|
|
Ulcinj se nalazi na južnom dijelu Jadranskog primorja, u jugoistočnom dijelu Crne Gore. Južnim dijelom u dužini od 32,7 kilometara Ulcinj izlazi na Jadransko more, a istočnim dijelom Ulcinja protiče rijeka Bojana, koja je prirodna granica između Crne Gore i Albanije. Ulcinj leži na otvorenom moru, naspram Otrantskih vrata.
U istočnom dijelu Ulcinja nalaze se polja s jezerima, močvarama, malim rijekama kao i duge pješčane plaže. U centralnom dijelu Ulcinja je Šasko jezero. Predjel na kojem je grad nastao i na kojem se i dalje razvija vrlo je brdovit, a čine ga podnožja brda Pinješ (108 m), Mendre (164 m) i Bijele Gore (289 m). Zapadno od Ulcinja nalazi se poznati primorski grad i crnogorska luka Bar. Na sjeveru Ulcinja prostire se primorska planina Možura (622 m), a iza nje je dio planinskog masiva Rumije. Najvisi planinski vrh je Kozjak (1427 m nadmorske visine). Sa blizu 20 km plaža, od toga 15 km finih pješčanih, s preko 6000 ha obradivog zemljišta, maslinjacima od oko 88.000 stabala, ljekovitim svojstvima pijeska, blata i mineralne sumporne vode, Ulcinj predstavlja respektabilan ekonomsko-turistički potencijal za razvoj svih vrsta turizma (elitnog, nautičkog i zdravstvenog) i poljoprivrede kao komparativne grane. Površina od 255 km2 koju čini Ulcinj sa okolinom, jedinstven je primjer nesvakidašnje ljepote: beskrajnih pješčanih plaža, azurno plavog mora, egzotike u netaknutom predijelu, splet rijeka, jezera, planina i bujne vegetacije. IZVOR http://www.ulcinjska-rivijera.com
-
|
ŠTO VIDJETI I POSJETITI? Planine: Možura, Rumija, Taraboš (Tarabosh) |
| Reljef |
| Klima |
-
-
|
- |
Karta Ulcinja iz 1573, godine autora Simona Pinargentija
|
Dulcigno, od sjevera
Crtež kapetana Gambiera, 1880. |
|
Cervantes u Ulcinju
I zapisi i narodna predaja slažu se da je slavni španjolski pisac Miguel de Cervantes u svojoj mladosti bio rob ulcinjskih gusara. Dapače, i njegovo poznato djelo Don Quixote, dovodi se u vezu sa zatočeništvom u Ulcinju. Narodna predaja govori o izvjesnom Servetu, čija se sudbina, ali i osnova imena, poklapa sa Cervantesovim. Neki istraživači su u glavnoj junakinji romana Dulcinei del Toboso, prepoznali Ulcinjanku. Jer je Don Quixote nastao poslije Cervantesovog robovanja u ulcinjskom Starom gradu, koji se u romanskim državama, ranije i danas naziva Dulcigno (čita se dulcinjo). S druge pak strane, riječ dulcinea na tadašnjem kastiljanskom ima značenje previše elegantne slatkoće. Boravak 24-godišnjeg Cervantesa u Ulcinju dovodi se u vezu s njegovim zarobljavanjem od strane gusara, točnije: “Jednog dana 1575. godine kada su tri ulcinjska leuta (brzi gusarski čamci) pod zapovjedništvom strašnog kapetana Arnauta Mamija, napali neku španjolsku fregatu u Sredozemnom moru. U krvavom obračunu, gusari su savladali ratoborne Španjolce i brod sa zarobljenicima dovezli u svoju luku. Među zarobljenicima je pronađen i jedan s posebnom preporukom španjolskog kralja. To je značilo da se radi o vrijednom robu, za koga je, prema procjeni vlasnika, trebalo uzeti dosta zlata”. Mještani su ga nazvali Servet, što je, zanimljivo, osnovica imena kasnije slavnog Španca. Njegovo ponašanje se pratilo s posebnom pažnjom. Ovaj bi rob, primijetili su Starograđani, do kasno u noć ostajao budan u svojoj ćeliji, stalno nešto razmišljao i zapisivao. Danju je, zanimljivo, uvijek pjevao, pa su djevojke često izlazile na prozore da ga slušaju. Jednoj djevojci, kaže predaja, to nije bilo dovoljno, pa je svaki put kada bi rob Servet pošao u šetnju dozvoljenim stazama, išla za njim. I tako se rodila ljubav između mještanke i nepoznatog roba. Nakon nekoliko godina, jedan je stranac donio mnoštvo novaca i oslobodio