---

DINARSKO "NAJ"

Klikom na logo direktno pronađi smještaj na ovome području
Search directly for accommodation in this region

DINARSKO "NAJ" U SVIJETU

Ljubljanski drveni kotač

​Ljubljanski drveni kotač je najstariji drveni kotač s osovinom na svijetu. Otkriven je 2002. prilikom provedbe projekta uzorkovanja drveta na lokaciji Stare gmajne pri Vrhniki, koji je vodio dr. Anton Veluščak (Slovenska akademija znanosti i umjetnosti). U jednom od drenažnih jarkova nalazila su se, uz brojne nalaze, dva drvena čamca i ostaci drvenog kotača, koji je bio zbog prethodnog produbljivanja jarka vrlo oštećen. Na mjestu nalaza jarak je proširen te je otkrivena i osovina, zbog koje se smatra da je kotač pripadao kolicima na dva kotača. Kotač je sastavljen od dvije jasenove ploče spojene  hrastovim klinovima, a na sredini se nalazi  pravokutno otvorenje (što pokazuje da se kotač okretao zajedno s osovinom). Promjer kotača iznosi 72 cm, a debljina 5 cm, dok je osovina bila duljine 124 cm. Kotač je datiran pomoću stratigrafskih podataka, dendrokronoloških istraživanja i ugljikom-14  (laboratorij VERA u Beču). Dobivena starost iznosi 5150 godina. Krajem 2008. kotač je odnesen u  konzervatorsku radionicu Römisch-Germanisches Zentralmuseuma u Mainzu, gdje je provedena konzervacija melaminskom metodom. Po završetku konzervacije, 18.12.2012., kotač je vraćen u Mestni muzej u Ljubljani.
Ljubljanski drveni kotač je prkosio tisućljećima, jer je ležao u mokrom dnu Ljubljanskog barja, gdje su još 1875. otkrivene sojenice, koje su danas dio  UNESCO-ove Svjetske baštine, kao dio prapovijesnog naselja sojenica oko Alpa. Arheolozi su na tom mjestu pronašli preko 1000 sojenica, koje su se nalazile u koritu rijeke Ig, blizu mjesta Ig. Sojenice su otprilike bile veličine 3.5 x 7 metara, a međusobno su bile odvojene od 2 do 3 metra. Istraživanja su pokazala da su se sojenice popravljale svake godine, a gradnja novih sojenica je bila svakih 10 do 20 godina.
Slična kolica na dva drvena kotača s osovinom su pronađena u Švicarskoj i jugozapadnoj  Njemačkoj, a Ljubljanski drveni kotač je najveći i najstariji. Slična vrsta kolica su se skoro istovremeno pojavila i u Mezopotamiji.

IZVOR Ljubljanski drveni kotač. Wikipedija (hr)

Ljubljanski drveni kotač
Autor Daniel Thornton - LjubljanaUploaded by sporti, CC BY 2.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=27075449

Priroda i zaštita prirode

Prema podacima EROSTAT-a za 2019. godinu čak 2 od 5 regija EU (na razini NUTS-a 3; Nacionalna klasifikacija prostornih jedinica za statistiku) s najvećim postotkom zaštićenih šuma i polu-prirodnih područja iz programa Natura 2000 u odnosu na površinu regije, nalaze se u dinarskom području! To su Primorsko-goranska županija u Hrvatskoj (sa 63,7% područja regije na 1. mjestu u EU) i Primorsko-notranjska (49,4%; na 4. mjestu u EU) u Sloveniji.

​Na razini 3 NUTS -a (Nacionalna klasifikacija prostornih jedinica za statistiku), tri regije EU s daleko najvećim zaštićenim područjima Natura 2000 u 2019. bili su Lappi u Finskoj i švedske regije Norrbottens län i Västerbottens län; zaštićena područja u sve tri regije bila su uglavnom šumska i poluprirodna područja, ali su također imala prilično velika močvarna područja i vodna tijela. Međutim, niti jedna od ove tri regije nije bila uključena u 20 regija s najvećim udjelom područja označenim kao područja Natura 2000. Među 1151 regijom za koju su dostupni podaci, bilo je 19 u kojima je zaštićeno više od polovice ukupnog područja. Taj je udio dosegao 72,0 % u Primorsko-goranskoj županiji (Hrvatska) i 73,5 % u Tulcei (Rumunjska): u bivšoj su većini zaštićena područja bila šumska i poluprirodna područja; u potonjem su močvarna područja bila posebno velika, uz relativno velika zaštićena poljoprivredna područja, kao i šumska i poluprirodna područja.

