|
|
O kraju ...
|
|
UvodAzbukovica (ćiril. Азбуковица) je uska i dugačka oblast, brdsko-planinsko područje u zapadnoj Srbiji, na granici s Bosnom i Hercegovinom. Smjestila se između Sokolske planine na sjeveru, planina Medvednika i Jablanika na sjeveroistoku i Drine na jugozapadu. Vijenci ovih planina dižu se na udaljenosti od 10 km od Drine. Dužina Azbukovice u pravcu od jugoistoka prema sjeverozapadu iznosi oko 30 km. Rijeka Drina odvaja Azbukovicu od bh općina Srebrenica i Bratunac u dužini od 38 km,
U Srbiji, na sjeverozapadu Azbukovice je općina Mali Zvornik, na sjeveru općina Krupanj, na sjeveroistoku Osečina, na istoku Valjevo, a na jugu Bajina Bašta. Najveći vrh u Azbukovici je Tornička Bobija na planini Bobiji, 1272 m n.v. Azbukovicu presijeca nekoliko bujičnih rijeka koje se ulijevaju u Drinu a najpoznatije su Trešnjica i Ljuboviđa. Glavno naselje u Azbukovici je Ljubovija. IZVOR WIKIPEDIJA: Azbukovica ENGLISH SUMMARY: AzbukovicaAzbukovica is a highland area in western Serbia, on the border with Bosnia and Herzegovina. River Drina separates Azbukovica from Bosnian municipalities of Srebrenica and Bratunac. In Serbia proper, it borders: to the northwest - municipality of Mali Zvornik, to the north - municipality of Krupanj, to the northeastern - municipality of Osečina, to the east - municipality of Valjevo, and to the south - municipality of Bajina Bašta. The highest peak is Tornička Bobija 1272 meters high on the mountain Bobija. Several torrential rivers, flowing into the Drina, intersect Azbukovica. The most famous rivers are Trešnjica and Ljuboviđa. In the late Ottoman period, the region was administratively part of the Sokol nahiya (Sokolska nahija). SOURCE: WIKIPEDIA (English) ImeAzbukovca je dobila ime po tome što je jedno njeno značajnije selo, Bukovica, za vrijeme turske uprave predstavljalo has, tj. kao carski feudalni posjed has Bukovica bilo obavezno davati danak.
Na nekim starijim kartama naveden je naziv Bukovica. |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj na području Azbukovice
Oglašavajte ovdje:
|
GEOGRAFIJA / ZEMLJOPIS
|
U azbukovičkom kraju se rasprostiru nepropusne stijene (pješčenjaci i škriljevci permske starosti), preko kojih mjestimično leže vapnenci/krečnjaci, tvoreći visoravni. Visinska razlika između planinskih vijenaca u zaleđu i ravni oko Drine iznosi više od 1000 m. Kako je horizontalna udaljenost relativno mala, to su rječice i doline kratke, ali vrlo strmog pada: na ušćima rječica u Drinu nataložene su velike naplavine.
|
Azbukovica obuhvaća područje uz obalu Drine i obronke tri planina: Medvednika, Jagodnje i Sokolske planine. |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
|
Područje Azbukovice su kroz povijest naseljavali stanovnici iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine, pa i Dalmacije, ali su se uglavnom kratko zadržavali i selili dalje gdje su bolji uvjeti za život. Prema popisu iz 2002. godine općina Ljubovija ima oko 17.052 stanovnika, a 1961. godine imala je 25.000 stanovnika. Znatan dio odselio se u Mačvu, ali i Srijem, područje Valjeva, Novog Sada, Beograda i drugih gradova. Najveće i glavno naselje naselje u Azbukovici je Ljubovija, a postoji još 26 uglavnom manjih sela od kojih su najveća Crnča i Vrhpolje. Ljubovija se smjestila na mjestu gdje se s drinskim koridorom spaja cesta koja dolazi sa sjeverne strane i preko prijevoja Proslopa povezuje Azbukovicu s porječjem Jadra. Ljubovija je ležala pored Drine na terasi visokoj oko 4 m, međutim prilikom poplave 1895. voda je uništila naselje, pa je zatim obnovljena i podignuta dalje i više od Drine, na terasi visokoj oko 15 m.
