O kraju
|
|
UvodVelikolaščanska pokrajina, Valikolaška pokrajina, odn. Lašče zauzima brdovit i brežuljkast teritorij koji se nalazi južno od Ljubljane, između Ljubljanskog barja i Turjaške pokrajine na sjeverozapadu te Ribniškog polja na jugoistoku, kao i između više položene Bloške visoravni (slo. Bloška planota), Krimsko-mokriškog pobrđa (slo. Krimsko-mokriško hribovje) i Male (ribniške) gore, odn Dobropolja.
Reljef regije pripada visokim dinarskim visoravnima i zbog specifičnog geološkog sastava svojevrsni je otok s površinskom riječnom mrežom usred krškog svijeta. Najveće naselje Velikolaščanske pokrajine su Velike Lašče, koje su od 1994. godine sjedište samostalne općine Velike Lašče, koja gotovo u cijelosti pokriva područje Velikolaščanskog kraja. ENGLISH SUMMARY: -
- Ime
Inače, samo je naziv regije (Velikolaščanska pokrajina) umjetan i nije udomaćen kod lokalnog stanovništva, a mještani ta mjesta jednostavno zovu Lašče. U geografskoj literaturi za opisivanje ovoga kraja koriste se različiti pojmovi. Velikolaščanska pokrajina, Velikolaška pokrajina, Laška pokrajina i Laščanska pokrajina.
Božam z očmi to pokrajino kot trdnjavo svoje zavesti, pa tudi kot srčiko slovenstva, kot zagotovilo, da se slovensko življenje ne bo prevesilo v tragedijo." |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj na području
Oglašavajte ovdje:
|
Po kraju
Velike Lašče
|
Velike Lašče su grupirano naselje s nešto više od 700 stanovnika, sjedište istoimene općine. Nalaze se usred pretežno poljoprivrednog područja, na nižem brežuljku, uz magistralnu cestu Škofljica-Kočevje.
Po naselju se naziva okolni kraj Velikolaščanska pokrajina, koju obilježavaju naslage nepropusnih stijena i prevladavajući trijaski dolomiti - nepropusni svijet usred prostranog krškog okruženja. Ceste se odvajaju prema Podsmreci i Maloj Slevici ili prema mnogim drugim selima ovog relativno gusto naseljenog područja. U blizini su manji zaseoci: Kijani, Sela i Pod Kolodvorom, gdje je željeznička stanica na pruzi Grosuplje-Kočevje, koja je blago pomaknuta prema istoku. Uz glavnu cestu je duboka krška dolina s potokom Šumnik, a na južnom rubu naselja je potok Cereja. U Velikim Laščama djeluje odjel Zavoda za gozdove Slovenije (Šumarski zavod Slovenije) i poljoprivredna zadruga koja ima široku mrežu kooperanata za proizvodnju "suhe robe" (drvene rukotvorine, op.). Na trgu ispred crkve nalazi se spomenik književniku Franu Levstiku iz 1889. godine, autora Franca Jonteza. 
Velike Lašče
Avtor: Doremo – Lastno delo; licenca: CC BY-SA 4.0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=70740767 Povijest. Velike Lašče se prvi put spominju 1145. godine u ispravi akvilejskog patrijarha Peregrina, utemeljitelja stičkog samostana, kao "villa Lasis". Posjed (pristava) u Laščama stičkom je samostanu darovao jedan od višnjegorskih gospodara.
