|
|
Uvod-
ENGLISH SUMMARY: Glamoč Region- 
Naslovna fotografija
Glamočko polje kod sela Šumnjaci |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj na području Kupreškog kraja
Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS
Klima
Glamoč ima oštru planinsku klimu, s kratkim ljetima i veoma jakim zimama.
PRIRODA
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Narodna baština
Folklor
Tradicionalna glazba i plesovi
Gluvo glamočko kolo (Glamočko nijemo kolo)
|
GLAMOČKO KOLO / THE DANCE OF GLAMOČ
Autor: Academic Ensemble MMJ Datum objave: 11.1.2013. Opis. Full Company of Dancers and Live Orchestra at Terazije Musical Theatre Artistic director: Srboljub Ninković Koreografija / Choreography: Srboljub Ninković Solisti / Soloistis: Branko Stanković, Vera Petrović, Uroš Andrijanić THE DANCE OF GLAMOČ This is one of the most characteristic folk dances of Western Balkans. The instrumental accompaniment is made up for by the rhythm created by the steps and jingling of the jewellery that decorates the girls costume. Video directed by Ivan Pešukić http://www.mmj.org.rs / [email protected] AKUD "Mika Mitrović - Jarac" |
|
KUD Doma kulture - Glamocko gluvo kolo
Autor: Branko Ćosović Datum objave: 14.5.2015. Opis. Starobosansko kolo - gluvo kolo iz Glamoca koreografija: Branko Cosovic |
Tradicionalni radovi i privređivanje
|
Glamočki krumpir Glamočko područje poznato je po kvalitetnom krumpiru i Glamočani kažu kako iz on za proteklih vijekova jedini nije izdao. Priča se tako da je na tržnicu došla neka gospođa i od prodavača zatražila kilogram glamočkog krumpira. Prodavač ju je ljubazno zamolio da kupi dva kilograma, kako ne bi trebao sječi krumpir na pola. Krumpir, odn. krompir, je toliko važan za ovaj kraj da za njega imaju i više od desetak naziva: kumpijer, kupijer i rišak, a u zavisnosti od kvaliteta, načina upotrebe i starosti, zovu ga crljeni krompir, olandija, arap, starac, batalac, zeleni, vareni i dr. |
Krumpirijada u Glamoču održana po 14. put
Autor: LIVNO info Datum objave: 23.10.2022. Opis. Mnoge općine u našoj zemlji imaju svoj brend. U Glamoču je to krumpir, a njemu u čast ove subote je, četrnaestu godinu zaredom, priređena i posebna manifestacija, u narodu zvana 'krumpirijada'. Glamočki krumpir othranio je mnoge obitelji do sada i odškolovao mnoge vrijedne znanstvenike. To radi i danas i stoga je u čast njegovu veličanstvu i ova 14. po redu manifestacija Dani glamočkog krumpira. Načelnik Glamoča Nebojša Radivojša (SNSD) kaže - najbolji promoter Glamočkog polja je glamočki krumpir. Premda je i ova godina bila sušna, prinosi su bolji od prošlogodišnjih budući da je kiša u osmom i devetom mjesecu češće zalijevala plodno polje. Slobodan Paštar, stručni suradnik za poljoprivredu Općine Glamoč, navodi kako su prinosi bili između 20 i 30 tona po hektaru, a pod krumpirom je bilo oko 300 hektara. Dodaje i kako je nešto manje u odnosu na prošlu godinu, ali kako je vjerojatno na to utjecala i velika skupoća. No, Ilija Radoja ne posustaje. Šest hektara je zasijao pšenicom i ječmom, a krumpirom hektar i pol. Zadovoljan je i prinosima i cijenom: „Oko 35 tona ima sa tih 15-ak duluma. Realna cijena je 1,20 ili 1,30 KM, na veliko, s obzirom na to da su poprilično porasle cijene goriva, zaštitnih sredstava, đubriva...“. Raduje i to što se poljoprivrednoj proizvodnji okreću i mladi ljudi. Premda žive i rade u Banjoj Luci, dva prijatelja su na 30-ak duluma zasijali mrkvu i krumpir. „Ove godine smo odlučili da izložimo neke naše proizvode i super nam je danas. Ovo nam je dodatni posao, a možda jednog dana preraste da nam bude glavni posao“, kaže Borislav Gašić, elektrotehničar iz Banje Luke. Držeći kako je Glamoč neopravdano marginaliziran, srednjoškolci su odlučili predstaviti tradiciju i kulturu svoga kraja. „Htjeli su, naravno, da prikažu glamočko kolo, za koje svi znaju, neke dijelova narodne nošnje. Imamo ovdje jednu knjigu o Miroslavu Čangaloviću, jednom od najpoznatijih opernih pjevača, koji je rodom iz Glamoča“, ističe Darija Zečević-Paštar, profesorica u glamočkoj Srednjoj školi Tin Ujević. Najveći izloženi krumpir, težak 1.540 grama, proizveo je Radovan Tolimir. Birala se i najukusnija pita krumpiruša, te najuređeniji štand. Ponudu na glamočkoj krumpirijadi svojim brendom, proizvodima od drenjka, potpomogli su susjedi iz Drvara. |
Turizam
|
Glamoč: Motivacioni videozapis za građane Glamoča
Autor: Morpheus Datum objave: 26.3.2023. Opis. Napravljeni videozapis prikazuje trenutačni (depresivni) Glamoč, koji ne napreduje, stoji u mjestu, koji nije ni u kakvom smislu napredovao. Također, prikazuje i mjesta, područja u Glamoču od kojih bi se mogao razviti u smislu turizma. Suština cijelog videozapisa jeste da motiviše građane Glamoča da se svi zajedno pokrenu i naprave nešto od grada u kojem žive. Nadam se da je to moguće, korak po korak... |
Glamoč iz zraka - čudesan i drugačiji! Dron.ba za N1
Autor: dron ba Datum objave: 24.3.2019. Opis. Glamoč is a town and municipality located in Canton 10 of the Federation of Bosnia and Herzegovina. www.dron.ba www.video.ba Music composed by: djruvex.com |
Nebo i zemlja: Glamoč
Autor: N1 DAtum objave: 12.3.2021. Opis. U 33. epizodi serijala Nebo i zemlja, Dron.ba u saradnji sa N1, letimo iznad Glamoča. |
Glamočko polje
|
Glamočko polje u odnosu na Kupreško ističe se izduženošću, koja uglavnom prati dinarski smjer. Znatno se razlikuju dva dijela: sjeverozapadni - Gornje polje, i jugoistočni - Donje polje. Gornje polje je šire, reljef mu je razvedeniji. Od ukupne površine Glamočkog polja (130 km2), Gornjem polju pripada 94 km2. Granica između Gornjeg i Donjeg polja je istočno od naselja Glamoč i jedva je vidljiva. Polje je najšire, 12 km, u središnjem dijelu između naselja Glamoč i Podgreda. Najuže je između Vidimlija i Osoja gdje mu širina iznosi samo 700 metara.
