BIHOR
Područje Bihora, kraj u Gornjem Polimlju, dijelimo na Gornji Bihor, koji obuhvaća porječje rijeke Lješnice, i Donji Bihor, koji pripada općini Bijelo Polje.
|
Bihor je zemljopisna regija u jugoistočnom dijelu Sandžaka (Stara Raška), na sjeveroistoku Crne Gore. Kraj čine tri crnogorske općine: Berane, Bijelo Polje i Petnjica. Reljefno, regija je smještena izmedu Pešterske visoravni na sjeveru, Vlahova na istoku, Poličke visoravni na jugu i rijeke Lim na jugozapadu. Klima Bihora je umjereno kontinentalna,kontinentalna i planinska. Ime je dobila po Bihoru, bivšem srednjovjekovnom gradu čiji se ostaci nalaze na teritoriju Bijelog Polja. Regija je uglavnom naseljena Bošnjacima.
Planinski vijenac Glinica - Miraj Brdo - Ciglen - Lađevac dijeli Bihor na dva približno jednaka dijela: Donji Bihor koji teritorijalno pripada općini Bijelo Polje i Gornji Bihor koji pripada općinama Petnjica i Berane. Mjesni centri Donjeg Bihora su: Lozna, Sipanje i Bistrica, a Gornjeg Bihora Petnjica. |
Petnjica u Gornjem Bihoru
Autor: Montenegro Bihor, na Panoramio.com |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Stanovništvo
Prostor Bihora obuhvaća površinu od 173 kilometra kvadratna sa 28 naselja (prema popisu 2023. godine, petnjička općina broji nešto više od 6.000 stanovnika).
Narodna baština
Materijalna baština
Tradicionalne nošnje, kostimi i tekstilna radinost
|
Bihorski ćilim
Bihorski ćilimi su kulturno blago Crne Gore, a prema mišljenju etnografa i etnologa, ćilim je u ove krajeve došao s turskim osvajanjem. Tehnika izrade ćilima ostala je gotovo ista od njenog nastanka, a na prostoru Bihora vremenom je postala tradicija. Izrada bihorskih ćilima je zanat koji lokalno stanovništvo izrađuje vijekovima i predstavlja simbol Bihora. Ćilimi su predstavljali izvor zarade za domaćinstva koja su živjela na sjeveru Crne Gore. Uglavnom je to bio ženski zanat. Oni su činili ukras u svakoj kući i predstavljali su statusni simbol te kuće. Ti ćilimi su se davali djevojkama u miraz, a djevojke koje su znale izrađivati ćilime, bile su poželjne za udaju. Ćilimi su takođe bili i vrlo korisni jer ispod njih nema prašine, a i teško propuštaju tekućinu. Ćilime su tkale darovite žene i predstavljali su odraz kulturne baštine pa je, najčešće, od jednostavnog tkanog proizvoda postajao umjetničko djelo. Vještina izrade bihorskog ćilima je 2016. godine zaštićena kao nematerijalno kulturno dobro Crne Gore. Izrada bihorskog ćilima. Izrada ćilima u Bihoru predstavlja oblik nematerijalne kulture u kojem je sadržano znanje, narodna kultura, umjetnost, zanatstvo, esetika, praksa i tradicionalno stvaralaštvo. Ćilimi se razlikuju po izboru boja, muštri (šara) i tkanju. Izrada ćilima je mukotrpan rad. Da bi izatkale jedan ćilim od šest kvadrata, tri-četire žene, uz uvježbanu rutinu i veliko umijeće, potroše i više od mjesec dana. Sadašnje stanje. Najveća kolekcija bihorskih ćilima nalazi se u džamiji u Petnjici. Članice lokalnog udruženja "Vrijedne ruke" desetljećima se, zajedno s još desetak vrijednih žena s područja Bihora, bave se izradom predmeta domaće radinosti. U malom pogonu, na lokalitetu Kutnje brdo, na granici sela Lagatori i Trpezi, tkaju se ćilimi, koji se kao posebna umjetnina izrađuju na tradicionalan način. U pogonu na Kutnjem brdu nalazi se razboj star 100 godina i još uvijek je u funkciji. Radi se o ručnom razboju za ćilime, serdžade, dekice u pole, krpare i za izradu raznih materijala od vune. Bihorski ćilimi su traženi u Crnoj Gori, izuzetno često iseljenici iz ovih krajeva vole imati u svojim domovima nešto što bi ih podsjećalo na rodni kraj. IZVOR/PROČITAJ VIŠE Darko Jovović: Bihorski ćilimi osvajaju evropsko tržište. DAN, 19.5.2023. |
