---

Krajolici, odn. predjeli ...

krajolik  
imenica, m. jd.

... dio geoprostora koji se sastoji od vidljivih objekata na zemljištu te od promjenjivih elemenata poput osvjetljenja i vremenskih uvjeta.
Pod vidljivim se objektima na zemljištu podrazumijevaju zemljišni oblici (reljef), vode (rijeke, jezera i mora), živi svijet koji uključuje vegetaciju, ljudsko djelovanje koje uključuje uporabu zemljišta, zgrade i druge građevine. Topografska izmjera, uključujući i fotogrametrijsko snimanje, izmjera je krajolika te osnova za izradbu topografskih baza podataka i topografskih karata.
IZVOR  STRUNA, Hrvatsko strukovno nazivlje: krajolik

krajolik, naspram krajobraz

Pojam krajolik označava estetsku komponentu viđenog, njegovu interpretativnu vrijednost.

Pojam krajobraz (predeo, landscape, landschaft, paesage, pejzaž) označava sve ono što možemo zamijetiti u svojoj okolini, promatrajući ju golim okom, tj. sveukupnost izgrađenih i neizgrađenih površina, kao i prirodnih i doprirodnih struktura.
Prema hrvatskom Zakonu o zaštiti okoliša (NN 82/94 i NN 128/99; a preuzeto iz  Europske konvencije o krajobrazu): Krajobraz je određeno područje viđeno ljudskim okom, čija je narav rezultat međusobnog djelovanja prirodnih i ljudskih čimbenika, a predstavlja bitnu sastavnicu čovjekovog okruženja, izraz raznolikosti zajedničke kulturne i prirodne baštine, te temelj identiteta područja.

Riječ krajobraz nastala je u hrvatskom jeziku tek u drugoj polovini 19. stoljeća s dva temeljna značenja: jedno se odnosi na mjestopisni prikaz (zemljokaz, zemljovid), dok drugo označava mjesto, predio, kraj, krajinu, okolinu, okoliš; dakle isto što i riječ krajolik

​krajolik

Krajolik je zemljopisno područje, koje je po svojim karakteristikama drugačije od ostalih.
Izraz Krajolik je koncept koji je kontroverzan unutar zemljopisnih znanosti i primarni mu je značaj u svakodnevnom jeziku. Semantički se dobiva sa sadržajem fizinomičkih karakteristika kao sto su harmonija, ljepota, jedinstvost, cjelina, specifičnost, raznolikost i posebnost.
Krajolik se može razlikovati na od prirode stvoreni prirodni krajolik i kulturni krajolik, koji je nastalo ili dominiran ljudskim djelovanjem.
Krajolici mogu biti anorganski (pustinja, slano jezero, led) i organski (šuma, savana, livade).
U tom smislu je krajolik prostor s tipičnim karakteristikama, obrazaca ili struktura.
Obuhvaća fizičke, biogene i antropogene (uključujući sociogene) strukture, npr. geomorfološke (stijene, pijesak, brda, ravnice), ekološke (voda, šume, livade) i tehničke (kameni zidovi, potporni zidovi, kuće, ceste ) elemente krajolika.
IZVOR  Wikipedija (hr)

​Kao istoznačnice/sličnoznačnice (sinonimi) u hrvatskom jeziku danas se rabe tri riječi – krajolik, krajobraz i pejsaž. Iako se riječ pejsaž u hrvatskom jeziku odavno udomaćila te je ravnopravna riječima krajolik i krajobraz, u zadnja dva desetljeda daje se prednost hrvatskim riječima – krajolik i krajobraz, koje u jezičnom smislu imaju isto značenje. Zbog uporabe u stručnoj/tehničkoj praksi, kao i u zakonskoj regulativi, moglo bi se shvatiti da postoji razlika između riječi krajolik i krajobraz. Tako se u Hrvatskoj krajolik prepoznaje i štiti temeljem Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, a krajobraz Zakonom o zaštiti prirode. U društvenim i pojedinim tehničkim disciplinama, umjetnosti i literaturi češde se rabe riječi krajolik i pejsaž, dok biotehničke i prirodne discipline najčešde koriste riječ krajobraz.

PRIRODNI KRAJOLICI

Pojam prirodnog krajolika/krajobraza obuhvaća područja netaknute prirodnosti čiji razvoj određuju i uređuju isključivo zakoni prirode, bez čovjekovih utjecaja. U prirodnom su krajoliku prisutne samo prirodne sastavnice, a čovjekova prisutnost nije otkrivena. Međutim, čovjekovi utjecaji u suvremeno doba postaju sve izraženiji tako da su posljedice njegova djelovanja gotovo univerzalne. Zbog toga se pojam prirodnog krajolika danas rabi sa zadrškom, bududi da gotovo i nema područja na zemlji na kojemu nisu prisutni tragovi čovjekova djelovanja. 

​Prema Zakonu o zaštiti prirode područja koja po svom karakteru i obilježjima pripadaju područjima krajolika jesu: nacionalni park, park prirode, regionalni park, značajni krajobraz i spomenik parkovne arhitekture.

Nacionalni park definiran je kao prostrano, pretežito neizmijenjeno područje kopna i/ili mora iznimnih i višestrukih prirodnih vrijednosti koje obuhvada jedan ili više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih ekosustava, a prvenstveno je namijenjen očuvanju izvornih prirodnih i krajobraznih vrijednosti. U Hrvatskoj je osam nacionalnih parkova: Plitvička jezera, Krka, Kornati, Brijuni, Mljet, Sjeverni Velebit, Paklenica i Risnjak.

Park prirode opisan je kao prostrano prirodno ili dijelom kultivirano područje kopna i/ili mora velike bioraznolikosti i/ili georaznolikosti, s vrijednim ekološkim obilježjima, naglašenim krajobraznim i kulturno-povijesnim vrijednostima. U Hrvatskoj je jedanaest parkova prirode: Kopački rit, Papuk, Lonjsko polje, Medvednica, ŽumberakSamoborsko gorje, Učka, Velebit, Telašćica, Vransko jezero, Biokovo i Lastovsko otočje).

​Regionalni park opisan je kao prostrano prirodno ili dijelom kultivirano područje kopna i/ili mora velike bioraznolikosti i/ili georaznolikosti, s vrijednim ekološkim obilježjima i krajobraznim vrijednostima karakterističnim za područje na kojem se nalazi. U Hrvatskoj su zaštićena trenutno 2 regionalna parka: Mura-Drava i Moslavačka gora.

