ZEMLJOPIS

---

PRIRODA

---

STANOVNIŠTVO I NASELJA

---

Povijesni pregled

20. stoljeće

1929.
Prvih dana siječnja 1929. godine, Genovska se ciklona pomaknula nad Jadran, a nad Skandinavijom se razvio snažan blok visokog tlaka zraka. Ciklona se danima zadržavala nad Jadranom, a anticiklona se sa Skandinavije širila i na Rusiju što je otvorilo dotok vrlo hladnog zraka nad ovo područje. U unutrašnjosti Hrvatske počeo je padati višednevni gusti snijeg. Sredinom siječnja 1929. godine na području Like počeo je padati snijeg, koji nije stao do 4.2. i u Gospiću je dosegnuo visinu od rekordnih 285 centimetara. Nekoliko dana poslije sasvim je prekinut željeznički promet između Dalmacije i ostatka zemlje i Dalmacija je ušla u dvomjesečnu potpunu prometnu blokadu. Velika studen nastavila se i početkom veljače. 
Rivu u Senju tada je okovao led i snijeg oko metra visine. Tada su samo najhrabriji Senjani dolazili na rivu i po vrlo jakoj buri kidali komade leda i snijega. 

Arhivska fotografija iz 1929. godine rive u Senju Rivu u Senju okovane ledom i snijegom oko metra visine.

Priče o kraju i iz kraja

IZ STARIH ZAPISA

Senj
IZVOR Viktor Cerić: Vodič kroz gornje Primorje: Od Sušaka do Obrovca: sa 68 slika. Udruženje privrednika u Bakru. Bakar, 1923.

Ploveći parobrodom od Novoga prama jugoistoku, opaža se starodrevni grad Senj (stara Senia), koga je po priči posjetio i Sveti Pavao apostol, a od Novoga udaljen je samo 7 morskih milja. Izmedju Novoga i Senja nalaze se sela Povilje, Žernovnica i sv. Jelena.
 
U inozemstvu je Senj opisan i proglašen kao slikoviti grad na moru, koji nema nikakve uredbe za primanje stra­naca; razvikan je, da u njemu duva žestoka bura, koja sprečava svaki promet na kopnu i na moru, uslijed česa da je i luka nesigurna za zaštitu brodova; da je prije bio zaklonište gusarima, koji su se rekrutirali iz Krajine, te osnivali u Senju hajdučke čete, koje su sa svojim malim brodovima napadali trgovačke brodove, na kojima su posade poubijali, brodove plijenili i potapljali i onda brzo iščeza­vali, tako da ih nisu mletački brodovi mogli proganjati. Za sada nema još u Senju većeg hotela, jer ona dva, koja postoje: Nehaj i Zagreb, mogu primiti samo maleni broj stranaca, akoprem bi Senj imao da bude ishodište za izlete na 66 km. udaljena Plitvička jezera.
 
Istina je, da u Senju često duva bura i to jače od sje­vera, nego od sjevero-istoka, nu ona nije ništa jača od bure u Trstu, a uzrok je tome taj, što su iskrčene i popa­ljene šume i to ne samo u planinama prema moru, nego i preko planina u Krajini. Kada bi se senjska okolica ozbiljno pošumljivala, umanjila bi se i jakost bure, koja se kroz Vratnik, kano kroz dimnjak, obara prema gradu i luci. More, koje ova žestoka bura goni prema klisurama otoka Krka, odbija se i vraća se natrag, te tako čini luku mnogo lošijom, nego što bi bila, kad bi senjska okolica od Vrat­nika do mora bila pošumljena. Stalno se znade, da je još godine 1732. senjski okoliš bio sasma šumovit, pa su ljudi u tim šumama gojili svinje hrastovim žirom.
 
Od Uskoka i gusara ostalo je samo pričanje, dok mirno i gostoljubivo gradjanstvo današnjega Senja, koje se po­nosi svojom historijom, jer su Uskoci bili jedini, koji su uspješno odbijali navale nezasitljivih Venecijanaca, strp­ljivo očekuje svoju bolju budućnost, koju bi polučilo, kad bi se grad spojio sa svojim zaledjem željeznicom.
 
