---

BOSNA I HERCEGOVINA > Bosna > Bugojanski kraj

Bugojanski kraj

O kraju

Uvod

Ime kraja, etimologija

Geografija/zemljopis kraja

Reljef

Geologija

Klima

Hidrologija – vode (rijeke i jezera)

Priroda

Prirodna baština

Biljni svijet - flora

Životinjski svijet - fauna

Zaštita prirode i ekologija

Stanovništvo i naselja

Povijesni / historijski pregled

Kulturno-povijesna baština

Tradicionalne aktivnosti i narodna baština

Tradicionalna gastronomija – jela i pića

Turizam

Priče iz kraja …

Vodič po kraju

Praktične informacije

Aktivnosti

Kada boraviti u kraju?

Pješačenje i planinarenje

Slobodno penjanje i alpinizam

Biciklizam – brdski i klasični

Aktivnosti na vodi

Aktivnosti u zraku

Boravak u kraju

Kako doći?

Smještaj

Ugostiteljski objekti i usluge

Vremenska situacija / Vremenske prilike

Prometna situacija / Saobraćajne prilike

Upozorenja i sigurnost

Izvori

Uvod

---

-

ENGLISH SUMMARY: Bugojno Region

-

---

-

ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI​​:

Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj na području Bjelopoljskog kraja

Oglašavajte ovdje:

• lokalnu ponudu,
• usluge i servise
• smještaj
• gastronomsku ponudu
• lokalne proizvode
• turističku ponudu
• aktivnosti na otvorenom i dr.

ZEMLJOPIS

---

STANOVNIŠTVO I NASELJA

---

​Filmovi o Bugojnu, BiH, SFRJ 1985 g 1990 g x26 
Datum objave: 10.12.2015. Postavio: Jasmin M.

Tito u našem kraju - Bugojno
Datum objave: 3.6.2015. Postavio: Jugoslovenski Komunist

Po kraju 

Bugojno

Čipuljić je bivše samostalno naseljeno mjesto s područja današnje općine Bugojno. Za vrijeme socijalističke BiH ovo je naselje pripojeno naseljenom mjestu Bugojno.
27.5.1992. godine Srbi su napustili svoje domove i povukli se iz mjesta, bježeći od napadnih djelovanja hrvatske bojne Frankopan i ostalih postrojbi HVO. Srbi iz Čipuljića i Bugojna otišli su prema Kupresu preko Mandalca, Garačkih podova i Stožera. U tjednima poslije dogodili su se zločini nad srpskim civilima. Troje izmasakriranih Hrvata, nađeno je u Čipuljiću gdje su vjerojatno dovezeni, a ubijeni u selu Vrpeć (Vrpeć je stradao u bošnjačko-hrvatskom sukobu; tijekom bitke za Bugojno, kuće i gospodarske zgrade Hrvata su spaljene ili minirane). U lipnju 2011. u Čipuljiću je pronađeno tijelo iz skupine nestalih bugojanskih Hrvata.
Znamenitosti. Na predjelu Crkvina (Gradine) u Čipuljiću nalazi se starokršćanska bazilika s kasnoantičkim naseljem.
IZVOR  Čipuljić. Wikipedija (hr)

PROČITAJ VIŠE
BUSULADŽIĆ, Adnan: Antički kameni spomenik s lokaliteta Čipuljić kod Bugojna. ​Izvorni znanstveni članak. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu , Vol. 48 No. 1, 2015. ​(PDF)

• Sažetak. Tijekom izvođenja zemljišnih radova na lokalitetu Čipuljić kod Bugojna u središnjoj Bosni pronađen je kameni ulomak (T.1; T. 2) koji se može interpretirati na različite načine. Radi se o vrlo bogato dekoriranom kamenom bloku. Na prednjoj strani su vidljivi vrlo bogati prikazi palmete, te po jedna manja rozeta sa svake strane, od kojih je jedna oštećena. Ispod palmete, nalaze se ukrasi u obliku stiliziranog akantovog lišća. Na stražnjoj strani očuvanog dijela bloka vidljivi su ostaci dviju nasuprot postavljenih grančica i trokutastog zabata. Može se pretpostaviti da je prostor ispod zabata bio predviđen za neku centralnu predstavu, figuru ili nešto slično. Ranokršćanska crkva i ranosrednjovjekovna nekropola pronađene na lokalitetu Čipuljić, povezuju kameni spomenik s istim nalazištem. Kameni floralni ulomak ostavlja vrlo realnu mogućnost da je riječ o dijelu sepulkralnog spomenika, koji je kasnije postao ugradbeni element nekog drugog kasnoantičkog objekta, moguće u kršćanskom kontekstu. Na ovaj sakralni sadržaj na istom lokalitetu se nadovezala i ranosrednjovjekovna nekropola.

