|
|
Naslovna fotografija
|
Kulturista ep. 45 - Sjenica - neispričane priče
Datum objave: 21.5.2021. Autor: Kulturista / Coolturista Kulturista ep. 44 - Ramazan u Sjenici (Pešterska avantura)
Datum objave: 14.5.2021. Autor: Kulturista / Coolturista |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
|
Spuštanja stočara s blagom Nekada su se crnogorski stočari (Vasojevići) spuštali sa svojim blagom u Bosansku Posavinu, a pešterskosjenički stočari u Pomoravlje itd. Kada je okupacijom Bosna odvojena od Turske, pešterska i sjenička stada počela su se tjerati na prezimu dijelom u jadransko primorje (od Skadra do Lješa), a dijelom u bjelomorsko (Бело море, makedonski naziv za Egejsko more, op. adm.) primorje oko Soluna. IZVOR ZDANOVSKI, Nikola: Stočarska kretanja. Radovi Šumarskog Fakulteta Univerziteta U Sarajevu 3 (4-5):117-43. Sarajevo, 1954. (PDF) |
PRIČE IZ PLANINE
Alija Đerzelez ubija aždahu
Putovao Alija Đerzelez od sela do sela po Pešteri i tražeći vode da pije dođe do jednog bunara u gustoj šumi, kroz čije granje ugleda jezero. Pošto se napi vode iz onog bunara i napoji konja svoga konja i hrta, ode da osmotri ono jezero koje je video u blizini, čudeći se što su ljudi kopali bunar kod tolikog jezera i toliko pitke vode u njemu.
Prišavši do obale, zahvati pregrštima jezersku vodu i ona mu se učini hladnijom i boljom od one iz bunara. Pošto je bio mlogo umoran, Đerzelez sjede na jedan panj da se odmori, ali ga san prevari i on slatko zaspa. Odmah za njim zaspaše njegov konj i hrt mrtvim snom. Te noći on usni da u tom jezeru ima aždaha koja, čim djevojke iz okolnih sela zahvate vodu, istog časa ih skopa i proždere. To ga probudi i kad otvori oči, ugleda djevojku kako plače. Đerzelez je upita: "Šta ti je, što plačeš?" – a ona odgovori: "Kako da ne plačem, sad će, kad sunce izgrije, iz jezera izaći aždaha da me proždere." I ispriča mu sve koliko je do tada ta halapljiva neman progutala iz devet sela koja piju vodu s toga jezera. Đerzelez se sjeti bunara u blizini, pa je priupita: "Zašto ne zahvatiš vodu iz bunara?" "Taj bunar je začarala aždaha" – reče kroz plač djevojka – “onaj ko popije bunarsku vodu, istog časa padne u dubok san iz kojeg se teško može probuditi. Samo je dosad jedan čovjek uspio da se probudi poslije deset sahata mrtvoga sna. "Đerzelez izvadi sahat iz gunja: taman je bilo deset sahata kako je sjeo na panj da se odmori. Diže se i probudi iz mrtvog sna svoga konja i hrta. Baš u tom času zaljuja se jezerska voda, udariše talasi u obalu, i aždaha zijevajući sa tri glave, ispliva iz jezera i krenu k onoj djevojci. Đerzelez išaretom pokaza svom hrtu da je napadne, ali hrt samo dohvati aždahu za jednu glavu, dok je ona zijevala sa one druge dvije glave, mučeći se da ga dohvati i proždre. Tada Đerzelez priskoči hrtu u pomoć, izvuče sablju damaskiju i aždahi posiječe sve tri glave. No da vidiš čuda: svo se jezero istog časa pretvori u crvenu vodu. No kad on ode da vidi kakva je voda u onom bunaru, vidje da je u njemu prevrela aždahina krv i biju ključevi, kao da ponire u zemlju. Nije prošlo nikoliko vremena, kad jezero postade suho, kao da nkad nije bilo vode u njemu. Nasred jezera ostade samo jedan veliki kamen. Vidjevši da više nema ni kapi vode u njemu, Đerzelez ožedni mnogo, smalaksa i gotovo da padne pokraj svoga hrta i konja, koji su već lipsali od žeđi. On, ne bi mu druge, krenu sa onom sabljom, koja mu je još bila u rukama, i koliko mu je bilo snage, udari njome po kamenu i rasiječe ga sve do zemlje. Iz kamena šiknu mlaz vode, čiste kao suza, i u istom času priđe Đerzelez, njegov konj i hrt da piju. Tu je izvor i danas, i na kamenu se poznaju otisci Đerzelezovih čizama, otisci kopita njegovog konja i šapa njegovog hrta.