Senj je stari grad, jedan od najstarijih u Hrvatskoj, jer je utemeljen još godine 52. prije Isukrsta, za vladanja rim­skoga kralja Lucija Tarkvinija Superba. Leži ispod Vrat­nika, okrenut prema otoku Krku, gdje se smjestila Baška, koja se odavde lijepo vidi. Inače se grad odlikuje uskim i nepravilnim ulicama. Od zgrada su spomena vrijedne »gradski kaštel«, »katoličko sjemenište« i »glavna саrinara«, a od novijih zgrada ističe se, odmah kod prista­ništa, biskupski dvor. Ulica zvana »Potok« je najšira, dočim je morska obala pravi senjski »korzo«. Na južnoj strani ponosan na svoju prošlost diže se »Nehaj grad«, koji je podigao godine 1558. Ivan Lenković. Grad je još dobro sačuvan i s njega se pruža prekrasan vidik na otok Krk, na Učku goru u Istri, na Sniježnik u Kranjskoj, kao i na okolišna mjesta.
 
Od crkava je u Senju najznamenitija prvostolna crkva sv. Marije, sagradjena još u 12. stoljeću. U njoj se čuva znameniti kaptolski arhiv, sa glagolskim listinama u ar­hivu su pohranjeni ključevi grada Klisa. Na samu stoji 16 m. visoki zvonik, sagradjen godine 1000. po hrvatskom kralju Držislavu. Crkva sv. Franje ima svoju historijsku vrijednost, jer se u njoj nalaze grobnice senjskih patri­cija i uskočkih vojvoda, koji su uspješno branili Senj pro­tiv turskih i mletačkih navala.
 
U Senju je sijelo senjsko-modruške biskupije; nadalje je u mjestu kr. kotarski sud i kr. kotarska oblast, pošta, brzojav i telefon, lučki ured i carinarnica. Prva Hrvatska Štedionica imade i u Senju svoju podružnicu. Od škola, grad imade pučku školu, gimnaziju i katoličko sjemenište; napokon tvornicu duhana, koja opskrbljuje gornje Pri­morje.
 
Senj broji 4000 stanovnika, a sva gradska općina preko 5000. Prije je Senj bio trgovački grad većega prometa, no sada mu je promet spao na minimum, kao što je ne­stalo i brodogradilišta, na kojem su se gradili veliki brodovi.
 
Iz Senja ploveći dalje, lijevo je klisurasta pustinja, gdje su se u zaklonjenom mjestu nanizala sela Sv. Juraj, Lu­kovo, Klada, Senjski Stari grad i Stinice. U ovim mje­stima nema spomena vrijednih znamenitosti akoprem skoro u svakome ima podrtina »kaštela«. U sv. Jurju su dapače iskopali nešto staroga novca, a pričaju i jedan mač. Poslije tih sela, koja su ovdje nanizana poput oaza, dolazi Jablanac ...

Senj: Nehaj grad
Izvor: Viktor Cerić: Vodič kroz gornje Primorje: Od Sušaka do Obrovca: sa 68 slika. Udruženje privrednika u Bakru. Bakar, 1923.

Senj

Gradski muzej Senj

Zbirka oružja i vojne opreme jedna je od zbirki Gradskog muzeja Senj. Zbirku čini 99 jedinica raznovrsnog povijesnog oružja kao što je hladno oružje, vatreno oružje i vojna oprema. Stručno je obrađena i restaurirana te Rješenjem Ministarstva kulture RH od 10. rujna 2015. godine upisana u Registar kulturnih dobara RH, a gotovo svi predmeti su restaurirani u razdoblju od 2001. do 2016. godine u radionici restauratora Janka Jeličića. Zbirka je sakupljana postupno, nastajala je darivanjem, a manjim dijelom i otkupom pojedinih predmeta. Tijekom sakupljanja bilo je i situacija da su darovani predmeti bili većim dijelom oštećeni. U zbirci ima vrlo vrijednih primjeraka hladnog i vatrenog oružja, kao i vojne opreme koja potječe iz vremena od 17. do 21. stoljeća. Tu su zanimljivi primjerci mletačkih mačeva (sciavona), austrijskih sablji, turskih jatagana te raznih pištolja. U ovoj zbirci se nalazi i velik broj hladnog i vatrenog oružja iz Prvog i Drugog svjetskog rata. Značajan dio zbirke čine puške i pištolji paljenja na kremen iz 18. stoljeća, paljenja na kapislu iz 19. stoljeća pa sve do strojnog oružja iz 20. stoljeća. Poseban dio zbirke prikazuje i naoružanje i opremu iz Domovinsjog rata
Tijekom svoje povijesti Senj je bio smješten na razmeđi europskih velesila, Habsburške Monarhije, Osmanskog Carstva i Venecije sa zapada te je tako bio prisiljen razviti vojničku tradiciju svojih stanovnika te oružjem i vojnim umijećem sačuvati svoju slobodu. U tome im je pomagala tvrđava Nehaj na kojoj se i danas nalaze topovi koji su branili prilaz gradu s mora i s kopna.
Pojedini primjerci oružja kao što su orijentalne puške i sablje bogato su ukrašene slonovom kosti i sedefom. Posjedovanje ovakvog oružja svjedoči o važnosti Senja kao trgovačkog središta u pomorskom prometu između tadašnjih velikih trgovačkih centara istoka i zapada.

