|
|
Područje: Snežničko-goranska visoravan
Obližnje grupe:
Obližnji krajevi:
Obližnje planine: Obruč, Riječki primorski hrbat
Država: Hrvatska
Obližnje grupe:
Obližnji krajevi:
Obližnje planine: Obruč, Riječki primorski hrbat
Država: Hrvatska
Grobinština / Grobnišćina
O kraju
|
|
UvodGrobnik je mjesto nad Grobničkim poljem, oko 10 km sjeveroistočno od Rijeke. po kome se cijeli kraj oko sela naziva Grominština, Grobinština, Grobinšćina i Grobnišćina.
Ovo se malo primorsko mjesto smjestilo na brežuljku gdje tisuću godina stare zidine s jedne strane dotiče mediteranska klima i blagonakloni Kvarner, iznad kojega se isprepliću brdašca s obiljem ljekovitoga bilja karakterističnih mirisa mediteranskoga podneblja, a s druge mu strane "Grobničke Alpe!, kao predvorje Gorskoga kotara daruju svježinu kontinentalne klime. Tu se nalazi najzapadniji frankopanski kaštel nekadašnje Vinodolske knežije Grobnik. Grad Grobnik je stara gradska jezgra današnje Općine Čavle. ENGLISH SUMMARY: Grobinština (region)- Ime
-
Grobnik u Grobničkom polju
Autor: Croq - Vlastito djelo, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=7498798 |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj na području Grobinštine
Oglašavajte ovdje:
|
STANOVNIŠTVO I NASELJA
|
Lingvistika - Grobnički govor
Grobnički govor jedan je od najbolje opisanih govora čakavskoga dijalekta. Zahvala za tu činjenicu ide prije svega prof. dr. sc. Ivi Lukežić koja je uz prof. dr. sc. Sanju Zubčić i autorica Knjige "Grobnički govor XX. stoljeća". Najveći dio knjige zauzima rječnik toga govora. Katedra Čakavskog sabora Grobnišćine izdavač je te, kao i mnogih drugih knjiga i zbornika na mjesnom govoru i na standardu. Govor je opjevala i pjesnikinja Vlasta Juretić. Njeguju ga i u osnovnoj školi Jelenje - Dražice gdje se potiče dječje stvaralaštvo na grobničkom govoru. Često se čuje i na ulicama većih i manjih mjesta Grbnišćine. LITERATURA LUKEŽIĆ, Iva; ZUBČIĆ, Sanja: Grobnički govor XX. stoljeća : (gramatika i rječnik). Katedra Čakavskoga sabora Grobnišćine. Rijeka, 2007. |
GROBNIČKI DONDOLAŠI - Himna- Anđelo Grlaš
Datum objave: 7.1.2016. Autor: jadranka babic Opis: Tri kraji su nan došli, već se rabi parićat Postoli napatinat i zvonci poluštrat Dondolajte stariji i mlaji, neka grme naši kraji Znani kanat neka se čuje, grobniško srce nikad ne miruje... Brageše č |
Naslovna fotografija
Pogled preko Grobničkog polja na Stari grad Grobnik |
|
IZ STARIH ČLANAKA Izdig s blagom iz Hrvatskog primorja U sjevernom dijelu Hrvatskog Primorja stoka se u toku januara, februara, marta i polovine aprila nalazi u matičnim gospodarstvima. Za lijepih dana se pušta u tzv. brgude (tal. borghetto) ili komune, koje se nalaze u neposrednoj blizini sela. To su veliki pašnjaci, koji su slični gmajnama (Slovenija) ili merama (Bosna). Ovce se pojagnje redovno do početka marta. Jagnjad ih sišu do sredine aprila, nakon čega se dio jagnjadi proda (muški), a njihove se matere počnu musti. Jagnjad od boljih muzarica ostavlja se za rasplod i sišu još 1 ½ - 2 mjeseca, tj. do konca maja ili početka juna, kada stoka iz područja komuna prelazi u planine, gdje se nalaze stočarski dvorovi ili stanovi. Primorske planine se nalaze na 600—800 m nadmorske visine. U planinama se ovce »slažu« ili »mišaju«iza »sv. Jelene« (»sv. Jelena, sva je gora zelena« — 22. V) i onda odlaze u visoku šumu (šumske pašnjačke površine u Gorskom Kotaru). U visokoj šumi čobani noćivaju