Facebook instagram youtube email
Područje: 
Obližnje grupe: 
Obližnji krajevi: 
Obližnje planine: 
Država: Srbija

CRNA GORA

O krajevima

Uvod

-

ENGLISH SUMMARY: -

-
Visoravan Javorje na planini Loli u Moračkim planinama
Visoravan Javorje na planini Loli u Moračkim planinama
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI​​:

Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području
Search directly for accommodation in the area

Oglašavajte ovdje:
  • lokalnu ponudu,
  • usluge i servise
  • smještaj
  • gastronomsku ponudu
  • lokalne proizvode
  • turističku ponudu
  • aktivnosti na otvorenom i dr.

ZEMLJOPIS / GEOGRAFIJA

PRIRODA

Biljni svijet

​Biljka Crne Gore
Postavio: Crna Gora od Iskona Datum objave: 23.11.2020.
Opis. Biljka Crne Gore. Proizvodnja: Radio Televizija Crne Gore 2008.
Botanički simbol Crne Gore
Postavio: Duh Crnih Brda . Дух Црних Брда Datum objave: 21.3.2020.
Opis. Botanički simbol Crne Gore. Biljka Crne Gore. Radio Televizija Crne Gore 2006

Životinjski svijet

Montenegro’s Majestic Mountains: Wildlife of the Dinaric Alps 
Autor: CuteAnimal_JC Datum objave: 7.12.2024.
Opis. Montenegro’s Majestic Mountains: Wildlife of the Dinaric Alps Join us on an adventure through the breathtaking Dinaric Alps of Montenegro, a rugged mountain range teeming with diverse wildlife. These dramatic landscapes, characterized by limestone cliffs, dense forests, and alpine meadows, are home to an array of fascinating land animals. Elusive wolves roam the remote areas, embodying the wilderness’s untamed spirit, while graceful chamois navigate steep, rocky slopes with remarkable agility. The Dinaric Alps also host brown bears, lynxes, and golden eagles, each thriving in this unique ecosystem. These animals have adapted to the harsh mountain environment, finding shelter and sustenance in its varied habitats. As you explore, you'll uncover the delicate balance of life in these mountains and the importance of preserving their natural heritage. From the towering peaks to the hidden valleys, the Dinaric Alps offer a window into the resilience of nature and the wonders of Montenegro’s wild heart. Thank you for watching! Thank you!!!
​BOJE JUTRA Publikacija Zmije Crne Gore
Autor: Vijesti Online Datum objave: 19.6.2018.
Opis. www.vijesti.me
Podgorica
Glavni grad Crne Gore smjestio se u ravnici Zete (Ćemovsko polje, Lješkopolje), na obalama rijeka Morače, Zete, Ribnice i Sitnice, okružen dinarskim masivima Prekornice, Kučkih planina (Žijovo) i predgorja Katunskog krša. Na fotografiji: Pogled s Dajbabske gore prema centru Podgorice i humovima Ljubović i Gorica. Iza Podgorice nazire se kanjon Morače, a desno od njega je masiv Žijova.

STANOVNIŠTVO I NASELJA

Karta iznad
Karta Knjaževine Crne Gore, iz 1862. godine
IZVOR  Das Fürstentum Montenegro im Jahre 1862. Autor: Heinrich Kiepert  (1818–1899). Zeitschrift der Gesellschaft für Erdkunde zu Berlin

Povijesni pregled

KALENDAR VAŽNIJIH DOGAĐAJA
IZVOR https://www.montenegro.org.au/kalendar.html
Autori: Prof. Dr Dragoje Živković, Borislav Cimeša
 
Sredina 3. stoljeća p.n.e.
Formirana Ilirska Kraljevina na prostoru današnje Crne Gore i sjeverne Albanije.

231. godina p.n.e.
Prvi spomen ilirskog imena kralja Agrona, Pleuratova sina.

230. godina p.n.e.
Vlast u ilirskoj državi preuzela Agronova udovica, kraljica Teuta.

187 – 167. godina p.n.e.
Ilirskom državom upravlja kralj Gencije kojeg su pokorili Rimljani u bitci pod Skadrom i doveli njegovu zemlju u politicku zavisnost prema Rimskoj Republici.

40. godina p.n.e.
Oktavijan August, kasnije (prvi) rimski imperator, postaje gospodar Ilirika u čiji sastav ulaze i prostori bivše Ilirske Kraljevine (šire područje od današnje Crne Gore).

6 – 9. godina
Ilirska plemena s područja današnje Crne Gore sudjeluju u Batonovu ustanku protiv rimske vlasti.

11. godina
Dalmacija (raniji Ilirik) dobija status rimske carske provincije; njezin najuži dio (prostor današnje Crne Gore i sjeverne Albanije) postaje posebna administrativna jedinica pod imenom Naronski konvent.

297. ili 306. godine
Za vladavine jednog od rimskih careva – Dioklecijana ili Konstantina (prozvanog Veliki), osnovana je rimska provincija Prevalis (ili Prevalitana), koja se okvirno poklapala s ranijim Naronskim konventom.

395. 
Rimski car Teodozije i podijelio je Imperiju na Zapadno i Istočno Rimsko Carstvo; provincija Prevalis ušla je u sastav Istočnoga Rimskog Carstva (Bizant).

Kraj 6. - početak 7. stoljeća
Na tlu provincije Prevalis nastala "sklavnija" Duklja (Dokleja, Dioklitija, Dioklija).

Do sredine 9. stoljeća
Od doseljenih Slavena (Sklavnia, Sklava) i zatečenih Iliro – Romana i supstrata drugih etnosa nastao je novi amalgam – Dukljanski Slaveni ili jednostavno Dukljani – najstariji preci suvremenih Crnogoraca.

840. 
Podignute su: trobrodna crkva Sv. Petar na Šuranju (pred Kotorom s jugoistočne strane) i (manja, jednobrodna) Sv. Marija u Budvi.

Sredina 9. stoljeća
Nastala Kneževina Duklja; na olovnom pečatu iz toga doba navodi se ime "Petar arhont (knez – DŽ) Duklje amin", koji je bio jedan od vazala bisantskog cara Bazilija I. (Vasilija I.)

Do sredine 9. stoljeća
U primorskom pojasu Duklje bio je dovršen proces kristijanizacije stanovništva posredstvom katoličkih misionara, pripadnika benediktinskog reda; krišćanstvo je propovijedano u latinskom vjerskom obredu; neodvojivo je od pokrštavanja i širenja latinske pismenosti i kulture.

(?) – 1016. 
Dukljom vlada prvi poznati nominalno samostalni knez Vladimir (sin Petrislavov).

1018. – 1043.
Kneževinom Dukljom upravlja Vladimirov sinovac Stefan Vojislav, do 1041. godine kao bizantski vazal.

1042/43.
Pobjedom nad bizantskom vojskom na Tuđemilu, knez Vojislav zbacuje vrhovnu bizantsku vlast i postaje samostalni gospodar Duklje za koju se, od toga događaja, upotrebljava i ime Zeta; bila je prva od južnoslavenskih zemalja kojoj je Bizant priznao nezavisnost; suverenitet Duklje se tada prostirao nad Raškom, Bosnom, Travunijom i Zahumljem.

1046. – 1081. 
Dukljom/Zetom vlada knez, a od 1077. Godine kralj Mihailo (kraljevske insignije uputio mu je papa Grgur VII).

1077.
Duklja/Zeta uzdignuta na razinu Kraljevine (Dukljansko Kraljevstvo).

Druga polovina 11. stoljeća
U ovome razdoblju nastalo je čuveno beletrističko dijelo – Život sv. Vladimira (dukljanskog) zetskog kralja, popularno nazvano Legenda o Vladimiru i Kosari, pisano narodnim jezikom i latinicom.

1089.
Osnovana je Barska arhiepiskopija (Nadbiskupija, Arhibiskupija); u njezin sastav ulazile su biskupije (episkopije): Dukljanska (Barska), Kotorska, Ulcinjska, Svacka, Skadarska, Drivatska, Pulatska (Pilotska), Raška, Bosanska, Zahumska, Travunijska.

1081. – 1101. (ili 1108.) 
Dukljom/Zetom vladao je kralj Bodin, sin kralja Mihaila; za njegove vladavine Duklja dostiže najveće prostranstvo; svoj suverenitet uspostavlja nad Raškom, Bosnom, Travunijom i Zahumljem, djelovima Makedonije, Hrvatske i sjeverne Albanije.

Druga polovina 12. stoleća
Sagrađena je katedralna crkva Sv. Tripuna (na temeljima starije crkve koja se spominje u Andreacijevoj povelji iz 809, da bi, prema predaji, bila uništena prilikom Samuilovog osvajanja Kotora (998); crkva Sv. Tripuna je najznamenitije sakralno graditeljsko djelo zrele romanike na istočnoj obali Jadrana.

80-tih godina 12. stoljeća (najkasnije do 1183.) 
Nastalo je Kraljevstvo Slavena (Regnum Sclavorum) domaćeg benediktinca Popa Dukljanina (ime mu se ne zna); djelo je najstariji izvor domaće provincijencije za povojest Duklje; napisano je latinicom na mjesnom slovenskom (dukljansko/zetskom/crnogorskom) jeziku; do nas je doprlo u latinskom prijevodu.

Između 1186. i 1190.
Nastalo je Miroslavljevo jevanđelje, prepisano najvjerojatnije u Kotoru (po narudžbi zahumskog kneza Miroslava, rođaka Stefana Nemanje po ženskoj liniji) – prvi ćirilični spomenik zetske (crnogorske) redakcije, staroslavenskog književnog jezika.

1183. – 1186.
Oslanjajući se na dio domaće vlastele, koja je izdala interes zemlje, raški veliki župan Stefan Nemanja pokorio je Duklju/Zetu, razorio gradove u Primorju (osim Kotora) i uništio spomenike latinske pismenosti; u Duklji/Zeti se od tada uvode prve glagoljaške i ćirilićne knjige iz Makedonije i Bugarske, pisane staroslavenskim jezikom, u cilju širenja pravoslavlja.

1189. 
Bjekstvom barskoga (po nekim izvorima vjerojatno pisca Kraljevstva Slavena) arhiepiskopa Grgura ispred Nemanjine odmazde faktički (a i formalno) prestaje postojati Barska nadbiskupija.

1190. 
Prvi put se spominje najstariji Nemanjin sin, Vukan kao namjesnik u Zeti/Duklji, koju će okititi dukljanskom kraljevskom titulom (Kraljevstva od isprva); prelazi u katoličanstvo da bi bio prihvaćen od strane zetske vlastele.

1208.
Namjesnički položaj u Zeti/Duklji preuzima najstariji Vukanov sin, kralj Đorđe.

1219. 
Novoformirana Raška arhiepiskopija osniva i svoje tri episkopije na području Zete/Duklje: u manastiru Sv. Mihailo na Prevlaci kod Tivta, u Sv. Mihailu na Stonu i manastiru Sv. Đorđa (Đurđevi stupovi) kod Berana.

1252. 
Drugi po redu Vukanov sin Stefan (graditelj manastira Uspenje Bogorodice u Morači) spominje se kao kralj Zete/Duklje.

1276. – 1309. 
Kraljica Jelena, udovica raškog (tada već srpskog) kralja Uroša I – po rodu katolkinja iz plemićke obitelji Kurtene – upravlja Zetom/Dukljom; izgrađuje autonomiju ove zemlje do najvećeg mogućeg stupnja u okviru nemanjićke Srbije; za svoje vladavine sagradila, odnosno obnovila 50 manastira na tlu Zete/Duklje.

1290. 
Čelno mjesto među manastire, koje je obnovila kraljica Jelena, svakako pripada samostanu Sv. Srđ i Vakh na Bojani pod Skadrom; prema predaji, spominje se da potječe iz doba bizantskog cara Justinijana I (527 – 565); na ruševinama najstarijeg, a sakralnog objekta, benediktinci podižu u 11. stoljeću znamenitu opatiju, u kojoj su, prema Popu Dukljaninu, sahranjeni dukljanski/zetski kraljevi: Mihailo, Bodin, Vladimir, Dobroslav I Gradihna.

1296.
U povelji raškog/srpskog kralja Milutina (mlađeg sina Uroša I i Jelene Kurtene) manastiru Sv. Nikola u Vranjini, prvi put se spominje ime Crna Gora, koju tada treba shvatiti kao visinsku oblast podlovćenskog područja u okviru zetske zemlje pod prevlašću Nemanjića.

