|
|
O kraju
|
|
Uvod-
ENGLISH SUMMARY: Andrijevica Region
- -
|
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj na području Andrijevice
Oglašavajte ovdje:
|
GEOGRAFIJA / ZEMLJOPIS KRAJA
Rude i rudno bogatstvo
Ispitivanja koja su još prije Drugog svjetskog rata rađena u dijelu sela Konjuhe pokazala su da je na lokalitetu zvanom Srevrenica utvrđeno postojanje rude srebra. Ispitivanja su također pokazala da u klisurama rijeke Lim, i to u mjestu zvanom Sućeska, postoje nalazišta vulkanita, koji se, između ostalog, koristi i za pripremanje asfaltne podloge. U dijelu planine Žoljevice, koja se nalazi iznad sela Slatina i Zabrđe, kao i na području sela Cecuni i Kuti evidentirana su i nalazišta mramora. Tako je u drugoj polovini 20. stoljeća ispod Žoljevice otvoren pogon tvrtke "Mermer" za eksploataciju mramora, koji je u jednom momentu upošljavao preko 100 radnika. Taj pogon je uspješno radio sve do tranzicijskih procesa krajem istog stoljeća.
IZVOR DAN, 4.11.2021.
IZVOR DAN, 4.11.2021.
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Stanovništvo
|
Potkomovlje je područje s jakim procesom iseljavanja stanovništva. Tako su u Andrijevičkom kraju Konjuhe 1948. godine (s mjesnim centrom Brod i sastavnim djelovima: Dulipolje, Mimiće i Alje), brojale blizu 700, a 1961. godine 532 stanovnika. Godine 1981. taj je broj iznosio 309 stanovnika, 2003. godine 134, a 2011. godine 89. Procjenjuje se kako je do 2023. godine broj stalnih stanovnika pao na broj od oko 50 stanovnika.
U istome kraju selo Jošanica (u sastavu Mjesne zajednice Konjuhe) 1948. godine brojalo je 435 stanovnika, a 2011. godine 97. Selo Đuliće 1948. godine imalo je 317 žitelja, dok je taj broj 2011. godine iznosio 101. Susjedno selo Košutiće 1948. godine brojalo je 408 stanovnika, a 2011. godine 120. Selo Cecuni je prilikom popisa 2011. imalo 55 stanovnika, dok je taj broj 1953. godine bio 400. Selo Kuti je 1950-ih godina imalo oko 200 stanovnika, a u 2020-ih deset puta manje. IZVOR Darko Jovović: Selo Konjuhe sa 700 stanovnika spalo na 50 žitelja. DAN, 7.11.2023. |
Povijesni pregled
18. stoljeće
Andrijevica je novo naselje. Početkom 18. stoljeća tu se nalazila crkva od drveta, koju su Turci spalili, a obnovljena je 1830. godine.
19. stoljeće
Nakon bitke kod Grahovca 1858. Andrijevica je oslobođena od Turaka, a po izvršenom razgraničenju pripala je Crnoj Gori, i postala sjedište Vasojevića.
20. stoljeće
|
Prvi svjetski rat
U Prvom svjetskom ratu Andrijevicu su zauzele jedinice VIII. korpusa austrougarske vojske, 2.1.1916. Pod austrougarskom okupacijom Andrijevica je bila do kraja listopada/oktobra 1918., kada su je oslobodile jedinice 2. jugoslovenskog puka iz sastava srpskih Jadranskih trupa.
Drugi svjetski rat
Travanjski rat. U Travanjskom ratu zauzele su je jedinice njemačke 2. armije 16.4.1941., a dva dana kasnije okupaciju je preuzela polovica bojne talijanske divizije Messina.
Andrijevica u Narodnooslobodilačkom ratu. Po direktivi pokrajinskog komiteta (PK), mjesni komitet (MK) je 15.7.1941. započeo pripreme za oružani ustanak. U kotaru Andrijevica formirano je 11 gerilskih odreda s oko 200 boraca, koji su 17.7. napali talijanski garnizon i do podne oslobodili Andrijevicu. Zarobljeno je nekoliko časnika, 180 vojnika i dočasnika, uz to je zapljenjeno 6 topova, 4 bacača, 4 strojnice i dr. U napadu na Andrijevicu poginulo je 30, a ranjeno je 38 talijanskih vojnika.
