|
|
Uvod-
ENGLISH SUMMARY: - |
-
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logo direktno pronađi smještaj na ovome području Search directly for accommodation in this region Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS / GEOGRAFIJA
|
IZ STARIJE LITERATURE
Geografski položaj Rogatice
Amir Prašo: Geografski položaj. U: Rogatica. Grupa autora. Svjetlost. Sarajevo, 1966. Rogatica se nalazi u južnom dijelu istočne Bosne. Smjestena je u maloj kotlini duž lijeve i desne obale rijeke Rakitnice i leži na nadmorskoj visini od 525 metara. Njenu kotlinu sa sjeverozapada zatvara brdo Lunj, a sa istoka i jugoistoka redom brda Goletica, Tmor i Zasada. Rogatica je središte sliva rijeke Rakitnice, a u gornjem slivu i središte sliva srednjeg toka rijeke Prače. Sa istoka Rogatici gravitira područje koje se prostire do rijeke Žepe i sela Žepe, dok se prema sjeverozapadu njena gravitaciona zona prostire do Han-Stjenica i velike visoravni Glasinca. Morfološki je cijelo ovo podrucje, u stvari, jedna velika površ, na mnogim mjestima ispresijecana manjim ili većim dolinama, pretežno zatvorenog tipa. Takva je sama dolina Rakitnice prema Prači, kao i druge riječne doline. Ova površ najvećim dijelom je sastavljena od trijaskih krečnjaka. U njoj su spuštene tri male kotline: rogatička, osovska a i godomiljska. Godomiljska kotlina je odvojena od prve dvije i leži na jugu planine Bokšanice (1254 m) na visini od 1056 m. Osovska kotlina je sa sjeverozapada ogradjena planinom Devetakom (1417 m), sa visinom od 720 do 800 m. Kroz nju teče rječica Sutjeska, koja se kroz krečnjake probija u Rogatičku kotlinu. Rogatičku kotlinu presijeca rječica Rakitnica, čiji se izvor nalazi na visini od 800 m ispred Stupinog dola. Istočno od sela Rakitnice, ona s lijeve strane prima potok Bereg. U rogatičku kotlinu ulazi sjeverno od sela Plješevice i dotle ima klisurastu dolinu. Kroz cijelu kotlinu Rakitnica ima normalan tok sa malim padom i meandrima. Pri izlazu iz kotline probija se kroz klisuru ispod sela Zaganovića i Donjih Kukavica, gdje joj je dolina proširena, a zatim ponovno pravi klisuru do samog usća u Praču, istocno od sela Mesića. Za vrijeme oligomiocena Sutjeska, Rakitnica i Prača, odnosno doline tih rijeka nisu imale sadašnju dubinu. Njihovo usijecanje u apsolutnoj je vezi sa usijecanjem rijeke Drine. Taj proces spomenutih rječica počeo je u vrijeme srednjeg miocena i vršio se tokom pliocena. Sama površ na kojoj se razvijaju ove rječice formirana je tokom oligomiocena, tj. za vrijeme jezerske faze. Dolina Drine, kao i doline spomenutih rjecica, starije su od pleistocena (ledeno doba). Prije isijecanja svojih dolina, ove rječice su punile jezera koja su postojala u pliocenu. Povlačenje vode iz ovih jezera prema Drini, odnosno Panonskom bazenu, ostavilo je na stranama kotlina nekoliko terasa koje odgovaraju pojedinim fazama tog povlačenja i nalaze se na raznim nadmorskim visinama. Tako se s lijeve strane Rakitnice mogu pratiti dvije lijepo izradjene terase, i to prva na visini od 560 m a druga na visini od 570 m. Na prvoj se nalazi selo Plješevica, a na drugoj Krčići i Berhamovina. S desne strane Rakitnice terase su na visini od 560, 570 i 600 m u Kovanju i Pavičinoj Kuli, a nesto niže niz rijeku na 540, 550 i 560 metara. U geološkom sastavu ovog područja, pored trijaskih krečnjaka, učestvuju paleozojski i verfenski škriljci sa serpentinima, jurske