|
|
UvodPodgorje je područje koje se prostire s morske strane planine Velebita između grada Senja na sjeveru sve do rijeke Zrmanje na jugu. Oblikom je velika padina, koja gleda na zapad i jugozapad, koju poprečno presijecaju brojne drage. Izdizanjem Jadranskog mora zadnjih 10 tisuća godina doljnji dijelovi tih draga su potopljeni te su nastale uvale na kojima su plaže na kojima prevladava šljunak. Poznata je uvala Zavratnica.
Podgorje je nekad bilo znatno šumovitije, no ljudskim je djelovanjem povećan udio kamenjara i travnjaka na nižim dijelovima. Iako danas rijetko naseljeno, posebice u odnosu na druge primorske krajeve, Podgorje je naseljeno još od pretpovijesti. Najvažnija naselja u Podgorju su Senj i Karlobag. Ostala naselja koja spadaju u Podgorje su Baške Oštarije, Barić Draga, Cesarica, Jablanac, Lukovo, Lukovo Šugarje, Klada, Prizna, Ribarica, Rovanjska, Seline, Starigrad, Stinica, Sveti Juraj i Tribanj. Uz njih su i brojna manja naselja i zaseoci, većinom napušteni. Horizontalna povezanost podgorskih naselja je bila otežana i nedostatna, sve do nakon Drugoga svjetskog rata, kada je sagrađena Jadranska magistrala, čija trasa prolazi za ovako strmi teren daleko iznad naselja. Do tada se komunikacija obično odvijala morskim putem: brodovima i parobrodovima. Senj ima bogatu starovjekovnu baštinu (Argyruntum, Lopsicae, Ortoplae), a iz prijelaza u srednji vijek, čak i bizantske tragove. Podgorski kraj svjedoči da je ovdje neka bila hrvatska srednjovjekovna glagoljaška književnost. Najbrojniji su sakralni i profani spomenici iz vojno-krajiškog razdoblja. WIKIPEDIJA ENGLISH SUMMARY: Podgorje (Podgorje of Velebit)
- 
Zaljev Zavratnica
|
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:
 Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj na području Drežnčkog kraja Click on the Booking.com logo to directly find accommodation in this Region Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS
Pogled na Velebit od sela Zavratnice
|
|
PRIRODA
|
Razno
Oskoruša je nekada bile često stablo u podvelebitskom kraju. 
|
Kukuljice - gnijezda borovog prelca (borov četnjak gnjezdar)
|
|
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Stanovništvo
|
Preko Podgorja se do 20. stoljeća obavljao transport drvne građe koja se eksploatirana na Velebitu. S vremenom se on mehanizirao i obavljao kamionima, a dijelom i transportnom žičarom - čiji se tragovi i danas mogu vidjeti kod prijevoja Alan. Umjesto da većinom zaposle lokalne ljude, vlasti "druge Jugoslavije" su na tim poslovima često koristile zatvorenike s obližnjeg Golog otoka. Iz toga razloga, ali također iz povijesnih (ne)prilika, prometne izoliranosti i specifičnih geografsko-klimatskih obilježja ovoga kraja, koje nisu omogućile jači turistički razvoj, došlo je do snažne depopulacije Podgorja, čije se stanovništvo iseljavalo u potrazi za boljim životom.
