BANOVINA (BANIJA)
|
|
UvodBanija, Banovina ili Banska krajina je brdovito odručje između rijeke Kupe i Une te Petrove gore. Nekada je bila dio Vojne krajine u Hrvatskoj (na teritoriju I. banske regimente sa sjedištem u Glini i II. banske regimente sa sjedištem u Petrinji), a od 1704. nalazila se pod neposrednom upravom bana. Otud i njezina imena: Banija, Banska krajina, Banska zemlja, Banovina.
ENGLISH SUMMARY: Banija (Banovina)
- |
-
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj na području
Oglašavajte ovdje:
|
Ime
|
Banija ili Banovina? Krešimir Sučević-Međeral, ponajbolji hrvatski kvizaš i doktor lingvistike u svojoj se objavi na društvenoj mreži, 2021. godine dotaknuo dileme o imenu ovoga kraja. "Rasprava 'ne može biti Banija, to je srpski" dobar je primjer koliko nas je teror stava 'postoji samo jedan ispravan način na koji se nešto može reći' doveo do paranoje. Naziv Banovina u javnom se diskursu počeo forsirati tamo negdje 1992. Štoviše, poznati spot Gordana Lederera iz jeseni 1991. zove se Banijska ratna praskozorja", započeo je tad Krešo. "Jezično gledano, nazivi područja pod čijom upravom tvore se u hrvatskom jeziku nastavcima -ovina/-evina (kraljevina, carevina, kneževina), -ija (županija, grofovija, biskupija, monarhija) i -stvo (vojvodstvo, kraljevstvo, carstvo). Štoviše, upravo nam primjeri dubleta kraljevstvo - kraljevina i carstvo - carevina ukazuju na to da su moguća oba naziva unutar istoga jezika", pojasnio je dalje. "Postoje sitne značenjske razlike (kraljevina je isključivo politički pojam, dok kraljevstvo može biti i u prenesenom značenju; no već kod carstva to nije slučaj, carevina je arhaizam, a carstvo se koristi i u političkom i u prenesenom značenju). Shodno tome, banovina je područje pod upravom bana, dok je banija arhaizam za banov posjed i danas isključivo za geografsku regiju. Slična stvar postoji i s područjem pod vlašću vojvode, što je vojvodstvo, dok je druga tvorba, Vojvodina, danas samo oznaka geografsko-političke cjeline", dodao je. "Potonje nam dokazuje još jedan apsurd - Vojvodina se tvori upravo onim nastavkom koji je u slučaju Banovine označen kao hrvatski. Da stvar bude bolja, u srpskom jeziku se područje pod vlašću bana također zove banovina, što nam dokazuje naziv administrativnih jedinica Kraljevine (sic!) Jugoslavije. Dakle, nemojmo se brukati glupim zaključcima i nepoznavanje vlastitog jezika pretvarati u pametovanje drugima, koji ga možda također ne poznaju toliko dobro, ali barem još nisu opterećeni paranojom 'krivogovora'", zaključio je tad Krešimir. |
Potres kod Petrinje 2020.
|
Potres kod Petrinje 2020. magnitude 6,4 MW i 6,2 ML pogodio je u utorak, 29.12.2020. godine Sisačko-moslavačku županiju s epicentrom 3 km jugozapadno od grada Petrinje. Maksimalni intenzitet osjećaja procijenjen je na od VIII. (jako štetno) do IX. (razorno) stupnja na europskoj makroseizmičkoj ljestvici. Ovom su događaju prethodila tri velika potresa, od kojih najjači magnitude MW 5,2. Nakon ovoga, uslijedila je serija nekoliko desetaka potresa, od kojih najjači onaj magnitude 4,8. Poginulo je sedmero osoba, od toga petero u Majskim Poljanama, a preostali u Žažini i Petrinji. Potres se, osim u cijeloj Hrvatskoj, osjetio i u dijelovima Austrije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Češke, Italije, Mađarske, Njemačke, Rumunjske, Slovačke, Slovenije i Srbije. Prva izvješća pokazala su da su u Petrinji i okolnim selima uništene mnoge zgrade. Epicentar potresa bio je u Strašniku. Dubina potresa iznosila je 10 km.