Ta se voda i danas zove Đerz-Alijin izvor.
IZVOR SANDŽAČKA KNJIŽEVNOST
Prišavši do obale, zahvati pregrštima jezersku vodu i ona mu se učini hladnijom i boljom od one iz bunara. Pošto je bio mlogo umoran, Đerzelez sjede na jedan panj da se odmori, ali ga san prevari i on slatko zaspa. Odmah za njim zaspaše njegov konj i hrt mrtvim snom. Te noći on usni da u tom jezeru ima aždaha koja, čim djevojke iz okolnih sela zahvate vodu, istog časa ih skopa i proždere. To ga probudi i kad otvori oči, ugleda djevojku kako plače. Đerzelez je upita: "Šta ti je, što plačeš?" – a ona odgovori: "Kako da ne plačem, sad će, kad sunce izgrije, iz jezera izaći aždaha da me proždere." I ispriča mu sve koliko je do tada ta halapljiva neman progutala iz devet sela koja piju vodu s toga jezera. Đerzelez se sjeti bunara u blizini, pa je priupita: "Zašto ne zahvatiš vodu iz bunara?" "Taj bunar je začarala aždaha" – reče kroz plač djevojka – “onaj ko popije bunarsku vodu, istog časa padne u dubok san iz kojeg se teško može probuditi. Samo je dosad jedan čovjek uspio da se probudi poslije deset sahata mrtvoga sna. "Đerzelez izvadi sahat iz gunja: taman je bilo deset sahata kako je sjeo na panj da se odmori. Diže se i probudi iz mrtvog sna svoga konja i hrta. Baš u tom času zaljuja se jezerska voda, udariše talasi u obalu, i aždaha zijevajući sa tri glave, ispliva iz jezera i krenu k onoj djevojci. Đerzelez išaretom pokaza svom hrtu da je napadne, ali hrt samo dohvati aždahu za jednu glavu, dok je ona zijevala sa one druge dvije glave, mučeći se da ga dohvati i proždre. Tada Đerzelez priskoči hrtu u pomoć, izvuče sablju damaskiju i aždahi posiječe sve tri glave. No da vidiš čuda: svo se jezero istog časa pretvori u crvenu vodu. No kad on ode da vidi kakva je voda u onom bunaru, vidje da je u njemu prevrela aždahina krv i biju ključevi, kao da ponire u zemlju. Nije prošlo nikoliko vremena, kad jezero postade suho, kao da nkad nije bilo vode u njemu. Nasred jezera ostade samo jedan veliki kamen. Vidjevši da više nema ni kapi vode u njemu, Đerzelez ožedni mnogo, smalaksa i gotovo da padne pokraj svoga hrta i konja, koji su već lipsali od žeđi. On, ne bi mu druge, krenu sa onom sabljom, koja mu je još bila u rukama, i koliko mu je bilo snage, udari njome po kamenu i rasiječe ga sve do zemlje. Iz kamena šiknu mlaz vode, čiste kao suza, i u istom času priđe Đerzelez, njegov konj i hrt da piju. Tu je izvor i danas, i na kamenu se poznaju otisci Đerzelezovih čizama, otisci kopita njegovog konja i šapa njegovog hrta.
