SAMOBORSKI KRAJ
PROSTOR POBREŽJA I BRDSKO PODRUČJE
Medsave
Skela u Medsavama. Skela prevozi ljude, robu i vozila preko rijeke Save još od Drugog svjetskog rata, od 1940-ih godina. Ona skraćuje putovanje između Zaprešića i Samobora za 11 kilometara (prema stanju prometne mreže 2026. godine). Vožnja traje od dvije do pet minuta, što ovisi o vodostaju - kada je viši, vožnja skelom traje i kraće. Ne vozi jedino kada je vodostaj Save previsok. Registrirana je do težine nosivosti blizu 12 tona, iako je stvarna nosivost veća, preko 25 tona. U jednoj vožnji se može prevesti najviše šest vozila s putnicima. Maksimalno je dozvoljeno 50 putnika - pješaka, iako fizički može stati i više. Skelom prolaze i biciklisti jer je to dio rute dugačke oko 40 kilometara između Slovenije i Hrvatske.
Skela nema nikakav motorni pogon. Stalno ostaje na poziciji uz tok rijeke Save kod Medsava, spajajući fiksne dokove na njezine dvije obale. Funkcionira na principu fizike. Zakrenuta je pod određenim kutom s pomoću kormila, a voda koja nailazi udara u njezine bokove i gura ju preko rijeke, gdje ona klizi uz sajlu, koja svojim otporom ima važnu ulogu u kretanju skele kao i na njezinu rutu, a također i onemogućuje da ona ode uzvodno ili nizvodno. Kada se vozi u drugom smjeru, samo se zaokrene kormilo na drugu stranu.
Povijesni pregled. Skelom već više generacija upravljaju članovi obitelji Vrančić, čiji su preci sagradili i prvu verziju. Za posao skelara, zanimanje koje je zaštićeno kao nematerijalno kulturno dobro, potrebno je i polaganje potrebnih uvjeta i dozvola.
Na skeli se može vidjeti i staro sidro koje je još od Drugog svjetskog rata. Krajem rata, 1944. godine, iz razloga što je stari Podsusedski most bio bombardiran i oštećen, njemačka vojska je zbog povlačenja iz Zagreba zapovijedila da se skela dopremi u Podsused kako bi se oni mogli njome koristiti. Ona se tamo nalazila određeno vrijeme, dok su Nijemci prevozili kamione i opremu, a kada im više nije trebala, članovi obitelji Vrančići su skelu, koja je težila oko 18 tona, sami dovukli natrag u Medsave. U početku je skela služila za poljoprivredu, za pristup zemljištu na drugoj obali i prijevoz stoke. Kasnije se, s razvojem prometa, počela koristiti i za prijevoz ljudi i vozila. Do kraja 1980-ih godina bila je isključivo za potrebe lokalnih ljudi.
Na skeli su se smimali filmovi i serije: "Kuda idu divlje svinje", "Smogovci", "Vjetrovi rata" i dr.
Skela nema nikakav motorni pogon. Stalno ostaje na poziciji uz tok rijeke Save kod Medsava, spajajući fiksne dokove na njezine dvije obale. Funkcionira na principu fizike. Zakrenuta je pod određenim kutom s pomoću kormila, a voda koja nailazi udara u njezine bokove i gura ju preko rijeke, gdje ona klizi uz sajlu, koja svojim otporom ima važnu ulogu u kretanju skele kao i na njezinu rutu, a također i onemogućuje da ona ode uzvodno ili nizvodno. Kada se vozi u drugom smjeru, samo se zaokrene kormilo na drugu stranu.
Povijesni pregled. Skelom već više generacija upravljaju članovi obitelji Vrančić, čiji su preci sagradili i prvu verziju. Za posao skelara, zanimanje koje je zaštićeno kao nematerijalno kulturno dobro, potrebno je i polaganje potrebnih uvjeta i dozvola.
Na skeli se može vidjeti i staro sidro koje je još od Drugog svjetskog rata. Krajem rata, 1944. godine, iz razloga što je stari Podsusedski most bio bombardiran i oštećen, njemačka vojska je zbog povlačenja iz Zagreba zapovijedila da se skela dopremi u Podsused kako bi se oni mogli njome koristiti. Ona se tamo nalazila određeno vrijeme, dok su Nijemci prevozili kamione i opremu, a kada im više nije trebala, članovi obitelji Vrančići su skelu, koja je težila oko 18 tona, sami dovukli natrag u Medsave. U početku je skela služila za poljoprivredu, za pristup zemljištu na drugoj obali i prijevoz stoke. Kasnije se, s razvojem prometa, počela koristiti i za prijevoz ljudi i vozila. Do kraja 1980-ih godina bila je isključivo za potrebe lokalnih ljudi.
Na skeli su se smimali filmovi i serije: "Kuda idu divlje svinje", "Smogovci", "Vjetrovi rata" i dr.
IZVORI I LITERATURA
LANG, Milan: Samobor: narodni život i običaji: s kartom i 71 slikom. Reprint izd.: U Zagrebu: Knjižarnica Jugoslavenske akademije (Dioničke tiskare)(Đuro Trpinac), 1915. U Samoboru. Zagreb, 1992.
LANG, Milan: Samobor: narodni život i običaji: s kartom i 71 slikom. Knjižarnica Jugoslavenske akademije (Dioničke tiskare)(Đuro Trpinac). Zagreb, 1915. P.o.: Zbornik za narodni život i običaje ; knj. XVI.-XIX.
LANG, Milan: Samobor: narodni život i običaji: s kartom i 71 slikom. Knjižarnica Jugoslavenske akademije (Dioničke tiskare)(Đuro Trpinac). Zagreb, 1915. P.o.: Zbornik za narodni život i običaje ; knj. XVI.-XIX.