Prema podacima EROSTAT-a za 2019. godinu (na razini NUTS-a 3) čak 7 od 20 regija EU (od toga broja njih je čak 4 među prvih 5 regija) s najvećim postotkom svih zaštićenih područja iz programa Natura 2000 u odnosu na površinu regije, nalaze se u dinarskom području! To su Primorsko-goranska (2. mjesto u EU), Ličko-senjska (5.) i Dubrovačko-neretvanska županija u Hrvatskoj (72%) te Obalno-kraška (3.), Primorsko-notranjska (4.), Jugovzhodna Slovenija i Goriška (to je prijelazno dinarsko-predalpsko područje) u Sloveniji. 

Najviša koncentracija ozona u Europi

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća u Han Pijesku (istočna Bosna) boravili su austrougarski službenici, koji su vršili mjerenja kvalitete zraka hanpjesačkog područja. Mjerenjima je ustanovljeno da je Han Pijesak prostor s najvišom koncentracijom ozona u Europi, prirodno klimatsko lječilište. Čist zrak, prostranstva bujne i visoke crnogorične šume izmiješana s nekoliko bjelogoričnih vrsta i visoka koncentracija ozona pogodovali bi bolesnom caru Franji Josipu. Stručnjaci Carevine su u to vrijeme napravili geodetsku kartu naselja i njegove okolice i došli do zaključka da je planinski ambijent izuzetno pogodan za razvoj elitnog turizma. Napravljene su skice i planovi za izgradnju elitnog naselja za velikodostojnike. Planirana je izgradnja ljetnikovca za Cara, ali i još 17 vrhunskih vila različite veličine. Međutim, planove Austro-Ugarske omeo je Prvi svjetski rat.
Boraveći u Sarajevu nakon rata, prijestolonasljednik Aleksandar I Karađorđević informiran je o nalazima austougarskih stručnjaka o atmosfersko-klimatskim potencijalima hanpjesačkog područja koji mogu biti iskorišteni u zdravstvene svrhe. Tada je predloženo budućem kralju da bi za njega i njegovu obitelj bilo dobro da u Han Pijesku izgrade objekte koje bi povremeno koristili, jer tu ima najviše ozona i predstavlja pravi prirodni sanatorij. Odmah po dolasku u Beograd kralj je uputio svoje stručnjake da sagledaju opravdanost iznijete inicijative, a ubrzo je donesena i odluka o gradnji.

Freatičke ili obložene sige iz Tounja

Freatske, odn. freatičke sige su posebna vrst siga taložena u freatičkim uvjetima odnosno u razdoblju kada su šupljine bile potpuno ispunjene vodom.
Rijetke freatičke sige su po prvi put u svijetu opisane iz špilje u kamenolomu Tounj kod Ogulina (Hrvatska), te stoga predstavljaju posebnu vrijednost. Primjerak tih siga čuva se u Zbirci siga (speleotema) Mineraloško-petrografskoga odjela Hrvatskoga prirodoslovnoga muzeja u Zagrebu.
 
Istraživanja neobičnih siga u špilji u kamenolomu Tounj, pokazala su da je u toj špilji posebna vrst siga taložena u freatičkim uvjetima odnosno u razdoblju kada su šupljine bile potpuno ispunjene vodom. Postojanje ovih siga za sada je u čitavome svijetu zabilježeno jedino u špiljama kod Tounja i Ogulina. Osnovna je značajka freatičkih siga da one u obliku prevlake oblažu, kontinuirano i u jednakoj debljini, čitave presjeke kanala a to znači jednako na podu, zidovima i na stropu. To ukazuje da su stvarane u potopljenim kanalima. Izgrađene su od minerala kalcita. Kako se slične sige nalaze i u obližnjem, 8 km udaljenom, špiljskom sustavu Đula-Medvedica, izgleda da one odražavaju ujednačene uvjete na širem prostoru (ne samo lokalno, kao što je to slučaj s ostalim tipovima siga). Zbog toga se freatičke sige mogu koristiti za vremensku usporedbu. Naime, sve sige, sedimenti, otapanja itd. koji se nalaze pod njima su stariji, dok su svi talozi koji se nalaze na njima, mlađi. Postojanje pogodnih klimatskih uvjeta za značajno podizanje razine podzemnih voda i stvaranje freatičkih uvjeta kroz duže razdoblje veže se za prestanak zadnjega ledenoga doba krajem pleistocena i otapanje leda početkom holocena, odnosno početkom današnjega doba (koje traje zadnjih 10 000 g.).