1309. – 1321. 
Stefan, najstariji sin srpskoga/raškog kralja Milutina (kasnije – Dečanski), u ulozi mladog kralja i očevog suvladara upravlja Zetom/Dukljom, u skladu sa zahtjevima zetske vlastele.

1321. – 1331. 
Zetom/Dukljom, također u svojstvu mladog kralja i očevog suvladara upravlja sin Stefana Dečanskog – Dušan, budući srpski/raški kralj i car.

1335. – 1350. 
Trajalo je podizanje i umjetničko ukrašavanje srpskoga/raškog manastira Dečani – zadužbine Stefana Dečanskog, monumentalnog sakralnog spomenika, koji predstavlja tvoračko remek – djelo kotorske umjetničke kolonije, s fra Vitom Kotoraninom na čelu.

1360. 
Zeta se izdvaja iz Srpskog Carstva kao samostalna zemlja i nastavlja svoju državnu tradiciju (dukljansku); na čelu zemlje dolazi nova dinastija Balšića s rodonačelnikom – Balšom I.

1362. – 1378. 
Zetom gospodari Đurađ I, Balšin srednji sin, kao najutjecajniji među trojicom braće.

1378. – 1385. 
Novi gospodar Zete je Balša II, najmlađi sin osnivača dinastije.

1382. 
Bosanski kralj Tvrtko I oteo Balšićima župu Dračevicu i osnovao u njoj grad kojemu je dao ime Sv. Stefan – kasniji Herceg – Novi.

1385. 
18.9.1385. U velikoj bitci s Turcima, na Saurijskom polju kod Berata, poginuo Balša II Balšić.

1385. – 1403. 
Vlast nad Zetom preuzeo Balšin unuk (sin njegovog najstarijeg muškoga potomka Stracimira) – Đurađ II Balšić.

1370. – 1444. 
U ovome razdoblju zaokružen je tekst Statuta grada Kotora – pravni spis kojim se regulira tradicionalna komunalna samouprava priznata u doba vladavine Nemanjića i potom Mletaka koji su velo dugo vladali Crnogorskijem primorjem; sačuvan je u tri verzije (Biblioteka Sv. Marko u Veneciji, privatna biblioteka obitelji Kapor na Korčuli i Bogišićeva biblioteka u Cavtatu); pisan je srednjovjekovnom latinštinom; prvi put publiciran 1616. u Veneciji.

Sredina 14. stoljeća
Bio je definitivno uobličen Statut grada Budve, kojim se regulira gradska samouprava pod vladavinom Nemanjića i potom Mletaka; tekst Statuta, kakav je do danas došao, najvjerojatnije je iz vremena Srpskog Carstva, jer se u njemu spominje ime "gospodina cara", prvo je napisan na latinskomu jeziku i kasnije preveden na talijanski; u talijanskoj transkripciji sačuvano je šest verzija; slične statute imali su Bar i Ulcinj, ali nisu sačuvani osim u isječcima.

1403. – 1421. 
Na zetskom prijestolu se nalazi Balša III, maloljetni sin Đurađa II (Stracimirovića) Balšića. Od početka kristijanizacije do smrti Đurađa II Balšića u Zeti je katoličanstvo priznata državna vjera, dok pravoslavlje uživa status tolerantne konfesije (uz povremena vjerska neprijateljstva).

Od 1403. godine, nadalje
Za vladavine Balše III, zbog njegovog okretanja Despotovini Srbiji, pod utjecajem majke Jelene, sestre Stefana Lazarevića, odnosno utjecaja koji se na njega vrši s te strane, pravoslavlje postaje priznata državna konfesija, a katoličanstvo tolerantna vjeroispovijest.

1421. – 1446. 
Crna Gora (kako se ime zemlje ustaljuje poslije 1435.) se nalazi u stanju međuvlašća; za vlast u njoj otimaju se Despotovina Srbija (dvostruki vazal: turski i ugarski), Venecija i Crna Gora/Gornja Zeta, na čije čelo počinje izbijati nova domaća dinastija – Crnojevići.

1446. – 1465. 
Novi gospodar Crne Gore/Gornje Zete je drugi po redu (imao ih je četiri) sin Đurđa Crnojevića – Stefan.

1452.
S ciljem da obrani političku nezavisnost svoje zemlje, Stefan Crnojević je, između ostalih, morao voditi u istoj godini dvije teške bitke s vojskom despota Đurđa Brankovića; u oba slučaja, u despotovoj vojsci, na njegovoj strani, sudjelovali su i Turci; u obje bitke Crnogorci su izvojevali pobjedu nad srpskom vojskom; osobito je žestoka bila druga bitka (14.9.1452.) negdje odigrana u Gornjoj Zeti; vrlo brojna despotova vojska (25.000 ljudi) koju je predvodio despotov šurjak Tomo Kantakuzen bila je do nogu potučena; bio je to potonji pokušaj Brankovićevog posezanja za Crnom Gorom.

Oko 1450. – oko 1500. 
U Veneciji je živio i radio Kotoranin Andrija Paltašić – prvi južnoslavenski knjigopečatar.

1465. – 1490. 
Prijestol u podlovćenskoj Crnoj Gori/Gornjoj Zeti preuzima znameniti Ivan Crnojević (sin Stefanov), osnivač Cetinja – novog političkog središta države.

1482. 
Ivan Crnojević je podigao svoj dvor na Cetinju (na mjestu gdje je danas Cetinjski manastir).

1484. 
Usporedo s podizanjem dvora, Ivan Crnojević gradi i Cetinjski manastir (na Ćipuru) koji je odigrao vrlo značajnu ulogu u kulturnom životu podlovćenske Crne Gore tijekom naredna dva stoljeća.

1490. – 1496. 
Političko kormilo zemlje podlovćenske Crne Gore – preuzima najstariji sin Ivana Crnojevića Đurađ.

1496. – 1499. 
Nominalno vlada Crnom Gorom srednji sin Ivanov – Stefan Crnojević.

1494. – 1496. 
Na Cetinju je radila ćirilska knjigopečatnja Crnojevića – prva državna štamparija u svijetu; nabavio ju je Ivan, a u funkciju stavio sin Đurađ; u njoj je pečatano pet poznatih inkunabula (Oktoih prvoglasnik, Oktoih petoglasnik, Psaltir, Trebnik/Molitlenik i Četvorojevanđelje); radom Knjigopečatnje rukovodi veliki majstor knjigopečatske vještine, zaslužno ime crnogorske kulture s kraja 15. i početka 16. stoljeća, monah Makarije.

16. stoljeće (prve dvije trećine)
U Mlecima knjigopečatnju ćirilske knjige za potrebe pravoslavnih vjernika Crne Gore i šire prostore Balkana čine: vojvoda Božidar Vuković Podgoričanin (1520. – 1521. i 1536. – 1540.), Božidarov sin Vinćenco Vuković (1546. – 1561.), Jeronim Zagurović Kotoranin (1569. – 1572.), Stefan Marinović, najprije u Mlecima, a potom u Skadru (1561. – 1563.).

1500. 
Održan na Cetinju prvi poznati Opštecrnogorski zbor – vojnodemokratski parlament crnogorskoga naroda iz slobodnoga podlovćenskoga dijela zemlje, koji se poslije sloma države Crnojevića preoblikovao u svojevrsnu državnu organizaciju, nezavisno od toga što neće biti međunarodno priznata; na Zboru je donesena odluka da se Veneciji ponudi savezništvo u ratu koji je vodila s Turcima (1499. – 1503.).

1499. – 1513.
U sklopu turske administrativne povelje novoosnovanih zemalja Balkana, Crna Gora je pripojena Skadarskom sandžakatu; faktičko stanje je drukčije: ravničarske prostore u bazenu Skadarskoga jezera (Zetsku i Bjelopavlićku ravnicu), doline rijeka Lima i Tare (Polimlje i Potarje) s nizom utvrđenih gradova, zaposjeli su Turci; Brda i sjeverozapadnu Crnu Goru (takođre brdoviti predjeli) zadržali su nominalnu slobodu; podlovćenska Crna Gora ostala je trajno slobodna; Crnogorsko primorje bilo je dijelom pod mletačkom, a dijelom pod turskom vlašću.

1513. – 1528.
Odlukom najviše turske vlasti u Carigradu područje Crne Gore bilo je proglašeno posebnim – Crnogorskim sandžakatom; uprava nad ovom administrativnom jedinicom bila je povjerena najmlađem sinu Ivana Crnojevića – Staniši, nakon što se prethodno "poturčio" i uzeo ime Skender-beg; stolovao je u Žabljaku; vodio je mnoge bojeve da podlovćenske Crnogorce dovede u pokornost, ali nije uspio, pa mu se 1528. Godine gubi svaki trag, a njegova zasebna oblast nanovo se deklarativno pripaja Skadarskom sandžakatu.

1528. – 1592. 
S turskog stajališta, podlovćenska Crna Gora smatra se dijelom Skadarskog sandžakata; povremeno je formalno dodjeljivana i Dukađinskom sandžakatu da konačno ostane u sastavu prvog; turska vlast u tome dijelu Crne Gore faktički nikad ne djeluje; nominalno je prisutna samo u brđanskim i naspramhercegovačkim plemenima.

1537. – 1539. 
Podlovćenska Crna Gora zauzela je neutralan stav prema mletačko – turskom ratu, na temelju iskustva iz prethodnog rata (1499. – 1503.) u koju Venecija nije prihvatila crnogorsku pomoć.

1570. – 1573. 
U mletačko – turskom ratu (poznat kao kiparski rat; ciparski, op.) podlovćenska Crna Gora sudjeluje na strani Venecije; Mletačka republika je tada izgubila Cipar, te Ulcinj i Bar (1571.).

1573. – 1586. 
Sagrađen manastir Uspenja Bogorodice u Pivi, na izvoru same rijeke (sada izmješten s prvobitne lokacije).

1579. 
Potpisan ugovor između mletačke vlasti u Kotoru i crnogorskih pismonoša koji su preuzeli na sebe održavanje mletačke poštanske komunikacije s Carigradom; ugovor je, s crnogorske strane, ratificirao Crnogorski glavarski zbor u svojstvu svojevrsnoga izvršnog organa Opštecrnogorskog zbora; riječ je o prvom bilateralnom ugovoru podlovćenske Crne Gore s Venecijom.

16. stoljeće
Kako se Cetinjska mitropolija, u transformiranoj poslijefeudalnoj podlovćenskoj Crnoj Gori našla kao jedini ostatak feudalnog ustrojstva, tih stotinjak godina vodi borbu za očuvanje svojeh feudalnih imanja od kmetova koji su, u političkom pogledu, stekli status slobodnih seljaka i otuda nastojali zadržati vlasnička prava nad svojim parcelama koje su obrađivali u kmetovskom svojstvu; u toj borbi Mitropolija neposredno ili posredstvom Pečke patrijašije (poslije 1557.) traži i formalno dobija Sultanovu zastitu; na kraju stoljeća spor se razrješava kompromisno; seljaci postaju zakupci zemlje po slobodnom ugovoru (ako su to željeli); od tada se Mitropolija priklanja narodnoj borbi za nezavisnost i slobodu.

16. i 17. stoljeće
Nad zapadno – crnogorskim (naspram hercegovačkim) plemenima vjersku vlast je vršila Hercegovačka mitropolija (ranije Hunska) sa sjedištem u crkvi Sv. Petar na Limu (prenijetim iz Stona); kad je ova bogomolja dolaskom Turaka pretvorena u džamiju (1442.), sjedište Mitropolije prelazi u manastir Tvrdoš kod Trebinja; odatle u manastir Ostrog, a iz ovog prelazi na Toplu kod Herceg Novog, gdje se i gasi (1712.).

16. do sredine 17. stoljeća
Vjersku vlast nad pravoslavnim stanovništvom Gornjega Polimlja, odnosno sjevernoistočnih (brđanskih) plemena, vrši, u ovome razdoblju Budimljanska mitropolija sa sjedištem u manastiru Sv. Đorđija (Đurđevi Stupovi) kod Berana; bila je aktivna na podsticanju borbe naroda u prostoru svoje nadležnosti za oslobođenje od turske vlasti, pa su je Turci ukinuli 1653. Godine.

Od 1571. godine i nadalje, tijekom 17. i 18. stoljeća 
Kad su Turci 1571. Osvojili Bar i Ulcinj, položaj Barske arhiepiskopije veoma je otežan; u njezinu sastavu djeluju, osim budvanske, barske i ulcinjske, ali samo nominalno, i albanske episkopije (biskupije) u Skadru, Svaču, Sardu, Sapi, Pilotu, Barleci, Lješu i Drivaštu; njezina prava Turci često povrijeđuju i sužavaju, i većinu posjeda sekvestiraju.