PROČITAJ VIŠE Potres kod Petrinje 2020. Wikipedija (hr) Uzroci potresa Hrvatski geološki institut objavio je izvješće u kojem je opisao kako je došlo do razornih potresa na području Petrinje, Siska i Gline u prosincu 2020. i siječnju 2021.: Aktivnu tektoniku čitavog prostora Hrvatske pa tako i šireg epicentralnog područja Pokupsko - Petrinja - Sisak uzrokuje kontinuirano kretanje Jadranske litosferne mikroploče (Adrije) prema sjeveru. Zbog toga u gornjim dijelovima Zemljine kore, na kontaktu Dinarida i Panonskog bazena, dolazi do velikih naprezanja. Kad naprezanje dosegne kritičnu razinu, dolazi do (re)aktiviranja pojedinih rasjeda iz tog sustava, odnosno naglog pokretanja kilometarskih blokova kore dimenzija od nekoliko stotina do tisuća kubičnih kilometara, uslijed čega se oslobađa ogromna energija pa nastaju potresi. Prema preliminarnim geološkim analizama znanstvenika i stručnjaka Hrvatskog geološkog instituta, koje se temelje na geološkim kartama, brojnim podatcima s terena koji su objavljeni u medijima, terenskoj prospekciji, raspoloživim seizmološkim te preliminarnim satelitskim podatcima, potres koji je pogodio Petrinju i okolicu 28.12.2020. aktivirao je sustav rasjeda u podzemlju šireg područja Siska, Petrinje i Gline. Razvidno je da se radi o sjecištu uzdužnih i poprečnih rasjeda na pružanje Dinarida. Oba rasjedna sustava sastoje se od više rasjeda s horizontalnim kretanjem krila (strike-slip). Jedan je manje poznati rasjed koji je ovom prigodom označen kao lijevi Petrinjski rasjed, a drugi je poznatiji desni Pokupski rasjed. Takav sustav rasjeda školski je primjer deformacija koje nastaju u stijeni uslijed kompresijskog naprezanja po osi sjever - jug. Oba rasjedna sustava prikazana su na Osnovnoj geološkoj karti Republike Hrvatske 1:100.000, list Sisak koju je izradio Zavod za geologiju HGI (Pikija, 1987) te na preglednoj geološkoj karti Republike Hrvatske 1:300.000 (HGI, 2009). Zbog velike količine oslobođene energije pri kretanju rasjednih krila, rupture u stijenama manifestirale su se i na površini terena pa na širem epicentralnom području duž rasjednih linija nalazimo razne površinske manifestacije tog kretanja i vibriranja terena: otvorene pukotine i paraklaze, izlijevanje fluida, pješčane vulkane uslijed likvefakcije u porječju Kupe i Save, deformacije površine terena i infrastrukturnih linijskih objekata te brojne druge, za naše prostore dosad neuobičajene pojave, koje mogu uzrokovati i razne naknadne geohazardne događaje. Dio deformacije površine terena između Petrinje i Gline vjerojatno su posljedica urušavanja podzemnih hodnika rudnika smeđeg ugljena koji su radili u prvoj polovici 20 stoljeća i nisu adekvatno sanirani (zatrpani). Više podataka i detalja o aktiviranom sustavu rasjeda bit će dostupno po završetku terenskih istraživanja timova HGI. AUTOR Dr. sc. Tvrtko Korbar, znanstveni savjetnik HGI |
Karta koja pojašnjava uzroke potresa na Banovini 2020. godine
Autor: Hrvatski geološki institut, Zagreb 
Karta Američkog geološkog zavoda
Naziv izvornika: Shakemap from USGS for the magnitude 6.4, maximum intensity 6.826 earthquake near en:Usgs Neic Shakemap (2 km SSE of en:Petrinja, Croatia), 10.0 km depth. |
ZEMLJOPIS
Vode
|
Rijeka Glina - dvodnevna kajak avantura
Autor: Srećko Vukov Datum objave: 9.7.2021. Opis. Dvodnevna pustolovina kajacima po rijeci Glini. Neotkriveni biser Banovine... |
PRIRODA
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Narodni običaji
|
Petrinjski betlemaši U badnjoj noći Petrinjci s veseljem dočekuju betlemaše - čestitare koji maskirani u Vraga, Adama, Evu, Anđela i Boga izvode igrokaz navještavajući rođenje Spasitelja. Od 2015. godine ovaj revitalizirani običaj uvršten je na popis nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske. |
HRVATSKO DONJE POUNJE
KOSTAJNIČKI KRAJ
Hrvatska Kostajnica
Hrvatska Kostajnica je jedini grad u Hrvatskoj na rijeci Uni. Razvučena je između obale rijeke Une i brda Djed. Prvi puta se spominje 1240. godine.