roba, koji je sa sobom poveo i lijepu Starograđanku. Prema drugoj predaji, vlasnik je Miguela odveo u Alžir, odnosno u Berberiju, s kojima su Ulcinjani imali bliske veze. Kupio Kupio ga je jedan od najsvirepijih tamošnjih glavara, izvjesni Hasan-aga. Uspio se izvući zahvaljujući španjolskim fratrima koji su otkupljivali zemljake zarobljene po Mediteranu. Za Miguela su morali izbrojati 500 zlatnih talira i tako je on, kako se navodi, poslije pet godina teškog robovanja, stupio na španjolsku zemlju. Nakon toga će uslijediti Don Quixote i priča o Dulcineji, odnosno Ulcinjanki. Nepobitna je činjenica da se prije nego što je oslobođen u septembru 1580. g. i krenuo za Španjolsku Cervantes branio od optužbi da je surađivao s berberskim gusarima. Možda je s njima došao do Ulcinja ili je od njih ili drugih zarobljenika slušao priče o luci Dolcigno, s druge strane mora. Ova priča ili legenda ovjekovječila je ime Ulcinja. IZVOR http://www.ulcinj.travel/me/ |
 Portret Cervantesa(pretpostavljeni autor je Juan de Jáuregui) Miguel de Cervantes Saavedra
(Alcala de Henares, 29.9.1547. - Madrid, 23.4.1616.); najveći je španjolski pripovjedač i jedan od najvećih pisaca svjetske književnosti. Da i nije stvorio svoje golemo književno djelo, posebno Don Quijotea, buran život Miguela de Cervantesa Saavedre mogao bi poslužiti za proučavanje čovjeka na razmeđu dviju epoha - renesanse i baroka. U bitci kod Lepanta (1571.) ističe se junaštvom i gubi ruku. Godine 1575. zarobljavaju ga gusari i poslije pet godina biva otkupljen. Poslije očeve smrti, pritiješnjen bijedom, postaje dobavljač za vojsku, a potom utjeruje poreze po Grenadi, ali ga stečaj novčara kod kojega je položio novac dovodi u zatvor. U tamnici piše prva poglavlja djela Don Quijotea objavljena 1605. pod naslovom Oštroumni vitez Don Quijote od Manche. Drugi je dio objavljen 1615. godine. Stvara djelo puno ljudskosti i humora, davši vjernu i proživljenu sliku čovječanstva koje je, poput Don Quijotea i Sancha Panse, u neprestanu sukobu između ideala i stvarnosti. Zbirka pripovijedaka Uzorite novele velik je doprinos stvaranju i razvoju modeme novele, osobito Ciganka. |
|
Kvadratura kruga: Godinje i Ulcinj
Proizvodnja: RTS Opis Videa: Druga priča u novom izdanju Kvadrature kruga stiže iz Ulcinja. Ko zna kako bi se zvala Don Kihotova Dulčinea da igra sudbine nije spojila Miguela de Servantesa, gusare i Ulcinj. Ulcinj je tri veka bio poznato utočište gusara i jedna od najvećih pijaca robova u Sredozemlju. Legenda kaže da je Servantes dospeo kao rob u Ulcinj i da je u tvrđavi koja se i tada, kao i danas zvala Dulcinjo proveo pet godina, sve dok nije otkupljen. Pošto je imao status poluroba što znači da je imao izvesnu slobodu kretanja, šetajući kroz zidine tvrđave upoznao je lepu Ulcinjanku koju je zvao Dulčinea. Serveta, kako su ga Ulcinjani tada zvali upamtili su po tome da je lepo pevao. |
|
Prema predaji, otok Ada se počeo formirati kada je na ušću rijeke Bojane u more, 1858. godine potonuo brod Merito, vlasništvo Antuna Allegrettija iz Trogira, kojim je upravljao kapetan Naporelli. Povjesničari bilježe da su sredinom 19. stojeća na ovoj su lokaciji postojala dva manja otoka. Brodske olupine su, onda, zajedno s dva obližnja otoka zadržavale rječne sedimente i stvorile otok, koji se počeo nazirati 1882. godine. U Skadarskom arhivu postoje zapisi o tome kako je upravo u drugoj polovini 19. stoljeća (na prijelazu iz 1858. na 1859.) Drim promijenio tok i da od tada jedan krak te rijeke utječe u Bojanu južno od Skadra. Otok Ada danas ima oblik trokuta. Dvije strane zapljuskuju rječne, a jednu morska voda. Prostire se na 600 hektara, a plaža je duga oko 3.800 metara.
