|
|
Nematerijalna kulturna baština (po državama)
SLOVENIJA
REGISTRIRANA ZAŠTIĆENA NEMATERIJALNA KULTURNA BAŠTINA NA DINARSKOM PODRUČJU U SLOVENIJI
SEZNAM REGISTRIRANIH ENOT NESNOVNE DEDIŠČINE
SEZNAM REGISTRIRANIH ENOT NESNOVNE DEDIŠČINE
HRVATSKA
REGISTRIRANA ZAŠTIĆENA NEMATERIJALNA KULTURNA BAŠTINA NA DINARSKOM PODRUČJU U HRVATSKOJ
|
Usmena predaja, izričaji i jezik
Govor
Glazba Plesovi
Pjesme Pjesme:
Tradicijska glazbala Glazbala:
Ophodi
Svatovski običaji - Manifestacije - Rukotvorstvo, odijevanje, hrana
Pripremanje tradicijskih jela
Igre
Liturgijski i pučki običaji Obrti i umijeća
|
Nematerijalna dobra upisana na UNESCO Listu nematerijalne kulturne baštine
|
BOSNA I HERCEGOVINA
REGISTRIRANA ZAŠTIĆENA NEMATERIJALNA KULTURNA BAŠTINA NA DINARSKOM PODRUČJU U BOSNI I HERCEGOVINI
UVOD
Zaštita nematerijalne kulturne baštine se provodi pod okriljem Konvencije iz 2003. godine o očuvanju nematerijalne kulturne baštine. Nematerijalna kulturna baština je definisana kao: prakse, prijedlozi, izrazi, vještine kao i svi povezani instrumenti, objekti, vještački proizvodi i kulturni prostori koje zajednice, grupe a u nekim slučajevima i pojedinci priznaju kao dio svog kulturnog naslijeđa. Kao takva, ispoljava se u sledećim domenima:
a) usmene tradicije i izražavanja
b) umjetnost izvođenja
c) društvene prakse, rituali i svečani događaji
d) znanje i prakse vezane za univerzum
e) tradicionalni zanati.
U svrhu zaštite ove vrste kulturne baštine, uspostavljena je Reprezentativna lista nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, kao i Lista nematerijalne kulturne baštine kojoj je potrebna hitna zaštita.
Bosna i Hercegovina je ratifikovala Konvenciju o očuvanju nematerijalne kulturne baštine 16. jula 2008. godine. Obaveza svake zemlje potpisnice Konvencije da u cilju o očuvanja nematerijalne kulturne na njenoj teritoriji, vodi jedan ili više inventara elemenata nematerijalne baštine.
Nadležna ministarstva u Federaciji BiH i Republici Srpskoj vode otvorene preliminarne liste namaterijalne baštine, koje zajedno čine Preliminarnu otvorenu listu nematerijalne kulturne baštine Bosne i Hercegovine.
IZVOR Bosna i Hercegovina, Državna komisija za saradnju sa UNESCO-m
a) usmene tradicije i izražavanja
b) umjetnost izvođenja
c) društvene prakse, rituali i svečani događaji
d) znanje i prakse vezane za univerzum
e) tradicionalni zanati.
U svrhu zaštite ove vrste kulturne baštine, uspostavljena je Reprezentativna lista nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, kao i Lista nematerijalne kulturne baštine kojoj je potrebna hitna zaštita.
Bosna i Hercegovina je ratifikovala Konvenciju o očuvanju nematerijalne kulturne baštine 16. jula 2008. godine. Obaveza svake zemlje potpisnice Konvencije da u cilju o očuvanja nematerijalne kulturne na njenoj teritoriji, vodi jedan ili više inventara elemenata nematerijalne baštine.
Nadležna ministarstva u Federaciji BiH i Republici Srpskoj vode otvorene preliminarne liste namaterijalne baštine, koje zajedno čine Preliminarnu otvorenu listu nematerijalne kulturne baštine Bosne i Hercegovine.