|
Povijesni pregled. Najstariji pisani dokumenti koji govore o Kostajnici i njenoj okolici su isprave koje knezovima Vodičkim (1200.) kasnije knezovi Babonići - Blagajski pišu ugarsko-hrvatski kraljevi. Knezovi Vodički tijekom 13. stoljeća proširuju svoje posjede na područje između Une, Žirovca, Zrinske gore te Hrvatske Kostajnice. Godine 1218. godine Andrija II. potvrđuje knezovima Babonićima prava i posjede u Pounju.
Prvi put u povijesti Kostajnica se spominje 1240. godine, u ispravi meštra templarskog reda u Dubici, a kojom se potvrđuje kupovina neke zemlje u dubičkom kotaru. Opisujući zemlju, isprava govori da njena međa "... dolazi do puta koji iz Kostajnice vodi u Dubicu..." 
Kostajnica 1729. godine
Crtež M. A. Weissa (Austrijska nacionalna biblioteka Cod. 8665; u: Kruhek, Milan. "Kostajnica u protuturskoj obrani Hrvatskoga Kraljevstva". Povijesni prilozi 21 (2001): 71. – 97.) |
TV kalendar: Pad Hrvatske Kostajnice
Autor: TV kalendar | HRT Datum objave: 12.9.2025. Opis. PAD HRVATSKE KOSTAJNICE (12.09.1991.) Kada su potkraj srpnja 1991. pobunjeni Srbi pokrenuli velik napad na Banovini, civili i malobrojni branitelji Hrvatske Kostajnice povukli su se. Ipak, to nije bio kraj za gradić na obali rijeke Une u koji se ubrzo vraćaju hrvatske snage. Uz gardiste 1. A brigade, popularnih „Tigrova“ koji su bili stup obrane, ondje su se nalazili policajci Policijske uprave zagrebačke te domaći policajci kostajničke policijske postaje. U središte medijske pozornosti Kostajnica je došla nakon što je na prvoj crti njezine obrane poginuo snimatelj HTV-a Gordan Lederer. Potkraj kolovoza u posjet braniteljima stigao je predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman. Njegov dolazak izazvao je JNA i pobunjene Srbe koji su krenuli u završni udar. Iz okružene Kostajnice, u noći s 10. na 11. rujna, dr. Igor Nikolić uputio je dramatičan apel Uredu predsjednika Tuđmana. No pomoć iz smjera Hrvatske Dubice nije se uspijevala probiti. Trenutak koji je označio konačni slom obrane Hrvatske Kostajnice pad je brda Djed u jutarnjim satima 12. rujna 1991. Putem radioveze u gradu su se čuli jauci zarobljenih i mučenih branitelja. Pod prijetnjom da će biti ubijeni slijedili su pregovori te je postignut dogovor da hrvatski vojnici i policajci prijeđu na bosansku stranu Une i ondje polože oružje. Zarobljenici su završili u logoru na Manjači. Dio branitelja odveden je u obližnje Kukuruzare, a zatim i Glinu, gdje su kao i oni na Manjači prošli teška maltretiranja i torturu. Mnogi Hrvati nakon okupacije Kostajnice ubijeni su, a sudbina nekih zarobljenika, kao i dijela onih koji su odbijajući predaju pokušali proboj prema Hrvatskoj Dubici - ni danas nije poznata. autor teksta: Borna Marinić |
Čukur
NASELJE
NASELJE
ČUKUR
BRDO
BRDO
Spomen-obilježje "Slomljeni pjezaž"
KOORDINATE 45.2322667N, 16.5188036E
KOORDINATE 45.2322667N, 16.5188036E
|
Na brdu Čukur, iznad Hrvatske Kostajnice, nalazi se spomen-obilježje "Slomljeni pejzaž", na mjestu gdje je 1991. poginuo Gordan Lederer, snimatelj Hrvatske radiotelevizije, snimajući hrvatske branitelje.