Značajni krajobraz opisan je kao prirodni ili kultivirani predjel velike krajobrazne vrijednosti i bioraznolikosti i/ili georaznolikosti ili krajobraz očuvanih jedinstvenih obilježja karakterističnih za pojedino područje. U Hrvatskoj je zaštideno 84 predjela u statusu značajnog krajobraza. Pripada kategoriji V. zaštideni krajolik (protected landscape), odnosno krajolik mora (protected seascape) prema kategorizaciji IUCN –a, a obuhvada krajolike kopna i mora koji predstavljaju ravnotežu djelovanja između ljudi i prirode te mogu održavati aktivnosti, kao što su tradicionalni poljoprivredni i šumarski sustavi koji de osigurati trajnu zaštitu ili ekološku obnovu područja. Glavni cilj je očuvanje područja koja su uspostavila poseban i vrijedan ekološki, biološki, kulturni ili scenski karakter. Za razliku od ostalih kategorija, kategorija V. dopušta okolnim zajednicama vedu interakciju s područjem, pridonosi održivom upravljanju tog područja zajedno s pripadajudom prirodnom i kulturnom baštinom. Kategorija V. je jedna od fleksibilnijih kategorija zaštidenih područja. Kao rezultat toga, zaštideni krajolici kopna i mora mogu biti u mogudnosti primiti suvremeni razvoj, kao što su ekoturizam, istodobno s održavanjem povijesnih praksi upravljanja te tako mogu pridonijeti održivosti, agrobioraznolikosti i biološkoj raznolikosti. Spomenik parkovne arhitekture je umjetno oblikovani prostor (perivoj, botanički vrt, arboretum, gradski park) koji ima estetsku, stilsku, umjetničku, kulturno-povijesnu i odgojno-obrazovnu vrijednost. Na taj način opisan spomenik parkovne arhitekture podudara se s UNESCO-ovim određenjem namjerno, vidljivo oblikovanog krajolika (Clearly Designed Landscape), čija se vrijednost iskazuje temeljem estetskih, stilskih, umjetničkih i kulturno-povijesnih vrijednosti. U Hrvatskoj je 121 perivoj sa statusom spomenika parkovne arhitekture. 

---

Dubrovnik i Elafitsko otočje, sa Srđa, Hrvatska

Rijeka Crnojevića, Crne Gora

Vlašić, Bosna i Hercegovina

Naslovna fotografija
Trešnjevo u Cucama, Crna Gora

Određenje pojmova krajolik i krajobraz
BISERKA DUMBOVIĆ BILUŠIĆ KRAJOLIK KAO KULTURNO NASLIJEĐE
METODE PREPOZNAVANJA, VRJEDNOVANJA I ZAŠTITE KULTURNIH KRAJOLIKA HRVATSKE
Zagreeb, 2015.
Izdavač Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Uprava za zaštitu kulturne baštine
Knjiga je nastala kao rezultat istraživanja provedenih za doktorsku disertaciju u sklopu znanstvenog projekta Urbanističko i pejsažno naslijeđe Hrvatske kao dio europske kulture (2007.-2013.) te u okviru znanstvenog projekta Heritage Urbanism - Urban and Spatial Planning Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage (2032), a provodi se na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu pod vodstvom akademika prof. dr. sc. Mladena Obada Šćitarocija.


Pojam krajolik označava dio Zemljine površine koji se vidi okom – ono što se pruža oku pri pogledu na prirodu nekoga kraja/područja, odnosno izgled nekoga kraja. U hrvatskom jeziku kao istoznačnice riječi krajolik smatraju se riječi: predio/predjel, okoliš, okolina, pejsaž, krajina i krajobraz.25 Prema lingvističkim tumačenjima smatra se da bi najprikladnija hrvatska riječ, ekvivalent pojmovima: landscape, Landschaft, paysage bila riječ krajina, odnosno pokrajina koja ima dvostruko značenje – označava granično područje prema drugoj državi, a drugo joj se značenje poklapa s riječju krajolik ili predio. 26 Glavno značenje riječi je prvo, dok u sekundarnom značenju pojma krajolik nije bila u uporabi. Riječ krajina je također dvočlana složenica od riječi kraj koja je također dio strukture riječi krajolik i krajobraz. Prva riječ kraj je jasna i označava dio zemljišta, naselja i sl., odnosno područje Zemlje, jednako kao i riječ land u anglosaksonskim jezičnim skupinama. Riječi predjel i predio također su istoznačnice riječima krajolik i krajobraz; dok im se drugo značenje odnosi na dio prostora bez samostalnog određenja i čvrstih granica, a znači isto što i blizina i okolina. 27 U stručnoj se literaturi često riječ okoliš koristi kao istoznačnica krajoliku, međutim riječju okoliš se označava i uži okolni prostor, a u ekološkom vokabularu okoliš označava ukupnost materijalnog i živoga svijeta kojega je čovjek biološki dio, njegova sredina ili okolina. 28 Kao istoznačnica riječi okoliš koristi se i riječ okolica koja označava ono što okružuje neko mjesto, okolina. Istoznačnica riječi okolina jest i riječ okruženje koja znači sredinu, a dolazi od riječi okrugao – koji ima oblik kugle, kruga, valjka, koji je blagih linija, obao ili je zaokružen. 29 U običnom govoru, ali i u stručnoj literaturi često se rabe pojmovi kao što su okolina, okoliš, a poistovjećuju se sa značenjem riječi krajolik, međutim postoje suštinske razlike. Riječ okoliš upućuje na odnos čovjeka s prirodom i životne uvjete. U engleskom jeziku pojam environment označava ono što okružuje neki živi organizam, a slično je i s njemačkim jezikom gdje se koriste riječi umgebende Ausenwelt (okružujući vanjski svijet) iz čega proizlazi i njemačka riječ za okoliš die Umwelt. Pojam okoliš opisan je kao skup elemenata koji svojim složenim vezama tvore okvir, okolinu i životne uvjete čovjeka i društva, a označava okružujuću izvanjsku okolinu.

