 |
|
|
-
-
|
ŠTO VIDJETI I POSJETITI? Planine: Lovćen |
| Reljef |
-
| Klima |
-
-
|
TEKST |
|
Stjepan (Stefan) Zanović
Budva, 18.2.1751. – Amsterdam 25.5.1786. Zanović, rođen u Budvi, od roda Paštrovića, izdanak je budvanske obitelji koja je djelovala u Boki i Mlecima. Brat Miroslava Zanovića. Zbog kockanja, raskalašena života i bezvjerstva bio je 1769. zajedno s bratom Primislavom istjeran iz Venecije, pa je idućih godina, putujući po Europi i europskim dvorovima lažno se predstavljao kao albanski (nasljednik albanskoga junaka Skenderbega) i crnogorski knez (Šćepan Mali), ili litavski vojvoda. Nerijetko je bio praćen skandalima. Manipulacijama je stekao mnogo novca, ali i izazvao teške međudržavne sporove (na primjer između Nizozemske i Venecije). Bio je mason i zajedno je s bratom Primislavom bio primljen u lyonsku ložu Sretan susret (L’Heureuse rencontre). Bavio se filozofijom i književnošću. Izdao je nekoliko pjesničkih zbirki i djela u kojima daje svoja opažanja o mjestima i ljudima koje je upoznao za svojih putovanja: Različita djela (Opere diverse, 1773), Poezija (Poesie, 1773), Turska pisma (Lettere Turche, 1776), Politička sudbina Poljske (Le Destin politique de la Pologne, 1778), Poezija i filozofija jednoga Turčina (La Poésie et la philosophie d’un Turc, 1779), Veliki Kastriot od Albanije: povijest (Le Grand Castriotto d’Albanie: histoire, 1779), Izabrana djela princa Kastriota od Albanije (Œuvres choisies du Prince Castriotto d’Albanie, 1782), Misli Stjepana-Hanibala staroga pastira od Albanije(Pensées de Stiepan-Annibale vieux berger d’Albanie, 1784). Dopisivao se s Ruđerom Boškovićem te u Parizu kretao u krugu francuskih enciklopedista (Voltaire, Rousseau). Pisao je na francuskom i talijanskom jeziku. U Nizozemskoj je 1772.–73. s bratom Primislavom sudjelovao u velikoj prijevari jedne od vodećih amsterdamskih trgovačkih kuća pa ih je, na nizozemski pritisak, Venecija 1778. javno osudila. Našavši se u nizozemskom zatočeništvu pod teškim optužbama i izvjesnom smrtnom presudom, izvršio je samoubojstvo. PROČTAJ VIŠE Pavel A. Rovinski: Stjepan Anibal Zanović, avanturista 18. stoljeća, na Montenegrina.net |
Manastir Stanjevići
|
Manastir Stanjevići je manastir Mitropolije crnogorsko-primorske SPC iz 1338. godine. Manastir se nalazi pored sela Pobori u općini Budva, na 600 metara nadmorske visine. Kao ktitor manastira spominje se veliki vojvoda Nikola Stanjević. Negov otac vojvoda Đurađ Ćurašević Crnojević, djed Ivana Crnojevića, podigao je rezidenciju na mjestu današnjeg manastira, a na brdu Đurđevac vojno utvrđenje s hramom posvećenim Svetom Georgiju.