Iako tranzitna Jadranska turistička cesta prolazi duž cijelog Podgorja, mnoga su mala naselja i zaselci - oni ispod magistrale, prema obali, kao i oni iznad magistrale, prema velebitskoj primorskoj terasi - ostali i dalje prometno nepovezani ili slabo povezani poprečnim cestama. Također, naselja ispod Magistrale, ona u primorju Podgorja, nisu međusobno povezana cestom, poneka možda kozjom stazom (kao Biluća i Lukovo). Jednako je slabo stanje (između ostalog i zbog slabe naseljenosti) bilo s razvojem opće infrastrukture - posebno vodovodne. Neka od nasleja ne oskudijevaju vodom zbog prirodnih uvjeta (npr. vrulje i izvori u Svetom Jurju i Žrnovnici). Ostala naselja se zbog bezvodnog krškog terena koriste bunarima građenima još za vrijeme Austro-Ugarske (Gučinac). IZ STARIH ČLANAKA Izgon s blagom na Velebit Na Velebit izlaze sa svojim stadima, uglavnom stanovnici sela u Podgorju, koja su (raspoložena iznad Primorja, a djelimično i Primorci. Primorci počinju da se kreću prema planini već oko polovine marta, a vraćaju, se iz planine kasno ujesen. Pored napasanja stoke i pripremanja »bijelog mrsa«, stočari u planini obrađuju i vrtle, kao i kosanice. Oko »Petrova« stoka se izgoni na stanove, koji se nalaze u najgornjem dijelu Velebita, u tzv. Nadgorju. Glavna je sezona pašarenja na Velebitu u julu i u avgustu. Stanovnici velebitskog podgorja izgone u planinu sitnu stoku. Na Velebit izgone stoku i Ličani, ali samo volove. IZVOR ZDANOVSKI, Nikola: Stočarska kretanja. Radovi Šumarskog Fakulteta Univerziteta U Sarajevu 3 (4-5):117-43. Sarajevo, 1954. (PDF) |
Općena životna karakteristika Podgoraca je gorštačko-nomadska s puno poštenja, dobrote, gostoljubivosti i samoprijegora, uz to silno bogobojazni i praznovjerni. |
Povijesni pregled
12. stoljeće
Godine 1179. sklopili su u Jablancu (»in Ablana«) hrvatski župan Maličnik i njegovo pleme, koje je imala stalno sjedište u Bužama, s druge strane Velebita, pogodbu s Rabljanima, i prema toj pogodbi Rabljani su dobili pravo da se služe pašom na pašnjacima sjeverno i južno od Jablanca u onom dijelu velebitske primorske padine koji je pripadao plemenu Bužana. Iz Činjenice da su Rabljani mogli dovoditi svoju stoku na buški dio velebitske padine može se zaključiti da je taj kraj bio rijetko naseljen i da je u tom kraju bilo obilje pašnjaka.
14. stoljeće
U 14. stoljeću dolazi do dugotrajnog spora između Rabljana i krčkih knezova Frankopana kao gospodara Senja oko posjedovanja spomenutih pašnjaka, jer su međe senjskog teritorija dopirale do Stinice kod Jablanca, pa se iz toga može izvesti zaključak da je u tom kraju stanovništvo poraslo i prema tome su porasle i njihove potrebe. Porast stanovništva vjerojatno je u vezi s ekspanzijom stočara Vlaha u tom kraju. U Statutu grada Senja izričito se određuje u čl. 161 godišnje kretanje Vlaha u Velebitu tako da se na senjskim pašnjacima mogu zadržavati samo dva dana i dvije noći (Morowlachi . . . debent stare per dies duos et totidem noctes super pascuis Senie).
17. stoljeće
Godine 1638. prelaze Turci na srednji dio velebitske primorske padine od Karlobaga do Lukova, s namjerom da ga konačno zaposjednu. U tu svrhu oni se bave mišlju da obnove porušenu karlobašku tvrđavu. General Vuk Frankopan naređuje iste godine senjskom kapetanu Herbersteinu da se hitno poduzmu mjere radi istjerivanja naoružanih turskih grupa koje zaštićuju svoje stočare na velebitskoj primorskoj padini. Starigrad i Jablanac su u to vrijeme pusta mjesta (der bayder oeden Orther Jablanacz und Starigradt, kako se vidi iz izvještaja senjskog kapetana Herbersteina u kome dokazuje da grofovi Frankopani nemaju prava na Jablanac i Starigrad).
Krajiške vlasti u Senju i Karlovcu nastojale su, u prvom redu zbog strateških razloga, da pogranične i puste krajeve (područja prema Turcima op.) nasele svojim podanicima. Isto to radile su i mletačke vlasti u najjužnijem dijelu podvelebitskog primorja koje je bilo pod njihovom vlašću. Do prve seobe Bunjevaca iz sjeverne Dalmacije došlo je već 1605. U dogovoru sa grofovima Nikolom i Jurjem Zrinjskim preselio je te godine senjski kapetan Danilo Frankol pedesetak porodica iz velikog sela Krmpota (Carampotti) kod Zemunika u Lič kod Fužina. Dvadesetak godina kasnije (1627) došlo je do druge seobe Krmpoćana u Lič. Tada se iz istoga sela preselilo u Lič oko dvadesetak obitelji.