Ta se voda i danas zove Đerz-Alijin izvor.
IZVOR SANDŽAČKA KNJIŽEVNOST
Iskušavanje pameti
U prošlosti neki vojskovođa se spremao da napadne jednu sandžačku varošicu. Da bi iskušao imali u njoj pametnih ljudi, posla njenom komandantu pismo.
"Da mi pošalješ jelo koje nije jelo, u sudu koji nije sud, po čovjeku koji nije čovjek"
Misli se komandant nedjelju dana, rok se bliži, sjedi u jednoj kahvi, potkočio glavu rukama, ushujao se i onervozio, no evo ti odnekud čobanina u talaganu. Zapovjednik viknu:
– Fukara napolje iz kahve!
Znali su zapovjednika kao čovječna, ali svakojaka raspoloženja insanu dođu, te svi izađoše iz kahve, osim čobanina.
– A ti, zašto ne izađeš?
– Ja ću izaći kad ti izađeš!
Zapovjednika začudi ova čobaninova junačnost, bi mu to čak milo, te priđe, sjede do njega i naruči mu kahvu. Riječ po riječ i zapovjednik mu ispriča nevolju zbog koje je hujevit i zlovoljan.
– Pa, to ti je bar lako – reče čobanin – Jelo koje nije jelo, jest pita zeljanik, to stavi u sud koji nije sud – korubu od tikve i pošalji mu po svome zetu, koji se "udao" kod tebe.
Zapovjednik dobi čehre. Ono treće što je od čobanina čuo, ipak, ne kaza zetu, nego ga posla da ponese "odgovor" vojskovođi. Kad vojskovođa vidje, zadivi se onako lijepom momku, pa mu ispriča kakve je zahtjeve poslao komandantu varošice, zatim iskoristi mladićevu zbunjenost i zapita ga.
– Hoćeš li da ti dam hiljadu dukata da ostaneš kod mene?
– Ne, čestiti vojskovođo! Ja sam se jednom "udao", ponovo da se udajem neću.
Onda vojskovođa naredi svojim potčinjenim:
– Spremajte vojsku, bit će otpora i ljuta boja.
IZVOR SANDŽAČKA KNJIŽEVNOST
"Da mi pošalješ jelo koje nije jelo, u sudu koji nije sud, po čovjeku koji nije čovjek"
Misli se komandant nedjelju dana, rok se bliži, sjedi u jednoj kahvi, potkočio glavu rukama, ushujao se i onervozio, no evo ti odnekud čobanina u talaganu. Zapovjednik viknu:
– Fukara napolje iz kahve!
Znali su zapovjednika kao čovječna, ali svakojaka raspoloženja insanu dođu, te svi izađoše iz kahve, osim čobanina.
– A ti, zašto ne izađeš?
– Ja ću izaći kad ti izađeš!
Zapovjednika začudi ova čobaninova junačnost, bi mu to čak milo, te priđe, sjede do njega i naruči mu kahvu. Riječ po riječ i zapovjednik mu ispriča nevolju zbog koje je hujevit i zlovoljan.
– Pa, to ti je bar lako – reče čobanin – Jelo koje nije jelo, jest pita zeljanik, to stavi u sud koji nije sud – korubu od tikve i pošalji mu po svome zetu, koji se "udao" kod tebe.
Zapovjednik dobi čehre. Ono treće što je od čobanina čuo, ipak, ne kaza zetu, nego ga posla da ponese "odgovor" vojskovođi. Kad vojskovođa vidje, zadivi se onako lijepom momku, pa mu ispriča kakve je zahtjeve poslao komandantu varošice, zatim iskoristi mladićevu zbunjenost i zapita ga.
– Hoćeš li da ti dam hiljadu dukata da ostaneš kod mene?
– Ne, čestiti vojskovođo! Ja sam se jednom "udao", ponovo da se udajem neću.