IZVOR  Dorotea Prpić: ​Pokazatelj burne povijesti Senja. Zbirka oružja i opreme budi veliki interes. Novi list, 12.4.2023.

Senj
Izvor: Viktor Cerić: Vodič kroz gornje Primorje: Od Sušaka do Obrovca: sa 68 slika. Udruženje privrednika u Bakru. Bakar, 1923.

​Kaštel Ožegovićianum

Kaštel se nalazi na senjskom Trgu Cilnica i u vlasništvu je države. Sagrađen je još u 12. stoljeću, prvotno je bio u posjedu templara, a kasnije dolazi u posjed senjske plemićke obitelji krčkih knezova Frankopana koji su ga sredinom 14. stoljeća temeljito obnovili. Godine 1469. postao je središte Senjske kapetanije i u njemu je bila smještena vojna posada. Kasnije u njemu obitavaju uskočke, pa austrijske vojne posade i to sve do 1870. godine kada se vraća pod hrvatsku upravu. Gradsko poglavarstvo Senja 1825. godine Kaštel dodjeljuje Crkvi za ustroj prosvjetnog i duhovnog središta, konvikta Ožegovićianum.
2024. počele su konkretne aktivnosti oko izgradnje veteranskog centra u Senju, koji će biti smješten u, do tada zapuštenom, Kaštelu Ožegovićianum.

Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije 

Značaj. Senjska katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije smatra se jednim od najznačajnijim kulturnim spomenikom u Senju i Gospićko-senjskoj biskupiji, gdje ima ulogu konkatedrale.

Povijesni pregled. Povijest katedrale veže se uz povijest bivše Senjske biskupije. Naime, godine 1169.  dovršena je gradnja ove katedrale, a u povijesnim spisima se tada i prvi puta spominje zasebna biskupija na području Senja. Također se tada javlja i ime prvog senjskog biskupa Mireja, koji je bio prvi u nizu biskupa koji su imali središte u Senju sve do 1969. kada biskupija dolazi pod upravu Riječke nadbiskupije. Za katedralu tadašnje senjske biskupije, uzeta je mjesna crkva koja je posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije, no zbog potrebe biskupije proširena je. Smatra se da je crkva sagrađena na temeljima ranokršćanske bazilike iz  4. ili 5. stoljeća. Smatra se da je crkva sagrađena oko 1000., zbog toga što je prilikom restauriranja zvonika, na njemu pronađena upisana ta godina pa se pretpostavilo da su i zvonik i sama crkva sagrađeni na prijelazu stoljeća. Tijekom borbi između stanovnika Senja i Mongola 1239. katedrala je teško stradala, a najviše  pročelja. Obnova je ubrzo počela iz temelja, a za vrijeme biskupa Filipa 1248.  godine papa Inocent IV. daje dozvolu za služenje mise na staroslavenskom jeziku i na glagoljici. Obnova je trajala do 1250. kada je katedrala zaprimila romanički izgled s jednom lađom. Iz tog vremena može se spomenuti kako je pročelje bilo ukrašeno, pod utjeajem sjevernojadranskog graditeljstva, razni lukovi i niše od opeke.
Tijekom 15. stoljeća, za vrijeme biskupa Andrije iz Modene, katedrala je dobila sakristiju što je napisano iznad vrata same sakristije, a tijekom 18. stoljeća katedrala se proširila s dvije bočne lađe. Najprije je biskup  Bedeković komorski (1704. – 1709.) proširio svetište, a biskup Ratkaj proširio lađe i dodao zidove koji više nisu nosili svod katedrale. Obnova katedrale u tom razdoblju, završila je 1717. kada je i blagoslovljena. No biskup Benzoni nije bio zadovoljan te je srušio lađe i stavio novu s oltarima u njima, koji su posvećeni Svetoj Ani, Svetom Franji Ksaverskom, Srcu Isusovom te Svetom Križu. Za vrijeme biskupa Ježića, katedrala je konačno dobila svoj trobrodni izgled, a veliki dobrinos obnove dao je biskup Mirko Ožegović koji katedrali daje neobarokni izgled unutrašnjosti. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, katedrala je teško oštećena da bi s tijekom cijelog 20. stoljeća pa do danas obnavljala.