Pojam vila, koji je latinski, znači veliku farmu, kako su je ustanovili kraljevi i drugi svjetovni i crkveni plemići, da im donosi prihod. Drugi dio Lasisa znači krčevina ili laze (hrv. laz - obradivo tlo nastalo krčenjem šume), jer je naselje nastalo na raščišćenom prostoru. U stiškom zemljišniku iz 1505. godine Lašče nosi ime po njemačkom "Groslasitsch", odnosno "Grosslaschitz". Prvobitno Lašče stajalo je u Selima, uz staru rimsku cestu (kod današnje željezničke postaje). Tu je i crkva za prvobitne stanovnike. Godine 1469. Turci su spalili Lašče na Selih, i uništili i većinu sela između Iga i Kočevja. Nakon požara na današnjem mjestu počele su se stvarati druge Lašče. Nastale su na lokaciji gdje ih je štitila hrastova šuma "Ščita". Ovaj dio mjesta se i danas tako zove. Turski napadi su se nastavljali, pa je stiški opat naredio da se crkva u Laščama zaštiti zidinama. Oko crkve je postavljen logor (tabor) u koji su se ljudi sklanjali od opasnosti. Unutar logora je bilo i groblje. Stiški je samostan zbog lošeg gospodarenja počeo napuštati svoje posjede 1658. godine. Prodao ga je ortneškom vlastelinstvu Lichtenberg. Godine 1749. Lašče dolaze u posjed grofova Turjanskih. Za vrijeme Napoleonovih Ilirskih provincija došlo je do sukoba u Velikim Laščama između jedne austrijske satnije i francuskih vojnika. Francuski general je upravo ručao kad je austrijska vojska napala. Francuska vojska je raspršena i prisiljena u bijeg. Austrijanci su taj bijeg nazvali "lovom na zečeve" jer je neprijatelj morao tako brzo bježati, uglavnom kroz šikare i brda. Velike Lašče je 1857. godine pogodio težak požar. Izgorjele su 44 kuće i 80 gospodarskih zgrada. Nove kuće, koje su izgrađene na požarištu, bile su sada sve zidane. Iz tog vremena potječe i današnja župna crkva Rođenja Marijina s dva tornja, građena u neoromaničkom stilu. 10 godina kasnije srušili su logor oko crkve. Trg su ispunili logorskim materijalom. Godine 1913. Lašče izrastaju u kategoriju trga (u slovenskom jeziku je to naselje veće od sela i manje od grada). Dobili su i vlastiti grb na kojem je prikazan srebrni pegaz u usponu, koji ilustrira pjesnički i književni puls ovih mjesta. Početkom Drugoga svjetskog rata u Sloveniji, u travnju 1941., Velike Lašče su okupirali Talijani. Ovdje je bila jaka talijanska posada, utvrđena bunkerima i okružena bodljikavom žicom. U početku je većina ljudi podržavala antifašističku Oslobodilačku frontu. U Velikim Laščama osnovan je Kotarski komitet OF. Talijani su na partizanske akcije (napad na stanicu karabinjera na Turjaku i drugdje) odgovorili paljenjem okolnih sela, zatvaranjem stanovnika i strijeljanjem talaca. Kako je eskaliralo partizansko nasilje, po okolnim selima počele su se formirati seoske straže. U samim Laščama nije osnovana seoska straža. Godine 1942. u ljubljanskom kraju izbio je građanski rat između partizana i antikomunističkih skupina, koji je odnio je veliki broj žrtava na velikolaškom području. |
Općina
Današnja općina Veliko Lašče nastala je 1995. godine, prostire se na površini od 103 km2 i obuhvaća čak 88 naselja s 4.410 stanovnika (2020.). Središnje naselje i općinsko središte su Velike Lašče u kojima se nalaze Osnovna škola Primoža Trubara Velike Lašče, glazbena škola i knjižnica imena Frana Levstika. Mjesto ima i Zdravstvenu stanicu (Dom zdravlja Ribnica), ljekarnu, poštu, sjedište je župe Velike Lašče te gospodarsko i administrativno središte kraja. Općina Velike Lašče jedna je od slovenskih općina u Osrednjeslovenskoj regiji (regija Srednja Slovenija). Njegovu povijest su stvarali akvilejski patrijarsi i stiški redovnici, koji su ovdje osnovali prva naselja. Prva od njih bila je villa lasis (naselje na Lazišču), koja se u pisanim izvorima prvi put spominje 1145. godine. Uz akvilejske patrijarhe i Stičanski samostan, velikogoričkim su krajem vladala dva vlastelinstva: Ortnečani i Turjačani. Razdoblje reformacije i protestantizma na čelu s Primožem Trubarom ostavilo je osobito značajan trag u povijesti Velikih Lašča. IZVOR Občina Velike Lašče, službena stranica 
Općina Velike Lašče - kolijevka slovenske kulture
Velike Lašče se s ponosom predstavljaju kao "kolijevka slovenske kulture" ili kao "slovenska Atena". U ovim su mjestima rođeni slovenski velikani - Primož Trubar u Rašici, Fran Levstik u Retju, Josip Stritar u Podsmreci i Jože Javoršek u Velikim Laščama. Trubar je bio začetnik slovenske nacionalne kulture i svijesti, Levstik - borbeni mladić tijekom germanizacije Slovenaca, Stritar spona između zakašnjele nacije i europske kulture. Svi su na ovim mjestima crpili snagu za svoje stvaranje. Zato knjiga ima posebno mjesto u ovoj općini. Općina Velike Lašče svoj općinski blagdan slavi 8.6,, na Trubarov rođendan, a knjiga je važan simbol u općinskom grbu i na općinskoj zastavi. 