Ravan pored Drine zasijana je kukuruzom. Prema sjeveroistoku po tjemenima i po blažim dolovima strana prostiru se njive sa žitima i kukuruzom, šljivici i livade, a na strmijim padinama zaostala je šuma. Veća i starija sela leže na blažim padinama sporednih dolina i po tipu su razbijena (raštrkana). U ravni Drine, pored ceste su manja i mlada sela; osnovali su ih seljaci koji su se od sredine 19. stoljeća počeli spuštati s planinskih strana u ravan. Poznati Azbukovčani
Najstariji među poznatim Azbukovčanima je Petar Protić Sokoljanin, koji je bio jedan od prvih doktora znanosti u Srbiji. Doktorirao je pravne znanosti u Heidelbergu 1854. godine, a bio je pjesnik Družine mladeži srpske. Iz Donje Orovice potječe šahovska legenda Svetozar Gligorić, a iz Drlača glumac Nenad Nenadović. U Ljuboviji je rođen Milovan Brkić istaknuti novinar i kolumnist, a djetinjstvo i mladost proveo je u Vrhopolju u Ljuboviji i glumac Nenad Okanović. |
Krivotorbići
Azbukovčane drugi nazivaju krivotorbići, po šarenim tkanim torbama koje nakrive preko ramena ("kriva torba") kada su kretali u varoš. |
Povijesni pregled
|
OD PRAPOVIJESTI DO ANTIKE
Azbukovica je bila naseljena još u prapovijesti o čemu svjedoče ostaci nadgrobnih humki iz tog vremena u Lonjinu, i gradinska naselja u Rujevcu. U vrijeme Rimskog Carstva ovaj kraj je pripadao provinciji Dalmacijii kroz njega je prolazila cesta koja je povezivala Domaviju (sadašnja Srebrenica) i Singidunum (sadašnji Beograd). Za zaštitu te ceste, i ceste dolinom Drine, Rimljani su podigli nekoliko utvrđenja Đurim, Nemić, Gradac i Kulina-Mikuljak. Ostaci naselja iz rimskog razdoblja pronađeni su i na Vrhpolju, Crnči i Uzovnici. Zna se da su Rimljani koristili i rudnike u Crnči, a u ljubovijskoj Gračanici i danas postoji temelj bazilike iz četvrtog stoljeća. Ostaci rimskih građevina mogu se naći na cijelom teritoriju Azbukovice, a nekoliko rimskih spomenika izloženo je u Narodnom muzeju u Šapcu. SREDNJI VIJEK U srednjem veku, Azbukovica je bila u sastavu Bizantskog Carstva, pa srpskih država. Rudnici Lipnik i Veliki Majdan su korišteni u tome razdoblju Najstariji službeni dokument iz 1913. godine spominje rudnik Lipnik. Iz tog vremena potječe i most na rijeci Ljuboviđi kod sela Gornja Ljuboviđa. Most je izgrađen na nekadašnjem karavanskom putu prema Valjevu i Beogradu, a u narodu je poznat kao „Latinska ćuprija”. U Gornjoj Trešnjici nađeni su ostaci srednjovjekovnog Velikog i Malog grada, a spomenici iz tog vremena postoje u Uzovnici, Rujevcu, Crnči i Gornjoj Trešnjici. OSMANSKA VLAST Azbukovica je postala dio Osmanskog Carstva odmah nakon pada Smedereva 1460. godine. Zbog značaja rudnika Crnča, ovaj je kraj bio carski has (carski feudalni posed). Turci su joj tako dali naziv has Bukovica prema najvećem tadašnjem selu Bukovici i iz toga je nastao sadašnji naziv kraja - Azbukovica. Turci su utvrdili, ojačali i naselili srednjovjekovnu tvrđavu Soko grad, koja će biti neosvojiva sve do predaje 1863. godine kada su ga Turci sami napustili u za sobom porušili. Danas se, podno turskih građevina, na tom mjestu nalazi manastir Svetog Nikole. U kasnom razdoblju otomanske vlast područje je administrativno bio dio