16. stoljeće
Kotor je vrlo značajno središte kulture u kojemu stvaraju mnogi ugledni pjesnici humanisti i kulturni stvaratelji, u drugim područjima. Među najpoznatije spadaju: Barnard Pima, Ljudevit Franov Paskvalić, Ivan Nikolin, Nikola Čerlo, Ilija Zagurović, Vicentije i Franjo Buća, Marin Jeronimov Bizanti, Pavle Bizanti, Anđelo Paskvalić, Đorđije Bizanti, Trifun Bizanti i drugi.

16. stoljeće, početak druge polovine
Islamsko sakralno graditeljstvo dostiglo je zavidu razinu; na području današnje Crne Gore podignute su mnoge džamije (a i one manje – tekije) u Podgorici, Ulcinju, Baru, Herceg Novom i Risnu; neke od njih sagrađene su na temeljima porušenih krišćanskih bogomolja; prvorazredno mjesto među svima zauzima džamija Husein-paše Boljanića u Pljevljima (taslidže), koja se ubraja među najljepše spomenike islamske arhitekture na Balkanu.

1603./1613.
Cetinjska mitropolija prelazi, iz položaja pasivnog promatrača, u aktivan politički odnos; postaje aktivan sudionik obrambene i oslobodilačke borbe; u toj borbi čak preuzima vodeću ulogu; u dvjema značajnim bitkama s Turcima u Lješkopolju (1603. i 1613) crnogorsku vojsku predvodi tadašnji cetinjski mitropolit Ruvim II Boljević; od toga vremena to postaje tradicija, čime je označen pocetak faktičkog autokefalnog djelovanja Crnogorske pravoslavne crkve institucionalizovane u licu Cetinjske mitropolije.

1593. – 1637. 
Na čelu Crnogorske pravoslavne crkve nalazi se Ruvim II, istovremeno i najutjecajnija osoba u  Opštecrnogorskom zboru i Crnogorskom glavarskom zboru.

1597. 
Došlo je do poznatog ustanka zapadnocrnogorskih (naspramhercegovačkih) plemena pod vodstvom vojvode Grdana, starješine plemena Nikšići, protiv Turaka; ustanku su se pridružila i istočnocrnogorska brđanska i neka albanska plemena; udružene ustaničke snage nanijele su Turcima (koje je predvodio Ahmet Kadum – paša) žestok poraz.

1608. 
U manastiru Morači održana su tri sastanka zastupnika zapadnocrnogorskih i istočnocrnogorskih plemena (koje su inicirali vojvoda Grdan i pećki patrijarh Jovan), s kojih su upućivane poruke papi Klimentu VIII o spremnosti pokretanja općeg ustanka protiv Turaka, ako zapadne zemlje (koje su radile plan o pokretanju općeg križarskog rata protiv Turaka) pošalju pomoć u vojsci i naoružanju.

1637. – 1659.  
Vladičanski tron i položaj vođe crnogorskoga naroda slobodnoga podlovćenskog dijela zemlje preuzima mitropolit Mardarije Kornećanin (iz sela Kometa u Lješanskoj nahiji).

1645. – 1669.  
Crnogorci iz sva tri antiturska uporišta (podlovćenske Crne Gore, brda i naspramhercegovačke Crne Gore) sudjeluju iz svakog spomenutog kraja pojedinačno (kao saveznici Venecije u borbi protiv Turaka) i šalju pomoć u vojsci i naoružanju.

1659. – 1662. 
Za novog vjerskog poglavara i prvu ličnost u Opštecrnogorskom zboru i Crnogorskom glavarskom zboru izabran je Visarion II Kolinović s Ljubotinja.

1663. – 1685.
Na vladičansku stolicu Cetinjske mitropolije i paralelno na položaj najodgovornijeg čovjeka u podlovćenskoj Crnoj Gori dolazi Ruvim III Boljević  iz Crmnice.

1684. – 1699. 
Kao i u prethodnom (kandijskom) ratu Crnogorci iz sva tri dijela zemlje (podlovćenskoga kraja, brđanske regije i sjeverozapadne Crne Gore) ponovo su mletački saveznici protiv Turaka u oružanom sukobu, poznatom pod imenom – morejski rat.

1685.
Početak svibnja/maja. Prvi put poslije dva stoljeća borbi s Crnogorcima, Turci silom oružja prodiru na Cetinje i pale Cetinjski manastir, ali ne uspijevaju uspostaviti vlast nad slobodnim dijelom Crne Gore; ne polazi to za rukom skadarskom sandžak-begu Sulejmanu Bušatliji Malom; sukobio se s Crnogorcima udruženim s bokeljskim hajducima (svojim sunarodnjacima) pod vodstvom harambaše Baja Nikolića Pivljanina.

1685. – 1692. 
Jedan od najuglednijih i najzaslužnijih crnogorskih mitropolita 17, stoljeća – Visarion III Borilović; Venecija je otela Herceg Novi od Turaka, čime je postigla i najznačajniji uspjeh u morejskom ratu, tri godišta ranije (1684) Venecija je bez mnogo tegota osvojila i Risan od Turaka.

1692. 
20.9.1692. Sulejman Bušatlija kreće u drugi pohod na pokoravanje podlovćenske Crne Gore; nadire s velikom vojskom iz pravca Crmnice i Podgorice; koristi nepravovremeni i labavi savez Crnogoraca i mletačkog odreda stacioniranog na Cetinju pod komandom Ivana Bolice (Zana Grbičića), a i snage branitelja Cetinja su nesrazmjerno manje; premoć Turaka dolazi do izraza kad je Bušatliji stiglo pojačanje (4000 ljudi) pod komandom njegovoga sina; Mleci traže, a Turci im daju suglasnost za odstupnicu; pri povlačenju mletački odred minira Cetinjski manastir; Crnogorci se reorganiziraju u gerilu i nanose Turcima gubitke naročito noću; stalno napadan od Crnogoraca, Sulajman je ovog puta primoran napustiti Cetinje, i ideju o uspostavljanju neposredne vlasti nad podlovćenskom Crnom Gorom.

1661. – 1713.  
Iz pridošlica prekomorskih slikara, koji daju pečat slikarstvu razdoblja baroka u Crnogorskom primorju pod mletačkom vlašću, izdvaja se domaći slikar baroknog žanra, znameniti Tripo Kokolja (1661. – 1713.); o njegovom daru slikara visoke klase svjedoči umjetnički opus u peraškoj otočnoj crkvi Gospa od Škrpjela; po onome što je ostavio iza sebe, ušao je u plejadu najeminentnijih baroknih slikara.

1701. – 1704.
Kao zamjenu za porušeni manastir na Ćipuru (koji su minirali Mleci i do kraja razorili Turci), vladika Danilo u ovom razdoblju podiže novi Cetinjski manastir, posvećen Sv. Bogorodici; ovaj sakralni objekat biće još tri puta razaran od Turaka (1712., 1714. i 1785.) i obnavljan.

17.-18. stoljeće
Među važnije domaće književne i kulturne stvaraoce barokne faze u Crnogorskom primorju, pod mletačkom vlašću, spadaju imena: Ivan Antun Nenadić, Marko Martinović, Julije Balović, Andrija Balović, Andrija Zmajević (barski nadbiskup), Krsto Marazović, Josip Marinović (svi iz Perasta), Antun Kojović iz Budve, Ivan Bolica (Kokoljević) i Tripo Smeća iz Kotora, Niko Luković iz Prčanja i drugi.

1694. – 1697. 
Na položaj mitropolita Crnogorske pravoslavne crkve, što je značilo i na položaj prve ličnosti u političkom životu zemlje (podlovćenske Crne Gore), izabran je Savatije (Sava) Kaluđerović, iz Očinića kod Cetinja.

1699. 
Sklopljen je mir u Srijemskim Karlovcima (Karlovački mir) između saveznika: Austrije, Venecije i Rusije, s jedne, i Turske, s druge strane; iako mletački saveznik u ovom ratu, Crna Gora u naznačenom mirovnom ugovoru nije ni spomenuta.

1697. – 1735. 
Crnogorskom pravoslavnom crkvom upravlja novoizabrani mitropolit Danilo (Šćepčević – po ocu Šćepanu), rodonačelnik vladičanske – dinastijske kuce Petrović Njegoš, koji je svojim zaslugama postigao da mu Crnogorci podare pravo nasljeđivanja vladičanskog zvanja u njegovoj obitelji; rečeno je podrazumijevalo i političko prvenstvo u upravljanju podlovćenskom Crnom Gorom, u kojem pogledu se izdigao nad svim svojim prethodnicima.

Sam početak 18. stoljeća
Označen je, bez oslonca u povijesnim izvorima, kao "prijeloman" događaj u povijesti Crne Gore, zbog navodne "istrage poturica"; u središtu podlovćenske Crne Gore nije moglo biti "poturica" samim tim što je ona ustrojena kao faktička država, a ako nije bilo poturica, sljedstveno tome nije moglo biti ni "istrage"; doduše "poturica" je bilo, ali samo uz tursku granicu s kojom se dodirivao slobodni dio države; Crnogorci su iz raznih uzroka prelazili u islam, a takvih je bilo u svim vremenima iz svih nahija i plemena – morali su uskakati u turske gradove, otuda dizali čete na svoj zavičaj; "istraga poturica", koju je Njegoš opjevao u Gorskom vijencu, slobodna je pjesnička konstrukcija, oslonjena na narodnu predaju, i ima samo literalnu vrijednost, ali se ne može uzimati kao dokaz o stvarnom postojanju "istrage".

1711. 
Stvaraju se vanjskopolitičke veze i suradnja između Rusije i Crne Gore; inicirala ih je ruska strana slanjem dvojice svojih oficira u Crnu Goru, pukovnika Mihaila Miloradovića i kapetana Ivana Lukačevića (po rodu domaćih ljudi); njihovim posredovanjem – na poziv ruskog cara Petra Velikog – Crnogorci, u ulozi vojnih saveznika daleke pravoslavne ("jednoplemene" i "jednovjerne") Carevine, sudjeluju u ratu protiv Turaka.

1712. 
28.(17).7.1712. Odigrala se velika bitka između Crnogoraca i Turaka koju je predvodio serašćer bosanskog vezira, Ahmet-paša; tog dana Crnogorci su se sukobili s prethodnicom turske vojske, s Tahir-pašom skadarskim na čelu; bitka se odigrala na Carevom Lazu; nad višestruko nadmoćnom turskom vojskom (10.000 ratnika) Crnogorci su odnijeli sjajnu pobjedu; u tom boju bio je ranjen glavnokomandujući crnogorske vojske, vladika Danilo.

1712.  
8.8.1712. U drugom naletu (u sklopu iste operacije) vojska, kojom je zapovjedovao osobno Ahmet-paša, prodrla je na Cetinje, zapalila (novopodignuti) Cetinjski manastir i zadržala se pet dana u Cetinjskom polju; stalno noću napadana od manjih grupacija Crnogoraca, bila je primorana napustiti Cetinje i da se, u pogledu uspostavljanja vlasti u slobodnom dijelu Crne Gore, vrati neobavljenog posla, trpeći usput, na povratku, znatne vojne gubitke.

