---

BOSNA I HERCEGOVINA > Bosna > Bosanska krajina > Bosansko Gornje Pounje

O KRAJU VODIČ PRAKTIČNO

O kraju

Po kraju

Ripač

Ripač je stari grad na otoku Une pravokutnog oblika s kulom istog takvog tlocrtnog rjesenja u sredini. Donedavno se vidio jos jedan dio zida ovoga grada. Spominje se prvi put 1408. Turci su ga zauzeli 1591. Posadom je zapovijedao dizdar. Zadnji mu je dizdar bio neki Hasanaga. On je u društvu s Hasanbegom Rustembegovićem posjetio Kara Mahmut -pašu u Sarajevu 1832 i prema to­me bio je na protivnoj strani Husein-kapetana Gradaščevića.
Godine 1833 bila su u ovom gradu dva isprav­na topa. Grad je napušten između 1833. i 1838. godine.

LJUTOČ

Ljutoč, 1168 m

Nacionalni park Una

Nacionalni park Una |Trailer | Zemljom Dembelijom
Autor: Zoran Gajic - Offroad Gastro Cyclist Datum objave: 28.8.2023.
Opis. Nacionalni park Una | Trailer 80km po nacionalnom parku Una – od Vrtoča do Prkosa da vidimo Prkošku kulu koja je bila i tamnica, pa Prkoškim poljem pored crkve. Zatim spust u Ćukove kod Orašca ispod Dulibe kule, penjanje na Klišević do stare Kulenovića kule, obilazak starog pravoslavnog groblja Klišević, pa onda strmi spust stazom do Štrbačkog buka. E onda, klaj klaj lagano cestom do Kulen Vakufa, penjanje do tvrđave Havala, snimanje Ostrovice, pa naporni povratak uzbrdo do Prkosa i Vrtoča… Cjelodnevna avantura, odlično gostoprimstvo u Kulen Vakufu! Una jedna jedina – ali ponovo naša pusta sela kud god da kreneš, ali kad nekoga tamo sretneš, nema boljeg domaćina…

Sasvim prirodno: Smaragdna reka (Jovan Memedović)
Autor: RTS Sasvim prirodno - Zvanični kanal Datum objave: 22.10.2023.

Štrbački buk

Štrbački buk na rijeci Uni

Putujem s kombijem kroz BiH | Martin Brod, Šrbački buk, Vodopad Bliha, Dabarska pećina
Autor: Adin Pinjo Datum objave: 14.2.2024.
Opis. U ovom videu nastavljamo istraživanje zapadne Bosne, posjećujući Martin Brod, Štrbački buk, vodopad Bliha i Dabarsku pećinu. Pridružite nam se dok otkrivamo ove izvanredne prirodne znamenitosti, svaka s vlastitom jedinstvenom ljepotom i karakteristikama. Ovo putovanje pruža uvid u neke od najimpresivnijih pejzaža i skrivenih dragulja Bosne i Hercegovine. 00:00 Doručak u kombiju 02:29 Martin Brod 04:46 Struja u kombiju 05:45 Štrbački buk 09:39 Ofarbane majice i put prema Sanskom Mostu 11:25 Vodopad Bliha 15:38 Dabarska pećina 21:50 Šta trebate imati u autu

Orašac

​Naselje Orašac, uz Kulen Vakuf, najveće je naselje u Nacionalnom parku Una. Smješteno je 11 km nizvodno od Kulen Vakufa, a neposredno prije ulaza br. 3 Ćelije koji vodi do posjetiteljske zone Štrbački buk i istoimenog vodopada.
Orašac, maleno mjesto u potpunosti okruženo zelenilom, može se pohvaliti obiljem domaćih proizvoda i malih proizvođača koji su uglavnom obitelji koje zajedničkim snagama, od najstarijih do najmlađih članova, vrijeme provode u zemljoradnji, gajenju životinja, kao i obradi dobivenih namirnica u gotove proizvode (med i proizvodi od meda, voćni sokovi, rakije, voće i povrće i dr,).
Naselje Orašac ima i kulturno-povijesnu vrijednost. Ovdje se nalaze ostaci istoimenog Starog grada Orašca.
Krajišnici iz Pounja tvrde da je Orašac postojbina epskog junaka iz muslimanske narodne pjesme Budaline Taleta, markantne ličnosti bosanske narodne epike.

