O kraju
|
|
UvodKonavle su integralni dio južnog jadranskog primorja. Izdužene su dinarskim smjerom tj. od sjeverozapada prema jugoistoku i pružaju se od Plata u Župskom zaljevu do Oštrog rta u vanjskoj Boki. Sa sjevera su zatvorene pojasom višeg hercegovačkog krša, a prema sjeveroistoku Grapski jarak ih odvaja od masiva Orjena. Visoki krš Orjena zaklanja ovaj prostor od hladnih utjecaja kontinentalnog zaleđa i uvjetuje župnost klime osobito u prisojnom podnožju. Na dodiru nižih flišnih i viših vapnenačkih stijena izbijaju brojna vrela, koja povećavaju društveno značenje ovog pitomog podgorja.
U Konavlima se pejzažno razlikuju: 1. primorski krš, 2. polje i 3. viši unutrašnji krševiti dio. RIĐANOVIĆ, 1969. ENGLISH SUMMARY: Konavle
- |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI: 
Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj na području Konavala By clicking on the Booking.com logo, you can directly find accommodation in the Konavle area Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS
PRIRODA
|
Konavoski pijor (Telestes miloradi) Nakon više od sto godina, 2023. godine pronađen je konavoski pijor (Telestes miloradi) u malom potoku Dragić u Konavoskom polju, a popovska gaovica (Delminichtys ghetaldi) na nekoliko lokaliteta u okolici Dubrovnika (Konavle, rijeka Ombla). Konavoski pijor pripada skupini u narodu zvanoj gaovice ili gobice, a radi se o slatkovodnim vrstama, endemima dinarskog krša za koje su karakteristične migracije između podzemnih i nadzemnih voda. Kao što joj i samo ime govori, ova vrsta rasprostranjena je u svijetu jedino u području Konavoskog polja te je u tom pogledu prepoznata kao važna stenoendemska vrsta ovoga kraja. Zanimljivo je i da se sve do 2012. godine smatralo da populacija iz Konavala pripada istoj vrsti kao i ribe iz susjedne Hercegovine, točnije vrsti gatačka gaovica (Phoxinellus metohiensis). No tada skupina znanstvenika ribu pronađenu u rijeci Ljutoj opisuje kao endemičnu vrstu za područje rijeke Ljute pod nazivom konavoski (miloradov) pijor, različitu od onih u vodama Hercegovine. Konavoski (miloradov) pijor i popovska gaovica uvrštene su na popis ciljnih vrsta i staništa ekološke mreže Sniježnica i Konavsko polje (HR2000946) i Paleoombla-Ombla (HR2001010). PROČITAJ VIŠE Kako očuvati popovsku gaovicu i konavoskog pijora? Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije (HTML) |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Narodna baština
Duhovna baština
Ples i glazba
|
KUD “STJEPAN RADIĆ” – Pridvorje
Autor: LMT studio Datum objave: 15.7.2017. Opis. XIII. Susret folklornih skupina Dubrovačko-Neretvanske županije Slano 2017 |
Kud ˝Stjepan Radić˝ Pridvorje - Plesovi iz Konavala
Autor: LMT studio Datum objave: 1.2.2015 |
KUD ˝Stjepan Radić˝ Pridvorje - Poletio sokol ptica
Autor: LMT studio Datum objave: 14.3.2016 |
Po kraju
POLJE
PRIMORSKI KRŠ
VIŠI UNUTRAŠNJI KRŠEVITI DIO - KONAVOSKA BRDA
BJELOTINA
NAJVIŠI VRH: KATUNICA (1125 m) - KOORDINATE: 42.53139, 18.44604
Bjelotina
Južna strana. Pogled iz Sutorine u Crnoj Gori, s ceste Dubrovnik - Herceg Novi
Južna strana. Pogled iz Sutorine u Crnoj Gori, s ceste Dubrovnik - Herceg Novi
|
Položaj i granice
U jugozapadnom dijelu masiva Orjena i jugoistočno od Konavoskih brda (Konavoska Sniježnica i dr.), iznad Sutorine i istočnog ruba Konavala, nalazi se brdski greben Bjelotina, odn. Bjelotina gora. Bjjelotina započinje na sjeveru između Sniježnice i Orjena kod sedla Jablan-Dola, pa se najvišim grebenom iznad 1000 m nastavlja na jug istočno od Konavala do cestovnog prijevoja Debeli brijeg (granični prijelaz) južno od mjesta Prijevor (CG). Zapadnim podnožjem Bjelotine preko sedla Jablan-Dola vodi stara cesta Cavtat-Konavle-Trebinje, a južnim podnožjem preko prijevoja Prijevor ide pogranična cesta Cavtat-Herceg Novi, dok je u sjeveroistočnom zaleđu spram višeg Orjena izgrađen noviji brdski put Trebinje-Herceg Novi koji istovremeno prolazi područjem koje odvaja Bjelotinu od glavnog masiva Orjena. Zapadnim rubom Bjeotine danas prolazi hrvatsko-crnogorska državna granica. Najveći dio planine nalazi se na teritoriju Crne Gore, manji dio - rubne zapadne padine u Hrvatskoj (oko naselja Dubravka i Vodovađa i doline Prapratno), a vrlo mali krajnji sjeverni rub Bjelotine je