Područje Ade i ušća Bojane u Jadransko more stanište je 500-tinjak biljnih vrsta, od kojih su 23 strogo zaštićene. Tamo živi i 250 vrsta ptica, većina ih je zaštićena i prema standardima EU. Više od sto vrsta riba živi u delti. Albanski je močvarni dio uključen na tzv. Ramsarsku listu iz 1971., međunarodnu konvenciju zaštite močvarnih područja. Sama je rijeka najveća delta u Jadranu, nakon talijanske rijeke Po. Ada je poznata po nudistickom turistčkom naselju, jer je s dvije strane izolirana rijekom, a na trećoj se nalazi 2,9 km duga atraktivna naturistička plaža. No, posljednjih s godina površina otoka smanjuje. Morska erozija, brane na rijekama i pojačana izgradnja (samo na crnogorskoj obali rijeke nalazi se 600-tinjak vikendica) razlozi su gubitka postojećih i manjeg stvaranja novih rječnih nanosa na obalama otoka. Plaža se u trideset godina smanjila za 80 metara, dok na istočnom djelu otoka gotovo više ne postoji. Ravnoteža je ponajviše bila narušena gradnjom brana i hidroelektrana na glavnom toku Bojane, rijeci Drim u Albaniji, tijekom 1960-ih i 1970-ih godina. Stručnjaci kažu kako je to smanjilo količinu naslaga za 30 posto, a pored toga još se dodatno vadi pijesak za potrebe građevinarsva. Kapacitet korita Bojane se u samo tri desetljeća smanjio 2,5 puta. Njemački biolog Martin Schneider-Jacoby rekao je kako je realistično očekivati da će, ako se ništa ne napravi, za 50, 60 godina, Ada nestati, dok optimisti kažu za sto godina. Sredinom 2008. njemački stručnjak Stephan Doempke naručio je od Svjetske banke istraživanje o formiranju regionalnog parka delte rijeke Bojane koju je opisao kao najvažnije močvarno područje na istoku Mediterana - no ta ideja još nije ostvarena. Canka: DELTA BOJANE – PRIRODNI CVIJET JADRANA 26.10.2013. – Veličanstvena Ada i Velika Plaža, poluslane i slane močvare, lagune, jezera, poplavne šume i stilsko kultivisane bašte su kontrast koji od pamtivjeka koriste evroazijske ptice. Taj međunarodni vazdušni promet je tako važan da je ovo područje danas značajno u evropskim razmjerama. Delta Bojane i Ulcinj su prirodni cvijet Jadrana”, kaže čuveni slovenački ornitolog Borut Štumberger On ističe da su neprohodna delta, te divlja brda iza nje, ostavila samo jednu žilu kucavicu koja spaja kamen i vodu. Ta izuzetno jaka veza između prirode i kulture je rijeka Bojana. Naučnici se slažu da je delta Bojane najvažnija prirodna ili poluprirodna močvara na istočnom Mediteranu. Odlikuje se neobično raznolikim kompleksom jedinstvenih i ugroženih prirodnih i kulturnih pejzaža, staništa i vrsta. Održava bogatstvo različitih vegetacijskih zajednica, među kojima su najistaknutije psamo-halofitne biljne zajednice, mediteranske listopadne šume sa endemičnim skadarskim hrastom i livade sa više vrsta orhideja koje su strogo zaštićene zakonom. Za vrijeme hladnog rata, ovo je područje i u ondašnjoj SFRJ i u Albaniji bilo vojna zona sa strogo čuvanom granicom. To je uslovilo da su njeni pojedini dijelovi i danas ostali gotovo potpuno netaknuti. Deltu Bojanu krasi suptropsko i mediteransko rastinje, a neke od biljnih i životinjskih vrsta su jedinstvene u Evropi. Upravo gusta i bujna vegetacija daje ovom prostoru čar Amazonije i zajedno s neobičnim životinjskim svijetom pretvara je u poseban mikroekološki prostor. Takvo je, na primjer, ostrvo ptica koje se naziva Paratuk. Ono