Riječ krajobraz nastala je u hrvatskom jeziku tek u drugoj polovini 19. stoljeća s dva temeljna značenja: jedno se odnosi na mjestopisni prikaz (zemljokaz, zemljovid) (sl. 6), dok drugo označava mjesto, predio, kraj, krajinu, okolinu, okoliš; dakle isto što i riječ krajolik. 30 Značenje riječi krajolik (landscape, landschaft, paysage) – ono što se pruža oku pri pogledu na prirodu nekog kraja; predio, okoliš, pejzaž, krajina, krajobraz. 31 Obje su riječi: krajolik i krajobraz dvočlane složenice i to od riječi kraj i lik, odnosno kraj i obraz. Prvi dio složenice je jasan i nije sporan: kraj, a označava dio zemljišta, naselja i sl., odnosno područje Zemlje, dok drugi, obraz, ima više značenja. Riječ obraz nalazi se u svim slavenskim jezicima (pa i staroslavenskome i ruskome), a ustrojena je od dva dijela: ob i raz (znači rez), pa je temeljno značenje riječi ono što je obrezano, izrezano, tj. lik, slika, kip. 32 Ostala značenja riječi obraz jesu: likoblik-obličje; način-oblik; primjer, izgled, ugled. Značenje riječi lik je također višestruko33 – ukupnost crta lica; figura u obrisu; pojava, obličje; a u književnosti označava skup moralnih, misaonih i osjećajnih osobina koje predstavljaju neku osobu. To znači da riječ lik označava šira svojstva, skup osobina, što se u riječi krajolik može interpretirati kao ukupnost svojstava i struktura krajolika – za razliku od riječi krajobraz koja se odnosi samo na njegov izgled. Po podrijetlu, tvorbi i značenju, krajobraz je istoznačnica riječi krajolik, samo što se iz riječi krajobraz običnije i lakše izvodi pridjev krajobrazan/ni, za razliku od pridjeva krajoličan/ni koji nije uobičajen u hrvatskom jeziku. Riječ krajolik ima samo jedno značenje i nedvosmisleno označava ono što se u engleskom jeziku naziva landscape, njemačkom Landschaft, a u francuskom paysage. U hrvatskom jeziku dugo je bila u uporabi riječ pejsaž/pejzaž sa svojim pridjevom pejzažni. 34 Osim dvojbe oko uporabe riječi krajolik ili krajobraz u stručnim dokumentima i literaturi postoje nesporazumi i dvojbe oko pojmova kulturni i kultivirani krajolik. U sintagmi kulturni krajolik, riječ koja pobliže određuje krajolik jest pridjev kulturni. Riječ kulturni ima dvostruko značenje. Iako je njezino podrijetlo povezano s poljodjelstvom, obrađivanjem zemlje, rastom plodina i s aktivnostima vezanim za temeljne ljudske potrebe za hranom, odjećom i zaklonom, pojmom kulturni označavaju se i mnogo sofisticiranije teme, kao što su: umjetnost, kultura, civilizacija. Već i pojmovno određenje govori da je kulturni krajolik povezan s namjerno smišljenim aktivnostima čovjeka prema svojem prirodnom okolišu. Kultura je često opreka i antiteza prirodi. Značenje riječi kultura u višestrukom značenju obuhvaća ukupnost materijalnih i duhovnih dobara, etičkih i društvenih vrijednosti, znanja, vještina, etičkih i socijalnih osjećaja, što je stvorilo čovječanstvo jednog društva ili razdoblja. U užem smislu riječi znači i uzgoj, obradu i obrađivanje biljki na predviđenoj površini, što je ujedno i značenje glagola kultivirati koji označava radnje kao što su: odnjegovati, uzgojiti/uzgajati ili uvesti/uvoditi u uporabu, širiti. 35 Slijedom toga, kultivirani krajolik podrazumijeva prije svega jedan oblik kulturnog krajolika, a to je onaj koji je obrađen (biljkama) ili prilagođen nekoj svrsi, kao što je agrikulturni ili poljodjelski (sl. 7).

U Hrvatskoj su u stručnoj i znanstvenoj literaturi i praktičnoj uporabi sva tri termina: krajolik, krajobraz i pejsaž. Prema njihovom osnovnom značenju može se zaključiti da je razlika između njih samo lingvističke prirode; istoznačnice krajolik i krajobraz su riječi hrvatskog podrijetla, dok je često korištena riječ pejsaž/pejzaž tuđica. 36 Prvi stručni dokument u kojemu se u Hrvatskoj integralno obrađuje problematika krajolika pod naslovom Krajolik – sadržajna i metodska podloga Krajobrazne osnove Hrvatske, već u samom naslovu sadrži oba pojma. 37 Iako je u naslovu knjige glavna tema istraživanja nazvana riječju – krajolik, u tekstu pobližeg određenja koristi se riječ krajobraz koji je opisan kao vizualna pojavnost zemljine površine koja uključuje oblik, formu i boje, ali isto tako odražava način na koji se te različite komponente kombiniraju u stvaranju posebnih uzoraka i slika koje su specifične za određeno područje. Krajobraz nije samo vizualna pojava jer njegova obilježja ovise i o fiziografiji te njegovoj povijesti. Na stvaranje krajolika utječu raznoliki činitelji (geologija, reljef, tla, ekologija, arheologija, korištenje površina, arhitektura i sl.), koji svojim međudjelovanjem oblikuju način njegova doživljaja i vrjednovanja.38 Navedena definicija obuhvaća sve mjerodavne pokazatelje kojima je opisan krajolik: vizualnu pojavnost, odnosno oblike, uzorke, prirodne i antropogene sastavnice krajolika, međudjelovanje i povijesni razvoj te elemente njegove percepcije i vrjednovanja. U skladu sa suvremenim, interdisciplinarnim pristupima istraživanja krajolika, unutar knjige u sektorskim pristupima obrade teme, pokazalo se da različite discipline koriste različite pojmove: krajolik i krajobraz. 39 Važeći Zakon o prostornom uređenju koristi riječ krajobraz i krajolik i opisuje ga kao: određeno područje, opaženo ljudima, čija je osobnost rezultat međusobnog djelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika. U prvom dijelu objašnjenja pojma koristi dio definicije iz Europske konvencije o krajoliku, uključujući percepciju i međudjelovanje prirodnih i ljudskih čimbenika, ali na kraju dodaje podrobniji opis da su u pojmu krajobraza određujuće prirodne sastavnice. Navedeno određenje u suprotnosti je s daljnjim tekstom Zakona u kojemu se krajobrazne vrijednosti određuju kao svojstvenosti prirodnoga, kultiviranog ili kulturnog krajobraza, koje određuju njegovu prirodnu, kulturnopovijesnu i estetsku osobnost. 40
https://min-kulture.gov.hr/UserDocsImages/arhiva/Publikacije/Krajolik%20kao%20kulturno%20naslije%C4%91e.pdf

Diviška
Ogoljelu zaravan sjeverno od Baške ne otoku Krku, koja je zbog svog pustog izgleda dobila naziv “mjesečeva površina” ili “mjesečev plato”, presijecaju kilometri suhozida i pastirskih mrgara u kojima se obavljaju tradicionalni poslovi prebrojavanja, obilježavanja, strižnje i mužnje ovaca. Na toj se zaravni nalazi i nalazi se nekoliko lokvi koje ovcama pružaju okrijepu, među kojima je najljepša i najupečatljivija lokva Diviška, koju pastirski suhozidi dijele na pet dijelova – na taj način sprječavajući miješanje stada različitih vlasnika.

