O kraju
|
|
UvodDolenjsko podolje
Dolenjsko podolje s Turjaškom pokrajinom
Dolenjsko podolje je niže područje, mezoregija u središnjoj Sloveniji, koja se prostire smjerom zapad - istok, između Ljubljanskog barja i Krške kotline, a čine ga krško Grosupeljsko polje (Grosupeljska kotlina), Stiški kot, Dobska uvala, Trebanjsko podolje i Mirnopeška dolina. Brda su uglavnom niža od 400 m nadmorske visine, a građena su pretežito od vapnenca i dolomita. Zapadni dio Podolja je razvedeniji i u nekim dijelovima ima gorski karakter. Takva je mala visoravan Polževo, s brojnim kućama za odmor. Sjeverno od Dolenjskog podolja se u predalpskom području uzdiže Posavsko hribovje s raznolikom strukturom stijenja, dok se južno od Dolenjskog podolja nalazi dinarska Suha krajina koja ima karakter visoravni. Niži tereni su uglavnom prekriveni naplavinama rijeka ponornica, od kojih je najduža Temenica, dok su srednje visoki predjeli izrazito okršeni (krševiti). Srednju os Dolenjskog podolja predstavlja ponornica Temenica, koja krivuda po travnatoj poplavnoj nizini, dok ju duž njezine lijeve i desne obale prate povišene terase i vinorodne gorice prekrivene crveno-smeđim ilovastim tlom. Upravo iz razloga što u dolini Temenice vlada umjereno-kontinentalna klima, tu su zapadne granice subpanonskog vinogradarstva. Prodor rijeke Temenice je važan ne samo za naseljavanje i poljoprivredu, već njime prolaze i cestovni (autocesta i magistralna cesta) i željeznički prometni pravac od Ljubljane prema Novom Mestu. Vode dotiču u Podolje od sjevera iz pretežito nepropusnog Posavskog hribovja. U Podolju one mjestimice poniru jer se tekućice, nailaskom na vapnenačku podlogu, naglo gube u ponorima i oblikuju slijepe doline - dolina rijeke Temenice je najduža takva slijepa dolina u Dolenjskoj. Podoljem prolazi i auto-cesta od Ljubljane prema Novom mestu. U ovoj maloj regiji, veličine 318 km2 živi oko 33.000 stanovnika. Prevladavaju mala grupirana naselja. Glavna središta su Grosuplje, Ivančna Gorica i Trebnje, koji su zbog blizine i prometne poveznosti vezani za Ljubljanu - postali su "predgrađa" odn. "spavaonice" Ljubljane. Manji, lokalni centri su Šmarje-Sap, Višnja Gora, Stična, Šentvid pri Stični, Veliki Gaber i Mirna Peč. -
ENGLISH SUMMARY: -
- |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj na području
Oglašavajte ovdje:
|
Po kraju
GROSUPLJANSKI KRAJ
Grosuplje
|
Općina Grosuplje (slo.: Občina Grosuplje) je općina u središnjoj Sloveniji u pokrajini Dolenjskoj i statističkoj regiji Središnja Slovenija. Središte općine je grad Grosuplje.
Općina Grosuplje nalazi se u središnjem dijelu države i jugozapadno od Ljubljane. Središnji dio općine zauzima Grosupljanska kotlina (slo. Grosupeljsko polje). Na sjeveru i jugu izdiže se brdskoplaninski kraj. U općini vlada umjereno kontinentalna klima. U općini nema većih površinskih vodotoka, a postoje i ponornice. |
Grosupeljsko polje
|
Grosupeljsko polje (hrv. Grosupljansko polje) je netipično krško polje površine 14 km². Nalazi se na granici dinarskog i alpskog prostora. Proteže se od Šmarske doline na zapadu, do Kriške visoravni (slo. Kriška planota) na istoku i Radenskog polja na jugoistoku. Po prirodi je slično obližnjem Ljubljanskom barju, samo što je 40-50 m više. S njime ga povezuje i Šmarska dolina, ostatak izvornog nadzemnog toka pliocenske Rašice (pliocen - proteže se od 5,33 milijuna godina do 2,58 milijuna godina prije sadašnjosti), koji je vode velikog dijela Dolenjske odvodio u Ljubljanicu. Sada je vodna mreža rijeke Grosupeljskog polja neobična: krški potoci Šentjurščica i Podlomščica u početku teku prema sjeveru, ali kod Grosuplja skreću oštro prema jugoistoku, gdje im se na rubu Radenskog polja spajaju Grosupeljščica i Dobravka. Površinske vode otječu u pravo krško Radensko polje, prirodni nastavak Grosupeljskog polja, koje kod Krke u brojnim vrtačama ponire u unutrašnjost krša. Izvorno dno je često bilo poplavljeno i vlažno, pa su naselja nastala na višim, suhim rubovima. Putevi su kroz polje vodeni u nasipima. Regulacijama i melioracijama nakon 1965. godine močvara je gotovo potpuno isušena i pretvorena u livade i dijelom polja.