na području Bosne i Hercegovine. Time se tromeđa te tri države nalazi upravo na krajnjem sjevernom dijelu Bjelotine, kod naselja Sitnica (CG) i jugozapadno od vrha Borovik (967 m). Planina se proteže meridijanskim smjerom sjever-jug, uz blago skretanje u pravac jugoistok na južnom dijelu planine. Reljef i morfologija Najviši vrh Bjelotine je čunjasta Katunica (1125 m), koja se nalazi se na državnom teritoriju Crne Gore, nedaleko od granice s Hrvatskom, kod katuništa Javor (CG) i jugoistočno od sela Dubravka (HR). Na topografskim kartama Vojnogeografskog instituta (Beograd), ovaj vrh nosi naziv Kaćunica. Drugi viši vrh Bjelotine, još bliži hrvatskoj granici je stjenoviti vrh Kita (1089 m), koja se klisurinama obrušava prema Konavima. Južnije nad selom Vodovađa je i treći vrh Kopitnik (1055 m), a najjužnije nad selima Bani (HR) i Malta (CG) je vrh Gradac (1073 m). Oko 500-600 m zračne linije sjeverozapadno od Katunice nalazi se i Kota 1073 (073 m n.v.). Na Bjelotini ima desetak vrhova između 900 i 1100 metara visine. Ostali manji vrhovi prethodno navedenih glavnih su većinom niži od 1000 m. Bjelotina se na zapadu spram Konavala obrušava stjenovitim strminama i kamenim siparima (točilima), dok se na sjeveroistočnoj crnogorskoj strani nastavlja u kamenitu visoravan podno najvišeg Orjena (1894 m) uz granicu Hercegovine i Crne Gore. Bjelotina je tipski karbonatni krš, gdje su također česti i jači potres Klima, biljni pokrov Slično kao i susjedna Sniježnica, takođjer i Bjelotina se kroz veći dio godine odlikuje obilnijim oborinama (osm ljeta), koje pri vršnom grebenu prelaze 2500 mm/god. s dosta zimskog snijega na grebenu i visoravni u zaleđu. Na zapadnom konavoskom podnožju i jugoistočno u crnogorskoj Sutorini prirodno prevladavaju tvrdolisne makije (Quercion ilicis), a na krajnjem jugu uz more oko Molunta su iz južnosredozemnog tipa Oleo-Ceratonion. U srednjem pojasu Bjelotine raste i rjeđi poluzimzeleni hrast Quercus trojana. Na vršnom grebenu Bjelotine iznad nekih 900 m i na visoravni u crnogorskom zaleđu rastu listopadne šumice i šikare crnograba (Ostrya carpinifolia) i mozaično brdski travnjaci (Satureion subspicatae). Stanovništvo i naselja Brdski dijelovi Bjelotine su većinom slabo naseljeni, mjestimice s ruševnim stočarskim katunima. Dio istočnih grebena Sniježnice i Bjelotina gora, nakon Domovinskog rata u HR je još uvijek minski sumnjivo područje. U popularnim planinarskim priručnicima na hrvatskomu se Bjelotina gora iako je najjužnija u Hrvatskoj, uglavnom ne navodi ili tek usputno spominje bez opisa. IZVOR Bjelotina. Wikinfo |
Jugozapadna strana Bjelotine
Pogled iz Konavoskog polja, u Hrvatskoj Bjelotina otkriva svoje čari…Boka news, 18.3.2017. |
|
Na tromeđi
Udolina Prapratno, sjeverno od sela Dubravka u Konavlima odvaja Konavoska brda, odn. pobrđe Konavoske Sniježnice (lijeva padina) od Bjelotine (desna padina). Ova je udolina dio većeg Zubačkog rasjeda (naziva se još i Grapsko-Mrcinski) na pravcu Molunat-Vodovađe-Grab-Zupci, na kojemu se nalazi i sedlo Jablan Do - Grab (839 m), u blizini hrvatsko (dalmatinsko) - hercegovačko - crnogorske tromeđe. Ovim prirodnim prolazom prolazila je stara prometnica kojom su se kretale trgovačke karavane iz unutrašnjosti prema Dubrovniku i obratno, a mjesto Dubravka je bilo poznato po pograničnom sajmu. |
Praktično
IZVORI I LITERATURA
RIĐANOVIĆ, Josip: Konavle - prostorni pojam i suvremeno značenje. Hrvatski geografski glasnik 31., br. 1. (1969): 77-107. (PDF)
- Zaključak. Konavle su integralni dio južnog primorja položene gotovo u njegovom središtu. Izdužene su dinarskim smjerom tj. od sjeverozapada prema jugoistoku i pružaju se od Plata u Župskom zaljevu do Oštrog rta u vanjskoj Boki. Sa sjevera su zatvorene pojasom višeg hercegovačkog krša, a prema sjeveroistoku Grapski jarak ih odvaja od masiva Orjena. Visoki krš Orjena zaklanja ovaj prostor od hladnih utjecaja kontinentalnog zaleđa i uvjetuje župnost klime osobito u prisojnom podnožju. Na dodiru nižih flišnih i viših vapnenačkih stijena izbijaju brojna vrela, koja povećavaju društveno značenje ovog pitomog podgorja. U Konavlima se pejzažno razlikuju: 1. primorski krš, 2. polje i 3. viši unutrašnji krševiti dio.
Konavoske stijene – surova ljepota. Dubrovnik Net, 1.5.2023.