stijene i ponegdje slojevi gornje krede. U stijenama preovladava mehaničko raspadanje, dok je karst plitak i sporadičan, bez velikih i izrazitih karstnih oblika. Zemljiste je mjestimično ispresijecano mladim rasjedima i duž njih su spuštene potoline u kojima su se obrazovala jezera u pliocenu i diluvijumu. Otuda na dnu kotlina i po njihovim obodima ima jezerskih sedimenata, naročito dobro izraženih u Berhamovini, Zlatnom dolu, Kovanju i drugim mjestima. Hidrografija Osim spomenutih rječica, u cijelom ovom kraju preovladava oskudica vode. Zona krečnjaka vrlo je siromašna izvorima, tako da se osjeća velika oskudica vode za piće, što je naročito karakteristično za područje sjeverozapadno od Rogatice, u selima Han-Stjenica (Sočice). Po rubovima kotlina javljaju se izvori koji pretežno leže na granici izmedju površinskih krečnjaka i nepropustljivih stijena u podlozi. Najkarakterističniji primjer takvog izvora je vrelo u samoj Rogatici, koje se javlja na verfenskoj podlozi sa konstantnom temperaturom od oko 7 stepeni. Taj izvor zove se Toplik. Reljef Orografski, ovaj kraj je pretežno srednjoplaninski. Od čitave površine rogatičke opštine, koja zaprema 66.437 ha, 20% zemljišta otpada na visinu od 500 m, dok je 80% planinsko zemljište ponajvise sa visinom izmedju 800 i 1.900 m. Planine su na istočnoj, jugozapadnoj i sjevernoj strani, a medju njima su najveće Devetak (1.417 m), Sjemeć i Tmor. Tla U pogledu sastava tla, na ovom području preovladava siromašno - kiselo podzolasto tle. Atmosferska voda ispira i snosi u donje slojeve kalcijum, pa je zato na velikoj površini potrebna vjestačka kalcifikacija zemljista. Oko rijeke Rakitnice kotlina je siroka i predstavlja prostranu aluvijalnu ravan sa složenijom pedološkom strukturom u kojoj su zastupljene, uglavnom, pjeskuše i pjeskovite gline. Klima Klimatske karakteristike ovog kraja u neposrednoj su vezi sa njegovom visinom. Na visinama vlada planinska klima, sa velikim snijegovima koji se dugo zadržavaju, do u kasno proljeće. U nižim dijelovima, zaklonjenim od sjevernih vjetrova, vlada pretežno umjerena klima sa srednjom godišnjom temperaturom od 11 C. Maksimalne temperature u mjesecu julu dostižu do 35 °C, a minimalne u januaru do - 28 C. Godišnja količina oborina kreće se od 700 do 800 mm u samoj Rogatici i bližoj okolini, dok se na susjednim planinama i uzvišenjima penje do 1500 mm. Najviše taloga pada u mjesecima aprilu, maju i novembru. Kišu najviše donose zapadni vjetrovi (vrlo rijetko vjetrovi juga i istoka). Ljeti duvaju jugoistočni vjetrovi koji ishode sa Tare i Pive i prodru dolinom Drine, pa zatim dolinom Prače, a poslije preovladavaju oni koji dolaze sa sjevera i istoka. Česta su pojava kasni mrazovi, koji ponekad nanose velike stete voću i povrću. Zabilježeni su takvi mrazovi koncem maja 1954. godine, a 1962. godine čak 8. juna. Vegetacija Klimatska obilježja i raspored taloga, kao i geološki sastav i sastav tla, utiču na rasprostranjenje vegetacije i njen razvoj. U kotlinama, na njihovim stranama i u dolini Rakitnice, gdje u tlu nalazim pješčare mjestimično pokrivene glinom, biljni svijet je neprekidan. Na blažim padinama prostiru se njive sa žitima i kukuruzom, livade i voćjaci, a na strmim padinama zakržljale listopadne šume i šikare. To se lijepo vidi u dolini Rakitnice, u selima Plješevici, Krčićima i Kukavicama. Na strmijim padinama Lunja nalaze se šikare, a visoravan je