|
Podveležje je planinska visoravan u Hercegovini, u podnožju planine Velež, na njenoj prisojnoj strani.
Na području Podveležja, prema popisu stanovništva iz 1991, živjela su 3.213 stanovnika u 579 domaćinstava, organiziranih kao MZ Podveležje i dio regije koji je pripadao Nevesinju. Katastarske općine, koje su pripadale MZ Podveležje, obuhvaćale su zemljišnu površinu od 16.116 ha ili 13% područja općine Mostar. Do rata u BiH regija Podveležje bila je administrativno podijeljena u 2 općine: Mostar i Nevesinje. Općini Mostar pripadala su sela: Opine, Dobrč, Gornje Gnojnice, Podvelež (Svinjarina), Banjdol, Kružanj i Kokorina. Nevesinjskoj općini pripadala su sela: Žulja i Rabina (sa Bakračušom). Na području Podveležja nalaze se brojni tumulusi, kameni krugovi, nekropole stećaka, tzv. grčki bunarevi, što svjedoči o dugom kontinuitetu življenja na ovim prostorima. Brojni toponimi ukazuju na prisutnost Crkve bosanske (Gostovac, Starac-dô, Igrište...). Kao vrsni uzgajivači konja, stanovnici Podveležja doprinijeli su tome da se najznačajniji tip (uz glasinačkog) bosanskog brdskog konja nazove upravo podveleški konj. Izvori iz godine 1629. spominju 60 katoličkih kuća u Podveležju, koji su imali i crkvu sv. Petra. Izvješća iz sljedećih vremena ne spominju katolike u Podveležju. Usmena tradicija sačuvala je u sjećanju u Podveležju mučen fra Martin Martinac i njegov dijak (sluga), te da su kršćani jednom prigodom listom prevedeni na islam. Tvrtko Kanaet je na temelju istraživanja zaključio da od gotovo 100% muslimana, nije našao nijednu obitelj podrijetlom iz Turske, nego su sve primile islam poslije dolaska Turaka, te kao i svi muslimani slavenskog (su) porijekla u BiH. Podveležje je najopasnije minirano područje u okolici Mostara. IZVOR Podveležje. Wikipedija (bs) (hr) 
Selo Dračevice smjestilo se na području gdje se padine platoa Podveležja spuštaju do Bišća polja.
|
Poznati Podvelešci
Krajolik Podveležja zapadno od zaselka Marići
MTB: Podvelež, Vedra njiva
Datum objave: 21.4.2020. Autor: Sarafanje Opis: Istraživanje novih puteva. Vožnja bajkovima Mostar - Fortica - Šipovac - Podvelež, pa uspon makadamskim putem prema Veležu do Vedre njive. Nakon kratkog odmora smo se spustili u selo Polje i preko Buska nazad u Mostar. Detalje rute možete naći na sljedećem linku: https://www.strava.com/activities/328... |
|
Bišina je selo u općini Nevesinje. Nalazi se kod ceste od Nevesinja prema Kokorini i Mostaru, zapadno od Nevesinja.
Najznačajniji događaj u drugoj polovici 19. stoljeća je Nevesinjska puška, ispaljena 5.7.1875. godine u Bišini, na Četnoj poljani iz ruku nevesinjskog hajduka i harambaše Pera Tunguza i njegove čete. Nakon toga po ostaloj Hercegovini izbio je ustanak protiv osmanske vlasti, dogovoren prijašnje godine. Uzroka je bilo mnogo. Neposredni povod bio je napad čete harambaše Pera Tunguza na turski karavan u Bišini, na Četnoj poljani, 5.7.1875. godine kojom prilikom je ubio sedam turskih kiridžija. U Austro-Ugarskoj je Bišina bila poštansko stajalište s oružničkom postajom. U Bišini se nalazi katoličko groblje (naselje Bišina pripada nevesinjskoj župi). Umrli katolici pokapani su u Šabanovića Dolu u Bišini. Jama Novakuša (Jama na Bišini) Jama Novakuša nalazi se blizu ceste Mostar - Nevesinje, na pola puta između ova dva grada. Otvor joj je širok desetak metara i više puta tolike dubine. Od zauzimanja Mostara 1945. i stabliziranja vlasti u Mostaru, OZNA je iz zloglasnih zatvora Ćelovina i Sjevernih logora do kraja 