Poslije poraza Turaka u Lici (1683-1687) veći dio primorskih Bunjevaca prelazi u Liku i naseljuju Pazarište, Smiljan, Gospićko polje, Široku Kulu, doline Ričice i Hotuče.
Godine 1645. dolazi do seobe velike grupe Bunjevaca iz sela Jasenice i Perušića (benkovačkog), pod vodstvom petorice Jaseničana: Miloša Smokrovića, Petra i Ilije Rukavine, Marasa Pasjakovića i Nigovaskovića. Ti se naseljenici naseljuju u Sv. Jurju (današnjem Jurjevu), u Krmpotama i u Podgorju nedaleko od Senja.
Krajiške vlasti u Senju i Karlovcu nastojale su, u prvom redu zbog strateških razloga, da pogranične i puste krajeve (područja prema Turcima op.) nasele svojim podanicima. Isto to radile su i mletačke vlasti u najjužnijem dijelu podvelebitskog primorja koje je bilo pod njihovom vlašću. Do prve seobe Bunjevaca iz sjeverne Dalmacije došlo je već 1605. U dogovoru sa grofovima Nikolom i Jurjem Zrinjskim preselio je te godine senjski kapetan Danilo Frankol pedesetak porodica iz velikog sela Krmpota (Carampotti) kod Zemunika u Lič kod Fužina. Dvadesetak godina kasnije (1627) došlo je do druge seobe Krmpoćana u Lič. Tada se iz istoga sela preselilo u Lič oko dvadesetak obitelji.
Poslije poraza Turaka u Lici (1683-1687) veći dio primorskih Bunjevaca prelazi u Liku i naseljuju Pazarište, Smiljan, Gospićko polje, Široku Kulu, doline Ričice i Hotuče.
Godine 1645. dolazi do seobe velike grupe Bunjevaca iz sela Jasenice i Perušića (benkovačkog), pod vodstvom petorice Jaseničana: Miloša Smokrovića, Petra i Ilije Rukavine, Marasa Pasjakovića i Nigovaskovića. Ti se naseljenici naseljuju u Sv. Jurju (današnjem Jurjevu), u Krmpotama i u Podgorju nedaleko od Senja.
SENJSKO PODGORJE
Sveti Juraj
|
|
JABLANAČKO PODGORJE
Živi Bunari
|
Kameni most kod Živih Bunara, prirodni je kameni most nad Šupljom, odnosno Zalom dragom, sjeverno od Živih Bunara. Nalazi se iznad Jadranske turističke ceste (magistrale) s koje je vidljiv. Na samom zavoju magistrale manje je udubljenje gdje može stati jedno osobno vozilo.
Spomenik prirode 
|
Razno
U selu Živi Bunari nalaze se tri očuvane šterne. Dio mjesta na potezu od Žrnovnice do Prizne, na dionici duljine oko 30 km uz Jadransku magistralu, niti danas nemaju vodu (stanje 2016. godine), iako kroz neka od tih mjesta čak i prolazi magistralni vodovod za otok Rab. To su naselja: Seline, Ažić Lokva, Gornja Klada, Dragičevići, Modrići, Balini, Guste Zidine, Karaula, Ivanča, Peice, Stinički Dolac, Zavratnica, Josinovac, Sveti Ivan, Prpići, Brina, Dušikrava. U selu Panos gdje su vodovodne cijevi već godinama u zemlji, one nisu spojene na glavni vodovod. U mjestu Živi Bunari 18 kuća se naslanja na magistralu, ali vode ipak nema. LIKA ONLINE POVEZNICE
BJELAN, Mirko: Živi Bunari - Male Brisnice (kružna tura). Gorja.net, 2.4.2019. CEROVAC, Vito; CEROVAC, Ivan: Živi Bunari – Dundović Pod – Struge. Portal Kramaruša, 2006.-2007. |
|
|
Jablanac
|
Jablanac se smjestio u uvali podno Velebita, između Stinice i uvale Zavratnice. Nekada je Jablanac bio trajektna luka za otok Rab, sve dok nova nije izgrađena u obližnjoj uvali Stinici, okok koje se i prije toga razvilo vikendaško naselje. Izmještanjem trajektne luke, kao i iz pokojih drugih razloga, mjesto je počelo zamirati. U "zlatno" jablanačko doba mjesto je imalo matični ured, četiri prodavaonice, pekaru, dvije mesnice, gostionice, ambulantu, zubara, policiju i vatrogasce, djecu i školu. Škola se ugasila na samom početku 21. stoljeća, postepeno i sve ostale prodavaonice i usluge. Godine 2023. u mjestu više nije moguće kupiti niti kruh. Pošta radi dva puta tjedno po dva sata, a liječnica dolazi iz Senja u staru jablanačku ambulantu jednom tjedno.
