|
|
HRVATSKA > GORSKI KOTAR > Fužinarski kraj
Područje: Krške visoravni (planote) Slovenije i Hrvatske
Obližnje grupe: Snežniško-gorskokotarska visoravan, Velika Kapela
Obližnji krajevi: Delnički kraj, Mrkopaljski kraj, Vinodol i Crikveničko primorje
Obližnje planine: Burni Bitoraj, Viševica, Tuhobić, Medviđak, Kobiljak
Područje: Krške visoravni (planote) Slovenije i Hrvatske
Obližnje grupe: Snežniško-gorskokotarska visoravan, Velika Kapela
Obližnji krajevi: Delnički kraj, Mrkopaljski kraj, Vinodol i Crikveničko primorje
Obližnje planine: Burni Bitoraj, Viševica, Tuhobić, Medviđak, Kobiljak
|
|
Uvod-
ENGLISH SUMMARY: Fužine area (Fužinarski kraj)- 
|
-
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj na području Fužinarskog kraja
Oglašavajte ovdje:
|
Fužine
Jezero Bajer
Naslovna fotografija
Pogled na Fužine s vidikovca na Preradovićevom vrhu |
Fužine Gorski kotar Hrvatska
Datum objave: 15.6.2016. Autor: Rasim Karalić Opis: Gorska rivijera. Fužine Zanimljivosti
Na području fužinske općine, u krugu od svega desetak kilometara smjestila su se sva tri hrvatska narječja – u Liču govore štokavski, u Fužinama i Vratima prevladava kajkavski, a u Benkovcu Fužinskom i Slavici čakavski. |
|
Panorama Bitoraja
Pogled s obronaka Preradovića brda na naselje Vratar u Vratarskom polju i na gorske kose Burnoga Bitoraja i Viševice (na horizontu desno). |
Vrata
Pogled sa sjeverozapadnih obronaka Bitoraja na naselje Vrata i (u pozadini) pobrđe Rozogno
|
|
Ličko polje
Pogled na Ličko polje od vidikovca na Preradovićevom vrhu iznad Fužina. Ličko polje okruženo je padinama (nabrojene od lijeva nadesno) Bitoraja, Viševice (najviša kupa vrha), Zagradskog vrha (u sredini, u pozadini) i grebena Kobiljaka. |
Ličko polje (Lič-polje)
|
Ličko, odn. kako se ponegdje naziva Lič-polje je polje u kršu Gorskog kotara, 4 jugoistočno od Fužina, u okružju grebena Bitoraj-Viševica. Nalazi se na 695 do 738 m n.v. Površina trokutaste zaravni je 24 km², a omeđeno je na sjeveroistoku grebenom Bitoraja (1386 m), na istoku je najviši vrhunac Viševica (1428 m), na jugoistoku Zagrajski vrh (1187 m) i na jugu prema Vinodola vrhovi Kobiljak (1119 m) i Medviđak (1027 m), a na zapadu drugi niži vrhovi ispod 1000 m (Veliki Štrbac, 957 m i jugozapadno Vršak, 912 m).
Dno polja prekriveno je naplavnim materijalom (šljunak, pijesak, smeđa ilovača). Kroz polje protječe i u njemu ponire rijeka Ličanka, uu izvorište u Fužinama nazivana potokom Fužinarka. Vrela se nalaze uz zapadni rub polja. Sjeverozapadno od Ličkog polja na nepropusnim silikatima Rogozno izgrađeno je umjetno jezero tj. hidroakumulacija Bajer za opskrbu tunelom hidroelektrane Tribalj u susjednom Vinodolu. Polje je obradivo. posebno u zapadnom dijelu, ali je zbog visine hladno, pa se sadi otporniji krumpir i kupus, a na jugoistočnom dijelu je neplodno-šljunkovito i pod travnjacima gdje pasu krave i konji iz lokalne ergele. U polju je i nekoliko manjih jezeraca: Marasovo jezero i Potkoš gdje je mrijestilište riblje mlađi, većinom pastrva. Polje se zove po najvećem naselju Lič. Na rubnim dijelovima polja su smještena naselja od kojih je veće selo Lič (379 stanovnika god. 2001), pa susjedni zaselci Banovina (151 st.), Pirovište (44 st.) i Podkobiljak (tek 10 st.). 