RTV Cetinje - Izložba "Izrada Bihorskog ćilima"
Autor: RTV Cetinje Datum objave: 14.5.2018. Opis. Izložba “Izrada Bihorskog ćilima”, koja se realizuje u okviru programa Evropske godine kulturne baštine, otvorena je večeras u Ministarstvu kulture. Izrada Bihorskog ćilima je nematerijalno kulturno dobro Crne Gore i predstavlja proces izrade – tkanja ćilima od vunene niti, pripremljene na tradicionalan način predenjem i bojenjem. |
Priče iz kraja
|
BINJADŽIJA SA BIHORA
Postavio: Miso Draskovic Datum objave: 26.1.2023. Opis. autor Mišo Drašković TVCG |
GORNJI BIHOR
Gornji Bihor je smješten na sjeveroistoku Crne Gore, između četiri općine: Berana, Bijelog Polja, Rožaja i Tutina. Gornji Bihor je ograničen Pešterskom visoravni na sjeveru, na istoku Vlahovom, Turjakom na jugoistoku, Poličkom visoravni na jugu, Limom i Loznom na jugozapadu i Koritima na sjeveroistoku (v. Lutovac 1967: 3–4).
Gornjem Bihoru, općini Petnjica, pripadaju sljedeća sela: Bor, Savin Bor, Javorovo, Murovac, Dašča Rijeka, Poroče, Dobrodole, Ponor, Radmance, Petnjica, Lagatori, Kalica, Trpezi, Gornja Vrbica, Donja Vrbica, Lješnica, Tucanje, Vrševo, Azane, Godočelje i Orahovo.
Gornjem Bihoru, općini Petnjica, pripadaju sljedeća sela: Bor, Savin Bor, Javorovo, Murovac, Dašča Rijeka, Poroče, Dobrodole, Ponor, Radmance, Petnjica, Lagatori, Kalica, Trpezi, Gornja Vrbica, Donja Vrbica, Lješnica, Tucanje, Vrševo, Azane, Godočelje i Orahovo.
|
Položaj
Gornji Bihor se nalazi između općina Bijelo Polje, Rožaje i Tutin, u porječju rijeke Popče i njegove granice prema susjednim krajevima su vrlo jasno izražene. Ovaj kraj je smješten između Pešterske visoravni na sjeveru, Vlahova na istoku, Turjaka na jugozapadu, poličke visoravni na jugu, Lima i Lozne na jugozapadu, Goduše na zapadu i Korita na sjeverozapadu. Gornji Bihor obuhvaća površinu od 173 km kvadratna. Čitav ovaj kraj nalazi se ispod 600 m nadmorske visine. Njegov teritorij je ispresjecan brojnim rijekama i potocima, među kojima su: Popča, Radmančica, Dobrodolska rijeka, Tucanjska rijeka, Trpeška rijeka i Vrbička rijeka. Sve se one preko Popče ulijevaju u Lim. U dolinama ovih rijeka razvijala su se naselja s poljoprivredom, a one su omogućavale i izgradnju rometnica. Oisno o povijesnim razdobljima mijenjao se i značaj geografskog položaja ovog sandžačkog kraja. Još u Rimsko doba preko njega su vodile prometnice koje su povezivale područja današnjeg Skadra s Novim Pazarom. U srednjem vijeku preko ovog prostora su prolazili karavanski putevi koji su povezivali Dubrovnik s gradovima u Srbiie. Na raskrižjima tih puteva razvijala se važna karavanska stanica i trgovačka kolonija koja se razvila u naselje Bihor koje se nalazilo u dolini rijeke Popče. Padom pod tursku vlast 1455 godine, naselje Bihor se razvija u značajnu vojnu utvrdu. Uvjeti za izgradnju prometnica su u ovom kraju uvijek bili teški, kako zbog reljefa i udaljenosti od privredno razvijenih centara, tako i zbog zaobilaženja ovog kraja od privrednih ulaganja i razvoja. Dolina rijeke Popče je pogodna za povezivanje ovog kraja s dolinom Lima, a dolina Kruščice je pogodna na sjeveru za povezivanje s Pešterskom visoravni i preko nje s gradovima Novopazarskog Sandžaka i šire, Srbije. Bez