|
|
SREDIŠNJI POJAS > PLANINE ZAPADNE BOSNE I DINARA > KLEKOVAČKO-GRMEČKA GRUPA > Čava
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Lakin vrh, 1193 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.57862, 16.14063
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Lakin vrh, 1193 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.57862, 16.14063
O planini
Uvod
|
|
-
ENGLISH SUMMARY: Čava
- 
Reljef Čave (označene zvijezdicom) i okolnih prostora
Podloga: Elastic Terrain Maps, 2025. |
 Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici planine By clicking on the Booking.com logo, you can directly find accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS / GEOGRAFIJA
Čava, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2025.
Izvor: Google Earth, 2025.
Čava, prostorni pogled iz smjera istoka
Izvor: Google Earth, 2025.
Izvor: Google Earth, 2025.
Po planini i po kraju
Čovka
|
Stari grad Čovka
Čovka je bio posjed i tvrđava u srednjovjekovnoj Humskoj župi (kojoj je glavno naslje bio Ripač) izgrađena sjeveroistočno od današnjega mjesta Kulen Vakufa u Gornjem Pounju. Po položaju nalazila se upravo na granici prema župama Lapcu, Velikom Psetu i Nebljusima. Od Lapačke župe dijelila ju je Una, od Velikog Pseta šumovita gora Čava, koja na južnom kraju prelazi u planinu Osječenicu, a od Nebljuške župe visoki Ljutoč s Dulibom. Stoga je i Čovka zauzimala u jednom dijelu visoko planinsko tlo, a u onome prema Uni pitome ratarske zemlje, nekoliko stotina metara niže od visoravni. U spomenicima navode se kao područna sela na tom posjedu Sraka, Sračica, Gornje selo, Gočići i Stripar Gornji i Donji. Ona su ležala na nižoj zemlji uz Unu, gdje su danas Rajnovci i Orašac. Na njima su zapisane plemenite obitelji Vitanovići, Špirančići i Orlovići (Orlovci, Orlovčići; jedna grana Orlovića zvala se Orlovići Čovski). Iz dviju posljednjih potekli su visoki hrvatski upravni činovnici potkraj 15. i u toku 16. st. (Špirančić, banovac u Kninu oko 1500., Juraj Špirančić, knez ili župan humski oko 1460., Dujam Orlovčić, župan humski 1494., Gregor Orlovčić, kapetan senjski 1526., koji je vodio hrvatsku vojsku u boju na Mohačkom polju i ondje poginuo). Dio Čovke pripadao je i kralju, koji je ondje sagradio vrlo jaku tvrđavu, na visoku položaju iznad tjesnaca, kojim je vodila cesta s gornjih polja od Vrtoča, Lipe i Bjelaja ispod gore Čave na Unu kod Ostrovice. Prema svojem smještaju imala je osobitu važnost, jer je bila dio tvrđavnoga vijenca, koji su u gornjem Pounju i u sjevernom kraju Dinare sagradili kraljevi, da bude obrana od neprijatelja, koji je dolinom Unca i dobrim planinskim putovima lako mogao prodrijeti u Pounje i Pokrčje. U tom tvrđavnom vijencu bile su i jake utvrde u Ripču, Rmnju, Uncu, Srbu, Kninu i Labu, a njemu su pripadala i manja utvrđenja pojedinih plemića, kao što su u blizini Čovke bila u Lipi (Vranograč), Kliševiću, Orašcu, Teočaku, Bjelaju i Ostrovici. Pojedine od svojih tvrđava kraljevi su davali povremeno u zalog svojim dostojanstvenicima. Tako je Čovka neko vrijeme pripadala i Hermanu Celjskom, a poslije njega Nikoli Frankopanu (godine 1426 dao je krlaj Sigismund s jos nekim gradovima i Čovku Nikoli Frankopanu u zalog). U početku 16. st. Čovku je stekla jedna grana Orlovčića, koja je po njoj nosila i svoj plemićki pridjevak. Orlovići su bili zadnji gospodari grada, jer su Gornje Pounje s Čovkom Turci osvojili 1524. bez borbe, pošto su već prije toga mirnim putem stekli susjedni Vrliki Pset i Unac. Tvrđavu u Čovki ubrzo su napustili, te je i naselje ispod nje prešlo na zemljište u blizini, gdje je okolno stanovništvo, koje je primilo islam, nastanilo Ostrovicu, Kulen Vakuf i Orašac. Ostalo pučanstvo na tome području, koje je ispred Turaka ostavilo svoje domove, prebjeglo je u sjevernije sigurnije strane, osobito u okolinu Bihaća, gdje je u ondješnjem tvrđavnom vijencu našlo za neko vrijeme zaštite.
Kako je Čovka ostala pusta, kasnije nije više ni nastanjivana i ovaj je grad i kraj ostao napušten sve do kraja 17. stoljeca, kada se ovamo naseliše muslimani iz Like. Krajem toga stoljeća dosli su ovamo iz nepoznatog kraja i bezi Kulenovići. U Čovki je podignuta palanka i kula, u koju se naselila jedna grana Kulenovića i dobila nadimak Čovke, kao nekada Orlovići. Palanka Čovka imala je svoju posadu, a bila je u sastavu Ostrovičke kapetanije, kojom su zapovijedali kapetani iz obitelji Kulenovića. Ta je palanka napuštena iza 1791., kada je i kapetan prenio svoje sijelo iz Ostrovice na Prkose, selo udaljeno kojih 40 minuta od Čovke. Bezi Kulenovici Čovke ostali su u svojoj kuli sve do 1876. godine. Samo jaki podori stare tvrđave pokazuju još i danas, gdje je ona stajala. Tu je sačuvano i njeno ime, koje su vjerno održali okolni starosjedioci koji su preuzeli novu islamsku vjeru. Iz onoga naselja, koje je iz Čovke pred Turcima umaklo u bihaćku okolinu, prešlo je 1562. desetak obitelji (Orlovići, Babići, Šimanovići, Mavračići, Ardići, Pipići, Prebendari, Hercezi) pod Okić, gdje su naselili tada pustu Zdenčinu u današnjoj Hrvatskoj. Oni su svi dobili pridjevak Hrvati, koji imaju i danas. U taj novi kraj oni su donijeli ikavski govor i čakavsko narječje, koje su im potomci do danas donekle sačuvali. U tom govoru sastavljena je i listina, koju je glagoljicom napisao 1469. knez Juraj Špirančić u gradu Čovci. IZVOR Hrvatska enciklopedija (HTML) |
Selo. Čovka je danas selo, do koga vodi cestica koja se odvaja od ceste Kulen-Vakuf – Bosanski Petrovac na desnu stranu idući iz Kulen-Vakufa, blizu završnog sedmog kilometra. U tome selu vide se danas ostaci grada Čovke i Kulenovića kule, koja je izgorjela za vrijeme ustanka u Krajini. Vatru na toj kuli naložio je Jovica Zorić nadimka Šljivar, kmet bega Kulenovića Čovke.
|
Praktično
IZVORI I LITERATURA
-
