---

Fortifikacijski objekti, dvorci i gradovi

Stonske zidine

Infrastrukturni objekti

Most na Tari
U publicistici znan i kao Most na Đurđevića Tari, Most preko rijeke Tare na Budečevici

Most na rijeci Tari

OSNOVNI PODACI
Projektant: prof. dipl. inž. Mijat S. Trojanović
Izvođač radova: A.D "Antonović" Pančevo
Financijer : Ministarstvo građevina Kraljevine Jugoslavije
Vrijeme izgradnje: 1938. – 1940. godina​

Most na rjeci Tari kod naselja Budečevice i Đurđevića Tare je cestovni most u sjevernoj Crnoj Gori. Struktura, koja je zakrivljena u tlocrtu, ima dvije prometne trake. Nalazi se oko 25 kilometara istočno od Žabljaka između sela Budečevica, Đurđevića Tara i Trešnjica na nadmorskoj visini od oko 780 metara (cesta) i premošćuje klisuru rijeke Tare na njenom najužem dijelu na maksimalnoj visini od 150 metara. U javnosti najkorišteniju verziju svoga imena (iako ju mnogo  ljudi smatra dvojbenom) most je dobio ime po selu Đurđevića Tara, koje se nalazi odmah sjevernije. Preko mosta vodi magistralna cesta M6.

Fotografija mosta na Tari u izgradnji, iz 1938. godine

Konstrukcija mosta građena je od 1938. godine prema nacrtima Mijata S. Trojanovića, a puštena je u promet u studenom/novembru 1940. Konstrukcija je bila jedan od najvećih armiranobetonskih lučnih mostova za cestovni promet u Europi. U proljeće 1942. partizani su digli u zrak luk mosta, a most je obnovljen 1946. godine.

PROČITAJ VIŠE

Kosinjski most

Kosinjski most preko rijeke Like

Kosinjski most, arhivska fotografija
Fotografija je objavljena u knjizi "Dosežki slovenskega gradbeništva (1918-1941)", u izdanju Celjske Mohorjeve družbe, 2011.

Kameni Kosinjski most nalazi se na rijeci Lici i povezuje Donji s Gornjim Kosinjom. 

U vrijeme Vojne krajine, na najužem dijelu porječja rijeke Like, odn Ličkog polja, sagrađen je drveni most. Obilne padaline i vode pristigle od otapanja snijega često su plavile obližnja polja, jer ona nisu mogla prihvatiti svu tu količinu vode. Upravo su te naplavne vode često rušile ovaj drveni most, kao što je to bio slučaj 1879. te 1915. godine, nakon čega je vlast odlučila na istome mjestu sagraditi otporniji kameni most. Godine 1925. naručen je projekt, a 1928. započela je izgradnja kamenog mosta. No, ubrzo dolazi do prekida radova, koji se opet nastavljaju 1935., te je most dovršen i pušten u promet u prosincu 1936. godine.  Most je projektirao inž. Milivoj Frković, rođen u Petrinji, a gradila ga je građevinska tvrtka Josipa Slavca iz Slovenije. 

Korito rijeke premošteno je trima skladnim lukovima s polukružnim otvorima (18 m svaki), s kružnim (valjkastim) otvorima u nosivom stupu. Njegova je konstrukcija jedinstvena jer je statika mosta planirana za udar vodenog vala. Upravo valjkasti otvori u njegovim lukovima imaju funkciju rasterećenja vodenog vala pri udaru na most.

​Izgrađen je po uzoru na starohrvatsku mostogradnju, tehnikom "uklinjenjem kamena". Kamen korišten za gradnju vađen je na lokaciji u blizini mosta. Beton se koristio samo za stupove temelja i druge manje radove. Dužina mosta s upornjacima iznosi 70 metara. Širina između kamenih parapeta iznosi 5,5 metara.

Jedna od najvažnijih vrijednosti Kosinjskog mosta - a koju mnogi ističu - je njegova skladna uklopljenost u okolni krajolik. Potvrdu građevinske posebnosti Kosinjski most dobio je 11.3.2009. od strane Europskog vijeća inženjera građevinarstva (European Council of Civil Engineers – ECCE).

PROČITAJ VIŠE

Ovčiji brod

Ovčiji brod je most iz razdoblja osmanlijske vladavine u Hercegovini, pored sela Bratač 15 km istočno od  Nevesinja. Premošćuje rijeku Zalomku. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj 6. novembra 2018. godine, donijela je odluku da se most proglasi za Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. 

brod

Brod je stariji naziv za mjesto gdje se prelazila rijeka. Toponimi s takvim imenom pojavljuju se većinom u Crnoj Gori, Albaniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Hrvatskoj.