IZVOR Grosupeljsko polje. Wikipedija (sl) 
Grosupeljsko polje
Izvor: Geopedia.si, 2023. 
Grosupeljsko polje
Izvor: Geopedia.si, 2023. |
Radensko polje (kod Grosuplja)
|
Radensko polje je krško polje na sjevernom rubu dolenjskog krša (Dolenjski kras), tri kilometra jugoistočno od Grosuplja, na krajnjem jugoistočnom obronku Grosupeljske kotline i oko 20 km jugoistočno od Ljubljane.. Prepoznata je kao prirodoslovno i kulturno-povijesno bogato područje Slovenije; zbog svoje ekološke važnosti proglašeno je krajobraznim parkom i uvršteno u europski program Natura 2000. Polje je dobilo ime po stanovnicima mjesta Velika i Mala Račna, koji se zovu Radenci.
Značajke ovog krškog polja istraživači su u većoj mjeri počeli otkrivati nakon dovršetka Kočevske željeznice 1893. godine. Osobito je u to vrijeme otkriveno i donekle istraženo nekoliko krških špilja na ribničko-kočevskom kršu; jedan od pionira bio je Pavel Kunaver sa svojim bilješkama iz 1922. godine, te fotografi prirode Bogumil Brinšek, Josip Kunaver i Ivan Tavčar. Geografi Drago Meze i Ivan Gams detaljnije su opisali prostor u drugoj polovici 20. stoljeća, prvi 1977., a drugi 1986. Botaničke elemente polja istražio je 1991. Luka Pintar. Posljednje veće istraživanje obavljeno je 2000. godine od strane Centra za kartografiju flore i faune, po nalogu općine. IZVOR Radensko polje, Grosuplje. Wikipedija (sl) 
Radensko polje
Izvor: Geopedia.si, 2023. 
Radensko polje, karta
Usred Radenskog polja uzdiže se usamljeni brijeg Kopanj, a poljem teku tri rijeke; na slici Dobravka pri visokoj vodi.
Autor: Tcie – lastno delo; licenca: CC BY-SA 2.5; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=1122809 Geografska obilježja. Radensko polje ima dinarski smjer pružanja; dugo je oko 4 kilometra i široko 1 kilometar, a ukupna površina mu je 4 km². Krško polje nalazi se na nadmorskoj visini od 325 metra. Prema tipu polja ono je prelivno, pritočno. Nnajmanje je među devet najistaknutijih krških polja u Sloveniji.
Zdjelastog je oblika s ravnim dnom i izrazito višim rubom, a voda iz njega otječe u krško podzemlje. Tu su i mnogi drugi krški fenomeni, kao što su izvori, ponori i estavele. U polje se ulijevaju tri odvojena potoka, od kojih prvi, Dobravka, pritječe s nekrške površine, dok su Zelenka i Šica prave krške rijeke. Polje je sa svih strana okruženo strmim šumovitim padinama, samo je na SZ rubu ravnim dijelom otvoreno prema Grosupeljskom polju. Usred polja dižu se dva brda. Brdo Boštanj na sjeveru i osamljeni dolomitni brijeg Kopanj koji se uzdiže 70 metara nad ravnicom u južnom dijelu, a koji je najljepši primjer huma u poljima dinarskog krša u Sloveniji. Dno polja prekriveno je 5 do 10 metara debelim naslagama gline, koja leži na vrlo čistim jurskim vapnencima. Samo pojedini dijelovi površine sastoje se od trijaskih, više ili manje vododrživih dolomita. U pleistocenu, odnosno posljednjem ledenom dobu, Radensko polje je bilo jezero, pa je voda otjecala u krško podzemlje kroz današnje suhe vrtače više na padinama na rubu područja; Kopanj je tada bio otok. Hidrološka obilježja. Hidrologiju područja čine uglavnom tri rijeke. Rijeka Dobravka nastavak je dvaju nekrških potoka Grosupeljščice i Podlomščice; vijuga malo više od kilometra preko krškog polja i onda se spušta. Obje prave kraške rijeke, Zelenka i Šica, izviru u krškim vrelima na rubu i presijecaju Radensko polje od zapada prema istoku. Zelenka se vijuga 2 kilometra preko polja i u sušnim