ZNAMENITOSTI Klačenica. Na brdu Klačenica uz naselje Jablanac nalaze se ostaci prapovijesnog naselja, jedno od najvećih iz tog vremena u Hrvatskom primorju. Sačuvani su ostaci bedema u suhozidu visine preko 2 m, ostaci ugaonih utvrda i podupora, zidovi nastambi, groblje te brojni predmeti. Kula. Godine 1251. hrvatski ban Stjepan Šubić sagradio je uz staro naselje kraljevski kaštel čiji su ostaci bili sačuvani do početka 20. st. Sačuvana je srednjovjekovna okrugla kula. Crkva sv. Josipa. Župna crkva Jablanca, nalazi se na obali. Datira iz 18. stoljeća. Crkva sv. Nikole. Barokizirana gotička kepela sv. Nikole nalazi se na jablanačkom groblju. Potječe iz 1179. godine. Pokojni jablanački župnik Drago Babić u svojim "Ljetopisima popa Podgorskog" iz 1953. godine (u kojima govori o životu nekadašnjih stanovnika malih podgorskih mjesta) o toj drevnoj crkvi zapisao je: Kako težaci, ribari i mornari tako i mnogi intelektualci tvrdili su mi da je crkva sv. Nikole na groblju u Jablancu starija od 800 godina! Nadalje, da su po predaji Portugalci u X. stoljeću ploveći Jadranom u oluji našli spas u Jablancu, koji se zvao Porat spasa. U zahvalu su, iznad porta, sagradili kapelicu sv. Nikoli, zaštitniku pomoraca, a domaći Hrvati na istom mjestu crkvu, najkasnije 1179. godine. Planinarski dom Miroslav Hirtz. Nalazi se na osamljenom mjestu na istaknutoj stijeni iznad bivše trajektne luke u podvelebitskom mjestu Jablancu. Od bivše trajektne luke u Jablancu do kuće vodi kratak put sa 130 stuba. Prilaz je moguć i kratkom stazom sa ceste iznad kuće. Kuća ima dnevni boravak, osam spavaonica, dvije kuhinje, kupaonicu i dva sanitarna čvora. S terase i dvorišta pruža se lijep pogled na more i otok Rab. Kuću je početkom 20. stoljeća izgradio i kao svoj ljetnikovac koristio poznati planinar Miroslav Hirc, a 1954. HPS ju je kupio od njegove udovice Sofije Hirc, dogradio i uredio za boravak planinara. Dom u Jablancu je sa svojih 26 m n.v. planinarski objekt na najnižoj nadmorskoj visini na svijetu. IZVOR Hrvatski planinarski savez. Pristupljeno 10.5.2023. Hotel. Na rtu, koji sa zapada zatvara jablanačku luku, iznad gradske plaže Banja, sagrađen je hotel, koji se od otvaranja zvao Jablanac, a potom Ablana. S 21. stoljećem opet je došlo do njegovog zapuštanja i devastacije. Planovi novog vlasnika iz drugog desetljeća 21. st. predviđaju njegovo preuređenje u odmaralište. IZVOR Mirjana Grce: Jablanac, mjesto koje nestaje: Kako ljudi umiru, tako se vrata sve više zatvaraju. Novi list, 1.5.2023. |
|
IZ STARIH IZVORA
Jablanac
IZVOR Viktor Cerić: Vodič kroz gornje Primorje: Od Sušaka do Obrovca: sa 68 slika. Udruženje privrednika u Bakru. Bakar, 1923. Iz Senja ploveći dalje, lijevo je klisurasta pustinja, gdje su se u zaklonjenom mjestu nanizala sela Sv. Juraj, Lukovo, Klada, Senjski Stari grad i Stinice. U ovim mjestima nema spomena vrijednih znamenitosti akoprem skoro u svakome ima podrtina »kaštela«. U sv. Jurju su dapače iskopali nešto staroga novca, a pričaju i jedan mač. Poslije tih sela, koja su ovdje nanizana poput oaza, dolazi Jablanac koji se sakrio u jedan maleni fjord, te se ni ne vidi prije, nego što parobrod dodje do samog pristaništa. Nasuprot Jablancu leži otok Rab sa istoimenim gradom.