Unutrašnjost. Unutrašnjost katedrale puna je raznih spomenika velikog umjetno-povijesnog značenja:

• Grob biskupa Ivana Cardinalibusa ispred ulaza u sakristiji u gotičkom stilu (iz 1392.)
• Reljef Svetog Trojstva koji sadrži grb obitelji Perovića iz 1492. u obliku šahovnice
• Grobnice senjskih biskupa
• Oltar Svetih Anđela s tijelom Sv. Formoza
• Razne kapele i crkvice oko same katedrale

IZVOR Senjska katedrala. Wikipedija (hr)

Zanimljivosti. U katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije na dnu reljefa je grb obitelji Perović iz 1492., poznat kao najstarija varijanta hrvatskog državnog grba i ima – prvo bijelo isklesano polje.
U Drugom svjetskom ratu, jednom prilikom su na senjsku katedralu saveznici bacili dvije bombe i ni jedna nije eksplodirala. Domaći kažu kako ih čuva sveti Formoz. Naime, na jednom od bočnih oltara nalazi se u staklenom lijesu tijelo sv. Formoza, mučenika iz rimskih katakomba, dar pape Klementa 13. senjskom biskupu Čoliću.

Tvrđava Nehaj

Građena je od 1551. kamenom srušenih crkava i samostana, za čije je rušenje dozvolu dao sam Vatikan i papa Aleksandar, jer bila je strateški važna - tu se u Senju branilo kršćanstvo.
Ime nehaj je kažu, dobila po tome što za nju nije bilo brige, kada su je sagradili nisu marili, odnosno nisu hajili za opasnost.
Domaći tvrde kako je ovaj simbol njihova grada, tvrđava Nehaj, jedini hrvatski teritorij koji nitko nikad nije osvojio (Mlečani su svojedodno vladali cijelom istočnom obalom Jadrana, osim Dubrovnikom i Senjom. Nisu ju osvojile niti Osmanlije. Jedini su tu bili Austrijanci, ali u vrijeme kada su oni bili saveznici.

Park senjskih književnika

​Park. Na južnom ulazu u Senj, iznad gradske plaže Banja, nalazi se park književnika u kojemu su postavljene biste poznatih književnika koji su rođeni ili su živjeli u Senju: Silvija Strahimira Kranjčevića, Milutina Cihlara Nehajeva, Vjenceslava Novaka, Milana Ogrizovića, Pavla Rittera Vitezovića i dr.
Plan preuređenja. Preuređenjem koje je započelo 2024. godine u prvom se planu ističu književnici kao osnovna tema parka, odnosno centralno se formira aleja književnika kao okosnica čitavog prostora. Aleja se povezuje s trgom pred crkvom sv. Marije od Arta koji postaje ljetna pozornica za književne manifestacije. Aleja i trg ispred crkvice popločit će se kamenim pločama, klupe i postamenti spomenika trebali bi biti od obrađenih gromadnih kamenih blokova s finom obradom, a staza šetnica uz more, kojom se i ulazi u park ostaje u punom postojećem profilu i izvornoj obradi, tj. bijeloj sipini. Izradit će se i nove vratnice, postavit će se info punktovi o parku te obnoviti sva tri ulaza u park. Česma u parku bit će restaurirana, uredit će se i lučni zid i opločit će se i urediti sjeverni i južni vidikovac. Nova fontana bit će u parku, a postojeća uz suglasnost konzervatora pronaći će rustikalnije mjesto negdje u gradu jer se u postojeći novi koncept ne uklapa.
Zavjetna crkva. Osim bista, u parku se nalazi i zavjetna crkva sv. Marije od Arta u kojoj su senjski pomorci, ribari i njihove obitelji stoljećima tražili Božju zaštitu, a u unutrašnjosti crkve nalaze se makete brodova koje su izradili senjski pomorci kao zahvalu za sretni povratak kući.
IZVOR Novi list, 24.8.2023.

Zanimljivosti
​
Bašćanska ploča. Kamen za Bašćansku ploču kupljen je u Senju. Toj su kamenoj ploči teškoj 600 kilograma u Senju napravili zaglavlje i ukrase, a u Baškoj su dodali slova (tekst).
Leonova kula. Ime je dobila jer je zanjezinu izgradnju novac dao papa Leon.

45. paralela. Područjem Senja prolazi 45 paralela. Tako je popularna senjska plaža Prva Draga jednako udaljena od Sjevernog pola. kao i od ekvatora (oko 5000 km). 

Plaže. Senj ima 78 plaža na 76 kilometara obale (najpoznatije su: Škver, Banja, Điga, Prva Draga). 