Kao ratni snimatelj Gordan Lederer je izvještavao sa svih bojišta. Snimao je događanja u Kruševu, Kijevu, Kninu, Lovincu, Pakracu, Vinkovcima i brojnim drugim gradovima, a novinarski zadatak na Baniji i u hrvatskome Pounju bio je, nažalost, njegov posljednji zadatak. Na dan pogibije, U kasno poslijepodne 10.8.1991., Lederer je izišao iz zaklona kako bi snimio branitelje u obrani Pounja. Pogođen je snajperskim metkom i teško ranjen. Nakon što je pogođen snajperskim hicem, dok je primao prvu pomoć, sa srpskih položaja ispaljena je granata koja je Ledereru nanijela još teže ozljede. Iako je bio profesionalni novinar aktivan s obje strane crte razdvajanja, načelnik štaba 5. armijske oblasti JNA, general Andrija Rašeta nije dopustio da ranjenog Lederera prevezu helikopterom do bolnice u Zagrebu. Sati izgubljeni u vožnji zapriječenim cestama bili su presudni za mladog snimatelja koji je preminuo u 34. godini. Njegove posljednje snimke postumno su montirane u film "Banijska ratna praskozorja", koji je popraćen pjesmom ''Brothers in arms'' Dire Straitsa, mnogima ostao u trajnom sjećanju kao jedna od najdojmljivijih uspomena na Domovinski rat. Na mjestu stradanja Gordana Lederera danas stoji spomen obilježje ''Slomljeni pejzaž'' izrađeno na inicijativu HRT-a. 
Spomen-obilježje "Slomljeni pjezaž"
GENERIRANO AI, 2026. Spomen-obilježje. Spomen-obilježje nalazi se na brdu Čukur iznad Hrvatske Kostajnice i u obliku je stilizirane propucane leće s objektiva Ledererove kamere. Spomen-obilježje djelo je kipara Petra Barišića i arhitektonskog studija NFO, odnosno arhitekata Kate Marunice i Nenada Ravnića. Predstavlja golem fotografski objektiv unutar kojeg je velika leća, napukla, propucana snajperskim metkom, simbolizirajući i samu Ledererovu smrt, smrt snimatelja koji je umro naoružan samo svojom kamerom.
Dizajniran na taj način spomenik je autentično svjedočanstvo o smrti snimatelja i novinara, ali istodobno simbolizira i silu oružja te nasilno zaustavljeno izvještavanje i bilježenje istine o Domovinskom ratu. Upravo time posvećen je ne samo Ledereru nego i svim fotografima, snimateljima i novinarima poginulim tijekom rata. Smješten je usred prekrasnog prirodnog okruženja, a do njega vodi pomno osmišljena staza, koja je također dio memorijala. Sastoji se od 33 betonske ploče koje simboliziraju broj godina poginulog snimatelja, a posložene su poput okvira role filma, s brojevima utisnutim u beton. Kraj te vijugave staze završava malim proširenjem i pločom s natpisom: "… sada kad mirom dišu kolovoška jutra sja kroz banijska praskozorja svijetla sjeta u očima Gordana Lederera". Kad se pogled podigne, položen samo na travi stoji taj veliki fotografski objektiv, odnosno leća slomljena jednim jedinim metkom. Pejzaž sagledan kroz njega posljednji je pogled koji je snimatelj imao, zaustavljen u trenutku i vječnosti. Poziciju spomenika na vrhu Čukura karakterizira impresivnost okolnog pejzaža, gotovo idiličnog i smirujućeg okruženja, koje posjetitelju ostavlja prostor razmišljanju u tišini. Unatoč dislociranosti od grada, odbljesak leće vidljiv je i u ranim jutrima kad se Sunčeve zrake s istoka lome u slomljenoj leći te suptilno podsjećaju i slučajnog putnika na sam spomenik, stradanje, nezaboravljenu prošlost. Spomen-obilježje Slomljeni pejzaž otkriveno je u kolovozu 2015. godine na 24. obljetnicu Ledererove pogibije, upravo ondje gdje je i poginuo, na svojem radnom mjestu snimajući hrvatske vojnike, kao podsjetnik na tragični događaj, ali i profesionalnost i posvećenost novinarskoj zadaći i kao takav inspiracija je generacijama koje dolaze. IZVORI HRT; HRVATSKI VOJNIK Spomen-obilježje "Slomljeni pjezaž"