1713. 
Na prijedlog vladike Danila, Opštecrnogorski zbor je iz reda najutjecajnijih (njih 12 na broju) crnogorskih glavara, formirao Zemaljski (nadplemenski ili opšteplemenski) sud za podlovćensku Crnu Goru, koji je, osim sudskih, obavljao i druge državne poslove na razini zemlje, pa se može smatrati svojevrsnom crnogorskom "narodnom vladom"; za njenog predsjednika imenovan je vojvoda Vukadin Vukotić (sin Vukote Vukašinovića).
Duklja
Autor: Organizacija KOD Datum objave; 27.2.2023.
Opis. Duklja Govorili: Miloš Živanović, arheolog Magdalena Radunović, dipl. konzervator-restaurator Narator: Stevan Vuković Producent i režiser: Danilo Vujačić Kamerman: Lazar Maraš 3D animacija: Paten Studio Koordinator projekta: Miodrag Vujović, Organizacija KOD Termini korišćeni u ovom kratkom filmu su prilagođavani savremenom kontekstu Rađeno u koprodukciji sa DOK Creative Zahvaljujemo se menadžmentu i osoblju Muzeja Grada Realizovano uz podršku Turističke organizacije Glavnog grada Podgorica
Kraljevina Duklja - Prva Crnogorska Država
Podstavio: SLAVENSKA SPARTA – Crna Gora / Zeta / Duklja  Datum objave: 4.1.2018. Duklja (crnogorski Дукља) je najstarija država koja nastaje na području današnje Crne Gore. Pod dinastijom Vojislavljevića Duklja je postala kraljevina u 11. vijeku. Naziv Duklja potiče od grckog grada dokleja, sada gradine u blizini savremene Podgorice, te od ilirskoga plemena Dukljana (latinski Dokleati) koji su živeli na potezu od Podgorice u Crnoj Gori Sloveni su u 8. vijeku ovladali gradom Dukljom, okolnim planinama, Skadarskim jezerom i dijelom obale Jadranskoga mora prihvatajući, ne samo hrišćanstvo, već i etnonime Duklja-Dukljani. Arhont Petar bio je vladar Duklje, no istorija nije točno utvrdila u kojem vremenskom periodu; iza njega je ostao pečat, koji se danas čuva u Berlinu, a na kojem piše: Petar Arhont Duklje Amin. Vojislavljevići Vojislav, dukljanski knez, nakon što je 1042. potukao Vizantijce tokom Bitke kod Bara, osamostalio je Duklju. Njegov sin Mihailo će najkasnije 1078. postati kralj. Naslednik Mihaila, njegov sin kralj Bodin, ovladao je i velikim delovima Raške, Bosne, Albanije, te okolicom Dubrovnika. Bodinovom smrću će moć Dukljanskoga kraljevstva, neprekidnim unutarnjim borbama za vlast, trajno opadati. Dukljansko kraljevstvo je raški župan Nemanja konačno 1185. godine pokorio, porušivši, osim Kotora, sve druge dukljanske gradove. Vjera Duklja je bila katolička zemlja. Od 1089. tadašnja biskupija iz Bara je, odlukom pape, izdignuta na rang nadbiskupije koja se u Ljetopisu popa Dukljanina pominje kao Dukljanska crkva, no nakon srpskog osvajanja Duklje, tokom narednih stoleća će pravoslavlje postati dominatnom vjerom. Etnogeneza Vizantski hroničar, car (945-959) Konstantin Porfirogenet, u svome znamenitom delu De administrando imperio - premda za sve okolne zemlje nabraja južnoslavenske narode što su ih naseleli - za Duklju ne navodi da su je naselili ni Srbi ni Hrvati. Zanimljivost Vizantski vojskovođa i hroničar Nićifor Vrijenije beleži kako je u periodu od 1072. do 1075. Bodin, po naredbi svoga oca dukljanskoga kralja Mihaila, predvodio vojsku od "Dukljana i Hrvata" kao pomoć slavenskim ustanicima na Balkanu, te kako je ta vojska "zlostavljala Ilirik". U Prizrenu (Kosovo) ustanici su ga okrunili svojim carem pod imenom Petar. Osvojio je Bodin Skoplje i Niš i na severu opsedao bizantske utvrde na Dunavu. Na drugom mesto u svojoj hronici, Vrijenije piše: "...a narod Slavena, odbacivši pokornost Romejima (Bizanticima - op.a.), pustošio je i pljačkao zemlju Bugara. Skoplje i Niš behu osvojeni, a i Simium i mesta oko reke Save i podunavski gradovi oko Vidina teško su postradali. Hrvati i Dukljani pobunivši se, cio Ilirik zlostavljahu". Vladari iz dinastije Vojislavljevića Vojislav, dukljanski knez, Sveti Vladimir mu je bio stric ili brat od strica, vladao od 1018. do 1043., osamostalio Duklju, 1042. pobjedio kombiniranu bizantsku vojsku. Mihailo, dukljanski kralj, vladao od 1046. do 1081., dobio kraljevske oznake od pape Grgura VII. najkasnije 1077. godine. Bodin, dukljanski kralj, vladao od 1082. do 1108. godine, za njegovoga doba Dukljansko kraljevstvo bilo je na vrhuncu. Mihailo II., dukljanski kralj, naslijedio oca Bodina nakon njegove smrti 1108. godine, no ubrzo je bio svrgnut. Dobroslav, dukljanski kralj, sin Mihaila i polubrat Bodina, voljom je naroda izabran za kralja, no ubrzo je postao žrtva urote koju je ispleo raški župan Vukan koji ga je zatvorio. Pustio ga je na slobodu, ali je Dobroslava, njegov nasljednik na dukljanskom prijestolju kralj Vladimir, oslijepio. Umro je Dobroslav u samostanu Sv. Srđa i Vakha pokraje rijeke Bojane. Vladimir, dukljanski kralj, unuk Mihaila, surađivao s raškim županom Vukanom i bio eksponent raške struje u Duklji o kojoj izvještava i Ljetopis popa Dukljanina.[traži se izvor od 06. 2011.] Otrovan je 1118. po naređenju Bodinove žene kraljice Jakvinte. Đorđe, u dva navrata dukljanski kralj, najprije 1118. a onda u razdoblju od 1125. do 1131. godine....uhitili Jakvintu i poslali je u Carigrad kamo je i umrla. Nakon borbi, Đorđa su Bizantici zarobili i odveli također u Carigrad gdje je i umro. Grubeša, dukljanski kralj, sin kneza Branislava, vladao od 1118. do 1125. kao bizantski vazal, te ratovao protiv kralja Đorđa, u jednom takovom boju i pogunuo. Gradihna, dukljanski kralj, vladao od 1131. do 1141. godine, sin kneza Branislava, za kralja postavljen kao bizantski vazal. Ljetopis popa Dukljanina opisuje kako je bio Gradihna "blag, krotak, milosrdan, zaštitnik udovica i siročadi". Moć je Dukljanskoga kraljevstva za njegova doba već bila na izmaku. Radoslav, dukljanski knez, naslijedio pristolje do svoga oca kralja Gradihne, no za razliku od njega i svih ostalih Vojislavljevića od doba Mihaila, Radoslav nije nosio titulu kralja, što bjelodano svjedoči o dezintegraciji moći Dukljanskoga kraljevstva. Skupa sa svojom braćom Jovanom i Vladimirom pokušao je Radoslav organizirati oružani otpor srpskim napadima koje je predvodio raški župan Nemanja. No, u tome nisu imali uspjeha.
Duklja Vojislavljevica
Autor: SLAVENSKA SPARTA – Crna Gora / Zeta / Duklja  Datum objave: 8.5.2019.
Opis. Duklja je najstarija država na području današnje Crne Gore i najstarija slovenska država na jugu Evrope. Pod dinastijom Vojislavljevića Duklja je postala kraljevina u XI vijeka, ali je ubrzo potom ušla u unutrašnje obračune koji su rezultirali njenim osvajanjem od strane Nemanjića i vazalnim odnosom. Dinastija koja je vladala Dukljom od kraja X do kraja XII vijeka, prva crnogorska dinastija. Dobila je ime po knezu Vojislavu, iako je prvi vladar iz ove porodice, o kome se nešto više zna, bio knez Vladimir, Vojislavov stric ili brat od strica. Vojislav je definitivno zbacio vizantijsku vlast i proširio teritoriju Duklje na Travuniju i dračku oblast. Vojislavov sin Mihailo prvi je dukljanski vladar za koga se pouzdano zna da je imao titulu kralja, i to priznatu od pape. Nasljednik kralja Mihaila, kralj Bodin, osvojio je Rašku i Bosnu i izdejstvovao od Rima podizanje barske biskupije u rang nadbiskupije. Bodin je uspostavio veze sa Normanima iz južne Italije i oženio se Jakvintom, ćerkom normanskog vladara iz Barija. Dolazio je u direktan kontakt sa predvodnicima krstaškog pohoda 1099. godine. Krajem XII vijeka Duklja je dostigla vrhunac u državnom razvoju. Obuhvatala je teritoriju od rijeke Vojuše do Neretve i od Jadranskog mora do sjevernih granica Raške i Bosne. Nakon smrti kralja Bodina, moć Duklje počinje da slabi. Nastupa period (1108 – 1185) čestih građanskih ratova i unutrašnjih razdora koji su na kraju uništili Duklju. Poslednji kraljevi iz dinastije Vojislavljevića (Vladimir, Dobroslav, Đorđe, Grubiša, Gradhina, knez Radoslav) nijesu uspjeli da sačuvaju državu od vizantijskog i raškog uticaja. Na kraju je u Duklji preovladao vizantijski uticaj, a oko 1185. godine raški župan Stefan Nemanja je osvojio Duklju. Hronologija vladara Duklje IX vijek Arhont PETAR, X vijek TUGEMIR, X vijek HVALIMIR, sin Tugemirov X vijek PETRISLAV, sin Tugemirov X vijek DRAGOMIR, unuk Tugemirov X vijek MIROSLAV, unuk Tugemirov 997 – 1016 VLADIMIR, (Vladimir Dukljanski), sin Petrislavov 1018 – 1043 STEFAN VOJISLAV, osnivač dinastije Vojislavljevića, 1043 – 1046 Žena Stefana Vojislava sa sinovima od kojih se izdvaja MIHAILO, 1046 – 1082 MIHAILO VOJISLAVLJEVIĆ.Po Dukljaninu naslijedio ga je brat Radoslav, a ne sin Bodin, 1081 – 1101 BODIN VOJISAVLJEVIĆ, MIHAILO, Bodinov sin DOBROSLAV, KRALJ, Bodinov polubrat, 1101 – 1102 KOČOPAR, Bodinov brat, 1102 – 1114 VLADIMIR, Bodinov sinovac, JAKVINTA, Bodinova žena, truje Vladimira i dovodi sina Đorđija, 1114 – 1118 ĐORĐIJE, Bodinov sin, 1118 – 1125 GRUBEŠA, 1125 – 1131 ĐORĐIJE, ponovo, Bodinov sin, 1131 – 1141 GRADIHNA, 1141 -1166 RADOSLAV, sin Gradihne, 1173 - 1189 MIHAILO, potonji vladar Duklje 1189. godine Duklja pada pod vlast Raške. I. S.Ćirković je jednom napisao: „Do sredine X vijeka dukljanska kneževina bila je formirana i jasno razgraničena od susjednih slovenskih kneževina i vizantijskog područja…“ Vojislavljevići http://www.me/index.php/cg/istorija/c... DUKLjANSKA DRŽAVA I POVELjE DUKLjANSKIH VLADARA http://www.montenegrina.net/pages/pag... Srpski izvori o kraljevini Vojislavljevića https://crnagoraodiskona.wordpress.co...
Bitka kod Tuđemila
Postavila: Tijana Lopicic Datum objave: 22.1.2022.
Ljetopis Popa Dukljanina
Postavio: SLAVENSKA SPARTA – Crna Gora / Zeta / Duklja  Datum objave: 3.1.2018.
Opis. LJETOPIS SVEŠTENIKA DUKLJANSKOG Ljetopis Popa Dukljanina (lat. Regnum Sclavorum, Kraljevstvo Slavena, Kraljevstvo Slavenam, Chronicle of the Priest of Duklja Montenegro; poznato i kao Barski Rodoslov) je južnoslavenska srednjovjekovna kronika nastala u Baru Duklji, vjerojatno u drugoj polovici 12. vijeka, ciji je autor anonimni svecenik Dukljansko-barske nadbiskupije. Paralelno sa slavenskim originalom, koji je izgubljen, nastao je i latinski prijevod, zahvaljujuci cijim je prijepisima iz 17. vijeka ovaj vrijedni spomenik južnoslavenske pismenosti i sacuvan. U skladu sa stavovima latinske srednjovjekovne historiografije, autor kronike Gote i Slavene smatra istim narodom, pa svoju povijest Kraljevstva Slavena pocinje doseljavanjem Gota u oblast bivše rimske provincije Prevalis (današnja Crna Gora), krajem 5. vijeka. Kronika sadrži katalog goto-slavenskih vladara od kraja 5. do sredine 12. vijeka. Djelo opisuje zamišljeno kraljevstvo Slavena, kralja Svatopluka, koji je održao sabor na polju Dalmi, legendu o osnutku Dubrovnika, povijest Duklje i dr. Uvodni dijelovi kronike u cjelini su nepouzdani kao povijesni izvor. Medutim, vjerodostojnost podataka koje kronika donosi za razdoblje od sredine 10. do polovine 12. vijeka, a koji se odnose na stvaranje snažnog državnog središta u Duklji pod dinastijom Vojislavljevica, u najvecoj mjeri potvrduju strani izvori. Literalno najuspješniji dio kronike, pravi mali ljubavni roman, cini poglavlje o životu, ljubavi i stradanju dukljanskog kneza Vladimira i njegove žene Kosare, kcerke bugarskog cara Samuila. Kronika je znacajno svjedocanstvo bogatog nasljeda srednjovjekovne "južne primorske književnosti". U njen sastav ušli su preradeni dijelovi izgubljenih spisa - "Hronike Duklje" iz 10. vijeka, "Epa o Duklji" i "Žitija sv. Vladimira" iz 11. vijek, kao i brojne legende i predanja. Autor ljetopisa Ljetopis je sastavio anonimni autor nazvan Pop Dukljanin, svecenik u gradu Baru. Prema nepotvrdenim istraživanjima Eduarda Pericica, moguce je da se radi o nadbiskupu Grguru. U uvodu latinske redakcije, autor ljetopisa naveo je da je kako bi udovoljio željama onih koji su ga zamolili, preveo ljetopis sa slavenskog na latinski jezik. https://sh.wikipedia.org/wiki/Ljetopi... Tekst Ljetopisa na Montenegrini - http://www.montenegrina.net/pages/pag... KRALJEVSTVO SLOVENA Buduci da ste me zamolili, voljena braco u Hristu i poštovani sveštenici svetog sjedišta Arhiepiskopije Dukljanske crkve, kao i više njih od gospode, najviše mladih iz našeg grada, koji uživaju ne samo u slušanju i li citanju o ratovima, vec u samom ratovanju, kako je to vec obicaj kod mladih, da Knjižicu o Gotima, koji se latinski naziva Regnum Sclavorum, u kojoj su opisana sva njihova djela i ratovi, prevedem sa slovenskog pisma na latinsko, prisilivši moju sopstvenu starost, a nagnan bratskom ljubavlju, potrudio sam se da udovoljim vašem zahtjevu. No, ipak, ni jedan citalac neka ne misli da sam napisao išta drugo osim onoga, što sam cuo od naših otaca i drevne gospode da se prenosi kao istinito kazivanje.
ISTORIJSKI ALBUM Crnojevici
Postavio: Senad Šahmanović Datum objave: 31.12.2017.
1714.
Listopad-Studeni / Oktobar-Novembar. Veliki pohod bosanskog vezira, Numan-paše Ćuprlica na Crnu Goru izveden je s tri strane; podlovćenska Crna Gora doživjela je najteže uništavanje u svojoj dvovjekovnoj borbi s Turcima; bosanska vojska izlazi na Cetinje, ostavljajući pustoš i sijući smrt; domogla se znatnog broja roblja; zarobljenici koji su izmakli maču, odvedeni su u Bosnu; poslije kraćeg haranja, Turci napuštaju podlovćenski kraj i ne pokušavajući tamo uspostaviti vlast.

