, samo što s okolnim selima ceklinskim imaju u zajednici popa; crkvu imaju posebnu, i ne daju, da se pred njom sahranjuju Ceklinjani..." Tako imamo ovdje sasvim posebn primjer: da se dio plemena, koji je od svoje plemenske oblasti sasvim odvojen tuđim plemenom, i dalje drži u tijesnoj zajednici sa svojom maticom i čini potpunu plemensku cjelinu s njom. - Razumije se, da je ovakav, sasvim neobičan, odnos između matice i njene odvojene naseobine bio jedino moguć zbog vrlo povoljnih i izuzetnih prilika: prvo uslijed toga, što su Dobrljani bili stalno u prijateljskim odnosima s plemenom Ceklinom, te ono nije radilo nikakve smetnje takvim odnosima; a drugo, što su već u prvoj polovici 19. stoljeća nastale sređenije prilike u Crnoj Gori kao državi, te su i manja plemena i bratstva bila osigurana od nasilja svojih jačih susjeda. Tijesnim vezama između Dobrskog Sela i Dobrske Župe vrlo je mnogo doprinijelo i to, što glavnu masu ovoga plemena čine dva velika bratstva, koja su ujedno i njegovi najstariji stanovnici. To su: Gornjevučani (51 dom) i Dobrilovići (61 dom). Od 168 domova, koliko ih ima u cijelom plemenu, oni sa svojih 112 domova čine skoro tri četvrtine. U kraju Dobrskom Selu ima 124 doma (od toga: 42 Gornjevučana i 34 Dobrilovića), a u Dobrskoj Župi 44 doma (od toga: 27 Dobrilovića i 9 Gornjevučana). Pleme Ljubotinj
Ljubotinj je jedno od pet crnogorskih plemena iz Riječke nahije Danas je Ljubotinj geografska odrednica i odgovara teritoriju nekadašnjeg plemena. Prva postojbina Ljubotina nalazila se pod brdom Viranjem, odakle su se raširili u krajeve istočno i jugoistočno od njega, u povećoj kotlini omeđenoj brdima Viranj, Osmin, Svinjštik i drugima. Glavna naselja koja su ovdje osnovali su Boguti, Mužovići, Prekornica i Vignjevići. U Ljubotinje pripadaju bratstva Sarapi, Radomani sa Džonovima, Vujovići, Pejakovići, Drecuni, Lubarde, Prlje, Boškovici, Šabani. Posljednje bratstvo navodno dobiva ime po izvjesnom Nikoli Dragoslavljeviću koji je na sebe obukao odijelo ubijenog Turčina Šaban-bega, a njegovim nasljednicima ostade naziv Šabani. Pleme Ljubotinj bilo je snažno još u 16. i 17. stoljeću i imalo velik utejcaj na naselja na sjeveroistoku, Začir, Dubova i Smokovci koja im se priključiše, a i Turci su iz njihove sredine postavljali 'spahije' i smatrali ih starješinama nad Crnom Gorom. U 17 stoljeću ratoborni Ljubotinjani zaratiše s plemenom Ceklin protiv Bjelica, protjeraše ih sa riječkog područja a preotetu zemlju međusobno podijeliše. Ljubotinjani dobiju kraj do brda Kramolina i dalje prema Skadarskom jezeru, te rasele prastanovnike Donjih Sela, sela Njive, Čukovići i Poseljani. Na područje Donjih sela počeli su se naseljavati za stalno već u drugoj polovici 18. stoljeća, braneći pritom da to čine i novi suplemenici porijeklom iz spomenutih sela Začir, Dubovi i Smokovci, pa taj kraj ostade naseljen stanovništvom istoga porijekla, odnosno od starih ljubotinjskih bratstava Vujovića, Radomana, Sarapa, Lubarda i nešto Pejakovića, Prlja i Drecuna. U pridruženim Donjim selima sastav stanovništva je prilično drugačiji, uz tek nešto kuća koje imaju pravi Ljubotinjani, tamo su pretežno naseljeni Kusovci, Kaluđerovići - Milaševići i Đurovići u selu Začiru; u Dubovi su Šoći i Jovetići; i u Smokovcima stanovništvo čine bratstva Ivanovići Rakčevići i Zlotvorović. U Vignjevićima postoji crkva Sveti Nikola koja je sagrađjena 1835.god. za porebe stanovnika. U Vignjevićima zive bratstva Boškovići, Dapčevići, Nikolići, Crvenko, Kambani, Nikinovići i Lubarde. Od poznatijih osoba iz Vignjevića su: Petar Lubarda slikar, Peko Dapčevic narodni heroj, Krsto Bošković major avijacije, Jovo Nikinović predsjednik općine Cetinje, itd. Selo Ljubotinj je u Drugom svjetskom ratu dalo 14 narodnih heroja o čemu svjedoči spomenik koji se nalazi u centru. Ljubotinj je bio i općina, a ovdje se nalazila jedna od prvih knižnica u Crnoj Gori. Pleme Kosijeri
Pleme Ceklini Pleme Građani
-
|
Plemena Stare Crne Gore
Autor: Ivan25 (Wikipedija) PROČITAJ VIŠE
Budo Simonović: Najmasovnija ubistva u Crnoj Gori: Sto glava zbog sitne uvrede. DAN, 3.9.2022.