GENERIRANO AI, 2026. |
TV kalendar: Poginuo Gordan Lederer
Autor: TV kalendar | HRT Datum objave: 10.8.2024. Opis. POGINUO GORDAN LEDERER (10.08.1991.) 10. kolovoza 1991. na Čukur brdu iznad Hrvatske Kostajnice ubijen je jedan od najboljih snimatelja HTV-a, Gordan Lederer. Stradao je od snajperskog hica koji ga je pogodio na radnom zadatku dok je snimao hrvatske gardiste u akciji izviđanja tijekom neprijateljskih napada na Pounje. Diplomirao je na studiju filmskog i televizijskog snimanja na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a osim toga bavio se fotografijom i arheologijom. U ulozi ratnog snimatelja našao se u Iraku početkom 1991., a ubrzo nakon povratka u ratom zahvaćenu domovinu, kamerom obilazi krizna žarišta od Knina do Vukovara. Tako je među ostalim snimio i prvi otvoreni oružani sukob hrvatskih snaga s pobunjenim Srbima početkom ožujka u Pakracu. U srpnju, nakon povratka sa snimateljskog zadatka u ratom zahvaćenoj Sloveniji odlazi na Banovinu gdje snima rame uz rame sa hrvatskim borcima u želji da svijetu pokaže istinu o agresiji koja se događa u Hrvatskoj.... (autor teksta: Borna Marinić) |
Umetići
|
Feldmaršal Svetozar Borojević od Bojne
(1856. – 1920.) Svetozar Borojević rođen je 2.12.1856. godine u selu Umetići kod Hrvatske Kostajnice. Završio je vojne škole i ostvario vojnu karijeru u austrougarskoj vojsci. Zbog svojih vojničkih sposobnosti u austrougarskoj vojsci je stekao čin feldmaršala, bio je prvi i jedini nositelj tog čina u austrougarskoj vojsci koji nije bio njemačkog podrijetla. Tijekom Prvog svjetskog rata zaustavio je 1915. godine prodor ruske vojske prema Mađarskoj. Nakon toga (1915. godine) premješten je na zapadno bojište gdje je zapovijedao 5. vojskom uz rijeku Soču. Borojević je crtu obrane, koja je bila planirana na rijeci Savi, premjestio na rijeku Soču. Na bojišnici uz rijeku Soču je odbio 11 napada brojčano jačih Talijana pa je dobio naziv "Lav od Soče". Pod njegovim vodstvom je austrougarska vojska porazila talijansku vojsku kod Kobarida a nakon toga ju je potisnula sve do rijeke Piave, nadomak Venecije. Borojević spada među najznačajnije vojskovođe Prvog svjetskog rata, zaustavio je prodor ruske vojske prema jugu i prodor talijanske vojske u Sloveniju i Hrvatsku pa je time spriječio prisvajanje slovenskih i hrvatskih krajeva od strane Italije koja je 1915. godine ušla u rat protiv Austro-Ugarske s ciljem prisvajanja hrvatskih teritorija (temeljem tajnog Londonskog sporazuma). Mađari mu trebaju zahvaliti što je zaustavio rusku vojsku, a Slovenci i Hrvati što je onemogućio Italiju da okupira i prisvoji slovenske i hrvatske krajeve. Nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije ponudio je svoje iskustvo Narodnom vijeću Države SHS-a (Država Slovenaca, Hrvata i Srba) ali je bio odbijen. Umro je u bijedi i siromaštvu u Klagenfurtu 1920. godine i bio sahranjen na gradskom groblju. Nekoliko mjeseci poslije njegovi su posmrtni ostatci prebačeni u Beč, gdje je pokopan u arkadama Bečkog središnjeg groblja. PROČITAJ VIŠE Nakladnička tvrtka Despot infinitus je 2019. godine objavila prvu njegovu cjelovitu biografiju - https://despot-infinitus.com/.../feldmarsal-svetozar.../ |
Svetozar Borojević
|
Baćin
Baćin, selo uz Unu nedaleko od Hrvatske Dubice, mjesto je jednog od najtežih masovnih zločina nad civilima tijekom Domovinskog rata. Ondje se nalazi masovna grobnica Baćin–Skela, koja se prema službenim hrvatskim izvorima smatra drugom najvećom masovnom grobnicom iz rata, nakon Ovčare.