obzira na tranzitnu ulogu, ovaj kraj je bio u prometnom pogledu izoliran sve do 20 stoljeća. Ideja o izgradnji prometnice niz Lješnicu, kojom bi se ovaj kraj povezao s Beranama i Bijelim Poljem, javila se još 1912. godine kada je građena prometnica Bijelo Polje-Berane, ali do realizacije te ideje nije došlo sve do unazad par godina kada je napokon samodoprinosom i materijalnim davanjima stanovništva porijeklom toga kraja koje je živjelo u inozemstvu, probijen taj put i tako se ostvarila veza s Beranama i Bijelim Poljem. Iako nekvalitetan, ipak je to bio prohodan makadamski put. Izgradnjom ceste Berane-Rožaje 1948. godine ovaj kraj je povezan s Rožajama preko Turijaka i s Beranama preko Police. Izgradnjom Jadranske magistrale 1971. godine ovaj kraj je zaobiđen. U daljnoj budućnosti ovog kraja potrebe su za izgradnjom prometnica: Petnica-Tucanje-Hazane-Lozna, Savin Bor-Đerekare-Sjenica, Bor-Dobrodole-Goduša, Savin Bor-Vlahovi-Rožaje, Bor-Lađevac-Korita. Fizičko-geografske karakteristike
Gornji Bihor ima raznovrsnu geološku strukturu terena. U njemu se nalaze visoke planine, rasjedne linije, riječne doline, ledenjački i krški reljef, kao i vulkanske stijene. Ovaj prostor je nastao u eocenu i oligocenu, u vrijeme nastanka Dinarida. Ovaj kraj je uglavnom sastavljen od paleozojskih škriljavaca, trijanskih vapnenaca i dolomita. Rasjedna linija Gornjeg Bihora se pruža smjerom sjever-jug, pa su i rijeke toga smjera. Najduža rijeka prolazi kroz apnenačke predjele i u nju se ulijevaju ostale rijeke Gornjeg Bihora. Popča se kod Bioče ulijeva u Lim, prolazeći kroz klisuru Kaludar. Veliki dio ovog područja zauzimaju planine: Turijak (1409), Vlahovi (1599), Ciglen (1345), Lađevac (1545). Preko planine Lađevac ovo područje terasasto prelazi u Peštersku visoravan. Najviši vrh u ovom kraju su Musina jama (1758), Međusten (1660), Crno vrelo (1628) i Borovo brdo (1505). Ovi planinski tereni pokriveni su bogatim i prostranim pašnjacima, te je stočarstvo u prošlosti bilo jako razvijeno. I pored velike nadmorske visine ovi su tereni prohodni zahvaljujući tokovima potoka i rijeka i šumskom pokrivaču. Petnička kotlina se nalazi u donjem toku rijeke Popče. S jugoistoka je ograničena Trpeškim i Lazanskim brdom a sa sjeverozapada Koraćkim brdom. Prema sjeveroistoku je otvorena rijekom Popčom ka Polimlju. Kotlina se pruža od sjeveroistoka ka jugozapadu u dužini od 7 km, a najveća širina u slivu Radmančica iznosi 3 km. Najniži dio kotline je na 708 m nadmorske visine. S desne strane Popča prima Radmančicu, koja u gornjem toku probija Radmansku klisuru, vrllo atraktivnu. Pored ove rijeke razvijeno je naselje Radmance koje je bogato voćem i ratarskim kulturama. S lijeve strane u Gusarama, u Popču se ulijeva Vrbička rijeka, koja nastaje spajanjem Trpeške i Vrbičke koja su župna i poznata po gajenju voća i ratarskih kultura. Od mjesta spajanja Popče i Vrbičke rijeke, Popča mijenja pravac i teče prema zapadu. Ona gradi kotlinu u kojoj su razvijena naselja Paljuh i Lješnica. S desne strane, u naselju Lješnica u Popču se ulijeva Tucanjska rijeka koja polazi od Vrševa i u donjem toku tvori kotlinu u kojoj je naselje Tucanje koje je bogato voćkama i ratarskim kulturama. IZVOR Salija Adrović: Gornji Bihor: monografija. Savremena sandžačka proza. Biblioteka "Ilum", kniga 2. Udruženje pisaca Sandžaka, 1995. |
19.4.2010 u Petnjici u Beranama, u 121. godini, umrla je Džemilja Kožar, najstarija državljanka Crne Gore.