|
|
Oktoih prvoglasnik
Gospodar Ivan Crnojević
Proizvodnja: TV Crne Gore 
Rijeka Crnojevića
Objavljeno u: Crna Gora, putovanje kroz unutrašnjost - dr. Bernard Shwarz, 1883. godina |
Priče iz kraja
|
Skadarsko jezero 1 i 2
Datum objave: 1.4.2017. Autor: Slobodan Rakovic Opis. Dva dokumentarna filma od po 30 minuta čine jednu celinu o Skadarskom jezeru odnosno delu koji pripada Crnoj Gori. Autor je u jesen 1998. godine proveo 12 dana u čamcu na jezeru. Obišao je sva ostrvca i sve manastire, popeo se u tvrđavu na Žabljaku Crnojevića, snimao u vruljama- podvodnim izvorima- zimovnicima ukljeve, bio u ribolovu na krapa i jegulje, snimio retku floru i faunu Skadra, Rijeku Crnojevića... |
|
Dolina rijeke Crnojevića
Pogled iz smjera Gornjeg Ceklina na dolinu Crnojevića rijeke. U dubini, na dnu doline leži naselje Rijeka Crnojevića. Uska krivudava cesta sa serpentinama povezuje Cetinje s Rijekom Crnojevića i prolazi pored Gornjeg Ceklina. |
|
Dobrsko Selo
KOORDINATE: 42.374333, 18.958666; NADMORSKA VISINA: 350 m; BROJ STANOVNIKA: 132 (2003.); WIKIPEDIJA - Dobrsko Selo
Dobrsko Selo je naselje u općini Cetinje. Leži istočno od Cetinja u prostranoj i dubokoj uvali, između brda Dobrštaka, Vrtijeljke i Ceklinštaka. U 15. stoljeću spominje se pod imenom Dobro, a ponekad i Gornje Dobro. Stari naziv dat je zbog plodnosti zemljišta, a današnji zbog položaja kuća koje su do brda. Kretanje broja stanovnika u prošlosti: 337 stanovnika (1948. godine); 331 (1953.); 287 (1961.); 205 (1971.); 166 (1981.); 97 (1991.,); 132 (2003.), od toga Crnogoraca 124 (93.93%), Srba 5 (3.78%). Što vidjeti i posjetiti? Manastir Dobrska Ćelija - Manastir pripada Mitropoliji crnogorsko-primorskoj Srpske pravoslavne crkve. Sagrađen je u vrijeme Ivana Crnojevića, u 15. stoljeću i smatra se da je bio metoh Cetinjskog manastira. Sam naziv manastira govori da je na tom mestu prvobitno bila isposnica. U manastiru je živio crnogorski vladika Sava Očinić u doba kada je razrušen stari Cetinjski manastir. Vladika Sava je sahranjen ispred manastirske crkve gdje se i danas nalazi njegova grobnica.
Manastir Ćelija Dobrska
Autor Fotografije: Jovan Pvićević (Panoramio) |
Lipa (Lipa Dobrska)
KOORDINATE: 42.370833, 18.951667; BROJ STANOVNIKA: 132 (2003.); WIKIPEDIJA - Lipa (Cetinje) Lipa je zaseok Dobrskog Sela. Kretanje broja stanovnika u prošlosti: 138 stanovnika (1948. godine); 111 (1953.); 79 (1961.); 60 (1971.); 47 (1981.); 33 (1991.,); 23 (2003.), od toga Crnogoraca 23 (100%). Lipska pećina
Lipska pećina nalazi se u zaseoku Lipa. Ukupna dužina pećine iznosi 3410 m. Bogata je pećinskim nakitom (stalagmitima i stalaktitima) i draperijama. Pećina se sastoji od nekoliko cjelina koje se razlikuju kako po obliku tako i po postanku, razvoju, hidrološkim funkcijama nekada i sada. Izdvajaju se cjeline: Ulazni kanal, Fosilni ulaz, Glavni kanal, Jezerski kanal, Salomna dvorana sa salomnim kanalom, Dvorana stubova, Raskršće, Dotočni meander, Ponorski i Glinoviti kanal. Utvrđeno je da s Manastirskom, Strugarskom i Obodskom pećinom pripada jedinstvenom sustavu cetinjskih pećina. Prvi put je uređena 1938. godine. Zaštićena je 1968. godine. Zašticeno prirodno dobro „Lipska pećina" je dato na korišcenje putern privatnog javnog partnerstva Turističkom preduzeću „Lipska pećina" D.O.O. na razdoblje od 25 godina. [1] Ulaz u špilju je udaljen 5 km od Cetinja, na cesti Cetinje-Podgorica uz vidikovac Belveder. Tu se nalazi parkiralište za posjetitelje, odakle ih do Lipske pećine vozi turistički vlak. ►Lipska pećina - službena stranica Plan upravljanja za zaštićeno prirodno dobro “Lipska pećina” u Prijestonici Cetinje Nacrt, Cetinje, 2013. (PDF)
Lipska pećina uskoro otvorena za posjetioce, RTCG, 5.6.2015. Ovako izgleda nova turistička atrakcija Cetinja - Lipska pećina (GALERIJA), Vijesti.me, 11.7.2015. Lipska pećina – izazovno putovanje kroz podzemni svijet, Boka News, 27.9.2015. Lipa cave: An authentic cave experience, Living in Montenegro - blog, 24.8.2015. 