U Andrijevici je 21.7. formiran kotarski Narodnooslobodilački odbor (NOO) i kotarsko vojno zapovjedništvo. Narasle snage ustanika reorganizirane su odrede i čete, te su ušle u sastav Kolašinske brigade i upučene na položaje Plava, Gusinja, Čakora, gdje su od 21. do 30.7. vodile teške borbe protiv talijanskih i albanskih jedinica. Talijanska divizija Venezia uspjela je kod Lijeve Rijeke odbaciti ustaničke snage kolašinskog kotara i 8.8. zauzela Andrijevicu. U to se vrijeme od domaćih stanovnika stvaraju četničke jedinice. Krajem listopada/oktobra počelo je formiranje Andrijevičke partizanske čete. Borbe su vođene uglavnom protiv četnika koji su 13.1.1942. uz pomoć Talijana formirali 1. andrijevičku četničku brigadu. Zbog velike brojčane nadmočnosti okupatorskih i četničkih snaga, većina partizanskih snaga se povukla iz ovog kraja. Ostali su samo ilegalci i MK koji je ponovo formirao Andrijevičku partizansku četu 3.5.1943. Dana 15.5.1943. četa je spojena s Beranskom u Beransko-andrijevičku partizansku četu. Poslije kapitulacije Italije, 2. udarni korpus NOVJ-a, prodirući kroz Crnu Goru, oslobodio je Kolašin 19.9. i Berane 10.10.1943., a potom uputio dio snaga prema Andrijevici. Druga dalmatinska brigada, u suradnji s 4. proleterskom brigadom, razbila je 11.10. 1. i 2. Beransku četničku brigadu, Šekularsku i Kolašinsko-rečansku četničku bojnu na Trešnjeviku te Slatinsku i Trepačku četničku bojnu na Rudom brdu. Sljedećeg dana su jedinice 2. dalmatinske brigade prodrle u Andrijevicu, gdje su na njezinu stranu prešle dvije čete talijanske divizije Venezia. Odmah je u Andrijevici stvorena Mjesna komanda, Kotarski i Općinski NOO. U sklopu pokušaja njemačkog XXII. gorskog korpusa da ovlada Crnom Gorom, njegova 97. divizija, poslije teških borbi protiv 2. dalmatinske brigade, ušla je u Andrijevicu 22.10., ali su je ponovno oslobodile jedinice 4. proleterske brigade 1.11.1943. Do 6.12. oslobođen je cijeli Andrijevički kotar, izuzev Plava i Gusinja. Do travnja/aprila 1944. godine Andrijevicu uspiješno brane jedinice 2. korpusa. Pod pritiskom njemačkih jedinica, 5. proleterska brigada 3. divizije NOVJ-a napustila je Andrijevicu 13.4.1944., a dijelovi Komskog odreda ponovno su je oslobodili 30.4. U teškim borbama za obranu doline Lima 3. brigada 2. proleterske divizije napustila je Andrijevicu 11.6.1944., ali je u protunapadu sljedećeg dana ponovno oslobođena. Tijekom Andrijevičke operacije gradić su zauzele jedinice 21. SS divizije Skenderbeg i 14. pukovnije 7. SS divizije Prinz Eugen 13.8.1944., ali ju je oslobodila 5. proleterska crnogorska brigada 30.8.1944. Nijemci su je posljednji put zauzeli 8.9., a 9. crnogorska brigada 3. divizije definitivno je oslobodila 17.9.1944. IZVORI Andrijevica. Wikipedija (hr)
|
andrijevica 1904
Autor: Miodrag Babovic Datum objave: 17.11.2013. Opis. Koristeći kao osnovu film Jugoslovenske kinoteke - krunijanje kralja Petra II Karađorđevića kao i fotografije iz toga perioda koje je bilo moguće pronaći pokušao sam da podsjetim kako je izgledala Andrijevica početkom hiljadudevestote godine. Gospodarska tranzicija. U tranzicijskim procesima nakon privatizacije tvornica 1990-ih i 2000-tih došlo je do potpunog uništavanja brojnih poduzeća. Za vrijeme tih procesa u andrijevičkoj opštini zatvoren je pogon Fabrike kože "Polimka", u kome je nekada radilo blizu 200 radnika. Sličnu sudbinu doživio je i pogon "Komovi", koji je poslovao u sastavu beogradskog "Soko Štarka", gdje je nekada radilo blizu 200 ljudi. Fabrika ventilacione opreme "Termovent" upošljavala je 160 ljudi, Krajem 1980-ih godina ugašeno je i poduzeće "Mermer" koje se bavilo trgovinom i ekspoatacijom mramora u dijelu planine Željevice. Ono je u jednom momentu brojalo preko 100 zaposlenih. S radom su prestali i trgovačko poduzeće "1. maj", kao i andrijevička i konjuška poljoprivredna zadruga, dok su prilikom transformacije Šumskog preduzeća ugašene pojedine radne jedinice.