PROČITAJ VIŠE Glamočko polje. Wikipedija (hr) 
Pogled na Glamočko polje s visoravni Krug
|
MTB: Glamočko polje (kraj ljeta 2022)
Datum objave: 9.9.2022. Autor: Zoran Gajic Opis. Dugo čekana vožnja, sa juga na sjever Glamočkog polja, sa planine do ravnice - nekim istorijskim tragovima. Od suncem požutjelih planinskih pašnjaka, do svježe zelenih usjeva u polju, pa kroz crnogoričnu šumu oko jezera Busija, do suvih pustopoljnih predjela na sjeveru, i sve to sa tragovima starina. Glamoč nudi toliko mnogo, i malo je jedan izlet tamo.. Glamocko polje | Tropolje i zapadne strane - 1
Autor: Zoran Gajic - Offroad Gastro Cyclist Datum objave: 30.6.2023. Opis. Prošlogodišnji video, samo malo dotjeran. Biće ovog ljeta bar još jedan... Ovo je bila dugo čekana vožnja, sa juga na sjever Glamočkog polja, sa planine do ravnice - nekim istorijskim tragovima. Od suncem požutjelih planinskih pašnjaka, do svježe zelenih usjeva u polju, pa kroz crnogoričnu šumu oko jezera Busija, do suvih pustopoljnih predjela na sjeveru, i sve to sa tragovima starina. Glamoč nudi toliko mnogo, i malo je jedan izlet tamo.. ovo je bio prvi! |
Glamoč
|
Glamoč se nekada zvao Biograd, a Turci su ga zvali Belgradčik. U srednjem vijeku nazvan je Dlamočom, po ilirskoj riječi dalma, što označava ovcu. Ondje su nekada živjeli ovčari Dalmati i bavili se stočarstvom. Bosanski ban Stjepan Kotromanić 1326. godine pripojio je Bosni Duvno, Livno i Dlamoč. Od tih župa nastala je srednjovjekovna bosanska oblast Zapadne strane ili, kako se to još zove, Završje.
Gradska džamija Zulumija
Gradska džamija Zulumija nalazi se na izlazu prema Mrkonjić Gradu. Džamiju je godine 1992. do temelja srušila srpska vojska. U nju je prije samog rušenja bilo dovedeno skoro stotinu Bošnjaka, ali je, srećom, tragedija izbjegnuta, te su ljudi spašeni. Ostaci džamije odvezeni su na tri lokacije. Godine 1998. pokrenuta je obnova džamije koja je trajala osam godina, a svečano je i to puno veća, proklanjana 2006. godine. Godine 2012. postavljen je kamen temeljac za izgradnju spomenika civilnim žrtvama Glamoča, nedaleko od gradske džamije. Spomenik je izgrađen na vakufskom zemljištu, na starom muslimanskom mezarju, a planirano je da se uz njega dovezu i ostaci srušenih džamija kako bi se napravila neka vrsta muzeja na otvorenom. Pravoslavna crkva Silaska Duha Svetoga
Pravoslavna crkva nalazi se na ulazu u grad iz pravca Livna. Župna crkva sv. Ilije Proroka u Glamoču
Crkva pripada banjolučkoj biskupiji. Srpska je vojska 1992, godine, u istom danu srušila gradsku džamiju u Glamoču i katoličku crkvu. Poput džamije, i crkva je obnovljena u godinama nakon Rata u BiH (1992.-1995.) Zanimljivosti Pista vojnog aerodroma u Glamoču koristi se kao regularni cestovni ulaz u Glamoč, iz smjera sjeverozapada. Još je glasoviti putopisac Evlija Čelebija za Glamoč kazao: Mjesto u kutu, nikom na putu. 
Pogled iz zraka na aerodromsku pistu u Glamoču, koja služi i kao cestovni ulaz u grad.
Izvor: Google Earth, 2023. |
Prije Drugog svjetskog rata u Glamoču je živjelo oko 25.000 ljudi, prije rata u BiH (1992.-1995.) oko 13.000, a danas manje od 4.000.
Glamočka općina šesta je po veličini općina u BiH, ali s najmanjim brojem stanovnika – na jedan kilometar kvadratni žive tek tri stanovnika (ukupno blizu 12,000). Glamoč je mjesto pogibije (službeno od njemačkih bombi, a neslužbeno izdajom) narodnog heroja Ive Lole Ribara, kome je u ovom gradu posvećen i memorijalni centar.
IZVORI
JUKIĆ, Milo: Putujte s nama Glamoč, zaboravljeni kraj rimskih bogova i najvećeg nišana na Balkanu. Bljesak.info, 16.5.2020. RIDŽAL, Hamza: Stav u Glamoču: pomoć opstanku Bošnjaka. Stav, 4.9.2018. PUTOKAZI - Glamoč
Autor: Banjalučka Hronika Datum objave: 13.11.2017. Opis. Krompir je ovdje jednom rječju - život. Dani glamočkog krompira 2017. Autor: Ljubinko Spasojević Snimatelj: Milan Runjić |
Malkočevci
|
Džamija Malkoč-bega u selu Malkočevci, koju su četnici srušili u Drugom svjetskom ratu, obnovljena je, uz pomoć novaca iz Kuvajta, početkom 21. stoljeća, uz nastojanje da bude obnovljena u što je moguće izvornijem obliku. Izvornu je džamiju sredinom 16. stoljeća izgradio namjesnik Kliškog sandžaka Malkoč-beg Dugalić.
|
Đuličani
Jezero Hrast (Glamočko jezero)
KOORDINATE 44.0331, 16.8733
Umjetno jezero udaljeno 3 km od Glamoča, površine 25.000 m². Na njemu se nalazi motel sa 7 bungalova. Pogodno je za rekreaciju, izlete, kupanje, sportski ribolov...
Umjetno jezero udaljeno 3 km od Glamoča, površine 25.000 m². Na njemu se nalazi motel sa 7 bungalova. Pogodno je za rekreaciju, izlete, kupanje, sportski ribolov...
Kamen
|
Selo se nalazi 4 km jugoistočno od Glamoča, uz cestu za Livno. Južno je planina Velika Golija, sjeverno je Glamočko polje. Njive su ispod sela, u Dolovima, Šarampovišćima, Gornjim i Donjim podovima, a ispod njiva su livade, u Barama. Iznad sela su pašnjaci Kamen, Raskršće, Kulina, Vujadinica, Doline i Borovac. Livade su i na planini, Busije, Josica i Tisovac. Oko kuća su ograđene doline u kojima se proizvodi poznati glamočki krompir.