Naziv. Hercegovina je stočarski kraj i vjekovni je običaj bio da svakog proljeća stada ovaca iz nižeg predjela idu na planinu, gdje se zadržavaju do kasne jeseni i prvog snijega. Pošto je most bio jedini način da se pređe rijeka, pretpostavlja se da su mu ime dali čobani koji su stada u proljeće vodili na ispašu iz niske Hercegovine u visoku Hercegovinu - prema Treskavici, Zelengori i Morinama, a u jesen obrnuto. Naziv brod je od prijelaza na rijeci, brod. Mještani su za prelaz preko Zalomke koristili i skakala. To je naziv za kamenje u koritu rijeke Zalomke, veličine 1 m, koje služi umjesto mosta za prijelaz ljudi pri nižem vodostaju rijeke. Ima ih ukupno 120 komada i za njih se vezuju brojne legende. Prijelaz preko tih kamenih blokova velika je opasnost, ali mještani kažu da se nikada nije dogodilo da se neko sa skakala okliznuo i pao u vodu.

Povijesni pregled. Iako je most remek djelo tadašnjeg neimarstva, o izgradnji mosta nema točnih povijesnih podataka. Pretpostavlja se da su ga sagradile Osmanlije u 16. ili najkasnije 17. stoljeću. Po jednoj verziji gradio ga je čuveni turski graditelj Mimar Hajrudin, istovremeno sa gradnjom starog mosta u Mostaru. Druga narodna predaja kaže da ga je sagradila udovica bega Ljubovića koja je rano ostala bez muža nastradalog u dvoboju, da bi tako mogla dolaziti do svog ljubavnika koji je živio na drugoj obali. Dugo vremensko razdoblje to je bio jedini most na rijeci Zalomci i jedini put u pravcu Gacka. Turska vojska koja je iz Mostara išla u čuvenu bitku na Grahovo (u Crnoj Gori, op.) danima je prelazila preko ovog mosta, u pravcu Sopota i Zaloma, starim makadamskim putem. Most je bio slabije poznat i široj javnosti i Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture BiH. Kada je općina Nevesinje poslala zahtjev Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture u vezi rekonstrukcije i zaštite mosta od propadanja, oni nisu znali ni da most postoji!

Opis. Most je u potpunosti izgrađen od kamena i odoljeva zubu vremena. Imao je i kamenu ogradu kao na Starom mostu u Mostaru ali je prilikom velike poplave 1954. godine ostao bez nje. Tada je Zalomka prelila most srušivši ogradu, a njeni ostaci i danas su vidljivi u koritu rijeke neposredno ispod mosta.
Izveden je kao mostovna konstrukcija sa tri otvora, zasvođena polukružnim lukovima. Most je znatnih dimenzija, kako bi propusni kapaciteti zadovoljili proljetne bujice. Most ima tri polukružna otvora, od kojih je prvi luk uz lijevu obalu nešto manji, s rasponom od 7,0 metara, dok su srednji i desni jednaki i široki po 9,0 metara. Stubovi između otvora su široki po 2,4 metra, a ukupna dužina mosta s priobalnim navozima iznosi 35,50 metara.
Korito rijeke je najdublje pod lukom uz desnu obalu gdje protječe minimalna ljetna voda kada ispod preostala dva luka potpuno presuši. Visinska razlika od dna korita do najviše točke intradosa luka uz desnu obalu iznosi preko 8,50 metara. Ukupna širina mosta iznosi 3,20 metara. Ova mjera odgovara stazi na mostu, dubini lukova i razmaku čeonih zidova jer na mostu nema nikakve plastike, kao što su vijenci, prepusti čeonih zidova preko lukova i sl.
Niveleta mosta diže se od obala prema sredini, a prelom nivelete je nad stubom koji je bliži desnoj obali pa su tako srednji i desni lučni otvor ne samo jednaki po rasponu luka već i po njegovoj visini.
Stubovi mosta ispadaju prema uzvodnoj strani u vidu uobičajenih trokutastih branika, čija je baza širina stuba 2,40 metara, a visina 1,80 metara. Tlocrt branika je približno istostranični trokut. S nizvodne strane stubovi završavaju ovalnom formom čiji je tlocrt opet ravan širini stuba, a istak od ravnine čeonog zida 0,90 metara. Vertikalni dio stuba se diže od proširene temeljne baze koja djelimično viri iz nanosa u koritu kod stuba bližeg desnoj obali, do visine od oko 2,70 metara, da bi bez uobičajeno naglašenog vijenca prešao u neku vrstu piramidalnog završetka. Na nizvodnoj strani završetak ima oblik kupe koja se pri vrhu zaobljava.
U izgledu mosta vertikalni dijelovi stubova vidljivo se izdvajaju od ostale konstrukcije svojom bjelinom. Primjena otpornijeg bijelog vapnenca za dijelove koji su veliki dio vremena u vodi povezuje ovaj objekat s načinom primjene materijala kod mnogih naših poznatih mostova (Konjic, sarajevski mostovi itd). Lukovi mosta su zidani od dosta dobro obrađenog kamena s radijalnim spojnicama u horizontalnim nizovima po dubini luka. Imajući u vidu da graditelj nije težio plastici lukova, lučni kamen nije iste visine već se uklapa s klesancima u čeonim zidovima. Tako je debljina lukova neprecizirana, a iznosi oko 35 cm. Na većem sačuvanom luku, zaključni kamen čeonog luka posebno je plastično naglašen. Čeoni zidovi su rađeni od horizontalnih slojeva grublje obrađenog kamena. Visina čeonog zida iznad najviših točaka na čeonim lukovima svodova iznosi 20–35 cm.