u mogarima (sasvim primitivne kolibe), a ovce u mošunama (torovima). Ovdje pašna sezona traje do polovine avgusta, kada se ovce »o Rokovu« (16. VIII) ili »o Bartolovu« 24 VIII), a katkada i kasnije »luče«, tj. dijele između vlasnika. Lučenja, kao i »mišanja« ovaca obavljaju se u planini i to redovno na istom mjestu, u d v o r o v i m a, a popraćena su uvijek veselicama. Iza lučenja ovce pasu neko vrijeme planine, a kasnije se vraćaju na komune (brgude). Koncem decembra ovce prelaze na stajsko držanje. IZVOR ZDANOVSKI, Nikola: Stočarska kretanja. Radovi Šumarskog Fakulteta Univerziteta U Sarajevu 3 (4-5):117-43. Sarajevo, 1954. (PDF) |
Po kraju
Grobničko polje
Grobničko polje (250 m.n.v. do 350 m.n.v., s manjim brežuljcima do 400 m.n.v.), polje u kršu sjeverno od Rijeke; oko 20 km²; dugo je 6 km, široko do 4 km. Uzvisina Hum (395 m) dijeli ga na dva dijela. Istočni je viši (302 m) i neplodan (eksploatacija pleistocenskog šljunka), a zapadni niži (293 m), plodan i naseljen (Grobnik, Podhum, Dražice, Jelenje, Podkilavac i dr.). Na polju je športska zračna luka i automotodrom. Istočnim dijelom polja prolazi autocesta Zagreb–Rijeka. – Ostatci liburnijskoga limesa na brijegu Rebru i lokalitetu Na Dračišću ispod Bele Peše iz antičkoga doba te ostatci utvrda, po rubnim dijelovima polja, iz srednjega vijeka (brdo Straža kraj Grobnika, Majur, Gradišće na brdu Siljevice iznad Jelenja). Prema legendi iz 16. st., poprište bitke i pobjede nad Tatarima 1242., pa mu se ime dovodi u vezu s mnogobrojnim grobovima poginulih u toj navodnoj bitki.
Na dodiru vapnenačkih stijena gornjokredne starosti i fliša, jaka erozija stvara nepropusnu zaravan Grobničkog polja . Snažnim spiranjem s viših dijelova pobrđa i planinskog okvira zaravan je zatrpana fluvioglacijalnim materijalom još u holocenu. Danas je Grobničko polje siromašni pašnjak slabe agrarne vrijednosti. Grobničko polje hidrogeološki pokriva dva velika krška sliva. To je sliv izvora u gradu Rijeci i sliv izvora u Bakarskom zaljevu. Nema pojava stalnih krških izvora, ali podzemna voda je prisutna u svim hidrološkim uvjetima. Povremeno izviranje prisutno je i u jednom i drugom slivu, s time da je veličina i trajnost izviranja na sjeverozapadnom rubu polja daleko iznad onoga na južnom dijelu polja. Na sjeverozapadnom dijelu polja to su izvorište Lužac, zatim izvori u Potkilavcu, izvorište Gonjuša istočno od Potkilavca i izvori u koritu Sušice. Dio izvorske vode odmah ponire u ponorima polja a veći dio otječe vodotokom Sušica i kod Lukeža se ulijeva u Rječinu, najveći površinski tok Primorja. Južni dio Grobničkog polja, koji pripada slivu izvora u Bakarskom zaljevu, također je područje povremenog izviranja. Najizraženije su povremene zone izviranja Zahumac i Golubovka, koje uobičajeno izazivaju plavljenje jugoistočnog dijela Grobničkog polja.
Sjeveroistočno na Grobničko polje nastavlja se prostor višeg brdskog submediteranskog pojasa (400 m.n.v. do 900 m.n.v.). Riječ je uglavnom o vapnenačkim i dolomitnim sedimentima donjokredne i gornjojurske starosti. Naslage su izražene slojevitosti.
U krajnjem sjeveroistočnom dijelu Općine nalazi se gorski i pretplaninski pojas (900 m.n.v. do 1.500 m.n.v.) omeđen dominantnim obroncima Guslice, Međuvrha, Snježnika i Risnjaka. U ovom pojasu prevladavaju vapnenci i dolomiti jurske epohe i gornjotrijaske naslage.
IZVORI
Grobničko polje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 12. 2. 2022.
