---

PRIMORSKI POJAS > PLANINE PRIMORSKE I SREDIŠNJE CRNE GORE > PLANINE KATUNSKE KRŠKE ZARAVNI > Dajbabska gora i Ljubović
Država: Crna Gora
Najviši vrh: Dajbabska gora, 172 m
​Koordinate najvišeg vrha: 42.4179, 19.2346

O PLANINI VODIČ PRAKTIČNO

O planini

Uvod

Ime planine, etimologija

Geografija/zemljopis planine

Reljef planine

Geologija planine

Vrhovi

Reljefni i ostali oblici u prostoru

Klima

Hidrologija – vode (rijeke i jezera)

Priroda

Prirodna baština

Biljni svijet - flora

Životinjski svijet - fauna

Zaštita prirode i ekologija

Stanovništvo i naselja

Povijesni / historijski pregled

Kulturno-povijesna baština

Tradicionalne aktivnosti i narodna baština

Tradicionalna gastronomija – jela i pića

Turizam

Priče iz planine …

Vodič po planini i kraju

Praktične informacije

Aktivnosti

Kada boraviti u planini?

Pješačenje i planinarenje

Slobodno penjanje i alpinizam

Biciklizam – brdski i klasični

Aktivnosti na vodi

Aktivnosti u zraku

Boravak u planini i kraju

Pristupi planini

Smještaj

Ugostiteljski objekti i usluge

Vremenska situacija / Vremenske prilike

Prometna situacija / Saobraćajne prilike

Upozorenja i sigurnost u planini

Izvori

Uvod

---

Brdo, odn. hum Dajbabska gora ili Dajbapska gora, izdiže se iz Zetske ravnice iznad južnih gradskih i prigradskih naselja Podgorice: Zelenike, Zabjela, Dahne, Gornjih i Donjih Dajbaba. Zapadnim podnožjem prolazi rijeka Morača, a prema istoku se širi Ćemovsko polje. Dajbabska gora ima dvije izražene glavice - sjevernu višu i južnu nižu Krški vrh (159 m), koje su povezane širokinm zaravnjenim grebenom visine oko 85 metara. U južnom podnožju Krškog vrha nalazi se manastir Dajbabe. Odličan je vidikovac na Podgoricu, Skadarski bazen i sve planine koje ga okružuju. Najviša točka brda visoka je 172 m n.v.

Uvećaj kartu

ENGLISH SUMMARY: Dajbabska gora and Ljubović

The hill of Dajbabska gora or Dajbapska gora rises from the Zeta plain and above the southern urban and suburban settlements of Podgorica: Zelenika, Zabjelo, Dahna, Gornje and Donje Dajbabe. ​The highest point of the hill is 172 m above sea level. The Morača River passes through the western foothills, and the Ćemovsko field (Ćemovsko polje) spreads to the east. Dajbabska gora has two pronounced hilltops - the northern higher one and the southern lower one (Krški vrh, 159 m), which are connected by a ridge about 85 meters high. It is an excellent viewpoint on Podgorica, the Skadar lake basin and all the mountains that surround it. At the southern foot of Krško vrh is the Dajbabe monastery.

Naslovna fotografija
Dajbabska gora i Podgorica u Zetskoj ravnici. U pozadini (desno) je Žijovo (Kučke planine), a iza tornja se nazire kanjon Morače.

PODGORICA Dajbabska gora i Ljubović

ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI​​:

• Panoramski pogled s obronaka Dajbabskog brda
• Manastir Dajbabe
• Šetnja rekreacijskom zonom Ljubović
  

Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine
Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain

Oglašavajte ovdje:

• lokalnu ponudu,
• usluge i servise
• smještaj
• gastronomsku ponudu
• lokalne proizvode
• turističku ponudu
• aktivnosti na otvorenom i dr.

ZEMLJOPIS / GEOGRAFIJA

---

Prema istoku
Pogled s padine Dajbabske gore u smjeru istoka otvara se na prostrano Ćemovsko polje s velikim rasadnicima voća i vinogradima, iza kojega su Hotska brda s Dečićem - iza kojih se još dalje u smjeru istoka prostiru albanske Prokletije. Desno se vidi minaret u Tuzima, ispred kojih je brijeg Šipčanička gora. Na kranjoj lijevoj strani Hotskih brda vidi se izlaz rijeke Cijevne iz kanjona u ravnicu - tu je naselje Dinoša.