KULTURNI KRAJOLICI

---

Antropogeni/kulturni krajolici/krajobrazi31 mogu se opisati kao dijelovi na Zemlji izloženi temeljnim utjecajima prirode i čovjeka, koji značajno mijenjaju njegov prvotni izgled. Krajolik se opisuje i ocjenjuje u okviru njegovih materijalnih i nematerijalnih sastavnica koje stvaraju krajolik i nisu međusobno odvojena. S druge strane, međudjelovanje između prirodnih i antropogenih sastavnica/elemenata stvara krajolik, stoga se može redi da antropogeni/kulturni krajolik/krajobraz nastaje čovjekovim djelovanjem i oblikovanjem iz određenih funkcionalnih razloga.

Kulturni krajobraz nastaje međudjelovanjem čovjeka i njegovog priodnog okoliša, budući da se čovjek nastojao uklopiti u svoje okruženje, a istovremeno ga prilagoditi svojim potrebama. Zbog toga se i forme, namjene, veličine i oblici takvih krajobraza veoma razlikuju. Nastali su svakodnevnim korištenjem ljudi koji u njemu obitavaju, a odražavaju socijalne i kulturne stavove pojedinaca, obitelji ili društvene zajednice.
Prema odrednicama Konvencije o svjetskoj baštini, iz 1992.g, kulturni krajobrazi se dijele na tri kategorije:
namjerno oblikovani - Jasno raspoznatljiiv krajobrazi (parkovi, perivoji, vrtovi, planski oblikovana urbana područja, industrijski, turistički, rekreacijski i slični), organski razvijeni odnosto stvoreni krajobrazi (ruralni, urbani, morski…) i asocijativni kulturni krajolici. 

KRAJOLIK (PEJZAŽ) - manji predio na Zemljinoj površini koji se obično ističe posebnim izgledom u kojem prevladava značenje jednog prirodnog elementa ili rezultat društvenog rada. Dijelovi svijeta čiji je izgled rezultat isključivo prirodnog razvoja nazivaju se prirodni krajolici. Prirodni krajolici su rijetki. Mnogo su rašireniji prostori na Zemlji u kojima je djelovanjem ljudi izmijenjen njihov izvorni prirodni izgled pa su stvoreni kulturni krajolici.

AGRARNI PEJZAŽ - krajolik koji odražava jedinstvo prirodne osnove (reljef, voda, klima i vegetacija) i stupnja okupljenosti seoskih domova i zemljišnih čestica jednoga gospodarstva. Zbijena naselja s raštrkanim posjedom tvore agrarni pejzaž otvorenih polja, a osamljena gospodarstva s okupljenim posjedom čine agrarni pejzaž ograđenih (zatvorenih) polja.

Tipovi ruralnih pejzaža:

• Pejzaž otvorenih polja
• Pejzaž zatvorenih polja

 
Pejzaž zatvorenih polja – obilježje takvog pejzaža je ograđenost i uglavnom male parcele. U primorskim krškim područjima posjedi se ograđuju suhozidom koji sprječava ispiranje tla, a u gorskim predjelila živicom ili ogradom, rjeđe drvoredom.
Pejzaž otvorenih polja prevladava na prostorima s intenzivnom poljoprivrednom proizvodnjom. Karakteriziraju ga velike i neograđene parcele u blizini grupiranih sela. Prevladava u nizinskim područjima.
 

​Fosilizirani pejzaži – na kojima više nema poljoprivredne proizvodnje (napušteni vinogradi, maslenici i sl.).

---

PREGLED PO DRŽAVAMA

Hrvatska

Kulturni krajolici vrsta su nepokretnog kulturnog dobra koje sadržava povijesno karakteristične strukture što svjedoče o čovjekovoj nazočnosti u prostoru, a predstavljaju zajedničko djelo čovjeka i prirode, ilustrirajući razvitak zajednice i pripadajućeg teritorija kroz povijest. Republika Hrvatska posjeduje karakteristične tipove kulturnih krajolika, koji su važna sastavnica i nositelj njezina prostornog identiteta.
Na razmjerno malom teritoriju raznolikih geomorfoloških i mikroklimatskih obilježja, povijesnim razvitkom stvoreni su različiti tipovi kulturnih krajolika usporedivi s europskim regijama mediteranskih i srednjoeuropskih zemalja.

Prema vrstama prisutni su: namjerno oblikovani (parkovi, perivoji, vrtovi, planski oblikovana urbana područja, industrijski, turistički, rekreacijski i slični), organski razvijeni (ruralni, urbani, morski…) i asocijativni kulturni krajolici. Kao životno okruženje krajolici podliježu promjenama, često se uništavaju zbog društvenih i tehnoloških promjena, širenja gradova i ostalih oblika gradnje, ali i zapuštanja te neodgovarajućeg korištenja.

U mnogim područjima Hrvatske postoje povijesni kulturni krajolici u kojima su još očuvani tradicionalni prostorni odnosi, povijesni uzorci i način korištenja (ruralni krajolici Lonjskog polja, Žumberka, središnje Istre, kraških polja Dinarida, Gorskog kotara, doline Neretve, pojedinih dijelova obalnog područja, pučinskih otoka i dr). Potencijali kulturnih krajolika još nisu valorizirani u smislu gospodarskog korištenja.Stoga su zapušteni i slabo iskorišteni (osobito u smislu ekološke poljoprivrede, ekološkog i kulturnog turizma, poduzetništva itd.).
IZVOR  Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture i medija (preuzeto 7.2.2022.)