|
Narodna baština
JOVOVIĆ, Darko: U Andrijevici vodenice potočare sad prošlost melju. DAN, 16.1.2025.
- Opis. Da je na području Andrijevice sve manje onih koji se bave nekadašnjim tradicionanim djelatnostima potvrđuje i to što je na prostoru opštine u funkciji svega nekoliko vodenica potočara.
Po kraju
Andrijevica
|
Spomen-park Knjaževac
Na platou Knjaževca, smještenog nad obalama rijeka Lim i Kraštice (Kralještice), nedaleko od ušća Zlorečice u Lim, nalaze se istoimeni spomen-kompleks i spomen park. Andrijevićki književnik Ratko Deletić zapisao je da se na zaravni Knjaževca križaju putovi, ljudske sudbine i pomiješana vremena od spomenika, grobova, biljega, zbivanja i pamćenja “gdje je i istoriji postalo tijesno”. Na ovome malom prostoru nalazi se više znamenitosti i povijesnih spomena i ovo je tradicionalno sastajalište, gdje se, nekada, svakog 1. maja i 13. jula okupljao narod na tradicionalnim saborima. Saborni hram na Knjaževcu podignut je 1887. godine. Prilog za izgradnju ove crkve dao je crnogorski kralj Nikola Petrović. Posvećena je Svetom Arhangelu Mihailu, krsnoj slavi Vasojevića. Pričalo se kako je kralj naredio da je svaki muškarac koji nosi pušku u Andrijevici dužan da donese po jedan kamen, koji je kasnije klesan, i od njih građen hram. Biste znamenitih Vasojevića. U blizini Sabornog hrama postavljene su biste igumana Mojsija Zečevića i vojvode Miljana Vukova Vešovića, znamenitih ljudi iz plemena Vasojevića. Spomenik borcima iz balkanskih i Prvog svjetskog rata. nasred spomen-kompleksa se nalazi spomenik posvećem borcima iz balkanskih i Prvog svjetskog rata. To je šestokutni spomenik, s orlom na vrhu, isklesan od crnog mramora, na kome piše: “Ovaj spomenik podigoše porodice poginulih ratnika Gornjovasojevićke brigade u ratovima od 1912. godine do 1921. godine uz pomoć ratnih vojnih invalida koji su dali dobrovoljne priloge. Spomenik se podiže 1921. godine." Prilikom otkrivanja spomenika crnogorski general Radomir Vešović je rekao: “Ja sam danas najsrećniji što ste mi vi Vasojevići ponovo odali čast i priznanje da govorim ovdje, a najtužniji što mog imena ovdje nema”. Navodno je Vešović tako izrazio svoje žaljenje što i on nije poginuo sa svojim vojnicima, koji su branili domovinu. Spomen-obilježje palim borcima Drugog svjetskog rata. U Spomen-kompleksu "Knjaževac", nalazi se spomenik palim borcima Drugog svjetskog rata. Spomenik na Knjaževcu, sa svojih šest krakova od bijelog mramora simbolizira šest republika bivše Jugoslavije. U sredini spomenika nalazi se pravokutnik sastavljen od mramornih ploča na kojima, pored imena stradalih, piše: "U toku Oslobodilačkog rata od 13. jula 1941. godine do 15. maja 1945. godine za slobodu bratstvo i jedinstvo naših naroda palo je 606 boraca iz andrijevičkog sreza, u istom razdoblju od fašističkog terora izgubilo je živote 857 stanovnika ovog kraja". Biste narodnih heroja. Iza spomenika NOB-a postavljene su biste narodnim herojima Branku Deletiću, Danilu Lekiću i Dimitriju-Zeku Vojvodiću, kao i biste Bogdanu