razdobljima presuši. Šica pak izvire u dva izvora i svojim račvanjima pravi stazu dugu 3 kilometra. Pri visokim vodama sva se tri toka polja spajaju i ulijevaju u Zatočne jame u jugoistočnom kutu, a u nekim slučajevima, kada otjecanje nije dovoljno brzo, nastaje krško jezero, koje seže sve do prvih kuća u selu Velika Račna. U više navrata visoka voda uzrokuje plavljenje ceste koja povezuje područje s Grosupljem, a 24.10.1993. visoka voda koja je trajala tri tjedna poplavila je vatrogasni dom u Velikoj Račni. Sva voda koja nadođe na istočnim rubovima polja potom podzemno putuje do izvora rijeke Krke koji su udaljeni oko 5 kilometara zračne linije. Budući da ove vode dijelom godine pokrivaju potencijalno poljoprivredne površine, na oba ulaza u ponore u Zatočnu jamu postavljene su barijere koje su trebale zadržati granje i druge prepreke i tako omogućiti brže spuštanje vode. Kasnija istraživanja hidrologije krša pokazala su da su bitan čimbenik brzine istjecanja kroz vrtače tjesnaci u dubinama špilja koji su čovjeku nedostupni.
Radensko polje ima nekoliko estavela, koje se lokalno nazivaju retje (izvedenica od riječi "vreti"). Najveće od njih su retje Srednjice i Kote. Još jedna karakteristična pojava ovog kraškog polja jesu depresije, zvane močila (hrv. močvare), u kojima se voda zadržava tijekom cijele godine; važne su za život vodenih biljaka i životinja, kao i kao opskrba vodom ostatka životinjskog svijeta u sušnim razdobljima. |
SLUŽBENA STRANICA PARKA PRIRODE
PROČITAJ VIŠE Krajinski park Radensko polje. Naravni parki Slovenije
Radensko polje, karta s položajem objekata prirodne i kulturno-povijesne baštine
Zatočna jama
Autor: Vid Pogacnik – lastno delo; licenca: CC BY-SA 4.0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=115485033 
Lazarjeva jama
Autor: Vid Pogacnik – lastno delo; licenca: CC BY-SA 4.0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=115485034 
Retje (estavela) na Radenskom polju
Autor: Tcie – lastno delo; licenca: CC BY-SA 2.5; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=1122836 
Potencijalno sklonište šišmiša u špiljama i crkvama istraženim 2020. godine u Parku prirode Radensko polje i njegovoj okolici. Slika 1. Provjerena moguća skloništa šišmiša u špiljama i crkvama 2020. godine u Parku prirode Radensko polje i okolici.
Izvor: Presetnik, Primož & Zamolo, Aja & Pavlovič, Eva. (2021). Survey of potential bat roosts in caves and churches in the Radensko polje Nature Park and its vicinity in the year 2020 with notes on amphibians found in the caves.. 6. 4-14. |
 Ukrasni luk (slo. dišeči luk; lat. Allium suaveolens) na Radenskom poljuAutor: Benjamin Zwittnig - http://www2.arnes.si/~bzwitt/flora/allium_suaveolens.html, CC BY 2.5 si, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=40902368 Biljni i životinjski svijet. U Radenskom polju postoji nekoliko staništa, od kojih su neka od europskog značaja. Teren uglavnom karakteriziraju travnjaci, no tu i tamo se nađe komadić šume ili šikare. Potonji je osobito bujan uz riječna korita, kao i šaš i rogoz. Od proljetnog cvijeća tu su ljubica močvarna ljubica (slo. barjanska vijolica; lat. Viola uliginosa), obična kockavica (slo. močvirska logarica / močvirski tulipan; lat. Fritillaria meleagris), ljetna krunica (slo. poletna kronica), širokolisni kaćun (slo. majska prstasta kukavica; lat. Dactylorhiza majalis) i ugroženi močvarni kaćun (slo. močvirska kukavica; lat. Anacamptis palustris).