Po planini i po kraju

DAJBABSKA GORA

---

ДАЈБАБСКА ГОРА  KOORDINATE​ 42.4179, 19.2346  NADMORSKA VISINA VRHA 172 m

Vidikovac Zabjelo (​Видиковац Забјело)

Pogled na Podgoricu s vidikovca na Dajbabskoj gori

Pješačka ruta od centra Podgorice do vidikovca Zabjelo (oko 55 minuta)
Izvor: Google Maps, 2023.

Pogled od vidikovca na stari grad Medun i vrhove Žijova

​Toranj na Dajbabskoj Gori (Торањ на Дајбабској Гори)

​Toranj na Dajbabskoj Gori je radiofrekvencijski toranj s vidikovcem u Podgorici, glavnom gradu Crne Gore. Naziv tornja je dobio po brdu Dajbabska gora južno od grada.
Građevina je podignuta između 2008. i 2011. godine i koštala je oko šest milijuna eura. ​Izgrađen je po narudžbini Agencije za elektroničke komunikacije i poštu Crne Gore, a dizajnirao ga je Zoran Sekulić. Toranj je visok 55 metara i trebale su tri godine da se dovrši. Toranj Dajbabska gora otvoren je 15.10.2011. godine i sada je znamenitost glavnog grada Crne Gore koja se vidi izdaleka.

Dajbabe (​Дајбабе)

Manastir Dajbabe (Манастир Дајбабе)

Manastir Dajbabe je pravoslavni manastir u blizini sela po kome je dobio ime, kod Podgorice. Pripada Mitropoliji crnogorsko-primorskoj Srpske pravoslavne crkve.

Opis i povijesni pregled. Manastirska crkva posveđena je Uspeniju Presvete Bogorodice. Neobičnog je položaja i unutarnjeg rasporeda (ukopan pod zemlju). Kao prostor za crkvu je korišten prirodni oblik pećine. Kasnije je pećina proširivana, da bi se dobio oblik osnove crkve, s pomoćnim kapelama. Jedini vidljiv dio crkve je izvan pećine i to je prostrani ulazni trijem sa dva zvonika. Manastir je podignut je 1897. godine na temelju čudesnog viđenja koje je imao čobanin Petko (potonji jeromonah Platon). Osnivač i prvi nastojatelj ove obitelji bio je prepodobni Simeon Popović, poznat i kao Simeon Dajbanski († 1941). Sve do svoje smrti radio je na oslikavanju unutrašnjosti crkve, prilagođavajući scene prirodnom obliku pećine. U manastiru Dajbabe nalazi se i relikvijar s moštima Svetog Simeona Dajbabe.
IZVOR  Manastir Dajbabe. Wikipedija (sr)

Simeon Dajbapski

Prepodobni Simeon Dajbapski (Savo Popović; Cetinje, 19.12.1854 — manastir Dajbabe, 1.4.1941) je bio pravoslavni duhovnik i svetitelj.