obrasla gustom travom. Predjeli rogatičke opštine, u kojima je klima mnogo oštrija, imaju drugačiju floru. Na visinama preko 1.000 m javlja se četinarsko drveće pomiješano sa listopadnim, dok na visinama od 1.200 do 1.500 m preovladavaju četinari (bor, smrča i jela). Takvi regioni najviše su zastupljeni na Sjemeću, Bokšanici i dr. Od ukupne površsine rogatičke opštine, pod šumom, i to pretežno, četinarskom, nalazi se 39.004 ha zemljišta, dok je 953 ha neproduktivno tle pod kršom potocima i vododerinama. Znatan dio površine u višim predjelima otpada na pašnjake (7.292 ha), koji su vrlo sočni i pružaju mogućnosti za stočarenje. Stanovništvo Na području cijele opštine živi 26.500 stanovnika, a u samom gradu Rogatici 3.044. Konfiguracija zemljišta odrazila se i na raspored i tip naselja ovog kraja. Preovladjuju sela razvijenog tipa, dok sela drumskog karaktera nema. Posljeratni razvitak snažno se odrazio na cjelokupni život stanovništva ovoga područja. To se, pored ostalog, ogleda u načinu izgradnje kuća i naselja, unutarnjoj opremi i rasporedu prostora u kućama. Ranije su preovladavale kuće planinskog tipa od drveta, sa jako nagnutim drvenim krovovima, a i u gradu su takodje preovladavali drveni krovovi (kvart Gračanica i Podljun). Danas su i u selima rijetke kuće sa drvenim krovovima, dok ih u Rogatici uopšte nema. Unutrašnji raspored i funkcija prostorija u novopodignutim stambenim zgradama takodje odražavaju poboljšanje higijenskih i kulturnih uslova svakodnevnog zivota. Naročito je značajno veliko interesovanje seoskog stanovništva za korištenje električne energije. Desetine sela već su elektrificirana. U novije doba, a posebno u periodu poslije drugog svjetskog rata, veoma se izmijenio raspored stanovništva u gradu Rogatica. Staro gradsko stanovništvo većinom se raselilo u raznim pravcima, pretežno u Sarajevo i naselja dolinom rijeke Bosne sve do Doboja, Tuzle i Brčkog. Uporedo sa ovim iseljavanjem došlo je do useljavanja seoskog stanovništva u Rogaticu. To je izazvalo znatna pomjeranja na cijelom ovom području, sa jako izraženom tendencijom približavanja gradu. Novopridošlo stanovništvo u Rogatici najvišse potiče iz obližnjih sela Okruglog, Šatorovica i Gučeva, a zatim iz udaljenijih sela mjesnog područja Han-Stjenica (Sočice, Batovo). U zadnje vrijeme veliko je useljavanje iz Žepe. Može se reći da je ovo naseljavanje grada i neposredne gradske okoline u većini slučajeva izazvano potrebama ekonomskog karaktera. IZVOR Amir Prašo: Geografski položaj. U: Rogatica. Grupa autora. Svjetlost. Sarajevo, 1966. *Amir Prašo bio je dugogodišnji direktor Osnovne škole "Ragib Džindo" u Rogatici. Došavši u Rogaticu ranih 1950-ih godina kao nastavnik istorije i geografije, ubrzo je, nakon iznenadne smrti direktora i profesora njemačkog jezika Mustafe Džinića, preuzeo tu odgovornu funkciju. Vrstan predavač, erudita, sposoban, reklo bi se vrhunski organizator, godinama je uspješno rukovodio školom koja je, za njegova mandata, uvijek bila u vrhu obrazovnih institucija BiH. |
Priče iz planine
|
IZ STARIH PUBLIKACIJA (1986. GODINA)
Dnevnik i vodič transverzale Branko Karišik - Braco
|
Rogatica
|
Blago naslijeđa E33 - Rogatica