Pogled s Preradovićevog brda prema Ličkom polju
Pogled iz Ličkog polja prema grebenima Oštrog vrha i Viševice
Pogled iz Ličkog polja prema grebenima Kobiljaka i Medviđaka
|
|
Lič
|
Lič se kao naseljeno mjesto u za sada poznatim dokumentima spominje prvi put još 1364. godine.
Pretpostavka je da je prva crkva na području Liča postojala još u 15. stoljeću. Od 1605. i 1606. godine Lič postaje stalno naseljeno mjesto dolaskom 49 obitelji Bunjevaca iz senjskih Krmpota (zaleđa Senja), koje su pripadale skupinama Krmpotića, Sladovića i Vojnića, Oni su izbjegli pred Turcima, te su uz dozvolu grofova Zrinskih podigli stalno naselje podno brda Gradina (ilirske ruševine) uz Ličko polje. Između 1608. i 1614. selo se počelo iseljavat natrag prema moru - dio njih se odselio u primorski Vinodol, da bi se samo područje Liča ponovno naselilo novim bunjevačkim stanovništvom koje 1627. dolazi iz područja senjskog zaleđa. U drugoj seobi došli su Deranje, Blaževići, Prpići, Tomići, Tomljanovići, Jovanovići, Pilipovići, Blaževići, Marasi, Krpani, Pavličevići, Pavelići (koji su uskoro opet otišli), Peričići, Šojati, Vukelići te Radoševići i Starčevići. Radoševići i Starčevići su i danas tamo najbrojnije stanovništvo, koje pretežno živi od poljoprivrede (krumpir, uzgoj krava, konja i pastrva). Jedina se obitelj Budiselić, iz prve seobe Bunjevaca, 1604.-1605 godine očuvala do danas u Liču, dok su svi ostali današnji rodovi došli drugom seobom 1627. U samom mjestu prva je crkva, preteča ove današnje, izgrađena 1662. godine, a 1819. godine uređena je i obnovljena te dobila svoj otprilike današnji oblik. U blizini naselja se nalazi maleno jezerce Potkoš namijenjeno uzgoju riblje mlađi. Etnografska zbirka u Liču
U ovoj zavičajnoj zbirkci prikupljeni su zanimljivi etnografski predmeti i arhivska građa koji govore o povijesti ovoga kraja. |
Šumska bajka u Liču
Medun fest 5.9.2020. U Liču je održan prvi "Medun Fest, veseli i zdravi festival" posvećen šumskom medunu koji je privukao brojne posjetitelje zbog bogatog i šarolikog programa, no i radi opskrbe domaćim i kvalitetnim proizvodima od meda za nadolazeću zimu. U centru mjesta su bili postavljeni štandovi s ponudom lokalnih OPG-ova Gorskog kotara, kao i ponudom gostujućih izlagača iz ostalih dijelova Hrvatske. Planirano je da se Medun festival 2021. godine održava dva dana u Fužinama, a u Liču će biti Festival goranskog sira. PROČITAJ VIŠE
KRMPOTIĆ, Marinko: Ličko polje: Vicićev most dobiva "staro ruho" i novu namjenu. Novi list, 12.7.2022.
|
Marijansko svetište Majka Božja Snježna
|
Po nekim zapisima već 1606. godine, dakle godinu dana po doseljenju bunjevačkih obitelji, najvjerojatnije na mjestu današnje kapelice Blažene Djevice Marije Snježne u Ličkom polju, izgrađena crkva. Na mjestu crkve razorene u doba 2. svjetskog rata, danas se nalazi marijansko svetište Majke Božje Snježne. Godine 1733. navodno se u snijegu ukazala Blažena Djevica Marija, pa je na tom mjestu podignuta kapelica.
Pogled na Marijansko svetište Majke Božje Snježne u Ličkom polju
|
|
IZVORI I LITERATURA
KRMPOTIĆ, Marinko: Bunjevački govor iz Liča dobio UNESCO-vu zaštitu: ‘Ovo je novo priznanje goranskoj tradiciji’. Novi list, 30.11.2021. *
- Opis. Proglašenje štokavskog bunjevačkog govora mjesta Lič nematerijalnom baštinom UNESCO-a, odnosno njegovo stavljanje na Listu zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara, još je jedno priznanje jezičnoj tradiciji Hrvatske, u ovom slučaju onog njezinog dijela vezanog uz bunjevačko štokavsko narječje.