Broj jedinki trenutno prisutnih močvarnih ušljivaca (slo močvirski ušivec; lat. Pedicularis palustris) i plućnog srčanika ili plućne sirištare (močvirski sviš, lat. Gentiana pneumonanthe) je sve manji, a zbog gnojidbe, u posljednjem desetljeću, već su nestali povaljena rosika (slo. srednja rosika; lat. Drosera intermedia) i bijela šiljkica (slo. bela kljunka; lat. Rhynchospora alba). Na tom području obitava i močvarni petoprst (slo. močvirski petoprstnik; lat. Potentilla palustris) i gorski trolist (slo. trilistni mrzličnik; lat. Menyanthes trifoliata), a inače se na nešto sušnijim vrištinama (slo. vresave) kriju i biljke koje manje vole vlagu. Lokalnu su faunu relativno temeljito istražili stručnjaci Centra za kartografiju flore i faune. Zabilježeno je 27 vrsta vretenaca, od kojih je 5 vrsta ugroženo. Vilin konjic najprije treba tražiti u područjima spore vode. Postoji 68 vrsta leptira, od kojih se 14 vrsta smatra ugroženim. O ekološkoj važnosti polja govori i činjenica da u Radenskom polju živi i 12 od ukupno 19 vrsta vodozemaca u Sloveniji. Neki od njih su svakog proljeća na putu do svojih mrijestilišta izloženi masovnom "pokolju" od strane automobila koji putuju lokalnom cestom. Tu se gnijezdi i 78 vrsta ptica, kao i još dvije vrste koje se zadržavaju samo na području polja. Na crvenom popisu ugroženih vrsta nalaze se njih 24. Ugroženu vidru tek se tu i tamo može vidjeti uz sjeverne rubove polja. |
Obična kockavica (Fritillaria meleagris)
Autor: Kurt Stüber - caliban.mpiz-koeln.mpg.de/mavica/index.html part of www.biolib.de, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=3479 |
|
Kulturno-povijesna baština. Odmah na ulazu u Radensko polje sa sjeverne strane vidi se srednjovjekovni kaštel Boštanj i njegove ruševine. Podružna crkva sv. Martina u podnožju brda s kaštelom nešto je bolje održavana. Zabačeni Kopanj, koji ima strateški položaj i stoga je služio kao zaštita lokalnom stanovništvu, kako u prapovijesti tako i za vrijeme turskih provala, danas je popularno izletište i kulturno mjesto. Najstariji poznati zapis o Marijinoj crkvi, koja označava vrh brda, datira iz 1433. godine. U 19. stoljeću njen kapelan bio je, između ostalih, Jožef Prešeren, ujak slovenskog pjesnika Franceta Prešerna. Na brežuljku se nalazi i područna osnovna škola Grosupel koja djeluje od 1865. Na sjevernom obronku Kopanja nalazi se izvor Marijin zdenac za kojeg se kaže da ima nadnaravne moći, prema narodnom vjerovanju. Bunar bi trebao presušiti samo u vrijeme velikih katastrofa (npr. za vrijeme Drugog svjetskog rata). Selo u podnožju brda, Velika Račna, također je kulturno i povijesno obilježeno velikom baroknom kapelom koja je nastala pod upravom dvorca Čušperk.
Kopanj
Autor: Vid Pogacnik – lastno delo; licenca: CC BY-SA 4.0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=115485031 |
Kopanj, cerkev Marije vnebovzete
Autor: Španska.Neža - Own work, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=113414538 
Grad Boštanj
Autor: Vid Pogacnik – lastno delo; licenca: CC BY-SA 4.0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=115481464 |
VIŠNJOGORSKI KRAJ
slo. VIŠNJEGORSKI KRAJ
|
Jurčičeva pohodniška pot
Jurčičeva pot (hrv., Jurčičeva staza) je izletnička pješačka staza, imenovana po spisatelju Josipu Jurčiču, koja ima dvije dionice: od Višnje Gore do Muljave i od Muljave do rijeke Krke. Dugačka je 15 km, i obilaznik ju prođe za tri sata. Stazu je trasiralo planinarsko društvo Viharni godine 1994. povodom 150-godišnjice spisateljevega rođenja. Brigu o stazi vodi Planinsko društvo Polž iz Višnje Gore. Organizirani pohod po ovoj stazi je obično prve subote u martu/ožujku u spomen na Jurčičev datum rođenja 4.3.1844. godine. Dionice staze:
|
^ PREUZMI BROŠURU (PDF)
Podolje
Slovenski termin podolje znači pojas niže položenog zemljišta koje se nalazi na području većih brdovitih zemljopisnih regija. Također, može značiti i sustav više dolina. 