Velike Lašče, spomenik Franu Levstiku
Avtor: Architect: Franc Jontez (1853-1928)Sculpture (medaillon): Svitoslav Peruzzi (1881-1936)Photo: Greg-si – Lastno delo; licenca: CC BY-SA 3.0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=21802720" |
|
Nakon talijanske kapitulacije, 1943. godine, postrojbe seoskih straža iz Dobrepolja i Ribnice okupile su se u Velikim Laščama, odakle su otišle na Turjak. Dvorac Turjak zauzeli su partizani i zarobljenike odveli u Velike Lašče. Ovdje su bili zatvoreni u skladištima na željezničkoj stanici, koja je služila kao zatvor za protivnike komunizma. Neki od zarobljenika strijeljani su u obližnjoj šumi, većina ih je odvedena u Kočevski Rog.
Krajem studenog 1943. u Laščama je osnovano domobransko zapovjedno mjesto pod njemačkim pokroviteljstvom. Ispostavu su uništili partizani. Ispostava je ubrzo obnovljena i trajala je do svibnja 1945., kada su postrojbe 15. i 18. divizije JA oslobodile Lašče. Nakon rata Velike Lašče su obnovljene. Posebno je naselje poznato po Primožu Trubaru, Franu Levstiku, Josipu Stritaru i Jožetu Javoršeku koji je rođen u naselju. Zbog tih slavnih ljudi, koji su rođeni u naselju i okolici, mjesto je dobilo nadimak Slovenska Atena. IZVOR Velike Lašče. Wikipedija (sl) |
Javorškova rodna hiša (Javorškova rodna kuća)
Avtor: Justina L., sodelavec projekta Wikipedija (jezik: slovenščina). – Lastno delo; licenca: Javna last; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=36972728 |
Velikolaška kulturna pot
|
Staza "Velikolaška kulturna pot" kružna je staza koja povezuje rodna mjesta tri slovenska velikana: Frana Levstika, Josipa Stritara i Primoža Trubara. Staza vodi pored mnogih kulturno-povijesnih znamenitosti, kao što su četiri različite katoličke crkve u općini posvećene Rođenju Marijinu, sv. Roku, Ivanu Krstitelju i Djevici Mariji.
