|
UvodOgulinski potkapelski kraj tipično je prijelazno područje koje se ne može izravno svrstati ni u jednu od uobičajenih regija ovog dijela Hrvatske. Riječ je, zapravo, o zasebnoj mikroregiji koja ne pripada ni Gorskom kotaru, ni Lici, ni Kordunu, ni Gornjem Pokuplju. Ogulinsko - modruška udolina zajedno s Gorskim kotarom i Likom čini zemljopisnu cjelinu koju zovemo Gorska Hrvatska. Ponekad se ova ogulinsko - modruška udolina naziva i Ogulinsko polje. Ogulinsko polje je svojom površinom peto po veličini krško polje u Hrvatskoj, 60 km2. Nadmorska visina je oko 320 metara. Pravilnog je izduženog oblika u smjeru sjeverozapad - jugoistok, dužine 16 kilometara (Ogulin - Trojvrh) a širine 9 km (Desmerice - Skradnik).
WIKIPEDIJA (hr) ENGLISH SUMMARY: Ogulin Region
- |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:
|
ZEMLJOPIS
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Pčelarstvo. Ogulinski kraj bogat je pčelinjim pašama, pa tako i onom meduna. To je med koji proizvodi autohtona pasmina sive pčele od medne rose. Zbog svoje specifičnosti goranski medun je dobio zaštićenu oznaku izvornosti u cijeloj EU.
|
Čudnovati i napadni oblici Kleka i romantičnost Dobre pružali su mojoj mašti toliko hrane da sam daleko u noć prevraćala u mislima najčudnovatije slike i fantastične mogućnosti. |
Narodna baština
Tradicionalni radovi i privređivanje
Pčelarenje
Goranski medun. Ogulinski kraj je jedan od najboljih za pčelarenje u Hrvatskoj. Kraj je bogat pčelinjim pašama, pa tako i onom meduna.
Goranski medun dobio je 2023. godine europsku zaštićenu oznaku izvornosti, objavila je Europska komisija u Službenom listu Europske unije. Time je ovaj naziv proizvoda upisan u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla te zaštićen na području cijele EU. Postupak zaštite naziva Goranski medun pokrenula je Udruga proizvođača meduna.
Goranski medun je med kojeg na području Gorskog kotara i Ogulinsko-plaščanske udoline proizvode pčele autohtone pasmine sive pčele (Apis mellifera carnica) od medne rose. Medna rosa je slatki sok koji se u povoljnim uvjetima najčešće javlja na crnogoričnom (jela, smrekam npr. u Velikoj Kapeli) i bjelogoričnom drveću (hrast, bukva, javor) te kojeg proizvode kukci, najčešće lisne i štitaste uši. Kada štitaste uši i razni drugi kukci nametnici napadnu biljke, dolazi do lučenja sokova i po šumi bude sve puno medene rose, znači keljavo i slatko. Tu dolaze pčele, skidaju to i odnose u košnice. Takav med ima izuzetnu aromu i visoke količine minerala u sebi, poglavito željeza. Prikupljenoj mednoj rosi pčele dodaju vlastite specifične tvari, odlažu, izdvajaju vodu i skladište u stanice saća do sazrijevanja meduna. Boja meduna je u rasponu od tamno bež preko tamno jantarne do crvenkasto-smeđe s mogućim perlastim nijansama u strukturi, kao i zelenkastim refleksijama na površini kod tekućih uzoraka meda. U ovisnosti o sezoni Goranski medun može poprimiti i tamnije nijanse – smeđe do tamno smeđe, gotovo crne, nerijetko i sa zelenkastim preljevima nalik nafti. Ima ranih paša koje počinju u proljeće s pašom divlje trešnje, trušljike, zatim paša meduna: crnogoričnog, bjelogoričnog (izdvaja se paša lipovog meduna), zatim cvjetni meduni. Medun je vrlo aromatičan. Miris je srednje do jako izražen, balzamičan, vaniličan, s notama koje podsjećaju na karamel, smolu, suho lišće i paljeno drvo. Odlikuje ga relativno slabija slatkoća i pripadajuća aroma srednjeg intenziteta, koja asocira na slad.
Neki se meduni brzo kristaliziraju, dok drugima kristalizacija traje i do sedam godina, dakle dugo ostaju u tekućoj fazi. Skuplji su od cvjetnih medova i drugih sortnih medova zbog otežanih uvjeta proizvodnje i većih troškova (treba seliti pčele u šume, u šumama ima medvjeda, pa valja dobro osigurati pčelinjak i dr.).
