 |
|
  |
|
O kraju ...
|
|
UvodKrbava, kraj u Lici, između Plješevice (Ozeblin, 1657 m) na istoku i nižega gorja (Staza, 987 m; Trovrh, 1234 m; Resnik, 1178 m) na zapadu i jugu. Krbava je krški kraj (vapnenac, dolomit); ima nekoliko polja u kršu (najveće Krbavsko). Stanovnici se bave uglavnom ovčarstvom. Glavno središte Udbina (735 st., 2001); ostala naselja: Bunić (136 st.), Podlapača (102 st.), Visuć (51 st.) i dr.
U srednjem vijeku na tom je području stvorena Krbavska županija, koja je obuhvaćala područje današnje udbinske i većega dijela koreničke općine. Prema svjedočenju cara Konstantina VII. Porfirogeneta, sredinom X. st. Krbavska županija bila je jedna od triju županija (uz Liku i Gacku) kojima je upravljao hrvatski ban. Prvi poznati njezini župani bili su Desimir (1078) i na Bašćanskoj ploči spomenuti Desila (oko 1100). Dužnost krbavskoga župana od XIII. st. obnašali su članovi plemena Gusića, a članovi plemićkoga roda Kurjakovića (ogranak plemena Gusića) početkom XIV. st. postali su nasljednim županima (knezovima) županije. Svoju su vlast proširili i na susjedne županije Hotuču, Hum, Nebljuh, Liku i Bužane preko koje su držali i Bag (danas Karlobag) na moru. Administrativno sjedište županije, i od 1185. Krbavske biskupije, bilo je u današnjoj Udbini (prije Udvina), gdje je stolovao župan sa svojim pomoćnicima podžupanima. U drugoj polovici XV. st. navode se čak četiri podžupana, što posredno upućuje na postojanje manjih upravnih teritorijalnih jedinica na prostoru županije. Takva podjela upravne, porezne i sudbene vlasti upućuje ujedno na demografski prirast tijekom srednjovjekovlja, koji je rezultirao ravnomjernom strukturom naseljenosti županije. Sudištem, tj. rotnim (krbavskim) stolom na čelu s podžupanima i s po tri zaprisegnuta suca, predsjedao je župan (knez krbavski), isprva u Krbavskom Podgrađu, a poslije u Udbini. Većinu su članova sudišta činili pripadnici plemena Gusića, najmoćnijih i najbogatijih posjednika u županiji. Nakon pada Bosne pod osmansku vlast (1463) Krbava je postala ciljem osmanskih akindžijskih i martoloških nasrtaja, koji su iza sebe ostavljali pustoš. God. 1493. na Krbavi je došlo do sukoba između hrvatske plemićke vojske i Osmanlija (→ krbavska bitka). Nakon polustoljetnog otpora osmanskoj sili, Krbava je ostala bez starosjedilačkoga pučanstva, a padom Udbine (1527) došla je i cijela opustošena i raseljena Krbavska županija pod osmansku vlast. Unatoč nastojanju da opstane na patrimoniju, posljednji izdanak moćnih Kurjakovića, ban I. Karlović, bio je prognan pa je umro u Medvedgradu 1531. Nakon osvajanja Krbave Osmanlije su utvrdili gradove Udbinu, Bunić i Mrsinj, koji su postali najvažnijim osmanskim utvrdama u Ličkome sandžaku. Krbava je oslobođena od osmanske vlasti 1689., tijekom Bečkoga (Velikog) rata. God. 1694. potpala je pod upravu vojne komore u Grazu, a 1712., zajedno s Likom, došla je pod krajišku upravu. Preustrojem Vojne krajine (1746) ušla je u sastav Ličke pukovnije, a nakon razvojačenja Krajine (1873) i njezina sjedinjenja s Hrvatskom (1881) povezana je s Likom u Ličko-krbavsku županiju. Podjelom Kraljevine SHS na oblasti (1922) Krbava je bila u sastavu Primorsko-krajiške oblasti s kotarskim središtima u Korenici i Udbini, a od 1931. sastavni dio Savske banovine. Nakon uspostave NDH bila je utemeljena velika župa Krbava i Psat (Pset) sa sjedištem u Bihaću. IZVOR Krbava. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 29.7.2020. ENGLISH SUMMARY: Kapela (Gvozd)- https://hr.wikipedia.org/wiki/Krbavsko_polje
https://hr.wikipedia.org/wiki/Krbavska_bitka https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=33815 
Pogled iz Udbine na Krbavsko polje
Pogled iz južnog dijela Krbave prema Velebitu
|
-
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj na području Krbave
Oglašavajte ovdje:
|
IZVORI I LITERATURA
BOŽIĆ, Vlado: Obrambene špilje Krbavskog polja. Senjski zbornik : prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu, Vol. 39 No. 1, 2012. (PDF)
- SAŽETAK; Krbavsko polje, kao i druge naše krajeve, od 15. do 17. st. stalno je napadala osmanlijska vojska. Nakon Kosovske bitke (1389.) Osmanlije su se preko Bosne zalijetavali u Hrvatsku i preko nje u Sloveniju i Austriju, što su djelomično ostvarivali i preko Krbavskog polja. Udbinu su poharali 1460., hrvatsku vojsku porazili 1493. na Krbavskom polju, a od 1527. do 1689. stalno vladali Krbavom. Najvjerojatnije u prvim osmanlijskim prodorima na Krbavu, tj. u 15. i 16. st., narod se sklanjao po špiljama. Do sada su speleolozi po rubu Krbavskog polja našli više špilja u kojima je bio zbjeg jer su na njihovim ulazima sagrađeni obrambeni zidovi. Na sjevernom rubu Krbavskog polja nalaze se Zelena i Kulina pećina, na zapadnom dijelu Dabina pećina, na istočnom Zidana pećina. Na prilazima Krbavskom polju, na sjeveru, u Kozjanskoj dragi nalazi se Vranova pećina, a na južnom prilazu Ivanova pećina. Nažalost, ni o jednoj od tih špilja nema nikakvih podataka iz doba njihova korištenja. Prvi podatci o njima potječu tek iz 19. st. kada špilje već odavno nisu korištene.
- SAŽETAK: Autor u radu daje prikaz čimbenika koji su u interakciji doveli do najvećeg poraza hrvatske vojske u sukobima s Osmanskim Carstvom. Prikazan je jedan do sada neiskorišteni zapis o bitki, a zatim je napravljen osvrt na vojni ustroj Osmanlija čiji je izdanak bio Jakub-paša Hadum. Na hrvatskoj strani nije bilo ni jedinstva, ni naoružanja, ni uvježbane vojske, a ni osigurane opskrbe. Kad se tome pridoda naivna taktika bana Derencsényija, uz takve okolnosti poraz Hrvata bio je jedini mogući ishod. Posebno je obrađen pokolj pješaka čiji je uzrok vjersko-psihološke prirode. U nastavku je dan izračun broja sudionika i žrtava, kao i opis naoružanja dviju vojski. Na kraju su prikazane ličnosti Jakub-paše i Anža Frankopana, te neki manje poznati historiografski radovi.