Mjesto Jablanac imade oko 320 stanovnika, dok cijela općina broji preko 6000. Na ulazu u luku, na jednoj uzvisini, stoji ruševina staroga grada, koji je navodno grčkog porijekla, a koji je bio kasnije popravljen po knezu Frankopanu. Stanovništvo tih golih krajeva bavi se gajenjem sitne stoke, pčelarstvom i ribarstvom, a i prosjačenjem, kano obrtom. U Jablancu je uredjeno i kupalište i sagradjena su dva manja hotela: »Ideal« sa 16 soba i »Babić« sa 10 soba. Medjutim se gosti smještaju i u privatne kuće, tako da mjesto može primiti oko stotinu gostiju. U blizini Jablanca nalazi se 2 km. dugački fjord*, do kojega se može doći kopnom i morem. Izleti se poduzimaju i do vrhunca Halan** (1240 m.), koji je udaljen od Jablanca 40 km. Visoka i gusta šuma počima nakon 18 km. puta. Iz Jablanca plovi parobrod kanalom, uz koji se s lijeve strane diže golo velebitsko stijenje, a s desne otoci Rab i Pag. Prolazi se uz selo Cesaricu i stiže se napokon u Karlobag. *U izvorniku je korištena riječ fjörd. Međutim, Zavratnica samo oblikom podsjeća na fjord, dok je njezin postanak bitno drugačiji. Tu nikad nije bilo ledenjaka, ali su umjesto njih bujice brazdale padinama Velebita. Jedan je takav bujičnjak postglacijalnim dizanjem morske razine potopljen i tako je stvorena kršna Zavratnica. ** Danas poznatiji pod imenom Veliki Alan, odn. Alan. |
Fjörd* »Zavratnica« kod Jablanca
Izvor: Viktor Cerić: Vodič kroz gornje Primorje: Od Sušaka do Obrovca: sa 68 slika. Udruženje privrednika u Bakru. Bakar, 1923. |
Pogled s trajekta Stinica - otok Rab
|
Stinica
|
Na Punti se nalaze značajni ostaci prapovijesnog, rimskog i srednjovjekovnog naselja Ortopole – Murula - Stinica.
|
Zavratnica
|
|
Zaljev Zavratnica
|
Sakrivena u podnožju velebitskog grebena, južno od Jablanca (udaljena 15 min. pješice) i nasuprot otoka Raba, krije se jedinstvena morska uvala i značajni krajobraz - Zavratnica.
Zaljev Zavratnica specifična je formacija, izgledom je vrlo sličan fjordu, iako treba stalno naglašavati da on to svojim geološkim postankom nije, jer ovaj zaljev to nije jer nije nastao radom ledenjaka, već transgresijom (izdizanjem morske razine) i potapanjem ušća potoka (doline bujičnog potoka) nakon zadnjeg glacijala. Zavratnica je zaštićena 1964. godine kao spomenik prirode- značajni krajobraz. Kopneni prostor zaštite iznosi 45,9 ha. Predstavlja jednu od najljepših uvala na hrvatskom Jadranu. Od 1981. godine pripada Parku prirode Velebit. U krajoliku Zavratnice provedena je šetnica od Jablanca uz more na kojoj je izgrađen i tunel 1930. godine. Pristup. Do uvale se stiže iz mjesta Jablanac kamenom šetnicom uz more, kao i stazom iz sela Zavratnica. Početkom 20. stoljeća ove staze i vidikovac izgradili su domaći stanovnici vješti radovima u kamenu i suhozinoj gradnji. Zavratnicu su u to doba posjećivali pripadnici bečke i praške aristokracije. Najugledniji pisac hrvatskog realizma, Vjenceslav Novak, također je bio čest posjetitelj Zavratnice. Biljni svijet. Na dijelu strmih uzvisina kanjona Zavratnice, kao posljedica odronjavanja stijena, formirala su se točila - pokrov od usitnjenog kamena različitih oblika i veličina. Točila nastanjuju biljne vrste koje su se uspjele prilagoditi teškim životnim uvjetima pokretljivosti i nestabilnosti, k tome još zemljom oskudne podloge. Kako bi se onemogućilo i zaustavilo kretanje kamenja, izgrađene su kaskade od suhozida i tako stvorene terase na koje su posađeni čempresi, borovi, smokve i sl. U Zavratnici je zabilježeno 116 biljnih vrsta, od kojih su 24 zakonski zaštićene. Ovdje ćemo se, između ostalih, susresti s posebnostima vrsta Iris illyrica Tomm. (ilirska perunika). Salvia officinalis L. (ljekovita kadulja), Ruta graveolens L. (smrdljiva rutvica), Olea europaea L. (maslina), Agave americana L. (američka agava), Paliurus spina-christi Mill. (drača) i mnogih drugih. Zavratnica je dio NATURA 2000 - ekološke mreže sastavljene od područja važnih za očuvanje ugroženih vrsta i staničnih tipova Europske unije. 