Kulturni krajolici (Upisani u Registar kulturnih dobara RH)

Dubrovnik - Kulturni krajolik otoka Daksa

• Daksa je najmanji otok u skupini Elafitskih otoka. Nalazi se sjeverozapadno od gruške luke. Dug je oko 500 metara, največe širine 200 metara. Oblika polumjeseca, a proteže se u smjeru sjever – jug. Na sjevernoj strani otoka je lučica i orsan, a na južnoj neposredno uz obalu utvrda koja opasuje crkvu kojoj su sa sjeveroistočne strane ostaci samostanskog kompleksa. U arhivskim se podacima navodi da su crkva i samostan benediktinaca utemeljeni i sagrađeni 1281. godine. Padom Republike i dolaskom Francuza samostan je napušten i pretvoren u tvrđavu za obranu gruške luke. Na srednjem dijelu otoka su vrtovi, a na najvišem vrhu (24 metra) je kula s kapelom. Na cijelom otoku postoji niz kapelica s postajama križnog puta. Na sjeverozapadnom kraju otoka je austrijska utvrda, a neposredno uz nju svjetionik i kućica za svjetioničara. Otok Daksa primjer je krajobraznih, kulturnih, povijesnih, arheoloških i arhitektonskih vrijednosti dubrovačkog kraja.

Komiža - Kulturni krajolik otočja Palagruža

• Otok Palagruža nalazi se usred Jadrana, a sastoji se od Vele i Male Palagruže i drugih manjih otočića i hridi. Na Veloj Palagruži se nalazi svjetionik sagrađen krajem 19. st. Na otoku su pronađeni nalazi iz razdoblja neolita i brončanog doba na položajima Jonkova njiva i Pod vartle. Pronađene su velike količine kremenih alatki iz brončanog doba, mnogo ulomaka fine slikane grčke keramike iz 6. do 2. st. prije Kr. te ulomci rimske keramike. Na središnjem platou zvanom Salamandrija otkrivena je velika koncentracija arheoloških nalaza između kojih i kasnoantička arhitektura ispod crkve sv. Mihovila koja je bila porušena u I. svjetskom ratu. Palagruža je iznimno bogato arheološko nalazište.

Primošten - Kultivirani krajolik Bucavac

• Kultivirani agrarni krajolik Bucavac nalazi se 3 km južno od Primoštena. Radi se o krševitom tlu površine oko 18 ha, koje je iskrčeno te pretvoreno u vinograde 1947. godine. Ono što Bucavac izdvaja iz konteksta sličnih krajolika s iskrčenim omeđenim poljima je način kasetiranja površine koja se krči tj. stvaranje mreže vrlo malih kaseta (u lokalnom govoru nazivanim vlačica) s plodnom zemljom crvenicom koje su omeđene niskim suhozidnim gomilama. Nizove kaseta pravocrtno izvedenih okomito na morsku obalu lokalno stanovništvo naziva „tirade“ . Niz tirada posloženih jedna uz drugu čine tako ortogonalnu mrežu vlačica sukcesivno prilagođenu obalnoj crti područja. U spomenutim vlačicama tradicionalno se uzgaja vinova loza hrvatske autohtone sorte Babić od koje se dobiva istoimeno visokokvalitetno crno vino.
  

Split - Kulturni krajolik poluotoka Marjan

• Prostor poluotoka Marjana izniman je u svojoj spomeničkoj složenosti. Na uskom području preklapaju se i prožimaju prapovijesna, antička i srednjevjekovna arheologija, elementi ruralnog krajolika, srednjevjekovne i renesansne crkvice, prostrano židovsko groblje, šuma alepskog bora nastala pošumljavanjem od kraja 19. stoljeća do Drugoga svjetskog rata, arhitektura secesije i moderne te stubišta, šetnice i vidikovci koji su prostor učinili dostupnim građanima. Upravo je spomenička slojevitost najveća vrijednost poluotoka Marjana koja ga čini evidentnim kulturnim krajolikom. Unutar zaštićenog područja poluotoka Marjana nalaze se sljedeća nepokretna kulturna dobra: Crkva sv. Jurja na rtu Marjana (Z - 3427), Crkva sv. Nikole na Marjanu (Z - 3426), Crkva Gospe od sedam žalosti (Z - 4800), Crkva sv. Jerolima (Z - 4684), Crkvica Betlehem ne južnim padinama Marjana (Z - 4643), Židovsko groblje (Z - 5554), Zgrada Meteorološke stanice (Z-5399), Secesijske zgrade u sklopu Zoološkog vrta na Marjanu (Z - 5945), Zgrada Instituta za oceanografiju i ribarstvo (Z-5502) i Ostatci crkve sv. Benedikta i arheološko nalazište u predjelu Bene na Marjanu (Z – 6122).
  

Stari Grad - Kulturni krajolik Starogradsko polje

• Starogradsko polje je plodna ravnica na središnjem dijelu otoka Hvara. Na mjestu Starog Grada 384. god. grčki kolonisti s otoka Parosa osnovali su koloniju Pharos, a polje podijelili među sobom u 75 jednakih parcela - chora, vel. 181x 905 m. Struktura polja zadana grčkom podjelom sačuvala se u kamenim suhozidima koji označavaju međe čestica te su se sve kasnije podjele zemlje odvijale unutar osnovnih grčkih čestica, a fizički su se obilježavale na isti način – suhozidnim međama. Starogradsko polje je kroz cijelu svoju povijest zadržalo agrarni karakter i u njemu su nataloženi slojevi svih kultura koje su svoju egzistenciju gradile na činjenici da su neko vrijeme bile u njegovom posjedu.
  

Žumberak - Kulturni krajolik Žumberak - Samoborsko gorje - Plešivičko prigorje

• Krajolik Žumberak - Samoborsko gorje - Plešivičko prigorje, prepoznat je kao povijesni, spontano razvijani, ruralni krajolik koji u svojoj današnjoj pojavnosti prikazuje međudjelovanje prirode i čovjeka kroz više tisuća godina povijesnog razvoja. Osnovno prostorno obilježje čini bogato raščlanjeni gorski splet Žumberačko - samoborskog gorja koji se prema ravnici doline rijeke Kupe na jugu otvara svojim prigorjima: plešivičkim, slavetićkim, krašićkim i vivodinskim. Posebnost gorskog dijela krajolika Žumberačko - samoborskog gorja je bogato raščlanjeni reljef pokriven mozaikom šumskih, livadno-pašnjačkih i oraničkih površina, unutar kojih su smještena povijesna sela s očuvanom tradicijskom gradnjom. Osim prirodnih vrijednosti (šumskih površina, geoloških struktura, brojnih vodotoka, slapova i raznolikog biljnog i životinjskog svijeta) karakteristično obilježje prostoru daju primjeri graditeljske baštine: stari gradovi, crkve i kapele rimokatoličke i grkokatoličke provenijencije, tradicijske klijeti, vodenice te brojni arheološki lokaliteti, povezani u prepoznatljive forme prostornih uzoraka.