Novoviću, političkom sekretaru SK KPJ i Baju Jojiću, organizacijskom sekretaru SK KPJ, čije ime nosi osnovna škola, koja se nalazi u neposrednoj blizini. Ostali spomenici. Pored toga, izdvajaju se i tri mramorne biste koje slave narodnooslobodilačku borbu od 1941. do 1945. godine, kao i spomenik podignut u čast 30 boraca koje su strijeljali talijanski okupatori 1941. i 1943. godine. Tu je i spomenik Drugoj dalmatinskoj brigadi, ali i relativno skorije građen spomenik na kome piše: ''U spomen bratskoj srpskoj vojsci, izmučenoj, gladnoj, koja je decembra 1915. godine prošla ovim krajevima u susret golgoti, da na Krfu nađe svoj predah i spas”. Na Knjaževcu je i spomenik koji je podigao Savez boraca Andrijevice ruskim vojnicima poginulim tijekom Drugog svjetskog rata na prostorima Vasojevića. Srpski slikar Milić od Mačve, naslikao je za hotel “Komovi” u Andrijevici veliku sliku s motivima Andrijevice i spomenika na Knjaževcu i karakterističnim lebdećim balvanima, po kojima su se prepoznavala djela ovoga slikara. Međutim, ona je, zajedno s ostalim umjetničkim djelima nestala iz nekadašnjeg hotelsko-turističkog poduzeća “Berane". 2023. godine javnosti je potvrđeno kako je ona završila kod jednog poslovnog čovjeka iz Andrijevice u njegovoj privatnoj umjetničkoj kolekciji u Beogradu. Ko za domovinu umire, vječno živi. Tako sam mislio kad god sam prilazio spomenicima na Knjaževcu. A to sam činio često, i to ne samo kao dijelu prošlosti, nego kao nadahnuću za dalje koračanje. Ulazio sam u prostor koji je ispisan životima ljudi, znamenjem vremena pod vedrim nebom. Ovdje je istorija andrijevičkog kraja, cijelih Vasojevića, vrijeme, kultura. Ovdje Andrija postavi prvi kamen naselju na rijeci. Zapisa prvo slovo. Prvi znak, ime i znamen." |
Аndrijevica
Autor: dexter dab Datum objave: 21.8.2022. Opis. Кратка и занимљива прича о малој вароши на истоку Црне Горе који је на литераран начин описао Милија Пајковић, писац и хроничар. |
Smoljevice
Spomenik. U mjestu Smoljevice, nadomak Andrijevice, uz cestu Andrijevica - Konjuhe, Udruženje "Goli otok" godine 1955. podignulo je spomen - obilježje stradalim simpatizerima Informbiroa. Na spomeniku su upisana imena Đole Jašovića, Petra Martinovića, Radonje Đukića, Raduna Kastratovića, Mirka Petrovića, Etema Kolčaka i Dušana P. Fatića, koji su 1949. godine pored rijeke Zlorečice ubijeni od strane tadašnje UDBE. Prijedlog je da se spomen-obilježje u budućnosti izmjesti sa Smoljevica u dio Spomen - parka Knjaževac u Andrijevici.
Konjuhe
|
Selo Konjuhe nalazilo se na "ljetnom putu" između Duklje, Budimlja, Vrmoše, Dečana i Skadra. Tu su odmarali carevi, pa su zato neki zaseoci po njima dobili imena – Carevi konaci i Carevo kućište, a i Komove su nazivali Car planina. Drugi izvor navodi kako je Carevo Kučište dobilo ime po tome što su u njemu stanovali carski čobani. 1330. godine ime ovog sela upisano je u povijest, spomenom u osnivačkoj povelji manastira Dečani, odn. Dečanskoj hrisovulji. Tamo je zapisano: "Dobra rijeka i u njoj Konjusi".