U Lipskoj pećini
Izvor fotografije: www.lipa-cave.me 
Lipska pećina
Izvor fotografije: http://www.montenegro.travel 
Stari nacrt Lipske pećine
|
|
Vrtijeljka (871 m)
Vrtijeljka je brdo jugoistočno od Cetinja, između sela Lipa (Dobrska) i Pejakovići. Brdo je poznato po bitci između grupe koju je predvodio Bajo Pivljanin i nadirućih otomanskih snaga koje je vodio Sulejman-paša Bušatlija (Skadarski) 1685, godine.
Trenutno se u podnožju vrha nalazi nesanirano odlagailište otpada koje ovdje postoji od 1987. godine. Bitka kod Vrtijeljke U vrijeme Morejskog rata (1684.-1699.) Turci su organiziri dvije vojne ekspedicije s ciljem da likvidiraju crnogorski otpor i 1685. godine turska je vojska, pod komandom Sulejman-paše Bušatlije, prodrla na Cetinje. Pohod Sulejman-paše na Crnu Goru počeo je vojnim akcijama protiv plemena Kuča i Klimenta. Kako su ova plemena primorana na pokornost i čak mobilirana u pohod na Cetinje, čime je Sulejman-paša potpuno osigurao zaleđe, usmjerio je sve svoje snage prema Cetinju. Pohod je praćen velikim pustošenjima i razaranjima koje su Crnogorci podnosili, pružajući žilav otpor u teškim uzastopnim bojevima. Neposredno uoči ulaska turskih borbenih kolona u Cetinje odigrao se odsudni boj na Vrtijeljci 7.5.1685. godine, u kojemu je odred „bokeljskih hajduka" i Crnogoraca, pod vodstvom Baja Pivljanina, izginuo „pjevajući i Turke bijući", braneći i izgrađujući mit po kojemu neprijatelj ulazi u Cetinje samo preko mrtvih Crnogoraca. Njegovu glavu, kao veliki trofej Sulejman-paša Bušatlija će poslati u Istanbul. IZVORI Neosvojivo Cetinje, Monitor Online, 27.11.2009. Wikipedija - Vrtijeljka
|
Položaj brda Vrtijeljka
Detalj topografske karte, 1:25.000, sekcija Cetinje 676-2, tiskano 1967., prema stanju iz 1966. godine. PJEŠAČKE STAZE
Pristup Vrtijeljci KRATKA TURA (1 H) Iz podučja Zabrđa na cesti Cetinje-Budva, laganom šetnjom do Vrtijeljke. S brda se pruža odičan pogled na Cetinje, Ceklin i Skadarsko jezero. Cetinje - Vrtijeljka - Lipci - Rijeka Crnojevića CJELODNEVNA TURA Opis rute: Iz podučja Zabrđa do Vrtijeljke. Silazak preko Gnjila do sela Lipe i Lipske pećine, potom dalje nizbrdo do Rijeke Crnojevića. 
PETAR LUBARDA, Vrtijeljka
Godina: 1950; Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 80,8x63,8cm; Djelo se nalazi u Narodnom muzeju Crne Gore na Cetinju Kilibarda - Moja strana istorije "Bajo Pivljanin"
Proizvodnja: RTV Vijesti |
|
Rijeka Crnojevića
Kameni most u Rijeci Crnojevića poznat je kao "Danilov most", jer ga je podigao knjaz Danilo 1853. godine u spomen na svoga oca Stanka Petrovića. Na lijevoj obali rijeke, uz most podigao je jednokatnu kuću poznatu kao "Mostina". |
Rijeka Crnojevića
|
Crnojevića rijeka
Rijeka Crnojevića ili Crnojevića rijeka (ćiril. Црнојевића ријека) je rijeka u Crnoj Gori, koja je ime dobila po vladarima iz crnogorske dinastije Crnojevića. Izvire pod Obodom, iz Obodske pećine, kao vrlo snažno vrelo, a zatim teće na istok, ali po kratkom toku od 3,5 km skrene na sjever, u velikom polukrugu prijeđe u jugoistočan pravac toka i tako se ulije u Skadarsko jezero. Rijeka je bogata otocima, od kojih je najznatniji Odrinjska gora. Nema važnije pritoke. Dužina toka je 13 km, a površina slijeva je neodređena, oko 70 km². Jedna je od rijetkih rijeka koja je plovna već nakon prvog kilometra. 