U Parku prirode Žumberak-Samoborsko gorje prisutna su tri tipa prirodnog krajobraza:

• dinarski tip se očituje u krškom reljefu,
• alpski krajolik je vidljiv u strmim i oštrim planinskim grebenima,
• blaga, valovita pobrđa ukazuju na Panoniju.

Kulturni krajolici
​Bakarske terase, južna strana Korčule i primoštenski vinogradi isklesani u kamenu najbolji su spomenik ljudskom radu i upornosti. Težaci su tu kršu oteli djeliće škrte zemlje i toliko joj izmijenili svojstva da znanost takvu zemlju naziva antropomorfnim terasastim tlom. Babić je sorta koja tamo uspijeva. Kamenu i suši usprkos.

PREGLED PREMA KATEGORIJAMA KULTURNOG KRAJOLIKA

Krajolik oblikovan sa svjesnom namjerom čovjeka (namjerno oblikovani, jasno prepoznatljivi krajolici)
Krajolika koji je oblikovao čovjek s određenom namjerom. Stvoren i oblikovan čovjekovim djelovanjem iz estetskih pobuda, a obuhvaća krajobraz vrtova i parkova koji su često (ali ne i uvijek) vezani uz monumentalne sakralne i druge građevine

Organski razvijeni krajolici (reliktni i kontinuirani)
Nastao preoblikovanjem prirodne sredine tijekom evolucijskog procesa kao posljedica društvenih, gospodarskih, administrativnih ili religijskih poticaja; dijeli se na dvije podskupine:                
a) Krajobraz ostataka ili fosilni krajobraz: onaj u kojemu je razvojni proces u jednom trenutku prošlosti došao do kraja, bilo naglo ili tijekom vremena, no njegova su bitna i jedinstvena obilježja još uvijek vidljiva u materijalnom obliku (npr. mirila na Velebitu)
b) Krajobraz u kontinuitetu: pejzaž koji nosi znakovite materijalne dokaze svojega razvoja kroz vrijeme, a zadržao je djelatnu društvenu ulogu u suvremenom društvu, usko povezanu s tradicijskim načinom  života, dok evolucijski proces i dalje teče
(primjer: Starigradsko polje na Hvaru)

Asocijativni kulturni krajolici
Krajolici koji su najmanje oblikovani djelovanjem čovjeka, ali mogu biti visoko vrjednovani. Pruža snažne religijske, umjetničke ili kulturne asocijacije prirodnog elementa, a ne toliko materijalne dokaze kulture, koji mogu biti irelevantni.
- Mjesta koja označavaju povijesne događaje, poznate bitke i stradanja ili druge događaje važne za nacionalnu povijest
– memorijalna područja (Krbavsko polje, Petrova gora i dr.);
- Mjesta povijesnih vrijednosti (paleontoloških, geoloških i dr.) s naglašenim prirodnim, a manje s kulturnim obilježjima;
- Krajolici scenskih vrijednosti (klifovi, stijene, lijepe panorame i dr.);
- Mjesta povezana sa značajnim ljudima i kulturnim aktivnostima;
- Mjesta povezana s mitskim, religijskim i duhovnim sadržajima (npr. Perun, Poklon, i dr.);
- Krajolici sjedanja (groblja, grobnice znamenitih osoba);
- Krajolici nadahnuća (npr. Zelenjak pokraj Klanjca, ipak nije dinarski). 

PREGLED PREMA VRSTAMA KULTURNIH KRAJOLIKA

Ruralni krajolici
Zemljopisno određeno područje koje posjeduje značajnu koncentraciju, povezanost i kontinuitet elemenata krajolika ujedinjenih čovjekovim korištenjem i prošlim događajima te estetikom planskog ili fizičkog razvoja. Razlikuje se od okružujuće okoline po vizualnim promjenama, prostornoj organizaciji, gustoći, mjerilu i starosti: po povijesnoj dokumentaciji, različitim povezanostima i uzorcima razvoja.

Urbani krajolici
Urbani krajolici sastoje se od prirodnog okoliša, topografije, fizičkih i prirodnih obilježja, koja su tijekom procesa urbanizacije djelomično ili potpuno promijenjena stratigrafijom uzoraka izgrađenih i otvorenih prostora, zgrada i infrastrukturnih građevina.

Krajolici vezani uz ustanove i institucije
- industrijski krajolici, krajolici uz zdravstene, lječilišne, turističke, rekreacijske i edukacijske sadržaje, vojne sklopove i ostale javne djelatnosti, religijski ili posvećeni (sakralni) krajolici povezani uz sakralne zgrade (katedrale, crkve, samostane...), obilježja i građevine (križni put...) ili krajolici uz arheološke ostatke. 

Krajolici mora
- krajolik mora i susjedna granična područja otvorenih voda, uključujući i poglede s kopna na more i s mora prema kopnu, duž obalne linije, te opisivanje utjecaja na krajolik na dodiru mora i kopna. 

Krški travnjaci
Suhi krški travnjaci najstariji su kulturni krajolik u Europi i jedinstven primjer suživota čovjeka i prirode. Razvili su se stoljećima krčenjem izvorne šume i prirodnih pašnjaka, no danas su zbog napuštanja poljoprivrede uvelike ugrožene zarastanjem. 

Delta Neretve
Područje uz rijeku Neretvu sastavni je dio kulturnog krajobraza doline Neretve.  Rijeka Neretvau Hrvatskoj stvara veliku deltu gdje se susreću i isprepliću rijeka i more, močvare i jezera, plodne nizine i škrti krš. Brojna raštrkana sela i zaseoci srasli su s krajolikom, uglavnom brdskim s oskudnom obradivom zemljom, a u nizini su melioracijski zahvati i suvremene metode poljoprivrede tijekom dvadesetog stoljeća u potpunosti izmijenili sliku neretvanskog krajolika.