IZVOR  Ovčiji brod. Wikipedija (bs)
PROČITAJ VIŠE  Odluka o proglašenju historijske građevine – Most "Ovčiji brod" u selu Bratač, općina Nevesinje, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, 6.11.2018. (PDF)

Ovčiji Brod : Kameni svjedok jednog drugačijeg vremena
Autor: eda-Ra Datum objave: 25.7.2025.
Opis. U srcu Hercegovine, skriven među stijenama i tišinom prirode, leži Ovčiji Brod – prelijepi kameni most iz 16. stoljeća koji premošćuje ponornu rijeku Zalomku. Ovaj osmanski dragulj, građen za prolazak pastira i stada, i danas prkosi vremenu i čuva priče starih karavana. Pogledajte nevjerovatne prizore ovog zaboravljenog spomenika koji nosi duh prošlosti i mir Hercegovine.

Skriveno blago nadomak Nevesinja - Nacionalni spomenik BiH - Most "Ovčiji brod" - Dron.ba za N1
Autor: dron ba Datum objave: 10.3.2019.
Opis. Ovčiji Brod (English: Sheep Crossing) is a bridge spanning Zalomka river, which is located near Nevesinje - Dron.ba for N1 www.dron.ba www.video.ba

OVČIJI BROD 2021, NEVESINJE
Autor: Lasta Media Datum objave: 22.8.2021.
Opis. Most Ovčiji brod se nalazi petnaestak kilometara istočno od Nevesinja, u blizini sela Bratač. Do njega se dolazi putem Nevesinje - Gacko, desno skretanje kod Kifinog Sela. Mene je do mosta odveo malo drugačiji put. Pošto sam bio na 146. Nevesinjskoj olimpijadi, odlučio sam da posjetim i ovo istorijsko mjesto koje je inače malo poznato široj javnosti u BiH. Poslije par stotina metara vožnje kvadom dolazim do starog Rimskog puta. Zatim kroz selo Bratač asfaltom i dolazim do putokaza koji kazuje put do Ovčijeg broda. Nije preporučljivo malim putničkim autom voziti do samog mosta, tako da je moja preporuka da posljednjih par stotina metara pređete pješke. To je možda oko desetak minuta vremena.

Željeznička pruga Beograd - Bar

Željeznička pruga koja povezuje Srbiju i Crnu Goru smatra se jednim od najspektakularnijih putovanja vlakom u Europi. Izravna linija Beograd - Bar, poznata i kao "Montenegro Express", prelazi 476 kilometara preko slikovitih dinarskih planina, povezujući Beograd s lukom Bar. Dinarske planine predstavljaju impresivnu prirodnu barijeru, zbog čega vlak na ovoj relaciji prelazi 254 tunela i 234 mostova, od kojih su neki inženjerska remek-djela, uključujući jedan od najviših željezničkih mostova na svijetu koji se nalazi na 200 metara iznad korita Male rijeke.

​Puštanje pruge u promet

Prvi vlak ka Baru iz Beograda krenuo je 30.5.1976. godine i time je uspostavljen redovni promet. Dva dana ranije, 28.5.1976. godine, prugom je prošao "Plavi voz" ("Plavi vlak"), u kome je prvi putnik bio maršal Josip Broz Tito sa suprugom, Jovankom, i državnim rukovodstvom svih republika i Federacije. Na teritoriju Srbije se nalazi 301 km, a na teritoriju Crne Gore 175 km. Najviša točka pruge je u Kolašinu, 1032 m. Najveći uspon je na dionici Podgorica-Bijelo Polje 25 promila. Granična stanica između država je Vrbnica.
Prilikom gradnje pruge se nije puno obratilo pažnje na činjenicu da 9 km pruge prolazi kroz teritorij Bosne i Hercegovine, ali je to kasnije postalo prilično zanimljivo. Na teritoriju BiH danas postoji stanica Štrpci, ali tu vlak ne staje već služi samo kao stanica za posebne situacije.