IZVJEŠĆE O STANJU U PROSTORU OPĆINE ČAVLE ZA RAZDOBLJE OD 2013. DO 2016. GODINE. JU Zavod za prostorno uređenje Primorsko-goranske županije. Rijeka, 2017. (PDF)
Na dodiru vapnenačkih stijena gornjokredne starosti i fliša, jaka erozija stvara nepropusnu zaravan Grobničkog polja . Snažnim spiranjem s viših dijelova pobrđa i planinskog okvira zaravan je zatrpana fluvioglacijalnim materijalom još u holocenu. Danas je Grobničko polje siromašni pašnjak slabe agrarne vrijednosti. Grobničko polje hidrogeološki pokriva dva velika krška sliva. To je sliv izvora u gradu Rijeci i sliv izvora u Bakarskom zaljevu. Nema pojava stalnih krških izvora, ali podzemna voda je prisutna u svim hidrološkim uvjetima. Povremeno izviranje prisutno je i u jednom i drugom slivu, s time da je veličina i trajnost izviranja na sjeverozapadnom rubu polja daleko iznad onoga na južnom dijelu polja. Na sjeverozapadnom dijelu polja to su izvorište Lužac, zatim izvori u Potkilavcu, izvorište Gonjuša istočno od Potkilavca i izvori u koritu Sušice. Dio izvorske vode odmah ponire u ponorima polja a veći dio otječe vodotokom Sušica i kod Lukeža se ulijeva u Rječinu, najveći površinski tok Primorja. Južni dio Grobničkog polja, koji pripada slivu izvora u Bakarskom zaljevu, također je područje povremenog izviranja. Najizraženije su povremene zone izviranja Zahumac i Golubovka, koje uobičajeno izazivaju plavljenje jugoistočnog dijela Grobničkog polja.
Sjeveroistočno na Grobničko polje nastavlja se prostor višeg brdskog submediteranskog pojasa (400 m.n.v. do 900 m.n.v.). Riječ je uglavnom o vapnenačkim i dolomitnim sedimentima donjokredne i gornjojurske starosti. Naslage su izražene slojevitosti.
U krajnjem sjeveroistočnom dijelu Općine nalazi se gorski i pretplaninski pojas (900 m.n.v. do 1.500 m.n.v.) omeđen dominantnim obroncima Guslice, Međuvrha, Snježnika i Risnjaka. U ovom pojasu prevladavaju vapnenci i dolomiti jurske epohe i gornjotrijaske naslage.
IZVORI
Grobničko polje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 12. 2. 2022.
IZVJEŠĆE O STANJU U PROSTORU OPĆINE ČAVLE ZA RAZDOBLJE OD 2013. DO 2016. GODINE. JU Zavod za prostorno uređenje Primorsko-goranske županije. Rijeka, 2017. (PDF)
Grobnik
Soboli
Spomenik podhumskim žrtvama
KOORDINATE 45.37554, 14.49717
KOORDINATE 45.37554, 14.49717
Na sjeveroistočnom rubu naselja Soboli nalazi se spomen-područje Soboli, s memorijalnim grobljem, kojime dominira 23 metara visoki spomenik izrađen od simboličnog 91 štita, kao spomen na 91 strijeljanog mještanina Podhuma u srpnju 1942. godine. Toga dana, 12.7.1942. godine, nakon nedjeljne mise, najmanje 91 mještana Podhuma streljali su talijanski fašisti, selo je spaljeno, a preživjeli odvedeni u logor.
Autor spomenika, podignutog 1970. godine je akademski kipar Šime Vukas. Spomen-područje je upisano u Registar nepokretnih kulturnih dobara RH.
Jednom godišnje ovdje se odaje počast podhumskim žrtvama. Istog dana svake godine slavi se sveta misa, a u čast žrtvama sagrađena je i crkva sv. Maksimilijana Kolbea u Podhumu 2015. godine, kao prva crkva tog imena u Hrvatskoj. Pater Maksimilijan Kolbe također je žrtva nacističkog terora.
Spomenik je tijekom obnove, koja je dovršena 2021. godine, u potpunosti očišćen, odstranjen je beton iz pukotina, te kompletno pregletan i prefarban prema izvornom uzorku. Također su na cijelom spomen području zidarski obrađeni i očišćeni oštećeni betonski segmenti, kameni kubusi, vaze i nosači cvijeća. Kako se radi o zaštićenom objektu radovi su se izvodili pod nadzorom Konzervatorskog odjela u Rijeci.
Autor spomenika, podignutog 1970. godine je akademski kipar Šime Vukas. Spomen-područje je upisano u Registar nepokretnih kulturnih dobara RH.
Jednom godišnje ovdje se odaje počast podhumskim žrtvama. Istog dana svake godine slavi se sveta misa, a u čast žrtvama sagrađena je i crkva sv. Maksimilijana Kolbea u Podhumu 2015. godine, kao prva crkva tog imena u Hrvatskoj. Pater Maksimilijan Kolbe također je žrtva nacističkog terora.