IZVOR Bosna i Hercegovina, Državna komisija za saradnju sa UNESCO-m
|
Preliminarna lista nematerijalne kulturne baštine Bosne i HercegovinPreliminarna lista nematerijalne kulturne baštine Bosne i Hercegovine:
Zmijanjski vez (upisan na UNESCO Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječansta 2014. godine) Konjičko drvorezbarstvo (upisan na UNESCO Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječansta 2017. godine) Branje trave ive na Ozrenu (upisan na UNESCO Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječansta 2018. godine) Običaj natjecanja u košenju trave na Kupresu - Strljanica (upisan na UNESCO Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječansta 2020. godine) Nevesinjska olimpijada (predložena za upis u Registar najboljih praksi očuvanja) Uzgoj konja rase Lipicanaca (nominovana za upis na UNESCO Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječansta u okviru serijske nominacije "Tradicija uzgoja konja Lipicanaca") Običaj potkivanja jaja u Kreševu Umijeće izrade čipke – keranje, banjalučko keranje Hodočašće na Ajvatovicu – Prusac Hodočašće Sv. Ivi – Podmilačje Izrada grnčarije u Liješevi Ganga, seoski polifoni muzičko-poetski oblik Sevdalinka, gradski muzičko-poetski oblik Umijeće gradnje i sviranja instrumenta karaduzen Seoski polifoni oblik pjevanja "U tri" Skokovi sa Starog mosta u Mostaru Puračka ćaska – umijeće pripremanja i služenja Pjevanje uz gusle, gusle, guslarsko pjevanje i usmeno predanje – epska narodna poezija Krsna slava Kovači Mrkonjić Grada Paljenje žežnice Osećanski jezik Paljenje lila Masla Vidovdanska olimpijada Gusto kolo Banjalučki ćevap Kosidba na Balkani Oj, djevojko (ojkača) Srpska ćirilica Sarajevsko-romanijski priglavak Teslićki vez Derventski vašar Sir iz mijeha |
Nematerijalna dobra upisana na UNESCO Listu nematerijalne kulturne baštine
|
CRNA GORA
REGISTRIRANA ZAŠTIĆENA NEMATERIJALNA KULTURNA BAŠTINA NA DINARSKOM PODRUČJU U CRNOJ GORI
UVOD
Crnogorska kulturna baština je djelomično istražena i vrednovana. Rad na izradi prvih elaborata vrednovanja kulturnih vrijednosti nematerijalnih dobara započela je Uprava za zaštitu kulturnih dobara 2013. godine i zakonom do 2021. zaštitila 19 nematerijalnih kulturnih dobara Crne Gore.
Nematerijalna dobra koja su evidenirana svrstana su u šest grupa:
https://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%B8%D1%98%D0%B0%D0%BB%D0%BD%D0%BE_%D0%BA%D1%83%D0%BB%D1%82%D1%83%D1%80%D0%BD%D0%BE_%D0%BD%D0%B0%D1%81%D0%BB%D0%B5%D1%92%D0%B5_%D0%A6%D1%80%D0%BD%D0%B5_%D0%93%D0%BE%D1%80%D0%B5
Nematerijalna dobra koja su evidenirana svrstana su u šest grupa:
- Jezik
- Usmena predaja (usmeno predanje)
- Usmena književnost i drugi usmeni izrazi
- Izvođačka umjetnost
- Običaj
- Obred i svečanost
- Znanje ili vještina vezana za prirodu i svemir
- Kultno i znamenito mjesto
- Tradicionalni zanat i vještina.