Infrastrukturni objekti
​
Tuneli. Na pruzi je sagrađeno 254 tunela u ukupnoj dužini 114,4 km, što iznosi 24% dužine pruge.
Najduži tunel je "Sozina" na dionici Podgorica—Bar, dug 6.170 m. Slijedeći tuneli po dužini su "Zlatibor" (6169 m), "Trebešnica" (5170 m), "Goleš" (4949 m), "Ostrovica" (3831 m) i "Mojkovac" (3243 m).
Najviše tunela je na dijelu pruge Branešci—Štrpce, u ukupnoj dužini od 29,4 km, zatim na Zlatiboru 22 tunela u dužini od 17940 m, na dionici Lučice—Gostun 16 tunela dužine 13039 m, i na dionici Kolašin—Bratonožići 54 tunela u dužini od 23784 m.
​
Mostovi. Duž pruge sagrađena su 234 mosta u ukupnoj dužini od 14,6 km. Od toga je 206 betonskih mostova ukupne dužine 10760 m i 28 čeličnih mostova dužine 3833 m. Najduži i najatraktivniji most jeste most iznad Male rijeke, a za njim po dužini ističu se i mostovi "Ljuboviđa" (450 m), "Uvac" (308 m). Most iznad Male rijeke je jedan od najviših u Europi. Dužine je 498, a visine 200 m. Radovi su trajali 4 godine. U stubove je ugrađeno 23.000 m³ betona, a čelična konstrukcija je težine 25.000 t.

Željeznička pruga Beograd – Bar međunarodna je željeznička pruga koja prolazi teritorijem Srbije, Crne Gore te malim dijelom Bosne i Hercegovine. Ukupne je duljine 476 km, od toga u Srbiji 301 km, a u Crnoj Gori 175 km. Jedina je veza željezničkog sustava Albanije s ostatkom željeznica u Europi.

Povijesni pregled

​Već u drugoj polovini 19. stoljeća u Srbiji se javila ideja njena izlaska željeznicom na Jadransko more. U vremenu do kraja Prvog svjetskog rata, tu je težnju mogla ostvariti jedino preko teritorija Austro-Ugarske i Osmanskog Carstva. To je bilo nemoguće jer su obje ove države štitile svoje interese, a pogotovo imajući u vidu da su osim obale Jadranskog mora posjedovale i znatan dio teritorija u zaleđu. Početkom 20. stoljeća postojala je ideja o Transbalkanskoj pruzi za koju su osim Srbije i Crne Gore bile zainteresirane i Francuska, Italija i Rusija. Dugogodišnje usuglašavanje stavova, političke krize te Prvi svjetski rat odgodile su ovaj projekt. Između dva svjetska rata postojala je ideja Jadranske pruge koja bi povezala Crnu Goru s ostatkom države, ali niti ona nije ostvarena. Jedina veza s ostatkom države bila je pruga Nikšić – Bileća te Gabela – Zelenika, ali one nisu mogle zadovoljiti potrebe gospodarstva Crne Gore. 
Nakon Drugoga svjetskog rata, u sklopu Prvoga petogodišnjeg plana (1947. – 1951.) pristupilo se elektrifikaciji i industrijalizaciji zemlje koja je predviđala i izgradnju željezničkih pruga. Rješenjem Privrednog savjeta Vlade FNRJ, od 20.8.1951., donesena je konačna odluka o izgradnji pruge. Poslovi projektiranja i izvođenja radova povjereni su Investicijskom odjelu Generalne direkcije Jugoslavenskih željeznica. U svibnju 1954. formirana je Glavna uprava za izgradnju pruge.

Izgradnja

Odlukom iz 1951. utvrđena je konačna trasa pruge koja od Beograda do Resnika koristi postojeću prugu Beograd – Niš, gdje se odvaja i nastavlja kroz tunel Bela Reka, te dolinom rijeke Kolubare prema Valjevu te dalje dolinom rijeke Gradac. Prolaskom kroz brdski masiv Bukovi i tunelom "Drenovački kik" nastavlja dolinom rijeke Skrapež  prema Kosjeriću i Požegi. Trasa dalje nastavlja dolinom rijeke Đetinje prema Zlatiboru te dolinama Crnog Rzava,  Jablanice i Uvca prema Limu, Priboju i Bijelom Polju. Nakon prolaska dolinama Lima i Tare pruga nastavlja padinama Morače do Podgorice, a odatle prema Skadarskom jezeru i prema luci u Baru. 