Nakon turskih upada u Cetinje 1714. godine, vladika Danilo prelazi u Stanjeviće. Po povratku iz Rusije sagradio je hram koji je posvetio Svetoj Trojici a nekadašnju utvrdu Crnojevića je obnovio i pretvorio u manastirski konak 1724. godine. Poslije njegovog povratka na Cetinje izvjestan broj monaha ostaje u Stanjevićima. Izvjesne popravke i dogradnju manastirskog kompleksa obavlja mitropolit Sava Petrović. 1780. godine u manastiru je otvorena sveštenička škola, koju je pohađao i Sveti Petar Cetinjski. Godine 1839. godine manastir Stanjevići je ustupljen Austriji i od tada počinje proces njegovog opadanja i zapuštanja, Godine 1994. godine započeta je obnova manastirskog kompleksa. WIKIPEDIJA: Manastir Stanjevići KOORDINATE: 42.334919, 18.830367 
Manastir Stanjevići
Autor fotografije: Танович; Wikipedija |
Sava Petrović i manastir Stanjevići
Dana 7.3.1781. umro je u svojoj rezidenciji u Stanjevićima crnogorski vladika i gospodar Sava Petrović. Rođen je u Njegušima 1700. Crkvenu i državnu vlast obavljao je od 1735. do 1761. Bio je pomoćnik vladike Danila od 1719. do 1735. Učvrstio je samostalnost Crnogorske mitropolije, odnosno vladikata. Iako manje borben i poduzetan u odnosu na druge crnogorske vladike, Sava Petrović uspješno je održavao Crnu Goru, ukliještenu između neprijateljskog Otomanskog carstva i nenaklonjene Venecije, i nastavio održavati veze s Rusijom koje je uspostavio vladika Danilo. Posmrtni ostaci vladike Save Petrovića prenijeti su na Cetinje nakon prodaje manastira Stanjevići Austriji. Đurđevac
Đurđevac ili Stefanica je nekadašnja tvrđava na teritoriji Pobora, iznad Budve. Prvi put se spominje 1424. godine. U Vučitrnu je 1426. godine potpisan ugovor izmedu Đurađa Brankovića i Mlečana, u kome se kaže da je tvrđavu Đurđevac podigao Stefanica, sin Đurđa Đuraša (djeda Ivana Crnojevića). Po ovim ugovorima tvrđavu je trebalo rušiti jer se nalazila terenu Mlečana. Đurđevac je čini se, srušen tek 1435. godine. U 16. stoljeću spominje se crkva na Đurđevcu, koja je vjerojatno već u 15. stoljeću postojala zajedno sa zamkom i utvrdama. Kako izgleda, Đurđevac je pored vojnog imao i naglašen stambeni karakter. Pristup utvrđenju je sa sjeverne strane od manastira Stanjevići, uz vrlo strmu liticu. Po ostacima na terenu može se zaključiti da je Đurđevac bio samo manji utvrđen zamak. Danas je utvrdenje u ruševnom stanju i samo na nekim mjestima se mogu identificirati ostaci obrambenih zidova kao i jedne kule na najvišoj točci. Unutar utvrđenja nalili su se i ostaci manje jednobrodne crkve posvećene Svetom Đorđu (hrv., Juraj), podignute između 1424. i 1425. godine, po kojoj je možda utvrđenje i dobilo ime. Crkva je obnovljena 2017. godine. IZVORI I LITERATURA LUKETIĆ, Miroslav: Đurđevac - srednjovjekovno utvrđenje Crnojevića. Cetinje: Zavod za zaštitu spomenika kulture SR Crne Gore; Titograd, 1965. MIJATOVIĆ, Pavle; KOVAČEVIĆ, Mirko: Gradovi i utvrđenja u Crnoj Gori. Beograd, Ulcinj, 1975. WIKIPEDIJA: Đurđevac 
Ostaci crkvice na Đurđevcu
Autor: V. Radunović |
Svi materijali (tekstualni, kartografski, fotografski, audio i video) kojih je isključivi autor DINARSKO GORJE mogu se slobodno preuzimati, bez ikakvih dodatnih uvjeta. Radi se o materijalima na stranici uz koje nije posebno navedeno tko je njihov izvor ili se iz samog sadržaja to ne vidi. Ukoliko želite koristiti pojedine sadržaje sa stranice, a u dvojbi ste o njihovu porijeklu, molimo da kontaktirate DINARSKO GORJE.
|
|