https://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%B8%D1%98%D0%B0%D0%BB%D0%BD%D0%BE_%D0%BA%D1%83%D0%BB%D1%82%D1%83%D1%80%D0%BD%D0%BE_%D0%BD%D0%B0%D1%81%D0%BB%D0%B5%D1%92%D0%B5_%D0%A6%D1%80%D0%BD%D0%B5_%D0%93%D0%BE%D1%80%D0%B5
|
Zakonom zaštićena nematerijalna kulturna dobra Crne Gore (stanje do 2021. godine):
Vještina izrade i ukrašavanja crnogorske narodne nošnje Crnogorska narodna nošnja karakteristična je i za Crnu Goru identitetski prepoznatljiv segment kulturno-istorijskog nasleđa. Poznata je po raskoši, bogatom zlatovezu i elegantnom kroju. Tokom prošlosti, izrađivale su je žene na selima, ali i zanatlije - terzije, koje su svečanu nošnju pravile od najfinijih tkanina. Kako sama nošnja, zato što je materijalni predmet, ne može biti zaštićena kao nematerijalno kulturno nasleđe, veština izrade i ukrašavanja crnogorske narodne nošnje zaštićena je kao jedan od elemenata nematerijalnog kulturnog nasleđa Crne Gore. Crnogorski oro Crnogorski oro je najpopularnija narodna igra koja se izvodi širom Crne Gore. Poznata je u različitim oblicima, kao Crmničko oro, Zetsko oro, Katunsko oro i Riječko oro. Oro na isti način igraju i Srbi u Hercegovini. Oro se igra uz pesmu, ali ga tradicionalno ne prate muzički instrumenti. U prošlosti Oro nije označavalo samo igru, već skup momaka i devojaka, oženjenih i udatih, odraslih i starijih osoba na kojem se igra, peva, veseli, šali, vode razgovori, gusla i igraju druge društvene igre. Jednu od najboljih umetničkih izvedbi ove igre kreirao je poznati crnogorski etnolog i koreograf Draško Savković. Poslednjih godina u turističkim destinacijama u Crnoj Gori domaćini turiste često dočekuju kulturno-umetnička društva, izvodeći baš ovu igru, a takođe se orom Crna Gora predstavlja na različitim manifestacijama širom sveta. Crnogorsko oro Zaštićeno je 2016. godine kao nematerijalno kulturno nasleđe Crne Gore. Tako je ova drevna folklorna igra upisana kao sedmi element u Nacionalnom registru nematerijanog kulturnog nasleđa koje ima status dobra. Bokeljska mornarica Bokeljska mornarica Kotor, Kotorska mornarica ili Bratovštine Svetog Nikole mornara iz Kotora nekada staleška organizacija pomoraca, danas memorijalna organizacija i nevladina neprofitabilna organizacija građana u kojoj se kontinuirano čuva tradicija staleške bratovštine bokeljskih pomoraca, nastale prema tradiciji u Kotoru početkom 9. veka. Prema navodima istoričara (D. Farlati, G. Gelcich, A. Dabinović) osnovana je 13. januar 809. godine u Kotoru. Smatra se da je posle Crkve najstarija institucija u Kotoru, Boki kotorskoj, Crnoj Gori, a najverovatnije i najstarija postojeća pomorska institucija na svetu. Imajući sve ovo u vidu Bokeljska mornarica je 2013. godine valorizovana i zakonom zaštićena kao nematerijalno kulturno dobro Crne Gore. Ujedno je i prvo nematerijalno kulturno dobro koje Crna Gora kandiduje za status svjetske kulturne baštine Uneska. Bokeljska noć Bokeljska noć, ili izvorno Bokeška noć je tradicionalna svečanost koja se održava u Kotoru svake godine u drugoj polovini avgusta/kolovoza. Ova jedinstvena manifestacija, svojevrsni maskenbal čamaca, spoj je tradicije i modernog pristupa organizovanju manifestacije na moru. Centralni događaj je defile tokom koga okićeni i osvetljeni, odnosno "maskirani" čamci (barke) plove u povorci kotorskim akvatorijumom. Ova manifestacija ima za cilj održavanje tradicije kojom se želi dočarati primorski život i mentalitet ribara, pomoraca i Bokelja. Manifestacija ima i takmičarski karakter i na kraju defilea se biraju najlepše i najkreativnije "maske". Učesnici se trude da, preko originalno ukrašenih čamaca, posetiocima na šaljiv i sarkastičan način pošalju poruku o raznim događajima i pojavama u društvu, gradu, državi i slično. Bokeljska noć završava se svečanim vatrometom, koncertom i zabavom na trgovima Starog grada. Tradicionalan običaj je i da se te noći osvetle, odnosno da "planu" bedemi Starog grada, tako da cela kontura drevnog grada bude označena i osvetljena. Svojevrsna nezvanična himna ove svečanosti je u Boki čuvena pesma "Bokeljska noć" koju je za ovu manifestaciju napisala zagrebačka pesnikinja i profesorka hrvatskog jezika i književnosti Maja Perfiljeva. Organizator je Kulturni centar Kotora, pod pokroviteljstvom Opštine Kotor i uz podrsku Turisticke organizacije Kotora, Ministarstva turizma, Nacionalne turističke organizacije i mnogobrojnih sponzora. Manifestacija Bokeljska noć upisana je u Crnoj Gori na listu nematerijanog kulturnog nasljeđa koje ima status dobra. Kult Sv. Vladimira Fašinada Vještina izrade čunova Vještina izrade dobrotske čipke Vještina izrade dobrotske torte Tradicionalne igre kolašinskog kraja Legende o nastanku Kotora Predaja (predanje) o Pavi i Ahmetu Legenda o tri sestre – Tre sorelle Legenda o ljubavi Peraštanke Katice Kalfić i francuskog vojnika Izrada lisnatog sira Izrada Bihorskog ćilima Pljevaljski sir Izrada gusala - guslanje Ribarenje kalimerama. |