Izgradnja je započela 1952. na dionicama Resnik – Vreoci (38 km) i Titograd – Bar (52 km). Usporedno s njima 1953. započelo je probijanje tunela "Sozina". Prva dionica i tunel završeni su 1958., a druga dionica 1959. Tada su se pojavili prvi problemi s financiranjem izgradnje koji će pratiti svih 25 godina izgradnje. Izgradnja donjeg stroja cijele pruge bila je prekinuta već 1956., a 1959. obustavljaju se svi radovi i pristupa se konzervaciji. Odlukom Saveznog izvršnog vijeća SFRJ o nastavku gradnje 1961., umjesto republičkih izvršnih vijeća nositelji investicija postaju željeznička poduzeća dviju republika. Gradnja je nastavljena ali u bitno smanjenom obimu. U siječnju 1965. u Titovom Užicu održan je sastanak predsjednika svih općina i srezova užeg područja koje je gravitiralo pruzi, poslanika Skupština SFRJ, SR Crne Gore i SR Srbije te saveznog ministra za promet i veze. Odlučeno je da se trebaju osigurati sredstva za ubrzanje radova te njeno puštanje u promet krajem 1970. godine. Ubrzo je Skupština SFRJ donijela Zakon o sudjelovanju Federacije u financiranju radova. Po tom zakonu, Federacija je financirala izgradnju s tadašnjih 1.988,88 milijuna dinara, SR Srbija 192,84 a SR Crna Gora 156,75 milijuna dinara. Kao rok završetka određen je kraj 1972. Uz ova sredstva, osiguran je i zajam Međunarodne banke u Washingtonu u iznosu od 50 milijuna dolara. Ova sredstva su intenzivirala radove na pruzi, ali su zbog inflacije te prekoračenja cijena radova bila nedovoljna. Rok zadan ovim zakonom nije ispoštovan. Nedostatak sredstava nadoknađen je javnim zajmom u Srbiji a u Crnoj Gori kreditom Federacije. Posljednji radovi na pruzi napravljeni su 24.11.1975. Pruga je puštena u promet 28.5.1976. vlakom u kojem su bili i tadašnji predsjednik SFRJ Josip Broz Tito sa suprugom i pratnjom. 
​
Izgradnja pruga normalnog kolosijeka (tako i ove) označio je kraj prometovanja i zatvaranje uskotračnih pruga. Tako je pruga Bar – Virpazar ukinuta 1959. (izgradnjom kolosjeka Podgorica - Bar). Nedugo nakon nje, zatvorena je pruga Podgorica – Donja Plavnica (1959.), te kasnije Uskoplje – Zelenika (1968.) i Nikšić – Bileća (1976.) 
Iako ne postoje točni podaci o financiranju pruge, procjene se kreću od 211 do 450 milijuna američkih dolara po čemu je bila najskuplji infrastrukturni željeznički poduhvat u SFRJ. 

Važniji objekti na pruzi

• Tunel Sozina najdulji je tunel ove pruge (6170 m). Njegovo probijanje trajalo je od kraja 1952. do 1959., i to s obje njegove strane. U izgradnji ovog tunela korištena je tzv. američka metoda koja je podrazumijevala izbijanje i betoniranje u punom profilu.
• Tunel Zlatibor (6160 m) građen je punih devet godina (od 1961. do 1970.), ponajviše zbog nedostatka financijskih sredstava.
• Tunel Goleš (4949 m) čija je izgradnja počela 1969. također je probijan s obje strane. Zbog ogromnih količina vode koja se oslobađala prilikom probijanja, radovi su bili jako usporeni: elaborat je predviđao 3,3 metra izbijanja i betoniranja dnevno, a stvarno je bilo 1,53 metra izbijanja i 1,38 m betoniranja. U tunelu se nalazi granica između Srbije i Bosne i Hercegovine.
• Tunel Mojkovac (3243 m) bio je za izgradnju jedan od najtežih tunela na cijeloj pruzi. Dvije trećine tunela čini uspon od 11 promila, a ostatak tunela pad od 2,5 promila. Probijen je krajem 1970.
• Most iznad Male rijeke dug je 498,8 metara, a visok 200 m. Čelični rešetkasti nosač položen je na šest stupova visine 8, 60, 136, 126, 42 i 2,5 metra, s rasponima od 81, 93, 150, 93 i 81 m. Do 2001. godine, kada je izgrađen željeznički most preko rijeke Beipan u Kini, bio je ovo najviši željeznički most na svijetu.

• Most Ljuboviđa duljine 450 m i visine oko 100 m premošćuje istoimenu rijeku kod Bijelog Polja. Noseću konstrukciju čini sedam otvora: četiri su spregnuta čelično-betonska konstrukcija, a tri čelična rešetkasta konstrukcija. Najveći otvor iznosi 126 m.