Nešto više od stotinu metara uz glavnu cestu (Glamoč-Livno) proteže se mezarje (groblje) s nišanima, koje je presječeno lokalnom cestom na dva nejednaka dijela. To je novije mezarje, dok se ono starije (Staro mezarje), nalazi u središtu susjednog sela Jakir. Nišan Omer-age Bašića (Bašića mašet)
KOORDINATE 44.0330069,16.8805045 Nišan Omer-age Bašića (ponegdje stoji Omer-beg Bašić), isklesan je 1798. godine iz jednog bloka kamena. Mehmed Mujezinović, bosanskohercegovački povjesničar, epigrafičar i orijentalist, piše da je visok 4,35 m, a samo njegov turban, s mudževezom (završnim dijelom), visok je dva metra, a izbočenje turbana iznosi 25 cm, pod kojim se može skloniti osam ljudi da ne pokisnu, kako to narod priča. Bašića mašet, kako ga mještani nazivaju, staroosmanskog je oblika, klasičnog izgleda i velikih dimenzija, prepoznatljiv je i po golemom turbanu u obliku gljive. Natpis na nišanu unutar četverokuta je na arapskome. Ukrašen je jednim buzdovanom i orijentalnim šarama. Omer-aga napravio je kameni nišan sebi za života. Prije nišana izgradio je most kako bi se kamen mogao dopremiti na željeno mjesto. Glamočaci na temelju usmene predaje tvrde da je nišan vuklo stotinu pedeset volova, a razloge njegovoj veličini ne pojašnjavaju. To je najveći nišan na Balkanu i uopće najveći nadgrobni spomenik u Bosni i Hercegovini. U mezarju, gdje se nalazi još i više novijih grobova iste obitelji Bašić, ima još priličan broj visokih nišana, od kojih su neki bogatije ukrašeni. Spomen-ploča
U naselju su pripadnici HV i HVO 1995. godine izvršili zločin nad 108 srpskih boraca i civila. Komisija za traženje nestalih lica Republike Srpske je u srpnju/julu 1997. godine ekshumirala svih 108 tijela iz masovne grobnice Kamen. Dana 26.7.2010. uz mezarje u s. Kamen postavljena je spomen-ploča posvećena ubijenima. |
Glamoč - Omer-aga Bašić izgradio najveći bašluk na Balkanu - City televizija
Autor: City Televizija BiH HD Datum objave: 19.12.2019. Opis. Na ulazu u Glamoč nalazi se sigurno najgrandiozniji nadgrobni spomenik u našoj zemlji, bašluk Omer-age Bašića. Omer-agin kameni spomenik najveći je bašluk na Balkanu, a prema mišljenju nekih i u Evropi, visok je 412 centimetara. "Bašluk Omer-age Bašića napravljen je 1798. godine. Staroosmanskog je oblika, klasičnog izgleda, samo su dimenzije netipične. Priča se da je bašluk ili nišan Omer-aga napravio za svog života. Spomenik poginulim borcima i žrtvama fašističkog terora podigli su sami seljani Kamena.
Na stražnjoj strani se, u donjem dijelu spomenika, potpisao klesar Ilija Jurić. U selu Kamen se nalazio "čudotvorni kamen", stijena na kamenoj ploči, za koju su seljaci mislili da ima "neobičnu moć". IZVOR Kamen (Glamoč). Wikipedija (sh) |
Jakir
Podgradina
|
"Kamen na tri piljka"
KOORDINATE 44.0237513216405, 16.889585068135347 U selu Podgradini, uz glavnu cestu Glamoč-Livno i u blizini povremenog vodotoka Surdupa, nalazi se srednjovjekovni stećak koga zovu "Kamen na tri piljka". Najvjerovatnije se radi o obiteljskoj grobnici, a dimenzije, oblik, orijentacija u prostoru i položaj stećka odgovaraju statusu pokojnika iz tog vremena. Kameni stećak, težak oko tri tona, koji se ni po čemu ne razlikuje od mnogih drugih ipak je poseban jer stoji na kamenoj ploči na tri kamenčića, odn. "na tri piljka" (piljak - kamen, kamenčić, okrugli kamen s kojim se igrala istoimena igra i dr.) i još je podijeljen dubokim zarezom po sredini pa ga zovu "dvojnim stećkom". Nitko pouzdano ne zna tko ga je postavio i zašto. Prema jednoj od predaja, "Kamen na tri piljka" leži na ploči ispod koje su pokopani vladari drevnog grada. Narodna predaja dodaje da su neki ljudi u prošlosti pokušali podignuti kamen kako bi otkrili što je ispod, a kako je blok bio pretežak, pokušali su ga prerezati pilom. Tada se dogodilo nešto neviđeno - iz kamena je prsnula krv, što je kod njih izazvalo ogroman strah, zbog čega su pobjegli glavom bez obzira. I danas se na ovom kamenu vidi nešto što liči na trag piljenja. Prema još jednoj predaju kamen se kreće; tijekom godine on se po,makne par centimetara u smjeru obližnjeg groblja, da bi se naredne godine vratio na prvobitno mjesto. |
Vrba
|
Današnje naselje Vrba leži na diluvijalnoj terasi Borak, na cesti Glamoč-Livno, nekih pet do šest kilometara jugoistočno od Glamoča. Na istom mjestu nalazilo se rimsko naselje Salvium, municipalni centar, po kojem se nazivao i njegov teritorij.