1946. svake noći odvodila veći broj živih i mrtvih zatočenika prema Nevesinju i na Bišini, obronku Veleža, ubijala i ubacivala ih u jamu. Masovna ubojstva zbivala su se u tim zatvorima, pa su mrtvaci dovažani ovdje, dopremani i strovaljivani u tu urušinu. Mali broj usmrćenih bio je prethodno izveden na sud. Većinom su dovoženi živi zatočenici blizu jame, strijeljani te strmoglavljivani u dubinu. Prema nekim procjenama, u Novakušu je bačeno vjerojatno najmanje 1500 osoba. Usmrćenike su bacali u Bišinu još 3 godine od kraja rata, a posljednje 1948. godine. Partizanska izvješća sadrže opis jeziva prizora gledanog s vrha brežuljka, sa svuda po snijegu naokolo gomilama neprijateljskih leševa u raznim položajima, nagrđenih lica. Mjesne su vlasti tragove zločina vrlo jednostavno prikrile pretvarajući ovu jamu u odlagalište otpada i nikad nisu dopustile istraživanje u ovoj jami. Nakon Drugog svjetskog rata katolika (a najviše ih je bilo u Šabanovića Dolu) nije više bilo u Bišini. Točnije, nakon pokolja koji su četnici napravili 1941. godine uoči Božića, kad su ubijeni i otac i stric poznatog književnika Borislava Arapovića. IZVOR Bišina (Nevesinje, BiH). Wikipedija (hr) |
MTB: pećina Novakuša
Datum objave: 21.3.2022. Autor: Sarafanje Opis. Vožnja bajkovima iz Mostara preko Buska do Bišine, u pećinu Novakuša. Fascinantna lokacija koju toplo preporučujem da posjetite ako ste u mogućnosti. U povratku smo imali u planu da se vratimo preko podveleža, ali zbog jakog vjetra smo promjenili rutu i odlučili da se spustimo starim putem u Blagaj. Usput smo imali i male tehničke probleme (pukla guma na 4 mjesta) i svratili smo na sektor Rebro u Blagaju. Detalje rute možete naći na sljedećem linku: https://www.strava.com/activities/672... GPX trek: https://drive.google.com/file/d/10WV4... Pratite nas i na Facebooku: https://www.facebook.com/sarafanje/ Instagram: https://www.instagram.com/sarafanje/Sarafanje |
|
Borislav Arapović (Bišina, Nevesinje, 11.4.1935.), bosansko-hercegovački, hrvatski i švedski pjesnik, pripovjedač, prevoditelj, akademik Životopis. Iz rodne je Bišine s majkom pobjegao pred četnicima uoči Božića 1941., dok su mu otac i stric tu ubijeni, a njihove kuće kao i ostalih tamošnjih Hrvata sravnjene sa zemljom. Ni Arapovići ni ostali Hrvati tamo se više nikada nisu vratili. Osnovnu školu je završio, nakon boravka u Austriji od 1941. do 1947., u Zagrebu, Brežicama i Kranju, a srednju u Belišću i Puli. Mladost proveo uglavnom po domovima, u izbjeglištvu (1944. – 1947.), i internatima. Diplomirao u Zagrebu na Ekonomskom fakultetu 1965., iste godine otišao u Švedsku. Radio i studirao u Stockholmu, prešao na slavistiku i 1984. doktorirao s temom Hrvatski bog Mars Miroslava Krleže, (Nastanak, stil, žanr), koja je objavljena na švedskom jeziku u Stockholmu 1984. U Stockholmu osnovao 1973. Institut za prevođenje Biblije usmjeren na jezike Sovjetskog Saveza i do 1997. bio njegov direktor. Bio mu je zabranjen ulazak u tu zemlju, ali je nakon "perestrojke" ta djelatnost u Rusiji dobila visoka priznanja, pa mu je Ruska akademija znanosti 1996. dodijelila počasni doktorat, a 1999. izabran je za inozemnoga člana te akademije. Na ruskom je jeziku napisao zajedno s Verom Mattelmaki Dječju Bibliju (Detskaja Biblija), koja je do 1993. objavljena također na još dvanaest jezika bivšeg Sovjetskog Saveza - dosad tiskana i proširena u milijunskoj nakladi. Od svibnja/maja 1992. redoviti je član Akademije prirodnih znanosti Ruske Federacije. Osim u