IZVORI I LITERATURA

---

ANDAR, Goran; ANIČIĆ, Branka: Registar ruralnih krajobraza primorske Hrvatske primjer provedbe mjera Europske konvencije o krajobrazu. Međunarodni stručni skup krajobraznih arhitekata “Krajobraz – krajina – pejzaž”. Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet Zavod za ukrasno bilje, krajobraznu arhitekturu i vrtnu umjetnost Znanstveni projekt: Sredozemni krajobraz kao element identiteta Hrvatske (PDF)
​​DOMINES, Peter Pio: Prapovijesni kulturni krajolik primorske padine sjevernog Velebita. Završni rad, Sveučilište u Zadru, 2019. (PDF)

• Sažetak. U uvjetima specifičnih topografskih i klimatskih karakteristika te oskudnih prirodnih resursa, kakvi obilježavaju primorsku padinu sjevernog Velebita, ljudi su u prapovijesti činili velike napore da oblikuju i rekreiraju krajolik prema svojim životnim potrebama i zahtjevima, podređenim stalnom izazovu osiguravanja vlastite egzistencije. Posljedica kontinuirane interakcije čovjeka i okoliša u prapovijesti su različiti tragovi ljudskih intervencija u prostoru koji se očituju kao sastavni elementi prapovijesnog kulturnog krajolika, međusobno kronološki i funkcionalno različiti. U radu je utvrđeno, obrađeno i temeljito opisano ukupno 28 lokaliteta koji većinom pripadaju mlađim prapovijesnim razdobljima, a kategorizirani su na gradine, sepulkralne lokalitete, špilje te ostale lokalitete s tragovima prapovijesnih aktivnosti. Metodologija rada temelji se na obradi podataka koji su sistematizirani u bazi podataka u GIS programu, a prikupljeni ciljanim terenskim pregledima, detaljnim pregledom stručne literature, analizom topografskih i povijesnih karti te interpretacijom satelitskih snimki i zračnih fotografija. Pri vrednovanju prikupljenih podataka posebna pozornost pridana je istraživanju varijabli okoliša i drugih faktora koji su utjecali na odabir položaja te način korištenja, dinamiku formiranja i razvoja krajolika tijekom prapovijesti.

DUMBOVIĆ BILUŠIĆ, Biserka: Krajolik kao kulturno naslijeđe metode prepoznavanja, vrjednovanja i zaštite kulturnih krajolika Hrvatske. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Uprava za zaštitu kulturne baštine. Zagreb, 2015. (PDF)
DUMBOVIĆ BILUŠIĆ, Biserka: Prepoznavanje i razvrstavanje krajolika kao kulturnog naslijeđa. Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, (36), 47-66. 2012. (PDF)

• Sažetak. Brojni kulturni krajolici Hrvatske zabilježeni su u literaturi i stručnim istraživanjima, ali unatoč tome što su izdvojeni kao zasebna vrsta kulturnog naslijeđa još uvijek nisu u dovoljnoj mjeri prepoznati, vrjednovani i zaštićeni. Jedan od razloga jest u tome da unatoč mogućnostima zakonske zaštite nije uslijedila podrobnija razrada kriterija i standarda njihova prepoznavanja, dokumentiranja i vrjednovanja za potrebe upisa u Registar kulturnih dobara Hrvatske. Na temelju analize literature i dokumenata međunarodnih organizacija koje se bave pitanjima kulturne baštine u radu su istraženi međunarodni pristupi i metode prepoznavanja, razvrstavanja i dokumentiranja kulturnih krajolika. Na temelju dosad provedenih istraživanja autora te analizom i usporedbom s međunarodnim pristupima predložen je model razvrstavanja kulturnih krajolika u Hrvatskoj koji se nadovezuje na glavne kategorije UNESCO-a. Na teritoriju Hrvatske zastupljene su sve tri glavne kategorije krajolika unutar kojih se po svojim obilježjima i načinu formiranja prepoznaju različite vrste. Unutar kategorije namjerno oblikovanih krajolika izdvajaju se perivoji, parkovi i vrtovi te pojedini tipovi urbanih, industrijskih, lječilišnih, fortifikacijskih i ostalih krajolika vezanih uz različite institucije. U kategoriji organski razvijenih krajolika razlikuju se ruralni i poljodjelski krajolici; urbani krajolici nastali spontanim razvojem; pojedini fortifikacijski krajolici; krajolici posvećenih mjesta, krajolici prometnica (putova, cesta i željeznica), arheološki krajolici i krajolici mora. U asocijativne krajolike ubrajaju se krajolici posebne povezanosti s mitskim ili vjerskim sadržajem, krajolici nadahnuća, krajolici sjećanja (memorijalni krajolici) i slično. Preduvjet za prepoznavanje i razvrstavanje kulturnih krajolika jest odgovarajuće dokumentiranje, koje u obliku baze podataka obuhvaća podatke o svim čimbenicima kulturnog krajolika organizirane prema određenoj strukturi po kojoj se opisuju njihova obilježja i međuodnosi. Dokumentiranje kulturnog krajolika obuhvaća podatke o njegovim kulturnim i prirodnim sastavnicama, materijalnim i nematerijalnim obilježjima, te osim opisnih uključuje fotografske i kartografske prikaze. Rad je doprinos metodama prepoznavanja, dokumentiranja i razvrstavanja kulturnih krajolika u Hrvatskoj, sukladno međunarodnim standardima i metodologijama.

LISAC, Rene; IVANUŠ, Martina: Landscape Patterns of North Velebit mountain settlements/Krajobrazni uzorci planinskih naselja Sjevernoga Velebita. Prostor, vol. 18, no. 2, 2010, str. 424+ (PDF) 

• Sažetak: Rad je rezultat terenskih, povijesnih i teoretskih istraživanja provedenih pri izradi konzervatorske studije za područje posebnih obilježja Nacionalni park Sjeverni Velebit i za potrebe prostornog plana. Istražene su i analizirane kulturno-povijesne i prostorne okolnosti nastanka krajobraznog uzorka planinskih naselja, prvi su put analizirana i sistematizirana obilježja sastavnica, utvrđeno je i opisano njegovo sadašnje stanje.