Proljetna šuma na visoravni Polževo blizu Višnje Gore
Autor: Mihael Simonič, Wikipedija Polževo je dinarsko-krška visoravan (slov., planota) smještena južno od Višnje Gore, na kojoj se nalze sela i zaseoci:
Skijalište Polževo
Autor: JulietOscarLima, Panoramio |
Višnja Gora
Hiša kranjske čebele (Kuća kranjske pčele)
|
Pčelarstvo (slo. čebelarstvo) u Sloveniji
Kranjska pčela dobila je ime po Kranjskoj, koja je obuhvaćala i područje današnje Dolenjske. Godine 1857. Dr. Philipp Rothschütz je u članku pod naslovom Aus Unterkrain (Z Dolenjskega; hrv. Iz Dolenjske) napisao: "Postoji jedna vrijedna i izdržljiva pčela, to je kranjska pčela." Bio je to prvi korak pčelara obitelji Rotschütz u slovensko pčelarstvu, koje su nastavili razvijati do 1909. Svoj prvi procvat slovensko pčelarstvo doživljava u doba prosvjetiteljstva s aktivnom skupinom pčelara i njihovim pristupima. Slovensko pčelarstvo doživjelo je svoj drugi procvat zahvaljujući obitelji Rotschütz. Višnja Gora i Kranjska sivka povezane su od 19. stoljeća, kada je obitelj Rotschütz živjela na Podsmreki kod Višnje Gore. Emil Rotschütz (1836‒1909) bio je jedan od najznačajnijih europskih pčelarskih stručnjaka svoga vremena. Nastavio je očev rad i naprednim pčelarstvom i trgovinom osigurao kranjskoj pčeli uspješan put u svijet. Zbog svoje funkcije i svojstava, kranjska pčela je vrlo brzo postala iznimno popularna pasmina pčela u svijetu, a tada je dobila i svoj znanstveni naziv koji jasno lokalizira njezino podrijetlo. Rotschütz je počeo trgovati kranjskim pčelama, njegova tvrtka Carniolan commercial apiary cvjetala je u godinama 1875.-1900. Sagradio je u Podsmreki preko tisuću košnica, unaprijedio stare, izmislio nove. Distribuirao je veliki izbor živih košnica po cijelom svijetu, izrađivao i prodavao pčelarske potrepštine i opremu, proširio i usavršio svoj pogon stolarskim i limarskim radionicama, a općenito je bio i pametan poljoprivrednik. Rotschütz je surađivao s inozemnim stručnjacima, a njegova suradnja s dr. Pollmannom, koji je 1875. godine kranjsku pčelu znanstveno nazvao Apis mellifica carnica. Obitelj je dala značajan doprinos i u izdavačkoj djelatnosti, sudjelujući u izradi monografija i publikacija, brošura, kataloga i druge važne pčelarske ostavštine. Oni su stoga zaslužni za mnoge napredne razvojne korake u pčelarstvu i za ugled slovenskog pčelarstva u svijetu. IZVOR Prijetno domače (pristup 2.12.2022.) Javni zavod za kulturo in turizem Prijetno domače Ivančna Gorica (ZKT Prijetno domače Ivančna Gorica), službena stranica
Pčelarstvo u SlovenijiMeđuvladin odbor za očuvanje nematerijalne baštine je 1.12.2022. u Rabatu na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine upisao pčelarstvo u Sloveniji, koje je nominiralo slovensko ministarstvo kulture. Nominacija dokazuje bogatstvo pčelarske baštine, njezinu dugu povijest i tradiciju kao i rasprostranjenost vještina, znanja i prakse što se prenose s koljena na koljeno, napisalo je ministarstvo. Pčelarstvo je snažno ukorijenjeno u slovenski prostor, danas se pčele uzgajaju i u urbanim sredinama, a uspješno se razvija apiterapija i apiturizam, navodi se. Upravo na inicijativu Slovenije, podnesenu kako bi se povećala svijest o važnosti pčela, Ujedinjeni narodi su 2017. godine proglasili datum 20. svibnja "Svjetskim danom pčela". Kranjska pčela, popularnog naziva sivka, autohtona je slovenska sorta pčela.