1714. –1716.  
Vladika Danilo boravi u posjetu Rusiji u ulozi prvoga službenog zastupnika podlovćenske Crne Gore; ukazana mu je značajna pažnja na ruskom dvoru; primio ga je ruski car Petar Veliki i uručio mu, između ostalog, i dvije gramate (vladarska povelja) Crnogorcima; jednom im se odaje priznanje za savezništvo u ratu s Turcima, a drugom se određuje stalna novčana pomoć Cetinjskom manastiru, koja je trebalo da se isplaćuje svake treće godine.

1714. – 1718. 
Posljednji put, u svojstvu saveznika Venecije, Crnogorci sudjeluju u mletačko-turskom ratu; mirom sklopljenim u Požarevcu između zaraćenih strana, Crnogorci, kao mletački ratni partneri, nisu ni pomenuti.

1717. 
7.3.1717. Mletački senat je posebnom dukalom (dukale su sve odluke ili naredbe koje je središnja vlast slala iz Mletaka) ratificirao ugovor o mletačko-crnogorskoj vojnoj suradnji u ratu s Turcima koji je bio u toku.

1717. 
7.5.1717. Posebnom dukalom mletački Senat potvrđuje vladici Danilu (i njegovim nasljednicima) pravo vjerske jurisdikcije nad pravoslavnim življem u Crnogorskom primorju pod mletačkom vlašću (Mletačka Albanija).

1717.
21.7.1717. Održan je na Cetinju Opštecrnogorski zbor na kojemu je podlovćenska Crna Gora, sa svoje strane, verificirala sporazum o crnogorsko-mletačkoj vojnoj suradnji u ratu koji se vodi.

1717.
21.7.1717. Na Opštecrnogorskom zboru na Cetinju Vukadin Vukotić imenovan je za prvog crnogorskog guvernadura (glavnog posrednika za reguliranje mletačko-crnogorskih odnosa).

1735. – 1781. 
Vladika Sava Petrović nalazi se na čelu Crnogorske pravoslavne crkve i crnogorske države; od 1750. Drži crkvenu i političku vlast, a od toga vremena političko kormilo prepušta mlađemu bratu od strica, vladici Vasiliju; od dolaska na vlast Šćepana Malog do njegove smrti (1768. – 1773.) isključivo se bavi crkvenim poslovima; iza Šćepanove smrti ponovo je, ali samo nominalno, i politički vođa naroda.

1742. 
U ulozi službenog zastupnika podlovćenske Crne Gore, vladika Sava je drugi crnogorski mitropolit koji posjećuje Rusiju, zadržavajući se tamo oko dvije godine; vraća se u domovinu 1744.

1744. 
U ulozi zamjenika vladike Save, tada još arhimandrit, Vasilije Petrović odlazi u posjet Veneciji i podnosi Senatu memorandum o prevladavanju prisutnih sporova i normaliziranju odnošaja između njegove zemlje i Mletačke Republike.

1750. – 1766. 
Od trenutka posvećenja za vladiku (1750) do smrti (1766) Vasilije Petrović je prva osoba u političkom životu podlovćenske Crne Gore, za koje vrijeme je znatno dinamizirana njena vanjska politika i uzdignut njegov politički ugled.
​
1752. 
Vladika Vasilije je u prvom posjetu Rusiji u svojstvu legitimnoga predstavnika podlovćenske Crne Gore; uvjerava caricu Jelisavetu u odanost crnogorskoga naroda Rusiji i moli je da njegovu zemlju uzme pod svoje pokroviteljstvo.

18. stoljeće - prve tri četvrtine
Značajan doprinos epistolarnoj (u prepisci) baroknoj književnosti dali su mitropoliti Danilo, Sava i Vasilije.

1754.
Ožujak / mart 1754. Za svojeg prvog boravka u Rusiji, vladika Vasilije je sastavio Istoriju o Crnoj Gori – prvu pisanu povijesnicu crnogorskoga naroda, koji ima posebit značaj u povijesti crnogorske kulture i znanosti; pisana je ruskim jezikom; izdana je u Moskvi (a pečatana u Petrogradu); doživjela više izdanja.

1756.
3.12.1756. Crnogorci odnijeli pobjedu nad velikom vojskom čehaje bosanskog vezira, Camil Ahmet-paše, u selu Prediš u Bjelicama.

1756.
Početkom studenog / novembra 1756. Vladika Vasilije Petrović odlazi na svoje drugo putovanje u Rusiju; cilj posjeta je traženje pomoći od ruskog dvora za suvremenu organizaciju uprave, vojske, školstva i prosvjete u njegovoj zemlji po ugledu na Rusiju i pod njezinim pokroviteljstvom; smatra da bi podlovćenska Crna Gora mogla biti političko središte okupljanja okolnih balkanskih naroda, uz čiju pomoć bi se oslobodili od Turaka.

(?) – 1758. 
Od početka 18. stoljeća kontinentalna Crna Gora dala je prvog doktora filozofskih znanosti i književnika – Jovana Stevanova Balevića, iz Bratonožića, koji je za sebe zborio da je Albano-Crnogorac; doktorska dizertacija mu je objavljena na Sveučilištu u Haleu, gdje je i obranjena; na samom kraju života (koji je proveo kao oficir u ruskoj vojsci), napisao je zanimljivi geografsko-povijesni opis Crne Gore.

1756. – 1759. 
Vladika Vasilije po drugi put boravi u Rusiji, odakle se vraća u drustvu s ruskim pukovnikom Pučkovim, koji ima zadaću proučiti stanje i odnose u Crnoj Gori i o tome svojem dvoru podnijeti pismeno izvješće; svoj zadatak on izvršava – sastavlja referat, ali vrlo nekorektno i tendenciozno, što je unijelo zahlađenje i znatno zakompliciralo do tada dobre crnogorsko-ruske odnoseje.

1765.
Početak lipnja / juna 1765. Vladika Vasilije odlazi na svoje treće (i ujedno posljednje) putovanje u Rusiju; u iščekivanju da bude službeno primljen kod carice Katarine II, spremao se da razložnim dokazima porekne neistine koje je pukovnik Pučkov napisao o podlovćenskoj Crnoj Gori; u njegovim planovima presjekla ga je iznenadna smrt.

1766.  
10.3.1766. U Petrogradu izmenada umire vladika Vasilije Petrović; sahranjen je o ruskom državnom trošku i uz značajne počasti; posmrtni ostaci su mu položeni u Blagovještenskoj crkvi, gdje se i danas nalaze.

1767.  
17.10.1767. Na Opštecrnogorskom zboru na Cetinju Šćepan Mali je izabran za političkog vođu crnogorskoga naroda i države, s titulom "cara", jer se, navodno, iza njegove ličnosti krio ubijeni ruski car Petar III.

1768. 
Rujan / septembar 1768. Pod zapovjedništvom bosanskog vezira organiziran je koncentrični vojni pohod na podlovćensku Crnu Goru, u koji su bile uključene brojne turske snage; napad je nominalno izveden i dijelom imao uspjeha, a dijelom ne; Turci koji su prodirali od Nikšića potisli su Crnogorce koje je predvodio Šćepan na Ostroškom projevoju; kontigent turske vojske koji je prodirao kroz Crmnicu bio je zaustavljen; zbog povlačenja glavnine turske vojske na ruski front od daljeg pohoda se odustaje.

1770. 
Na prijedlog Šćepana Malog, Jovan Radonjić, mlađi sin guvernadura Stanislava – Stana (koji je umro u Rusiji u ulozi pratitelja vladike Vasilija 1758.), na Opštecrnogorskom zboru, održanom na Cetinju, proglašen je za gubernatora, s naslijednim pravom na to zvanje u svojoj obitelji.

1773.
22.9.1773. Šćepan Mali završio je život nasilničkom smrću; zaklan je na spavanju od strane svojega sluge – Grka, kojeg su potplatili neprijatelji Crne Gore.

1781. – 1784. 
Na mitropolitskom tronu na Cetinju sjedi slabi, nesposobni i ostarjeli vladika Arsenije Plamenac, sestrić vladike Save; za njegove uprave konce političke vlasti u zemlji nominalno drži guvernadur Jovan Radonjić.

1784. – 1830. 
Crnogorskom crkvom i državom upravlja najznamenitija osoba crnogorske povijesti – mitropolit Petar I Petrović Njegoš; vrlo je poštovan arhipastir i duhovni bard; državnik je i političar nenadmašenih sposobnosti; bio je narodni vladar u punom smislu riječi; uz to darovit i proslavljeni vojskovođa, priznati diplomat, veliki reformator – graditelj više faze nove crnogorske države, utemeljene na pisanim zakonima; otvorio je i otpočeo proces ujedinjenja brđanskih plemena s podlovćenskom Crnom Gorom; ugledni je književnik i pregalac pera.

1785.
18.-23.6.1785. Skadarski namjestnik Mahmut-paša Bušatlija izveo je uspješan pohod turske vojske na podlovćensku Crnu Goru (u odsustvu vladike Petra koji se tada nalazio u Rusiji, čekajući da bude primljen kod carice Katarine II; umjesto prijema bio je neosnovano, sa svojim tajnikom opatom Franjom Dolčijem, grubo protjeran iz ove zemlje); Mahmut je izašao na Cetinje, razorio Manastir; pohod mu je uspio zahvaljujući domaćim svađama; zadržao se nekoliko dana na Cetinju, spustio se s vojskom preko Brajića u Primorje i izvršio veliki zulum nad Paštrovićima; nije uspio uspostaviti tursku vlast na Cetinju.

1787. – 1791.
Rusija i Austrija, koje su saveznice u ratu protiv Turske, pokušavaju, svaka od njih pojedinano, pridobiti podlovćensku Crnu Goru za sebe kao ratnog saveznika; obje imperije, nazavisno jedna od druge, šalju svoje vojne misije u Crnu Goru; Crnogorci su u delikatnoj situaciji; žele održati prijateljstvo s obje strane, s vladikom Petrom na čelu, ipak pokazuju više naklonosti prema Rusiji; s Austrijom dolazi do izvjesne vojne saradnje, ali bez zapaženijih uspjeha; prilikom potpisivanja mirovnih ugovora s Turskom (separatnih), i jedna i druga ostavile su Crnu Goru prepuštenu samoj sebi.