IZVORI Orašac. Nacionalni park Una (pristupljeno, 8.5.2024.); Orašac (Bihać). Wikipedija (bs)

Stari grad Orašac

​Stari grad Orašac nastao je u osmanlijskom periodu. Nalazi se na strmom brežuljku Basača, podalje od desne obale Une, u naselju Orašac, 11 km nizvodno od Kulen Vakufa.
Grad je sagrađen između 1703. i 1730. godine, uz jednu srednjovjekovnu kulu, koja je pripadala Humskoj župi. Bila je u sastavu ostrovičke kapetanije. Posadom od 60 nefera i komandanata komandovao je dizdar. Godine 1782. bio je diz­dar Ahmedaga, a iza njega Huseinaga Grozdanić i njegov sin, i ujedno zadnji dizdar Dervišaga. Godine 1833. bila su ovdje tri topa.
Danas je u ruševnom stanju, i od svega još se najbolje očuvala kula.

Stari grad Orašac
By Nacionalni park Una - Vlastito djelo, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=35694094

Kulen-Vakuf

Kulen Vakuf

Most na rijeci Uni u Kulen Vakufu i ostaci tvrđave Ostrovice (desno na brdu)

Kulen Vakuf
Autor: NL Channel Datum objave: 13..82021.
Opis. Kulen Vakuf je najveće mjesto u Nacionalnom parku i od davnina predstavlja važno čvorište puteva. U vrijeme Rimskog carstva tuda je prolazila cesta koja je od Zadra povezivala rimske provincije Dalmaciju i Panoniju. Kasaba Džisr-i-kebir (tur. Veliki most) na rijeci Uni, kako se prvobitno nazivao današnji Kulen Vakuf, osnovana je podizanjem džamije sultana Ahmeda I (1603-1617). Mjesto neslužbeno mijenja ime u XVIII stoljeću od kada se prema vakifu1 naziva Palanka Mahmut paše Kulenovića, a u XIX stoljeću mjesto dobija današnji naziv Kulen Vakuf. Poslije Karlovačkog mirovnog ugovora 1699. godine, bosanski valija2 Halil-paša je proširio i utvrdio ovo mjesto. Grad je nastao na umjetno stvorenom otoku uz lijevu obalu rijeke Une, tako da je uz same gradske bedeme tekla rijeka Una i njen umjetno prokopani rukavac koji i danas postoji. Pored čvrstih bedema, ovaj grad je imao i vodeni odbrambeni pojas. Na gradskim bedemima su bila četvera vrata i dvije tabije3. Na istočnoj strani bedema bila je Horića tabija, a na zapadnoj strani Ćemalovića tabija. Jedna od glavnih gradskih vrata bila su do Une na velikom mostu, a druga pored gradske džamije Sultan Ahmeda koja se i danas tamo nalazi. Dvoje sporednih vrata su bila na istočnoj i zapadnoj strani grada, u neposrednoj blizini tabija. Austro-Ugarska monarhija je porušila zidine nakon okupacije 1878. godine. Izvor JP Nacionalni park Una

IZLET U KULEN VAKUF, SLAPOVI U MARTIN BRODU, TUNELI, RIJEKA UNAC, STARI GRAD OSTROVICA
Autor: GoPro Bosnia Datum objave: 14.9.2021.
Opis. GoPro Bosnia. GOPRO MAX 360 Don't Forget to like, comment, share and subscribe to my channel.

Pozitivna geografija - Kulen Vakuf
Autor: Zoran Bibanovic Datum objave: 5.11.2014.
Opis. Turisticki putopis

Kulen Vakuf, Čuvari Krajine RTRS/Кулен Вакуф, Чувари Крајине РТРС
Autor: Чувари Крајине, РТРС Datum objave: 13.3.2024.
Opis. Kulen Vakuf, Čuvari Krajine RTRS/Кулен Вакуф, Чувари Крајине РТРС аутор Милош Ернаут