Tijek događaja. Nakon što su snage pobunjenih hrvatskih Srba i JNA u rujnu 1991. zauzele Hrvatsku Dubicu i okolna sela, ondje su uglavnom ostali stariji, bolesni i ljudi koji nisu htjeli napustiti svoje kuće. Dana 20.10.1991. pripadnici krajinske policije okupili su 53 civila iz Hrvatske Dubice, navodno radi sastanka, i zatočili ih u vatrogasnom domu. Nakon puštanja ili bijega manjeg broja zatočenika, preostali su sljedećeg dana odvezeni prema predjelu Krečane odnosno Skelište kod Baćina, gdje su ubijeni. Haaški sud utvrdio je izvan razumne sumnje ubojstvo 41 osobe iz te skupine; među njima su gotovo svi bili Hrvati, uz dvoje srpskih civila.
U isto su vrijeme okupljani i ubijani civili iz Cerovljana i samog Baćina. Haaški sud utvrdio je da su ubojstva izvršili pripadnici Milicije Krajine, Teritorijalne obrane, JNA ili kombinacija tih snaga te ih je pravno označio kao ubojstva i progon u sklopu napada na nesrpsko stanovništvo.
Grobnica i različiti brojevi žrtava. Masovna grobnica uz obalu Une ekshumirana je 1997. godine, kada je pronađeno 56 tijela. Haaški sud navodi da je dio posmrtnih ostataka možda odnesen rijekom jer se grobnica nalazila neposredno uz obalu.
U službenim izvorima pojavljuju se različite brojke jer ne označavaju isto:
Sudski postupci. Županijski sud u Rijeci 2013. osudio je sedmoricu pripadnika tadašnjih krajinskih vojnih, policijskih i civilnih struktura, u odsutnosti, na ukupno 125 godina zatvora zbog ubojstva najmanje 75 civila.
Zločini na području Baćina bili su obuhvaćeni i predmetom protiv Milana Martića pred Haaškim sudom. Martić je pravomoćno osuđen na 35 godina zatvora za širi niz zločina nad hrvatskim i drugim nesrpskim stanovništvom, pri čemu su u presudi posebno utvrđena i ubojstva civila iz Hrvatske Dubice, Cerovljana i Baćina. Slobodan Milošević bio je optužen i za događaje na tom području, ali je umro prije završetka suđenja.
Baćin je, dakle, bio organizirano stratište civila, a ne mjesto pogibije u borbi: ljudi su prikupljani iz svojih kuća, zatočeni, prevezeni na unaprijed određeno mjesto i pogubljeni. Razlike u brojkama uglavnom proizlaze iz razlike između broja pronađenih tijela, identificiranih osoba i ukupnog broja žrtava obuhvaćenih sudski utvrđenim događajima.
Tijek događaja. Nakon što su snage pobunjenih hrvatskih Srba i JNA u rujnu 1991. zauzele Hrvatsku Dubicu i okolna sela, ondje su uglavnom ostali stariji, bolesni i ljudi koji nisu htjeli napustiti svoje kuće. Dana 20.10.1991. pripadnici krajinske policije okupili su 53 civila iz Hrvatske Dubice, navodno radi sastanka, i zatočili ih u vatrogasnom domu. Nakon puštanja ili bijega manjeg broja zatočenika, preostali su sljedećeg dana odvezeni prema predjelu Krečane odnosno Skelište kod Baćina, gdje su ubijeni. Haaški sud utvrdio je izvan razumne sumnje ubojstvo 41 osobe iz te skupine; među njima su gotovo svi bili Hrvati, uz dvoje srpskih civila.
U isto su vrijeme okupljani i ubijani civili iz Cerovljana i samog Baćina. Haaški sud utvrdio je da su ubojstva izvršili pripadnici Milicije Krajine, Teritorijalne obrane, JNA ili kombinacija tih snaga te ih je pravno označio kao ubojstva i progon u sklopu napada na nesrpsko stanovništvo.