Nekadašnji ljetnikovac kralja Nikole u Rijeci Crnojevića
Izvorni opis (s engleskog): Ovo je bio ljetni dom crnogorskog kralja Nikole prije nego što je svrdnut i otišao na neodređeno vrijeme u Pariz. To je ništa više od vinogradarske kućice i nalazi se u malom mjestu s pogledom na Skadarsko jezero. Na terasi, kralj, drži svoj dvor. Vladao je više poput seoskog štitonoše nego kao pravi kralj. Ljudi su dolazili da im prođe dan ili da podnesu prigovor, koji bi on razmotrio i donio presudu, a njegova odluka je nakon toga postala zakon u zemlji. Radeći na pružanju pomoći u Lontonogru, Američki Crveni križ koristio je kraljevski dom kao distribucijsku stanicu, gdje potrebiti ljudi mogu doći po američku odjeću, hranu i lijekove. Kralj Nikola i dalje se jako zanima za svoju zemlju i njezinu dobrobit, a iz Pariza je poslao brojne zahvalnice i čestitke Crvenom križu za njegov rad (Albania Scutari, 1920. [primljen datum 19. siječnja] Fotografija. https://www.loc.gov/item/2017671018/ ) |
Rijeka Crnojevica Crna Gora - drone-monkeys.com
Datum objave: 4.5.2015. Autor: DroneMonkeys Opis. Snimanje iz vazduha rijeke Crnojevic, Crna Gora Ukoliko ste u mogućnosti, snimak pogledajte u FullHD ili 4k rezoluciji. Snimanje na terenu: DroneMonkeys Postprodukcija: DroneMonkeys Obodska pećina (Lokalni Hodači)
Datum objave: 27.4.2021. Autor: Lokalni Hodači Opis: Proljećna, sunčana tura do Obodske pećine, ali i posjeta starom gradu iznad Rijeke Crnojevića. Zbog zmija i ostalih gmizavaca, najbolji period za turu su rano proljeće i jesen. |
|
Riječki grad - Obod Obod (ćir. Обод, također se naziva i Riječki grad) je tvrđava, s podgrađem, za kratko vrijeme (od 1475. do 1482. godine) prijestolnica države Zete. Njeni ostaci se nalaze na brežuljku, iznad gornjeg toka Rijeke Crnojevića, kod današnjeg naselja Rijeka Crnojevića. Sagradio ju je Ivan Crnojević, povlačeći se 1475. godine iz Žabljaka (Žabljak Crnojevića) ispred Osmanlija. Na tom mjestu je podigao i manastirsku crkvu sv. Nikole, smještajući u manastir sjedište Zetske mitropolije. U Obodu je radila prva južnoslavenska tiskara, Obodska štamparija. Osnovao ju je Đurađ Crnojević, i u njoj su štampani Oktoih i Psaltir. Prestala je s radom kad je Đurađ napustio Crnu Goru. Iz Oboda je prijestolnica morala biti preseljena u Cetinjsko polje, gdje je podignut novi dvor i manastir. 
Ostaci Riječkog grada - Oboda i spomen-ploča
Autor fotografije: Pobori.com (Panoramio)  Stranica Oktoiha petoglasnikaTiskana je u Crnojevića štampariji na Cetinju, 1494. godine. Štamparija Crnojevića ili Obodska štamparija na Obodu
Ova srednjovjekovna crnogorska tiskara, prva ćirilična tiskara na Balknu, koja se nalazila na Obodu, a kasnije i u dijelu Cetinjskog polja zvanom Lovćenski dolac, predstavlja svojevrstan kulturni fenomen, jer se ona javlja samo četrdesetak godina od tiskanja Gutembergove Biblije (1455.). U to vrijeme Crna Gora, poljednja slobodna država na Balkanu koja je odojela turskoj okupaciji, bila je neznatne vojno-političke moći. Brojala je oko 20 do 30.000 stanovnika i obuhvaćala je samo planinske predjele između Boke kotorske i Skadarskog jezera. Zavjetovanje Ivan Crnojević je uvidio da tijekom mnogobrojnih ratova koje su Crnogorci vodili, najviše stradaju pravoslavne crkve i bogoslužbene knjige u njima. On na svoj način doprinosi obnavljanju Zetske mitropolije osnivanjem Cetinjskog manastira, a najstarijem sinu Đurđu usađuje ljubav prema crkvenoj knjizi. Vidjevši kako njegov narod pritišće Islam, a u crkvama nema svetih knjiga, zavjetovao se da će crkve opskrbiti knjigama, što će kasnije ostvariti Đurađ. Međutim, da li je osnovana od Ivana ili Đurađa Crnojevića, kada je i gdje počela s radom (u Mlecima, Obodu ili Cetinju) i što je s njom bilo poslije Đurđevog odlaska iz Crne Gore (kraj 1496.) nije potpuno rasvijetljeno. Kako je Ivan Crnojević bio u dobrim odnosima s Republikom Venecijom, u razdoblju od 1466. do početka 1478. godine (od početka 1479. do kraja života stupio je u otvoreno neprijateljstvo sa Venecijom) imajući u vidu da se tiskara u Veneciji pojavila 1469. godine - pretpostavlja se da je pri kraju razdoblja savezništva (1476.