Goranski medun dobio je 2023. godine europsku zaštićenu oznaku izvornosti, objavila je Europska komisija u Službenom listu Europske unije. Time je ovaj naziv proizvoda upisan u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla te zaštićen na području cijele EU. Postupak zaštite naziva Goranski medun pokrenula je Udruga proizvođača meduna.
Goranski medun je med kojeg na području Gorskog kotara i Ogulinsko-plaščanske udoline proizvode pčele autohtone pasmine sive pčele (Apis mellifera carnica) od medne rose. Medna rosa je slatki sok koji se u povoljnim uvjetima najčešće javlja na crnogoričnom (jela, smrekam npr. u Velikoj Kapeli) i bjelogoričnom drveću (hrast, bukva, javor) te kojeg proizvode kukci, najčešće lisne i štitaste uši. Kada štitaste uši i razni drugi kukci nametnici napadnu biljke, dolazi do lučenja sokova i po šumi bude sve puno medene rose, znači keljavo i slatko. Tu dolaze pčele, skidaju to i odnose u košnice. Takav med ima izuzetnu aromu i visoke količine minerala u sebi, poglavito željeza. Prikupljenoj mednoj rosi pčele dodaju vlastite specifične tvari, odlažu, izdvajaju vodu i skladište u stanice saća do sazrijevanja meduna. Boja meduna je u rasponu od tamno bež preko tamno jantarne do crvenkasto-smeđe s mogućim perlastim nijansama u strukturi, kao i zelenkastim refleksijama na površini kod tekućih uzoraka meda. U ovisnosti o sezoni Goranski medun može poprimiti i tamnije nijanse – smeđe do tamno smeđe, gotovo crne, nerijetko i sa zelenkastim preljevima nalik nafti. Ima ranih paša koje počinju u proljeće s pašom divlje trešnje, trušljike, zatim paša meduna: crnogoričnog, bjelogoričnog (izdvaja se paša lipovog meduna), zatim cvjetni meduni. Medun je vrlo aromatičan. Miris je srednje do jako izražen, balzamičan, vaniličan, s notama koje podsjećaju na karamel, smolu, suho lišće i paljeno drvo. Odlikuje ga relativno slabija slatkoća i pripadajuća aroma srednjeg intenziteta, koja asocira na slad.
Neki se meduni brzo kristaliziraju, dok drugima kristalizacija traje i do sedam godina, dakle dugo ostaju u tekućoj fazi. Skuplji su od cvjetnih medova i drugih sortnih medova zbog otežanih uvjeta proizvodnje i većih troškova (treba seliti pčele u šume, u šumama ima medvjeda, pa valja dobro osigurati pčelinjak i dr.).
Narodni običaji
Prodaja djece U okolici Ogulina, kao i na Kordunu, sve još do 1960-ih godina postojao je običaj "prodaje" djece u sluge. U Zagorju Ogulinskom, kao i u Lađevcu (na Kordunu) imali su zborno mjesto gdje su na Jurjevo (23. travnja) roditelji dovodili svoju djecu, u dobi od 7 do 14 godina. Na isto su mjesto dolazile i zainteresirane gazde, koje su trebale sluge. Dogovor između roditelja i gazde bio je usmen, a sklapao se na godinu dana, do sljedećeg Jurjeva. Gazde bi platile roditeljima nešto u novcu ili u naturi (vrećom brašna i sl.), a djetetu, kojeg uzimaju za slugu, dužni su bili osigurati jedno radno i jedno svečanije odijelo, za cijelu godinu. Nakon postignutog dogovora, gazda je istog dana, odnosno trenutka, odvodio dijete k sebi, u svoje selo. Sve je to za djecu bilo vrlo traumatično, no tako je moralo biti, budući da su obitelji bile velike, a životne prilike vrlo oskudne. Ipak, osobe koje su to tijekom djetinjstva proživjele, sada, s vremenske udaljenosti, na to gledaju pozitivno. |
Turizam
Dodir civilizacija: Ogulin - bajkovita ljepota prirode