IZVOR TEKSTA  
Željeznička pruga Beograd - Bar. Wikipedija (sh)

Savjeti za vožnju vlakom 

Postoji dnevni vlak koji vozi samo ljeti, samo u drugom razredu, i noćni vlak s spavaćim kolima koji vozi tijekom cijele godine. Putnici koji polaze prema jugu iz Beograda preporučuju opciju noćenja kako bi najbolje vidjeli prekrasan krajolik u zoru, kako bi se divili crnogorskom dijelu putovanja između Bijelog Polja i Bara, uključujući prekrasan pogled na Skadarsko jezero. Za najbolje poglede odaberite desnu stranu vlaka prema jugu ili lijevu stranu ako idete prema sjeveru.
Očekujte kašnjenja i dugo putovanje. Vagoni Montenegro Expressa opremljeni su Wi-Fi-jem i klima uređajem. Ako putujete dnevnim vlakom, bit će presjedanje u Bijelom Polju, blizu granice s Crnom Gorom, što znači da će to biti kraj spomenute klima-uređaja i Wi-Fi-ja na crnogorskom dijelu.
2025.

Spomeničko-memorijalni objekti i spomen-obilježja

Spomenici građeni od završetka Drugog svjetskog rata do 1991. godine

Pogled na Spomen-kompleks "Kadinjača"

Devastirani spomenik na Velikom Petrovcu (Petrova gora)

GQ među čuda svijeta uvrstio jugoslavenske simbole koje danas skrivaju​

"KAKO su ovi prijeteći tornjevi sirovog betona, prije nekoliko godina smatrani najružnijima na svijetu, ponovno postali zanimljivi i utjecajni", riječi su kojima magazin GQ započinje svoj članak o "devet brutalističkih čuda svijeta arhitekture". A među njima su i jugoslavenska čuda - spomenici komunizmu koji su od kraja Drugog svjetskog rata do devedesetih godina prošlog stoljeća nicali diljem danas raspadnute zemlje.
"Ovi spomenici kasnog sovjetskog doba, od kojih su neki izgrađeni u znak sjećanja na borbu jugoslavenskog naroda protiv okupacije Sila Osovine tijekom Drugog svjetskog rata, danas su izrazito privlačni.  Monumentalne strukture stoje kao sjećanje i simboli jedinstva te nacije. Danas se uglavnom cijene zbog nevjerojatnih kiparskih sposobnosti iskazanih na njima. Nazovite to brutalnošću kao ludošću. Stotine ih je razbacanih po prirodi, a u drugoj polovici 20. stoljeća dizajnirali su ih različiti arhitekti. Dok su neke veličine zgrada, druge su visoke tek koliko i čovjek", piše GQ.
U članku su fotografije Doline heroja kod Tjentišta i spomenika palim partizanskim borcima u bitci na Sutjesci, Spomenik hrabrosti u Ostri nedaleko od Čačka te spomenik u spomen-parku Popina u Srbiji.
Brutalizam je stil u modernoj arhitekturi koji je cvjetao od 1954. do 1970. godine. Naziv je dobio iz francuske riječi "beton brut" koja označava "grubi" beton, pojam koji je francuski arhitekt Le Corbusier koristio da bi opisao lijevani beton s vidljivim tragovima oplate korišten na većini njegovih zgrada sagrađenih nakon Drugog svjetskog rata.
Svi spomenici koje GQ spominje su:
1. Barbican Centre (London) izgrađen 1982.
2. The Bank of London and South America (Buenos Aires) izgrađen 1966.
3. Jugoslavenski spomenici (1950. - 2000.)
4. Knjižnica Geisel (La Jolla, Kalifornija) izgrađena 1970.
5. Katedrala Blažene Djevice Marije (San Francisco) izgrađena 1970.
6. Trellick Tower (London) izgrađen 1972.
7. Hill of the Buddha (Sapporo, Japan) izgrađeno 2015.
8. Gradska vijećnica (Boston) izgrađena 1969.
9. The Met Breuer (New York) izgrađen 1966.
16.12.2019.

Košnja livada na Donjim Barama (uz spomenik) na planinin Zelengori, u kasno ljeto

Kulturne rute Crne Gore: Spomenici II svjetskog rata u Crnoj Gori
Knjiga „Spomenici II svjetskog rata u Crnoj Gori”zamišljena je kao vodič kroz ovaj značajni segment crnogorske i regionalne kulturne baštine. U njoj je predstavljeno 11 spomenika sa posebnim akcentom na 5 koji su već prepoznati na regionalnom i internacionalnom nivou (Dola, Trebjesa, Barutana, Jasikovac, Spomen-dom u Kolašinu). Cilj knjige je prepoznavanje spomenika posvećenih II svjetskom ratu, njihova valorizacija i afirmacija kao važnog segmenta cjelokupnog kulturnog nasljeđa Crne Gore, pa time i njihova promocija kao šireg, regionalnog kulturno-turističkog proizvoda tj. dijela kulturnih ruta jugoistočne Evrope. (PDF)

