O kraju
|
|
UvodKonavle su kraj i također općina istoga imena, integralni dio južnog jadranskog primorja. Izdužene su dinarskim smjerom tj. od sjeverozapada prema jugoistoku i pružaju se od Plata u Župskom zaljevu do Oštrog rta u vanjskoj Boki. Sa sjevera su zatvorene pojasom višeg hercegovačkog krša, a prema sjeveroistoku Grapski jarak ih odvaja od masiva Orjena. Visoki krš Orjena zaklanja ovaj prostor od hladnih utjecaja kontinentalnog zaleđa i uvjetuje župnost klime osobito u prisojnom podnožju. Na dodiru nižih flišnih i viših vapnenačkih stijena izbijaju brojna vrela, koja povećavaju društveno značenje ovog pitomog podgorja.
U Konavlima se pejzažno razlikuju: 1. primorski krš, 2. polje i 3. viši unutrašnji krševiti dio. RIĐANOVIĆ, 1969. ENGLISH SUMMARY: Konavle
Konavle is a region in Croatia and also a municipality of the same name, an integral part of the southern Adriatic litoral. They are elongated in the Dinaric direction, i.e. from northwest to southeast, and extend from Plat in the Župa Bay to Oštri Rt (cape) in the outer Boka bay. To the north, they are closed by a belt of higher Herzegovina karst, and to the northeast, the Grapski jarak (Grab trench) separates them from the Orjen massif. The high karst of Orjen shields this area from the cold influences of the continental hinterland and determines mild climate, especially in the sunny foothills. At the contact of lower flysch and higher limestone rocks, numerous springs erupt, which increase the social significance of this gentle foothills. In Konavle, the following landscapes are distinguished: 1. coastal karst, 2. plain and 3. higher internal karst part. |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI: 
POTRAŽI NAJPOGODNIJI SMJEŠTAJ
LOOK FOR THE MOST SUITABLE ACCOMMODATION Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS
|
PRIRODA
|
Konavoski pijor (Telestes miloradi) Nakon više od sto godina, 2023. godine pronađen je konavoski pijor (Telestes miloradi) u malom potoku Dragić u Konavoskom polju, a popovska gaovica (Delminichtys ghetaldi) na nekoliko lokaliteta u okolici Dubrovnika (Konavle, rijeka Ombla). Konavoski pijor pripada skupini u narodu zvanoj gaovice ili gobice, a radi se o slatkovodnim vrstama, endemima dinarskog krša za koje su karakteristične migracije između podzemnih i nadzemnih voda. Kao što joj i samo ime govori, ova vrsta rasprostranjena je u svijetu jedino u području Konavoskog polja te je u tom pogledu prepoznata kao važna stenoendemska vrsta ovoga kraja. Zanimljivo je i da se sve do 2012. godine smatralo da populacija iz Konavala pripada istoj vrsti kao i ribe iz susjedne Hercegovine, točnije vrsti gatačka gaovica (Phoxinellus metohiensis). No tada skupina znanstvenika ribu pronađenu u rijeci Ljutoj opisuje kao endemičnu vrstu za područje rijeke Ljute pod nazivom konavoski (miloradov) pijor, različitu od onih u vodama Hercegovine. Konavoski (miloradov) pijor i popovska gaovica uvrštene su na popis ciljnih vrsta i staništa ekološke mreže Sniježnica i Konavsko polje (HR2000946) i Paleoombla-Ombla (HR2001010). PROČITAJ VIŠE Kako očuvati popovsku gaovicu i konavoskog pijora? Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije (HTML) |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Narodna baština
Folklor
Seljanke iz Konavala, kraj Dubrovnika
Autor: Tošo Dabac (Folklor naroda Jugoslavije. Zagreb, 1963.) |
"Hondelj", svečano oglavlje Konavoke iz Popovića (Dalmacija)
Autor: Tošo Dabac (Folklor naroda Jugoslavije. Zagreb, 1963.) |
Vrece iz Konavala, u posjedu Etnografskog muzeja u Zagrebu
IZVOR: Folklor naroda Jugoslavije. Zagreb, 1963. |
Ples i glazba
|
KUD “STJEPAN RADIĆ” – Pridvorje
Autor: LMT studio Datum objave: 15.7.2017. Opis. XIII. Susret folklornih skupina Dubrovačko-Neretvanske županije Slano 2017 |
Kud ˝Stjepan Radić˝ Pridvorje - Plesovi iz Konavala
Autor: LMT studio Datum objave: 1.2.2015 |
KUD ˝Stjepan Radić˝ Pridvorje - Poletio sokol ptica
Autor: LMT studio Datum objave: 14.3.2016 |
Tradicionalna prehrana
Mantala. Mantala je tradicionalna konavoska slastica koja se radi od ukuhanog mošta i krupno mljevenog pšeničnog brašna.