Autor: Index Video Datum objave: 7.11.2024. Opis. Ogulin, rodni grad Ivane Brlić Mažuranić, bogat je poviješću, prirodnim ljepotama i bajkovitim legendama. Klek, 1182 metra visok planinski vrh, dominira krajolikom i privlači planinare svojom legendom o usnulom divu i coprnicama. Posjetitelji mogu uživati u Ivaninoj kući bajke, jedinstvenom multimedijalnom centru, te sudjelovati u raznim aktivnostima u prirodi. |
FOTOGRAFIJA (u nastavku): Ilustrirana turistička karta šireg ogulinskog kraja, vjerojatno iz 1960-ih godina. U opisu karte na četiri jezika ističe se dobra povezanost s obalom i unutrašnjošću, povijesne znamenitosti - osobito one vezane uz Drugi svjetski rat, prirodne ljepote, lovni turizam i rekreacija. IZVOR Drežnica: Tragovi i sjećanja / Traces and Memories 1941-1945
OGULINSKI KRAJ
Špiojski sustav Đulin ponor Medvedica
Poljakov prolaz. Speleolozima je 2020. godie, nakon 85 godina uspjelo dokumentirati spoj dva velika speleološka objekta ispod Ogulina, koji su zajedno desetljećima bili najduži speleološki sustav u Hrvatskoj. Poznati hrvatski geolog i speleolog Josip Poljak (1892-1962) objavio je davne 1935. prvi topografski nacrt sustava Đulin ponor Medvedica iz kojeg je vidljivo da je uspio proći spoj koji današnji speleolozi poznaju pod nazivom Poljakov prolaz, ali nikada od tada nikome nije uspjelo doći do njega i dokumentirati ga, priopćili su iz Speleološkog odsjeka Velebit. Važeći nacrt iz 1984.-1985. koji predstavlja 16,4 km dugačak špiljski sustav, zapravo je posudio Poljakova istraživanja toga dijela sustava. Taj je prolaz ključan za otjecanje većih voda, čije zadržavanje poplavi dio Ogulina. U sklopu suradnje Grada Ogulina i Hrvatskih voda na smanjenju poplava, odvija se čišćenje naplavina ulaznog dijela Đulinog ponora, čime je smanjen dotok naplavina u kanal koji vodi do Poljakova prolaza. To je pomoglo članovima Speleološkog odsjeka Velebit da tijekom upravo završenog istraživanja uspješno prođu kroz Poljakov prolaz i Poljakovu dvoranu te uđu u daljnje prostrane kanale špilje Medvedice. |
ZAGORJE OGULINSKO
Secrets of Šmit's Lake
Autor: Secret Dalmatia Datum objave: 19.1.2021. Opis. Šmitovo jezero Lake is a small lake near Ogulin. This unique system consists of two smaller lakes with Sall Lake being 7,5 meters deep and the Big or Green Lake being 23 meters deep. They are part of Rupećica spring cave complex. There is a legend of a dragon that kidnapped a local girl but Saint George saved her. While doing that, saint's horse made a mark in a rock. According the legend... But, we couldn't find it as everything was covered in snow. We have to come back in Spring! |
JOSIPDOLSKI KRAJ
MODRUŠKI KRAJ
Modruš
Palijani (Modruš)
Antončići (Modruš)
Pogled od Modruš grada na velikokapelske visove
Od lijeva nadesno: Deriguz (811 m) Zelenturka, Medvedovača (639 m). Desno je Kalska glavica (885 m). U daljini, na horizontu (u sredini) je gorska kosa Pleće s najvišim vrhom Komesač (1100 m). |
KROZ MODRUŠKI DIO VELIKE KAPELE
Pišćetak (u nekim izvorima Piščetak)
IZVORI I LITERATURA
BRAJDIĆ, Ruža: Gradina nam priča. List Modruš, Broj 10 – svibanj 2013. (objavljeno 6.4.2018. objavio darkoantolkovic)
BULJAN, Renato; PAVLIĆ, Krešimir; TERZIĆ, Josip; PERKOVIĆ, Dario: A Conceptual Model of Groundwater Dynamics in the Catchment Area of the Zagorska Mrežnica Spring, the Karst Massif of Kapela Mountain. Water. 11. 1983. (2019.) (PDF)
TOMAŠEK, Marko: Hidrogeološke karakteristike izvora Zagorska Mrežnica kod Ogulina. Diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu, Geotehnički fakultet, 2019. (PDF)
Ogulinski kraj – planine i krška polja. Priroda Hrvatske, 31.8.2018. (HTML)
|