Stanovništvo. Prema podacima iz 1903. godine selo Konjuhe imalo je 197 kuća sa čak 1200 stanovnika. Konjuhe je 1948. godine, s mjesnim centrom Brod, i sastavnim djelovima koji se zovu Dulipolje, Mimiće i Alje, brojalo blizu 700, a 1961. godine 532 stanovnika. Broj stanovnika u Konjusima 1981. godine iznosio 309, 2003. godine 134, a 2011. godine 89. Godine 2023. ovdje tokom čitave godine živi nešto više od pedeset stanovnika. "Vasojevićka univerza". 1858. godine je službeno je nedaleko manastira Čečevo (u kući Miškovića na Savardaku u blizini Košutića) otvorena prva škola u ovom podkomovskom kraju, takozvana Konjuška, odnosno Vasojevićka univerza. Prvi učitelj bio je pop Petar Vulić. Škola je više puta prekidala, pa ponovno počinjala s radom. Vasojevićka univerza radila je do osnivanja prve državne škole u Andrijevici 1863. god. (godinu dana poslije cetinjske škole) odigravši značajnu ulogu u opismenjavanju Vasojevića. Nakon kraćeg prekida, a na inicijativu uglednih Vasojevića i mještana ovog kraja škola je ponovo otvorena kada učitelj postaje pop Miloš Vuković, koji se, kao i njegov prethodnik Petar Vulić, školovao u Rusiji. Nastavu u ovoj školi tada su pohađali đaci iz čitavog kraja, koji su vremenom postajali prosvjetni radnici, sudije, oficiri, vojvode i vojskovođe, poput slavnog vasojevićkog vojvode Lakića Vojvodića. U školi se obrazovao i budući narodni heroj Milić Keljanović čije ime škola danas nosi.
Kako bilježe kroničari, predmeti izučavani u ovoj školi prelazili su okvire utvrđenih planova i mogućnosti slušalaca. Učenici su pored nastave učinili i razne vojničke vještine, radili gimnastiku, učili mačevanje i hrvanje, sastavljali govore. Do 1958. godine škola u Konjuhama radila je kao četvororazredna, da bi te godine, na stogodišnjici svog postojanja, prerasla u osmorazrednu. Spomenute 1958. godine školu je pohađalo 270 učenika (101 učenik u nižim i 169 u višim razredima). U sastavu škole radila su četiri područna odjeljenja: Jošanica, Kuti, Cecune i Đulići. Međutim, znatnim padom broja stanovnika zbog iseljavanja niskog prirodnog priraštaja do danas su zatvorena tri područne odjeljenja: Cecune (1990.), Kuti (2003.) i Jošanica (2008.). Preostalo je samo ono u Đulićima, koje se nalazi u objektu Seoskog doma. 2023. godinu škola je dočekala sa 36 đaka (od prvog do devetog razreda; 25 u matičnoj školi i 11 u područnom odjeljenju Đuliće). IZVOR Darko Jovović: Škola u selu Konjuhe obilježila jubilej: Vasojevićka univerza proslavila 165. rođendan. DAN, 28.2.2023. Škola-prethodnica. Vasojevićkoj univerzi predhodi škola u Kraljima 1857. god. koja je zajedno s Andrijevicom često razarana od Turaka i zbog toga je bila preseljena u Konjuhe-Košutiće (Savrdak - zaseok Košutića), preko puta Manastira Čečevo. Školu u Kraljima je osnovao Petar Vulić uz pomoc plemenskih prvaka i imala je svjetovni karakter.
Depopulacija i odumiranje. Konjuhe, s okolnim selima, je područje znatnog iseljavanja i pada ukupnog broja stanovnika. Domaćinstva su uglavnom staračka, malo je stanovnika stalno zaposelno i rađa se jako malo djece. Nekada su u središtu Konjuha (mjesni centar zove se Brod) radili prodavaonica, pošta, ambulanta, pogon za proizvodnju sira. Tu se nalazi i objekt nekadašnjeg Omladinskog doma, koji se sve više koristi za sahrane. Ovdje su se nekada održavale čuvene igranke i turniri. Nekada je od Berana do Konjuha autobus vozio tri puta dnevno, a početkom 21. stoljeća do Konjuha više nema niti jedne redovne linije.
|
Lakić Vojvodić
Lakić Vojvodić, vojvoda i divizijar, rođen je 1848. godine u Konjusima kod Andrijevice u obitelji plemenskog vojvode i kapetana Stojana Vojvodića. Stojan je unuk vojvode Sima i praunik Lakića Vojvodića po kome je dobio ime. Umro je 12.4.1924. godine u Andrijevici. 