Po kraju
POLJE
LJUTA (Konavle)
Jadransko more < ---- Ljuta
Jadransko more < ---- Ljuta
|
Ljuta je rijeka ponornica u Konavlima u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, a pripada rijekama Jadranskog sliva. Jedna je od brojnih rijeka koja izvire kao dio Trebišnjice, rijeke ponornice koja ponire u Popovom polju u dubrovačkom zaleđu. Izvor rijeke Ljute se nalazi u Konavoskim brdima, nedaleko od istoimenog sela Ljuta. U Konavoskom polju se spaja s rječicom ►Konavočicom te u istom i ponire. Ljuta je s Konavoskim dvorima zaštićeni krajolik Republike Hrvatske.
Dolaskom u okvire Dubrovačke Republike, u Konavlima se na rijeci Ljutoj 1427. godine zatječu četiri mlina. Zbog opskrbe velikog broja pomoraca na svojim trgovačkim brodovima, kao i zbog potreba nastalih povećanjem broja stanovnika, Republika već početkom 16. stoljeća gotovo utrostručuje broj mlinova za žitarice. Mlinovi su u vlasništvu države i daju se pod određenim uvjetima u zakup. Nakon pada Dubrovačke Republike postaju privatno vlasništvo. U drugoj polovini 19. stoljeća grade se mlinovi za mljevenje maslina na vodeni pogon. Povećava se i broj stupa za tkanine. Sto godina kasnije, i prije tehnološke zastare, zbog nedostatka sirovina, mlinovi jedan za drugim prestaju raditi. IZVOR Ljuta (rijeka u Konavlima). Wikipedija (hr) 
Pješačke staze u izletištu uz rijeku Ljutu
Ugroženi stanovnici rijeke Ljute Rijeka Ljuta tipična je krška ponornica koja izvire u Konavoskim brdima, a ponire na Južnom obodu Konavoskog polja. Premda je nekada bioraznolikost Ljute bila znatno veća i danas su ta rijeka i njene obale dom strogo zaštićenim gmazovima. Ovi ‘starosjedioci’ rijeke groženi su ubrzanim nestajanjem staništa uslijed onečišćenja voda te stradavanjima' na prometnicama. Zbog zanimljivog izgleda neke od njih ljudi skupljaju kao kućne ljubimce ili "ukrase" za vrtove. Sve je to dovelo do značajnog opadanja njihovih populacija. PJEGAVA CRVENKRPICA (Zamenis situla) se smatra našom najljepšom neotrovnom zmijom. Duljina tijela joj je oko 1 m, a ženke su duže od mužjaka, lako se relativno sporo kreće dobar je penjač. Povučena je i skrovita vrsta koju ćete rijetko vidjeti na otvorenim prostorima. U opasnosti može ugristi, ali joj ugriz nije bolan. Nastanjuje sunčana kamenita staništa, a nalazimo je i u ljudskim naseljima. Hrani se malim sisavcima, a u manjoj mjeri gušterima i pticama. Ova zmija može živjeti i do 25 godina. ČETVEROPRUGI KRAVOSAS (Elaphe quatuorlineata) je najduža europska zmija kratkog životnog vijeka od 4 do 5 godina čiji dom čine bogata krška staništa. U svojoj potrazi za hranom kravosas će se spretno popeti po zidovima, grmlju i stablima, a plijen ubiti omotavajući se oko njega. Vrstan je plivač i opažen je u moru udaljen više od 1 km od obale. Hrana su mu uglavnom mali sisavci. Ako se osjeti ugroženim glasno će puhati, vito rijetko i ugristi. Premda nije otrovan, proganjan je od strane ljudi zbog svoje veličine, a i zbog čestog hranjenja jajima iz kokošinjaca. BARSKA KORNJAČA (Emys orbicularis) za život preferira osunčana mjesta i gušću vegetaciju. U potrazi za mjestom za gniježđenje migrira i do 4 km udaljenosti od vode. Zimski san obično provodi zakopana u mulj na dnu svog vodenog doma. Parenje obavlja u vodi tijekom svibnja te jaja zakopava u zemlju i tek idućeg proljeća iz njih se izležu mladunci. Hrani se manjim ribama, vodozemcima, crvima, insektima, a ponekad i biljnom hranom. Naraste