Doljašnica, najveći aktivni ponor u Popovom polju (Bosna i Hercegovina) također obiluje freatskim sigama.
​
IZVOR Podvodne (freatičke) sige. Hrvatski speleološki poslužitelj

Rekonstrunkcija presjeka kanala špilje u kamenolomu Tounj: u vrijeme prije taloženja siga (a), u vrijeme taloženja stalagmita (b), te u vrijeme taloženja freatičkih siga u kanalu potpuno ispunjenom vodom (c). Prema Babić i dr. (1997)
Skica je poveznica na članak

Građevine i ljudske struktue

TV Crne Gore: Crnogorske megastrukture - Most na Maloj rijeci i Lutovska greda
Autor: RTCG - Zvanični kanal Datum objave: 25.12.2019.
Opis. Izvorni opis videa: Priča o mostu na Maloj rijeci i Lutovskoj gredi, jednoj od najtežih pružnih dionica u Evropi. Most je tri decenije bio najviši željeznički most na svijetu, a ni danas nema premca na starom kontinentu. Od 14 kilometara pruge kroz Lutovske grede dvanaest prolazi kroz tunele i preko mostova.​

Na svjetskim popisima

"Nebeske" šetnice

Na popisu za 2023. godinu 11 najljepših nebeskih šetnica svijeta uglednog magazina Architectural Digest našle su se čak dvije s dinarskog podrUčja:

• Skywalk Biokovo (planina Biokovo, Hrvatska)
• Fortica Skywalk (planina Velež, Bosna i Hercegovina)

Biokovo Skywalk nalazi se na 1228 metara nadmorske visine i proteže se preko planine Biokovo. S ovog vidikovca puca pogled daleko na Jadransko more i hrvatske otoke. Što je najspektakularnije, za sunčanih dana moguće je čak vidjeti Italiju u daljini", piše AD.
Jedna od najnovijih atrakcija na ovom popisu, Fortica Skywalk u Bosni, dovršena je tek 2020. godine. Projekt je predvodilo Planinarsko-biciklističko društvo MTBA iz Mostara, koje je za Sarajevo Times reklo da je cilj izgradnje bio pružiti turistima novu atrakciju i pogled na Mostar", piše AD o Fortici.

Na listi su još i planinski muzej Messner Corones ( Kronplatz, Italija), Langkawi Skybridge (Langkawi, Malezija), Skybridge na planini Tianmenshan (Zhanjiajie, Kina), Nacionalni geološki park Longgang (Chongqing, Kina), Dachstein Skywalk (Obertraun, Austrija), Gulong Gorge Skywalk (Qingyuan, Kina), Grand Canyon Skywalk (Peach Springs Arizona, Arizona), vidikovac Stegastein (Aurland, Norveška) i Columbia Icefield Skywalk (Alberta, Kanada).

Platforma vidikovac "Skywalk Ravna Vlaška"

Ovim projektom nadograđen je postojeći vidikovaca na predjelu Ravna Vlaška u Parku prirode Biokovo na 1228 m n.v. Sam vidikovac projektiran je kao prednapregnuta armiranobetonska konstrukcija koja se konzolno nadvija iznad litice s pogledom na Makarsku rivijeru, Jadran, otoke i pučinu. Na primarnu betonsku konstrukciju položena je staklena hodna ploha s koje se pruža ptičji pogled u svim smjerovima što stvara jedinstveno adrenalinsko iskustvo. Potencijal vidikovca Ravna Vlaška povećan je inovativnim arhitektonskim i inženjerskim riješenjem vidikovca.

Pogled na Skywalk s obale mora

Zanimljivosti

• Nebesku šetnicu – Skywalk na Biokovu, na predjelu Ravna vlaška, u 2020. godini  posjetilo je nešto više od 105.000 posjetitelja, dok je za usporedbu 2019. Biokovo posjetilo njih nešto više od 60.000. Tako je nebeska šetnica na Biokovu udvostručila posjećenost Parka prirode.
• ​Londonski producentski DJ dvojac i underground house zvijezde, Gorgon City, hrvatskoj publici su se predstavili 2021. godine kad su na vidikovcu Biokovo Skywalk snimili spot za Cercle, jednu od najpopularnijih videoprodukcijskih kuća elektronske glazbe. 