-1478.) osnovana štamparija u Crnoj Gori. Prva knjiga Tadašnji gospodar Crne Gore Đurađ Crnojević 1492. u Veneciji nabavlja tiskarski stroj s pokretnim slovima i počinje tiskati bogoslužbene knjige. Prva knjiga iz ove tiskare izlazi 4.1.1494. nakon čitave godine upornog rada i nosi ime Oktoih - prvoglasnik. Crnojevića štampariju i sam tisak je vodio jeromonah Makarije, dok je sedam monaha ukrašavalo knjige. Nakon ženidbe Đurađa Crnojevića s Jelisavetom Erico, Đurađ je mogao poslati ljude u Veneciju. Oni su tamo, među njima i Makarije, upoznali osnove tiskarstva, tehniku tiska, nabavljaju presu, alat i veće količine papira (koji u Kotoru nisu mogli u toj količini nabaviti). Pripremni posao se obavljao tijekom 1491. ili 1492. godine. Kuriozitet čine olovna slova, pokretne matrice za inicijale i grafičku ornamentiku i ilustracije koje su u potpunosti rađene u Crnoj Gori. Tiskani naslovi
Prestanak rada Štamparija je poznata kao prva južnoslavenska ćirilična štamparija, i prva državna štamparija na svijetu. Do sada je utvrđeno da je Štamparija Crnojevića tiskala pet knjiga, ali samo iz jedne od njih, iz Psaltira, se vidi da je tiskana na Cetinju. Godine 1496. je prestao rad Štamparije Crnojevića. IZVORI KERN, Ivan; Štampane knjige Crnojevića i Vukovića u “Gutenbergovoj galaksiji”, Portal Analitika.me, 28.3.2017. WIKIPEDIJA, Štamparija Crnojevića (Crnojevića tiskara) |
Manastir sv. Nikole, Obod
Autor fotografije: Jovan Pavićević (Panoramio) 
Spomen ploča Crnojevića štampariji
Autor fotografije: Pobori.com (Panoramio) Na značaj Crnojevića štamparije ukazuje i činjenica da je u vrijeme njenog rada mnogi od velikih europskih gradova nisu posjedovali; Berlin je osniva 1540. god., Moskva 1553., Varšava 1580., Istanbul 1729., a na slavenskom jugu Beograd 1552., Ljubljana 1575., i Zagreb 1695. godine. Crna Gora nije imala sreće sačuvati više od nekoliko primjeraka prve tiskane knjige na njezinom tlu, Oktoiha prvoglasnika (1493.-94.), mada ih u svijetu ima registriranih više od stotinu. Makarije od Crne Gore izvorno Makarie ot Črnie Gori (rođen oko 1463. - umro poslije 1533.) Jeromonah i mitropolit, crnogorski tiskar i prvi tiskar ćiriličnih knjiga među južnim Slavenima, izradio Oktoih i druge bogoslužbene knjige u Crnojevića štampariji od 1492. do 1496. godine. Jeromonah Makarije je bio prvi tiskar na prostoru južnih Slavena. Bio je glavni majstor Štamparije Crnojevića na Obodu (Cetinju). Smatra se da se Makarije i ranije bavio tiskarskim zanatom u Veneciji u tiskari Alda Manuzija, gdje je izučio tipografsku vještinu. U Crnoj Gori je, za potrebe Crnojevića štamparije napravio olovna tipografska slova, pokretne matrice za inicijale, raskošnu grafičku ornamentiku i ilustracije. Uveo je u Štampariji Crnojevića tehnički postupak kod kojeg se naslovi pojedinih poglavlja režu iz jednog klišea (u jednom komadu). Zaslužan za tiskanje knjige Oktoih - osmoglasnik u Štampariji Crnojevića, godine 1494. i dr. knjiga. Pred prodorom Turaka, koncem 1496. gdine, s crnogorskim vladarom Đurađom Crnojevićem napustio je Crnu Goru. Na poziv velikog vojvode Vlaške Radula, za kojeg je bila udana kćer Ivana Crnojevića, Makarije tamo odlazi i nastavlja tiskati pravoslavne knjige te postalja temelje rumunjskog tiskarstva. Makarije je u Vlaškoj postao i mitropolit. Između 1526. i 1528. napisao je zemljopisnu studiju Tlkovanije, o kojoj iznosi podatke i o dinastiji Crnojevića. Potom odlazi na Svetu Goru (manastir Hilandar). Godine 1526. spominje se kao iguman. Pretpostavlja se da je pomogao i u formiranju hiladarske tiskare. Posljednji podatak o Makariju potječe iz 1533. godine. Bista Jeromonaha Makarija danas se nalazi u krugu Zavoda za izradu novčanica, u sastavu Narodne Banke Srbije u Beogradu.  Zeta, Lješkopolje i Skadarsko jezeroAndrija Jovičević Andrija Jovičević
Obod, 8.2.1870. - ... Rođen je na riječkom gradu Obodu. Bio je istaknuti pedagog, publicist i pripovjedač, u narodu poznat kao učitelj Andro. Sa šesnaest godina počeo je učiteljsku karijeru u manastiru Morača, zatim je radio u Poljima Kolašinskim, Golubovcima, Bjelicama i na Čevu. Za prvog predsjednika Crnogorskog učiteljskog udruženja izabran je 1901. u Nikšiću. Objavio je bogatu etnološko-antropo-geografsku građu o crnogorskim plemenima, nahijama, jeziku, običajima. Njegova poznatija djela su: Domaće vaspitanje i njegovanje djece u Crnoj Gori, Slike iz prošlosti Ceklina, Manastiri u Crnoj Gori i Dnevnik iz albanskih ratova. Bibliografija Andrije Jovićevića ima preko 120 jedinica, kojima su obuhvaćeni stručni radovi, prilozi, prikazi, udžbenici i pripovijetke. |