GLAVAŠ, Vedrana: Cultural landscape of the northern Velebit: coexistence of man and the mountain / Kulturni krajolik sjevernog Velebita: suživot čovjeka i planine. U: Zbornik Znanstveno-stručni skup "Od istraživanja k dobrom upravljanju Nacionalnim parkom Sjeverni Velebit" / Krušić Tomaić, Irena; Lupret-Obradović, Svjetlana; Šilić, Tea (ur.). Zagreb: Javna ustanova "Nacionalni park Sjeverni Velebit", 2017. str. 22-23

• Sažetak. Iako je osnovno obilježje Velebita oskudnost prirodnih resursa i sušnost, ljudi su na tom prostoru oduvijek živjeli i svojim aktivnostima oblikovali kulturni krajolik. Kretanje ljudi kroz prostor, iskorištavanje zemljišta, gradnje i rušenja ocrtavaju način života i radnje ljudi na prostoru sjevernog Velebita od prapovijesti do danas i dio su njegova kulturnog krajolika. Cilj ovog rada je prikazati rezultate istraživanja kulturnog krajolika sjevernog Velebita. Istraživanja obuhvaćaju kulturne krajolike od prapovijesnih razdoblja do novog vijeka, a usmjerena su na otkrivanje i dokumentiranje svih elemenata kulturnog krajolika te analizu dinamike naseljavanja. Metodologija rada zasniva se na terenskim pregledima, daljinskim istraživanjima, analizi pokretnih i nepokretnih ostataka materijalne kulture te prostornim analizama upotrebom GIS tehnologije. Rezultati istraživanja pokazali su da je kulturni krajolik Velebita uvelike rezultat ekonomskih aktivnosti. Te aktivnosti na Velebitu nisu bile statične već su podrazumijevala kretanja i eksploataciju resursa smještenih na različitim nadmorskim visinama: od najnižih, pa do vršne zone. Takav obrazac zastupljen je u svim povijesnim razdobljima što potvrđuju rezultati prostornih analiza te pronađeni pokretni nalazi. Intenzivnim iskorištavanjem prostora ljudi su na Velebitu kreirali specifične stočarske i poljodjelske krajolike koje karakteriziraju prapovijesne gradine, terasirane padine, suhozidne ograde, pastirski stanovi, ograđene lokve i slično.​

GRUPA AUTORA: Krajodrazi.  Regionalna razvojna agencija Dubrovačko-neretvanske županije (Brošura -Krajodrazi HR dio)
GRUPA AUTORA: Krajodrazi. Regionalna razvojna agencija Dubrovačko-neretvanske županije (Brošura -Krajodrazi CG dio)
RAPIĆ, Sunčana: Krajobraz. Prezentacija. Sveučilište u Osijeku. Osijek, 2011./2012. (PPT)
VODANOVIĆ, Antonia; VOLAREVIĆ, Ivan: Kulturni krajolik od primoštensko-trogirskog područja do Boke Kotorske (Cultural Landscape From Primošten and Trogir Area to Boka Kotorska) - Izložba fotografija. Katalog. (PDF)    

Konvencija o europskim krajobrazima NN12/02
https://www.coe.int/en/web/landscape

Video: Tradicionalni poljoprivredni pejzaži
July 14, 2018 u Razno, od Levantinka
U okviru projekta „Obnova tradicionalnog poljoprivrednog pejzaža za održivu poljoprivredu – AGRISCAPE&ME” nastao je video „Tradicionalni poljoprivredni pejzaži“.
Video je edukativnog karaktera i skreće pažnju na njihove vrijednosti i značaj, predstavlja neke od najljepših poljoprivrednih pejzaža svijeta kao i međunarodne inicijative kroz koje se identificiraju i štite.

Brošura: Tradicionalni poljoprivredni pejzaži u Crnoj Gori
U okviru projekta „Obnova tradicionalnog poljoprivrednog pejzaža za održivu poljoprivredu – AGRISCAPE&ME” urađena je brošura „Tradicionalni poljoprivredni pejzaži“. Brošura, koja je edukativnog karaktera, ima za cilj da skrene pažnju na vrijednosti i značaj tradicionalnih poljoprivrednih pejzaža. U brošuri je objašnjeno što su poljoprivredni pejzaži i zašto su značajni, a dat je i ostvrt na međunarodne inicijative kroz koje se identifikuje i štiti ova vrsta kulturnog pejzaža. Predstavljeno je bogatstvo i raznovrsnost poljoprivrednih pejzaža u Crnoj Gori, njihovo stanje i prijetnje vezane za njihovu degradaciju zbog zamiranja osnovne djelatnosti-poljoprivrede i zbog prekomjerne urbanizacije. U brošuri su predstavljene i aktivnosti na zaštiti i obnovi tradicionalnih poljoprivrednih pejzaža realizovane kroz pilot projekat u Gornjoj Lastvi i osnovne Preporuke za poboljšanje okvira za zaštitu, planiranje i obnovu tradicionalnih poljoprivrednih pejzaža u Crnoj Gori. (PDF)

KRAJODRAZI
Zajednička brošura i mapa o pejzažu Dubrovnika i Boke
2015.
U sklopu projekta Baština-pokretač razvoja, izdane su brošura i mapa pod nazivom KRAJODRAZI. Mapa i brošura zamišljene su kao edukativno-promotivni materijal na temu pejzaža te kulturne i prirodne baštine područja Dubrovačko-neretvanske županije i Boke Kotorske. Materijal je namjenjen istitucijama, građanima/kama i turistima. Osnovna tema projekta “Baština-pokretač razvoja” su prirodni i kulturni pejzaži koji ne uživaju zakonsku zaštitu, a izloženi su degradaciji i promjenama… Kako oni odražavaju ukupnost života na jednom prostoru, odlučeno je da se prezentuju pejzaži pojedinih regionalnih cjelina unutar širih prekograničnih regija Dubrovačko-neretvanske županije i Boke Kotorske. Opisi u brošuri su u stvari citati književnika/ca, putopisaca, pjesnika/kinja koji su posjetili ovaj kraj ili žive u njemu. Na taj način valorizovani su i učinjeni dostupnima literarni tekstovi o pejzažu prekograničnog područja, kao nematerijalna baština. Biranim citatima, pridružene su fotografije i reprodukcije slika raznih autora/ki, koje su vezane za ovo područje. Mapa je rađena kao doživljaj, a izrađena tehnikom digitalnog kolaža i prikazuje ukupnost svih vidova baštine. Pejzaži se čitaocu i gledaocu prenose kao tuđi doživljaj, te se potstiču da kroz umjetničku impresiju primjete ono nevidljivo i dožive do sada nedoživljeno.

Krajolik kao kulturno naslijeđe. pdf ​