Gorgon City (live) - Skywalk | The Last Cercle Story | Season 1
Datum objave: 10.9.2021. Autor: Cercle
Opis. Gorgon City performing the transporting “Skywalk” from Biokovo Skywalk, in Croatia. This Cercle Stories is part of an art installation in collaboration with Michael Murphy and Samsung, a spiral made of 11 state-of-the-art NeoQLED TVs, suspended in mid-air. ​

Jadranska magistrala

Jadransku magistralu često ubrajaju među najimpresivnije , odn. najljepše obalne vožnje na svijetu i jedno od najnezaboravnijih putovanja u Europi. Prolazi brojnim atraktivnim krajolicima i pored turističkih točaka, uključujući povijesni grad Dubrovnik.

Dionica Jadranske magistrale koja prolazi Makarskim primorjem

Jadranska magistrala (također i Jadranska cesta), cesta je koja duž istočne jadranske obale, od Trsta preko Pule, Rijeke, Zadra, Splita, Ploča i Dubrovnika vodi do Ulcinja, u ukupnoj duljini od 1006 km. Njezin najveći dio, dugačak 818 km, prolazi kroz Hrvatsku, a proteže se od hrvatsko-slovenskoga graničnog prijelaza Plovanija na rijeci Dragonji sve do hrvatsko-crnogorskoga graničnog prijelaza (Debeli brijeg).Najveći dio trase u Hrvatskoj dans je klasificiran oznakom D8 (Državna cesta broj 8).

​Do završetka Jadranske magistrale hrvatsko priobalje nije imalo cjelovite prometnice, već su veća naselja tek ponegdje bila međusobno povezana. Trasa Jadranske magistrale mjestimično vodi trasama postojećih rimskih i srednjovjekovnih cesta te onih građenih u 18., 19. i početkom 20. st., primjerice na odsječcima Metković–Dubrovnik te Senj–Karlobag. Od 1918. do 1941. rekonstruirani su, a dijelom i asfaltirani, odsječci od granice sa Slovenijom do Pule te od Pule do Rijeke, dok su odsječci Rijeka–Novi Vinodolski i Trogir–Split najvećim dijelom dobili betonske kolnike. Kraći dijelovi ceste bili su asfaltirani i u područjima Zadra, Splita i Dubrovnika. Od 1945. do 1959. sagrađeni su ili rekonstruirani dijelovi od Novog Vinodolskoga do Zadra (175 km), a od 1959. do 1963. odsječci Zadar–Šibenik, Rogoznica–Trogir, Split–Omiš i Makarska–Podgora (124 km). U vrlo kratkom razdoblju, tj. tijekom 1964. i 1965., uz financijsko sudjelovanje Svjetske banke, dovršen je hrvatski dio ceste izgradnjom preostalih odsječaka između Vodica i hrvatsko-crnogorskoga graničnog prijelaza (291 km).

Zadovoljavajući prometne potrebe stanovništva, gospodarstva i turizma, Jadranska magistrala ubrzala je razvoj priobalja i cijele Hrvatske. Pruža se slikovitim krajolikom, pa je zbog panoramske vrijednosti jedna od atrakcija hrvatskoga turizma. No zbog svojih ograničenih prometnih svojstava (kolnik širine 6 do 7 m, a u istarskome području samo 5 do 6 m, polumjeri zavoja mjestimice manji od 60 m, a uzdužni nagibi veći od 6%) nije bila u stanju odgovoriti izazovu povećanoga prometa. Cesta često prolazi naseljima, a ponegdje ima i slabu hvatljivost kolnika i izrazito je izložena vjetru. Zbog toga su već 1975. počeli radovi na izgradnji zaobilaznica oko Pule, Rijeke, Crikvenice, Trogira, Splita, a do danas je većina prometa preusmjerena na suvremene autoceste, koje bi trebale postati dijelom planirane jadransko-jonske autoceste. Ta bi prometnica trebala povezati Trst i Kalamatu (Grčka), prolazeći kroz hrvatske krajeve od Rupe, na slovensko-hrvatskoj granici, preko Rijeke, Gospića, Svetoga Roka, Splita, Ploča i Dubrovnika do hrvatsko-crnogorske granice.

