|
|
|
City televizija - "Biseri Hercegovine" - 7. emisija - Stolac
Datum objave: 30.5.2016. Autor: CITYTelevizija BiH Opis: U ovosedmičnom izdanju emisije Biseri Hercegovine donosimo priče iz Stoca, hercegovačkog grada sa najvećim brojem arheoloških nalazišta i kulturnohistorijskih spomenika. Govorimo o nekropoli na Radimlji, najpoznatijem lokalitetu stećaka, Udruženju žena Orhideja, Gradskom orkestru koju čine mladi ljudi okupljeni oko plemenite ideje zajedničkog muziciranja. Pričamo i srednjovjekovnom sajmu pod nazivom“Stolačka tarča”, Udruženju Eko Tour, a posjetili smo stari helenistički grad Daorson, grob sarajevskog rabina Moše Danona kao i novoizgrađenu Tekiju. |
|
MTB: Stolac - Kruševo - Hutovo blato - Borojevići
Datum objave: 17.1.2022. Autor: Sarafanje Opis: Vožnja bajkovima Stolac - Kruševo, odakle smo prvobitno u planu imali da obiđemo vrh brda Imenica. Na google mapama piše da ima stara Ilirska gradina. Na žalost na početku uspona iz sela Kruševo smo sreli lovca koji nam je rekao da ispred love divlju svinju i da idemo na svoju odgovornost, tj. da ne garantuju da nas neće upucati. Odlučujemo da ostavimo vrh za neki drugi put i nastavljamo turu prema Hutovom blatu do Jelima. Tu se odvajamo prema kanjonu Bregave. Čitavim putem srećemo lovce i čujemo pucanje, tako da nam nije bilo ni malo ugodno za voziti. Poslije mosta preko Bregave se odvajamo desno na dobro strm uspon prema selu Dulumi. Odavde nismo više željeli da upadamo u blato i ideja je bila da se u Stolac vratimo asfaltiranom cestom, ali nekako smo se još više uvalili u blato. Do sela Kućišta je uglavnom bila vožnja po blatu. U Stolac se vraćamo preko Borojevića. Detalje rute možete naći na sljedećem linku: https://www.strava.com/activities/646... GPX trek: https://drive.google.com/file/d/1yiFN... |
Kulturno-povijesna baština (popis objekata; pristupljeno 2019.)
Lokaliteti iz prethistorijskog doba: 1. Ahara (Borojevići), pećinsko nalazište, kasni eneolit 2. Akar (Pješivac-Greda), tumuli 3. Aladinsko Brdo (Crnići), gradinsko naselje 4. Baba (Gornja Bitunja-Zabrđe), gradinsko naselje 5. Badanj (Borojevići), pećinsko nalazište, paleolit 6. Branjaš (Branjaš-Kubatovina), gradina, brončano-željezno doba 7. Crkvine (Trijebanj), tumul 8. Crvena Pećina (Borojevići), pećinsko stanište, eneolit 9. Čairi (Stolac), rani neolit, bronca 10. Čorkova Gradina (Pocrnje), tumul, željezno doba 11. Deminov Krst (Kučinari), tumul, bronca 12. Drenovačka Pećina ((Borojevići), bron- čano doba) 13. Glavica (Pješivac), tumuli, brončano i željezno doba 14. Glavica (Suzina), gradina, brončano doba 15. Gomile (Ošanići), tumuli, brončano i željezno doba 16. Gradina (Borojevići), gradina 17. Gradina (Boljuni), gradina 18. Gradina (Ošanići), helenistički grad 19. Gradina (Šćepan Krst), gradina 20. Gradina (Hrgud Gradina), gradinsko naselje 21. Gradina (Hrgud-Spasovište), gradina, tumuli 22. Gradina (Hrgud-Mršev Do), gradina, tumuli 23. Gradina (Kubaš), gradina 24. Guvnine (Hodovo), gradina 25. Gumnište (Gola Glavica), gradina 26. Haremi (Hodovo), tumuli 27. Haremi (Ošanići), tumuli 28. Hateljska Pećina (Berkovići-Hatelji), stariji neolit, eneolit, bronca 29. Janjčica (Aladinići), tumuli 30. Jasočka Gradina (Crnići-Smarlovina), gradina 31. Jejinovačka Pećina (Potkom), pećinsko naselje, stariji neolit, eneolit, bronca 32. Đedov Kuk (Borojevići-Selimići), tumuli 33. Džakulina Glavica), Rivine- Džakule, gradina 34. Klanac (Borojevići), tumul 35. Konštica 1 (Poprati), gradina 36. Konštica 2 (Poprati), tumuli 37. Koštur (Dabrica), gradina 38. Kupica (Borojevići), gradina 39. Kuriječa (Dabrica), pećinsko stanište, željezno doba 40. Martinovića Gomila (Hodovo-Gornji Br- štanik), gradina 41. Ograde (Burmazi), gradina, tumuli 42. Ogrlica ( Hatelji), tumuli 43. Opličićka (Prenjska) Gradina (OpličićiPrenj), gradina 44. Ploče (Hatelji), tumuli 45. Radimlja 1 (Poprati), nekropola, željezno doba 46. Radimlja 2 (Poprati), tumuli-bronca 47. Ravna Gomila (Ostrovo), tumuli, bronca-željezo 48. Straževica Pećina (Berkovići-Hatelji), pećinsko naselje, neolit-bronca 49. Straževica (Berkovići-Dragljevo), gradina, bronca-željezo 50. Stražnica (Šćepan Krst), gradina 51. Sunička Pećina (Berkovići-Hatelji), pe- ćinsko stanište, neolit, bronca 52. Šćepan Krst (Šćepan Krst), tumuli 53. Vrsnik (Gornji Poplat), gradina 54. Zečija Džamija (Dabrica), pećinsko stanište, neolit, bronca 55. Zvicerova Glavica (Hrgud), gradina. Lokaliteti iz rimskog doba: 1. Bačva (Zagrađe), naselje 2. Crkvina (Borojevići), kasnosantička bazilika, nadgrobna ploča 3. Crkvina (Crnići), naselje 4. Crkvina (Labišići), zgrada 5. Crkvina (Rotimlja), naselje 6. Crkvina (Vidovo Polje), zgrada 7. Crkvine (Derani), naselje 8. Crkvine ( Ošanići-Dočina), naselje 9. Crkvine (Trijebanj), naselje 10. Crnići 1 (Crnići), kasnoantička bazilika 11. Čairi (Stolac), nekropola 12. Četkova voda (Brštanik), miljokaz 13. Dabrica 1 (Dabrica), numizmatički nalazi 14. Donji Poplat (Donji Poplat), sarkofag 15. Gradac (Barane), utvrda 16. Gradac (Donja Bitunja), utvrda 17. Gradac (Todorovići), utvrda 18. Gradina (Trijebanj), utvrda 19. Greda (Pješivac-Čemalovina), kasnoantička grobnica 20. Han Behram (Stolac), naselje 21. Hatelji (Berkovići), naselje 22. Kletište (Ljubljenica), naselje 23. Kljenak (Hodovo), zgrada 24. Kapana Gomila (Hodovo), zgrada 25. Koštur (Dabrica), utvrda (kastrum), kasna antika 26. Lokva (Pješivac), grobovi 27. Ljubljenica (Ljubljenica), naselje, grobovi 28. Mala Ograda (Pješivac), naselje 29. Međine (Rotimlja), žrtvenik 30. Međine ( Strupnići), naselje, bazilika 31. Orašje (Rotimlja), žrtvenici 32. Podcrkovnica (Ošanići-Batnoge), zgrada 33. Predolje (Predolje), naselje 34. Pritorci (Pješivac), nekropola 35. Stolac, naselje, nekropola 36. Vidoški grad (Stolac), kasnoantička utvrda 