Biciklom kroz Nacionalni park Una | Zemljom Dembelijom | Bihać | Prkosi | Vrtoče | Kulen Vakuf
Autor: Zoran Gajic - Offroad Gastro Cyclist Datum objave: 2.7.2023.
Opis. 80km po nacionalnom parku Una – od Vrtoča do Prkosa da vidimo Prkošku kulu koja je bila i tamnica, pa Prkoškim poljem pored crkve. Zatim spust u Ćukove kod Orašca ispod Dulibe kule, penjanje na Klišević do stare Kulenovića kule, obilazak starog pravoslavnog groblja Klišević, pa onda strmi spust stazom do Štrbačkog buka. Onda lagano cestom do Kulen Vakufa, penjanje do tvrđave Havala, snimanje Ostrovice, pa naporni povratak uzbrdo do Prkosa i Vrtoča… Cjelodnevna avantura, odlično gostoprimstvo u Kulen Vakufu! Una jedna jedina – ali ponovo naša pusta sela kud god da kreneš, ali kad nekoga tamo sretneš, nema boljeg domaćina… ----- 80 km through the Una National Park – from Vrtoče to Prkosi to see the Prkoški tower, which was also a dungeon, then through the Prkoško field next to the church. Then the descent to Ćukovi near Orašac below the Duliba tower, climbing Klišević to the old Kulenović tower, a tour of the old Orthodox cemetery Klišević, and then a steep descent along the path to Štrbački buk. Then an easy road to Kulen Vakuf, climbing to Havala fortress, filming Ostrovica, then a strenuous return uphill to Prkosi and Vrtoče... Full-day adventure, great hospitality at Kulen Vakuf! Una is the only one - but again our desolate villages wherever you go, but when you meet someone there, there is no better host...

Čovka

Stari grad Čovka

Čovka je bio posjed i tvrđava u srednjovjekovnoj Humskoj župi (kojoj je glavno naslje bio Ripač) izgrađena sjeveroistočno od današnjega mjesta Kulen Vakufa u Gornjem Pounju. Po položaju nalazila se upravo na granici prema župama Lapcu, Velikom Psetu i Nebljusima. Od Lapačke župe dijelila ju je Una, od Velikog Pseta šumovita gora Čava, koja na južnom kraju prelazi u planinu Osječenicu, a od Nebljuške župe visoki Ljutoč s Dulibom. Stoga je i Čovka zauzimala u jednom dijelu visoko planinsko tlo, a u onome prema Uni pitome ratarske zemlje, nekoliko stotina metara niže od visoravni. U spomenicima navode se kao područna sela na tom posjedu Sraka, Sračica, Gornje selo, Gočići i Stripar Gornji i Donji. Ona su ležala na nižoj zemlji uz Unu, gdje su danas Rajnovci i Orašac. Na njima su zapisane plemenite obitelji Vitanovići, Špirančići i Orlovići (Orlovci, Orlovčići; jedna grana Orlovića zvala se Orlovići Čovski). Iz dviju posljednjih potekli su visoki hrvatski upravni činovnici potkraj 15. i u toku 16. st. (Špirančić, banovac u Kninu oko 1500., Juraj Špirančić, knez ili župan humski oko 1460., Dujam Orlovčić, župan humski 1494., Gregor Orlovčić, kapetan senjski 1526., koji je vodio hrvatsku vojsku u boju na Mohačkom polju i ondje poginuo). Dio Čovke pripadao je i kralju, koji je ondje sagradio vrlo jaku tvrđavu, na visoku položaju iznad tjesnaca, kojim je vodila cesta s gornjih polja od Vrtoča, Lipe i Bjelaja ispod