IZVORI
Jadranska magistrala. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 16.3.2024.
Državna cesta D8. Wikipedija (hr)

Dio državne ceste broj 2. Najveći dio trase današnje Jadranske magistrale u Hrvatskoj, u socijalističkoj je Jugoslaviji nosio redni broj 2 (broj 1 bio je autoput "Bratstvo i jedinstvo"), kao druga po važnosti magistralna cesta u bivšoj državi, koja se u cijelosti pružala od mjugoslavensko - talijanske državne granice kod Škofija u Sloveniji, zatim rutom: Koper - Pula - Rijeka - Maslenica - Split - Dubrovnik - Kotor - Tivat - Petrovac - Titograd (dan. Podgorica) - Rožaje - Titova Mitrovica (dan. Kosovska Mitrovica) - Priština - Skopje - Kumanovo - Kriva Palanka - Deve - Bair - na jugoslavensko - bugarskoj državnoj granici.

​Vožnja trajektom po jezeru Koman

​Vožnja trajektom po akumulacijskom jezeru Koman jedna je od najboljih vožnji brodom u Europi. Ovaj trajekt vodi vas od Komana do Fierze (samo 20 minuta vožnje od Valbone), na krajnjoj jugoistočnoj granici Dinarskog gorja, gdje moćnim masivom Prokletija završavaju dinarske planine, a započinje Šardsko-pindsko gorje. Vožnja trajektom traje 2 i po do 3 sata. Najbliži grad je Skadar i ova vožnja je jedan od načina za savršeni početak ili kraj pješačenja kroz Prokletije. Po jezeru plove i druga plovila kojima se ono može obići i preći (manji privatni brodovi i čamci, gliseri).

Jezero Koman umjetno je jezero stvoreno jednom od tri brane izgrađene na rijeci Drim (alb. Drin) u sjevernoj Albaniji - uz brane Fierza i Vau i Dejës. Brana ovoga jezera, visoka 130 metara dovršena je 1985. godine, a rezervoar je popunjen vodom naredne 1986. godine.

Trajekt na jezeru Koman

Vožnja jezerom Koman

​15 prvih zemalja prema prosječnoj visini muškaraca u 2024. godini

Bosna i Hercegovina ima najviše ljude na svijetu s prosječnom visinom od 183,9 cm. Naime, muškarci koji žive u Dinarskog gorju, planinskoj regiji unutar Balkana, polažu titulu najviših na svijetu. U prosjeku su visoki 185,6 cm. Među prvih deset nacija s najvišim muškarcima su i Danska, Norveška, Njemačka i Hrvatska. Evo popisa:

Sastavljanje ovog popisa oslanja se na mjerenja visine dobivena objektivnim metodama, a ne na samoizvješćivanju. Različiti izvori, kao što je averageheight.co, pridonijeli su njegovom stvaranju, iako mu nedostaje statistika za mnoge zemlje subsaharske Afrike.
Međutim, treba navesti i nilotske narode koji žive u područjima uz dolinu Nila, afrička Velika jezera i jugozapadnu Etiopiju, koji su također smatrani među najvišim populacijama na svijetu. Studija provedena 1963. na sudanskim Nilotesima dokumentirala je prosječnu visinu muškaraca od 182,6 cm.
IZVOR  Mohammad Jazib: Top 15 Countries by Average Human Height in 2024. Jagran Josh, 4.3.2024.

​Crna Gora druga na svijetu po konzumaciji mlijeka, Albanija šesta

​Građani Crne Gore na drugom su mjestu po konzumaciji mlijeka u svijetu, objavila je stranica World of Statistics 2024. godine.
Prema posljednjim dostupnim informacijama FAOSTAT-a (Food Supply - Livestock and Fish Primary Equivalent), građanin Crne Gore u prosjeku godišnje popije 349 kilograma mlijeka.
Na prvom mjestu su Finci (430 kg), a nakon Crne Gore slijede: Nizozemska (349), Švedska (341), Švajcarska (318), Albanija (303)...
​​Prema podacima crnogorskog Monstata iz 2022. godine, u Crnoj Gori se godišnje proizvede ukupno 172.049 litra mlijeka. Istakli su da od ukupno 28 milijuna litara kravljeg sirovog mlijeka koje je otkupljeno u 2023. godini, 86% (24,1 milijuna litara) bilo je sirovo mlijeko koje je u skladu s EU standardima, odnosno mlijeko koje ima do 100.000 bakterija i 400.000 somatskih ćelija.

Značaj dinarskog područja

Dinaridi, planinski lanac na zapadnom Balkanu (jugoistočna Europa), globalno su žarište špiljske bioraznolikosti
s više od 1000, uglavnom endemskih, obligatnih špiljskih vrsta.