Tradicija Crne Gore - Crnogorska narodna nošnja
Datum objave: 6.4.2019. Objavio: SLAVENSKA SPARTA – Crna Gora / Zeta / Duklja Crnogorska kulturna riznica: Tragom pismenosti, IX - XV vijek
Datum objave: 3.9.2019. Postavio: Duh Crnih Brda . Дух Црних Брда Opis: Crnogorska kulturna riznica, Tragom pismenosti, IX - XV vijek. Najznačajnija crnogorska pisana djela Ljetopis popa Dukljanina (lat. Regnum Sclavorum), koji je poznat i kao Barski rodoslov. Nastao je u drugoj polovini XII vijeka u Baru od strane anonimnog autora koji je bio sveštenik Dukljansko – barske nadbiskupije. Miroslavljevo jevanđelje nastalo u krajem XII vijeka je najznačajniji ćirilični spomenik crnogorske i južnoslovenske pismenosti. Izrađen je po narudžbini Kneza Miroslava za potrebe njegove zadužbine, crkve svetog Petra i Pavla koja se nalazila u Bijelom Polju. Veliku prekretnicu u istoriji pisanih djela predstavlja nabavka prve štamparije od strane tadašnjeg gospodara Zete – Đurađa Crnojevića, koji je još u tim vremenima uvidio ulogu i značaj pisanih djela u podizanju kulture i svijesti naroda. To je bila ne samo prva štamparija u Crnoj Gori nego i prva štamparija u nekoj Južno – Slovenskoj državi, svega četrdesetak godina nakon što je Johan Gutenberg u Mainzu štampao prvu knjigu na svijetu. Za vrijeme postojanja u Štampariji Crnojevića su štampani sljedeći naslovi i to: Oktoih prvoglasnik – štampan 1494. godine predstavlja prvu štampanu knjigu u tadašnjoj Zeti i ujedno prvu knjigu u nekoj od Južno – Slovenskih država Oktoih petoglasnik Psaltir Trebnik (molitvenik) Četvorojevanđelje Štampanjem Oktoiha prvoglasnika otpočelo je novo kulturno razdoblje Crne Gore, kao države koja je prva među svim Južno-Slovenskim državama prepoznala vrijednosti pisanih djela. Kur’an iz Husein Pašine džamije iz XVI vijeka predstavlja najvrijednije islamsko pisano djelo sa područja Crne Gore. Ručno je pisano na arapskom jeziku i dan danas se čuva u istoimenoj džamiji u Pljevljima. Barski glagoljski misal iz 1893. godine je kapitalno djelo koje ima izuzetnu vjersku vrijednost i simboliku. Njim je po prvi put omogućeno da se liturgija u Crnoj Gori služi na glagoljici, a ne na latinskom jeziku. Ta istorijsko – religijska vrijednost ga svrstava u red najznačajnijih pisanih djela sa prostora Crne Gore. Proizvodnja: Radio Televizija Crne Gore (1983) |
SRBIJA
REGISTRIRANA ZAŠTIĆENA NEMATERIJALNA KULTURNA BAŠTINA NA DINARSKOM PODRUČJU U SRBIJI
UVOD
Nematerijalno kulturno nasleđe Srbije obuhvata elemente određene Uneskovom definicijom nematerijalnog kulturnog nasleđea: „praksa, prezentacija, izražavanje, kao i udružena znanja i neophodne veštine, koje zajednice, grupe i, u nekim slučajevima, pojedinci prepoznaju kao deo svog kulturnog nasleđa. U Etnografskom muzeju u Beogradu juna 2012. godine otvoren je Centar za nematerijalno kulturno nasleđe Srbije. Polaznu osnovu njegovog delovanja čini Uneskova Konvencija o očuvanju nematerijalnog kulturnog nasleđa, koju je Narodna skupština Republike Srbije ratifikovala u maju 2010. godine. Ovaj centar realizuje poslove na istraživanju, prikupljanju, dokumentovanju, očuvanju i prezentaciji elemenata nematerijalnog kulturnog nasleđa sa teritorije Republike Srbije. U cilju efikasnijeg rada na očuvanju nematerijalnog kulturnog nasleđa Centar sprovodi široku edukaciju o značaju očuvanja nematerijalnog kulturnog nasleđa, promociju elemenata upisanih u Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa i sarađuje s drugim ustanovama, udruženjima, organizacijama i pojedincima u zemlji i inostranstvu. Zadatak Centra je i čuvanje Nacionalnog registra nematerijalnog kulturnog nasleđa, kao i celokupne dokumentacije o nematerijalnom kulturnom nasleđu u elektronskom, papirnom, video i audio obliku jedana je od najvažnijih zadataka Centra za nematerijalno kulturno nasleđe.