Spomenik je tijekom obnove, koja je dovršena 2021. godine, u potpunosti očišćen, odstranjen je beton iz pukotina, te kompletno pregletan i prefarban prema izvornom uzorku. Također su na cijelom spomen području zidarski obrađeni i očišćeni oštećeni betonski segmenti, kameni kubusi, vaze i nosači cvijeća. Kako se radi o zaštićenom objektu radovi su se izvodili pod nadzorom Konzervatorskog odjela u Rijeci.
Soboli, središnji spomenik u spomeničkom kompleksu podhumskim žrtvama
U pozadini lijevo je vrh Fratar
U pozadini lijevo je vrh Fratar
Automotodrom Grobnik
|
Automotodrom Grobnik je motociklistička staza blizu grada Rijeka na prostoru Grobničkog polja. Staza je za utrke otvorena 17.9.1978. godine, kada je održana i prva utrka - kalendarom FIM-e posljednja Grand Prix utrka Svjetskog prvenstva 1978. godine. Do 1990. odvoženo je 13 moto utrka za prvenstvo svijeta. Prvi pobjednici grobničke staze bili su Ricardo Tormo (50 ccm, Španjolska, Bultaco), Angel Nieto (125 ccm, Španjolska, Minarelli) te dvostruki slavodobitnik Greg Hansford (250 i 350 ccm, Austrija, Kawasaki), koji je postavio i prvi, apsolutni rekord staze od 153,110 km/h
Staza zadovoljava stroge propise i zahtjeve FIA-e i FIM-a. Dužina staze je 4168 metara. Ukupno ima 15 zavoja. Razlika u visini iznosi 22 metara. Grobnik je jedna od samo pet svjetskih staza na kojima se voze FIM GP utrke Super Side prvenstva, svjetskog prvenstva za motocikle s prikolicom. IZVOR Automotodrom Grobnik. Wikipedija (hr) 
Tlocrt staze Automotodroma Grobnik
Autor Gpmat - Vlastito djelo postavljača, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=19473564 |
Službena stranica Automotodroma Grobnik
|
Zračna luka Grobničko polje
|
Zračno pristanište Grobnik bio je riječki aerodrom u vrijeme letenja elisnih aviona u javnom zračnom prometu.
Nakon toga je ostao u funkciji sportskog aerodroma, a naknadno je dograđen sadržajima za održavanje auto-moto utrka. U vlasništvu je MORH-a. Uzletno-sletna staza je od asfaltnog kolnika dužine 1.600 m i širine 30 m. Prema klasifikaciji ICAO-a ima kodnu oznaku 3C. Staza je neinstrumentalna, predviđena za dnevno letenje. Na aerodromu je stacioniran aeroklub i tu se odvija sportsko-rekreacijsko letenje i školovanje. Prema nekim planovima, koji datiraju još početka 21. stoljeća, u planu je ulaganje u aerodrom "Grobnik" s ciljem njegovog aktiviranja u ulozi središnjeg aerodroma za razvoj lokalnih zračnih linija na području Primorsko-goranske i susjednih županija koje gravitiraju Rijeci. Preduvjet za realizaciju ovoga projekta bio bi uređenje vlasničkih odnosa, koje sa sadašnjeg vlasnika Ministarstva obrane Republike Hrvatske treba prenijeti na Primorsko-goransku županiju i zainteresirane jedinice lokalne samouprave. IZVOR Zračno pristanište Grobnik. Wikipedija (hr) 
Prostorni pogled na dio Grobničkog polja sa sportskim aerodromom i automotodromom
Izvor: Google Earth, 2022. |
Praktično
IZVORI I LITERATURA
|
Literatura
FUĆAK, Biserka: Spomenar gromiških običajih. (Čakavska biblioteka ; knj. 12). Rijeka, 2003.
Zoretić, Korina: Usmena povijest: svakodnevica djetinjstva 1950-ih i 1960-ih na Grobniku u u gradu Rijeci. Diplomski rad. Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet. Rijeka, 2020. (PDF) JANJATOVIĆ, Bosiljka: Grobinština u radničkom pokretu i revoluciji. Rijeka 1981. Recenzija. Časopis za suvremenu povijest , Vol. 14 No. 3, 1982. (PDF) MARŠANIĆ, Ada: Prošlost i sadašnjost Općine Jelenje. Katedra Čakavskoga sabora Grobnišćine, 1997. Korisne poveznice
|
|