Životopis. Rođen je u donjokrajskom bratstvu Popovića kao mali Savo. Osnovno školovanje završio je na Cetinju. Kasnije se obrazuje u Kijevskoj bogosloviji, a potom i u tamošnjoj Duhovnoj akademiji, nadahnjujući se životima i podvizima osnivača i prepodobnih otaca Kijevske lavre.
U Kijevu je zamonašen i rukopoložen u čin jeromonaha, a 1888. godine vraća se na Cetinje, gdje mu je određena služba Božjeg služitelja u manastiru Svetog Nikole na  Vranjini, a godinu dana kasnije i u manastiru Ostrogu, gdje je bio i predavač u tamošnjoj monaškoj školi, koju je pokrenuo mitropolit Mitrofan Ban.
Na osnovu čudesnog viđenja, koje mu je Bog otkrio, jeromonah Simeon je inicirao gradnju crkve na mjestu današnjeg manastira Dajbabe krajem 19. stoljeća.
Ostatak svog života jeromonah Simeon je proveo služeći novootkrivenoj Dajbapskoj Svetinji, a tu ga je, kao Dajbapskog jeromonaha, posjetio arhimandrit Justin Popović, veliki srpski teolog.
Simeon Dajbapski umro je 1.4.1941. godine (po gregorijanskom kalendaru). Njegove mošti su predstavljene na 55. godišnjicu njegove smrti 1996. godine u manastiru  Dajbabe, nastojanjem mitropolita crnogorsko-primorskog  Amfilohija, brojnog svećenstva i naroda, poklonika  Dajbapskog manastira. Od tada pa do danas, svake godine se na dan njegove smrti održava veliki sabor u manastiru Dajbabe.
Dana 2.5.2010. godine, odlukom Svetog arhijerejskog sabora SPC Simeon Dajbapski kanoniziran je u red svetitelja SPC u Hramu Svetog Save na Vračaru (Beograd).
List "Onogošt" iz Nikšića, br. 2, 1900. g. donosi članak o Dajbabama i sv. Simeonu Dajbapskom. Ovu obitelj spominje i Mary Edith Durham (1863.-1944.) u knjizi "Kroz srpske zemlje", početkom 20. stoljeća.
IZVOR Simeon Dajbapski. Wikipedija (sr)

Simeon Dajbapski, 1898 . godine
Izvor: М. Петров - Петров М. Новоустраиваемый монастырь в Черногории (Из поездки в Черногорию летом 1898 г.). М., 1899

Savo Popović, kijevski student

Sveti Simeon Dajbapskie
Autor: CC BY-SA 3.0, https://sr.wikipedia.org/w/index.php?curid=605476

Ulaz u manastir Dajbabe
Autor: Танович - Own work, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=18338954

​Dajbabe Monastery ~ Discover Montenegro in colour ™ | CINEMATIC video
Autor: Discover Montenegro Datum objave: 3.2.2023.
Opis. Established in 1897, Dajbabe houses a remarkable Orthodox church inside a cave, where the low bumpy and buckling walls are slathered with religious paintings. The monk who set up the monastery worked on the artwork until his death in 1941. If you like the video please like, comment, share and subscribe and you will help us in future production. Share it on Facebook & Twitter. If you enjoyed this, your friends will probably enjoy it too :D

Манастир Дајбабе
Autor: ХРАМ САБОРА СРПСКИХ СВЕТИТЕЉА Datum objave: 25.6.2014.
Opis. http://www.svetigora.com/ Манастир Дајбабе налази се недалеко од града Подгорице, на путу према Бару. Црква, која се налази у пећини, посвећена је Успењу Пресвете Богородице. Изграђена је око 1897. године, трудом и залагањем Преподобног старца Симеона Дајбабског. Манастирску цркву краси фрескопис који је дјело руку Светог Симеона. У "Подземном дому Царице Небеске" како је ову цркву називао старац Симеон чува се древна руска плаштаница из 11. вијека, неколико сачуваних икона: икона Спаситеља и Нерукотворени Образ Господа Исуса Христа, обје је насликао старац Симеон и вриједна икона Богородице Јерусалимске, коју је по предању, у манастир донио јеромонах Сергеј из Скопља, још 1915. године и оставио на чување Оцу Симеону.

DAJBABE MANASTIR 2022
Autor: Toplica Bubic Datum objave: 23.4.2022.
Opis. Nesvakidasnji Manastir Dajbabe u Crnoj Gori koji treba OBAVEZNO posetiti -- Manastir je unutar same stene , tj u pecini koja ima oblik krsta . , Toplica, Snwzana, Jovana 02.02.2022g.

Kombinat aluminijuma Titograd

12.2.1969. Počela je izgradnja Kombinata aluminijuma Titograd, uz tehničku pomoć francuske firme Pešine. Nakon dvije godine gradnje, 1971. pušteni su u rad kapaciteti za primarnu proizvodnju koji su 1973. postigli planiranu produkciju od 50.000 tona. Druga faza krenula je 1979. godine, čime je povećana proizvodnja primarnog aluminija na 102.000 tona. Podgorički Kombinat aluminijuma imao je najveće učešće u bruto nacionalnom proizvodu Crne Gore i najveći izvoz.