1796.  
11.7.1796. U Martinićima (Bjelopavlići) dolazi do presudne bitke između crnogorske vojske, koju predvodi vladika Petar, u savezu s Brđanima, s višestruko nadmoćnom turskom vojskom pod vodstvom Mahmut-paše Bušatlije; bitka se bije prsa u prsa; Crnogorci primoravaju Turke da ustuknu uz velike gubitke; kad je sutradan trebalo doći do novog okršaja, Turaka više nije bilo na bojnom polju; među mrtvima na bojištu, nađeni su i leševi francuskih oficira; u boju je bio ranjen i sam Mahmut-paša; Crnogorci su došli do ozbiljnog plijena.

1796. 
22.9.1796. U želji da definitivno pokori Crnu Goru, uz to još podstaknut osvetom za poraz u prethodnoj bitci s Crnogorcima, Mahmut Bušatlija kreće u novi rat s njima; snage koje je uspio okupiti četvorostruko su jače od crnogorske vojske; do bitke na život ili smrt dolazi na Krusima u Lješanskoj nahiji; pod vještom komandom vladike Petra i njegovih suradnika, zgusnutih snažnijem udarom, Crnogorci izazivaju veliku pometnju među Turcima i prisiljavaju ih na odstupanje, posebno poslije smrti samoga Bušatlije koji je poginuo od crnogorske ruke; Crnogorci su ponovo trijumfirali izvojevanom pobjedom, koja im je donijela veliku ratnu slavu i ugled; bitka na Krusima je prekretnica u daljijem crnogorsko-turskim odnosima; pobjednicima je na Cetinju priređen svečani doček.

1796. 
Odmah poslije velikih izvojevanih pobjeda nad Turcima došlo je do pripajanja Pipera i Bjelopavlića svojoj matici – podlovćenskoj Crnoj Gori.

1797. 
Nestala je s povijesne scene (pokorena od Napoleonove vojske) ugledna (do sredine 16. st.) pomorska sila i aristokratska Republika Venecija; od naznačenog godišta za svagda je nestala i njezina davno uspostavljena vlast na istočnoj jadranskoj obali, u čijem sastavu se (od 1420.) nalazio i znatan dio Crnogorskoga primorja (Mletačka Albanija); padom Venecije Crnogorsko primorje je iste godine dato na upravljanje Austriji (prva okupacija) do 1805. godine; iza toga (1805. – 1807.) bokeljska provincija je pod kontrolom Crnogoraca uz pomoć ruske flote admirala Senjavina; u razdoblju 1807. – 1813. Boka Kotorska je pod vlašću Napoleonove Francuske (u sastav Ilirije pod vrhovnom vlašću Napuljske Kraljevine – francuskog satelita); konačno, od 1814. Do 1918. Crnogorsko primorje je pod neposrednom vlašću Austrije, odnosno Austro-Ugarske.

1798. 
18.10.1798. Na Narodnoj skupštini na Cetinju (koja je suštinski produžetak dotadašnjeg Opštecrnogorskog zbora), usvojen je prečišćeni tekst Zakonika obščeg crnogorskog i brdskog (njegovog prvog dijela od 16 članaka); usvajanjem tog dokumenta obilježen je početak nove više faze crnogorske države, utemeljene na pisanim zakonima; taj znameniti kodeks (pravni korpus) dobio je popularno ime Zakonik Petra I.

1803. 
17.8.1803. Narodna skupština, održana u manastiru Stanjevići, usvojila je drugi dio Zakonika obščeg crnogorskog i brdskog (novih 17 članaka, čiji je ukupni broj 33); bio je time zaokružen Zakonik Petra I, u kojem su dotadašnje norme crnogorskog običajnog prava pretočene u pisani zakonski tekst; svojom pravnom snagom Zakonika se protezao i na krajeve izvan podlovćenskoga područja; bio je primjenjivan ne samo u Piperima i Bjelopavlićima, već i u drugijem još nesjedinjenim brđanskim i naspramhercegovačkim crnogorskim plemenima.

1805. 
Svibanj / maj 1805. Ruski carski deputat, brigadir Stefan Sankovski, bio je prvi akreditirani diplomatski zastupnik Rusije u Crnoj Gori.

1812. 
Rujan / septembar - listopad / oktobar 1812. Udružene crnogorsko-bokeljske snage (crnogorski sunarodnjaci u Boki pod tuđinskom vlašću) pod komandom vladike Petra I oslobodile su Bokeljsku provinciju od Francuza, uz pomoć nekoliko engleskih ratnih brodova.

1813.
1.11.1813. Rođen je Rade Tomov (Petar II Petrović Njegoš)

1813.  
10.11.(29.10.) 1813. Održana je čuvena Crnogorsko-bokeljska skupština narodnih predstavnika u Dobroti pred Kotorom (Kotor je još bio u rukama Francuza); Skupština je donijela odluku o priključenju Boke kotorske matici zemlji; na zasjedanju je osnovana crnogorsko-bokeljska vlada pod imenom Centralna komisija, s vladikom Petrom kao predsjednikom na čelu.

1814. 
30.5.1814. Pariškim sporazumom između ruskog cara Aleksandra I i austrijskog cara Franje odlučeno je da se bokeljska provincija ponovo dodijeli na upravljanje Austriji; Crnogorcima i njihovim primorskim sunarodnjacima bila je nanesena tim mirom velika nepravda; vladika Petar je tu odluku primio k znanju s velikiem razočaranjem.

1814. 
12.6.1814. Pritiješnjen nadmoćnijim snagama austrijske vojske (iako mu još službeno nijesu bile priopćene odluke Pariškog mira), vladika Petar I je sa svojim ratnicima morao napustiti Boku kotorsku; od tada će ona još 104 godista ostati pod tuđinskom (austrijskom) vlašću.

1820. 
Kraj rujna / septembra 1820. Značajnom potrebom udruženih Crnogoraca i Brđana u Morači, došlo je do konačnoga priključenju dvaju novih plemena – Moračana i Rovčana – matici podlovćenskoj Crnoj Gori.

1830. 
31.(18.).10.1830. U 82. godini života, poslije 46. godina upravljanja Crnom Gorom, u dramatičnim i sudbonosnim vremenima, umro je na Cetinju i sahranjen u crkvi novoga Cetinjskog manastira, vladika Petar I; uz ostalo što je o njemu već rečeno, treba istaći da je Crnu Goru uveo u Europu i učinio je međunarodnim subjektom dostojnim poštovanja; za doprinos koji je dao zemlji na svim poljima državničkoga i vjerskog rada, odnosno u svim oblastima života zemlje, Crnogorci su ga još za života oslovljavali sa "sveti vladika".

1830.  
19.10.1830. Na prijestolje Crnogorske crkve i države stupa Petar II Petrović Njegoš.

Kraj 18. i početak 19. stoljeća
Ogromno epistoligrafsko književno djelo vladike Petra I Petrovića Njegoša spada u klasiku te vrste literature na južnoslavenskim prostorima, a bez rizika se može reći i znatno šire.

1831.  
2.9.1831. Izabran je Upravljajući senat crnogorski i brdski od 12 najuglednijih glavara, poznat u narodu kao Velji sud. Vršio je najvišu zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast. Istog godišta izvršen je neuspješan napad Crnogoraca na Podgoricu.

1833.  
6.(18.).8.1833. Rade Tomov (Petar Petrović Njegoš) je zavladičen u Petrogradu. Istog godišta je donesen Zakon otačastva od 20 članaka. Ponovni neuspješni napad na Podgoricu.

1834. 
Na Cetinju je otvorena prva svjetovna skola u slobodnom dijelu Crne Gore.
18.(31.)10.1834. kanoniziran je Petar I Petrović Njegoš.

1835. 
Crnogorci poharali Žabljak.

1836. 
Boj na Grahovu (ginu rođaci vladike Petra II i brat mu Joko).

1837. 
U plemenima su postavljeni plemenski kapetani koji su obavljali poslove državne vlasti. Njegoš u drugom službenom posjetu Rusiji.

1838. 
Izdato Objevljenije narodu, akt o uvođenju poreznih klasa.

1840. 
Ubijen Smail aga Čengić na Mljetičku u znak odmazde za poginulim Petrovićima na Grahovu 1836.g.

1842. 
Jedna mješovita crnogorsko-austrijska komisija uspjela je utvrditi granicu prema Austriji, bez utjecaja Turske. Petar II i Ali paša Rizvanbegović utvrdili su sporazum o crnogorsko-turskomu razgraničenju prema Hercegovini, koji nije potvrdila Porta. Time je afirmirana Crna Gora na međunarodnom planu.

1843. 
Gubitak otoka Lesendra na Skadarskom jezeru.

1844. 
Njegošev posjet Beču.

1845. 
Objavljena Luča mikrokozma.

1847. 
Pečatan Gorski vijenac u Beču.

1851. 
Pokušaj novčane reforme izradom vlastitog novca – peruna. Objavljen Lažni car Šćepan Mali.

1851.
19.10.1851. Umro Petar II Petrović Njegoš, a na prijestolje dolazi Danilo I Petrović.

1852.
21.3.1852. Senat donio akt o proglašenju Crne Gore knjaževinom; na skupštini crnogorskih glavara 18.7. je pročitan ruski manifest koji priznaje Danila za knjaza.

1852.  
11-12.11.1852. Pohara Žabljaka (Žabljak Crnojevića, op.). Otpočela prva Omer pašina vojna na Crnu Goru.

1853. GODINE
12.2.1853. Turska vojska, pritisnuta ultimatumom Austrijske vojske i saznanjem da bi u daljim operacijama u Crnoj Gori imala protiv sebe i Rusiju, počela je napuštati Crnu Goru, čime je okončana Prva Omer-pašina vojna.
Na intervenciju Rusije i Austrije, sklopljen je mir pomeđu Crne Gore i Turske u Podgorici. Danilo I u posjetu austrijskom caru.

1854. 
Siječanj / januar 1854. U Kotoru umro Pero Tomov Petrović, brat Petra II I politički protivnik knjaza Danila.

1855. GODINE
Donesen Zakonik Danila I od 95 članaka. Izvršeno niz reformi u Crnoj Gori; popis stanovništva, reorganizacija i formacija vojske, ustanovljena naročita bojna jedinica zvana Garda.

1856. GODINE
Održan Pariski mirovni kongres na kome se nijesu ostvarila očekivanja knjaza Danila o formalnom priznavanju suvereniteta Crne Gore. Dolaskom naučitelja Stevana Petranovića u Crnu Goru izvršena je kvantitativna i kvalitativna (građanska) reforma Cetinjske škole u kojoj su izučavane moderna antropologija i psihologija, kao verificirani nastavni predmeti. Nikanor Ivanović uvodi u školu proslavu Sv. Save.

1857. 
U Istanbulu ubijen pretendent na vladarski prijestol Stevan Perović Cuca, pjesnik i bivši glavni zapovjednik crnogorske vojske, sestrić Petra II Petrovića Njegoša. Nabavljena štamparija.

1858. 
1.5.1858. Na Spasovdan crnogorska vojska, pod komandom Velikog vojvode Mirka brata knjaza Danila I, slavila veliku pobjedu nad Turcima u boju na Grahovu;
2.8.1858. (na Ilinden) Crnogorci razaraju Kolašin, a Drobnjaci pod vodstvom Novice Cerovića uništavaju turske katune na Sinjajevini;
Na knjažev zahtjev krajem godine u Rusiji hirotonisan za crnogorskog mitropolita izvanjac Nikanor Ivanović.

1859. 
Travanj / april 1859. Komisija izvršila omeđivanje crnogorsko-turskih granica kojim je Crna Gora dobila: Grahovo, Rudine, Nikšićku župu, Kukovo, Tusinu, Uskoke, Lipovo, Gornje Vasojeviće, Dodose, dio Banjana, Drobnjaka i Kuča.

1860. 
1.8.1860. U Kotoru izvršen atentat na knjaza Danila; izvršitelj šire zavjere je bio Todor Kadić. Danilovom smrću na prijestolje Crne Gore stupio njegov sinovac Nikola Mirkov Petrović.

1860. 
Ustanovljeno Načelstvo narodne prosvjete.

1861. 
Crna Gora pomaže ustanike Luke Vukalovića u Hercegovini i Kola Petrova Lukića u Crmnici. Poslata pomoć Srbiji od 300 Vasojevića za predstojeće ratne okršaje s Turcima.