Odluku o dodeli statusa elementa nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije donosi se na osnovu odluka Nacionalnog komiteta za nematerijalno kulturno nasleđe. Predlog za upis elemenata u Nacionalni registar mogu da podnesu lokalna zajednica, institucija, odgovarajuća nevladina organizacija ili pojedinac koji je u mogućnosti da predlog dokumentuje odgovarajućom propratnom dokumentacijom. Nacionalni komitet za nematerijalno kulturno nasleđe Republike Srbije svake godine utvrđuje rokove za podnošenje zahteva za upis na liste nematerijalnog kulturnog nasleđa.
IZVOR WIKIPEDIJA (sr)
Odluku o dodeli statusa elementa nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije donosi se na osnovu odluka Nacionalnog komiteta za nematerijalno kulturno nasleđe. Predlog za upis elemenata u Nacionalni registar mogu da podnesu lokalna zajednica, institucija, odgovarajuća nevladina organizacija ili pojedinac koji je u mogućnosti da predlog dokumentuje odgovarajućom propratnom dokumentacijom. Nacionalni komitet za nematerijalno kulturno nasleđe Republike Srbije svake godine utvrđuje rokove za podnošenje zahteva za upis na liste nematerijalnog kulturnog nasleđa.
IZVOR WIKIPEDIJA (sr)
|
Vukov sabor
Vukov sabor je najstarija i najmasovnija kulturna manifestacija u Srbiji. Posvećena je njegovanju uspomene na život i djelo reformatora srpskog jezika Vuka Stefanovića Karadžića. Središnji program se tradicionalno održava u septembru/rujnu u Vukovom rodnom mjestu Tršiću kod Loznice. Dio programa se održava u Loznici, Beogradu i obližnjem manastiru Tronoša, mjestu ranog Vukovog školovanja. Sviranje na gajdama Gajde su narodni muzički duhački instrument sastavljen od mješine i svirale. Nekada su bile uobičajen instrument širom Euvrope. U Srba i ostalih južnih Slavena gajde se sviraju i danas, mahom u selima. Sam zvuk gajdi vodi duboko u prošlost u zadnje repove korijena naroda. Vrlo dragocijeno je to što na Balkanu postoje i danas se prave primitivni tipovi gajdi koje su svirali i preci. U prošlosti su se na gajdama svirala kola i ora i bile su vjerni prijatelji pastira, pored frula i kavala. Pastiri su bili oni koji su ih najčešće i izdađivali idući za ovcama. Sviranje na gajdama izvodi gajdaš, svirac, gajdar, gajdardžija, karabaš (vlaški: cărabăş) i karakteristično je za zajednice srpskog, makedonskog i vlaškog stanovništva. Na saborima gajdaš bi obično stao u sredinu kola i svirao dok se kolo vilo oko njega, on bi se pak okretao licem čas jednima čas drugima, pokazujući svoje uživanje (merak). U narodu se kaže duva u gajde. Грокталица Драгачевски сабор Ерски хумор
Ćilimarstvo u Srbiji i Sjeničko-peštersko ćilimarstvo Ćilimarstvo u Srbiji spada u izrazito tkalačko (zanatsko) likovno stvaralaštvo, koje je posebno bilo razvijeno u nekoliko ćilimarskih oblasti i/ili centara od 18. do prve polovine 20. veka. Iako su se ovi centri razlikovali od drugih područja u Srbiji po razvijenoj i prepoznatljivoj proizvodnji, oni su se i međusobno razlikovali po kompozicijama ukrasa, stilskim obeležjima, koloritu, ornamentima ali i načinu njihove interpretacije. Zajednička osobina svih ovih centara bila je ta što su se ćilimi skoro u svim tim oblastima tkali sa dva