Autor: Tim System Media House Datum objave: 21.1.2024. Opis. Dokumentarni televizijski projekat „BLAGO NASLIJEĐA“ je savremeni i sveobuhvatni oblik informiranja javnosti ali i trajnog bilježenja o kulturnim, historijskim, tradicionalnim vrijednostima i naslijeđu područja Bosne i Hercegovine. Projekat obuhvata jedinstvenu dokumentarističku video formu koja prezentira priče o prostoru, objektima, tradiciji i običajima u BIH, a navedeno podrazumijeva prezentaciju kulturne, historijske, tradicijske vrijednosti i naslijeđana prostoru države Bosne i Hercegovine. |
Rogatica - Pogledajte Kako Izgleda Iz Zraka
Autor: eda-Ra Datum objave: 30.5.2025. Opis. Rogatica – Mir i ljepota Istočne Bosne Smještena između planina Glasinca i Romanije, Rogatica je gradić u Istočnoj Bosni koji spaja prirodnu tišinu i kulturnu tradiciju. Kroz ovaj video upoznajte kraj bogat šumama, rijekama i visoravnima – idealan za bijeg od svakodnevnice. Rogatica je poznata i po Gornjoj rijeci Rakitnici, stećcima iz srednjeg vijeka i autentičnom duhu koji živi u svakom kutku ovog mjesta. Zavirite u svakodnevni život ovog mirnog grada i otkrijte njegovu pravu čar – tišinu koja govori više od riječi. |
Varošište
Borač (srednjovjekovni grad)
|
Borač je srednjovjekovni grad, političko središte vlastelinske obitelji Pavlovića i središte srednjovjekovne župe Borač. Njegovi ostaci nalaze se kod naselja Varošište, na teško pristupačnom terenu iznad lijeve obale rijeke Prače, nedaleko od željezničke stanice Mesići, u općini Rogatica. Glavni dio grada smješten je kod Varošišta, dok se drugi manji dio nalazio na Dolovskoj Gradini, na desnoj obali Prače. Borač je bio jedan od tri najveća grada u srednjovjekovnoj Bosni. Prostirao se na 25 ha. Dugo vremena Borač je pogrešno identificiran sa Birčem (kod Vlasenice), a prvi ga je točno locirao Vladislav Skarić.
Glavno boravište i dvor vlastela Pavlovići imali su u tvrđavi Borač. Ostaci ovog utvrđenja, osim manjih sondažnih istraživanja, nisu detaljno istraživani. Ova tvrđava je jedna od najvećih na području nekadašnjeg Bosanskog Kraljevstva. Kako je grad podignut na stjenovitom, teško pristupačnom terenu iznad lijeve obale rijeke Prače, prilaz tvrđavi je postojao samo s istočne strane. Tvrđavski kompleks je uski pojas na zaravnjenoj kosi koji je proširivan podzidima i bedemima. Glavni dio tvrđave je Velika gradina koja se nalazi u središtu kompleksa i koja je bila na više etaža. Tu je postojala i cisterna. Prema zapadu, nad liticama koje se obrušavaju prema rijeci bilo je istureno malo utvrđenje s posebno branjenim prilazom (rovom i pokretnim mostom). To je bilo zadnje uporište obrane tvrđave. Zaravan je bila popunjena zgradama od drveta. Inače kompletan kompleks tvrđave bio je dobrim dijelom od drvene građe, a uspijevao se braniti obranom samo prilazne istočne strane. S razvojem moći Pavlovića, a zahvaljujući svom strateškom položaju na raskršću puta od Dubrovnika prema Srebrenici i Zvorniku i puteva od doline Lima prema Vrhbosni, s vremenom se ispod utvrđenja razvija i podgrađe, u izvorima prvi put spomenuto 1417. godine. To podgrađe se naziva sub-Borač (Sub Boraz), soto-Borač (Soto Boraz), a najčešće Podborač. U njemu je podignuta carina Pavlovića, razvija se dubrovačka kolonija (najutjecajniji pripadnik je bio Vlahuša Latinica). Od domaćih ljudi iz Podborača u izvorima su zabilježeni Dabiživ Vuković (gradski knez) te Radič Dobrić i Miljan (trgovci). Nakon pada srednjovjekovne Bosne 1463. godine, Borač je spaljen i srušen do temelja. Podgrađe je jedno vrijeme postojalo kao središte nahije Borač, međutim od 1485. godine je napušteno i palo u zaborav. 