gore Čave na Unu kod Ostrovice. Prema svojem smještaju imala je osobitu važnost, jer je bila dio tvrđavnoga vijenca, koji su u gornjem Pounju i u sjevernom kraju Dinare sagradili kraljevi, da bude obrana od neprijatelja, koji je dolinom Unca i dobrim planinskim putovima lako mogao prodrijeti u Pounje i Pokrčje. U tom tvrđavnom vijencu bile su i jake utvrde u Ripču, Rmnju, Uncu, Srbu, Kninu i Labu, a njemu su pripadala i manja utvrđenja pojedinih plemića, kao što su u blizini Čovke bila u Lipi (Vranograč), Kliševiću, Orašcu, Teočaku, Bjelaju i Ostrovici. Pojedine od svojih tvrđava kraljevi su davali povremeno u zalog svojim dostojanstvenicima. Tako je Čovka neko vrijeme pripadala i Hermanu Celjskom, a poslije njega Nikoli Frankopanu (godine 1426 dao je krlaj Sigismund s jos ne­kim gradovima i Čovku Nikoli Frankopanu u za­log). U početku 16. st. Čovku je stekla jedna grana Orlovčića, koja je po njoj nosila i svoj plemićki pridjevak. Orlovići su bili zadnji gospodari grada, jer su Gornje Pounje s Čovkom Turci osvojili 1524. bez borbe, pošto su već prije toga mirnim putem stekli susjedni Vrliki Pset i Unac. Tvrđavu u Čovki ubrzo su napustili, te je i naselje ispod nje prešlo na zemljište u blizini, gdje je okolno stanovništvo, koje je primilo islam, nastanilo Ostrovicu, Kulen Vakuf i Orašac. Ostalo pučanstvo na tome području, koje je ispred Turaka ostavilo svoje domove, prebjeglo je u sjevernije sigurnije strane, osobito u okolinu Bihaća, gdje je u ondješnjem tvrđavnom vijencu našlo za neko vrijeme zaštite.
Kako je Čovka ostala pusta, kasnije nije više ni nastanjivana i ovaj je grad i kraj ostao napušten sve do kraja 17. stoljeca, kada se ovamo naseliše muslimani iz Like. Krajem toga stoljeća dosli su ovamo iz nepoznatog kraja i bezi Kulenovići. U Čovki je podignuta palanka i kula, u koju se na­selila jedna grana Kulenovića i dobila nadimak Čov­ke, kao nekada Orlovići. Palanka Čovka imala je svoju posadu, a bila je u sastavu Ostrovičke ka­petanije, kojom su zapovijedali kapetani iz obitelji Kulenovića. Ta je palanka napuštena iza 1791., kada je i kapetan prenio svoje sijelo iz Ostrovice na Prkose, selo udaljeno kojih 40 minuta od Čovke. Bezi Kulenovici Čovke ostali su u svojoj kuli sve do 1876. godine.
Samo jaki podori stare tvrđave pokazuju još i danas, gdje je ona stajala. Tu je sačuvano i njeno ime, koje su vjerno održali okolni starosjedioci koji su preuzeli novu islamsku vjeru.
Iz onoga naselja, koje je iz Čovke pred Turcima umaklo u bihaćku okolinu, prešlo je 1562. desetak obitelji (Orlovići, Babići, Šimanovići, Mavračići, Ardići, Pipići, Prebendari, Hercezi) pod Okić, gdje su naselili tada pustu Zdenčinu u današnjoj Hrvatskoj. Oni su svi dobili pridjevak Hrvati, koji imaju i danas. U taj novi kraj oni su donijeli ikavski govor i čakavsko narječje, koje su im potomci do danas donekle sačuvali. U tom govoru sastavljena je i listina, koju je glagoljicom napisao 1469. knez Juraj Špirančić u gradu Čovci.