lica. Ćilimarstvo je od njegovog nastanka na prostoru Srbije predstavljalo najznačajniji segment tekstilnog stvaralaštva kroz nekoliko vekova. Zbog svog značaja za kulturu Srbije, kao veština izrade ćilima, Pirotsko ćilimarstvo, Staparsko ćilimarstvo i Sjeničko-peštersko ćilimarstvo, poznato po najpoznatijim autohtonim srpskim ćilima, izatkanim u domaćoj radinosti u Pirotsko kraju, selu Stapar, u Bačkoj, na severozapadu Vojvodine i Pešterskoj visoravni upisana su u Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije. Filigran Filigran je jedna od najlepših je tehnika obrade metala. Ovom tehnikom tokom vekova izrađivan je divan nakit kao i ukrasni predmeti kojima se i danas divimo. Naziv ove tehnike dolazi od lat. filum-nit i granum-zrno. Da bi se neki ukrasni predmet ili nakit uradio u ovoj tehnici upotrebljava se srebrna, zlatna i ređe bakarna žica za komponovanje motiva. Niti žice se savijaju i upleću, međusobno vezuju i tako se formira složeni motiv koji može biti položen na metalnu podlogu ili slobodan (a-jour-filigran). Od filigranske žice pravili su se krugovi, cvetići, geometrijske šare. Na ovako izrađene predmete ponekad su stavljane i sitne metalne kuglice. Filigranski zanat se nalazi na listi nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije. Frula Frula (ital. zufolo, engl. pipe; franc. fifre, nem. Pfeife) je duvački aerofoni instrument koji se pravi od jednog komada drveta, najčešće šljive i drena, pošto se to drvo najlakše buši. Frula je jednostavni narodni instrument cilindričnog oblika, sličan uzdužnoj flauti. Gornji kraj cevi je ravno zasečen i delimično je zatvoren čepom, ispod kojeg je na poleđini urezan četvrtasti otvor sa oštrim bridom. Na njemu je 6 otvora za sviranje, kojima se u novije vreme na instrumentima manjih dimenzija pridružuje i 7. otvor na poleđini. Sviranje na fruli, kao domen usmenih tradicija i izraza, odnosno izvođačkih umetnosti, prisutno je među stanovništvom na celoj teritoriji Srbije. Zbog toga je frulaška praksa uvrštena u Nacionalni registar Nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije. Čuvanje Hristovog groba Čuvanje Hristovog groba je drevni hrišćanski običaj i predstavlja deo Uskršnjih obreda, predstavlja simbolično "čuvanje Hristovog groba" od Velikog petka do Uskrsa. Običaj potiče iz Jerusalima, a među srpskim pravoslavnim stanovništvom održao se u gradiću Vrlika u severnoj Dalmaciji, gde se upražnjava u pravoslavnoj crkvi Svetog Nikole. Na predlog Udruženja Čuvari Hristovog groba iz Batajnice običaj je uvršten u Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije. Šljivovica Šljivovica (šljiva) je vrsta voćne rakije. To je bezbojno ili žućkasto, jako alkoholno piće, koje se dobija destilacijom prevrelog kljuka od šljiva. Rakija šljivovica je 2015. godine ušla u Nacionalni registar Nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije. |
Nematerijalna dobra upisana na UNESCO Listu nematerijalne kulturne baštine
|
ALBANIJA
REGISTRIRANA ZAŠTIĆENA NEMATERIJALNA KULTURNA BAŠTINA NA DINARSKOM PODRUČJU U ALBANIJI
|
-
|
Nematerijalna dobra upisana na UNESCO Listu nematerijalne kulturne baštine
|
ITALIJA
|
Nematerijalna dobra upisana na UNESCO Listu nematerijalne kulturne baštine
|