|
Zanimljivosti
Glamočani se znaju našaliti da se u njihovom kraju nalazi jedina rijeka na svijetu koja teče uzbrdo. Naime, rječica Vrba, koja izvire u blizini istoimenog sela, teče "uzbrdo" iz Donjeg u Gornje polje. No njezin tok uzbrdo samo je prividan, iz razloga što polje s višom nadmorskom visinom nosi naziv "donje", a ono s nižom je "gornje". Vrba je poznata i po bifurkaciji, odnosno dijeljenju vode na tri kraka. Stručnjaci-hidrolozi su ustanovili da dio vode s ove lokacije ide na istok, drugi na sjever, treći na zapad, jer se voda, koju su bojili, pojavljuje u Ribniku kod Ključa na izvoru rijeke Sane, koja se ulijeva u Unu. Drugi krak vodi u Plivu u Jajce, a voda iz trećeg kraka kroz ponor pojavljuje se u Sinjskom polju u Hrvatskoj, odakle se ulijeva u Jadransko more. |
|
Salvium
Salvium je naziv rimskog municipija u Bosni i Hercegovini, nastalog na teritoriju ilirskog plemena Dalmata. Povijesni pregled. Dalmati su naseljavali polja u jugozapadnoj Bosni (Duvanjsko polje, Livanjsko polje i Glamočko polje). Dalmatski ratovi su naziv za niz dugogodišnjih ratova Dalmata protiv Rimljana. Počeli su nakon sloma ilirskog kraljevstva i završetka III ilirskog rata (171.-168.). Ratove je završio Oktavijan u razdoblju 35. - 33. g. p.n.e, nakon čega su se Dalmati našli u sastavu rimske imperijalne države. Ustanak dalmatinsko-panonskih plemena od 6. do 9. godine n.e. bio je posljednji pokušaj oslobađanja od rimske dominacije, ali se završio neuspješno. Rimljani su već 20. g. n. e., još u vrijeme Dolabeline uprave Dalmacijom, izgradili preko Glamočkog polja cestu (a colonia Salonitana ad fines provinciae Illyrici, duga CLXVII milja). Vodila je pravcem Livno – Kruzi – Dolac- Skucani – Isakovci – Mladeškovci - Mliništa i dalje na sjever. U pitanju je strategijska cesta iz vremena okupacije i pacifikacije. Nešto kasnije će ovu komunikaciju zamijeniti druge dvije, na kojima će se u žarištu prometa i trgovine naći dva najznačajnija urbana naselja Glamočkog polja, Vrba (Salvium) i Halapić (Salviae), prvo na cesti Livno - Glamočko polje, a Salviae na itinerarskoj cesti Salona--Servitium (Itin. Ant.). Prema logici društveno - političkog i administrativnog razvitka, u municipij je moglo prerasti samo autohtono naselje na višem stupnju romanizacije, jer se samo indigena civitas (o postojanju plemenske, odnosno peregrinske civitas nema ovdje formalnih potvrda) mogla transformirati u status municipija. U takvoj municipalnoj zajednici vladajući sloj građana čine domaći imućniji ljudi (tzv. piccola borghesia ili zemljišna aristokracija). Od svih naselja na Glamočkom polju najbolje je uvjete imalo upravo ono u Vrbi, dok se u Halapiću susrećemo više s naseljem rimskog tipa. Centar municipija bio je, u Vrbi (Salvium u užem smislu), dok je u Halapiću bila putna stanica Salviae. Salvium je autonomni status - sudeći po onomastičkim potvrdama - dobio od Hadrijana (117.-138. godine). Arheologija. Lokalizaciju municipija na Glamočkom polju u Vrbu prvi je iznio Dimitrije Sergejevski, a prihvatili su Α. Pašalić, G. Alföldy i J. J Wilkes. Prema navedenim autorima, municipium u Vrbi (Podgradini) identičan je s municipijem Salvium epigrafskih spomenika, što su potvrdila i arheološka istraživanja. Istraživanja u Vrbi obavio je Ivo Bojanovski od 1974. do 1976. godine u tri kampanje. Svi fragmenti bili su predani u Centar za zaštitu spomen-obilježja u Glamoču. Nakon istraživanja sve je bilo pripremljeno za konzervaciju, ali zbog imovinsko-pravnih odnosa do konzervacije nije došlo. O konzervaciji se vodilo računa i tokom arheoloških iskopavanja, tako da nisu obrušavani zidovi i podovi, osim najnužnijeg. Iz istih razloga iz zidova nisu vađeni manji arhitektonski fragmenti. Zbog istih razloga ostala je neistražena i masovna grobnica kod zapadnog ulaza u baziliku. Arheološka istraživanja u Vrbi, i pored parcijalnosti i nedovršenosti, pružila su uvid u život na ovom prostoru, tokom punih šest stoljeća. Pomoću nadgrobnih spomenika i natpisa moguće je pratiti romanizaciju domicilnog ilirskog stanovništva i na taj način imati uvid u duhovnu i materijalnu kulturu u prva četiri stoljeća. Naselje. Zauzimalo je oko 15 hektara prostora, s nekoliko desetaka kamenih kuća (gornji dijelovi su od drveta). U blizini je i izvor pijaće vode, najveći u Glamočkom polju, i svetište domaćem paru bogova - Silvan i Dijana. Grad je postepeno prihvaćao rimska obilježja (groblje, hram rimskim bogovima), a svakako i tabernu (gostionica) pored puta koji je prolazio zapadnom stranom naselja. Istraživanja daju dobar uvid u vjerska shvaćanja i životna nastojanja njegovih stanovnika pretežno zanatlija, klesara, zidara, lončara, kazandžija (kotlara) i drugih. Sa brojnih sepulkarnih spomenika iz 2-4 stoljeća vide se i muškarci i žene s mnogim detaljima iz svakodnevnog života. Osnovni zaključak je da se radi o djelimično romaniziranom stanovništvu koje i dalje ima domaća obilježja (jezik, umjetnost, nošnja, način stanovanja). Imena su zadržana do 4. stoljeća (Bato, Dasas, Titus, Panes, Masso...). Ista stvar je i u vjeri. Glamočko polje dalo je najveći broj spomenika Silvana i Dijane, božanskog para ilirskog panteona. Silvano je najčešće prikazan kao grčki Pan, kao polučovjek - polujarac, po čemu se znatno razlikuje od italskog Silvana. Kod Ilira Silvano je glavno božanstvo dok u Rimu to nikad nije bio. Na nekim kultnim slikama pridružuje mu se i Dijana, a negdje je i sama, gotovo uvijek sa lukom i strijelom, atributima božice lova. Silvana prati koza ili pas, Dijanu košuta ili pas. Na Glamočkm polju je nađeno 11 reljefa s likom Silvana, što očito govori da su ova dva božanstva šuma i pašnjaka bila osobito poštovana kod pastira koji su i do danas bili glavno zanimanje ovog područja. Primat Silvana i Dijane nije mogao da ugrozi ni Jupiter, glavno rimsko božanstvo čije je poštovanje bio sadržaj javnog, službenog kulta, uvezenog iz Rima i ostalih dijelova Carstva. Ranokršćanska bazilika. Pomoću ruševine bazilike, u koju su tokom podizanja u drugoj polovini 5. stoljeća, bili ugrađeni sepulkralni i votivni spomenici iz starijeg perioda rimske vladavine, utvrđivane su kulturne i materijalne mogućnosti u Vrbi u 5. i 6. stoljeću, kao i njenu propast u vrijeme seobe naroda. Time je egzistencija ilirsko-rimske aglomeracije ovdje dokumentirano potvrđena od 1. pa sve do kraja 6. stoljeća. Stari bogovi propadaju s kristijanizacijom koja ovdje počinje u 4. stoljeću, a prvi ranokrišćanski hramovi su podignuti u 5. i početkom 6. stoljeća. Na saboru u Saloni 533. ovo je područje priključeno biskupiji u Kninu - tada se Salvium spominje posljednji put. U starijoj fazi, bazilika u Vrbi, izgrađena je po uzoru na rimsku baziliku, i bila je manja crkva dvoranskog tipa (naos i narteks sa prezbiterijem) koja je kasnije proširena. IZVOR Salvium. Wikipedija (sh) |