Na najvažnijim dijelovima rute nalaze se informativne ploče. Staza o kojoj brine Planinarsko društvo Velike Lašče duga je 15 kilometara i označena je planinarskim markacijama i markacijama u obliku otvorene knjige. Obilazak staze traje oko pet sati umjerenog hoda, uz nezahtjevne uspone i spustove i pogodan je i za obitelji. Uz nekoliko obilaženja, može se proći i biciklom ili automobilom. Prva ruta uređena je 1978. godine, današnji oblik dobila je 1993. Godišnji pohod je subota najbliža 8. lipnju/junu (rođendan Primoža Trubara i i općinski). |
|
|
Opis puta
Početak rute je u Velikim Laščama, selu smještenom u udolini, okruženo brežuljkastim grebenima. Crkva Rođenja Marijina, podignuta na vrhu brda, dominira zgradama ispod. Obnovljena je 1857. godine na ruševinama stare i zamišljena je kao trobrodna crkva. Glavni brod je širok 9,7 metara, a bočni brodovi, koji su gotovo upola niži od glavnog, široki su 4 metra. Ispred crkve nalazi se Levstikov spomenik, podignut dvije godine nakon njegove smrti, a izradio ga je lokalni klesar i kipar Jontez. Reljef Levstikove glave izradio je kipar Svitoslav Peruzzi na stotu obljetnicu njegova rođenja. Gostilna Pri Kuklju jedna je od najljepše očuvanih starina u mjestu, a poznata je po lijepom uređenju interijera i dobroj kuhinji. Na pročelju ispred ulaza postavljen je kip Jože Javoršeka. U blizini, uz glavnu cestu prema Kočevju, nalazi se Levstikov dom u kojemu su uređene spomen sobe slovenskih velikana - Levstika i Stritara, a vodič kroz njih može se naručiti u Trubarovoj kući (Trubarjeva domačija) u Rašici. Od Velikih Lašča staza se penje na brdo gdje se nalazi crkva sv. Roka (izgrađena 1550. godine), kada se kuga proširila Kranjskom. Crkva je imala tri barokna oltara, no u Drugom svjetskom ratu je zapaljena i ostao je samo kip sv. Roka. Potom se staza spušta preko Srobotnika u dolinu, nakon čega slijedi lagani uspon na Levstikove Retje. Selo je izgubilo tragove starine, pa tako više nema niti lipe, ispod koje je Močilar pričao Franu Levstiku o starim vremenima. Ali, ostao je djelomično obnovljen Ilijin (kozolec) s kraja 18. stoljeća ispod kojeg je Levstik, kaže predaja, napisao poznatu priču Martin Krpan. Levstikove rodne kuće (slo. Levstikova rojstna hiša) više nema, ali je simbolično obilježena očuvanim vratima stare kuće, spomen pločom i bistom, koje je darovao kipar Jakov Brdar na stogodišnjicu njegova rođenja. Od Retja put vodi djelomično šumskim i travnatim putem do Podvale, odakle se pruža prekrasan pogled na Slemen, Grmadu, Bloke, Snežnik, Kurešček i Mokrc, a posebno na Kamniške Alpe i Karavanke. Ispod brda je selo Dvorska vas s baroknom crkvom Ivana Krstitelja (sv. Janez Krstnik.). Na kamenom portalu uklesana je godina 1722. Za vrijeme Drugog svjetskog rata crkva je stradala u bombaškom napadu i djelomično je izgubila prijašnji izgled. Iza sela vijuga put između polja i, za lijepog vremena, između Kureščeka i Mokreca, ukazuje se Triglav. Na Maloj Slevici raskrižje je prema Karlovici, Slemenu, Velikoj Slevici i Velikim Laščama. Navodno su na ovom raskrižju u 12. stoljeću stajala vješala. Put nastavlja prema Velikoj Slevici, gdje je iznaad sela Marijina crkva. Legenda kaže da je Marija istjerala Turke, a na kamenoj ploči ispred ulaza u crkvu tragovi su konjskog kopita i biča turskog vojnika. Priču je iskoristio Josip Stritar u pjesmi Turki na Slevici. Crkva je na ovom mjestu stajala još u 13. stoljeću, a obrambeni zid (zbog upada Turaka) dobila je oko 1471. Današnja crkva sagrađena je oko 1680. godine, a oltar u njoj jedan je od najljepših baroknih oltara. Staza iza crkve skreće u šumu iza koje se pruža pogled na brda i doline i Podsmreku, mjestom rođenja Josipa Stritara. Njegove rodne kuće više nema, u zid nove kuće ugrađena je spomen ploča i Stritarov reljef, rad kipara Goršeta, a sačuvana je drvena žitnica (kašča) iz Stritarova vremena. Put nastavlja do sela Brankovo, uspinje se do Ulake (odakle se otvara lijep pogled) zatim kroz Podulaku i Prhajevo do Pušča, gdje napušta asfaltiranu cestu i nastavlja u šumu koja vodi do Rašice, rodnog mjesta Primoža Trubara. Trubarova kuća (Trubarjeva domačija), koja je u 16. stoljeću bila u vlasništvu Trubarovih rođaka, uređena je kao spomen kuća. Tu je i spomenik Trubaru i slovenska knjiga na raskrižju, kao i spomenik NOB-u i osamostaljenju Slovenije. Od početka pohoda do Rašice ima dobra 4 sata hoda. Iz Rašice se možemo vratiti u Velike Lašče ili produžiti izlet do dvorca Turjak. |
Točke puta
Velike Lašče
Dolnje Retje
Podsmreka
Velika Slevica
Rašica |
Dolnje Retje
Ilijev kozolec (Ilijin sjenik)
Avtor: Janez Novak, Slovenija – Lastno delo; licenca: CC BY 3.0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=3572404 |
Podsmreka pri Velikih Laščah
|
Podsmreka kod Velikih Lašča je naselje u općini Velike Lašče. Najpoznatije je kao rodno mjesto književnika Josipa Stritara; u središtu Podsmreke nalazi se znatno obnovljeno Stritarsko domaćinstvo (slo. domačija Stritarjevih) sa spomen-reljefom i Stritarovom žitnicom (Stritarjeva kašča), u kojoj su mještani uredili zbirku poljoprivrednih alata i oruđa.