37. Vidoštak (Poprati), naselje 38. Vidovo Polje (Stolac), numizmatički nalazi 39. Vinine (Gornji Poplat-Njivice), naselje 40. Žegulja (Žegulja), zgrada. Lokaliteti iz srednjeg vijeka: 1. Aladinsko Brdo (Crnići), nekropola 2. Blace (Blace), nekropola 3. Boljuni (Boljuni), nekropola 4. Bračići (Bračići), nekropola, kamenolom 5. Crkvina (Kruševo), crkva i groblje 6. Crkvina (Ljuti Do-Potkom), crkva i groblje 7. Crkvina (Rotimlja), nekropola 8. Crkvine (Dabrica), nekropola 9. Crkvine (Trijebanj), nekropola 10. Crnići (Crnići), spomenici 11. Čairi (Stolac), ranosrednjovjekovno oružje 12. Dabrica (Dabrica-Brijeg), nekropola 13. Dragovilje (Dragovilje), grobovi 14. Deminov Krst (Kučinari), nekropola 15. Gradina (Gornja Duboka), nekropola 16. Grčko Groblje (Bjelojevići-Podosoje), nekropola 17. Grčko Groblje (Potkom), nekropola 18. Harem (Hatelji), spomenici 19. Humčine-Zmijac (Rotimlja), nekropola 20. Humka (Pješivac), nekropola 21. Klečak (Berkovići-Trebesin han), nekropola 22. Koritnik (Koritnik), nekropola 23. Krst (Trijebanj), nekropola 24. Krstac (Pješivac), nekropola 25. Krstovi (Barane), nekropola 26. Lokva (Hodovo), nekropola 27. Lužine (Kruševo), nekropola 28. Ljubljenica 2 (Ljubljenica), nekropola 29. Ljubljenica 3 (Ljubljenica), nekropola 30. Ljuti Do (Ljuti Do), nekropola 31. Masline (Han Pobrdica), nekropola 32. Mejdan (Pješivac), nekropola 33. Ošanići (Ošanići), spomenici 34. Podcrkovnica (Ošanići-Batnoge), grobovi 35. Podvornice (Kruševo), nekropola 36. Potkuk (Gornja Bitunja-Zabrđe), nekropola 37. Predolje (Predolje), nekropola 38. Prenj (Prenj), nekropola 39. Radan Krst (Hodovo), nekropola 40. Radimlja (Poprati), nekropola 41. Rosulja (Trijebanj), nekropola 42. Sedlo (Barane), groblje 43. Stećci (Strupnići), nekropola 44. Stuble (Pješivac), groblje 45. Stublina (Trijebanj), groblje 46. Suzina (Suzina), nekropola 47. Šćepan Krst (Šćepan Krst), nekropola 48. Šehitluci (Gornji Poplat-Nekuk), nekropola 49. Udora (Udora), nekropola 50. Vidoški Grad (Stolac), grad 51. Vidištak (Poprati), crkva, reljefi , nekropola. |
IZVORI I LITERATURA
DRAGIĆ, Helena: Toponomastika stolačkoga kraja. Stolac: Matica hrvatska Stolac, 2019. (monografija)
- Sažetak. Monografija Toponomastika stolačkoga kraja nastala je na temelju doktorske disertacije Horonim Hercegovina i toponomastika stolačkoga kraja autorice Helene Dragić. Riječ je o znanstvenoj knjizi i izvornom djelu napisanom na hrvatskom jeziku. Knjiga je vrijedan prilog toponomastici jer je istražila toponime Stoca koji su upisani na zemljovidu (njih 171), ali i neupisane, pronađene terenskim radom (još 176). Knjiga nije istovjetna s doktorskom disertacijom, ona je dopunjena, izmijenjena i prerađena doktorska disertacija s novim podatcima s terena, novim i promijenjenim poglavljima i iznovljenom literaturom. Knjiga Helene Dragić obaseže 210 stranica i podijeljena je na ova poglavlja: Predgovor, Uvod, Teorijsko određenje toponomastike (Motivacija nastanka imena toponima, Fitonimi, Zoonimi, Toponimi motivirani nazivima kukaca, Zemljopisna motivacija, Topnomastičke metafore, Toponimi motivirani razmještajem, oblikom ili izgledom, Toponimi motivirani položajem prema drugim toponimima, Toponimi nastali od drugih toponima, Toponimi motivirani ljudskom djelatnošću, Motiviranost obradivim zemljištem, Toponimi motivirani putovima, Toponimi nazvani po mjestu nekadašnjih obrambenih objekata, Otkupljivanje begovskih zemljišta, Motiviranost zvukovima vodotoka, Neizloženost vjetru, Okrenutost prema suncu, Toponimi antroponimnoga podrijetla, Ekonimizirani toponimi, Klasifikacija toponima, Ekonimi (ojkonimi), Etnici, Etnoidi, Ktetici, Endonimi (Autonimi), Egzonimi, Oronimi, Hidronimi, Horonimi, Krematonimi, Eponimi, Mikrotoponimi, Nedostatci dosadašnjih kvalifikacija, Mitonimi, Sanktonimi (Hagionimi), Tafonimi, Pirhonimi, Patronimi, Apelativi u stolačkoj toponimiji). Knjiga je vrijedna jer uz poznavanje relevantne literature donosi i vlastite zapise s terena te proširuje podjele toponima svojim istraživanjima, a polazi od dobroga promišljanja da su toponimi svjedoci vremena u kojem su nastali i da su ugroženi, a nezaobilazni jezični i povijesni spomenici. Nadalje, knjiga je namijenjena studentima kroatistike, povijesti, etnologije, zemljopisa, kulturologije, namijenjena je znanstvenicima kao temelj, poticaj i polazište za daljnja proučavanja, namijenjena je najzad i širem čitateljstvu koje se zanima za imenoslovlje. "Vidljivo je da je autorica pomno izučila svu relevantnu literaturu i gotovo u svim segmentima nadodala novu spoznajnu vrijednost već postojećim klasifikacijama i terminima." (Ljiljana Kolenić) Knjiga je vrijedan doprinos hrvatskome jezikoslovlju, a osim znanstvene vrijednosti ima i izuzetno veliku metodološku vrijednost za buduće istraživače od kojih će mnogi biti dobiti inspiraciju za bavljenje ovom tematikom upravo na temelju ove knjige za koju vjerujem da će postati nezaobilazan udžbenik. Malo je hrvatskih krajeva čija je toponimija istraživana, a još manje koji bi imali ovakvu uzornu monografiju najviše znanstvene vrijednosti.
- Sažetak. Stolac je gradić u donjoj Hercegovini i središte je istoimene općine u Hercegovačko-neretvanskoj županiji. Kako je stolački kraj, kao i uopće Bosna i Hercegovina, ostao izvan sustavnijeg zanimanja onomastičara, nametala se potreba temeljitijeg pristupa. Stoga se u radu najveća pozornost daje terensko-istraživačkom radu i interdisciplinarnom postupku. U radu se temeljem terensko-istraživačkoga rada navode i interpretiraju dvadeset dva apelativa u stolačkoj toponimiji. Ti apelativi nalaze se u preko stotinu trideset toponima toga kraja. Najviše je apelativa indoeuropskoga podrijetla. Mnogo je apelativa grčkoga te latinskoga podrijetla. Velik je broj apelativa turskoga podrijetla.