|
Rvaši
KOORDINATE; 42.3418, 19.3098; NADMORSKA VISINA: 100-150 m ; BROJ STANOVNIKA: 52 (2011.); WIKIPEDIJA: Rvaši
Rvaši su selo u opći Cetinje u Crnoj Gori. Prema nekim zapisima, može se zaključiti da su Rvaši veoma staro naselje, posebno današnji zaseoci Pipac, Doljani i Galak. Prema navodima dr. Pavla Radusinovića, u turskim defterima navodi se da su Rvaši 1521. godine imali 13 kuća (Dr Pavle S. Radusinović, Naselja Stare Crne Gore posebni dio, Srpska akademija nauka i umetnosti i Narodna knjiga, Beograd, 1985, str. 281). Gotovo stoljeće kasnije, Kotoranin Marijan Bolica, po zapovijedi mletačke vlade, proputovao je tadašnji skadarski sandžak, opisao ga i tiskao u Mlecima 1614. godine. U taj opis ušla je i Crna Gora, koju je Bolica podijelio na pet dijelova: Katuni, Ljubotinj, Pješivci, Cernica i Lješkopolje. U okviru Ljubotinja, on navodi selo Rvaši, koje je tada imalo 18 domova i 40 vojnika. Starješina sela zvao se Jovo Raičev (Andrija Jovićević i Mihail Strugar, Slike iz prošlosti Ceklina, od naseljenja današnjijem stanovništvom do ratne 1852. g., Zagreb, 1902, str. 66). U narednih 150 godina, starosjedilačko stanovništvo se raselilo, vjerojatno zbog čestih upada Turaka, a i pod pritiskom katunskog plemena Bjelice. Prema nekim izvorima, Ceklinjani su počeli naseljavati Rvaše između 1770. i 1790. godine.«…Prvo su naselje učinili Gazivode pri Bogdaniću i Strugari pri Rvaškom Polju. Za ovima su dodigli ovdje Šofranci, Jovićevići i Kostići; ostali su se docnije doselili na imanja, koja su kupovali u pojedinih seljana…». Godine 1865. Rvaši su imali 85 domova, a 1925. bilo je 92 doma sa 483 stanovnika. IZVORI Branko Vladović, Zapisi; Beograd, Bijelo Polje, 2005. Rvaši, Selo u Ceklinu, web-stranica Wikipedija |
Carev Laz
Carev Laz je povijesno najpoznatije mjestu u Rvašima. Ovaj se zaseok Rvaša nalazi na 15-tom kilometru magistralne ceste Podgorica - Cetinje, odnosno dva kilometra od Krnjičke Kamenice prema Cetinju. Sadašnji spomenik, koji se nalazi na platou Belvedera (ovaj plato ima isto ime kao i Belveder kod Cetinja), podignut je 1954. godine. Njegova lokacija nije određena prema mjestu sukoba u bitci na Carevom Lazu. Povod za podizanje spomenika bile su dvije barikade koje su u 13-julskom ustanku 1941. godine postavili ustanici iz Rvaša i Bobije i to u Đikanovića Lazinama i na Torijunu. Barikade su bile postavljene italijanskom okupatoru, koji je već bio okupirao Crnu Goru u Drugom svjetskom ratu. Napis na spomeniku glasi: Uspomena na slavnu pobjedu Crnogoraca nad Turcima 1712. godine i na junačke borbe crnogorskih partizana za slobodu 13. jula 1941. godine Bobija i Vezačka pećina (Lokalni hodači)
Datum objave: 10.4.2021. Autor: Lokalni Hodači Opis: Popodnevna tura do Riječke nahije uz neplaniranu posjetu Vezačkoj pećini. Regularan put do pećine ne postoji a ulaz u istu je zvanično zabranjen, iako smo mi morali kratko proviriti :) Uspon do Bobije je lak i sve što vam treba je nekih pola sata vožnje do sela, i isto toliko pješačenja do vrha. |
|
Dodoši
Dodoši su (selo) potpuno zbijenog tipa. U selu se razlikuju četiri kraja: Prisoje, Bokula, Dejanova Glavica i Cukalj. Prisoje se zove prisojna strana Dapčeve Glavice; tu su kuće vrlo zbijene i nalaze se pored r. Karatune s jednoga kraja glavice na drugi u dužini od 150 m. Kuće se spuštaju do vode, a penju i do vrha glavice, koja je visoka do 25 m. Bokula se zove osoje ove glavice; i tu su kuće vrlo zbijene od jednog kraja na drugi. Tako je ova glavičica sva načičkana kućama. Dejanova Glavica se nalazi na sjeveru od Bokule, a u neposrednoj blizini do nje, jer se nastavlja na nju. Ovdje se kuće steru pri blago strmenoj strani i zaokružuju lokvu. Iznad kuća je crkva i groblje. Kuće su ovdje zbijene. Cukalj je odvojen od ovih krajeva i nalazi se s onu strane lokve. Tu su kuće načičkane na jednoj malenoj i niskoj glavičici; kuće su zbijene i bez reda poređane. Cukalj je daleko do 70 m. a među ostalim seoskim krajevima nema razmaka višeg no među ostalim seoskim kućama. Razmak među kućama iznosi po 5 do 20 metara; ima kuća, koje se naslanjaju jedna na drugu i koje se penju jedna više druge. U selu ima jedna glavna ulica, koja vodi od Studenca do crkve. Kuće uz nju nijesu poređane po kakvom redu. Kuće su građene bez reda, ali im je građa lijepa i ukusna, ovdje su kuće skoro ljepše nego igdje u Riječkoj Nahiji. IZVOR: Andrija Jovičević, Riječka Nahija u Crnoj Gori, 1911. god. |