ŠKEGRO, Ante: Prikazi: Veljko Paškvalin. Kršćanstvo kasne antike u zaleđu Salone i Narone. Arheološka istraživanja kasnoantičkog kršćanstva u Bosni i Hercegovini, str. 210. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 3.s., XXXVI 205-212. (2003) (PDF)
ŠAGOLJ, Zoran: ​'Slobodna' u Vučićevom rodnom kraju: 'Hrvati su nam zapalili selo i vatrom ispisali veliko U'. Slobodna Dalmacija, 15.2.2018.P

Moje ovce pasu na livadi predsjednika Vučića
Datum objave: 21.12.2021. Autor: Srećko Stipović
Opis: Nedo Milutinović iz Bugojna ovčarstvom se bavi sedamdeset godina. On i danas uživa uz svoje stado i kada je lijepo vrijeme s njim provede cijeli dan. Zdravlje ga odlično služi a rakiju nikada nije pio. Nedo ima 88. godina a njegova baba po majci živjela je 115 godina. Nedo se nada da će je nadživjeti. Pokazao nam je livadu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića po kojoj pasu Nedine ovce. Vučić je rođen u Čipuljiću kod Bugojna gdje gradi i vikendicu. Prije rata bio je među najbogatijim Bugojancima a ni danas nije sirotinja. Sve zahvaljuje stalnom i predanom radu iako broj 88 godina. Tvrdi ovaj starina kada su prije rata poljoprivredne zadruge propadale, on i njegova braća opstali su i sačuvali svoje blago. Više o ovom starini pogledajte u video prilogu.

Gradina Pod

Pod (Bugojno) je prapovijesno naselje, tvrđava i arheološki lokalitet u općini Bugojno. Pod je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.

Lokacija. Leži na padini koja se odvaja od planine Koprivnice i opasuje Bugojno i ovaj dio Skopskog polja sa sjeverne strane. Naselje je nastalo na južnom rubu te prostrane terase, oko 40 m iznad korita rječice Poričnice, lijeve pritoke Vrbasa. Lokalitet je iznad magistralne ceste, koja iz Bugojna vodi ka Gornjem Vakufu, u naselju Čipuljić, danas sastavnom dijelu Bugojna.

Arheologija. Carl Patsch prvi je 1895. godine zabilježio ovaj lokalitet. Od 1957. - 1984. godine, lokalitet su sistematski istraživali arheolozi Jozo Petrović, Zdravko Marić i Borivoj Čović iz Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Pokretni arheološki materijal s iskopavanja nalazi se u Zemaljskom muzeju. Život na lokalitetu Pod trajao je od eneolitika (bakrenog doba) 2500./1700. godine prije naše ere, a nastavio se u ranom brončanom dobu. Zatim je nastupio prekid i ponovno naseljavanje u vrijeme Ilira, u kasnom brončanom dobu i tijekom starijeg i mlađeg željeznog doba do prijelaza iz 4. u 3. stoljeće prije naše ere. Iz rimskog doba otkrivena je oveća ukopana jama.

Naselje iz doba eneolitika. Naselje je bez obrambenog bedema, s poluzemunicama male površine. Na temelju keramičkog materijala datira se u vrijeme oko 2500. godine p.n.e. Stanovnici su pripadali Vučedolskoj kulturnoj grupi. U narednih 400 godina nastao je prekid u naseljavanju.

Naselje ranog brončanog doba - Pod A. Naredni period života u naselju tokom ranog brončanog doba trajao je oko 400 godina i dijeli se na naselje Pod A-1, koje je trajalo od oko 2000. do 1850. godine i Pod A-2, s trajanjem od 1850. do 1600. godine prije nove ere. Naselje je pripadalo malobrojnoj društvenoj skupini, od desetak do dvadesetak obitelji, koja se bavila najvjerojatnije stočarstvom. Kako je nađeno nekoliko manjih, ukrasnih predmeta od brončanog lima i žice, fragment pincete, nekoliko sitnih grumenova bronce, te posudica za koju se smatra da bi mogla služiti za taljenje rude - pretpostavlja se da su rudimentarno poznavali metalurgiju.
Od pokretnih nalaza najbrojniji je keramički materijal (lonci, krčazi, duboke zdjele, konične zdjele, dijelovi cijediljki) ukrašen udubljenjima izvedenim utiskivanjem prsta i aplicirane plastične vrpce. Opet je nastao prekid u naseljavanju u trajanju od 600 godina.