- Sažetak. Rad počinje Uvodom u kojem se obrazlažu: tema, teorijska podloga rada, metodološki postupci, struktura rada, te cilj istraživanja. Potom slijedi dvanaest poglavlja. Prvo poglavlje naslovljeno je Teorijsko određenje onomastike. Onomastika ili imenoslovlje je grana lingvistike i kulturne povijesti koja se razvila unutar leksikologije. Bavi se proučavanjem imena ; njegovoga podrijetla, značenja i sustavnosti. Onomastika se tradicionalno dijeli na antroponomastiku i toponomastiku. Drugo poglavlje problematizira horonime Hercegovina i Hercegovačko-neretvanska županija. Hercegovina se najprije zvala Hlonska pa Humska, ali i Gornja Dalmacija, potom Vojvodstvo svetoga Save (Sabe) i Ivanbegovina. Konstantin VII. Porfirogenet u djelu „De administrando imperio”, pored ostaloga, ispravno navodi da se Humska zemlja prozvala po brdu Hum iznad Blagaja. Prema hercegu Stipanu Vukčiću Kosači 1448. godine prozvala se Hercegovina. Danas je horonim Hercegovina u nazivu Hercegovačko-neretvanske županije. U trećem poglavlju navode se zemljopisne, povijesne i demografske značajke Stoca. Povijest i kultura Stoca je prava zagonetka. U prošlosti na tom području boravili su: Iliri, Grci, Rimljani, Kelti, Osmanlije, Mlečani i austrougarski namjesnici. Ondje danas žive Hrvati, Srbi i Bošnjaci. Arheološkim istraživanjima ilirskoga grada Daorsona dokazano je da se u području Stoca urbani život odvijao prije 3.500 godina. Također, pronađene su kovanice novca ilirskoga plemena Daorsa, koje svjedoče da je ilirsko pleme imalo razvijen obrt, trgovinu i kulturu. Koliko je poznato pronađene kovanice ilirskoga plemena predstavljaju najstariji novac na području Bosne i Hercegovine. Stolac su Rimljani nazivali Dilluntum, a u tome mjestu bilo je sjedište biskupije Sarsenterum. Povijesni podatci kazuju da se ta biskupija spominje 533. godine na Salonitanskom saboru, gdje je biskup Paulinus sudjelovao kao sarsenterski biskup. Sjedište biskupije preneseno je u Ston gdje se spominje 925. godine kao 'drevna biskupija'. Ekonim Stolac prvi put spominje se 1420. godine. Vjeruje se da je tako prozvan prema dvjema sudačkim stolicama uklesanim u kamenu kod pravoslavne crkve svetoga Petra i Pavla na Ošanićima. Prisutnost različitih kultura i civilizacija tijekom prošlosti imala je odraza i u toponimiji stolačkoga kraja. Na primjeru toponima može se vidjeti s kojima su sve kulturama stanovnici Stoca bili u doticaju tijekom prošlosti. Četvrto je poglavlje Apelativi u stolačkoj toponimiji. Mnogi toponimi tvoreni su apelativima. Značajan broj apelativa pripada praslavenskom i starocrkvenoslavenskom korpusu, a velik broj ih je podrijetlom iz indoeuropskoga jezika. U petom poglavlju etimološki i etiološki se interpretiraju ekonimi (ojkonimi). Interpretirana su stolačka naselja koja su ostala u Federaciji Bosne i Hercegovine, kao i naselja Koštun i Dabrica koja spominje Konstantin VII. Porfirogenet, te naselje Šćepan Krst. Ta tri naselja pripadaju Republici Srpskoj. Turci su mnogim mjestima mijenjali imena. Današnje selo Aladinići do turske okupacije zvalo se Ladinići. U tom je imenu Lada, slavenska božica mladosti, ljepote, plodnosti i proljeća. Nekoliko ekonima nastalo je na povijesnoj razini, a među povijesnim osobama najčešće se susreću ilirska kraljica Vida i njezina braća. Šćepan Krst (Križ) kultno je mjesto Stočana, a prema tradiciji ime je dobio jer je ondje poginuo Šćepo, brat kraljice Vide. Nekoliko ekonima ime je dobilo prema Marku Kraljeviću i hercegu Stipanu Vukčiću Kosači. Ekonim Trijebanj