Naselje se do 1987. zvalo samo Podsmreka, a potom je preimenovano. WIKIPEDIJA (si) 
Podsmreka pri Velikih Laščah
Avtor: Sl-Ziga – Lastno delo; licenca: Javna last; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=8660537 |
Podsmreka pri Velikih Laščah
Avtor: Žiga – Lastno delo; licenca: CC BY-SA 3.0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=19554549" Josip Stritar
Pravo ime mu je Jožef Stritar, slovenski pjesnik, spisatelj, dramatik, kritičar i prevoditelj (* 6.3.1836, Podsmreka pri Velikih Laščah, † 25.11.1923, Rogaška Slatina. PROČITAJ VIŠE 
Josip
Stritar, portret
|
Velika Slevica
|
U Velikoj Slevici nalazi se Marijina crkva. Legenda kaže da je Marija iz sela istjerala Turke, a na kamenoj ploči ispred ulaza u crkvu tragovi su konjskog kopita i biča turskog vojnika. Priču je iskoristio Josip Stritar u pjesmi Turki na Slevici.
|
Turki na Slevici, 14.8.2021
Datum objave: 19.8.2021. Autor: Klemen Zbako78 pretplatnika |
Turki na Slevici
JOSIP STRITAR
JOSIP STRITAR
|
Grmade po gorah gore,
v nebo njih plamen sviga. Privrel je Turek; koder gre, rohni, mori, poliga. Pred njim je jok, za njim je stok, pomagaj zdaj nam večni Bog! Ce on še nas ne usmili, ni nam pomoci v sili. Kakor črez polje vodni val divja ob hudi uri, rohneča se drvi druhal, ne branijo ji duri. Krvi pijani vriskajo, bridke se sablje bliskajo, zdaj, zdaj bo truma oela i prihrumela. v vasico prihrumela. Križ starček je se stene snel, podobo smrti božje: "Kaj boš s sekiro, sin, začel? Križ nam je zdaj orožje. Le urno, urno za meno k Mariji gori na gore; tam bo Devica mila v nadlogi nas rešila." Otroka, ki v zibeli spi, v naročje jemlje mati; kako se, glej, na smeh drži, a zdaj ni časa spati! In hčerko prime za roko, mož pa očeta vzame na mlade, krepke rame. |
Iz smrečja temnega blešči
zvonik s cerkvico belo; Marija milost tam deli med romarjev krdelo. V oltarju venčana stoji, v naročju Jezusa drži, pozdravljena kraljica, kristjanom pomočnica! Že begajočih je ljudi vsa polna Slevska gora; a cerkvica velika ni, ne bode vsem prostora. Otroci, starčki in žene v hram božji plahi se drve, pred vrata se cerkvena mož trdna vstavi stena. Tako se stiskajo ovce, ko gladni volk jih straši; tako golobje koprne, kadar jih jastreb plaši. |
"V oltarju, mati, tu stojiš
v naročju Jezusa držiš; o sliši nas uboge ter reši nas nadloge!" Čuj, bliže se drvi druhal, po krvi naši vriska; kdo nam bo zdaj pomoči dal? Na vrata že pritiska! Sekire s sabljami zvenče, že omagujejo možje, razbiti so zapahi, gorje zdaj trumi plahi! Črez prag na konju prirohni, gorje, sam turški paša, krvavi v roki meč vihti, zdaj bije ura vaša. A — čudo čudovito glej! Konj ne premakne se naprej, ne gane ga ostroga, pribita mu je noga. |
Marija — kdo se stavi v bran! --