Krški vrh
Krški vrh (159 m) nalazi se južno od vrha Dajbabske gore, odvojen od njezina najvišeg vrha širokim zaravnjenim grebenom. U pozadini, lijevo, vide se dio Zetske ravice, površina Skadarskog jezera i obrisi planine Rumije.

KRŠKI VRH

---

КРШКИ ВРХ  KOORDINATE 42.4069, 19.2347  NADMORSKA VISINA VRHA 159 m

Krški vrh na Dajbabskoj gori

LJUBOVIĆ

---

ЉУБОВИЋ  KOORDINATE​ 42.4313, 19.2530​   NADMORSKA VISINA VRHA 101 m

Ljubović (pri izgovoru lokalni naglasak je na "o") je 101 metar visoko brdo - hum, koje se nalazi u južnom dijelu Podgorice. Nalazi se na granici gradskih naselja Zabjelo i Stare Varoši. Ljubović je također i jedan od simbola Podgorice. Dijelom je prekriven borovom šumom i najvećim dijelom (od 2021. godine) uređen kao gradski park i rekreacijska zona.

Povijest. Prije dolaska Turaka, na vrhu brda je postojala crkva. Za vrijeme turske vladavine Osmanlije su na vrhu Ljubovića imali veliki zemljani šanac, odnosno rov (brdo tada nije bilo pošuljeno) koji im je služio za obranu Podgorice. Nakon okupacije Crne Gore (1941. godine), Talijani su na Ljuboviću imali šest topova kalibra 65mm i još osam manjeg kalibra. Na vrhu brda (nije bilo šume) je bilo nekoliko većih šatora s više od 100 vojnika a u podnožju je bilo pet baraka sa vojnicima i ratnim materijalom. Talijani su koristili i pećinu koja se i danas može vidjeti na sjevernoj strani.
Na Ljuboviću su Talijani 25.6.1943. strijeljali trideset crnogorskih domoljuba koji su prethodno boravili u Barskom koncentracijskom logoru. U spomen na njihovu žrtvu podignuto je malo spomen-groblje.
​
​Okolica. Uz istočne padine Ljubovića nalazi se zgrada Seizmološkog zavoda Crne Gore, a malo sjevernije je sportsko strelište Ljubović. Seizmološki zavod je osnovan 1960. godine, kao Seizmološka stanica Titograd, u cilju promatranja i proučavanja seizmičke aktivnosti na teritoriju Crne Gore. Streljački centar je izgrađen 1981. godine, za potrebe održavanja Europskog prvenstva u gađanju malokalibarskim oružjem. Nedaleko je i City Hotel, koji se prije zvao "Ljubović".
Ljubović je, u međuvremenu, pošumljen, a u 21. stoljeću su uređene staze za šetače i postavljen najnužniji mobilijar. Na vrhu brda planira se izgradnja dopunskog rezervoara pitke vode za potrebe gradskog vodovoda.

Narodna poezija. I Ljubović je, kao i još neki omiljeni podgorički toponimi, opjevan u starogradskim i narodnim pjesmama, poput one "Šetajući pored Ljubovića, zaljubi se cura u mladića", koja se izvodi na brojnim slavljima u Podgorici i po Crnoj Gori.

IZVORI  Ljubović. Wikipedija (sr); Legende o Ljuboviću. Gradski.me, 2.4.2021.

Zapisi o Ljuboviću

Na vrhu brda (Ljubović, op.), kaže predanje, 1732. godine Omer aga Alivodić nabio je na kolac Sava Ivezića iz Dajbaba. Ista sudbina stigla je dvadeset hrišćana iz Zete za čije je pogubljenje naredbu izdao Husein paša Đakovac.