Radovan Pejović – Riječki
Dodoši, 1946.-Kotor, 10.2.2001. Slikar i kipar, član Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore. Rođen je u selu Dodoši kraj Skadarskog jezera. Završio je Umjetničku školu u Herceg Novom, studirao povjest umjetnosti i diplomirao na Nacionalnoj školi likovnih umjetnosti u Francuskoj (Ecole Nationale des Beaux – Arts). Bio je slikar bogate imaginacije, koji je inspirirajući se zavičajnim podnebljem stvarao kompozicije fantazmagoričnih, nadrealističkih prizora. Slikao je na platnu, drvetu i koži. Pored slika radio je i skulpture u kamenu. Imao je brojne izložbe u Crnoj Gori i inozemstvu, a studijski je boravio u Italiji, Švicarskoj, Francuskoj, Španjolskoj, Austriji i Njemačkoj. |
|
Izvod Iz Recenzija
Drug Blažo A. Strugar u priloženom rukopisu, STRUGARI, BRATSTVO U CEKLINU, dao je dragocjeni etnološko-istorijski prilog ne samo za upoznavanje prošlosti svoga bratstva, nego uveliko i plemena Ceklina. Rad zahvata vremenski period od 1450. do 1980. godine, Rađen je na osnovu direktnog proučavanja na terenu i poznate literature o Ceklinu uopšte, što odgovara savremenoj metodi etnoloških ispitivanja. Ovakva vrsta rada je dragocjena uopšte za upoznavanje etničkih procesa Stare Crne Gore. Smatram da se navedeni rukopis može štampati u cjelini bez ikakvih izmjena. Dr. Jovan Vukmanović, Cetinje, 1. januar 1983. Istorijsko-etnografski rad druga Blaža Strugara, STRUGARI, BRATSTVO U CEKLINU, napisan je na osnovu narodnog predanja ili živog pamćenja, istorijskih izvora i literature. Obzirom i na prihvatljivi naučni kriterij, autor je naglašenu materiju sistematski, tečno i uopšte valjano izložio. Porijeklo i genezu Strugara u sklopu šire zajednice plemena Ceklina, te doprinos Strugara cjelokupnoj oslobodilačkoj i revolucionarnoj borbi Crnogoraca, Blažo Strugar obradio je tako realistički i nenametljivo da to ničim ne može dodirnuti eventualnu osjetljivost drugih. Rodoslovlja i zajedničko rodoslovno stablo bratstva izvedeni su akribično, pregledno i do najveće mogućnosti potpuno, da mogu važiti kao uzor za takvu vrstu rada. Rad Blaža Strugara, STRUGARI, BRATSTVO U CEKLINU, zahvata period 1450 – 1480. godine, i u dosegu svoje teme predstavlja lijep i koristan prilog etnologiji, antropologiji i istoriji crnogorskog naroda. Dr. Novak Ražnatović Viši naučni saradnik Istorijskog instituta SR Crne Gore – Titograd; Titograd, 1. februar 1983. IZVOR: http://www.strugari.me/www.strugari.me/ |
Krsto (Kenjo) Stankov Janković
(Ceklin 1797. - Ceklin 12.5.1861.) bio je crnogorski junak. Kao četovođa iskazao je izuzetnu vještinu i snalažljivost. Posebno se istaknuo u ožujku/martu 1835., kad je sa desetak svojih suplemenika, kao prethodnica većeg odreda Crnogoraca, preko gradskih zidina upao u utvrđeni Žabljak i započeo borbu sa tamošnjim Turcima. Poslije žestoke borbe, Crnogorci su zauzeli Žabljak i pretvorili ga u ruševine. Janković je opjevan u narodnim pjesmama, a Njegoš ga je isticao kao primjer junaštva i ubrajao među najzaslužnije Crnogorce za zrak slobode crnogorske. IZVOR: WIKIPEDIJA |
Žabljak
|
Tvrđave u Crnoj Gori - Žabljak Crnojevića
Datum objave: 25.7.2021. Postavio: POSTOJBINA – ПОСТОЈБИНА Opis. Tvrđave u Crnoj Gori: Žabljak Crnojevića. RTCG 2011. |
Žabljak Crnojevića May 2021
Datum objave: 31.5.2021. Autor: Beautiful Montenegro Opis. #MONTENEGRO Žabljak Crnojevića and Rijeka Crnojevića |
Vranjina
Otok Vranjina poznat je iz srednjeg vijeka po manastiru sv. Nikole. Vranjina se prvi put spominje 1149. g. kada je na ljeto 1220. sv. Sava postavio prvoga episkopa zetskog Ilariona Šiševića u Manastiru i crkvi svetoga Nikole na Vranjini. Starost naselja, međutim, ne može se pouzdano utvrditi. Prije svega, nema nikakvih indikacija da je naselje postojalo u predturskom razdoblju. Mještani kažu da se najveći broj doseljenika ovdje nastanio za vrijeme Turaka, i to zbog krvne osvete ili drugih razmirica koje su imali u matičnim selima. Tu leži glavni razlog što u naselju žive obitelji iz raznih bratstava i plemena, što (izvjesno poput Limnjana) čini jedinstven primjer u ovoj oblasti. Ovdje, naime, žive doseljenici iz Dobrskog Sela, Građana, Ljubotinja, Ceklina, Zete, Lješanske nahije i drugih krajeva. Prema kazivanju mještana, prvi doseljenici su prije oko 350 godina kupili ovdje goru od Turaka i podigli kuće.