Biografija. U nedostatku škole, osnovnoj pismenosti se učio kod privatnih učitelja, između ostalih i kod popa Petra Vulića. S 14 godina sudjelovao je u borbama 1862. godine kad su turske jedinice napale Vasojevićki kraj. Potom je četovao prema turskoj granici u pravcu Plava i Gusinja i prema dijelu sjevernih krajeva Albanije braneći granična sela Gornjega Polimlja od upada. Od 1864. godine službuje u plemenskoj kapetaniji. Za plemenskoga kapetana postavljen je 1865. godine od strane knjaza Nikole. Njegov otac Stojan umro je 1866. godine, nakon čega je naslijedio vojvodsku titulu koja mu je priznata od strane crnogorskoga Dvora. U čin potkomandira unaprijeđen je 1867. godine u kombiniranom Lijevoriječko-andrijevačkom bataljonu. Tijekom Crnogorsko-turskoga rata 1876–78. godine bio je potkomandir Todoru Vukoviću. Sudjelvao je u borbama na Previji, Bukovoj poljani, Vučjem Dolu, Fundini, Nikšiću, Novšiću, Morači, Baru i drugima. Ranjen je na Vučjem Dolu 26.6.1876. godine . Njegovi vojnici su ga darivali turskim konjem. Sudjelovao je u opsadi i osvajanju Bara. Kad su se 1879. godine vodile borbe za Plav i Gusinje kod Novšića, uspio je sa svojom jedinicom spasiti jedinice Marka Miljanova Popovića. Konstantno je podržavao pokret za oslobođenje sjevernih krajeva Crne Gore. Ostavku na sve dužnosti podnosi 1880. godine, a u državnu službu je ponovo pristupio 8.9.1892. godine . Od strane knjaza Nikole planiran je za zapovjednika dobrovoljačkih jedinica koje su 1883. godine trebale ući u Srbiju u cilju prevratničkih akcija. Za člana Okružnoga načelstva u Andrijevici postavljen je 1892. godine. U čin brigadira crnogorske vojske unaprijeđen je 1895. godine, kada je postavljen za komandanta novoformirane Gornjo-vasojevićke brigade i pograničnoga komesara sa sjedištem u Andrijevici. U isto vrijeme obavljao je i dužnost političko-pograničnog komesara u Andrijevici. Na toj dužnosti ostao je sve do 1906. godine, kad je postavljen za oblasnog upravitelja Moračko-vasojevićke oblasti sa sjedištem u Kolašinu. S mjesta komandanta Osme brigade postavljen je 6.1.1906. godine za komandanta Vasojevićke brigade U vladi dr Lazara Tomanovića bio je ministar unutarnjih poslova od 2.4.1907. do 2.4.1909. godine. Tijekom 1908. godine u odsustvu vojnog ministra Mitra Martinovića određen je kao ministar unutrašnjih djela za vršitelja dužnosti ministra vojnog. S položaja ministra vratio se na dužnosti koje je obavljao ranije, tj. oblasnog upravitelja. Na tim pozicijama ostao je do rujna/septembra 1910. godine, kada je postavljen za komandanta Četvrte divizije u Kolašinu, na toj poziciji ostao je do 15.4.1912. godine kad je umirovljen u činu brigadira. Sudija zamjenik Velikoga vojnog suda bio je do 15.4.1912. godine. Član je čitaonice u Andrijevici od njezina osnivanja 1911. godine.
Balkanski ratovi. Tijekom Prvog balkanskog rata 1912.–1913. godine na oglas o mobilizaciji rujna/septembra 1912. godine, reaktiviran je i postavljen za zapovjednika trupa koje su napadale na Berane. Zapovjedao je Vasojevićkom brigadom u borbama niz limsku dolinu do Bijeloga Polja, na Rožaje, Pešter, Peć i Metohiju. Nakon oslobođenja Peći, postavljen je 21.10.1912. godine za upravitelja u Peći. U Peći je bio komandant policijskoga odreda i komandant vojnoga okruga. Kao brigadir u mirovini, aktiviran je 14.2.1914. godine i proizveden u čin divizijara. Prvi svjetski rat i internacija. Na početku Prvoga svjetskog rata 1914. godine određen je na dužnost u štabu serdara Janka Vukotića kao neka vrsta savjetnika. Nakon pregrupiranja crnogorske vojske 23.11.1915. godine postavljen je za komandanta Vasojevićkoga odreda u sastavu Sandžačkoga odreda. Odred se sastojao se od: Gornovasojevićke i Donjovasojevićke brigade i Kombinovanog