od 20 do 25 cm, a životni vijek joj je oko 30 godina. RIJEČNA KORNJAČA (Mauremys rivulata) jedna je od najrjeđih i najugroženijih vrsta gmazova kod nas. Napuštanje tradicionalnog načina života u južnoj Dalmaciji dovelo je i do zapuštanja krških lokvi u kojima obitava ova kornjača. Bilježi se izumiranje populacije usljed promjene i nestanka staništa, nenamjernog ubijanja kao i stradavanja na cesti te je riječna kornjača kritično ugrožena vrsta. Inače je vrlo plaha životinja i kad je uznemirena ili ugrožena izlučuje mošusni miris. ČANČARA (Testudo hermanni) je kornjača rasprostranjena samo na području Europe. Živi na suhim, kamenitim mjestima uz rubove šumaraka, maslinika i šikara, a hrani se sočnim lišćem, plodovima i kukcima. Mužjak je manji i lakši od ženke, teritorijalan je te koristi manji životni prostor. Čančara zimu prespava zakopana u zemlji iz koje izlazi u kasno proljeće i pari se. Ženka odloži desetak jaja iz kojih će se pri višim temperaturama izleći ženke, a pri nižim mužjaci. Životni vijek ove vrste u prirodi je preko 20 godina. |
U zaštićenom prirodnom krajoliku rijeke Ljute nalazi se gornji tok rijeke, kao i sami izvor, te obnovljene mlinice i stupa. Radi se o iznimnom prirodnom i povijesnom lokalitetu. S obzirom da su Konavle bile glavna žitnica Dubrovačke republike, ovaj sustav mlinica na rijeci Ljutoj predstavljao je u to vrijeme glavni gospodarski pogon.
Rijeka Ljuta
Mlik uz rijeku Ljutu
|
KONAVOČICA
Jadransko more < ---- Ljuta (konavoska) < Konavočica (L)
Jadransko more < ---- Ljuta (konavoska) < Konavočica (L)
Ova rječica počinje od Debelog brijega i ulijeva se u Ljutu. Ljeti zna presušiti.
Gruda
Naselje Gruda
|
PRIMORSKI KRŠ
Prevlaka
|
PREVLAKA | Austrougarska utvrda Ponte Oštro | putopis "KONAVLE" 2024. (6. epizoda)
Autor: Jurica Galić Juka Datum objave: 3.11.2024. Opis. "Konavle" je putopis u kojem sam u sedam dana (lipanj 2024.) snimio više od 20 lokaliteta, zanimljivosti i svjedočanstava. Nastao je uz podršku Općine Konavle, ali i brojnih domaćih volontera. U posljednjoj epizodi obilazim krajnji jug Hrvatske - poluotok Prevlaku. Pričat ćemo povijesti otoka od Dubrovačke Republike, preko vladavine Austrije pa sve do Domovinskog rata. Najpoznatiji lokalitet Prevlake je definitivno Austrougarska utvrda Ponte Oštro. Obavijest vjernim fanovima i pratiteljima; Sadržaj na kanalu je za sve gledatelje BESPLATAN, ali ako ŽELITE POMOĆI da kanal bude još bolji i raznovrsniji, da podržite putovanja i ekspedicije, kao i tehničku podršku za obradu i snimanje sadržaja, tada sredstva možete donirati na četiri načina; 1. Patreon platforma: https://www.patreon.com/user?u=29837895 2. PayPal.me: https://www.paypal.me/juricagalic 3. REVOLUT račun: @juricagalic - IBAN: LT72 3250 0241 9594 8433 - BIC: REVOLT213 4. WISE račun: @juricagalic - IBAN: BE16905063784274 - BIC: TRWIBEB1XXX Scenarist, snimatelj, voditelj i montažer - Jurica Galić Juka Posebno hvala svima koji su na bilo koji način pomogli u ovog projekta;
|
ČISTA GORA
NAJVIŠI VRH Ilijin vrh, 562 m
|
Čista gora je brdo smješteno iznad sela Poljice u jugozapadnom dijelu Konavala. Najviši vrh Čiste gore, ujedno i konavoske Donje Bande je Ilijin vrh, visok 562 m. Na vrhu brda nalaze se prapovijesno gradinsko naselje i srednjovjekovna crkva s nekropolom stećaka. S vrha se pruža odličan pogled na Konavosko polje, Sniježnicu s Konavoskim brdima, kao i morsku obalu od Mljeta do Bokokotorskog zaljeva.