​Dolina heroja TJENTIŠTE (1974) BH FILM
Opis: Dokumentarni film o proslavi na Tjentištu. Režija: Žika Ristić Produkcija: Sutjeska film

Spomenik Borcima NOB ~ Žabljak II Discover Montenegro in colour ™ 
Autor: Discover Montenegro Datum objave: 15.12.2024.
Opis. The Spomenik borcima NOB monument, located near the town of Žabljak in the northern part of Montenegro, is a significant historical and cultural landmark. Subscribe to our 𝐘𝐨𝐮𝐓𝐮𝐛𝐞 𝐂𝐡𝐚𝐧𝐧𝐞𝐥 -    / @discover-montenegro   The monument commemorates the fighters of the National Liberation War (NOB) who participated in the anti-fascist struggle during World War II. It stands as a tribute to the courage and sacrifice of those who fought against the occupying Axis forces, particularly in the context of the Yugoslav Partisans' resistance movement. During World War II, the region around Žabljak was an important site for the Yugoslav Partisans. The mountainous terrain of Montenegro, especially the Durmitor National Park, provided a strategic base for the Partisans, who waged guerilla warfare against the German and Italian forces occupying the country. The fighters of NOB (National Liberation Army) played a crucial role in liberating the region and contributing to the broader resistance efforts throughout Yugoslavia. The Spomenik borcima NOB was constructed in 1972 as part of a broader initiative to create monuments across Yugoslavia dedicated to the memory of those who fought in the war. Designed by the sculptor Miodrag Živković, the monument is a striking piece of Brutalist architecture, with large, bold forms that symbolize strength, resistance, and unity. The design of the monument includes a towering stone structure, with abstract shapes and forms representing the fighters and their struggle. It reflects the heroic efforts of the Partisans in the region and is one of the many Spomenik (monuments) scattered throughout the former Yugoslavia, which are known for their modernist and monumental design. The Spomenik borcima NOB in Žabljak is not just a memorial to those who fought in the war but also a reminder of the unity and resilience of the people of Montenegro and Yugoslavia during the tumultuous period of World War II. It serves as a symbol of resistance against fascism and a testament to the legacy of the Yugoslav Partisans. Today, the monument remains an important cultural site for both locals and visitors, especially those interested in the history of World War II and the socialist period of Yugoslavia. It is located in the stunning mountainous landscape of Durmitor, making it an evocative and scenic place for reflection and remembrance.    • Žabljak ~ Discover Montenegro in colo...      • Crkva sv. Preobraženja Gospodnjeg ~ Ž...      • Video   If you like the video please like, comment, share and subscribe and you will help us in future production :) !  Ako vam se video sviđa lajkajte, komentirajte, podijelite i pretplatite se i pomoći ćete nam u budućoj produkciji :) ! For more information visit us @ https://www.discover-montenegro.com/ Instagram:   / discover_mo.  . Facebook:   / todiscovermo.  . Twitter:   / discovermonten ​

Matić poljana
Na ovoj travnatoj visoravni u Velikoj Kapeli, nalazi se spomen-područje uređeno u čast 26 partizana, koji su se uslijed ekstremno niskih temperatura smrznuli tokom marša u noći sa 19. na 20. veljače 1944. godine. Autor spomen-područja je arhitekt Zdenko Sila.

​Spomenik "26 smrznutih partizana"

Spomenik "26 smrznutih partizana" na Matić poljani je spomen-područje uređeno u čast 26 boraca Druge brigade Trinaeste primorsko-goranske divizije NOVJ, koji su se uslijed ekstremno niskih temperatura smrznuli tijekom marša 1944. godine. Autor spomen-područja je arhitekt Zdenko Sila.

U zimu 1944. godine partizanske jedinice Druge brigade 13. primorsko-goranske udarne divizije vodile su teške i iscrpljujuće borbe na području Like. Štab Divizije na čelu s komandantom Veljkom Kovačevićem i komandantom Druge brigade Viktorom Bubnjem donosi odluku da Brigadu upute na slobodni teritorij Gorskog kotara preko padina Bjelolasice. Marširajući iz Drežničkog kraja u Gorski kotar smrznulo se 26 partizana na Matić poljani, a mnogi su i kasnije osjećali posljedice tog marša.