Grobnica i različiti brojevi žrtava. Masovna grobnica uz obalu Une ekshumirana je 1997. godine, kada je pronađeno 56 tijela. Haaški sud navodi da je dio posmrtnih ostataka možda odnesen rijekom jer se grobnica nalazila neposredno uz obalu.
U službenim izvorima pojavljuju se različite brojke jer ne označavaju isto:
- 56 – tijela ekshumirana iz same masovne grobnice Baćin–Skela; od njih su do 2020. identificirane 44 osobe.
- 71 – ukupno ekshumirani iz masovne grobnice i još 15 pojedinačnih grobnica na tom području.
- Najmanje 75 – broj civila obuhvaćen hrvatskim kaznenim postupkom za širi zločin, uključujući ljude prethodno zatočene u Hrvatskoj Dubici i Cerovljanima.
Sudski postupci. Županijski sud u Rijeci 2013. osudio je sedmoricu pripadnika tadašnjih krajinskih vojnih, policijskih i civilnih struktura, u odsutnosti, na ukupno 125 godina zatvora zbog ubojstva najmanje 75 civila.
Zločini na području Baćina bili su obuhvaćeni i predmetom protiv Milana Martića pred Haaškim sudom. Martić je pravomoćno osuđen na 35 godina zatvora za širi niz zločina nad hrvatskim i drugim nesrpskim stanovništvom, pri čemu su u presudi posebno utvrđena i ubojstva civila iz Hrvatske Dubice, Cerovljana i Baćina. Slobodan Milošević bio je optužen i za događaje na tom području, ali je umro prije završetka suđenja.
Baćin je, dakle, bio organizirano stratište civila, a ne mjesto pogibije u borbi: ljudi su prikupljani iz svojih kuća, zatočeni, prevezeni na unaprijed određeno mjesto i pogubljeni. Razlike u brojkama uglavnom proizlaze iz razlike između broja pronađenih tijela, identificiranih osoba i ukupnog broja žrtava obuhvaćenih sudski utvrđenim događajima.
PETRINJSKI KRAJ
Novi Farkašić
|
Novi Farkašić je naselje u sastavu Grada Petrinje (Sisačko-moslavačka županija).
Povijesni pregled. Novi Farkašić bio je poprište vrlo važne bitke u Domovinskom ratu. Nakon što su zrakoplovi JNA napali Banske dvore u Zagrebu, agresor je intenzivirao napade na svim bojišnicama. Posebno teško bilo je na Banovini. Cilj JNA bio je prodrijeti na lijevu obalu Kupe. No ispriječili su se gardisti 1. satnije 2. brigade ZNG-a, "Crne mambe". Selo je obranjeno i spriječeno je stvaranje uvjeta za prodor JNA do Zagreba, uništeno dosta neprijateljskog oklopa ali i također zaplijenjeno mnogo oklopnih vozila. Bitka se odvijala 17. – 19.10.1991. Ova važna pobjeda malobrojne skupine branitelja obilježava se kao Dan branitelja Sisačko-moslavačke županije. |
GLINSKI KRAJ
|
ZGODE IZ POVIJESTI
Zgoda s avionom. Godine 1959. u blizini grada Gline prisilno se, zbog kvara, spustio vojni mlazni avion. Popodne je avion ukrcan na kamion i prebačen u grad. Kamion je nakratko zastao u Runjaninovoj ulici - što je bilo dovoljno da se nekoliko radoznalih dječaka uzvere na avion. Netko je u igri pritisnuo i dugme za automatsko izbacivanje pilotskog sjedala (što se koristi u krajnjoj nuždi). Odjeknuo je prasak! Sjedalo je izletjelo iz ležišta, preletjelo obližnje školsko dvorište i uletjelo kroz prozor jedne kuće. Palo je u kuhinju, baš u trenutku kad je domaćin, općinski službenik, mirno objedovao. Čovjek se od iznenađenja onesvijestio. |
TOPUSKI KRAJ
Topusko
|
Topusko je s mješteno uz srednji tok rijeke Gline, na pola puta između Karlovca i Siska i sedamdesetak kilometara južno od Zagreba.