|
Zavratnica - najljepša uvala na Jadranu
Autor: Hiking Croatia Datum objave: 25.3.2024. Opis. Jablanac, maleno mjestašce smješteno podno Velebita. Ljubi ga more, a tamo malo dalje iza ugla nalazi se najljepša uvala u Hrvatskoj, Zavratnica. Ovo mjesto baš ima dušu, kako mi to volimo reći. Sa svega pedesetak stanovnika u ovo doba godine kada još uvijek nema turista i gužve ovo je prava oaza mira za odmoriti dušu i tijelo, ali i dobro se umoriti od šetnje uz more ili pak u visine Velebita. Izbor je na vama! Staza do Zavratnice je lagana, ali jako lijepa i zanimljiva te bismo je svakako preporučili za cijelu obitelj. Cijelo vrijeme vodi nas uz more, šum valova i pomalo sramežljivog sunca, a na jednom mjestu prolazimo čak i kroz mini tunel. Isplati se prošetati i do vidikovca iznad uvale s kojeg se pruža najljepši pogled na Zavratnicu. Više detalja o izletu možete pronaći na blogu: https://www.hikingcro.com/blog/jablanac Zavratnica | Jablanac | Northern Velebit
Autor: Molany Datum objave: 12.5.2020. opis. According to its origin, Zavratnica is a submerged torrent valley with canyon cliffs about 100 m high. The length of the bay is about 900 m, and the width varies between 50 and 150 m. It was formed in the Cretaceous strata, from which, due to the great fragmentation, numerous scree are formed, which are stopped by sub-walls, and by planting trees and low vegetation. There are 129 plant species in Zavratnica, of which 100 are autochthonous and 29 are non-indigenous species. |
Vidikovac nad zaljevom Zavratnica
|
|
Olupina broda. Otprilike na sredini duljine zaljeva i sasvim blizu obale i pješačke šetnice, nalaze se ostaci rešetkaste konstrukcije, odnosno potopljenog broda. Radi se o njemačkoj desantnoj brodici – katamaranu, koju su britanski zrakoplovi potopili 24.8.1944.
Nijemci su, planirajući desant na Veliku Britaniju, izgradili dvjestotinjak takvih sklopivih katamarana koje bi željeznicom mogli dopremiti u dijelovima i sastaviti, a kako su odustali od invazije te su brodove dopremili na Sredozemlje i dobar dio je završio na Jadranu gdje su im služili za transport vojne opreme morem, jer su partizani presjekli sve kopnene veze. No, i taj transport je bio opasan jer su saveznički zakoplovi iz talijanskih baza stizali do hrvatske obale i potapali sve što se na moru micalo, pa su Nijemci putovali samo noću, dok su danju mirovali u utvrđenim, sigurnim lučicama kakva je bila i Zavratnica. Naravno, i Nijemci su bili opremljeni jakim protuzrakoplovnim oružjem pa su tog ljeta 1944. srušili, baš u Zavratnici, dva engleska Hawker Hurricanea. RADIO RIJEKA |
Uvala Zavratnica - podmorje 27.6.2015.