Druga brigada se tada probijala s područja Drežnice preko Jasenka i Mrkoplja na maršu dugom 52 kilometra. Tijekom noći sa 19. na 20. veljače 1944., uslijed nepovoljnih vremenskih uvjeta i ekstremno niskih temperatura (često se navodi temperatura od -27° do -30°C) tijekom marša je od ozeblina preminulo 26 partizana; 150 ostalih je preživjelo noć, ali s trajnim posljedicama od ozeblina. Velik dio njih je kasnije umro u stacionarima i bolnicama od posljedica hladnoće i smrzavanja.
Spomenik se sastoji od 26 kamenih monolita od grubo obrađenog kamena vapnenca, koji simboliziraju 26 smrznutih partizana. Podignut je 1969 godine. Autor je za izgled spomenika dobio inspiraciju na obližnjim poljanama po kojima je razasuto kamenje koje se izdiže iz travnate površine. Od 1962. godine se svake godine na tom mjestu održava Memorijal 26 smrznutih partizana, koji je 2004. godine preimenovan u Memorijal mira.

U cestu koja prolazi poljem postavljene su i tri spomen ploče s tekstovima koje su napisali osnovnoškolci.

Monumentalni spomenik na Velikom Petrovcu
Spomenik je arhitektonsko-plastično djelo, izrađeno od armiranog betona i obloženo pločama od nehrđajućeg čelika. Osim što je svojim dimenzijama i visinom od 37 metra, predstavljao monumentalni spomenik, u njegovoj je unutrašnjosti bio uređen muzej.

Njegošev mauzolej na Jezerskom vrhu na Lovćenu

Mauzolej na vrhu Lovćena

Stražnja strana mauzoleja i staza koja vodi do guvna-vidikovca

Najveći i najvažniji spomenik nacionalnog parka Lovćen je Njegošev mauzolej. Mjesto za svoj pokop na vrhu Jezerski vrh je izabrao sam Njegoš kao svoju posljednju želju.

Gradnju prve kapele, grobne crkvice, na Jezerskom vrhu započeo je početkom 1845. godine Petar II Petrović Njegoš, koji ju je posvetio svome stricu, Svetom Petru Cetinjskom. 

Njegoš je izrazio želju da bude pokopan u lovćenskoj kapelici što ju bijaše sagradio. To je i učinjeno, te su 1855. njegovi posmrtni ostaci prenešeni su u grobnicu Kapele Svetog Petra Cetinjskog. Međutim, izvorna kapela uništena kad je Austro-Ugarska vojska provalila u Crnu Goru u Prvom svjetskom ratu (1916).

Njegoševi ostaci su potom prebačeni u manastir na Cetinju i pokopani u kapeli obnovljenoj od strane kralja Aleksandra 1920.

Tijekom socijalističkog perioda kapela je bila rastavljena i podignut je mauzolej u bečko-secesijskom stilu. Mauzolej je otvoren 13.7.1974. godine. Njegošev Mauzolej dug je 37 m, širok 15,4 m a visok blizu 11 m. Njegoševa granitna figura teška je 28 tona. Na Lovćen,visok 1654 m, iznijeto je oko 11000 tona kamena, ćiji su pojedini blokovi teži od 40 tona. Do mauzoleja vodi 461 stepenica.

Guvno
Iza Mauzoleja nalazi se staza koja vodi do guvna-vidikovca s kojeg se pruža impresivan pogled.

PROČITAJ VIŠE

Sakralni objekti i obilježja

Stećci

Crkvu sv. Ilije (Krst od Prevlake) na prijevoju Carine, između Komova i Planinice

​Fotografija prikazuje crkvu sv. Ilije (Krst od Prevlake) na prijevoju Carine, kod katuna Sumor. Crkvica se nalazi na oko 1800 metara nadmorske visine. Nad njezinim ulazom stoji natpis: "Ovaj hram podiže njegovo visočanstvo knjaz Nikola Prvi Petrović za pokoj duše svoga oca vojvode Mirka Petrovića Njegoša, hrabrom plemenu Kuča 1900. godine". Obnovljena je 1993-95. godine. Te 1995. ovdje je također podignut zvonik i manastirski konak. Pored crkve nalaze se tzv. mramori – odn. mramorje (grobovi ratnika, kopljanika i čobana-pastira, mnogi bez imena i znamenja. Na Carinama su se održavali zborovi i dogovarala su se brđanska plemena (za Ilindan). U pozadini lijevo se nalazi vrh Sumor (1967 m), a iza njega Bavan (2252 m) i Vasojevički Kom.

Sufijska tekija u Blagaju

Sufijska tekija uz vrelo Bune

Blagaj je naseljeno mjesto u sastavu općine  Mostar. U naselju se nalazi izvor Bune, koji je vodom najbogatiji krški izvor u Europi (Vrelo Bune). Pored njega se nalazi čuvena sufijska  tekija, a u njegovoj okolici su prapovijesno nalazište Zelena pećina, ribogojilište i restorani, te stari grad iz 15. stoljeća, dok se u samome mjestu nalaze brojne građevine koje su proglašene za nacionalni spomenik BiH. Dana 12.11.2007. godine Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine je nominiralo Blagaj za upis na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.