Priča o Alju Kapisazoviću, Starovarošaninu koji je planirao na Ljuboviću posijati kukuruz.
U tom naumu ispriječio se niz nesrećnih okolnosti i, kako je i sam Kapisazović rekao, Božija kazna. Naime, na mjestu gdje je Aljo želio da posije žito, na vrhu brda, nalazila se crkva. Ni tada se mnogo nije znalo o veličini objekta, samo su bili vidljivi temelji.
Aljo je odlučio da tu zemlju prekopa i posije kukuruz. Iste godine kada je to učinio, u njegovoj se porodici dogodila nesreća. Aljov sin od dvanaest godina po imenu Duljo, pao je sa moračkih stijena visokih pedeset metara i dugo se nakon toga oporavljao.
Aljo koju godinu kasnije ponovio postupak. Nikao je kukuruz, a tadašnji Starovarošani pričali su da boljeg nema u okrugu. Nažalost, nakon toga Duljo umire, a za njim i još dvoje Aljove djece. Kukuruz, kojem su se ljudi divili, počupao je vjetar, čuveni podgorički sjever, pa Aljo nije ni stigao da uživa u plodovima svog rada.
I sam je kasnije govorio da ga je Bog kaznio što je prisvojio crkveno imanje.
Nakon što je nesrećni Kapisazović odustao od zemlje, dugo je taj prostor ostao netaknut. Turske vlasti su ga potom preuzele i na njemu podigle logor.

Nešo Stanić, u listu "Golub*", 1893.
*"Golub" (list namijenjen mladima; izlazio u Somboru od 1879. do1913. godine)

Crkva na Ljuboviću

Crkva na Ljuboviću bivši je pravoslavni hram i crkvište (ostaci nekadašnje crkve) koje je danas u sastavu Mitropolije crnogorsko primorske.

Povijest. Ova crkva je jedna od pet starovaroških crkava u Podgorici koje su dočekale 15. stojeće i i osmanlijsko osvajanje. Hram je bio većih dimenzija nego crkva Rođenja Presvete Bogorodice na Čepurcima, ali nije zapamćeno kome je bio posvećen.  Andrija Jovićević je u djelu Zeta i Lješkopolje zapisao da je na brdu Ljubović iznad Podgorice bila crkva i da su se njeni temelji do skoro poznavali. Tu je kasnije podignut šanac i onda su temelji crkve uništeni. Isti autor tvrdi da je crkva na Čepurcima bila kapela onoj na brdu Ljubović. Pavle Rovinski je zapisao da je pop Zaharija Popović imao turski ferman koji se odnosio na Ljubovićku crkvu, koja i tada nije postojala. Nešo Stanić je u Zbirci primjera i pouka zapisao da je na vrhu brda Ljubovića postojala crkva, koja je dolaskom Turaka porušena, a kasnije je neki "Turčin" po imenu Aljo Kapisazović sijao kukuruz i istrijebio i posljednji crkveni kamen. Aljo je nakon toga izgubio dva sina, Dulja i još jednog od sedam godina, čije ime Stanić nije zapamtio. Djeca su poginula pri kupanju u Morači, a otac poginulih dječaka je pokajnički rekao da je razlog tragedije to što je raskopao i koristio crkveno zemljište. Naredne godine Alji je poginula i ćerka Hava. Aljo je umro 1870.
Položaj ljubovićke crkve je bio takav da je dominirala okolnim prostorom, pa je moguće da je u osmanlijskoj najezdi i prva stradala. Povjesničar Bogumil Hrabak  na temelju svojih istraživanja mletačkih arhiva kaže da je mramor s jedne od podgoričkih crkava (možda baš ove) iskorišten za gradnju hamama u  Lješu (Lezhë, Albanija) Taj hamam je zaista postojao, ali je davno srušen i na njegovom su mjestu izgrađeni drugi objekti. Sa strane brda Ljubovića gdje je danas groblje Čepurci, nalazio se kamenolom, čiji su usjeci i danas vidljivi. Nakon Drugog svjetskog rata, na prostoru na kojem je bila crkva je bio vojni objekt i prostor je bio ograđen žicom. Početkom 21. stoljeća, vojni objekt je zamijenio drugi objekt, isto ograđen žicom.