Autor: Zoran Kranjcec Datum objave: 2.7.2021. Opis. Ronjenje oko potopljenog broda iz 2. svjetskog rata u uvali Zavratnica Zanimljivosti
Ronioc i podmorski istraživač Danijel Frka, prilikom jednog zavlačenja u ovu olupinu, u kabini posade pronašao je u ladici drvenog stola, njemačko-talijanski rječnik i svežanj pisama koje je taj vojnik dobivao od kuće. U rječnik su bile umetnute, iz novina izrezane, figure poluobnaženih ljepotica, dok se pisma nisu dala više čitati. Ipak, uspjeli su pročitati adresu s koje su pisma stizala i pokušali ju potražiti u Frankfurtu. Međutim, ispostavilo se da adresa više ne postoji te će identitet neznanog vojnika zauvijek ostati tajna. Još jedna zanimljivost je da je dobar dio takvih njemačkih katamarana izvađen iz mora i popravljen te su još godinama nakon rata služili floti Jadrolinije. |
|
|
|
KARLOBAŠKO PODGORJE
Prizna
|
Prizna se smjestila u južnom dijelu Hrvatskog primorja, nasuprot otoku Pagu, između Senja i Karlobaga, na graničnom području tih dviju jedinica lokalne samouprave. Iako adminisgrativno pripada Gradu Senju, puno je bliže Karlobagu (oko 14 km), nego Senju (oko 50 km).
Iako primorsko selo, nije na samoj obali nego na uzvisini oko kilometar iznad uvala Bočarije vele i male. Prizni pripda više zaselaka u okolici: Lomivrat (na obali, neposredno podno Prizne), Seline, Gradina, Prpić-Lug, Marama i Kovači u uvali Prizna. U uvali Prizna, kod zaseoka Kovači, oko 4 km udaljeno od naselja Prizna, nalazi se trajektno pristanište za trajekte koji plove na liniji kopno-otok Pag tj. iz Prizne u pristanište Žigljen. Od magistrale do morske obale (Donja Prizna ili Gradina) napravljena je od 1976. do 1978. cesta koja je u vrijeme Domovinskog rata popravljena i proširena jer je tim putem išao promet od sjevera prema jugu Hrvatske u vrijeme kada je Maslenički most bio srušen i na okupiranom području. U Gradini, s desne strane trajektne luke Prizna – Žigljen se od 21. stojeća gradi novo naselje Bećak, pretežito vikendaškoga tipa. Iznad zaselka Gradina, na samom vrhu poluotočića koji odvaja uvale Prizne i Vićuša, nalaze se ostaci ilirskog i rimskog naselja ili bolje reći utvrde čiji se temelji i dan danas dobro vide. U Prizni se u razdoblju između dva svjetska rata nalazila žandarmerijska postaja i "financi", koji su kontrolirali prijevoz robe i putnika Velebitskim kanalom. Donja Prizna je povezana sa cestom Sv.Juraj-Karlobag cestom koja je izgrađena 1870. godine. Ostaci materijalne kulture nađeni na lokalitetu Gradina, smještenom na uzvišenju poluotoka koji zaštićuje luku Donje Prizne, svjedoče o postojanju naselja još željeznog doba (ilirsko gradinsko naselje). Prapovijesne nastambe na terasama i bedemi u suhozidu bili su u rimsko doba ili u ranom srednjem vijeku (kasnobizantska utvrda iz 6-7 stoljeća) zamijenjeni zidanim bedemima, kulama i podzidima i zidanim kućama čiji su ostaci do danas sačuvani.