Sokolske nahije. AZBUKOVICA U SAMOSTALNOJ SRBIJI I JUGOSLAVIJI Ljubovija (na mjestu gdje je danas Stara Ljubovija) je 1860. postala sresko mjesto a 1871. godine, ukazom Milana Obrenovića, varošica. Međutim, već 1896. godine rijeka Drina je Ljuboviju sravnila sa zemljom i ona se od tada razvija na sadašnjem mjestu, oko tri kilometra uzvodno i malo udaljena od Drine. U Prvom svjetskom ratu narod ovog kraja je jako stradao u odmazdama poslije velikih bitaka na Gučevu i Mačkovom kamenu. Nekoliko sela ispod Mačkovog kamena dočekalo je kraj rata bez polovine muškog stanovništva. U Drugom svjetskom ratu Azbukovčani su dijelili tragediju srpskog naroda sudjelujući od 1941. godine u oba pokreta - četničkom i partizanskom. Poslije Drugog svjetskog rata, 1947. godine, sela Gunjaci, Dragodol, Pecka, Skadar, Konjic i Puljezi su prešli iz azbukovačkog u podgorski srez, i kasnije postali dio općine Osečina. |
Karta sela Sokolske nahije
|
PRIČE IZ KRAJA
|
Hidroelektrane
Prije više desetljeća u planu je bila izgradnja još dvije hidroelektrane na Drini: Dubravice, nizvodno i Tegare, uzvodno od Ljubovije, kao i jedne na rijeci Ljuboviđi. One nisu izgrađene, ali zbog već postojećih akumulacijskih jezera hidroelektrana u Malom Zvorniku i Bajinoj Bašti i klimatskih promjena, Ljubovija ima izrazito velik broj maglovitih dana. |
ZANIMLJIVOSTI
U neposrednoj blizini Ljubovije nalazi se 13 crkava i četiri manastira. Planinu Bobiju nazivaju kraljicom Azbukovice.
|
Po kraju ...
Karta Azbukovice
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:200.000
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:200.000
|
Kulturista ep. 89 - U zaleđu Drine - Ljubovija
Datum objave: 4.3.2022. Autor: Kulturista / Coolturista |
"Lepota je u oku posmatrača". Mi smo Ljuboviju videli ovako. Heli video by Igor Radosavljevic
Autor: InSPIRE videos; Datum objave: 26.2.2015. |
Izvori ...
IZVORI I LITERATURA
ARSIĆ, Vlada: Azbuka prirodnih lepota, Press magazin, 19.10.2009.
DŽINOVIĆ, Slavica: Neotkriveni biseri Azbukovice raj za ljubitelje prirode. RTS, 30.7.2018. (+video)
MILOJEVIĆ, Ž. Borivoje: Azbukovica. Enciklopedijski članak. Enciklopedija Jugoslavije. Svezak 1, str. 257. Zagreb, 1955.
MiLOJEVIĆ, Ž. Borivoje: Glavne doline u Jugoslaviji. Posebna izdanja SAN. 1951. CLXXXVI, str. 282-332
PAVLOVIĆ, Ljubo: Sokolska Nahija, Srpski etnografski zbornik SA. 1930. XCVI., str. 309-505 (PDF)
VASILJEVIĆ, Milivoje: Soko-grad. Srpska pravoslavna eparhija šabačko-vajevska. Šabac, 1998. (Tekst na internetu: Projekt Rasko.rs: OTVORI)
Tajanstvena Srbija: Azbukovica. Časopis Horizont
DŽINOVIĆ, Slavica: Neotkriveni biseri Azbukovice raj za ljubitelje prirode. RTS, 30.7.2018. (+video)
MILOJEVIĆ, Ž. Borivoje: Azbukovica. Enciklopedijski članak. Enciklopedija Jugoslavije. Svezak 1, str. 257. Zagreb, 1955.
MiLOJEVIĆ, Ž. Borivoje: Glavne doline u Jugoslaviji. Posebna izdanja SAN. 1951. CLXXXVI, str. 282-332
PAVLOVIĆ, Ljubo: Sokolska Nahija, Srpski etnografski zbornik SA. 1930. XCVI., str. 309-505 (PDF)
VASILJEVIĆ, Milivoje: Soko-grad. Srpska pravoslavna eparhija šabačko-vajevska. Šabac, 1998. (Tekst na internetu: Projekt Rasko.rs: OTVORI)
Tajanstvena Srbija: Azbukovica. Časopis Horizont