se nalazi 7 km uzvodno od ušća Bojane. Život na Paratuku buja zahvaljujući njegovom položaju, te nepristupačnosti sa kopna, pa je taj lokalitet najznačajnije gnjezdilište čaplji i kormorana u delti Bojane. Osušena ili živa stabla smokve, brijesta, vrbe, te trske i ostaci makije, pokrivaju ovo ostrvo. Iz godine u godinu ono se izdužuje zahvaljujući nanosu pijeska po južnom kraju koji obrasta trskom. Samo na Paratuku možete uživati gledajući neke vrste ptica od globalnog značaja zaštite. Jedna od njih je kudravi pelikan (Pelicanus crispus), najveća slatkovodna ptica na svijetu. Ona može imati prečnik krila od čak 320 cm! Kudravi pelikani se obično mogu vidjeti na Bojani kako prate ribe koje tokom poplava migriraju ka unutrašnjosti. Ima ih još samo na Skadarskom jezeru i više niđe na evropskom kontinentu! Na ovom području obitava i droplja (Otis tarda), najteža ptica letačica na svijetu. Mužjaci droplje su dugački oko metar, imaju raspon krila do čak 2,5 metara, a težinu i do 16 kilograma. Čudno je da u ulcinjskim močvarama još ima ove interesantne vrste ptica zbog otežanih zimskih uslova gniježđenja. Delta Bojane predstavlja idealno stanište i za glavate kornjače (Caretta caretta). Maja 2002. godine viđena je odrasla ženka kako ulazi u vodu, vjerovatno nakon polaganja jaja. Zna se da polažu jaja na plažama grĉkih ostrva, u Libanu i u Turskoj. Bila je brojna u podruĉju Mediterana, ali se sada nalazi na Crvenoj listi, kao “ugrožena”. Na Adi su zabilježena i tri čopora zlatnih šakala (canis aureus), sa oko 40 članova. Ima ih takođe u velikom broju i na drugoj strani Bojane, u regionu Velipoje. Ljudi, ali ne i lovci, ih često mijenjaju sa lisicom. Zlatni šakal živi uvijek u paru. Savršena porodica! Jedna od najinteresantnijih vrsta životinja koja posjećuje deltu Bojane su dobri delfini (Tursiops truncatus). Oni preferiraju priobalne vode i rječna ušća koja obiluju ribom. Odrasli dobri delfini dugački su od 2 do 4 metra, a težina se može kretati između 100 i 500 kg. Odrasle jedinke populacije koja naseljava Jadran dostižu najveću dužinu od oko 3 metra. Dobri delfini, sa svojim čelično-plavim leđima i njuškama kojima kao da se smiješe, vrlo su inteligentne i društvene životinje. No, na Bojani već nekoliko godina nema staklaste jegulje (Anguilla anguilla), izuzetno rijetke i lijepe riječne ribe, koja zahtijeva kristalno čistu vodu. Utvrđeno je da sezonska migracija staklastih jegulja počinje u novembru, a završava se u aprilu-maju, pri čemu je najintenzivnija u periodu februar-april. Prosječna totalna dužina tijela migrirajućih jedinki je 57 mm, a prosječna masa tijela 0.171 g. Kilogram staklaste jegulje na evropskim pijacama staje nekoliko stotina eura. IZVOR http://mne.ul-info.com/canka-delta-bojane-prirodni-cvijet-jadrana/ |
Ada Bojana, prostorni prikaz
Izvor: Google Maps, 2020. Razno o Adi
Na obalama Bojane 2022. godine ima oko 600 legalno izgrađenih objekata. Programom privremenih objekata u zoni Morskog dobra za općinu Ulcinj za razdoblje 2019.-2023., bili su planirani objekti iz tzv. crvene i narandzaste zone kataloga. Resorno ministarstvo je programom planiralo ukupno 520 objekata, od čega 312 na desnoj, a 208 na lijevoj obali. Evidencijom ribarskih kućica i vikendica iz 2000. godine, ukupan broj objekata na obalama Bojane je bio 234, 175 na desnoj obali i 59 na lijevoj.