grozečo roko dviga; glej, iz oči — pogled strasan, ognjen plamen ji šviga. Plašan spusti se paša v beg, za njim neverniki vsi vprek. Oteti so kristjani -- Marija svoje brani. Še dandanašnji priča vam to zgodbo čudovito za pragom v kamen konjsko tam vpodobljeno kopito. V oltarju mati tam stoji, v naročju Jezusa drži, češčena, ti Kraljica, kristjanom pomočnica! IZVOR Turki na Slevici. Anton Medved. Slovenske legende *Ovo djelo je u javnom vlasništvu jer su autorska prava istekla. |
PO KRIMSKO-MOKRIŠKOM HRIBOVJU
|
Ruta Velike Lašče - Sv. Primož - Kališče - Velike Lašče U Velikim Laščama krenuti cestom prema Ulaci do raskrižja Ulaka - Podsmreka - Velika Slevica. Nastavljamo ravno kroz Podsmreku, rodnu kuću Josipa Stritara (1836.-1923.) do sela Kaplanovo, gdje na raskrižju skrećemo desno i nastavljamo do sela Logarji. Skrećemo lijevo u selo i nastavljamo cestom koja vodi prema selima Zgonče i Sv. Primož. Nedugo nakon zadnjih kuća markacija nas usmjerava desno na šumsku stazu koja se počinje uspinjati prema Sv. Primožu. Iz šume dolazimo do sela Zgonče, otkuda do crkvice na 817 m visok Sv. Primožu ima manje od 10 minuta hoda. Odavde se pruža prekrasan pogled na širu okolicu Velikog Lašča. Vraćamo se u Zgonče i krećemo dijelom makadamskom cestom, dijelom šumskom stazom do sela Gornje Kališče, a odavde većinom kroz šumu do sela Spodnje Kališče. Ubrzo nakon sela napuštamo stazu koja vodi do Krkove i desno od nje spuštamo se strmom šumskom stazom do Plešja, a odavde rubom pašnjaka do Karlovice. Slijedite dolinu do Kovpe, gdje napuštate cestu i nastavljate preko livade do ruba šume. Ovdje staza skreće desno u šumu i počinje se uspinjati prema Velikoj Slevici. Od crkve na Velikoj Slevici vodi nas makadamski put do kapelice. Ovdje na usamljenom raskrižju skrećemo desno u šumu i počinjemo se spuštati prema Velikim Laščama, gdje nakon oko pet sati umjerenog hoda završavamo naše putovanje. IZVOR PD Velike Lašče |
Praktično
IZVORI I LITERATURA
TURŠIĆ, Mateja: Demografsko ogrožena območja v Velikolaščanski pokrajini. Diplomski rad. Univerza v Ljubljani, Filozofska fakulteta, Oddelek za geografijo. Ljubljana, 2007. (PDF)
- Opis. U disertaciji su obrađena područja na u Velikolaščanskoj pokrajini koja su demografski ugrožena. Prikazani su opći uzroci nastanka demografski ugroženih područja i posljedice loše demografske strukture na to područje, te mogućnosti budućeg razvoja demografski ugroženih područja. Detaljnije je prikazano Velikolaščansko područje, a posebno se uz pomoć statističke analize podataka proučavaju karakteristike demografski ugroženih područja koja se u njoj nalaze. Prikazane su inozemne mjere koje su se provodile u posljednjem desetljeću za razvoj kraja i neke mogućnosti za budući razvoj demografski ugroženih naselja u njemu.