Značaj nalazišta Područje rimskog municipijuma Salviuma, na kojem se nalazi današnje selo Vrba ima izvanredan arheološki značaj. Ni na jednom drugom mjestu u Bosni ne nalaze se slični dokazi koji ilustriraju način života lokalnih (ilirskih) stanovnika iz perioda romanizacije do perioda migracije Slavena i Avara na Balkan u 6. stoljeću. Spomenik sadrži nekoliko nadgrobnih spomenika i arhitektonskih ulomaka, čiji stil i sadržaj ukazuju na vidove autohtone materijalne kulture koja inače ostaje nepoznata ili slabo poznata, poput urbanizacije njihovih naselja, a naročito malih gradova ili borgata (sela) kao ovdje u Vrbi. |
|
Ostaci kasnoantičke bazilike na Borku
KOORDINATE 44.01749342793275, 16.896810627355077 U naselju Vrba nalazi se ostaci zidova bazilike koja potječe iz 5.-6. stoljeća i nalazila se na tzv. "Putu soli", koji je vodio od Solina do Budimpešte, a koga su trasirali Rimljani. I danas je vidljiv narteks, kao i najveći dio naosa te krstionica, bočno smještena. Nazire se i polukružno svetište. Otkopao ju je Ivo Bojanovski u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata. Po zemlji još uvijek ima neukrašenih fragmenata kamenog crkvenog namještaja. U Vrbi je nađen i fragment ornamentirane kamene ploče ukrašene spiralama ("rakovicama") iz predromaničke crkve, iz 9. ili 10. stoljeća. Položaj. Kasnoantička bazilika, smještena je u Glamočkom polju, selo Vrba, lokalitet Borak na nadmorskoj visini od 903 m. Bazilika je ležala na sjeveroistočnom rubu antičkog naselja na Borku (katastarski naziv Majdanište), na niskoj diluvijalnoj terasi uz rub polja, na parceli Borak-Grm (šuma i pašnjak), vlasništvo braće Rade i Gavre Belenzada. Na zapadnoj strani do ove parcele, tj. uz zapadnu fasadu bazilike, na parceli "Marijina njiva" (širi pojam Kamenice) nalazilo se i groblje antičkih stanovnika ovog naselja. S "Marijine njive" potječu i dva otprije poznata nadgrobna spomenika (po obliku cipusa), koji su smješteni u pravoslavnu crkvu Sv. petra i Pavla, u istočnom dijelu Borka. Antičkih grobova bilo je, vjerojatno, i na potezu njiva Kaldrme, uz rimsku cestu koja je prolazila južnim rubom antičkog naselja, nekih trideset do pedeset metara sjevernije (i paralelno) od suvremene (asfaltne) ceste. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi. Kasnoantičku baziliku u Vrbi, istraživao je Ivo Bojanovski od 1974. do 1976. godine u tri kampanje. Svi fragmenti bili su predani u Centar za zaštitu spomen-obilježja "Ivo Lola Ribar" u Glamoču. Nakon istraživanja sve je bilo pripremljeno za konzervaciju, ali zbog imovinsko-pravnih odnosa do konzervacije nije došlo. O konzervaciji se vodilo računa i tokom arheoloških iskopavanja, tako da nisu obrušavani zidovi i podovi, osim najnužnijeg. Iz istih razloga iz zidova nisu vađeni manji arhitektonski fragmenti. Zbog istih razloga ostala je neistražena i masovna grobnica kod zapadnog ulaza u baziliku. Kasnoantička bazilika zavedena je kao lokalitet Crkvina, Vrba-Borak u Arheološkom leksikonu BiH. Datiranje bazilike. Po tlocrtnoj shemi bazilika u Vrbi pripada longitudinalnom tipu bazilike s istaknutom apsidom. Objekti takve tlocrtne dispozicije, obično s dvije sporedne prostorije (prothesis i diakonikon), u početku su karakteristični za cijelo područje salonitanske metropolije. Glamočko polje, zaleđe Salone, bilo je pod jakim utjecajem Salone još od početka rimske vlasti. Međutim, s vremenom pod utjecajem građevinske prakse i liturgijskih potreba, crkvama se dodaju i neke nove sadržajne i stilske forme, pa se uskoro razvija tip crkve s većim brojem sporednih prostorija, kakav je slučaj i u Vrbi. Ovaj razvijeniji oblik bazilike obično se naziva bosanskim tipom ranokršćanske crkve zato što je karakteristična za bosanskohercegovački prostor. U stvari, to je naronitanski tip bazilike, jer se takva shema kultne građevine s većim brojem sporednih prostorija, raspoređenih uz dužu stranu, najprije razvila u Naroni. Ista tlocrtna shema susreće se i u drugim oblastima, po Dalmaciji, Sloveniji, s tom razlikom što je tip u Bosni tretiran nešto rustičnije, napose u ruralnim sredinama. Pitanje tipologije je u najužoj vezi s datiranjem. Sudeći po analogijama iz Salone (bazilike na Manastirinama i Marusincu), gradnja bazilike nije mogla početi prije druge polovine 5. stoljeća, ako ne i nešto kasnije. Prema mišljenju N. Cambia, ovakav bazilikalni tip došao je do punog razvoja upravo u 5. stoljeću. Takovo datiranje bi bilo u skladu i s postojanjem grobne konstrukcije u prostoriji B, ako je ona integralni dio crkve još iz njene prve faze gradnje, što bi dozvolilo datiranje iste u kraj 5. stoljeća. Bazilika u Vrbi nema piscinu za krštenje odraslih (to je ovalna "kamenica" omeđena zidom i uzdignuta iznad poda). Takve piscine nisu bile uobičajene u vrijeme ranog kršćanstva. Po tome se Vrba izdvaja od brojnih baptisterija u Bosni i Hercegovini i cijeloj Dalmaciji, koji imaju piscine ukopane u podnicu. Fibula i križić sugeriraju datiranje u 6. stoljeće, ali su ovi predmeti mogli dospjeti u baziliku i kasnije. Bazilika je vjerojatno stradala provalom Avara 597. godine i čini se da nakon toga nije bila više upotrebljavana. Objekt je devastiran i spaljen (tragovi požara u raznim prostorijama). Arheološka istraživanja u Vrbi, i pored parcijalnosti i nedovršenosti, dala