IZVOR Hrvatska enciklopedija (HTML) 

Selo. Čovka je danas selo, do koga vodi cestica koja se odvaja od ceste Kulen-Vakuf – Bosanski Petrovac na de­snu stranu idući iz Kulen-Vakufa, blizu završnog sedmog kilometra. U tome selu vide se danas ostaci grada Čovke i Kulenovića kule, koja je iz­gorjela za vrijeme ustanka u Krajini. Vatru na toj kuli naložio je Jovica Zorić nadimka Šlji­var, kmet bega Kulenovića Čovke.

Predgorska stepenica Ostrovice

Ostrovica

Stari grad Ostrovica (Ostrovački grad)

Stari grad Ostrovica je velika srednjovjekovna fortifikacija na strmom brdu Ostrovica, iznad lijeve obale rijeke Une kod istoimenog naselja u blizini Kulen Vakufa (administrativno: Grad Bihać, Unsko-sanska županija, Bosna i Hercegovina).

​Povijesni pregled. Izgrađena najvjerojatnije tijekom 15. stoljeća na temeljima starije građevine iz  rimskog ili još ranijeg vremena, Ostrovica se nalazila u srednjovjekovnoj hrvatskoj župi Lapac i bila u posjedu krbavskih knezova Kurjakovića (kasnije Karlovići). Tim područjem gornjeg toka Une išao je važan prometni pravac u smjeru sjever-jug još iz vremena starih Rimljana, a strmo brdo bilo je idealno za izgradnju utvrde koja ga je nadzirala, tim više što je ispod nje bio razmjerno plitak dio rijeke koji je jahač na konju mogao pregaziti.
Prema nekim izvorima, gradina se u 15. i početkom 16. stoljeća, osim u rukama Kurjakovića, nalazila jedno vrijeme i u posjedu Frankopana, Jurja Mikulčića (koji je poginuo 1495.g.) te Ivana Keglevića. Stalna turska prijetnja koja je bila prisutna nakon propasti srednjovjekovnog Bosanskog Kraljevstva 1463. godine, dovela je naposljetku do pada Ostrovice pod osmansku vlast u prosincu/decembru 1523., i takvo se stanje održalo sve do 1878.
Na značaju je grad dobio nakon Karlovačkog mira 1699. godine. Kako se nalazila blizu i mletačke i austrijske granice, a uz to imala povoljan odbrambeni položaj, Ostrovici je dat veliki značaj. Zbog toga su stalno izvođeni radovi na njenom proširivanju i jačanju. Grad je opasan jakim bedmima, visokim do 10 metara. Pred bedemima je iskopan jarak širine 5 metara i dubine 3 metra. Na južnoj strani bedema nalazila se glavna kapija, a sporedna sa sjeverne strane bedema. Tvrđava se sastojala od četiri kule i dvije tabije.
Fortifikacija je služila je za smještaj vojne posade. Zapovjednik je u početku (16. i dio 17. stoljeća) bio u rangu dizdara (službeno se titulirao kao bašaga), a kasnije kapetana. Veće proširenje objekta uslijedilo je u vrijeme sultana Ahmeda I., koji je vladao Osmanskim Carstvom početkom 17. stoljeća. Današnje dimenzije građevina je dobila početkom 18. stoljeća, a one iznose 117 metara u dužinu i 83 metra u širinu. 
Stari grad Ostrovica bila je kroz dobar dio dugogodišnje osmanske uprave sjedište Kapetanije Stara Ostrovica, odn. Ostrovičke kapetanije (osnovane u prvim godinama 18. stoljeća), koja se prostirala s obje strane gornjeg toka rijeke Une i u čijem su sastavu još bila manja utvrđenja Orašac, Havala, Džisri-kebir (današnji Kulen Vakuf), Čovka i Donji Lapac. Kapetansku dužnost vršili su niz godina članovi bosanske begovske obitelji  Kulenović. Poslije oslobađanja Donjeg Lapca od turske vlasti i pomicanja hrvatsko-bosanske granice u neposrednu blizinu Ostrovice, kapetansko sjedište je premješteno dublje u pozadinu, u naselje Prkose, koje se nalazi sjeveroistočno od Kulen Vakufa. I nakon austrougarskog zaposjedanja Bosne i Hercegovine 1878. godine, Ostrovica je ostala u njenom sastavu.
Ostrovica, Kulen Vakuf i Orašac su u ratu 1714,-1718,, imale 989 ljudi, a nakon zaključenog mira 561 nefera. Već naredne 1720. godine njihov broj je uvećan za 428. ljudi. Vojna posada se nalazila u Ostrovici sve do 1878. godine.
​Nakon Prvog svjetskog rata Ostrovica je ostala u bosanskohercegovačkim okvirima, te ušla najprije u sastav Države Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevine Jugoslavije i SFRJ. Nalazi se na području koje je 2008. god. proglašeno za Nacionalni park Una.
U novije vrijeme vrše se građevinski radovi na sanaciji i restauraciji nekih dijelova ruševnog starog zdanja (ulazna vrata, sjeverna kula), kako bi se ono što više turistički valoriziralo, jer se nalazi u sklopu Nacionalnog parka "Una".
Proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine 

IZVORI Stari grad Ostrovica. Wikipedija (hr)
KREŠEVLJAKOVIĆ, Hamdija: Kulen Vakuf. U: Izabrana djela II. Sarajevo 1991
KREŠEVLJAKOVIĆ, Hamdija: Gradovi u Bosni iHercegovini. U: Izabrana djela,II. Sarajevo 1991.

Stari prikaz Kulen Vakufa na obali rijeke Une i njegovi dviju tvrđava Ostrovice (lijevo) i Havale (desno).