Čista gora
|
Konavoske stijene
Konavoske stijene, geološki profil
Preuzeto: Riđanović: Konavle, prostorni pojam i suvremeno značenje |
VIŠI UNUTRAŠNJI KRŠEVITI DIO - KONAVOSKA BRDA
TOPOLJE
NADMORSKA VISINA 857 m
NADMORSKA VISINA 857 m
|
SOKOLINE
Stijene grebena Sokoline iznad crkve sv. Barbare
|
Dunave
Dunave, pogled od crkve sv. Barbare
|
|
Sokol grad
Crkva Male Gospe
Groblje
Dubravka
|
Dubravka je naselje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji; administrativno pripada općini Konavle.
Zemljopisni položaj. Dubravka se nalazi iznad jadranske turističke ceste, u konavoskim brdima, oko 40 km jugoistočno od Dubrovnika, u blizini granice Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Naziv. Mjesto je dobilo naziv po šumi hrasta koju mjesno stanovništvo naziva dubravom. Prije se naselje zvalo Mrcine. Povijesni pregled. U Dubravci je crkva sv. Barbare, jedna od najstarijih crkvica u Konavlima. Oko te je crkve najveće očuvano srednjovjekovno groblje u Konavlima. Ondje su 104 stećka, od čega 94 cjelovita i 10 ulomaka, a po tipografiji 69 ploča i 35 sanduka. Od 2016. godine lokalitet sv. Barbare sa stećcima našao se na Listi svjetske kulturne baštine UNESCO-a. Uvršten je kad i lokaliteti Velika i Mala Crljivica u Cisti Velikoj u općini Cisti Provu. Dubravka je smještena na prirodnom prolazu koji povezuje Konavle sa susjednom Hercegovinom. Ovuda je prolazila stara prometnica kojom su se kretale trgovačke karavane iz unutrašnjosti prema Dubrovniku i obratno. Mjesto je bilo poznato po pograničnom sajmu. Za vrijeme Dubrovačke Republike bilo je jedna od konavoskih kaznačina* koja u 16. stoljeću ima 50 do 60 kuća u kojima živi oko 160 stanovnika. U idućem stoljeću (1673.) Dubravka je imala 24 stanovnika, a njeni dijelovi Pičete 85, Vatasi 45 i Butkovina 102 stanovnika. Za Republike ovo selo u crkvenom pogledu pripada župi Gruda, a zaselak Vatasi župi Pločice. Utemeljenjem župe Mrcine 1731. sva četiri naselja pripala su novoj župnoj zajednici. Niža muška pučka škola u selu spominje se prvi put 1840., ali će zbog nedostatka prostora, školovanih učitelja i pitanja financiranja uskoro biti zatvorena. Katastarska općina Dubravka prema provjeri zemljišta 1837. obuhvaća 927 hektara, 37 ara i 31 metar četvorni površine. Zemlja je uglavnom crljenica ispunjena vrtačama i docima. Tada je 75% zemlje bilo neobrađeno, 23% obrađeno, a 2% se odnosilo na putove, potoke, vode, površine koje pokrivaju stambene i gospodarske zgrade itd. Na oranicama se najviše sijala pšenica, ječam, zob, kukuruz, crveni sijerak, bob i grahorica. Na čistim pašnjacima najviše su zastupljeni vinova loza i masline. Prehrana stanovništva se obično sastojala od ječmenog i kukuruznog kruha ili pak onog od crvenog sijerka (rjeđe od pšenice), rijetko svježeg, a više slanog mesa, zelja začinjenog maslinovim uljem i dodataka (luk, kapula, soljene masline i slani sir). U