Obrazloženje nominacije U Sloveniji je pčelarstvo način života za mnoge pojedince, obitelji i zajednice, koji pčelinje proizvode dobivaju za prehranu i tradicionalnu medicinu te koriste svoje znanje i vještine za brigu o pčelama i okolišu. Jedina podvrsta koja se čuva u Sloveniji je kranjska pčela. Pčelari imaju oko 200.000 pčelinjih zajednica, a kontroliranim uzgojem pčelinjih matica odgovorno osiguravaju očuvanje njegovih cijenjenih karakteristika: pitomosti, prinosa, izvrsne orijentacije i otpornosti na vremenske uvjete. Pčele se uglavnom drže u drvenim pčelinjacima u blizini pčelarskih domova. Zajednice izražavaju odnos pun ljubavi i poštovanja prema pčelama, a povezana znanja, vještine i prakse oblikovani su stoljetnom tradicijom i prenose se s koljena na koljeno. Pčelari, koji pčele smatraju svojim učiteljima i prijateljima te simbolima vrline, pameti i štedljivosti, stalnim istraživanjem proširuju svoja znanja i vještine. Važnost pčelarstva u Sloveniji ogleda se u njegovoj bogatoj terminologiji te u akademskim, književnim i folklornim tekstovima (s tiskanim djelima od osamnaestog stoljeća nadalje koja šire znanje, prozom, poezijom i izrekama vezanim uz pčelarstvo), umjetnosti (s karakterističnim oslikanim pločama i vjerski i svjetovni motivi na košnicama) i arhitektura (s izgradnjom tradicionalnih pčelinjaka). |
Slovenia - The land of beekeping and the Carniolan honey bee
Autor: Čebelarska zveza Slovenije Datum objave: 7.1.2022. Opis. Slovenia - The land of beekeping and the Carniolan honey bee Publisher: Slovenian Beekeepers' Assciation, Public advisory service in beekeeping Financed by the Public advisory service in beekeeping December, 2021 Published: 30. dec. 2021 Video description edited: 7. jan. 2022 Beekeeping in Slovenia, a way of life
Autor: UNESCO Datum objave: 1.12.2022. OPis. UNESCO: Representative List of the Intangible Cultural Heritage of Humanity - 2022 URL: https://ich.unesco.org/en/RL/01857 Description: In Slovenia, beekeeping is a way of life for many individuals, families and communities, who obtain bee products for food and traditional medicine and use their knowledge and skills to care for the honeybees and the environment. Communities express a loving and respectful attitude towards bees, and the knowledge, skills and practices relating to their keeping are shaped by centuries of tradition and transmitted from generation to generation. Beekeepers view their bees as teachers and friends. They expand their knowledge and skills through constant research. Country(ies): Slovenia © REAL FRAME productions/yOyproduction |
Praktično
IZVORI I LITERATURA
PRESETNIK, Primož; ZAMOLO, Aja; PAVLOVIČ, Eva: Survey of potential bat roosts in caves and churches in the Radensko polje Nature Park and its vicinity in the year 2020 with notes on amphibians found in the caves. Izvorni članak. Hypsugo, VI, 1, 2021. str. 4-14. (2021) (PDF)
- Sažetak. U razdoblju između februara i juna 2020. godine istražili smo 28 lokaliteta (22 pećina i 6 zgrada-crkva i kapela) u Parku prirode Radensko polje i okolici, u svrhu izrade popisa faune šišmiša i nadajući se da ćemo pronaći moguća zimovališta i skloništa porodiljnih kolonija. Na 15 lokaliteta pronašli smo pojedinačne šišmiše, kolonije ili guano koji ukazuje na njihovu prisutnost. Vizualnim promatranjem ili detaljnijim pre-gledom pojedinih jedinki šišmiša utvrdili smo najmanje sedam vrsta: Rhinolophus hipposideros, R. ferrumequinum, Myotis myotis / blythii oxygnathus, M. emarginatus, Plecotus auritus, P. austriacus i jedno od manjih vrsta šišmiša Vespertilionidae koju nismo mogli determinirati. Najznačajnija zabilježena skloništa su zimovalište R. hipposideros u pećini Viršnica i sklonište porodiljne kolonije M. myotis / blythii oxygnathus u crkvi sela Veliko Mlačevo te R. hipposideros i M. emarginatus u crkvi sela Velika Račna. U pećinama smo pronašli još šest vrsta vodozemaca: Rana dalmatina, R. temporaria, Bufo bufo, Triturus carnifex, Lissotriton vulgaris, Ichthyosaura alpestris). Sve jedinke vodozemaca vjerojatno su bile tamo slučajno, ili ih je u ponorne pećine isprala voda ili su pale kroz jamske ulaze, ali za neke jedinke ne možemo potpuno isključiti ni namjernu hibernaciju.