Stari grad Ostrovica / Ostrovica / Kulen Vakuf / Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine
Autor: Beauty of Krajina Datum objave: 15.6.2020.
Opis. Stari grad Ostrovica je velika fortifikovana građevina na strmom brdu koje se nadvija nad lijevom obalom gornjeg toka rijeke Une kod naselja Ostrovica, nedaleko Kulen Vakufa, u općini Bihać, Bosna i Hercegovina. Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Pominje se u 15. vijeku kao posjed hrvatske vlasteoske familije Kurjaković. Vjerovatno je izgrađena na temeljima koji potiču još iz antičkog perioda. U srednjem vijeku se nalazila u hrvatskoj župi Lapac. Osim Kurjakovićima, pripadala je neko vrijeme Frankopanima, Jurju Mikulčiću, Ivanu Kegleviću, a nakon zauzimanja od strane Osmanlija i Kulenovićima. Osvajanjem srednjevjekovnog bosanskog kraljevstva 1463. godine, Osmanlije su pojačale pritisak na hrvatska područja, pa tako i na Ostrovicu. Zauzeli su je u decembru 1523. godine i pripojili bosanskom pašaluku. U sastavu Osmanlijskog carstva ostala je sve do 1878. godine, kada dolazi pod upravu Habsburške monarhije. Za vrijeme vladavine Osmanlija fortifikacija je proširena i ojačana, i u njoj je boravila vojna posada. U prvo vrijeme njome je komandovao dizdar (16. i 17. vijek), a od kraja 17. vijeka kapetan, te je bila sjedište Kapetanije Stara Ostrovica. U sastavu te kapetanije bila su još manja utvrđenja Orašac, Havala, Džisri-kebir (današnji Kulen Vakuf), Čovka i Donji Lapac. Kapetansku funkciju obavljali su dug niz godina pripadnici bosanske begovske porodice Kulenović. Kasnije, kad je Donji Lapac potpao pod habsburšku upravu i vraćen u okvire Hrvatske, sjedište kapetanije je premješteno u utvrđenje Prkose, kako se ne bi nalazilo preblizu granice. Bedemi ostrovičke tvrđave prošireni su i ojačani nekoliko puta, najviše početkom 17. vijeka za vladavine sultana Ahmeda I., te u 18. vijeku, kada dobivaju današnji oblik. Njihove su dimenzije 117 metara u dužinu i 83 metra u širinu. Nakon Prvog svjetskog rata Ostrovica je ostala u bosansko-hercegovačkim okvirima, te ušla najprije u sastav Države Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevine Jugoslavije i SFRJ. Nalazi se na području koje je 2008. god. proglašeno za Nacionalni park Una. U novijem periodu na njoj se povremeno vrše sanacijski i rekonstrukcijski radovi, kako bi bila turistički atraktivnija. #ostrovica #ostrovackigrad #starigradostrovica #kulenvakuf #nacionalniparkuna #krajina #nature #bosanskakrajina   / bih.krajina   Regija: BiH Zapadna Bosna Entitet: Federacija BiH Kanton: Unsko-sanski Općina/Grad: Kulen Vakuf Geografske koordinate: 44°34′00″N 16°04′00″E Video: Kemal Hasanagić Montaža: Kemal Hasanagić   / kemal-hasanagic-3857676a   http://www.web-graf.net/

Izgubljeni gradovi : Ostrovica, Kulen Vakuf (BiH)
Autor: Wild Balkans Datum objave: 3.8.2022.
Opis. Stari grad Ostrovica, velika srednjovjekovna fortifikacija na strmom brdu iznad lijeve obale rijeke Une kod istoimenog naselja u blizini Kulen Vakufa, općina Bihać, Unsko-sanska županija, Bosna i Hercegovina. Izgrađena najvjerojatnije tijekom 15. stoljeća na temeljima starije građevine iz rimskog ili još ranijeg vremena, Ostrovica se nalazila u hrvatskoj župi Lapac i bila u posjedu krbavskih knezova Kurjakovića (kasnije Karlovići). Tim područjem gornjeg toka Une išao je važan prometni pravac u smjeru sjever-jug još iz vremena starih Rimljana, a strmo brdo bilo je idealno za izgradnju utvrde koja ga je nadzirala, tim više što je ispod nje bio razmjerno plitak dio rijeke koji je jahač na konju mogao pregaziti. Prema nekim izvorima, gradina se u 15. i početkom 16. stoljeća, osim u rukama Kurjakovića, nalazila jedno vrijeme i u posjedu Frankopana, Jurja Mikulčića (koji je poginuo 1495.g.) te Ivana Keglevića. Stalna turska prijetnja koja je bila prisutna nakon propasti srednjovjekovnog Bosanskog kraljevstva 1463. godine, dovela je naposljetku do pada Ostrovice pod osmansku vlast u prosincu 1523., i takvo se stanje održalo sve do 1878. Poslije oslobađanja Donjeg Lapca od turske vlasti i pomicanja hrvatsko-bosanske granice u neposrednu blizinu Ostrovice, kapetansko sjedište je premješteno dublje u pozadinu, u naselje Prkose, koje se nalazi sjeveroistočno od Kulen Vakufa. I nakon austrougarskog zaposjedanja Bosne i Hercegovine 1878. godine, Ostrovica je ostala u njenom sastavu. U novije vrijeme vrše se građevinski radovi na sanaciji i restauraciji nekih dijelova ruševnog starog zdanja (ulazna vrata, sjeverna kula), kako bi se ono što više turistički valoriziralo, jer se nalazi u sklopu Nacionalnog parka "Una".