vrtovima oko kuća uzgaja se verzot, karfiol, blitva, ponešto smokava, bresaka, trešanja i rjeđe limuna. Stanovništvo oko dva puta tjedno ide na sajam u Cavtat ili u Dubrovnik, te najčešće prodaje vino, a kupuje stoku i vunu. Godine 1837. u selu je zabilježeno 390 koza, 337 ovaca, 192 svinje, 55 volova, 33 mazge, 15 magaraca, 3 krave i 1 konj. Tijekom Domovinskog rata Dubravku je bila okupirala JNA i četničke postrojbe te je mjesto u potpunosti bilo uništeno, opljačkano i spaljeno. Nakon rata mjesto je u cijelosti obnovljeno. Gospodarstvo. Gospodarstvo je u Dubravci nerazvijeno, a jedina grana gospodarstva je poljoprivreda. Stanovništvo. Dubravka, prema popisu stanovništva 2021. godine, broji 261 stanovnika, pretežno Hrvata katoličke vjere. Naselje Dubravka: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.: 543 (1857.); 581 (1869.); 562 (1880.); 561 (1890.); 580 (1900.); 568 (1910.); 481 (1921.); 500 (1931.); 495 (1948.); 479 (1953.); 423 (1961.); 366 (1971.); 349 (1981.); 313 (1991.); 265 (2001.); 295 (2011.); 261 (2021.) *kaznačina je selo kojim upravlja kaznac. kaznac, visoki dvorski ili drž. službenik u srednjovj. Bosni, Dubrovačkoj Republici i priobalju današnje Crne Gore. U bos. ispravi iz 1354. spominje se kaznac Boleslav kao jedan od najviših dužnosnika bana Tvrtka, a prema Statutu grada Budve iz XIV. st. kaznaci su komunalni dužnosnici zaduženi za kontrolu općinskih posjeda, naplatu poreza i kazni. U Konavlima kraj Dubrovnika također naziv za glavare sela koji su održavali red i prikupljali poreze (kaznac. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 2.11.2025.) IZVOR Dubravka (Konavle). Wikipedija (hr) 
|
|
Butkovina / Butkovine (Dubravka)
|
Prapratno
|
|
VARINO BRDO - KOTA 558
NADMORSKA VISINA 558 m
NADMORSKA VISINA 558 m
Varino brdo se nalazi na južnim pčadinama Sokolina, u podnožju manjeg izdanka brda Sokolina. Prema crkvi koja se na njemu nalazi, ono se naziva naziva Varino brdo (Varvara > Barbara). Najviša točka brda je na 558 m n.v.a
Crkva i nekropola sa stećcima Dubravka - Sveta Barbara
|
Crkva sv. Barbare nalazi se na sjeveroistočnom kraju Konavala, u podnožju brda Sokoline, na terasastima padinama koje se spuštaju prema Konavoskom polju. Sjeverno od sela nalazi se prijevoj što ga tvori procjep između brda Sokoline sa zapadne i Kocine tj. Grede s istočne strane, što je glavna i jedina prirodna veza istočnog dijela Konavala sa zaleđem. Stoga je logično daje ovaj prijevoj oduvijek bio od strateške važnosti ne samo za Konavle već i šire dubrovačko područje, te su sve povijesne komunikacije (prapovijesne, antičke i srednjovjekovne) njime prolazile. Upravo u blizini tog važnog prometnog pravca, oko 500 m sjeverno od sela, na južnim padinama Sokolina, smještena je crkva sv. Barbare sa srednjovjekovnim grobljem stećaka. Kod lokalnog stanovništva za ovo groblje poznat je i naziv: "groblje Kulina bana".
