PODGORJE (VELEBITSKO PODGORJE)

Prostire se s morske strane planine Velebita između grada Senja na sjeveru sve do rijeke Zrmanje na jugu. Oblikom je padina.
Ovu veliku padinu koja gleda na zapad i jugozapad poprečno presijecaju brojne drage. Izdizanjem Jadranskog mora zadnjih 10 tisuća godina doljnji dijelovi tih draga su potopljeni te su nastale uvale na kojima su plaže na kojima prevladava šljunak. Poznata je uvala Zavratnica.
Podgorje je nekad bilo znatno šumovitije, no ljudskim je djelovanjem povećan udio kamenjara i travnjaka na nižim dijelovima.
Podgorje je naseljeno još od pretpovijesti. Najvažnija naselja u Podgorju su Senj i Karlobag. Ostala naselja koja spadaju u Podgorje su Baške Oštarije, Barić Draga,  Cesarica, Jablanac, Lukovo, Lukovo Šugarje, Klada, Prizna, Ribarica, Rovanjska, Seline, Starigrad, Stinica, Sveti Juraj i Tribanj.
Senj ima bogatu starovjekovnu baštinu (Argyruntum, Lopsicae, Ortoplae), a iz prijelaza u srednji vijek, čak i bizantske tragove. Podgorski kraj svjedoči da je ovdje neka bila hrvatska srednjovjekovna glagoljaška književnost. Najbrojniji su sakralni i profani spomenici iz vojno-krajiškog razdoblja.
WIKIPEDIJA

STANOVNŠTVO I NASELJA

---

IZ STARIH ČLANAKA
Izgon s blagom na Velebit
 
Na Velebit izlaze sa svojim stadima, uglavnom stanovnici sela u Podgorju, koja su (raspoložena iznad Primorja, a djelimično i Primorci. Primorci počinju da se kreću prema planini već oko polovine marta, a vraćaju, se iz planine kasno ujesen. Pored napasanja stoke i pripremanja »bijelog mrsa«, stočari u planini obrađuju i vrtle, kao i kosanice. Oko »Petrova« stoka se izgoni na stanove, koji se nalaze u najgornjem dijelu Velebita, u tzv. Nadgorju. Glavna je sezona pašarenja na Velebitu u julu i u avgustu. Stanovnici velebitskog podgorja izgone u planinu sitnu stoku. Na Velebit izgone stoku i Ličani, ali samo volove.   
IZVOR  ZDANOVSKI, Nikola: Stočarska kretanja. Radovi Šumarskog Fakulteta Univerziteta U Sarajevu 3 (4-5):117-43. Sarajevo, 1954. (PDF)

Jablanac

Jablanac se smjestio u uvali podno Velebita, između Stinice i uvale Zavratnice. Nekada je Jablanac bio trajektna luka za otok Rab, sve dok nova nije izgrađena u obližnjoj uvali Stinici, okok koje se i prije toga razvilo vikendaško naselje. Izmještanjem trajektne luke, kao i iz pokojih drugih razloga, mjesto je počelo zamirati. U "zlatno" jablanačko doba mjesto je imalo matični ured, četiri prodavaonice, pekaru, dvije mesnice, gostionice, ambulantu, zubara, policiju i vatrogasce, djecu i školu. Škola se ugasila na samom početku 21. stoljeća, postepeno i sve ostale prodavaonice i usluge. Godine 2023. u mjestu više nije moguće kupiti niti kruh. Pošta radi dva puta tjedno po dva sata, a liječnica dolazi iz Senja u staru jablanačku ambulantu jednom tjedno.

Crkva sv. Josipa. Župna crkva Jablanca nalazi se na obali. Datira iz 18. stoljeća.

