|
|
Uvod-
ENGLISH SUMMARY: Fužine area (Fužinarski kraj)- 
|
-
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj na području Fužinarskog kraja
Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS
Klima
|
Klima u Fužinarskom kraju je kontinentalna varijanta mediteranske s ugodnim proljećem, ljetom i jeseni te snježnim, često i dugim zimama. Prosječna godišnja temperatura zraka je 7,6 stupnjeva Celzija. Ljeti temperature rijetko prijeđu 30°, a toplih noći gotovo i nema. Stoga je ljeti klima izuzetno ugodna, kao što su to i stabilni zimski dani s bogatstvom snijega. Fužine su poznate po čistom gorskom zraku o kojem neumorno brine bura koja je prevladavajući vjetar za anticiklone.
|
PRIRODA
|
Lovac na bilje S01E11
Autor: Preživljavanje Hrvatska Datum objave: 24.2.2019, Opis. Preživljavanje u divljini Smjernice za lakše snalaženje u prirodi |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Povijesni pregled
19. stoljeće
1874.
Turistička tradicija Fužina seže u 1874. godinu, kada je zabilježen prvi organizirani dolazak gostiju, koji su posebnim vlakovima stizali na izlete iz Sušaka, Rijeke i okolnih primorskih naselja. Te godine je jedan vlak iz Rijeke doveo stotinjak posjetitelja, što se smatra prvim organiziranim turističkim dolaskom gostiju na područje Fužina.
Turistička tradicija Fužina seže u 1874. godinu, kada je zabilježen prvi organizirani dolazak gostiju, koji su posebnim vlakovima stizali na izlete iz Sušaka, Rijeke i okolnih primorskih naselja. Te godine je jedan vlak iz Rijeke doveo stotinjak posjetitelja, što se smatra prvim organiziranim turističkim dolaskom gostiju na područje Fužina.
Turizam
Fužine su poznato turističko mjesto s vrlo dugom turističkom tradicijom koja seže u davnu 1874. godinu kada je povijest zabilježila prvi organizirani dolazak gostiju koji su posebnim vlakovima stizali na izlete iz Sušaka, Rijeke i okolnih primorskih naselja. I prije toga su na Karolinskoj cesti (1737.) , na kojoj su se Fužine razvile, postojali "konaci" i odmorišta za karavane pa se Fužine svrstavaju među najstarija turistička mjesta Kvarnera, Hrvatske pa i srednje Europe.
Priče iz kraja
… Nema u domovini kraja gdje bi se na malenu prostoru izticale tolike zanimivosti, kao upravo oko Fužine. Malo ima krajeva i u stranim zemljama, gdje ti krasote leže kao na dlanu. Okolica Fužina predivna je, ona je pravi tip alpinskoga kraja. Okružena je visokim briegovima, koje pokriva šuma crnogorice, ima tu jelvika, … ima gorskih luka i laza, livada najbujnijega planinskog i alpinskoga cvieća, ima potoka, potočića, vrelašca, dolina, prodola, polja, ima vidika koji ti do kraja razplamte dušu, ima puno, puno toga i kićeno je odielo, što ga Fužina nosi i njime se ponosi.
DRAGUTIN HIRC, 1898.
Fužine
|
Fužine se nallaze na 730 metara nadmorske visine.
Jezero Bajer
Naslovna fotografija
Pogled na Fužine s vidikovca na Preradovićevom vrhu |
Fužine Gorski kotar Hrvatska
Datum objave: 15.6.2016. Autor: Rasim Karalić Opis: Gorska rivijera. Fužine Zanimljivosti
Narječja. Na području fužinske općine, u krugu od svega desetak kilometara smjestila su se sva tri hrvatska narječja – u Liču govore štokavski, u Fužinama i Vratima prevladava kajkavski, a u Benkovcu Fužinskom i Slavici čakavski. Krešimir "Krešo" Golik. Kuća Golik, u Fužinama na adresama Dr. Franje Račkog 46, 48 i 50 (kuća s 3 odvojena ulaza) sagrađena je prije više od 200 godina. Ulazi kbr. 46 i 48 su na strani ceste, a ulaz kbr. 50, rodna je kuća Krešimira Golika (Fužine, 20.5. 1922. - Zagreb, 20.9.1996.), čuvenog hrvatskog redatelja (Plavi 9 (1950.), Imam dvije mame i dva tate (1968.), Tko pjeva zlo ne misli (1970.), Živjeti od ljubavi (1973.), Gruntovčani (1975.), TV serija). Ta se kuća nalazi na maloj uzvisini na lijevoj strani kuće. Ta je uzvisina stoljećima bila put prema kući kbr. 50, gospodarskom objektu i vrtovima, a taj su put koristili mnogi sumještani za pristup svojim vrtovima, livadama, pašnjacima, sjenokošama. IZVOR NOVI LIST, Marinko Krmpotić Park Gorica. U jugozapadnom dijelu Fužina nalazi se park Gorica, koji je zapravo šumarak s više sportskih sadržaja, a u planu je i uređenje jednog manjeg amfitetatra koji će služiti za prigodna druženja i priredbe zabavnog i kulturnog karaktera.