1862.
Svibanj / maj 1862.  Otpočela druga Omerpašina vojna na Crnu Goru.
15.9.1862. zaključen mir između Crne Gore i Turske.

1863. 
22.2.1863. Turski ministarski savjet prihvatio je crnogorski zahtjev da turske trupe napuste utvrđenja na putu Spuž-Nikšić. Nakon Drugog Omer-pašinog pohoda na Crnu Goru 1862. knjaz Nikola je u Carigrad uputio Đura Matanovića i Jana Vaclika da pregovaraju s turskom Portom. Tom prilikom, njihov zahtjev da Crna Gora dobije izlaz na more preko pristaništa Spič, nije od turske strane ni razmatran.
Na Cetinju je otvorena Privremena bogoslovija.

1865. 
Pokrenut je časopis Orlić.

1866.
23.9.1866. Potpisan je ugovor između knjaza Nikole i srpskog kneza Mihaila Obrenovića o suradnji Crne Gore i Srbije za oslobođenje.

1867. GODINE
Crna Gora sudjeluje na izložbi u Moskvi.

1869. 
Uspostavljen je telegraf u Crnoj Gori; prva ženska srednja škola Đevojački institut; Crna Gora pomaže Krivošijski ustanak.

1874.
7.10.1874. Odmazdom za ubistvo podgoričkoga zabita Jusufa Mucina Krnjića, ponovo su pogoršani crnogorsko-turski odnošaji.

1875. 
Crna Gora pomaže hercegovački ustanak ("Nevesinjska puška") i vasojevićki ustanak; otpočeo rat između Crne Gore i Turske.

1876. 
20.6.1876. Crna Gora je objavila rat Turskoj; pobjeda u bojevima na Vučjem dolu i Fundini.

1878. 
Berlinskim kongresom Crna Gora je dobila priznanje i od zemalja koje je do tada nisu priznavale; bila je to 27. međunarodno priznata država u svijetu; teritorij je proširen na 9475 km2 sa gradovima: Podgorica, Bar, Nikšić, Kolašin, Spuž, Plav, Gusinje (umjesto potonja dva dobila je Ulcinj), Šavnik, Žabljak i Goransko u Pivi.

1879. 
Donesen Zakonik o opštoj školskoj dužnosti, kojim je osnovno obrazovanje slobodno, obavezno i besplatno.

1880. 
Otpočela s radom Gimnazija na Cetinju.

1881. 
Izvršena je crkvena reforma – reorganizacija parohija.

1882. 
Crna Gora pomaže bokeški ustanak protiv Austrije.

1883.  
11.8.1883. Knjaginja Zorka se udala za srpskoga kneza Petra Karađorđevića.

1884.  
Na Cetinju formirano Cetinjsko dobrovoljno društvo, prvo crnogorsko kazalište.

1886.  
18.7.1886. Crna Gora zaključuje Konkordat s Vatikanom po kojemu se božja služba u katoličkim crkvama u Crnoj Gori vrši na staroslavenskom umjesto latinskog jezika, a knjaz Nikola je davao suglasnost na imenovanje barskog nadbiskupa.

1888. 
Donesen Opšti imovinski zakonik Knjaževine Crne Gore, čiji je autor čuveni pravnik dr Valtazar (Baltazar) Bogišić.

1889. 
Knjaginja Anastazija- Stane udala se za kneza Đorđa Maksimijanovića, vojvodu Lajhtemberskog, knjaginja Milica za ruskoga velikog kneza Petra Nikolajevića Romanova.

1894. 
Proslavljena 400. Godišnjica Crnojevića štamparije.

1896. 
Knjaginja Jelena se udala za talijanskoga kralja Viktora Emanuela III Savojskog.

1897. 
Proslavljena je 22. Godišnjica dinastije Petrović-Njegoš; knjaginja Ana se udala za Franca Jozefa Batemberga, potomka morganatskoga ogranka hesenske dinastije.

1899. 
Prijestolonasljednik Danilo I oženio se Jutom-Milicom, kćerkom prijestolonasljednika Meklenburg-Strelitza.

1900. 
Donesen Zakon o parohijskom svještenstvu; Crna Gora sudjeluje na izložbi u Parizu.

1903.  
30.12.1903. Donijet Ustav Svetog Sinoda u Knjaževini Crnoj Gori.

1904. 
1.1.1904. Donesen Ustav pravoslavnih konzistorija; uskoro izbila afera u povodu smrti crnogorskoga ministra pravde Šaulića.

1905. 
Oktroiran Ustav Knjaževine Crne Gore; uvedena je valuta perper, Crna Gora je sudjelovala na izložbi u Liježu.

1906. 
Počela s radom Crnogorska narodna skupština, a time i parlamentarni život u Crnoj Gori (narodnjaci, klubaši i samostalci).

1907. 
Bombaška afera, pokušaj likvidacije knjaza Nikole; sudjelovanje Crne Gore na izložbi balkanskih zemalja u Londonu.

1908. 
Kolašinska afera i novi pokušaj prosrpskih snaga da likvidiraju knjaza Nikolu.

1910. 
10.8.1910. Crna Gora proglašena Kraljevinom; proslava zlatnog jubileja 50. godišnjice vladavine kralja Nikole i 50. godina braka s kraljicom Milenom.

1912. 
Crna Gora stupa u Balkanski rat.

1913. 
Pobjedom u Balkanskom ratu Crna Gora je oslobodila deset gradova i proširila teritoriju na 14443 km2; Crna Gora stupila u Drugi balkanski rat na strani Srbije, protiv Bugarske.
Picture
Petar II. Petrović Njegoš vladika i državnik jedan od najvećih velikana u povijesti Crne Gore.
CRNOGORSKA MITROPOLIJA
Postavio: SLAVENSKA SPARTA – Crna Gora / Zeta / Duklja  Datum objave: 25.1.2020.
Opis. Cetinjska mitropolija, Dokumentarni Serijal (2/3/4/5 epizoda).

1914. 
Crna Gora je objavila rat Austro-Ugarskoj zbog Srbije, ušavši na taj način neposredno u Prvi svjetski rat.

1916. 
Kapitulacija crnogorske vojske i odlazak kralja Nikole u izbjeglištvo.

1918.   
24.-29.11.1918. U Podgorici je održana tzv Podgorička skupština kojom je Crna Gora prisajedinjena (anektirana) Srbiji, a dinastija Petrović-Njegoš detronizirana; ovaj događaj se zbio neposredno po oslobođenju Crne Gore od austro-ugarske okupacije.

1918.  
21.12.1918. (7.1.1919.) U krvi ugušena crnogorska nacionalna revolucija; zelenaški pokret podigao ustanak (Božićni ustanak) protiv srpskih okupacijskih trupa tj. protiv aneksije Crne Gore Srbiji; moto ustanka je bio: Za pravo, čast i slobodu Crne Gore.

1918. – 1926.
Razdoblje krvavoga "bijelog terora" tj. državnog nasilja režima Karađorđevića čiji je cilj bio teror nad Crnogorcima i ostalima u Crnoj Gori u svim područjima života i kulture; spaljeno je nekoliko tisuća kuća i ubijeno više tisuća čeljadi (po nekim izvorima i više desetina tisuća); Crnogorci se uhičuju, fizički i na druge načine zlostavljaju i uništavaju. Crnogorski domoljubi se vješaju, bacaju u jame; siluje se i pljačka; krvavi "bijeli teror" se od 1926.g. nastavlja u perfidnijim, drugačijim oblicima.

1919. 
Versajskim ugovorom je priznata Kraljevina SHS, a time posredno aneksija Crne Gore Srbiji.

1921. 
1.3.1921. U egzilu umire kralj Nikola; prijestolonasljednik Danilo je abdicirao u korist sinovca Mihaila, potonjeg crnogorskog kralja, kralja bez kraljevstva.

1923. 
26./27.4.1923. Dogodio se jedan od mnogih zločina "bijelog terora" – zapaljen je dom komite Petra Zvicera u Cucima zajedno s Petrovom obitelji, a majka Petrova je primorana da sve to posmatra.
Postrojba crnogorske vojske u Prvom svjetskom ratu
Postrojba crnogorske vojske u Prvom svjetskom ratu
Crna Gora u 1. sv. ratu 1914. - 1918.
Postavio: cd88 Datum objave: 30.4.2017.
Opis.  / historia-est-magistra-vitae-1812593499066948  
Crna Gora u Prvom svjetskom ratu (1914. - 1918.)
Postavio: Crnogorsko Srce Datum objave: 7.5.2017.
Opis. rtcg
Crna Gora i Veliki Rat
Autor: SLAVENSKA SPARTA – Crna Gora / Zeta / Duklja  Daum objave: 27.5.2019.
Opis. Crna Gora i Veliki rat, dokumentarni film Film su režirali Andro Martinović i Branko Baletić, a rađen je u produkciji Crnogorske kinoteke, uz podršku Ministarstva kulture. Montažer je Milo Lekić, muziku je radio Leo Đokaj, obradu slike Vladimir Vučinić, a narator je Branimir Popović. Ovo ostvarenje predstavlja svjedočanstvo o učešću Crne Gore u Prvom svjetskom ratu, u dokumentarnoj formi baziranoj na autentičnim dokumentima. Podsjećamo, film je nagrađen specijalnim priznanjem u kategoriji “Work, art and memory in the film documents” u okviru 7. Međunarodnog festivala vojnih i istorijskih filmova u Varšavi 2016.

1923. 
U kraljevini SHS održani drugi parlamentarni izbori.

1925. 
Parlamentarni izbori (CFS osvojila tri mandata i održala kongres u Podgorici).

1927. 
Novi parlamentarni izbori.

1936. 
Krvavi Belvederski događaj, pobuna s nacionalnim i socijalnim obilježjima.

1941.
12.7.1941. Petrovdanskim saborom proglašena suverena Crna Gora;
13.7.1941. Trinaestojulski ustanak u Crnoj Gori pod vodstvom KPJ.

1943.
29.11.1943. U Jajcu, na drugom zasjedanju AVNOJ-a, obnovljena crnogorska država u sastavu federativne Jugoslavije.

1946. 
Donesen Ustav FNRJ, kojime je ustanovljena crnogorska državnost i potvrđena nacionalnost.

1974. 
Donesen Ustav SFRJ i SRCG kojima je produbljena crnogorska državnost i nacionalnost.

1989. 
10.1.1989. "Antibirokratskom revolucijom" (ustvari protuvreformacijom i anticrnogorskom "revolucijom") započinje proces otvorenog anuliranja saveznog i crnogorskog ustava, crnogorske državnosti i nacionalnosti, raspada SFRJ i rata na njezinim prostorima.
​
2003.-2013.
U ožujku 2003. SR Jugoslavija je reorganizirana u državnu zajednicu Srbiju i Crnu Goru. Nakon referenduma o neovisnosti (21.5.2006.), Crna Gora je 3.6.2006. proglasila neovisnost. Na parlamentarnim izborima 2002., 2006., 2009. i 2012. pobijedila je koalicija koju je vodila Demokratska partija socijalista (DPS) na čelu s M. Đukanovićem; od 2003. predsjednik države je bio njezin kandidat Filip Vujanović; pobijedio i na predsjedničkim izborima u travnju 2013. Od proglašenja neovisnosti (2006), crnogorska državna politika usmjerena je na približavanje Europskoj uniji i NATO-u.

2017.
Početkom lipnja / juna 2017. Crna Gora je primljena u NATO.

Kulturno - povijesna baština

U posjeti - ČUVARI NASLEĐA
Autor: RTCG - Zvanični kanal Datum objave: 6.4.2025.
Opis. Poznato je da je crnogorski barjak bio istinska svetinja za svakog borca i simbol poznatog crnogorskog junaštva, neustrašivosti i slavoljublja ,kako za svakog pojedinca tako i za sva bratstva i plemena. Ovo je priča o crnogorskom barjaku koji vjekovima u svom domu čuvaju Vušurovići. S koljena na koljeno preci prenose sjećanja na potomke, o čemu nam svjedoči osamdesetsedmogodisnji Marko Savov Vušurović, u emisiji “Čuvari nasljedja”.