IZVORI
Crkva na Ljuboviću. Wikipedija (sr)
HRABAK, Bogumil: Podgorica do početka 19. vijeka. Beograd, 2000.
VLAOVIĆ, Smilja: Svetigora, br. 294, avgust, Ljubovićka crkva i crkva na Čepurcima. Cetinje: Svetigora. 2021. str. 24.

Branka Šćepanović - Šetajući pored Ljubovića
Autorica: BrankaScepanovicOfficial Datum objave: 9.1.2021.
Opis. Бранка Шћепановић - Шетајући поред Љубовића

​Crkva Rođenja Presvete Bogorodice na Čepurcima

​Crkva Rođenja Presvete Bogorodice na Čepurcima je pravoslavni hram mitropolije crnogorsko primorske SPC-a. To je grobljanska crkva na groblju Čepurci u Podgorici.

Povijesni pregled. ​Starija crkva je iz razdoblja prije dolaska turske vlasti i bila je jedna od pet varoških crkava na prostoru današnje Podgorice, koja je dočekala 15. stoljeće i osmansko osvajanje. Bila je pridvorna crkva obližnjoj crkvi na Ljuboviću, a danas je grobljanska crkva s jednim brodom, polukružnom apsidom i  zvonikom na preslicu s tri otvora. Pjesnik, kroničar, arheolog amater i sakupljač narodnih umotvorina, Maksim Šobajić je bio u Podgorici prije obnove crkve, pa je o crkvištu na Čepurcima zapisao da je kapela ili crkvina duga 7, a širine 4 kraka. Jedan komad sv. trpeze bio je širok 2 stope, a postojao je i natpis, ali oštećen. Kapela je zidana od grobnih ploča, kakve su na groblju, koje su i tada služile za ukop donjoj strani Podgorice. Mjesto se zove Čepur i Šobajić piše da je čuo da građani tada imaju želju na crkvini zidati novu crkvu.
Crkva je obnovljena 1890., kada je podignut i zvonik. Iznad vrata, s vanjske strane, je ploča s natpisom: Pod vladom Nj. V. Knjaza Nikole I. oslobodioca Zete! Vjekovima srušeni hram svete Gospođe obnovi i sagradi za vječnu uspomenu Hadži Mitro Mihatov 1890. g. Obnova crkve je financirana od novaca Armenaca, jer su oni dolazili ratovati kao turski vazali i odsjedali su kod Mita Miličkovića, tadašnjeg imućnog trgovca. Odlazeći u rat, novac bi ostavljali kod njega, da im ga čuva do povratka. Ginući u ratovima, veliki broj Armenaca se nije vraćao i novac se gomilao. Mito Miličković je pisao vladici Mitrofanu Banu tražeći blagoslov da se tim novcem obnovi crkva Svete Gospođe na Čepurcima. U mitropolijskoj arhivi iz 1890, mjeseca jula, je sačuvana ta molba u kojoj piše da će crkva biti 6 metara dužine, širina među zidovima 4,5 metra, a 4 metra visine, sa svodom lijepe izrade. Crkva je tako obnovljena, a hadži Mito Miličković je sebi napravio ktitorsku grobnicu pored same crkve.
Kroničar Nešo Stanić je zapisao da je Mito imao oko 80 godina kad je počeo gradnju crkve. Njegovu grobnicu je obnovila 1972. Crkvena opština titogradska. Između dva svjetska rata ovaj filijalni podgorički hram je opsluživao protojerej Jovan Leković, namjesnik, rođen 1862, rukopoložen 1894, a proizveden za protu 1922.
Tijekom Drugog svjetskog rata u hramu nije služeno. U crkvenom izvješću iz 1943. se kao razlog prestanka bogosluženja navode materijalni nedostaci (crkva nije imala crkvene stvari, pojca, knjige i poslužitelja). U izvješću iz 1950. se vidi da je hram stavljen pod zaštitu FNRJ-a. Nastojatelj je bio svećenik Dušan Radović, koji je naveo da je crkva u lošem stanju i šta sve na njoj treba uraditi pri renoviranju. 1990-ih godina crkva je i dalje pripadala crkvi Sv. Georgija pod Goricom. U njoj je služeno čredno svake subote (subota je u pravoslavlju dan posvećen mrtvima, jer je Isus bio mrtav u grobu u subotu, a ova je crkva na groblju), a nastojatelj je bio otac Momčilo Raičević.
U vrijeme nastojatelja Velibora Džomića, od 2003.-2014. počinje prva faza obnove. Zbog zaokupljenosti izgradnjom monumentalne Saborne crkve, na ovoj crkvi su napravljeni samo nužni popravci, da bi bila osposobljena za bogosluženja. Tako su u prvoj fazi obnove napravljeni su popravci na krovu, ličenje, popravci ikonostasa, koje su radili braća Đinovski, nabavljanje crkvenih stvari i knjiga. Do 2003. crkva je bila otvorena samo subotom, a od tada ima stalnog crkvenjaka.
Nakon Uskrsa 2015. mitropolit Amfilohije Radović je dao blagoslov da tadašnji nastojatelj crkve, otac Miladin Knežević, krene s potpunom obnovom crkve. Pored ostalih radova, ispred carskih dveri je u kamenoj plastici urađen orlec, rad akademskog kiara Milije Stojanovića. Dejan Jovanović je freskopisao oltar s još nekoliko freskopisaca. Oba polijeleja su popravljena, a prozori i vrata su zamijenjeni. Palionica svijeća je izmještena iz crkve, a nova je postavljena uz samu crkvu. Novu cjelivajuću ikonu Rođenja Presvete Bogorodice su ikonopisale crnoriskinje svete obitelji Župa. Nabavljena su dva nova zvona, umjesto onih koje su odnijeli Austrijanci 1916. Veće zvono su poklonile sestre Slavica i Milena Jočić iz Podgorice, za pokoj duša predaka. Drugo zvono je dar vjernika mitropolije, a priloge je skupljao Predrag Vukić s Cetinja, od koga je i potekla inicijativa za ovakav saborni prilog. Staro zvono, sa početka 20. stoljeđa se treba još restaurirati. Jedan od priložnika jee i Vjera Dragović, praunika hadži Mitra Miličkovića, koja je obnovila i grobnu ploču pradjeda po majci. U planu je da se i ostatak crkve (pored oltara) freskopiše.
​
IZVOR  Crkva Rođenja Presvete Bogorodice na Čepurcima. Wikipedija (rs)