IZVOR Psiho-Vodič
IZVOR Psiho-Vodič
Ljubotinj
Petar Lubarda
Ljubotinj kod Cetinja, 27.7.1907.-Beograd, 13.2.1974) je bio srpski, crnogorski i jugoslavenski slikar iz 20. stoljeća, redoviti član Srpske akademije znanosti i umjetnosti (SANU) i vanjski član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU). Rođen je u Ljubotinju, blizu Cetinja u Knjaževini Crnoj Gori. Lubardin otac bio je časnik Kraljevske jugoslavenske vojske kojeg su ubili jugoslavenski partizani, što je ostavilo traga na Lubardinoj karijeri i odgoju. Dio ratnih godina proveo je u njemačkom zarobljeničkom logoru. Lubarda se izjašnjavao Srbinom, i napisao pismo u kojem zahtijeva da se ovaj podak uvrsti kao dio njegove biografije u nadolazećim katalozima umjetnosti, i u kojem se zahtijeva da njegovo djelo bude predstavljeno kao dio paviljona Srbije. Slikarstvo je studirao u Beogradu i Parizu. Od 1932. do svoje smrti živio je u Beogradu, s izuzetkom razdoblja 1946.–1950. Kada je bio profesor na umjetničkoj školi u Herceg Novom. Njegovo je djelo nadahnuto srpskom poviješću i crnogorskim krajolikom. Njegova najpoželjnija tema bila je povijesna Kosovska bitka iz 1389. godine, koju je Lubarda slikao u različitim formatima u više od 30 verzija. Lubarda je osvojio brojne nagrade, uključujući prestižnu nagradu Herder, Medalju časti Umjetničkog društva Calcutta 1968. i mnoge druge nagrade u Europi, Brazilu, New Yorku i Tokijskom bijenalu. Kuća koju su koristili Petar Lubarda i njegova supruga Vera, a nalazi se u beogradskom naselju Senjak, pretvorena je u umjetničku galeriju s istaknutim Lubardinim djelima i osobnim predmetima. IZVOR Petar Lubarda. Wikipedija (hr) "Želio sam jedino da slikam onako kako osjećam. Moj najveći učitelj bila je zapravo Crna Gora". 
PETAR LUBARDA, Rijeka Crnojevića
Tehnika. Ulje na platnu; dimenzije: 97 x 128 cm; godina: 1949 |
Pero Šoć
(Ljubotinj, C. Gora 28.6.1884. - Beograd, 1.2.1966.) Crnogorski kraljevski ministar, doktor znanosti - kao stipendist crnogorske vlade diplomirao je i doktorirao u francuskom Dijonu. Bio je i slobodni zidar. Prije Prvog svjetskog rata dužnosnik u crnogorskom brzojavu, Ministarstvu financija i Ministarstvu vanjskih poslova. Kao stalan član crnogorske kraljevske Vlade (Ministarski savjet) u egzilu (kod premijera Jovana Plamenca i generala Milutina Vučinića), Šoć je jedan od najutjecajnijih diplomatskih boraca Za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore. Godine 1926., nakon amnestije, Šoć se doselio u Beograd, no nikad se više nije bavio politikom. Od 1929. ravnatelj je jugoslavenskoga PTT-a, te publicist i proučavatelj povijesti. 1933. osnovao je u Beogradu Društvo za proučavanje istorije Crne Gore. Napisao je više djela iz područja političke povijesti i povijesti kulture Crne Gore. 
PETAR LUBARDA, Gular
Godina: 1952. |
Donja Sela (Njive, Čukovići i Poseljani)
|
Poseljani (Lokalni Hodači)
Datum objave: 20.2.2022. Autor: Lokalni Hodači Opis: Zaputivši se do sela Poseljani, slučajno smo sreli naše drugare Mira i Raleta sa kojima smo ispeli jedan od ljepših vidikovaca sa pogledom na Skadarsko jezero - Komarštik. Staza do vrha nije obilježena ali sa malo probijanja kroz grane možete stići do vrha za nekih 40-50 minuta. Turu smo završili u Poseljanima, nekada čuvenom selu po brojnim mlinovima. |
POSELJANI - DOM STARIH MLINOVA I NEKADAŠNJI CRNOGORSKI MONTE KARLO
Datum objave: 18.11.2021. Autor: MONDO Crna Gora Opis: Među mnogobrojnim prirodnim draguljima koje krije Skadarsko jezero, nalazi se i selo Poseljani, koje se nalazi između Virpazara i Rijeke Crnojevića. U razgovoru sa Jovom Lubardom, mještaninom ovog, idličnog kraja doznali smo i nešto više. |
GAJEVIĆ, Jasna: Poseljani, skriveni dragulj Skadarskog jezera. Jasnija putovanja, 22.4.2021.
POPOVIĆ, Predrag: Poseljani (stara urbana cjelina), Ljubotinj. Vrhovi Crne Gore - Peaks of Montenegro, 21.10.2021. |
IZVORI I LITERATURA
|
GRUPA AUTORA: Prostorno-urbanistički plan Prijestonice Cetinje - Finalna verzija (PDF)
GRUPA AUTORA: Prostorno-urbanistički plan Prijestonice Cetinje, Knjiga I, Analitički dio, Cetinje 2014. (PDF) JOVIČEVIĆ, Andrija, STRUGAR, Mihail: Slike iz prošlosti Ceklina (u Crnoj Gori) od naseljavanja današnjim stanovništvom do ratne 1862., Zagreb 1902. STRUGAR, A. Blažo: Strugari, bratstvo u Ceklinu 1450 -1960., Cetinje, 1983. (PDF) (HTML) Korisne poveznice
CEKLIN
Strugari, bratstvo u Ceklinu. Rodoslov bratstva Strugar, od 1450. do 1980. godine |
Riječka nahija - Andrija Jovićević,
CID, Podgorica, 1999, tvrdi povez, str.470 s kartom u prilogu. Fototipsko izdanje: Naselja srpskih zemalja, knj. 7, Srpski etnografski zbornik, knj. XV, Srpska kraljevska akademija, Beograd, 1911. |