svjedoči o slavenskoj mitologiji i slavljenju suprotstavljenih božanstava Peruna i Velesa. Ime naselja Udora dovodi se u svezu s mužjakom, neke mitske ptice, zaštitnice zmaja. U ekonimu Udno Polje apelativ je hud, a označuje 'zlo biće, neman'. Poglavlje Hidronimi šesto je radu. Među desetak navedenih hidronima nalaze se i oni koji ime baštine prema kultnoj kraljici Vidi, te Marku Kraljeviću. Hidronim Barica, primjerice, preuzet je od predslavenskoga stanovništva. Zanimljivo je onomatopejsko postanje vrela Gogolj i Klokun. U sedmom poglavlju, Tafonimi obrađuju se grobovi i groblja. Među novovjekovnim grobovima posebno mjesto zauzima grob mučenika Marka Milanovića koji je 1859. godine na Morinama mučeničkom smrću posvjedočio katoličku vjeru. Osmo je poglavlje naslovljeno Oronimi. Prema tezi Konstantina VII. Porfirogeneta uzvisine do 500 metara nadmorske visine smatraju se brdima, a iznad 500 metara planinama. Prema toj definiciji u stolačkom kraju nalazi se dvadeset jedno brdo i tri planine. Mnoga su stradanja vezana uz planinu Morine na koju su Stočani i drugi žitelji iz južne Hercegovine izgonili stada na ispašu. Pripovijeda se da su se Morine nekada zvale Dobrine, a nakon više stradanja prozvale su se Morine. Oronim Morine nazvan je prema slavenskoj božici Morani, a u svezi je s praindijskom riječju mara što znači silom umrijeti. U slavenskoj mitologiji Morana je božica smrti, tame, podzemlja, personifikacija zime. Mikrotoponimi čine deveto poglavlje disertacije, a klasificirani su na: mitonime ; sanktonime, petronime i ostale mikrotoponime. Mitonimi su mikrotoponimi koji su nastali motivirani mitskim bićima. Kapića avlija nazvana je prema apelativu kap i označuje poganske idole. Taj mikrotoponim nalazi se u selu Trijebanj. Korijen riječi *trĕb- praslavenskoga je podrijetla, a praslavenska riječ *treba znači žrtva. U stolačkom je kraju kult svetoga Vida posebno raširen. Sanktonim Vidovo polje u stolačkom kraju tvoren je od imena svetoga Vida i apelativa polje. Bitunja baštini svoje ime prema svetome Vidu. Rimski put od Dilluntuma prema mjestu Mosko zove se Viduša. Stolačko naselje Basilije nazvano je prema svetom Baziliju (Basiliju). Mikrotoponimi: Crkvine, Crkve, Crkvišta, Crkovište, Crkva, Crkvica, svjedoče da se na tim lokalitetima nekoć nalazila crkva. Te crkve porušili su Turci. Za vrijeme turske okupacije Turci nisu srušili samo dvije crkve u Bosni i Hercegovini. To je crkva svetoga Ive u Podmilačju i crkva u Varešu. Istinitost mikrotoponima Crkvine posvjedočila su mnogobrojna arheološka istraživanja. U stolačkom je kraju, koliko je do sada poznato, devet mikrotoponima Crkvina. Petronim Badanj i crteži u njemu svjedoče da se u stolačkom kraju život odvijao prije više od trinaest tisuća godina.Imena petronima vezuju se za određene sudbine. Djevojački strug prozvao se tim imenom prema djevojci koja je bježeći od turskih napasnika pala s te stijene i ostala mrtva. Progone, patnje i stradanja za vrijeme turske okupacije čuva tradicija o petronimu Marin vijenac. Pastirica Mara čuvala je ovce i da ne bi upala u ruke Turcima bacila se niz stijene. Iako joj se kosa zaplela u grmlje, ostala je mrtva. Iz poštovanja prema njoj narod je brdo prozvao Marin vijenac. Skupini petronima pripada i Marijina gomila u Njivicama. Tradicija o etiologiji imena toga petronima, prekinuta je. I u naše vrijeme mogu se čuti mnoge priče o vilama. Neki pripovijedaju da su vile živjele u pećinama. Prema tome je, kažu, u stolačkom kraju prozvana Vilina pećina. Ne može se