Karta grada Borča s okolicom
Borač, tlocrt dijela grada na Velikoj Gradini
Borač, tlocrt dijela grada na Velikoj stijeni
|
Na karavanskom putu Veliku ulogu u napretku grada odigrala je dubrovačka trgovina. Karavane su prolazile onuda, pored ostalog i ka Dubrovniku, snažno mediteranskom trgovačkom središtu. Dubrovački trgovci su se ondje okupili u velikom broju i činili su gospodarsku osnovicu tamošnje jake kolonije dubrovačkih poduzetnika. Karavane su u Boraču imale postaju. Ondje je bila carinarnica i zbog svega toga je Borač spadao u skupinu glavnih trgovinskih središta srednjovjekovne bosanske države 14. stoljeća. Zbog posvemašnjeg razvoja već početkom sljedećeg stoljeća dobio je podgrađe (Sub Boraz, Soto Boraz). Rano je došao pod osmansku vlast u odnosu na ostatak Bosne, zbog položaja na istoku. Osmanlije su ga okupirale 1463. godine. 
Borač, tlocrt objekata male Gradine
IZVORI I LITERATURA
ANĐELIĆ, Pavao: Borač. Arheološki leksikon BiH, Tom III, Zemaljski muzej. Sarajevo, 1988. str. 92 ANĐELIĆ, Pavao: Izvještaj o probnom iskopavanju na srednjovjekovnom gradu Borču. Glasnik Zemaljskog muzeja XVII. Sarajevo, 1962. KOVAČEVIĆ-KOJIĆ, Desanka: Borač - središte zemlje Pavlovića. U: Zemlja Pavlovića, srednji vijek i period turske vladavine. ANURS, Naučni skupovi Knjiga V, Odjeljenje društvenih nauka Knji. 7. Banja Luka, 2003. MAZALIĆ, Đoko: Borač – bosanski dvor srednjeg vijeka. Glasnik Zemaljskog muzeja LIII. Sarajevo, 1941. NINKOVIĆ, Aleksandar: Stari grad Borač. U: Stari gradovi Bosne i Hercegovine. Nacionalni komitet ICOMOS u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, 2012. POPOVIĆ, Marko: Vladarski i vlasteoski dvor u srednjovekovnoj Bosni. Zbornik za istoriju BiH 2. Beograd, 1997. POPOVIĆ, Marko: Srednjovekovne tvrđave u Bosni i Hercegovini. Prilog proučavanju fortifikacionih struktura. Zbornik za istoriju BiH 1. Beograd, 1995. SKARIĆ, Vladislav: Župa i grad Borač u Bosni. Prilozi za književnost, jezik i folklor II. Beograd, 1922. Borač (srednjovjekovni grad). Wikipedija (bs)(sr)(hr) |
|
Stecak with Inscription: The Bosnian Kingdom and the Serbian Lordship
Autor: Palelive Datum objave: 21.9.2025. Opis. Not far from the capital city of the noble Pavlović family, the town of Borac, lies the village of Varošište. The very name of the place reveals that a varošt once existed here – a market settlement and a lively hub of people and goods. In Borč itself, numerous charters were written, and by significance and size, this town was counted among the three largest in medieval Bosnia. For this reason, historians rightly regard it as the seat of the Pavlović family, one of the most powerful noble houses of the time. We have already written about this town in our travelogue, but this time it was a stećak – or marble tombstone – that brought us to Varošište. At first glance, it may seem like just another among many gravestones scattered across our lands, yet its inscription reveals much more. It records the name of Ozrin Kopijević, the župan of Prince Pavle Radenović. The text, carved in Cyrillic, not only states the name of the deceased, the scribe, and the noble, but also mentions the Bosnian kingdom and the people who lived in Bosnia. The epitaph, among other things, states: “IN THE NAME OF GOD. HERE LIES OZRIN KOPIJEVIĆ, ŽUPAN OF PRINCE PAVLE. THIS WAS WRITTEN BY THE SCRIBE MILOSALIĆ BAROJEVIĆ. I DID NOT SEEK DEATH, YET I MET IT IN THE SERVICE OF THE BOSNIAN KINGDOM AND THE SERBIAN LORDSHIP FOR MY MASTER. THEY PIERCED ME AND CUT ME AND PURSUED ME, YET I DID NOT FALL BY THAT DEATH, BUT DIED ON THE NATIVITY OF CHRIST. AND MY LORD, THE VOJVODE, SHELTERED ME, BURIED ME, AND