Lječilište Topusko, bilo je simbol topličkog i zdravstvenog turizma još od vremena Austro-Ugarske Monarhije. Termalna voda. Ljekovita voda ovdje izbija iz 1500 metara dubine, a od vrEmena Austro-Ugarske do danas, u proteklih 200 godina njezin sastav i kakvoća ostati su nepromijenjeni i izvrsne kvalitete. Izdašni izvori ljekovite vode i danas su aktivni.Voda je ocijenjena jednom od najkvalitetnijih u Europi i daje izvrsne rezultate kod liječenja ozljeda i bolesti lokomotornog sustava te općenito utječe na poboljšanje zdravstvenog stanja i kvalitete života. Povijesni razvoj. Izvori termalne vode otkriveni su još u ilirsko doba. Razvoj Topuskog kao modernog lječilišta započinje u 19. stoljeću pod upravom pukovnika, potom i hrvatskog bana Josipa Jelačića. On je izgradio prve lječilišne objekte te uredio prepoznatljive perivoje. Nakon Prvog svjetskog rata Topusko se naziva Kraljevsko zemaljsko lječilište te uspijeva zadržati međunarodnu reputaciju. Kompleks s 220 kreveta izgrađen je 1931. i naziva se Narodni dom III. Namijenjen je za potrebe manje imućnih gostiju. Lječilište je u velikoj mjeri stradalo u Drugom svjetskom ratu, u kojem je srušeno nekoliko značajnih objekata. Topusko je u to vrijeme postalo jedno od ključnih središta antifašističkog pokreta i glavni grad Hrvatske na oslobođenom teritoriju. U zgradi lječilišnog restorana 8. i 9.5.1944. godine održano je povijesno Treće zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske, na kojemu su udareni temelji državnosti moderne Hrvatske. Predsjednik ZAVNOH-a postaje Vladimir Nazor. U Topuskom su 1944. održani Prvi kongres liječnika Hrvatske i Prvi kongres kulturnih radnika Hrvatske te je osnovana Centralna kazališna družina. Značajnu dogradnju lječilište je doživjelo u 1970-im i 1980-im godinama. Centar za medicinsku rehabilitaciju izgrađen je 1987., s hotelima Petrova gora i Toplica, bazenima i sportskom dvoranom. Kroz bogatu povijest u Topuskom su boravile mnoge znamenite osobe, Franjo I. i kraljica Karolina, Josip i Sofija Jelačić, Vuk Karadžić, Maksimilijan Vrhovac, Petar Preradović, Janko Drašković, Ivana Brlić Mažuranić, Ivan Trnski, Ivan Nestor, Antun Molnar, Herman Bolle, Izidor Kršnjavi, Ksaver Šandor Gjalski, Emilije Laszowski, Ivan Benko i Vladimir Nazor. U listopadu 1967. u posjeti je bio i jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito. Lječilište Topusko teško je stradalo i u Domovinskom ratu. Uništene su najvažnije zgrade, Dom I, Dom II, Dom III, Vila Mirna, dom zdravlja i zgrada ZAVNOH-a. Obnova je počela 1995. i još uvijek traje, transformirajući staro lječilište u suvremeni centar medicinskog turizma. " Opći podaci. Godine 2026. kapacitet Topuskog je 475 kreveta, od čega je 71 dostupan preko javne zdravstvene mreže. U radu je pet bazena s termalnom ljekovitom vodom, sportski tereni te obnovljena Vila Zelengaj i restoran. IZVOR I PROČITAJ VIŠE Dubravko Grakalić: Tu su uživali carevi, imaju najljekovitiju vodu Europe. Sad se bude iz desetljeća sna. Index.hr, 5.7.2026. |
KOSTAJNIČKI KRAJ
Hrvatska Kostajnica
|
Od prvog spominjanja imena Kostajnica 1240. godine, ovo naselje razvučeno između rijeke Une i brda Djed, bilo je i povod i cilj mnogima, uvijek su se ovdje susretale kulture, različite vojske su zveckale oružjem.
|
IZVORI I LITERATURA
|
BOGNAR, Andrija; BLAZEK, Ištvan: Neke osnovne geomorfološke osobine Banijskog pobrđa. Acta Geographica Croatica, vol. 22., br. 1., 1987, str. 19-25. (PDF)
|
|