Narodna baština

Picture
Crnogorsko kolo
Autor: Vladimir Kirin
​AKUD Spanac - Crmnicki oro
Datum objave: 27.5.2011. Autor: folklorTV
Opis: Koreografija Branka Markovica
Splet etno igara iz Crne Gore
Autor: RTCG - Zvanični kanal Datum objave: 20.5.2024.
Opis. Povod Dana nezavisnosti Javni servis poklanja građanima spot sa folklornim igrama naroda Crne Gore. U spotu učestvuju KUD Ramadan Šarkić iz Tuzi, KUD Mirko Srzentić iz Podgorice, KUD Njegoš sa Cetinja, folklorni ansambl Kica Budo Tomović, KUD Boka Tivat i hor Luča. 
CRNA GORA
FA "Nikola Djurković" - Splet igara i pjesama iz stare Crne Gore i Brda
Datum objave: 10.1.2017. Autor: 
Folklorni ansambl Nikola Djurković - Kotor
Opis: Premijerno izvodjenje na godišnjem koncertu u Kotoru 23.12.2016. Korišten terenski materijal gospodina Davora Sedlarevića i KUD-a Mijat Mašković, a 6 prikazanih igara je uvršteno u nematerijalno kulturno dobro Crne Gore.  Igre su obrađene za scensko izvođenje, a scensku adaptaciju je uradio prof. Predrag Šušić. Plays are adapted for stage performance, and stage adaptation was done by prof. Predrag Šušić.​
Montenegrin folk dances in 13 minutes! 🇲🇪 (World Dance Series: ep18) црногорске народне игре
Datum objave: 1.11.2021. Autor: Vasílis Petropoulos
Opis: Montenegro! 🇲🇪 Crna Gora is known for its heroic culture, mixed with amazing landscapes and beautiful costumes. Today, I'm presenting to you Montenegrin dances from all over the country in just 13 minutes! 🇲🇪 All this, in collaboration with the amazing: Čegovic TV You must subscribe to his cultural and educational channel for Montenegro: https://www.youtube.com/c/ЧеговићТВ Website: https://www.cegovic.me Instagram: https://www.instagram.com/cegovictv/ Facebook: https://www.facebook.com/cegovictv
​Kolo Bokeljske mornarice
Datum objave: 24.9.2020. Objavio: Dušan Vuleković
FA "Nikola Djurković" - Albanske igre sa sjevera Crne Gore
Autor: Folklorni ansambl Nikola Djurković - Kotor Datum objave: 10.1.2017.
Opis. Godišnji koncert u Kotoru 23.12.2016. Annual concert in Kotor 12.23.2016. U izvodjenju mladjeg omladinskog ansambla. Performed by junior youth ensemble. Solisti / Soloists: Ivona Franović i Dušan Šušić Korišten terenski materijal gospodina Ibiša Kujevića. Used field material by Mr. Ibiš Kujević. Koreografija / Choreography: prof.Predrag Šušić Muzički aranžman / Musical arrangement: Milenko Martić
ALBANSKE IGRE IZ ISTOČNE CRNE GORE -Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina (CEKUM)
Autor: CEKUM VIDEO Datum objave: 23.2.2022.
Manifestation '' Day of Lukavica'' 2019 - Župa in the heart
Autor: Zupa u srcu Datum objave: 23.7.2019.
Opis. The Lukavica mountain and the "Day of Lukavica" event were one, merged in the beautiful surroundings of Mali Lukavica, with a beauty, socializing, filled with memory of past times when the song was hailed by this mountain, and the boys and girls started the game. The manifestation was organized by the organization Župa u srcu, "I choose clean", the Ethno House "My San" and the "Luka" rural camp. This project is supported through the program "For Greater Voice of Civil Society Organizations", implemented by the Fund for Active Citizenship - FAKT, financed by the US Embassy in Podgorica. The manifestation was also supported by the Marko Miljanov Development Fund and Airports of Montenegro, Sinisa Novakovic and Katunjani, who helped organize the event itself. The manifestation was officially opened by Prof. Prof. Dr. Veljko Milutinović from Katun Koprivni Do, professor at the University of Indiana in the USA, visiting professor at the Belgrade University, a foreign member of the CANU, a member of the European Academy of Sciences and Arts as treasurer of intangible and material goods in Europe. Professor Milutinovic is the author of the world's first microprocessor at 200 MHz, about a decade before INTEL, which he did for the US DARP research agency in the 1980s. Welcoming present Milutinović said: "It is a great honor and pleasure to be invited to open this wonderful manifestation. I notice a lot of young people today. Which mountain of young people will love this mountain has a guaranteed and bright future. I see a lot of wise heads here. Much wisdom has come from this mountain. There is a lot of wisdom here that we have to respect if we want to go ahead. '' In his speech, he welcomed Sinisa Novakovic, the host of the event, which, as Milutinovic said, has invested a lot of enthusiasm, energy, sacrifice and perspiration in the past few years in promoting this mountain and its beauty. "These are activities that, in an invisible way, but important for all of us, promote the environment we belong to and which is essential to gain an adequate presence in the family of mountains already on the table of the most gourmet travel agencies." He added: "You know how, I've learned that friendships are good if they last long, and they talk about quality if they last for a short time. In this place, God's hand did maximum. It's the beauty that the world does not have. Now it's left to make the human hand a minimum. This is the basic infrastructure: the way to this place, water supply, electricity and mobile internet. Without such infrastructure, all the potentials of this mountain can not be expressed. Such an infrastructure that is in the power of the state is absolutely necessary. " In the end, he said that it was sometimes said "there were more sheep more than stone", saying that if infrastructure is needed, there will be more tourists in the future than stone. - Milutinovic locked in Following the opening of the event, a rich two-hour program with songs characteristic of this mountain was performed in the performance of members of KUD Ljubo Bozanovic from Pipera, founded in 1972, who won numerous awards and medals throughout the former Yugoslavia. The manifestation was also marked by the performances of the folk musician Vladimir Vukanović, as well as the bandits and accordion players Željko and Stefan Martinović, who won numerous awards at domestic competitions. After the cultural program was followed by the "Parade of Horses" made by throats from the mountain Lukavica. Guests enjoyed the accompanying "game" of horses and their owners, and many of them wanted to take and make a photo for a long memory on this day. In the end, guests and participants continued to socialize with the snack prepared by Ethno House staff "My San". Guests could buy medicinal herbs, honey, homemade brandy, cheese and other products from Lukavica from local food producers. A guest at the event with his products was the producer Željko from Ulcinj, who did not have the trouble to come and support a manifestation that is pretending to grow into a traditional one from the coast.
NAŠA BAŠTINA - Folklorni Ansambl "Oro" CG -"Crnogorska svadba"
Autor: RTCG - Zvanični kanal Datum objave: 10.3.2024.
KUD „Duga Montenegro“ - BISER CRNE GORE
Autor: Kulturno-umjetničko društvo "Duga" Datum objave: 24.10.2024.
Opis. Projekat „Biser Crne Gore“ podržan je od Ministarstva za ljudska i manjinska prava Crne Gore – Direktorat za interkulturalizam. Reditelj: Bojan Popović Direktor fotografije: Danilo Papić Koreograf i producent: Marijana Maja Dakić Muzički aranžman: Aleksandar Magovčević Montažer: Luka Živković Izvođači: Marijana Maja Dakić, Danilo Dakić, Dušica Dakić, Dafina Dakić, Jelena Babović, Mira Barjaktarović, Andrea Ivanović, Alan Uković, Ksenija Đalović, Draško Vuksanović, Raif Bilali, Ridvan Maniq, Amin Maluseviq, Milica Kocka, Lazar Jezdić, Magdalena Radević, Nikoleta Jelić, Sandra Rajković, Anđela Šćekić, Rade Đeković, Duško Vukajlović, Jelena Ičević, Petar Obradović, Danilo Kovačević, Darija Fatić, Ajša Rebronja, Ajna Trubljanin, Taida Salagić, Belmin Korać, Irfan Korać, Dragan Brajović, Marija Knežević, Anastasija Vujović, Elma Kalač, Sofija Ćeranić, Filip Đurković, Željko Dofek, Laura Lutovac, Mina Miladinović, Ivona Đukić, Klara Đukić, Aila Osmanović, Sanja Šaban, Veljko Šćepanović, Đuro Šaban, Sonja Kenjić, Katarina Vučinić Marković, Elsan Kuč, Miloš Stamatović, Milosav Božović, Dušan Stamatović, Vasilije Savković, Slavka Vukotić, Nebojša Pejović, Mira Kljajić, Mladen Koljenšić, Helena Babović, Uroš Raičević, Pavle Spasović, Ema Adrović, Luka Đurović i Darija Novović. Vokali: Mira Barjaktarović – prvi vokal, Ivan Stanojević – prvi vokal, Jelena Vujisić, Ana Radulović, Antigona Miličković, Damir Merdžanić i Djorđije Saveljić. Instrumentalisti: Aleksandar Magovčević – harmonika i gitara i Bajsa Arifovska – violina, tapan, klarinet i tambura. Posebno se zahvaljujemo: Kotorskoj biskupiji, Nacionalnim parkovima Crne Gore – Nacionalnom parku „Prokletije“ i Nacionalnom parku „Lovćen“, Narodnom muzeju Crne Gore – Njegošev mauzolej – Lovćen, Upravi za zaštitu kulturnih dobara, Bratstvu Rmuša (MZ Šekular – planina Mokra), Nikoli Dašiću – Studio by Nikola, Julijani Golubović, Radmili Bulatović, Zdravku Rmušu, Mustafi Canka, Shtjefenu Ujkaj, Nusreti Kojić, Željku Rmuš, Gojku Rmuš, Sanji i Goranu Savković – KUD „Crvena Stijena“ – Podgorica, Centru za kulturu „Husein Bašić“ – Plav, KIC-u „Budo Tomović“ – Podgorica, KUD-u „BOKA“ – Tivat, Đorđu Lakušiću – KUD „Kopaonik“ Leposavić, KUD-u „Mladih Novi Pazar“ – Novi Pazar, FA „Rožaje“ – Rožaje, Sh.K.A „Olcinium“ – Ulcinj, KUD-u „Ramandan Sarkić“ – Tuzi, Mikiju Tmušiću i Nardy Ahmetović.

Priče iz Crne Gore

KAMEROM KROZ CRNU GORU (1955)
Postavio: Crna Gora od Iskona Datum objave:  20.7.2021.
Opis. Kamerom kroz Crnu Goru. RTCG, TV Arhiv. Lovćen film, 1955. Reditelj: Branislav Bastać.
JAROSLAV ČERMAK I CRNA GORA
Postavio: Crna Gora od Iskona Datum objave: 22.6.2022.
Opis. dokumentarni film Jaroslav Čermak i Crna Gora. Scenario i režija: Radoslav T. Stanišić. Proizvodnja: TVCG, 1994.

Po krajevima

Praktično

IZVORI I LITERATURA

-

Kontaktirajte administratora stranice - Contact the Website administrator

Imate li bilo kakve komentare, ispravke, mišljenja ili priloge o ovoj stranici?
Molimo pošajite ih putem slijedećeg obrasca ili direktno na adresu elektroničke pošte: E-MAIL
Navedite o kojoj se planini ili temi radi. Ovisno o Vašoj želji, Vaš identitet u objavljenom tekstu (prilogu) može biti prikazan ili neobjavljen.
ODGOVARAM NA SVAKI UPIT!
Ukoliko ne dobijete odgovor, molim Vas pišite direktno na slijedeću adresu: [email protected]

    Obrazac za upit

INDIVIDUAL VISITORS SINCE JANUARY 14TH, 2019Flag Counter
Ova web-stranica se financira samo vlastitim sredstvima. Ako želite malim prilogom financijski pomoći njezin rad i opstanak, molim Vas da to učinite putem usluge Pay Pal. Puno Vam hvala!
This web-page is financed only by my own personal sources. If you would like to help its functioning with a small donation please be kind to do it over Pay Pal. Thank you a lot!
DONATE TO DINARSKO GORJE WEB-PAGE (Paypal)
Picture
Svi materijali (tekstualni, kartografski, fotografski, audio i video) kojih je isključivi autor DINARSKO GORJE mogu se slobodno preuzimati, bez ikakvih dodatnih uvjeta. Radi se o materijalima na stranici uz koje nije posebno navedeno tko je njihov izvor ili se iz samog sadržaja to ne vidi. Ukoliko želite koristiti pojedine sadržaje sa stranice, a u dvojbi ste o njihovu porijeklu, molimo da kontaktirate DINARSKO GORJE.

All materials (textual, cartographic, photographic, audio and video) of which the sole author is DINARSKO GORJE WEBPAGE (Dinaric mountains) can be freely downloaded and used without any additional conditions. These are materials on the site where their source or author is not specifically stated. If you want to use some content from the site, and you are in doubt about its origin, please contact the Website administrator.
Picture
PLEASE, KEEP OUR ENVIRONMENT CLEAN!