U kasnom srednjem vijeku dionica ovog karavanskog puta poznata je pod nazivom "via comunis", dalje prema istoku kao "via Gluta" ili "via de Plamine". Crkva sv. Barbare jedna je od najstarijih crkvica u Konavlima. Uokolo crkve nalazi se najveće sačuvano srednjovjekovno groblje u Konavlima. Grobovi su uglavnom orijentirani sjeveroistok - jugozapad i istok - zapad s manjim odstupanjima, a postavljeni su u redove po padini brda. Crkveni i grobni prostor je ograđen suhozidnom međom u okviru kojeg su dva ulaza, sjeveroistočni i jugozapadni, oba flankirana s po dva neukrašena stećka u sekundarnoj upotrebi kao dovratnici. Moguće je da su oni tu ugrađeni nakon dolaska Konavala pod Dubrovačku Republiku prilikom uređenja groblja kako je to bilo i na drugim konavoskim grobljima. Kasnosrednjovjekovno groblje je manjim dijelom devastirano neposredno uz crkvu s njezine južne i zapadne strane novijim ukopima od kojih je većina iz 19. st., a posljednji je iz 1966. Lokalitet se gotovo kontinuirano razvijao od prapovijesti. Riječ je o kompleksnom arheološkom lokalitetu s nekoliko razvojnih faza. Zadnjim uvidima na terenu utvrđeno je postojanje ukupno 104 stećka od čega 94 cjelovita i 10 ulomaka. Dominiraju dvije vrste: sanduci i ploče. Prema uvriježenoj tipologiji stećka nalazimo 69 ploča (od čega 10 ulomaka ploča) i 35 sanduka (visokih i niskih). Ukrašeno je 13 cjelovitih ploča, 2 ulomka ploča i 16 sanduka. Od ukrasa su prisutni motivi vitica s trolistom, tordirane trake, tordiranog užeta, te nizova spirala i rozeta s križevima kao bordura, a kao središnje motive nalazimo udubljene ili reljefne vijence, rozete, križeve, kružna udubljenja povezana sa žljebovima ili trakama, luk i strijela samostalno ili u kombinaciji s ispruženom rukom, štit i mač, uzdužni žlijeb po sredini stećka i si. Na jednom se primjerku nazire u potpunosti nečitak natpis - jedini zabilježeni natpis. Pored navedenih stećaka vidljivo je i nekoliko grobnih mjesta (raka) zatrpanih kamenjem, pa je za pretpostaviti postojanje još niza grobova s kojih su stećci dislocirani ili ih nisu ni imali. Nekropola je na listi 28 srednjovjekovnih nekropola stećaka koje su 2016. godine proglašene Svjetskom baštinom UNESCO-a. Na listi je 20 nekropola u Bosni i Hercegovini, po 3 u Srbiji i Crnoj Gori, i 2 u Hrvatskoj. Prvobitna crkva svete Barbare je vjerojatno sagrađena u srednjem vijeku, dok postojeća crkva datira iz 1899. godine. Ograđena je suhozidom uz koju se nalazi prapovijesni tumul iz brončanog doba. Uz groblje se nalaze dva ulaza s po dva srednjovjekovna nadgrobna spomenika na svakom ulazu.
Sahranjivanje na lokalitetu nastavljeno je i u kasnijim razdobljima, posebno od kraja 19. do druge polovine 20. stoljeća. Međutim, to nije imalo značajnijeg utjecaja na stariji (srednjovjekovni) dio nekropole, i ona je ostalla netaknuta. Čak je u novije vrijeme bilo i prilagođavanja u pogledu izbora materijala i ukrasa na nadgrobnim spomenicima. PROČITAJ VIŠE
Domagoj Prkić: Stećci kod crkve sv. Barbare u Dubravci, Konavle. Izvorni znanstveni članak. Dubrovački muzeji – Arheološki muzej. Konavle, 2014., str. 67-138 (PDF)
|
Varino brdo, pristupna cesta iz udoline Prapratno
Povijesni kontekst. Srednjovjekovno Zahumlje je bilo je do 1326. godine u sastavu: Bizantskog Carstva, Hrvatskog Kraljevstva, Raške, Duklje, Srpskog Carstva i Ugarske Kraljevine. Od druge polovine 14. stoljeća bilo je u sastavu Bosanskog Kraljevstva. Konavlima je u početku upravljala plemićka porodica Sankovići, a kasnije su podijeljeni između Pavlovića i Hranić-Kosača. U periodu od 1419. do 1426. godine Dubrovačka Republika otkupljuje Konavle, dio po dio, od obitelji Sandalja Hranića i Pavlovića i područje postaje sastavni dio Republike. Sokol, obližnje utvrđenje, postaje glavna vojna baza Konavala (Dubrovnik), a konavski knez prelazi u Pridvorje. 