Župna crkva sv. Ivana Krstitelja. Prvobitna crkva sv. Ivana je do 1786. bila filijala župe Jablanac. Toga datuma dobila je svoga vikara – kao kurata, a 1807. podignuta je na župu. Crkva sv. Ivana se spominje u 15. stoljeću (prema jednom zapisu posvećena je 1418. nakon što je oko te godine podignuta na temeljima srednjovjekovne crkve. Do danas zbog te izgradnje nije ostalo ostataka njezina srednjovjekovnog oblika. Godine 1724., zbilježeno je da je imala tri oltara: veliki posvećen sv. Ivanu Krstitelju, pokrajnji s desne strane sv. Antunu Padovanskom i treći, s lijeve strane Gospi od milosti. Biskup Benzoni navodi da je 1733. oko crkve sv. Ivana bilo 7 ili 8 raspršenih seoskih kuća, a uz crkvu sv. Antuna samo obitelj Matijević koja je ondje podigla crkvu o svom trošku. Ta je crkva bila 1769. prepuštena propadanju. Kao i u nekim drugim podgorskim župama, žitelji su preko ljeta živjeli sa svojim stadom visoko u Velebitu, a u to vrijeme crkva u blizini mora bila je i nedjeljom bez vjernika. Ipak je zbog udaljenosti župe i župnika preporučeno 1768. da se ondje osnuje mjesna kapelanija, ali da se kapelan nastani u luci kod Sv. Antuna gdje mu treba sagraditi stan na ruševinama stare kuće kraj crkve. Crkva sv. Ivana Krstitelja je sat hoda udaljena od mora. Vjerojatno su veliki popravci bili i 1912. jer se govori o novoj župnoj crkvi. U crkvu je 1949. postavljen novi križni put. Nakon Drugg svjetskog rata je i više puta popravljana. Kupe su zamijenjene limom, a potom lim 1999. zamijenjen crijepom. Stari truli pobočni oltari uklonjeni su 1971. godine. Zvono od 50 kg nabavljeno je 1998. godine. Zadnji veliki zahvat na crkvi učinjen je 1999. (između ostlaog svetište je pokriveno bakrenim limom) nakon čega je na blagdan Sv. Ivana crkva blagoslovljena i otvorena za bogoslužje. Kada je 2012. bura dignula taj krov, stavljen je jeftiniji pokrov, a troškovi su podmireni od prodaje bakrenog lima. (Bogović, 2018.) Kapela sv. Ante (sv. Antuna Padovanskog). Nalazi se na obali (Donja Prizna). Biskup Benzoni spominje 1733. crkvu sv. Antuna koju je sagradila obitelj Matijević o svom trošku. Te godine bila je to jedina obitelj u Donjoj Prizni. Ona je poslije slovila kao patron te crkve. Sagrađena je nakon 1724. Crkva je zidana, ali loše. Kapela je 1807. temeljito obnovljena tako da se često to razdoblje smatra vremenom izgradnje crkve i od tada se govori da je ona župna crkva Prizne. Godine 1870. podiže se iz temelja svetište i mala sakristija. Crkva je temeljito obnovljena 1919., a blagoslovljena 1924. Manja oštećenja dobila je na početku Domovinskog rata. Današnji izgled dobila je zadnjom sveobuhvatnom obnovom 1998. Pri obnovi, kao i kod sv. Ivana, od staroga objekta su ostali samo zidovi. (Bogović, 2018.) |
Stanovništvo. 1768. Prizna ima 300 duša, 1804. u 24 kuće živi 243 vjernika. Prema popisu iz blagoslova 2016. svega je 15 obitelji, i to je pretežno staračko stanovništvo. U ljetno vrijeme broj je povećan zbog turističke sezone i dolaska iseljenih obitelji te domaćih i stranih gostiju.
|
IZVORI I LITERATURA
Literatura
|
BOGOVIĆ, Mile: Velebitsko podgorje i njegova Crkva u prošlosti i sadašnjosti. Gospić, 2019.
KLEMENČIĆ, Mladen: Poimanje i temeljna zemljopisna obilježja Podgorja. Senjski zbornik 44, 5-16 (2017.) (PDF)
|
|
Članci, napisi i blogovi
MAJETIĆ, Goran: Mollinaryjeva cesta i put uz Orlovaču uz napuštenu velebitsku žičaru. Budni div, 17.10.2021.
- Opis. Orlovača. Ništa nije obilježilo velebitsko Podgorje kao njegove drage. Možda su kukovi iznad Jablanca najuočljiviji i terasa najprostranija, pitome brisničke uvale najslikovitije, a pristranci sjeverno od Selina najzeleniji u Podgorju, ali prva asocijacija za cijeli podvelebitski prostor svakako su podgorske drage. Ta, duboko u velebitski kamen bujicama usječena korita došla su najviše do izražaja u veličanstvenim pakleničkim prodorima.
Korisne poveznice i adrese
PORTAL KRAMARUŠA
Velebitska kramaruša zamišljena je kao skroman uradak zaljubljenika u Velebit u kojemu će se na jednostavan način opisati pojedine staze i lokaliteti, prvenstveno na primorskoj strani Velebita, koji se ne spominju u planinarskoj literaturi. Ona je prije svega poklon svim onim velebitašima koji se (uvijek iznova) nađu na čudu otkrivajući velebitske "bezimene" dulibice. PRISTUPI PORTALU KLIKOM NA FOTOGRAFIJU |