sa sigurnošću ustvrditi etiologija petronima Djedov kuk. Da se na tome lokalitetu dogodila kakva sudbina nekoga djeda onda bi najvjerojatnije taj kuk bio nazvan po imenu djeda. Vjerojatnim se čini da bi taj kuk mogao biti prozvan po djedu koji je bio na čelu bogumila i/ili patarena (kršćana bosansko- humskih). Petronim Tamnica je špilja u Markovića vinogradima. Kupastog je oblika s otvorom pri dnu. Priča kaže da je to bila tamnica. Pri vrhu je bio otvor sa željeznom kukom za mučenje zatvorenika. Jednom su tu bacili pravednika. On se molio Bogu da ga spasi. Zatvorio se otvor pri vrhu, a otvorio drugi pri dnu. Pripovijeda se da se i sada vidi željezna kuka u vrhu. U desetom poglavlju obrađuju se krematonimi. Ilirske gomile i gradine čuvaju uspomenu na bogat život Ilira u stolačkom kraju. Narod i danas čuva ime Grčko groblje koje, pored ostaloga, svjedoči o životu Grka na području Stoca. Antički (grčki) bunari, pored ostalih nalazišta grčke kulture, svjedoče bogat život Grka u stolačkom kraju. Veličanstveni nadgrobni spomenici stećci i nekropole zorno dokazuju bogat život Hrvata katolika u 13., 14., i 15. stoljeću. Nekoliko toponima kao i krematonima nazvanih po kultnoj kraljici Vidi razvidno dokazuju visoku razinu ilirske kulture. Ostatci rimskoga grada Dilluntuma, antički rimski bunar, rimski put Viduša, do naših dana svjedoče rimsku kulturu i civilizaciju. Iz turskih vremena sačuvano je nekoliko mostova i kula, ali i ostatci hamova i hanova. Ti objekti ostavili su trag orijentalne kulture i civilizacije. Jedanaesto poglavlje naslovljeno je Simbolika motiva i imena natpisa na stećcima. Do naših dana vode se nepotrebni prijepori o pripadnosti stećaka. Ti prijepori koriste se i u političke svrhe. Zablude o pripadnosti stećaka dovode do iskrivljavanja cjelokupne povijesti Bosne i Hercegovine. Najčešća pogrešna tumačenja su da su stećci bogumilski, a bošnjačka teza je da su Bošnjaci podrijetlom bogumili. Ta teza proizvodi novu pogrešnu tezu da su jedino Bošnjaci autohton narod u Bosni i Hercegovini. Svi znanstvenici koji su se bavili bogumilstvom i patarenstvom navode da su i bogumili i patareni zazirali od križa i drugih sakralnih objekata i predmeta. Gotovo stalni ures na stećcima je povijena lozica s trolistovima. Vinova loza u kršćanstvu je jedan od najživljih biblijskih simbola koji predstavlja odnos između Boga i njegovog naroda. Trolist simbolizira Sveto Trojstvo: Oca, Sina i Duha Svetoga. Kršćanska simbolika reljefnih motiva na stećcima, kršćanska katolička invokacija u natpisima, znak križa, imena na natpisima, nedvojbeno dovode do zaključka da su stećci srednjovjekovni hrvatski katolički nadgrobni spomenici.U radu se navode antroponimi koji su zabilježeni na stećcima. Prema popisu imena vidljivo je da je vrlo rano potvrđen narodni sloj imena na području Stoca. Taj sloj dominira u srednjem vijeku, a od Tridentskog koncila (16. st.) intenzivno se javljaju kršćanska imena. Na stećcima se nalazi i nekoliko kršćanskih imena, kao što su npr. Marta, Erina, Stipan, Petra i dr. Antroponimi srednjovjekovnoga Stoca do sada nisu istraženi. Dvanaesto poglavlje Korpus toponima sadrži sve toponime u stolačkom kraju koji pokazuju raznovrsnost, te bogatu slojevitost, motivaciju i iznimno kulturološko blago. Leksik odražava burnu povijest i utjecaje mnogobrojnih jezika. Tako će se u leksiku naći, primjerice: grecizmi, latinizmi, romanizmi, avarizmi, hungarizmi, turcizmi, rusizmi i dr. Rad završava Zaključkom, Popisom slika, te Primarnom i Sekundarnom literaturom.