su dobre rezultate i pružila uvid u život na ovom prostoru, tokom punih šest stoljeća. Pomoću nadgrobnih spomenika i natpisa moguće je pratiti romanizaciju domicilnog ilirskog stanovništva i na taj način imati uvid u duhovnu i materijalnu kulturu u prva četiri stoljeća, a pomoću ruševine bazilike, u koju su negdje u drugoj polovini 5. stoljeća (?), bili ugrađeni sepulkralni i votivni spomenici iz starijeg razdoblja rimske vladavine, upoznajemo kulturne i materijalne mogućnosti u Vrbi u 5. i 6. stoljeću, kao i njenu propast u vrijeme seobe naroda. Time je egzistencija ilirsko-rimske aglomeracije ovdje dokumentirano potvrđena od 1. pa sve do kraja 6. stoljeća. Opis. Bazilika u Vrbi spada među veće objekte ove vrste na području BiH (28,50 x 19,10 m). Tipološki pripada tzv. bosanskom tipu crkvene građevine. Takvih crkava bilo je i na velikim zadinarskim (krškim) poljima. Kasnoantičke bazilike u Bosni i Hercegovini imaju nekoliko zajedničkih osobina, koje se mogu smatrati i tipičnima. Sve su relativno manjih dimenzija, gotovo kvadratične, s nizom pobočnih prostorija, tako da je prostor za vjernike bio manji. Građene su uglavnom neuredno, od spolija sa starijih građevina i poganskih nadgrobnih spomenika. Bile su obično orjentirane u pravcu istok-zapad. Tlocrti ovih bazilika niti u jednom slučaju ne pokazuju pravilnost. Bazilika u Vrbi je bila dvoranska crkva, po dubini podijeljena u tri dijela: narteks, naos i prezbiterij, odnosno sanktuarij, koji se na istočnoj strani završavao polukružnom apsidom. Na sjevernoj strani bile su smještene pomoćne prostorije, među kojima i krstionica s izdignutom "kamenicom" za krštavanje, dimenzija 1,60x1,20 m. Po relativno skromnim ulomcima arhitektonske plastike, bazilika je bila siromašno opremljena kamenim namještajem. Iskopan je veći broj ulomaka od miljevine (vrsta sivobijelog mekog kamena pogodnog za obradu; milika), za koje se može pretpostaviti da su pripadali opremi same bazilike. Među njima je osam fragmenata ukrašenih znakom latinskog križa (crux capitata), više većih i manjih segmenata od stubova raznih promjera (16,18 i 20 cm), ulomci pragova, konzola, doprozornika i drugih elemenata. Također, nađeno je sedam ulomaka oltarne menze i više fragmenata njenih nogara, među kojima su bile tri s neobičnim geometrijskim ornamentom po cijeloj površini. Zidana grobnica nalazila se u jednoj od sjevernih prostorija. Raka je bila oblika sanduka, koji je sa sve četiri strane bio obložen dobro obrađenim pločama, debljine 9 cm. Na kraćim stranama ploče su bile utorene u one koje su pokrivale duže strane. Pod je također bio pokriven pločama, a pod glavom i nogama pokojnika nađeni su kameni "jastuci" kao oslonac istih. Dužina grobnice iznosila je 2,00, širina 0,50 i dubina 0,735 metara. U njoj je bila pokopana samo jedna osoba. Uz skelet je nađena samo jedna fibula s povijenom nogom, i to u visini desnog ramena pokojnika. Na sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj 21. do 24.11.2011. godine, bazilika je proglašena nacionalnim spomenikom BiH. Nacionalni spomenik se sastoji od: kasnoantičke bazilike u selu Vrba i pokretnog arheološkog materijala koji je smješten u Franjevačkom muzeju i galeriji Gorica u Livnu. IZVORI Kasnoantička bazilika u Vrbi, Glamoč. Wikipedija (sh); Arheološko područje – Ostaci kasnoantičke bazilike u selu Vrba, općina Glamoč. Odluka o proglašenju nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, sjednica održana od 21. do 24. novembra 2011. godine. (HTML)
Manastir Veselinje
KOORDINATE 44.0154865, 16.8980919 Manastir Veselinje je manastir Srpske pravoslavne crkve u eparhiji bihaćko-petrovačkoj. Posvećen je Rođenju Svetog Jovana Krstitelja. Manastir je smješten u selu Vrba, neposredno uz magistralnu cestu put Glamoč-Livno (6 km od Glamoča) i nalazi se na udaljenosti oko 300 m od lokaliteta Borak, na kome se nalaze ostaci ranokršćanske bazilike. Istočno od manastira je lokalitet Crkvine s ostacima srednjovjekovne nekropole. Današnji manastirski hram je podignut 1970.—1975. godine, na temeljima starog hrama Svetih apostola Petra i Pavla (1864.-1941.) koji je zapaljen za vrijeme Drugog svjetskog rata. Povijesni pregled. Na udaljenosti od desetak metara jugoistočno od sadašnje, nove crkve, nalazila se stara crkva-brvnara, sagrađena 1864./1865. i povećena svetim apostolima Petru i Pavlu. Staru crkvu 1941. godine zapalili ustaše, a tadašnji je paroh Simo Banjac uhićen je, mučen i ubijen. Stara crkva je bila znamenita i po desetini slavskih ikona ovdašnjih pravoslavnih obitelji, na čijim poleđinama su svećenici upisivali sve detalje o obiteljima koje su ikone poklonile crkvi. Osnivač manastira je Veselin Veso Naerlović, rođen 1904. godine u Vrbi, koji se obogatio još u vrijeme Kraljevine Jugoslavije dok je imao tvornicu kože u Sarajevu. Zbog podrške kralju, a i nakon što je uvidio da partizanska "narodna vlast" praktički otima imovinu od ljudi kao što je on, sa suprugom, Dubrovkinjom Paulinom je 1945. godine, preko Italije, pobjegao u Argentinu, gdje je ponovo otvorio tvornicu kože. Prolazila su desetljeća života u dalekoj Argentini, sve do vremena kada je Naerlovićima dojavljeno da smiju u Jugoslaviju, jer ništa nisu zgriješili, osim što su pobjegli. No zbog straha su Naerlovići najprije istitivali situaciju i prvo ponudili općinskim vlastima da financiraju asfaltiranje ceste Glamoč – Mlinište ili da sagrade novu školsku zgradu, od čega, međutim, nije bilo ništa. Ono što nisu uspjeli sa socijalističkim vlastima, ostvarili su s crkvenim. Ideja za gradnju nove crkve potekla je od episkopa dalmatinskog Stefana, koji je od paroha glamočkog zatražio da formira građevinski odbor za izgradnju nove crkve. Na sjednici Crkveno-općinskog savjeta, 26.7.1970. godine, u Glamoču je formiran Građevinski odbor. Veselin Naerlović, uspješni poslovni čovjek iz Argentine, je svome sestriću, tadašnjem mitropolitu dabrobosanskom Vladislavu Mitroviću, izrazio želju da pomogne izgradnju nove crkve. Mitropolit Mitrović je o tome upoznao nadležnog episkopa dalmatinskog Stefana Bocu, koji