Franjo Rački. U Fužinama je rođen prvi predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, doktor Franjo Rački, (1828. - 1894.).
|
|
Panorama Bitoraja
Pogled s obronaka Preradovića brda na naselje Vratar u Vratarskom polju i na gorske kose Burnoga Bitoraja i Viševice (na horizontu desno). |
Vrata
Pogled sa sjeverozapadnih obronaka Bitoraja na naselje Vrata i (u pozadini) pobrđe Rozogno
|
|
Ličko polje
Pogled na Ličko polje od vidikovca na Preradovićevom vrhu iznad Fužina. Ličko polje okruženo je padinama (nabrojene od lijeva nadesno) Bitoraja, Viševice (najviša kupa vrha), Zagradskog vrha (u sredini, u pozadini) i grebena Kobiljaka. |
Ličko polje (Lič-polje)
|
Ličko, odn. kako se ponegdje naziva Lič-polje je polje u kršu Gorskog kotara, 4 jugoistočno od Fužina, u okružju grebena Bitoraj-Viševica. Nalazi se na 695 do 738 m n.v. Površina trokutaste zaravni je 24 km², a omeđeno je na sjeveroistoku grebenom Bitoraja (1386 m), na istoku je najviši vrhunac Viševica (1428 m), na jugoistoku Zagrajski vrh (1187 m) i na jugu prema Vinodola vrhovi Kobiljak (1119 m) i Medviđak (1027 m), a na zapadu drugi niži vrhovi ispod 1000 m (Veliki Štrbac, 957 m i jugozapadno Vršak, 912 m).
Dno polja prekriveno je naplavnim materijalom (šljunak, pijesak, smeđa ilovača). Kroz polje protječe i u njemu ponire rijeka Ličanka, uu izvorište u Fužinama nazivana potokom Fužinarka. Vrela se nalaze uz zapadni rub polja. Sjeverozapadno od Ličkog polja na nepropusnim silikatima Rogozno izgrađeno je umjetno jezero tj. hidroakumulacija Bajer za opskrbu tunelom hidroelektrane Tribalj u susjednom Vinodolu. Polje je obradivo. posebno u zapadnom dijelu, ali je zbog visine hladno, pa se sadi otporniji krumpir i kupus, a na jugoistočnom dijelu je neplodno-šljunkovito i pod travnjacima gdje pasu krave i konji iz lokalne ergele. U polju je i nekoliko manjih jezeraca: Marasovo jezero i Potkoš gdje je mrijestilište riblje mlađi, većinom pastrva. Polje se zove po najvećem naselju Lič. Na rubnim dijelovima polja su smještena naselja od kojih je veće selo Lič (379 stanovnika god. 2001), pa susjedni zaselci Banovina (151 st.), Pirovište (44 st.) i Podkobiljak (tek 10 st.). 
Pogled s Preradovićevog brda prema Ličkom polju
Pogled iz Ličkog polja prema grebenima Oštrog vrha i Viševice
Pogled iz Ličkog polja prema grebenima Kobiljaka i Medviđaka
|
|
Lič
|
Lič se kao naseljeno mjesto u za sada poznatim dokumentima spominje prvi put još 1364. godine.