Švedskoj, proveo nekoliko godina u izbjeglištvu, na radu, studiju i sl., u Austriji, Finskoj, Njemačkoj, Engleskoj, Izraelu i nakon “perestrojke” u Rusiji. Djela: Zvončići (12 knjižica sa stihovima za djecu, 1977.), Dječja Biblija (s Verom Mattelmäki, 1983.), Hrvatski bog Mars Miroslava Krleže. Nastanak, stil, žanr (disertacija na švedskom, 1984.), Sin Östgötlanda (na švedskom, biografija, 1988.), Iz noćnog dnevnika (pjesme, 1989.), Tamnionik (pjesme, 1992.), Svim narodima i jezicima (spomen-knjiga o radu Instituta za prevođenje Biblije, na švedskom, 1993.), Kći Östgötlanda (s Linnéom Johansson, na švedskom, 1993.), Kamenopis (pjesme, 1993.), Biblijin svileni put (autobiografska spomen-knjiga o 25 godišnjem radu Instituta za prevođenje Biblije 1973. – 1998., na švedskom, 1997.), Hrvatski mirospis 1778. (književna studija, 1999.), Povratak hrvatskih pukovnija 1779. (književna studija, 2000.). |
S ONE STRANE
ima nešto s one strane nešto prije prvih zraka ima nešto iznad zvijezda nešto prije prvog jutra nešto poslije zadnjeg mraka BORISLAV ARAPOVIĆ, 17. 4. 1990. PONORNICE rijeka ponornica teče nedaleko naše crkve svake nedjelje je tu krštenje brodića i lađica koje već po njoj plove a kad riječi za to više nema čime bi se to još moglo izreć? rasut slova na slobodu? i sivilom ispisati crninu na bjelini? grlimo joj križ očajavam i hladan kamen cjelivam rastapa li suza i bezagrljaj? onaj usred onih dana za toplinom žudećih? i bezagrljaja kamen? kamen prije ovog kamena? bačen kad se kamenovalo? i zabijalo u lijes i naš čavao? gledajući sve to plače nebo plače li i zemlja? ona ispod naše breze? plače ili jauče? BORISLAV ARAPOVIĆ, 6. 4. 2005. |
IZVORI I LITERATURA
KANAET, Tvrtko: Podveležje i Podvelešci. Naučno društvo SR BiH, Djela knjige VI, odjeljenje istorijsko-filoloških nauka, knjiga 3. Sarajevo, 1955. (PDF)
RNJAK, Goran: Speleološka istraživanja na padinama Veleži i platou Podveležje. Stručni rad. Speleolog, Vol. 65 No. 1, 2017. str. 50-69 (PDF)
RNJAK, Goran: Speleološka istraživanja na padinama Veleži i platou Podveležje. Stručni rad. Speleolog, Vol. 65 No. 1, 2017. str. 50-69 (PDF)
- Sažetak; Podveležje je tipični krški plato na prisojnoj strani planine Velež, koja se proteže u pravcu SZ - JI u dužini od oko 21 km. Nalazi se u BiH, u sastavu Hercegovačko-neretvanskog kantona, na području grada Mostara. Kao dio jugoistočne Hercegovine pripada krškom području Dinarida, dok u strukturno - geološkom smislu prostor Podveležja pripada tektonskoj jedinici Velež. Na području Podveležja i padinama Veleži istraživan je ukupno 31 speleološki objekt, od čega 21 jama i 10 špilja. Uglavnom je riječ o jednostavnim objektima dubine i duljine do 30 m. Najdulja i najkompleksnija istražena špilja je Prosečenica (347 m), a najdublje jame su Golubinka na Svetigori/Jama na Svetoj gori II (149 m) i Željuškovača (90 m). Obje jame imaju velike perspektive za nastavak istraživanja, a također ne treba zanemariti niti pećinu Prosečenicu. S obzirom na konfiguraciju i morfologiju terena te geološku podlogu, uz velik broj pronađenih speleoloških objekata, na istraživanom području postoji mogućnost nailaska na još neotkrivene speleološke objekte. Za vrijeme istraživanja prikupljeni su podatci i o brojnim objektima na padinama Veleži, međutim oni nisu istraživani zbog teškog pristupa i zahtjevnije logistike. Prilikom kretanja po terenu i istraživanju speleoloških objekata velika su poteškoća brojna minsko-eksplozivna sredstva zaostala i odbačena nakon rata.