Naselje kasnog brončanog doba - Pod B. Prema nalazima i stratigrafiji, na Podu se opet formiralo naselje oko 1050. godine i traje do kraja 8. stoljeća (750./725. godine) prije naše ere. U ovoj fazi postojao je obrambeni bedem na lako pristupačnim dijelovima gradine, koji je uništen gradnjom masivnog zemljanog bedema i šanca u sljedećoj fazi naselja Pod C. Prostor gradine, oko 5500 m2, izgrađen je primjenom ortogonalnog rasporeda kuća i prostora za kretanje između njih, sa dvije glavne komunikacije, popločane kamenom ili šljunkom.
Kuće su većinom bile dvodjelne. Manja prostorija imala je podnicu na nešto višoj razini od druge, veće prostorije. U većoj prostoriji su bile "klupe" duž jednog ili oba duža zida. Na njima su bile ugrađene peći s kalotama, obično jedna veća ili dvije do tri manje. Pored njih bile su i pokretne peći. Podnice i "klupe" građene su od debljeg sloja čvrsto nabijene pjeskovite zemlje ili gline.
Keramika je ukrašena geometrijskim likovima. Osnovne odlike ovog stila su: tektonska povezanost ukrasa i oblika po određenim kanonima, stroga simetričnost i apstraktni geometrizam, tj. nedostatak prikaza iz realnog svijeta.
Nalazom kalupa za srpove dokumentirana je lokalna proizvodnja srpova. Pored toga, nađeno je jedno brončano dlijeto, te lonac s ostacima od taljenja željezne rude limonita. Od nakita pronađen je brončani prsten sa sprilanim završecima. 

Željezno doba, Pod C,D. Razdoblje željeznog doba obuhvaća pet faza naselja na Podu. Ovo razdoblje traje kontinuirano od oko 750.(725.) godine do prijelaza iz 4. u 3. stoljeće prije naše ere. Sastoji se iz 5 faza. Život u naselju je kontinuirano tekao dalje jer su u najstarijem sloju faze Pod C pojavljuju neki od keramičkih oblika iz faze Pod B, tj. kasnog brončanog doba. Kompaktni sloj iz željeznog doba na Podu ima dva izrazita stambena horizonta sa značajnim inovacijama u organizaciji naselja, obrambenom sustavu i karakteristikama pokretnog inventara od keramike i metala.
Prvi željezni predmeti bili su importirani, ali od 8. stoljeća počinje eksploatacija domaćih željeznih nalazišta i izvoz željeznih predmeta na glasinačko područje i u Hercegovinu. Oružje od željeza nije predstavljalo neku posebnu prednost u odnosu na ono od bronce, ali su pristupačnost željezne rude i masovna proizvodnja doveli do masovnog naoružavanja. Željezno doba donijelo je prednost krajevima koji su raspolagali pristupačnim nalazištima željezne rude, kakva je bila i srednja Bosna, a rudarstvo i metalurgija postali su bitna snaga ukupnog progresa.
Ekonomski napredak doveo je i do socijalnog raslojavanja s jedne i do međuplemenskog povezivanja sa druge strane pa je tako nastala velika plemenska zajednica Desidijata.  Poseban sloj u ovoj zajednici, kao i na glasinačkom području, bio je sloj ratnika, koji je bio snažan oslonac plemenske aristokratije, kojoj je na čelu stajao knez svih Desidijata. Rezultat toga je uspostavljanje snažne hijerarhije, koja će na kraju omogućiti Batonu da se dugi niz godina suprostavlja Rimu u osvajanjima ilirskih zemalja.
Na gradini Pod je nađen najstariji pisani spomenik na teritoriju Bosne i Hercegovine, a riječ je o vazi iz VI stoljeća p.n.e. s natpisom na etrursko-umrijskom jeziku. Čuva se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Radi se o prepisu posvećenom bogovima Janu i Juturni. Ovi slovni znaci urezivali su se i na druge posude. Njihova pojava svjedoči o čvrstim i trajnim vezama naselja Pod sa grčkim kolonijama na jugu i etrurskim naseljima na sjeveru Italije. Temelj tih veza je dobro uređena trgovina. Uz razvijenu zanatsku proizvodnju, sposobni stanovnici stvorili su malo, ali izvrsno organizirano naselje, dobro utvrđeno, s pravilnim rasporedom kuća, s uskim uličicama koje su se održavale po strogim komunalnim zakonima, i na kraju sa trgom i podgrađem. Nije se radilo o selu, već o gradu, makar i u embrionalnom smislu. Ostala naselja Desidijata nisu bila na ovoj razini, ali će centri kao što su Debelo brdo i Pod vući naprijed čitav ekonomski razvoj zemlje, podstičući proizvodnju, trgovinu, kretanje ljudi i ideja, u uticati na ukupni kulturni razvoj.