Groblje uz crkvu sv. Barbare
|
Stećci
|
Nekropola Dubravka - Sv. Barbara, plan nekropole
Informativna ploča na pristupu nekropoli
|
Vrh Varinog brda
Cesta koja vodi od crkve sv. Barbare, prema vrhu brijega (558 m)
Pogled na Konavle
|
|
BJELOTINA
NAJVIŠI VRH: KATUNICA (1125 m) - KOORDINATE: 42.53139, 18.44604
Bjelotina
Južna strana. Pogled iz Sutorine u Crnoj Gori, s ceste Dubrovnik - Herceg Novi
Južna strana. Pogled iz Sutorine u Crnoj Gori, s ceste Dubrovnik - Herceg Novi
|
Položaj i granice
U jugozapadnom dijelu masiva Orjena i jugoistočno od Konavoskih brda (Konavoska Sniježnica i dr.), iznad Sutorine i istočnog ruba Konavala, nalazi se brdski greben Bjelotina, odn. Bjelotina gora. Bjelotina započinje na sjeveru između Sniježnice i Orjena kod sedla Jablan-Dola, pa se najvišim grebenom iznad 1000 m nastavlja na jug istočno od Konavala do cestovnog prijevoja Debeli brijeg (granični prijelaz) južno od mjesta Prijevor (CG). Zapadnim podnožjem Bjelotine preko sedla Jablan-Dola vodi stara cesta Cavtat-Konavle-Trebinje, a južnim podnožjem preko prijevoja Prijevor ide pogranična cesta Cavtat-Herceg Novi, dok je u sjeveroistočnom zaleđu spram višeg Orjena izgrađen noviji brdski put Trebinje-Herceg Novi koji istovremeno prolazi područjem koje odvaja Bjelotinu od glavnog masiva Orjena. Zapadnim rubom Bjeotine danas prolazi hrvatsko-crnogorska državna granica. Najveći dio planine nalazi se na teritoriju Crne Gore, manji dio - rubne zapadne padine u Hrvatskoj (oko naselja Dubravka i Vodovađa i doline Prapratno), a vrlo mali krajnji sjeverni rub Bjelotine je na području Bosne i Hercegovine. Time se tromeđa te tri države nalazi upravo na krajnjem sjevernom dijelu Bjelotine, kod naselja Sitnica (CG) i jugozapadno od vrha Borovik (967 m). Planina se proteže meridijanskim smjerom sjever-jug, uz blago skretanje u pravac jugoistok na južnom dijelu planine. Reljef i morfologija Najviši vrh Bjelotine je čunjasta Katunica (1125 m), koja se nalazi se na državnom teritoriju Crne Gore, nedaleko od granice s Hrvatskom, kod katuništa Javor (CG) i jugoistočno od sela Dubravka (HR). Na topografskim kartama Vojnogeografskog instituta (Beograd), ovaj vrh nosi naziv Kaćunica. Drugi viši vrh Bjelotine, još bliži hrvatskoj granici je stjenoviti vrh Kita (1089 m), koja se klisurinama obrušava prema Konavima. Južnije nad selom Vodovađa je i treći vrh Kopitnik (1055 m), a najjužnije nad selima Bani (HR) i Malta (CG) je vrh Gradac (1073 m). Oko 500-600 m zračne linije sjeverozapadno od Katunice nalazi se i Kota 1073 (073 m n.v.). Na Bjelotini ima desetak vrhova između 900 i 1100 metara visine. Ostali manji vrhovi prethodno navedenih glavnih su većinom niži od 1000 m. Bjelotina se na zapadu spram Konavala obrušava stjenovitim strminama i kamenim siparima (točilima), dok se na sjeveroistočnoj crnogorskoj strani nastavlja u kamenitu visoravan podno najvišeg Orjena (1894 m) uz granicu Hercegovine i Crne Gore. Bjelotina je tipski karbonatni krš, gdje su također