Stari grad Havala

Nasuprot Ostrovice, preko doline rijeke Une u kojoj se smjestio Kulen Vakuf, nalaze se ruševine stare utvrde Havala. Sagrađena je oko polovine 17. stoljeća, a pretpostavlja se da je utvrdu izgradio Sultan Ahmed III. Ovu obrambenu utvrdu činili su kameni ulaz i jedna tabija, a istočna strana mu je opasana zidom visokim 5 m i debelim do 1 metar. Iznad glavnog ulaza nalazio se mesdžid, o čemu svjedoči još uvijek vidljivi mihrab, a lijevo od ulaza nalazile su se dvije kule. Havala je kroz stoljeća bila strateški vrlo važna utvrda iz koje se nadzirao most preko rijeke Une i cijeli Kulen Vakuf (ranije Džisr-i-kebir – Veliki most), kao i putna komunikacija na desnoj strani rijeke koja je povezivala Liku i Dalmaciju s ostalim destinacijama u regiji i šire. Zapadno od Havale nalazi se muslimansko mezarje (groblje) s mezarom (grobom) Smailbega Kulenovića, jednog od dizdara (zapovjednika) Havale. Mezari su izgrađeni u obliku sarkofaga sa dva nišana (nadgrobna spomenika) i kao mnogi stari nadgrobni spomenici ovog područja izgrađeni su od domaćeg kamena bihacita koji je veoma dugotrajan, te vrlo pogodan za klesanje. Iako se ne održavaju, natpisi na njima dobro su vidljivi i danas, a pisani su arapskim slovima i turskim jezikom.

Stari grad Havala - Kulen Vakuf - 2017/1
Autor: Web-Graf.net Datum objave: 26.8.2017.
Opis. Havala Nasuprot Ostrovice, preko doline rijeke Une u kojoj se smjestio Kulen Vakuf, nalaze se ruševine stare utvrde Havala. Sagrađena je oko polovine XVII stoljeća, a predpostavlja se da je utvrdu izgradio Sultan Ahmed III. Ovu odbrambenu utvrdu činili su kameni ulaz i jedna tabija1, a istočna strana mu je opasana zidom visokim 5 m i debelim do 1 metar. Iznad glavnog ulaza nalazio se mesdžid2, o čemu svjedoči još uvijek vidljivi mihrab3, a lijevo od ulaza nalazile su se dvije kule. Havala je kroz stoljeća bila strateški vrlo važna utvrda iz koje se nadzirao most preko rijeke Une i cijeli Kulen Vakuf (ranije Džisr-i-kebir – Veliki most), kao i putna komunikacija na desnoj strani rijeke koja je povezivala Liku i Dalmaciju sa ostalim destinacijama u regiji i šire. Zapadno od Havale nalazi se muslimansko mezarje (groblje) sa mezarom (grobom) Smailbega Kulenovića, jednog od dizdara (zapovjednika) Havale. Mezari su izgrađeni u obliku sarkofaga sa dva nišana (nadgrobna spomenika) i kao mnogi stari nadgrobni spomenici ovog područja izgrađeni su od domaćeg kamena bihacita koji je veoma dugotrajan, te vrlo pogodan za klesanje. Iako se ne održavaju, natpisi na njima dobro su vidljivi i danas, a pisani su arapskim slovima i turskim jezikom. 1 - Tabija - arabizam koji označava utvrdu ili mjesto za smještaj vojske 2 - Mesdžid – mjesto (hram) za molitvu u islamu 3 - Mihrab (arapski محراب) - predstavlja nišu u zidu džamije koja je usmjerena u pravcu Kible (Kabe u Meki) kojoj su muslimani okrenuti za vrijeme molitvi. Za vrijeme zajedničkih molitvi u džamiji, imam stoji u mihrabu dok se ostali vjernici koji klanjaju nalaze iza njega.