Pogled na crkvu i brdo Ljubović na kojem je postojala crkva
Autor: Andrija12345678 - Sopstveno delo, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=110880046

​Crkva Rođenja Presvete Bogorodice na Čepurcima
Autor: Andrija12345678 - Sopstveno delo, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=110880040

Ktitorski natpis iznad vrata: Pod vladom Nj. V. Knjaza Nikole I. oslobodioca Zete! Vjekovima srušeni hram svete Gospođe obnovi i sagradi za vječnu uspomenu Hadži Mitro Mihatov 1890. g.
Autor: Andrija12345678 - Sopstveno delo, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=110880043

Grob zadužbinara novije crkve (1890) hadži Mitra Mijatovića. Grob je prvi put obnovljen 1972. od Crkvene opštine u tadašnjem Titogradu, a drugu obnovu groba je platila njegova praunuka Vjera Dragović
Autor: Andrija12345678 - Sopstveno delo, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=110880041

Praktično

IZVORI I LITERATURA

---

Elektronički izvori

PEROVIĆ, Iva: Brdo Ljubović kao jedan od simbola Podgorice zaslužuje da bude zaštićeno. RTCG, 5.12.2025. (HTML)

• Sažetak. Skupština Glavnog grada usvojila inicijativua da se pokrene procedura za proglašenje Ljubovića za park prirode. 

POPOVIĆ, Predrag: Dajbabska gora 172 mnm, brdo kod Podgorice. Vrhovi Crne Gore - Peaks of Montenegro, 20.2.2018. (HTML)

Ćemovsko polje - južni dio
Pogled s Dajbabske gore na južni dio Ćemovskog polja; pogled se pruža od Hotskih brda, preko Prokletija (daleko na horizontu), bazena Skadarskog jezera i planine Rumije.