Crkva sv. Nikole. Nalazi se na jablanačkom groblju. Potječe iz 1179. godine. Pokojni jablanački župnik Drago Babić u svojim "Ljetopisima popa Podgorskog" iz 1953.  godine (u kojima govori o životu nekadašnjih stanovnika malih podgorskih mjesta) o toj drevnoj crkvi zapisao je: Kako težaci, ribari i mornari tako i mnogi intelektualci tvrdili su mi da je crkva sv. Nikole na groblju u Jablancu starija od 800 godina! Nadalje, da su po predaji Portugalci u X. stoljeću ploveći Jadranom u oluji našli spas u Jablancu, koji se zvao Porat spasa. U zahvalu su, iznad porta, sagradili kapelicu sv. Nikoli, zaštitniku pomoraca, a domaći Hrvati na istom mjestu crkvu, najkasnije 1179. godine.

Planinarski dom Miroslav Hirtz. Nalazi se na osamljenom mjestu na istaknutoj stijeni iznad bivše trajektne luke u podvelebitskom mjestu Jablancu. Od bivše trajektne luke u Jablancu do kuće vodi kratak put sa 130 stuba. Prilaz je moguć i kratkom stazom sa ceste iznad kuće. Kuća ima dnevni boravak, osam spavaonica, dvije kuhinje, kupaonicu i dva sanitarna čvora. S terase i dvorišta pruža se lijep pogled na more i otok Rab. Kuću je početkom 20. stoljeća izgradio i kao svoj ljetnikovac koristio poznati planinar Miroslav Hirc, a 1954. HPS ju je kupio od njegove udovice Sofije Hirc, dogradio i uredio za boravak planinara. Dom u Jablancu je sa svojih 26 m n.v. planinarski objekt na najnižoj nadmorskoj visini na svijetu. 
IZVOR Hrvatski planinarski savez. Pristupljeno 10.5.2023.

Hotel. Na rtu, koji sa zapada zatvara jablanačku luku, iznad gradske plaže Banja, sagrađen je hotel, koji se od otvaranja zvao Jablanac, a potom Ablana. S 21. stoljećem opet je došlo do njegovog zapuštanja i devastacije. Planovi novog vlasnika iz drugog desetljeća 21. st. predviđaju njegovo preuređenje u odmaralište.

IZVOR  Mirjana Grce: Jablanac, mjesto koje nestaje: Kako ljudi umiru, tako se vrata sve više zatvaraju. Novi list, 1.5.2023.

IZVORI I LITERATURA

---

BOGOVIĆ, Mile: Velebitsko podgorje i njegova Crkva u prošlosti i sadašnjosti. Gospić, 2019.

• Opis. Knjiga koja prikazuje dio Velebitskog podgorja koje pripada Gospićko-senjskoj biskupiji, prikazuje njegove župe i donosi pregled vjerskih i crkvenih zbivanja tijekom povijesti. Knjiga je rezultat istraživanja biskupa i povjesničara Mile Bogovića, a odnosi se na dio Velebitskog Podgorja koje danas pripada Gospičko-senjskoj biskupiji, odnosno na područje od Sv. Jurja do uključivo Lukovog Šugarja. Knjiga je podijeljena u tri cjeline u kojima su, za svaku župu posebno, prikazani povijesni pregled, sve postojeće crkve, župni stan, groblje te kronološki popis upravitelja župe. Devet župa koje je autor detaljno obradio su Cesarica, Jablanac, Karlobag, Lukovo Otočko, Lukovo Šugarje, Baške Oštarije, Prizna, Starigrad i Sv. Juraj. Knjiga obiluje fotografijama i povijesnim podatcima vezanim za popis vjernika u župama.

BOGOVIĆ, Mile: Crkva u velebitskom Podgorju u prošlosti. Senjski zbornik 45, 5-254 (2018.) (PDF)