Havala tvrđava - Kulen Vakuf - Bosna i Hercegovina (Havala Fortress - Bosnia and Herzegovina)
Autor: bhmap Datum objave: 25.6.2021.
Opis. Nasuprot Ostrovice, preko doline rijeke Une u kojoj se smjestio Kulen Vakuf, nalaze se ruševine stare utvrde Havala. Sagrađena je oko polovine 17. stoljeća, a pretpostavlja se da je utvrdu izgradio Sultan Ahmed II. Ovu odbrambenu utvrdu činili su kameni ulaz i jedna tabija, a istočna strana mu je opasana zidom visokim 5 m i debelim do 1 m. Havala je kroz stoljeća bila strateški vrlo važna utvrda iz koje se nadzirao most preko rijeke Une i cijeli Kulen Vakuf kao i putna komunikacija na desnoj strani rijeke. (English) Opposite to Ostrovica, across the valley of the river Una where Kulen Vakuf is located, are the ruins of the old fortress Havala. It was built around the middle of the 17th century and is believed to have been built by Sultan Ahmed II. This defensive fortification consisted of a stone entrance and a bastion, and its eastern side was surrounded by a wall 5 m high and up to 1 m thick. For centuries, Havala was a strategically very important fortress from which the bridge over the Una River and the entire Kulen Vakuf were monitored, as well as the road communication on the right side of the river.

Martin Brod

Kulturista ep.112 - Martin Brod
Autor: Kulturista / Coolturista Datum objave: 14.10.2022.

Martin Brod - mjesto dobre hrane i domaćina
Autor: RTRS vijesti Datum objave: 25.4.2021.
Web: https://www.rtrs.tv Facebook: https://www.facebook.com/rtrs.portal Twitter: https://twitter.com/RTRSvijesti

PUTOKAZI - Martin Brod
Autor: Banjalučka Hronika Datum objave: 18.6.2018.
Opis. Tamo gdje se ljube Unac i Una, na 20-om kilometru od Drvara, smjestio se Martin Brod. Poznat je po prirodnim ljepotama, naročito po istoimenom vodopadu. Naše priču započnjemo legendom o tome kako je u stvari ovo prelijepo mjesto dobilo ime.

IZVORI I LITERATURA

---

BOGNAR, Andrija: The Upper Part of the Una River Valley Between Martin Brod and Pritoka - Geomorphological Characteristics. Izvorni znanstveni članak. Hrvatski geografski glasnik, Vol. 67. No. 2., 2005. (PDF)

• Sažetak. The Una River Valley has complex characteristics defined by the interchange of gorges, basins and valley extensions. The river has adapted itself to the primary geologic structure and to the activity of tectonic movements. The longitudinal profile of the river is the result of numerous rapids, cascades and waterfalls, the formation of which is connected with calcareous sinter accumulation. Morphogenetic analysis has shown that a series of very attractive and strange relief forms is being formed in the riverbed of the River Una such as calcareous sinter barriers, sinter riverbeds, calcareous sinter islands and caves.

LEPIRICA, Alen: Geoekološke značajke doline gornjeg toka Une od Martin Broda do Pritoke. Izvorni znanstveni članak. Hrvatski geografski glasnik, Vol. 68. No. 2., 2006. (PDF)

• Sažetak. Gornja dolina Une po svojim specifičnim i atraktivnim prirodnim značajkama već odavno zaslužuje epitet zaštičenog područja. Zbog toga je u posljednje vrijeme pokrenuta procedura proglašenja Nacionalnog parka "Una". U ovome radu na temelju predhodnih terenskih opservacija i izvršenog geomorfološkog kartiranja provedeno je geoekološko vrednovanje reljefnih oblika metodom indeksa rekreacijskog potencijala. Time je s prostorno-planerskog stanovišta omogućena daljnja valorizacija područja. Istaknute su smjernice buduće namjene prostora NP “Una” (zoniranje, regionalno povezivanje) i prirodne predispozicije za razvoj određenih vidova turizma i rekreacije. Posebno su naglašene neophodne mjere zaštite kojima bi se otklonili sadašnji negativni antropogeni utjecaji u gornjem poriječju Une.

H.: Tvrđava Orašac, postojbina Budaline Taleta. Radio Sarajevo portal, 8.12.2019.