regrutskog bataljona. Istakao se u borbama na Glasincu, Kalinoviku, kod Foče, Višegrada, na pravcu Užica i u Mojkovačkoj operaciji. Za te podvige on i njegova brigada pohvaljeni su od kralja Nikole. Ranjen je u borbama na Glasincu listopada/oktobra 1914. godine. Tijekom povlačenja prema Tuzima austrougarske trupe su ga zarobile u siječnju/januaru 1916. godine. Interniran je 1916. godine u logor Boldogason, a ubrzo je premješten u novoformirani logor Kralštajn. Na popisu interniranih nalazi se pod rednim brojem 131 kao vojvoda. Logorski život narušio je njegovo zdravlje i otpušten je kući kao teško bolestan u jesen 1917. godine. Kad se vratio u Crnu Goru, iako bolestan, 30.9.1918. godine organizira ustanak u kojem su potisnute austrougarske jedinice do rijeke Morače i Bioča do blizu Podgorice. Potpisnik je proglasa za ujedinjenje i podržao ukidanje i pripajanje Kraljevine Crne Gore Srbiji. Od 5.12.1919. godine postavljen je za komandanta tri bataljona jačine 1.500 boraca. Vojska Kraljevine SHS. U vojsku Kraljevine SHS primljen je 23.9.1919. godine u činu divizijskog generala. Na službi je bio do 20.1.1920. godine kada je umirobvljen u 73. godini života. Obiteljska situacija i smrt. Poznavatelj je velikog broja epskih pjesama, i često je pred vojskom uoči bitke pjevao uz gusle. Zasnovao je brak, imao je sina Miloša. Umro je 12.4.1924. godine u Andrijevici, i bio sahranjen kod crkve Sv. Arhangela Mihaila na Knjaževcu kod Andrijevice, u crkvi koju je podigao kralj Nikola, a od njega se oprostio general Radomir Vešović. Njegovo je tijelo 1952. godine prenijeto u obiteljsku grobnicu u Konjuhe. IZVOR Martinović Srđa: Generali Knjaževine i Kraljevine Crne Gore. FCJK. Cetinje, 2016. |
Košutiće (Košutići)
|
Nekadašnji manastir Čečevo
U nekadašnjem manastiru Čečevo u Košutićima, 1344. godine kaluđer Smilj Dabižov Vasilije sačinio je zapis pišući ga ugljenom. Zapis se zove Zbornik Smilja Dabidžova Vasilija U tom zapisu, koji je sačinjen po uzoru na srednjovjekovne povelje. To je prva stranica knjige koju je napisao Vasilije koji se potpisuje Zlodjel i crn. Knjiga ima oko 80 stranica i čuva se u Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti u Beogradu. Zapis govori o tri slavenska plemena koja su došla u Debrecu (Oblast od Plava do sela Budimlje pod Komovima). Dalje piše da je vojvoda Vladislav ta tri plemena ujedinio u jedno biće. |
Vodenica potočara. Na sedmom kilometru asfaltne ceste koja od Andrijevice vodi prema Konjusima do godine 2025. u funkciji je preostala samo vodenica Đerkovića koja je smještena u selu Košutiće na desnoj obali rijeke Perućice.
|
Praktično
BORAVAK
Smještaj
U planinskom području općine Andrijevica smještaj je moguć u slijedećim objektima:
- Planinarski dom na Krivom dolu - planinano skoro otvaranje (podatak iz 2024.)
- Eko-katun Štavna u podnožju Komova
- Avanturistički centar Mojan s istoimenim hostelom
- Eko-katun na Rujištima (iznad Gradišnjice) – u planu izgradnje (podatak iz 2024.)
IZVORI I LITERATURA
KAPETANOVIĆ, Aleksandra; GLIGORIĆ, Biljana (sur.); RAJIĆ, Tatjana (sur.): Studija tradicionalne arhitekture na području opština Berane, Petnjica, Andrijevica, Plav i Gusinje. Polimski muzej i Regionalna razvojna agencija za Bjelasicu, Komove i Prokletije. Berane, 2019. (PDF)
JOVOVIĆ, Darko: Desetkovan stočni fond na području Andrijevice: Kolibe i stada zamijenile moderne vikendice. DAN, 31.8.2024.
- Opis. Država Crna Gora i Opština Andrijevica u svojim strateškim dokumentima poseban značaj pridaju razvoju stočarstva te da sa poljoprivredom, predstavlja odskočnu dasku za brži prosperitet sjevernog regiona. Međutim, brojni podaci ukazuju da je da je na području opštine Andrijevica destkovan stočni fond u odnosu na neka minula vremena.