U lipnju/junu 2020. godine Skupština Općine Ulcinj donijela Odluku o Akustičkim zonama prema kojoj je Ada Bojana svrstana u kategoriju "Tihe Zone u Prirodi". Odlukom je precizirano da je najviša granična razina buke na Adi Bojani u decibelima Db(A) 35-35-30, što je jačina zvuka koju proizvodi govor ili cvrkut ptica. To znači da kažnjivo puštati jaku glazbu u bilo koje doba dana. Most preko rijeke Bojane
Albanija i Crna Gora planiraju zajednički do 2024. godine izgraditi most preko rijeke Bojane koji će spajati Ulcinj - najjužniju crnogorsku općinu i ljetovalište Velipolje u Albaniji. Most dugačak 310 metara, skratiti će put od ulcinjske Velike plaže do Velipolja sa sadašnjih 70, na samo par kilometara. Prema projektu, most preko rijeke Bojane povezivati će naselja Sveti Nikola u Ulcinju i Puljaj iznad Velipolja. Most će imati dvije kolničke trake širine nešto manje od četiri metra, a uključivati će pločnike i biciklističke staze. Planirana visina mosta u odnosu na prosječnu najvišu razinu vode iznosi oko 10 metara kako se ne bi ometao riječni promet. Most će se nalaziti iznad račvanja rijeke Bojane na dva rukavca koji formiraju ekskluzivno turističko naselje Adu Bojanu u Crnoj Gori. Ulcinjska Velika plaža i turističko naselje Velipolje u Albaniji su udaljeni zračnom linijom svega nekoliko kilometara, a presjeca ih rijeka Bojana. Ova dva područja zajedno imaju oko 34 kilometra pješčanih plaža. IZVOR Crna Gora i Albanija dijele troškove izgradnje mosta na Bojani. RTCG, 26.2.2023. |
|
Imate li bilo kakve komentare, ispravke, mišljenja ili priloge o ovoj stranici?
Molimo pošajite ih putem slijedećeg obrasca ili direktno na adresu elektroničke pošte: E-MAIL Navedite o kojoj se planini ili temi radi. Ovisno o Vašoj želji, Vaš identitet u objavljenom tekstu (prilogu) može biti prikazan ili neobjavljen. ODGOVARAM NA SVAKI UPIT! Ukoliko ne dobijete odgovor, molim Vas pišite direktno na slijedeću adresu: papaczg@hotmail.com INDIVIDUAL VISITORS SINCE JANUARY 14TH, 2019
|
Svi materijali (tekstualni, kartografski, fotografski, audio i video) kojih je isključivi autor DINARSKO GORJE mogu se slobodno preuzimati, bez ikakvih dodatnih uvjeta. Radi se o materijalima na stranici uz koje nije posebno navedeno tko je njihov izvor ili se iz samog sadržaja to ne vidi. Ukoliko želite koristiti pojedine sadržaje sa stranice, a u dvojbi ste o njihovu porijeklu, molimo da kontaktirate DINARSKO GORJE.
All materials (textual, cartographic, photographic, audio and video) of which the sole author is DINARSKO GORJE WEBPAGE (Dinaric mountains) can be freely downloaded and used without any additional conditions. These are materials on the site where their source or author is not specifically stated. If you want to use some content from the site, and you are in doubt about its origin, please contact the Website administrator. 
PLEASE, KEEP OUR ENVIRONMENT CLEAN!
|