"NAJ" U DINARSKOM GORJU

Najveći jamski sustav

Nakon otkrića iz 2019. godine, jednog uskog malog kanala koji spaja jamu Oaza i jamski sustav Kita Gaćešina-Draženova puhaljka ovaj je jamsku sustav Crnopac postao najveća istražena špilja na prostoru od Sjeverne Italije do Albanije.

Jamski sustav Crnopac (JSC) je nastao povezivanjem sustava Kita Gaćešina - Draženova puhaljka s jamom Oazom u kolovozu 2019. godine. Jamski sustav je novo ime dobio po planinskom grebenu pod kojim se nalazi. Godinu dana kasnije povezan je s obližnjom jamom Muda Labudova. S novom ukupnom duljinom od 54.355 m, dubinom od 797 m, i pet poznatih ulaza, Jamski sustav Crnopac je kako najdulja hrvatska tako i najdulja špilja Dinarskog krša.
S obzirom na svoj položaj u središtu Hrvatske, relativno blage klimatske uvjete i lagan pristup, speleološka istraživanja se mogu poduzimati gotovo tijekom cijele godine. Najveći broj istraživanja je poduziman kroz vikend istraživanja uz koje dodatne dane.
U okolini sustava postoji nekoliko drugih velikih špilja kao što su špilja Munižaba (9.911 m), Gornja Cerovačka špilja (4.035 m), Donja Cerovačka špilja (4.058 m), jama Duša (1.225 m) kao i desetine manjih jama s jakim zračnim strujanjima, pa je tako cijeli Crnopac planinsko područje s izrazito velikim speleološkim potencijalom.
Hrvatska gorska služba spašavanja je posljednjih godina izuzetno koristila pogodnosti ovog poligona za vježbu i unapređivanje tehnika speleospašavanja u Hrvatskoj.
PROČITAJ VIŠE

---

Špilje dinarskog krša najbogatije vrstama – 70% hrvatskih vrsta je autohtono
Total Croatia News, 1.3.2024.

Špilje dinarskog krša vrve vrlo rijetkim vrstama. Kako piše Marc Rowlands, hrvatske špilje dinarskog krša najbogatije su na svijetu kada je riječ o vrstama koje u njima žive. Mnoga bića koja žive u špiljama dinarskog krša iznimno su rijetka, a 70% njih isključivo je autohtono u Hrvatskoj.
Nakon što su se tisućljećima razvile do života u zamračenom okruženju špilja dinarskog krša, životinje koje obitavaju u ovom podzemlju nekoć su živjele iznad zemlje i bile su mnogo češće. Teški uvjeti bez svjetla u špiljama dinarskog krša značili su da će preživjeti samo oni koji su bili dovoljno jaki da se prilagode, razvijajući nove značajke ili gubeći druge kao odgovor na svoje stanište.
Vrlo rijetka Congeria Kusceni klasičan je primjer kako su se ove nevjerojatne špilje promijenile u skladu s okolišem. Mekušac je izgubio pigmentaciju i svaki osjet vida jer je cijeli život bio lišen sunčeve svjetlosti.
Prema članku koji je objavio Nacionalni park Krka, koji i sam ima mnogo rijetkih vrsta i takve vrste špilja, druge klasične karakteristike evolucijskog procesa špiljskih vrsta uključuju stanjivanje integumenta (vanjskog zaštitnog sloja, ljušture ili kože), izduživanje dijelova tijela, usporeni metabolizam, životna dugovječnost, niska reprodukcija, nakupljanje masnih zaliha, smanjena agresivnost, prestanak dnevno-noćnog ritma, prestanak sezonskih promjena i aktivnosti te promjene strukture mozga.
Prema kriterijima ugroženosti Međunarodne organizacije za zaštitu prirode (IUCN) ugroženo je 186 špiljskih vrsta dinarskog krša. Jedna od najvećih prijetnji je onečišćenje njihovih podzemnih staništa. Stoga su neke špilje na nacionalnoj i na razini EU-a prepoznate kao prirodna staništa od posebnog interesa i označene kao zabranjene. Oko 400 speleoloških objekata navedeno je pod Špilje i jame zatvorene za javnost (šifra 8310), a 220 pod nadplavljenim ili djelomično poplavljenim morskim špiljama (šifra 8330).
No, za one koji su zainteresirani za otkrivanje skrivene mreže ovih zanimljivih špilja u Hrvatskoj, postoje mnoge koje su dostupne i otvorene za javnost. Službeni vodiči i nekoliko speleoloških udruga dostupni su za otkrivanje ovih tajnih podzemnih jazbina. 
IZVOR