Antičko doba. Otkrivena je i djelomično istražena ovalna jama, bez jasne namjene, dužine oko 12 m i preko 3 m dubine.

IZVOR  Gradina Pod (Bugojno). Wikipedija (bs)

PROČITAJ VIŠE
ARHEOLOŠKO područje – Pod, prapovijesno gradinsko naselje u Bugojnu. Odluka o proglašenju nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Komisija/povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika. Sarajevo, 2005. (HTML)
ČOVIĆ, Borivoj: Pod kod Bugojna. Izdavač: Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine. Sarajevo, 1991. (RECENZIJA: Majnarić-Pandžić, N.: Borivoj Čović: Pod kod Bugojna 1. Opvscvla archaeologica 19, br. 1 (1995): 131-133. (PDF))

Blago naslijeđa E30 - Najstariji natpis u BiH
Autor: Tim System Media House Datum objave: 17.12.2023.
Opis. Dokumentarni televizijski projekat „BLAGO NASLIJEĐA“ je savremeni i sveobuhvatni oblik informiranja javnosti ali i trajnog bilježenja o kulturnim, historijskim, tradicionalnim vrijednostima i naslijeđu područja Bosne i Hercegovine. Projekat obuhvata jedinstvenu dokumentarističku video formu koja prezentira priče o prostoru, objektima, tradiciji i običajima u BIH, a navedeno podrazumijeva prezentaciju kulturne, historijske, tradicijske vrijednosti i naslijeđana prostoru države Bosne i Hercegovine.

Gračanica (Skopaljska Gračanica)

Kameni svatovi
KOORDINATE 43.99760621193421, 17.47956282538897

Baba proklela svatove a onda se skamenili svi skupa
Autor: Srednja Bosna Danas Datum objave: 16.7.2021.
Opis. Zanimljive pričeRasim Sadiković iz Gračanice kod Bugojna za 4 dana puni 81. godinu. Jedan je od najstarijih mještana koji su upoznati o legendi koju zovu kameni svatovi. Ispričao nam je Rasim kako su se svatovi skamenili i kakve zanimljivosti ima još ovaj kraj. Kontakt: [email protected]

Praktično 

IZVORI I LITERATURA

---

HERBERT MIANERO, A., VASILYAN, D., REICHENBACHER, B.: Two new genera of killifish (Cyprinodontiformes) from the Middle Miocene of the Bugojno Basin, Bosnia and Herzegovina: insights into the lost diversity of Valenciidae. Journal of Systematic Palaeontology, 22(1) (2024). (PDF)

• Sažetak. Present-day killifishes (Cyprinodontiformes, toothcarps), known for their diversity and ecological adaptability, arerepresented in Eurasia by two families that each have their own taxonomic diversity, namely the diverse Aphaniidae(eight genera, > 40 species) and the less diverse Valenciidae (one genus, three species). The fossil record of bothfamilies is quite extensive in the area of Western and Central Europe, but is poor elsewhere. Here we present new fossilkillifish material (consisting of 179 individuals, in many cases with otoliths in situ) from the Middle Miocene of south-eastern Europe (that is, site Gracanica in the Bugojno Basin, Bosnia and Herzegovina) using both comparativemorphology (including meristics, osteology and otoliths) and phylogenetic analysis. For the latter, we used asubstantially expanded morphological matrix of a previous work and conducted implied-weight maximum parsimonyanalyses both without constraints and with a molecular scaffold as a backbone for the extant taxa (with fossils left asfloaters). Our results show that the Bugojno killifish assemblage consists exclusively of members of two new genera ofthe Valenciidae, †Miovalencia gen. nov. and †Wilsonilebias gen. nov., each of which is represented by two species(three new and one genus reassignment). We also found that not only the saccular otolith (sagitta), which is well knownfor its taxonomic information, but also the utricular otolith (lapillus) provide important taxonomic information forgeneric diagnosis. The discovery of the new species from the Bugojno Basin expands the known geographicaldistribution of the fossil Valenciidae to the Dinaride Lake System of south-eastern Europe. Furthermore, by surveyingprevious works, we uncovered that the fossil Valenciidae were taxonomically diverse and widely distributedgeographically, which is in stark contrast with their diversity and biogeography today. Our results highlight theimportance of detailed taxonomic and phylogenetic investigations of fossil killifishes in gaining insight into theevolutionary history of this remarkable group among today’s freshwater fish faunas.