MARKED ME.” The epitaph begins with the usual formula, “Here lies Ozrin Kopijević, župan of Prince Pavle,” which immediately reveals the name and title of the deceased. It also mentions the writer – the scribe Milosalić Barojević – which is not uncommon and shows that the inscription was consciously created as an epitaph, intended to be read centuries later. What makes this stećak special are the very words of Ozrin himself: “I did not seek death, yet I met it in the service of the Bosnian kingdom and the Serbian lordship for my master.” In this statement, one recognizes the spirit of the time – loyalty to one’s lord and the readiness not to die too early, but to serve the kingdom in difficult circumstances. The epitaph further describes how Ozrin was “stabbed, cut, and pursued,” but did not fall in battle; instead, he died on Christmas – symbolically, on the day of Christ’s birth. The closing lines say that he was “sheltered, buried, and marked by his lord, the vojvode,” which testifies to the attention and honor shown to him by his master. The stećak of Ozrin Kopijević is not only a gravestone but also a historical document and a literary record carved into stone, which still today stands as a signpost – reminding us not to forget the identity of the time in which it was created. The Noble Necropolis from which the Stećak of Ozrin Kopijević was Taken This testimony shows that the Pavlović family were Serbian nobles and that the Bosnian kingdom was at the same time a kingdom of Serbian lords. Let us recall that King Tvrtko I himself based his rule on the heritage of the “Serbian lords,” that is, the Nemanjić dynasty. He explicitly stated this in his charter to Dubrovnik in 1382: “…for by your prayer I received grace from the Lord God, and was adorned with the crown, the honor, and the scepter of the Empire of my first holy ancestors, the Serbian lords, kings, and emperors, and I follow their life and faith, correcting and fulfilling by imperial law all shortcomings in the lands of the God-given kingdom entrusted to me.” This marble stone, modest in form but magnificent in decoration and the content of its inscription, reminds us how much of our past lies in the silence of stone monuments, waiting to be read. |
Rodoslavci: Pod Romanijom…
Autor: RTS Aktuelnosti - Zvanični kanal Datum objave: 22.12.2025. Opis. Šest vekova deli „Slavni grad” Borač i sokolački „Novi Zejtinlik”. I jedan i drugi u istoriji se jasno oglašavaju srpskim nasleđem, a u tom se testamentu, kao po pravilu, u vrh smestio imperativ opstanka. Za opstanak se izborio i jedan most, koji nije hteo da potone. I jedan slikar, koji se pred belinom svog platna nikada ne zbuni. A ram za ovaj uzbudljivi mozaik obuhvatio je i sarajevsko polje, pa preko Ravne Romanije, zemlju i ljude dalje niz Žepu i Praču, rogatičkim krajem do Drine… Vreme je često u najprisnijoj vezi sa zaboravom, i u njegovom mutnom i ćudljivom toku nastaju i nestaju interesantne sudbine, rađaju se mitovi i žive nastojanja da se trajanje obezbedi i obeleži, da se zbilja označi težnjama i odagna neumitna kob prolaznosti. Iz vremena kada se grad Borač uzdizao iznad Prače, zauzimajući visove kao kakav kameni gorostas, ostala je, u njegovom podgrađu, u Varošištu, nekropola stećaka, nadgrobnih spomenika, da svedoče o jednom vremenu, ljudima i tom porivu da se, i posle minulog života, o njima nešto zna. Borač je bio tek jedno od utvrđenja u zemlji Pavlovića. Prostorom od Sarajevskog polja do Dobruna, ova znamenita vlastelinska porodica je vladala više od sedam decenija, i podigla oko dvadeset utvrđenja, kako bi se obezbedila sigurnost, ali i nesmetani tokovi