Predaje

Prema jednoj predaji, u zidove gradske kule (one prema Rijeci), živog su zazidali mladića "da čuva grad", o čemu je pisao i Johann Valvasor. Vjeruje se u narodu da je taj okrutni čin otprije 15 stoljeća donio gradu prokletstvo. Mnogo godina kasnije kada su kopali temelje kod staretinarnice, pronašli su divovski čovjekov kostur. 

IZVORI I LITERATURA

---

GRUPA AUTORA: Živjeti na Krivom Putu. Uredile: Milana Černelić, Marijeta Rajković, Tihana Rubić. 3. sv. Zagreb, 2008-2009.
Sv. 1: Živjeti na Krivom Putu. 2008.

• Opis. Prvi svezak etnološke-povijesne monografije o Krivoputskom kraju u zaleđu Senja, doprinosu očuvanju identiteta bogate materijalne i duhovne kulture toga kraja. Knjiga se sastoji od nekoliko cjelina: Povijesni dio, Migracije, Govorne osobine, Graditeljstvo, Gospodarstvo, Tradicijski prijevoz i opskrba vodom te Trgovina i sajmovi. Na kraju knjige objavljeni su sažeci na engleskom i njemačkom jeziku, te bilješke o autorima.

Sv. 2: Etnološka monografija o primorskim Bunjevcima. Zagreb, Senj: Gradski muzej.

• Opis. Drugi svezak etnološke-povijesne monografije o krivoputskom kraju u zaleđu Senja odnosi se na život Krivopućana tijekom 20. stoljeća. Točnije, na društvene i kulturne sadržaje, elemente i pojave krivoputskog kraja, promatrane i analizirane iz etnološke, kulturnoantropološke i demografske perspektive. Tekstovi su podijeljeni u nekoliko cjelina: Obitelj i lokalna zajednica, Odijevanje, Prehrana, Medicina, Pučka pobožnost, Godišnji običaji, Vjerovanja i Mogućnosti korištenja i prezentacije tradicijske baštine.

Sv. 3: Život mladih, pripreme za brak i sklapanje braka. Zagreb, Senj: Gradski muzej. 
PRPIĆ, Dorotea: ETNOGRAFSKA ZBIRKA BUNJEVCI - Senjska izložba o Bunjevcima sadrži više od sedam stotina predmeta. Novi list, 15.3.2021.

• Sažetak; Jedna od niza zanimljivih stalnih izložbi postavljenih u Gradskom muzeju Senj je i ona pod nazivom »Etnografska zbirka Bunjevci« koja u pravilu izaziva izniman interes posjetitelja, ali putem koje se o Bunjevcima može puno i naučiti. Riječ je o jednoj od najbogatijih zbirki po obimu jer sadrži više od 700 predmeta, a za stanovnike okolice grada Senja ova izložba ima i veliku simboličku vrijednost jer je velik broj predmeta donijelo i doniralo u Muzej upravo lokalno stanovništvo. Uz to, objektivan značaj zbirke leži u mogućnostima očuvanja predmeta i uvida u njezin sadržaj radi budućih etnoloških i povijesnih istraživanja tradicijske kulture primorskih Bunjevaca.

VLATKOVIĆ, Aleksandra: Godišnji običaji primorskih Bunjevaca Krivoga Puta. Stručni rad. Senjski zbornik : prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu, Vol. 32 No. 1, 2005. (PDF)

• Sažetak; U članku su izneseni podaci o godišnjim običajima Bunjevaca na području Krivoga Puta, njihova tumačenja i promjene značenja tijekom vremena, te u primarnom kontekstu unutar sela na Krivome Putu i kod iseljenih krivopućanskih obitelji u urbanim sredinama. Autorica se osvrnula i na paralelno postojanje predkršćanskih i kršćanskih elemenata u godišnjim običajima.

Pogled na četiri stoljeća povijesti Bunjevaca Krmpoćana
Autor: Ivica (Ivan) Butorac
Opis: Autor ove knjige dugogodišnji je umirovljenik (rođen je 1926.), rođeni Krmpoćan i zaljubljenik u svoj rodni kraj. Sve što je važno i zanimljivo na području Krmpota, malog krajolika između Novog Vinodolskog i Senja, sabrao je u knjizi na 135 stranica. Osim povijesti Krmpota i doselenja Bunjevaca, tu su obrađene i djelatnosti iz područja kulture, etnologije, školstva i dr. Između ostalog opisana je (na tri stranice) i Vlaška peć, špilja koja se nalazi uz cestu Senj - Novi Vinodolski, između naselja Smokvice i Kozice, a opisalo ju je dosad više istraživača. U špilji su nađeni predmeti iz ranobrončanog doba i zanimljiv natpis (pokraj špiljskog otvora) pisan bosančicom (Vlado Božić).