GLASINAC
Glasinac je visoravan u istočnom dijelu Bosne i Hercegovine, s prostranim Glasinačkim poljem površine od 22 km², dužine 7 km, na nadmorskoj visini iznad 800 metara. Visoravan se sastoji od prostranih livada i pašnjaka, karakterističnim za istočni dio Bosne, čije je dno mahom od tvrdih nepropustljivih stijena. Glasinačka visoravan okružena je četinarskim šumama i planinama Romanija, Bogovićka planina (ogranak Romanije), Gradina (kod Milošića), Rabar, Crni vrh (kod Rogatice), Kopito, Kratelj. Gradić Sokolac se nalazi u samom središtu Glasinca.
Glasinac je čuven po mnogobrojnim prapovijesnim nekropolama, grobnim tumulima (više od 1200) od nasuta kamenja i zemlje i po utvrđenim gradinama na okolnim uzvisinama. U rimsko doba i u srednjem vijeku obavljali su se u tim tumulima naknadni ukopi. Poznati su tumuli kraj Sokolca, Talina, Bandina brda, Potpećina, Šenkovića, Čitluka, a od gradina se ističu one kraj Kusača, Kotorišta, Prisoja. U tumulima ima i paljevinskih i skeletnih grobova, u kojima su nađeni mnogobrojni grobni prilozi (metalno oruđe, oružje i nakit, keramika). Iako se kod tih priloga radi pretežno o domaćim proizvodima, ipak ima među njima i predmeta uvezenih iz Grčke (kaciga, nazuvci, posude). Metalni predmeti s područja Glasinca pokazuju, unatoč mnogim analogijama sa susjednim kulturama istoga doba, niz lokalnih karakteristika. Zbog toga je za tu kulturu prihvaćen termin glasinačka kultura, kojoj se kontinuirani razvoj može pratiti od ranoga brončanog do mlađega željeznog doba. Nositelji glasinačke kulture pripadaju široj ilirskoj etničkoj zajednici, koja se sastojala od više plemenskih zajednica, među kojima su se isticali Autarijati. IZVOR Glasinac. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 11. 3. 2021. |
Arheološka iskapanja
Glasinac je poznato arheološko nalazište u Bosni i Hercegovoni s ostacima još iz vremena neolitika, ali prvenstveno iz brončanog i željeznog doba. To je vrijeme Ilira, odnosno šire ilirske etničke zajednice, u kojoj su se isticali Autarijati. Arheološki pojam Glasinac je širi od zemljopisnog. Zbog obilja arheološkog materijala na ovom području, cijelo jedno razdoblje nazvano je Glasinačka kultura. Prva iskopavanja obavljao je 1880. godine austro-ugarski poručnik Johann Lexa koji je tada pronašao i čuvena Glasinačka kolica, koja se i danas nalaze u muzeju u Beču. Istraživanja su nastavili Ćiro Truhelka, Đorđe Stratimirović i Franjo Fiala. Ukupno je u 19. stoljeću iskopano 1234 humki, od čeka ih je bilo oko 250 praznih. |
Sokolac
Puhovac
Puhovac (Gradina, 1071 m)
Neposredno iznad grada Sokolca nalazi se uzvišenje Puhovac koje je značajno po tome što je to područje na kojem se nalazi razvođe između rijeke Prače odnosno Drine, i Bioštice odnosno Bosne.
Neposredno iznad grada Sokolca nalazi se uzvišenje Puhovac koje je značajno po tome što je to područje na kojem se nalazi razvođe između rijeke Prače odnosno Drine, i Bioštice odnosno Bosne.
IZVORI I LITERATURA
JUKIĆ, Milo: Sokolac: Romanijo, visokoga visa… Bljesak.info, 6.3.2020.
GOVEDARICA, Blagoje: Glasinac i Glasinačka kultura. Prezentacija. Sarajevo 31. mart - 04. april 2014.(PDF)
TRUHELKA, Ćiro: Predhistorijski predmeti sa Glasinca. Glasnik Zemaljskog muzeja 1, 1889, 26-44. Sarajevo, 1889. TRUHELKA, Ćiro: Kopanje starina na Glasincu u godini 1889. Glasnik Zemaljskog muzeja 2, 1890, 68-95. Sarajevo, 1890. TRUHELKA, Ćiro: Iskopine na predistorijskom grobištu na Glasincu u godini 1890. Glasnik Zemaljskog muzeja 2 , 1890, 386-401. Sarajevo, 1890. TRUHELKA, Ćiro: Prehistoričke gradine na Glasincu. Glasnik Zemaljskog muzeja 3, 1891, 306-316. Sarajevo, 1891. VASIĆ, Rastko: Beleške o Glasincu - Autarijati. Arheološki institut - Beograd. Balcanica XXXV (PDF) Растко ВАСИЋ Археолошки институт, Београд БЕЛЕШКЕ О ГЛАСИНЦУ – АУТАРИЈАТИ |