trgovinskog prometa i područja u kojima je bilo razvijeno rudarstvo. Zemlja Pavlovića, tekovina je vojvode Pavla Radenovića i njegovih naslednika. Sam Pavle bio je među mladom vlastelom na dvoru kralja Tvrtka, pre 1382. godine, a potom u društvu najistaknutijih velikaša i u vreme Tvrtkovog naslednika Stefana Dabiše. Najmoćnije utvrđenje Pavlovića – Slavni grad Borač, ovekovečen je i na njihovom pečatu – bila je to prestonica iz koje su izdavali povelje, rezidencija i važno uporište, nad dolinom reke Prače, kod Mesića, važan deo putnog pravca Via Drina – jedan njegov krak je vodio do Carigradskog druma, a drugi preko Goražda, Prače, Višegrada i Srebrenice, dalje do Zvornika. Stalno boravište Pavlovića nekada je vrvelo od života. Bedemi, kule, stražarnice i dvor su bili od kamena, a sve ostale građevine od drveta. Uz Bobovac i Jajce, svrstao se među najveće srednjovekovne gradove bosanske države. Srušen je u najezdi Osmanlija i potom, gotovo, potpuno zaboravljen. Među starim zidinama i na mestima važnih susreta nekadašnjih velikaša, sada caruje šiblje, drveće i gmizavci koje ne želite da sretnete. Ali, ako sretnete znatiželjnika, Rogatičanina, Draga Pečenicu, koji se po mirise detinjstva vratio iz Holandije, gde je stekao umetničku slavu, nemojte biti iznenađeni. Ovde priroda otvara rajska vrata – prostrani pašnjaci, ponosni visovi, klisure, Romanija, Boračka visoravan… Samo na Borikama, selu, koje je među mestima najbogatijim ozonom u regionu, ima više od dvadeset izvora pitke vode. Većina se uliva u ponornicu, pa njome u Drinu – zelenu, moćnu reku na čijim su se obalama odvajkada gnezdile kule i gradovi, a sa planina žurno ulivale pritoke, srećne u tom susretu. Jedna od njih je i Žepa. Nastaje u podnožju planine Žep, a u jezero Perućac se, posle 25 kilometara dugog toka, uliva kod sela Slap. Jezero je nastalo izgradnjom brane i hidroelektrane na Drini. A most na Žepi, sagrađen u 16. veku, među najlepšim i najelegantnijim građevina iz vremena osmanske vlasti, razgrađen je, kako ne bi bio potopljen. Svaki kamen je pažljivo numerisan, skinut i prenet, kao da nosi deo duše ovoga kraja. Vezirov most danas stoji, nemo zagledan u vekove. Ali, njegova priča – opisuje sudbine, pa i svoju – i put koji malo koji kamen može da pređe – od reke do legende, od potapanja, do spasa. Most na Žepi, i Novi Zejtinlik, u Sokocu, u podnožju Romanije, razdvaja pedesetak kilometara, ali se na izvesnim simboličkim paralelama lako može uspostaviti bliskost. Most na Žepi, koji nije hteo da potone, i grobnice koje nisu htele da nestanu… Sudbinska određenja nadvladana su strahom od gubitka. Novi Zejtinlik je nastao po ugledu na srpsko vojničko groblje u Grčkoj, a posle Dejtonskog sporazuma, kada je deo teritorije Sarajeva pripao Federaciji Bosne i Hercegovine, i kada je u egzodus krenulo oko 150.000 Srba. Sa sobom su poneli i svoje mrtve - grobnice na gradskim grobljima su raskopali i u tužnim kolonama, kovčege sa telima svojih srodnika položili u ovaj novi spomen-kompleks u Sokocu. Tihuju tako, predati nezaboravu, jer iz misli se ne može izbaciti ono što se čuva u srcu. Kameni spavači, nad rekom, pod gradom, u planini… Svi jasno govore o ljudskim stremljenjima i vremenu u kome su zastali. I ostali. Autor emisije: Jelena Božović Snimatelj: Duško Perić Montaža: Goran Damljanović Radio televizija Srbije |
IZVORI I LITERATURA
GRUPA AUTORA: Rogatica. Svjetlost. Sarajevo, 1966.
- Sadržaj. Geografski položaj, Amir Prašo; Rimsko doba, dr Đuro Basler; Srednji vijek, ing Alija Bejtić; Rogatica pod austrougarskom upravom; Rogatica između dva svjetska rata, Veselin Kosorić; Rogatica za vrijeme Narodnooslobodilačkog rata