svojim pismom od 25.2.1971. godine daje parohu glamočkom u zadatak da od Skupštine Općine Glamoč zatraži načelno odobrenje za obnovu crkve, zatraži pomoć od Povjerenstva za vjerska pitanja pri Skupšini Općine Glamoč, kao i da počne vršiti pripreme za nabavku građevinskog materijala. Već 21.4.1971. godine, episkop Stefan dostavlja parohu Iliji Letiću u Vrbi projekt za obnovu crkve kojeg je izradio arhitekt dr. Dragomir Tadić iz Beograda, a 12.7. iste godine, na Petrovdan, episkop Stefan Boca posvećuje temelje nove crkve. Crkveni odbor, 30.8.1971. godine, odabire Ratka Lazića iz Topolja kod Knina za vršenje zidarskih radova. Ikonostas od klesanog kamena je izradio Ljubo Smiljković iz Bijelih Voda kod Kruševca, drvene okvire za ikone na carskim dverima izradio je Vinko Bobanović iz Beograda. Ulazna i bočna vrata od hrastovog drveta je uradio Nikola Mamić iz Livna, a kompletan ikonopis, prema ugovoru od 12.9.1973. godine, uradio je đakon Marko Ilić iz Beograda. Bravarske radove na crkvi je izveo Zdravko Ivković iz Beograda. Nova crkva je građena u vremenu od 1971. do 1975. godine. Posvećenje crkve Manastira Veselinje su 10.8.1975. godine izvršili mitropolit dabrobosanski Vladislav Mitrović, episkop banjalučki Andrej i episkop dalmatinski Stefan. U Povelji o ktitorstvu, episkop dalmatinski Stefan je Veselina Naerlovića iz Buenos Airesa, Argentina, proglasio za ktitora Hrama sv. Jovana Preteče i Krstitelja u Vrbi, a hram će svoju krsnu slavu slaviti na Ivandan, 7.7. svake godine. Crkvena zvona su posvećena 1978. godine. Godine 1981. su poosvećene nove ikone koje su postavljene u unutrašnjosti crkve. Godine 1991., episkop dalmatinski i administrator Eparhije bihaćko-petrovačke Nikolaj je donio odluku da se u krugu manastira, jugoistočno od nove crkve, podigne Kapela svetih novih srpskih mučenika. Na mjestu stare crkve - brvnare je, prema projektu arhitektice Ljubice Bošnjak iz Beograda, 1991. godine sagrađena spomen-kapela glamočkim mučenicima, a u podrumskoj etaži kapele, u kripti, su pohranjene kosti Srba ubijenih na stratištima za vrijeme Drugog svjetskog rata; glamočki Srbi su masovno nastradali u razdoblju od 30.7. do 3.8.1941. godine, a najveća stratišta su bila jama Razvršće na Korićini i Busija kod Glamoča. Episkop dalmatinski Nikolaj Mrđa je odlukom od 3.5.1981. godine, ustanovio stalni crkveni sajam koji se kod Hrama sv. Jovana Preteče i Krstitelja Gospodnjeg, zadužbine Veselina Nearlovića, treba održavati svake godine na Mali Uskrs - Tominu nedjelju. Inicijativa o pretvaranju crkve na Vrbi u manastir potekla je 1984. godine od episkopa dalmatinskog Nikolaja Mrđe, koji se pismeno obraća Veselinu Nearloviću, tražeći dopuštenje za provedbu te ideje, a 5.3.1985. godine je Sveti arhijerejski sinod donio odluku: ...Uzeti na znanje i na osnovu čl. 30 Ustava Srpske Pravoslavne Crkve, konačno odobriti odluku Njegovog Preosveštenstva Episkopa dalmatinskog G. Nikolaja, br. 137/85, kojom je zadužbinu Veselina Naerlovića na Vrbi-Kamen, kod Glamoča, sa hramom i potrebnim građevinama i ostalim posedom, pretvorio u Manastir, pod nazivom Veselinje... Proglašenje i osvećenje Manastira Veselinje obavili su 8.4.1985. godine, na Mali Uskrs - Tominu nedjelju, mitropolit dabrobosanski Vladislav Mitrović, episkop dalmatinski Nikolaj i episkop banjalučki Jefrem. Naerlovići su izgradili praktički sve što se sada može vidjeti nakon što se prođe manastirska kapija: hram, manastirski konak, zvonaru, kriptu s posmrtnim ostacima stotina ovdašnjih Srba ubijenih u Drugom svjetskom ratu, a također i ktitorsku kapelu u koju je Veselinovo tijelo sahranjeno nakon to je završio posljednji rat u BiH (1992.-1995.). Umro je 1993., i to u zrakoplovu kojim je letio želeći posljednji put, makar i u jeku rata, vidjeti svoj kraj, ali se zbog rata, godinama s prijenosom posmrtnih ostataka moralo čekati osam godina. Supruga Paulina ga je nadživjela osam godina. Zbog ratnih sukoba, Manastir Veselinje je napušten 28.7.1995. godine, nakon čega je doživio devastacije (1995/96. godine, i u još dva navrata 1998. i 1999. godine.) od strane HV-a. Povratkom namjesnika manastira, protosinđela Save Lazinice i monahinje Angeline Đulum, 23.3.1998. godine, je ponovno oživio manastir. Dio u ratu pokradenih stvari manastiru je vraćen, a neke ikone su nepovratno nestale: Trojeručice (rad dr. Vojislava Bilbije), Sv. apostoli Petar i Pavle (stara ikona), Uspenije Presvete Bogorodice (stara ikona). Opis. Unutar zidova manastirskog kompleksa nalaze se slijedeći objekti: konak -parohijska kuća, hladnjak, pecara i gospodarski objekti, nova crkva, ktitorska kapela Naerlovića, Kapela svetih novih srpskih mučenika i slavoluk za stara zvona. Ostaci antičkih nadgrobnih spomenika, koji su pronađeni na lokaciji tzv. "Marijine njive", su izloženi unutar porte manastirskog kompleksa, na prostoru udaljenom oko 7 m sjeverno od nove crkve. Čitav manastirski kompleks je ograđen kamenim zidom, a pristupni put manastiru od ceste Glamoč-Livno je asfaltiran. Izvođenje ovih radova je također financirao Veselin Naerlović. Crkva ima vanjske gabaritne mjere oko 8,90 x 17,80 m, a na njezinoj ulaznoj, zapadnoj fasadi je prislonjen crkveni toranj tlocrtne osnove oko 3,20 x 3,20 m. Crkva je jednobrodna, ima oltarnu apsidu (iznutra je polukružna promjera oko 5,90 m, a izvana je petokutna, s dužinom stranice od oko 2,80 m) na istočnoj strani, a bočne pjevnice su izbačene u odnosu na lateralne zidove crkve za cca oko 100 cm. Debljina zidova crkve iznosi oko 50 cm. Lijevo od glavnih ulaznih vrata, u kutu, je pozicionirano drveno stubište (dva kraka/ 7 x 20/20cm + 8 x 20/20cm / koji formiraju slovo "L"), kojim se pristupa korskoj galeriji, širokoj oko 1,36 m, postavljenoj na koti +2,96m (kao +/- 0,00, uzeta je kota prizemlja crkve). Svod (tavanica) crkve je polukružno nadsveden, a svijetla visina do tjemena svoda iznosi oko 6 m. Krovišta crkve i tornja su pokrivena bakarnim limom. Svi objekti podignuti unutar manastirskog kompleksa se nalaze u dobrom stanju. Objekt konaka, kapela s kosturnicom, kao i gospodarski