Onda vojskovođa naredi svojim potčinjenim:
– Spremajte vojsku, bit će otpora i ljuta boja.
IZVOR SANDŽAČKA KNJIŽEVNOST
Usvojena Uredba o proglašenju specijalnog rezervata prirode "Uvac"
7.4.2023.
|
Vlada Republike Srbije na sjednici od 6.4.2023. godine usvojila je Uredbu o proglašenju specijalnog rezervata prirode "Uvac", čime se osigurava očuvanje atraktivnih, spektakularnih morfoloških posebitosti toga područja.
Površina rezervata proširena je sa dosadašnjih 7.543 hektara na 11.750 hektara i obuhvaća dijelove općina Nova Varoš, Sjenica i Priboj. Uvedene su i tri kategorije zaštite. U prvom stupnju zaštite je 1.049 hektara u klisurama Uvca, Veljušnice, Kladnice, Tisovice, Pavlovića broda i Radoinjskog jezera. U tom području dozvoljeno je samo znanstveno istraživanje i kontrolirani posjeti isključivo radi edukacije. Pod drugim stupnjem zaštite je 4.996 hektara, a pod trećim 5.704. Na području rezervata je stanište mnoštva rijetkih životinjskih i biljnih vrsta – 130 vrsta ptica, od kojih su 24 strogo zaštićene, 47 vrsta sisavaca i 24 vrste riba. Zaštitni znak rezervata je bjeloglavi sup. Najveća kolonija u Srbiji i jedna od najvećih na Balkanu ptice čiji raspon krila u letu dosteže gotovo tri metra, nalazi se na Uvcu. Od ptice kojoj je prijetilo nestajanje, zaštitom i očuvanjem stiglo se do 450-500 jedinki. Visoke litice Uvca nastanjuju strogo zaštićene biljne vrste – orhideje: vrećasti kaćun, kaćun i medeni kaćunak, kao i niz drugih biljaka, riba, ptica, sisavaca. Specijalni rezervat prirode "Uvac" nalazi se u jugozapadnoj Srbiji, uklješten između masiva planine Zlatibor na sjeveru, Čemernice i Javora na istoku i jugoistoku i Zlatara na zapadu i jugozapadu, na teritoriju općina Nova Varoš, Sjenica i Priboj. Donošenjem Uredbe ostvaruje se niz pozitivnih učinaka u smislu ciljeva utvrđenih Prostornim planom Srbije, strateškim dokumentima u području zaštite prirode, životne sredine i održivog razvoja i međunarodnim ugovorima i programima, a prije svega povećanje površine zaštićenih područja i zaštita biodiverziteta i geodiverziteta, posebno ekološki značajnih područja, navodi se u priopćenju vlade RS. 
Povijest zaštite područja
1971.-2006. Specijalni rezervat prirode Uvac, zaštićen je prvi put 1971. godine na lokalitetu Pavlovića Brod s površinom od 267 hektara. Tijekom 1995. godine područje zaštite je značajno prošireno, za oko deset puta (2.717 ha), da bi novi oblik i veličinu dobilo 2006. godine. 2006. Uredbom o zaštiti Specijalnog rezervata prirode Uvac ("Službeni glasnik RS", broj 110/06) iz 2006. godine bio je obuhvaćen prostor sliva rijeke Uvac i već zaštićeno područje, uzvodno od profila brane vodoakumulacije "Radoinja", ukupne površine 7.543 ha, s utvrđenim režimom zaštite II stupnja na cjelokupnoj teritoriji. 2019. Ministarstvo zaštite životne sredine Republike Srbije 2019. godine obavijestilo je javnost o postupku pokretanja revizije zaštite prirodnog područja I (prve) kategorije, kao Specijalni rezervat prirode "Uvac". Tom revizijom povećana je površina pod zaštitom i ona iznosi 11.746,19 ha. Prema podacima Republičkog geodetskog zavoda 60,24% površine zaštićenog područja nalazi se u državnom vlasništvu, 38,61% u privatnom i 1,15% u javnom vlasništvu. Na području Specijalnog rezervata prirode "Uvac" uspostavljeni su režimi zaštite I, II i III stupnja.