Pretpostavka je da je prva crkva na području Liča postojala još u 15. stoljeću. Od 1605. i 1606. godine Lič postaje stalno naseljeno mjesto dolaskom 49 obitelji Bunjevaca iz senjskih Krmpota (zaleđa Senja), koje su pripadale skupinama Krmpotića, Sladovića i Vojnića, Oni su izbjegli pred Turcima, te su uz dozvolu grofova Zrinskih podigli stalno naselje podno brda Gradina (ilirske ruševine) uz Ličko polje. Između 1608. i 1614. selo se počelo iseljavat natrag prema moru - dio njih se odselio u primorski Vinodol, da bi se samo područje Liča ponovno naselilo novim bunjevačkim stanovništvom koje 1627. dolazi iz područja senjskog zaleđa. U drugoj seobi došli su Deranje, Blaževići, Prpići, Tomići, Tomljanovići, Jovanovići, Pilipovići, Blaževići, Marasi, Krpani, Pavličevići, Pavelići (koji su uskoro opet otišli), Peričići, Šojati, Vukelići te Radoševići i Starčevići. Radoševići i Starčevići su i danas tamo najbrojnije stanovništvo, koje pretežno živi od poljoprivrede (krumpir, uzgoj krava, konja i pastrva). Jedina se obitelj Budiselić, iz prve seobe Bunjevaca, 1604.-1605 godine očuvala do danas u Liču, dok su svi ostali današnji rodovi došli drugom seobom 1627. U samom mjestu prva je crkva, preteča ove današnje, izgrađena 1662. godine, a 1819. godine uređena je i obnovljena te dobila svoj otprilike današnji oblik. U blizini naselja se nalazi maleno jezerce Potkoš namijenjeno uzgoju riblje mlađi. Etnografska zbirka u Liču
U ovoj zavičajnoj zbirkci prikupljeni su zanimljivi etnografski predmeti i arhivska građa koji govore o povijesti ovoga kraja. Vicićev most
Godine 2023. obnovljen je Vicićev most, građevina koja je u davna doba kad rijeka Ličanka nije bila zauzdana akumulacijom jezera Bajer, zaista i služila kao most. Uz most je uređeno i izletište. Nakon što je 1950-ih godine izgrađeno jezero Bajer, taj je most izgubio svoju namjenu i godinama propadao dok se nije došlo na ideju da se obnovi i uz njega izgradi izletište. |
Šumska bajka u Liču
Medun fest 5.9.2020. U Liču je održan prvi "Medun Fest, veseli i zdravi festival" posvećen šumskom medunu koji je privukao brojne posjetitelje zbog bogatog i šarolikog programa, no i radi opskrbe domaćim i kvalitetnim proizvodima od meda za nadolazeću zimu. U centru mjesta su bili postavljeni štandovi s ponudom lokalnih OPG-ova Gorskog kotara, kao i ponudom gostujućih izlagača iz ostalih dijelova Hrvatske. Planirano je da se Medun festival 2021. godine održava dva dana u Fužinama, a u Liču će biti Festival goranskog sira. PROČITAJ VIŠE
KRMPOTIĆ, Marinko: Ličko polje: Vicićev most dobiva "staro ruho" i novu namjenu. Novi list, 12.7.2022.
|
Marijansko svetište Majka Božja Snježna
|
Po nekim zapisima već 1606. godine, dakle godinu dana po doseljenju bunjevačkih obitelji, najvjerojatnije na mjestu današnje kapelice Blažene Djevice Marije Snježne u Ličkom polju, izgrađena crkva. Na mjestu crkve razorene u doba 2. svjetskog rata, danas se nalazi marijansko svetište Majke Božje Snježne. Godine 1733. navodno se u snijegu ukazala Blažena Djevica Marija, pa je na tom mjestu podignuta kapelica.
Pogled na Marijansko svetište Majke Božje Snježne u Ličkom polju
|
|
IZVORI I LITERATURA
KRMPOTIĆ, Marinko: Bunjevački govor iz Liča dobio UNESCO-vu zaštitu: ‘Ovo je novo priznanje goranskoj tradiciji’. Novi list, 30.11.2021. *
- Opis. Proglašenje štokavskog bunjevačkog govora mjesta Lič nematerijalnom baštinom UNESCO-a, odnosno njegovo stavljanje na Listu zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara, još je jedno priznanje jezičnoj tradiciji Hrvatske, u ovom slučaju onog njezinog dijela vezanog uz bunjevačko štokavsko narječje.