česti i jači potres Klima, biljni pokrov Slično kao i susjedna Sniježnica, takođjer i Bjelotina se kroz veći dio godine odlikuje obilnijim oborinama (osm ljeta), koje pri vršnom grebenu prelaze 2500 mm/god. s dosta zimskog snijega na grebenu i visoravni u zaleđu. Na zapadnom konavoskom podnožju i jugoistočno u crnogorskoj Sutorini prirodno prevladavaju tvrdolisne makije (Quercion ilicis), a na krajnjem jugu uz more oko Molunta su iz južnosredozemnog tipa Oleo-Ceratonion. U srednjem pojasu Bjelotine raste i rjeđi poluzimzeleni hrast Quercus trojana. Na vršnom grebenu Bjelotine iznad nekih 900 m i na visoravni u crnogorskom zaleđu rastu listopadne šumice i šikare crnograba (Ostrya carpinifolia) i mozaično brdski travnjaci (Satureion subspicatae). Stanovništvo i naselja Brdski dijelovi Bjelotine su većinom slabo naseljeni, mjestimice s ruševnim stočarskim katunima. Dio istočnih grebena Sniježnice i Bjelotina gora, nakon Domovinskog rata u HR je još uvijek minski sumnjivo područje. U popularnim planinarskim priručnicima na hrvatskom se Bjelotina gora iako je najjužnija u Hrvatskoj, uglavnom ne navodi ili tek usputno spominje bez opisa. IZVOR Bjelotina. Wikinfo 
Padina Kočine iznad uvale Prapratno i kota 1040 na Velikoj ljuti (u pozadini, desno)
|
Jugozapadna strana Bjelotine
Pogled iz Konavoskog polja, u Hrvatskoj Bjelotina otkriva svoje čari…Boka news, 18.3.2017. 
Bjelotina iznad naselja Dubravka u Konavlima
|
|
Na tromeđi
Udolina Prapratno, sjeverno od sela Dubravka u Konavlima odvaja Konavoska brda, odn. pobrđe Konavoske Sniježnice (lijeva padina) od Bjelotine (desna padina). Ova je udolina dio većeg Zubačkog rasjeda (naziva se još i Grapsko-Mrcinski) na pravcu Molunat-Vodovađe-Grab-Zupci, na kojemu se nalazi i sedlo Jablan Do - Grab (839 m), u blizini hrvatsko (dalmatinsko) - hercegovačko - crnogorske tromeđe. Ovim prirodnim prolazom prolazila je stara prometnica kojom su se kretale trgovačke karavane iz unutrašnjosti prema Dubrovniku i obratno, a mjesto Dubravka je bilo poznato po pograničnom sajmu. |
Praktično
IZVORI I LITERATURA
RIĐANOVIĆ, Josip: Konavle - prostorni pojam i suvremeno značenje. Hrvatski geografski glasnik 31., br. 1. (1969): 77-107. (PDF)
- Zaključak. Konavle su integralni dio južnog primorja položene gotovo u njegovom središtu. Izdužene su dinarskim smjerom tj. od sjeverozapada prema jugoistoku i pružaju se od Plata u Župskom zaljevu do Oštrog rta u vanjskoj Boki. Sa sjevera su zatvorene pojasom višeg hercegovačkog krša, a prema sjeveroistoku Grapski jarak ih odvaja od masiva Orjena. Visoki krš Orjena zaklanja ovaj prostor od hladnih utjecaja kontinentalnog zaleđa i uvjetuje župnost klime osobito u prisojnom podnožju. Na dodiru nižih flišnih i viših vapnenačkih stijena izbijaju brojna vrela, koja povećavaju društveno značenje ovog pitomog podgorja. U Konavlima se pejzažno razlikuju: 1. primorski krš, 2. polje i 3. viši unutrašnji krševiti dio.
Konavoske stijene – surova ljepota. Dubrovnik Net, 1.5.2023.