• Sažetak. Autor u prvome dijelu daje pregled vjerskih i crkvenih zbivanja tijekom povijesti u onom dijelu Podgorja koje danas pripada Gospićko-senjskoj biskupiji, tj. od Sv. Jurja do uključivo Lukovog Šugarja. Tijekom povijesti područje je pripadalo raznim biskupijama. Danas je navedeni prostor u Gospićko-senjskoj biskupiji. Osim Baških Oštarija, sve druge župe pripadaju danas Senjskom dekanatu. Područje je nekoliko puta raseljavano i nakon dulje vremena naseljavano. Sada je nastalo vrijeme nagle depopulacije kraja. U drugome dijelu govori o svakoj pojedinoj župi na tom prostoru. To su: Sv. Juraj, Lukovo Otočko, Starigrad, Jablanac, Prizna, Cesarica, Baške Oštarije, Karlobag i Lukovo Šugarje. Te župe i danas postoje, a u srednjem vijeku podatke o postojanju župa imamo za Starigrad, Jablanac, Cesaricu i Karlobag. U svakoj župi prikazane su sve crkve, župni stan, groblje i kronološki popis upravitelja župe. Bilo je u srednjem vijeku i nekoliko samostana ili redovničkih zajednica. U Sv. Jurju su bili benediktinci, u Stinici vjerojatno franjevci konventualci, u Karlobagu vjerojatno jedna ženska redovnička zajednica i franjevci trećoredci. Od razdoblja novoga vijeka na ovomu prostoru djeluju samo kapucini, i to u Karlobagu. Takav povijesni razvoj utjecao je i na život Crkve u Podgorju.

KLEMENČIĆ, Mladen: Poimanje i temeljna zemljopisna obilježja Podgorja. Senjski zbornik 44, 5-16 (2017.) (PDF)

• Sažetak. U izlaganju se raspravlja prostorni obuhvat i poimanje Podgorja kao specifične hrvatske regije. Po mnogim svojim obilježjima Podgorje je netipičan dio hrvatskog uzmorskog pojasa, sa specifičnim identitetskim obilježjima. Već i sam naziv upućuje na planinu, a ne na more kao ishodište. Oko točne definicije područja koje Podgorje obuhvaća, u literaturi postoje različita gledišta. Podgorska uzmorska mjesta svojim izgledom odudaraju od uobičajenoga izgleda naših primorskih gradića, dok ruralna naselja imaju fizionomiju sela dinarskoga planinskog pojasa. Nadalje, iznose se glavna obilježja naseljenosti područja. Bez grada Senja, ali čak i s njime, to je najrjeđe naseljeni dio Hrvatske. U prometnom pogledu, ključna je bila u 1950-im godinama izgradnja Jadranske magistrale, koja je uzdužno povezala cijelo Podgorje.

KOZLIČIĆ, Mithad; FARIČIĆ, Josip; UGLEŠIĆ, Sanda. Luke i lučice velebitskog Podgorja prema hrvatskoj varijanti "Senjskog peljara" iz početka XVII. stoljeća. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru , br. 54 (2012): 69-123. (PDF)

• Sažetak. U radu se analizira "Senjski peljar" nastao početkom XVII. stoljeća. Objavljuje se i raščlanjuje suvremena inačica izvornoga teksta. Radi se o posve izvornom plovidbenom priručniku kojim je obuhvaćeno velebitsko Podgorje od Senja do Dračevca, tj. Novskog ždrila. Taj je peljar najvjerojatnije nastao za potrebe senjskoga krajiškoga kapetana (kapetan primorskog dijela Vojne krajine). Slični tekstovi nastali prije "Senjskog peljara", uključujući i kartografsko gradivo, ni približno nemaju ovoliko luka i lučica koje su dulje ili kraće opisane s isticanjem kvaliteta bitnih pomorcu. Kasniji peljari i kartografsko gradivo XVII. i XVIII. stoljeća tek su ponešto bolji od ranijih, ali i dalje ni približno ne donose ono obilje raznolikih pomorsko-geografskih podataka kao "Senjski peljar". Preokret se događa nakon sustavne hidrografske i geodetske izmjere Jadranskog mora i hrvatskoga obalnog prostora tijekom prva dva desetljeća XIX. stoljeća. Peljari i kartografsko gradivo nastali na temelju tih i kasnijih izmjera tijekom XIX. i XX. st. imaju daleko više podataka nego "Senjski peljar", ali u njima nerijetko nije zabilježeno sve ono što se tada znalo, već se obavljala redukcija na najvažnije luke, lučice i druge za plovidbu važne geografske objekte. Uz prijepis "Senjskog peljara" daje se i preslika izvornog rukopisa.