Područje obuhvaćeno granicama Specijalnog rezervata prirode "Uvac" nalazi se na listi "Važnih staništa ptica u Evropi" (Important Bird Areas in Europe, BirdLife 2000) pod nazivom "Uvac-Mileševka" (YU 21 SE), a u okviru Emerald mreže nosi klasifikacijski kod RS0000025. Zavod za zaštitu prirode Srbije dostavio je 30.9.2019. godine Studiju zaštite Specijalni rezervat prirode "Uvac" Ministarstvu zaštite životne sredine, kao nadležnoj instituciji. 2021. Ministarstvo zaštite životne sredine Srbije, u skladu s člankom 43. Zakona o zaštiti prirode ("Službeni glasnik RS", br. 36/09, 88/10, 91/10-ispravka, 14/16 i 95/18-dr. zakon), oglasilo je JAVNI UVID O NACRTU UREDBE O PROGLAŠENJU I STUDIJI ZAŠTITE SPECIJALNOG REZERVATA PRIRODE "UVAC" U TRAJANjU OD 20 RADNIH DANA, OD 19. APRILA DO 14. MAJA 2021. GODINE (Predlog Uredbe ovde - Opis granice ovde - Obrazloženje Uredbe ovde - Uvid u studiju o proglašenju Specijalnog rezervata prirode "Uvac" ovde - Grafički prikaz Specijalnog rezervata prirode "Uvac" ovde). 2023. Vlada Republike Srbije na sjednici od 6.4.2023. godine usvojila je konačnu Uredbu o proglašenju specijalnog rezervata prirode "Uvac", čime se osigurava očuvanje atraktivnih, spektakularnih morfoloških posebitosti toga područja. |
Klikom na logotip Specijalnog rezervata prirode "Uvac" otvoriti ćete njihovu službenu stranicu
Sažet opis zaštićenog dobra Specijalni rezervat prirode "Uvac" je prirodno dobro od izuzetnog značaja. Nalazi se u jugozapadnoj Srbiji u okviru Starovlaško - raške visoravni (visije). Okružen je planinama Zlatar, Murtenica, Čemernica, Javor i Jadovnik. Oko 2/3 rezervata se nalazi na teritoriji općina Nova Varoš i Sjenica. Minimalna nadmorska visina rezervata je 760 m, a maksimalna 1322 m. Centralnu morfološku cjelinu rezervata predstavlja kanjonska dolina rijeke Uvac s dolinama njezinih pritoka. Vode rijeke Uvac, duboko su usjekle svoje korito u vapnenačke stijene i formirale sužene klisurasto – kanjonske doline s visokim, strmim vapnenačkim liticama. Prosječna dubina dolina je između 200 i 300 m, a maksimalna do 350 m. Posebna vrijednost kanjonskih dijelova doline su uklješteni meandri. Rtovi meandara u okolici sela Lopiže imaju relativnu visinu od oko 100 m. Meandri Uvca su prepoznatljiva slika jugozapadne, ali i cijele Srbije. Na području Rezervata prevladavaju okršene površine s brojnim krškim oblicima: krške površi, uvale, vrtače, okapine, pećine (špilje) i jame. U Specijalnom rezervatu prirode "Uvac" zabilježeno je oko 130 vrsta ptica. U najznačajnije se ubraja bjeloglavi sup (Gyps fulvus), jedna od dvije preostale vrste lešinara (strvinara) koje se danas gnijezde na području Srbije. IZVOR PODATAKA Službena stranica Specijalnog rezervata prirode "Uvac" |
IZVORI I LITERATURA
|
GRUPA AUTORA: Sjenički kraj - antropogeografska proučavanja. Geografski fakultet Univerziteta u Beogradu. Beograd, 2004.
|
|