objekti hladnjaka i pecare, građeni su uporabom suvremenih materijala. Slavoluk za stara zvona, ktitorska kapela Naerlovića i nova crkva su sagrađeni od kamena. Ktitorska kapela. Ktitorsku kapelu, sagrađenu na udaljenosti od oko 12 m sjeverno od crkve, podigao je sam ktitor Veselin Naerlović sa suprugom Paulom. Kapela je posvećena sv. Jovanu Krstitelju, a izgrađena je prema projektu dr. Dragomira Tadića. Njeno posvećenje je 28.8.1976. godine obavio episkop dalmatinski Stefan Boca. Unutar kapele se nalaze dvije mramerne ktitorske grobnice, a u južnoj grobnici je, 15.9.2001. godine, sahranjen Veselin Naerlović, a pored njega saranjena je i njegova uspruga. Konak i ostali objekti. Nakon posvećenja crkve, u razdoblju od 1975. do 1985. godine, podignuti su konak (15.6.1975. godine; Inicijativu za izgradnju konaka - parohijske kuće je pokrenuo Veselin Naerlović, obraćajući se pismom episkopu dalmatinskom Stefanu Boci) i gospodarski objekti: godine 1981. su, južno od parohijske kuće, podignuti hladnjak i pecara, a iste godine je zasađeno 70 borova i 40 lipa. Slavoluk za stara zvona, prema projektu prof. Dobrosava Neškovića iz Beograda, sagrađen je u razdoblju 1981.-1982. godine, a smješten je između nove crkve i ktitorske kapele. Na slavoluku su postavljena dva stara zvona crkve u Glamoču i jedno Crkve sv. apostola Petra i Pavla na Kamenu (Vrbi). Najstarije zvono datira iz 1879. godine, izljeveno je u Trstu za crkvu u Glamoču. Na drugom zvonu glamočke crkve, izljevenom 1933. godine, piše: "NABAVILA SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVENA OPŠTINA GLAMOČ GODINE 1933. Salio Kvirin Lebiš, Zagreb, god. 1933." Treće zvono je sa stare spaljene crkve u Vrbi, a na njemu je upisan tekst: "SVETIM APOSTOLIMA PETRU I PAVLU NA KAMENU OD BRAĆE VULETA, PERE, NIKOLE, DMITRA I SINOVCA LJUBE, 1936. Radionica: Pantelić, Zemun." Spomen-hram glamočkih novomučenika s kosturnicom. Spomen-hram (kapela-kosturnica) glamočkih novomučenika podizan je od 1991. godine i sadrži spomen-kosturnica (kripta) s posmrtnim ostacima stotina ovdašnjih Srba ubijenih u Drugom svjetskom ratu u razdoblju 1941.-1945. u Glamočkom kraju (u jami Korićna u mjestu Korićna i drugim jamama na prostoru Glamoča), među kojima je bila i Veselinova majka te brojna rodbina. Te su 1991. godine, istovremeno s izgradnjom spomen-hrama, vađeni iz jama i skupljani s drugih masovnih stratišta skeleti i kosti pobijenih i bačenih u jame. Sve je to trajalo do pred sami dolazak srpskog patrijarha Pavla u Glamoč, odnosno u manastir Veselinje, 9.8.1991. godine. Sutradan, 10.8.1991.godine poslije svete liturgije odsluženo je opjelo za sve nevino pobijene i u jame bačene Srbe, a potom su njihove kosti (mošti) položene u kriptu spomen kosturnice. No spomen-hram je dovršen tek 20-ak godina kasnije, kada ga je 22.7.2012. posvetio srpski patrijarh Irinej. U neposrednoj blizini manastira nalaze se stećci. IZVORI Manastir Veselinje. Wikipedija (sr); JUKIĆ, Milo: Putujte s nama Glamoč, zaboravljeni kraj rimskih bogova i najvećeg nišana na Balkanu. Bljesak.info, 16.5.2020.; Odluka o odbijaju prijedloga Općine Glamoč za proglašenje Srpskog pravoslavnog manastira Veselinje u Glamoču nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, sjednica održana od 20. do 27. studenog 2007. (HTML) |
Značaj Područje Salviuma sadrži i značajne ostatke ranokršćanske crkve sagrađene da bi služila gradu, projektirane po uzoru na rimsku baziliku. U starijoj fazi, bazilika u Vrbi, bila je manja crkva dvoranskog tipa (naos i narteks sa prezbiterijem) koja je u 5. i poč. 6. st. na sjevernoj strani proširena prigradbenim prostorijama za baptisterij, konsignatorij i memoriju. |
Zajaruga
Šumnjaci
Pravoslavno groblje u Šumnjacima
|
Vagan
Vagan, hram Svetih apostola Petra i Pavla
|
Reljino Selo
Rore
Rore, hram Svetog Proroka Ilije
Rore
Vrtače u krajoliku Rora
Rorsko polje
|
Brdo Borovnjača i livade Pitomina iznad Rora i u daljini (djelomično pod oblakom) Crni vrh (Crni vrh, kod Crnog Vrha; 1395 m)
Pogled na Rorsko polje
Rore - Šator - Preodac - Momčilova kula
Autor: Zoran Gajic - Offroad Gastro Cyclist Datum objave: 10.5.2021 Opis. MTB Biciklom: Rore – Šator – Preodac – Momčilova kula 64km, 09.05.2021. Ovo je do sada najljepša biciklistička tura, po predivnim krajevima zapadne BiH, u podšatorskom kraju, od Rora (opština Glamoč) do Preoca (Drvar), duž padina Šator planine. Predivan dan, plavo nebo bez oblaka i vjetra, zelenilo i usamljenost ovih krajeva… Od kamenih srušenih kuća u Rorama podno Šatora, pa četinarskim stazama uz planinu, pa spust do Preoca, sa njegovih 360 izvora. Prolazak kroz to sada pusto selo, posjeta nedavno obnovljenoj pravoslavnoj crkvi, te penjanje na legendarnu Momčilovu kulu. Glamočko polje 2023 FULL VIDEO | Popovići, Rore, Preodac i Dragnjić
Autor: Zoran Gajic - Offroad Gastro Cyclist Datum objave: 1.11.2023. Opis. Glamoč 2023 | Popovići, Rore, Preodac i Dragnjić Novi video iz predivnog Glamočkog polja u jesen 2023. Polazak sa glavne ceste u blizini skretanja za Drvar, pa preko Ražane u pitoreskno, sada izgubljeno i pusto selo Popoviće, jedno od najljepših u kraju. Odatle obroncima Šatora do Rora, pa uz Šator do čuvenog Preoca. Na kraju posjeta Dragnjiću i Remziji Velagiću, lokalnoj rock'n roll ikoni i kreatoru kamenih formacija koje se vide i na Google Earth. Glamoč - top destinacija za ljubitelje brdskog biciklizma i prirode! |
|
Glamoč iz zraka - čudesan i drugačiji! Dron.ba za N1
Datum objave: 24.3.2019. Autor: dron ba Opis: Glamoč is a town and municipality located in Canton 10 of the Federation of Bosnia and Herzegovina. www.dron.ba www.video.ba |
IZVORI I LITERATURA
BOJANOVSKI, Ivo: Kasnoantička bazilika u Vrbi na Glamočkom polju. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Nova serija, Sveska 35/36, Sarajevo, 1981., str. 195.
BOJANOVSKI, Ivo: Bosna i Hercegovna u antičko doba. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Sarajevo, 1988.
BOJANOVSKI, Ivo: Bosna i Hercegovna u antičko doba. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Sarajevo, 1988.