ZVORI I LITERATURA
Salija Adrović: Gornji Bihor: monografija. Savremena sandžačka proza. Biblioteka "Ilum", kniga 2. Udruženje pisaca Sandžaka, 1995. Latif Adrović: Gornji Bihor (224 strane; dimenzije 29 x 24 cm, tvrdi uvez; sadrži 350 fotografija iz svih sela i zaselaka na petnjičkom području) Isat Skenderović: Vakifi i džamije Gornjeg Bihora. 2017. Radmanska klisura i njene čari
Autor: BIHOR1000 Opis videa: Opština Petnjica Bihor - Radmanska klisura krije mnoge tajne i mnoge pećine, koje obiluje brojnim i raznovrsnim dvoranama, kanalima, galerijama, stubovima, stalaktitima, stalagmitima, draperijama i okamenjenim vodopadima. Radmanska klisura ima i čari koje je hiljadama godina skriva duboko u svom podzemlju. Bihor gornja Vrbica
Datum objave: 7.8.2021. Autor: Bihor Petnjica Opis. Bihor Gornja vrbica Petnjica Trpezi Vrbica |
Trpezi
|
|
Lađevac
Sabor na Lađevcu - festival tradicije, kulture i foklora
Sredinom ljeta (početak 8. mjeseca) se na planini Lađevac, koja se prostire na tromeđi općina Petnjica, Rožaje i Bijelo Polje, održava tradicionalni vašar, na kojemu se okupljaju posjetitelji s područja Crne Gore i Srbije, kao i mnogo onih koji dolaze iz inozemstva kako bi proveli odmor u svom zavičaju. Narodna okupljanja baština su ovih krajeva i na njima su se ljudi družili, zbližavali i upoznavali. Tom prilikom održavaju se viteške igre i razna natjecanja: utrka konja, bacanje kamena s ramena, vuča konopca (potezanje konopa), a na vašaru se bira i "Ljepotica Lađevca".
Sredinom ljeta (početak 8. mjeseca) se na planini Lađevac, koja se prostire na tromeđi općina Petnjica, Rožaje i Bijelo Polje, održava tradicionalni vašar, na kojemu se okupljaju posjetitelji s područja Crne Gore i Srbije, kao i mnogo onih koji dolaze iz inozemstva kako bi proveli odmor u svom zavičaju. Narodna okupljanja baština su ovih krajeva i na njima su se ljudi družili, zbližavali i upoznavali. Tom prilikom održavaju se viteške igre i razna natjecanja: utrka konja, bacanje kamena s ramena, vuča konopca (potezanje konopa), a na vašaru se bira i "Ljepotica Lađevca".
Azane
|
Azane su selo naseljeno pravoslavnim stanovništvom, i koje je okruženo susjednim muslimanskim selima. U Azanama žive bratstva Popovići, Petrovići, Ivezići, Lukovići, Stanišići i Vukajlovići.
Na seoskom groblju, u bilizini crkve Svete Trojice, nalazi se veliki bor visine oko 40 metara, čiji obujam debla u prizemnom dijelu iznosi punih šest metara. Osim same crkve, i taj je bor za mještane vjekovna svetinja, oko kojih se narod često okupljao, i zato oni (stanje 2023. godine) od nadležnih institucija traže donošenje uredbe na temelju koje bi golemi bor dobio posebnu zaštitu. Usmenim predajama prenosila se priča o boru i crkvi u Azanima. Prema toj predaji preci današnjih stanovnika Azana su pored crkve Svete Trojice u 15. stoljeću posadili bor, kako bi on bi zamijenio porušenu svetinju. Bor je proteklih stoljeća odolijevao brojnim udarima. Azanci su ga fizički branili svojim tijelima, ginuli pored njega, braneći da ga osvajači ne posijeku i unište. Okivali su njegovo stablo u visini od tri metra čavlima i metalnim pločama kako ga netko ne bi posjekao. Bor su poštovali i muslimani iz susjednih sela. Mještani su početkom 1990-ih godina pokrenuli inicijativu za obnovu crkve u Azanama. Ideju je podržala i Mitropolija crnogorsko-primorska, a u pomoć su pritekli i brojni donatori, kao i prijatelji muslimani. Tako je 2000. godine sagrađen objekt kojeg je posvetio (osvještao) episkop budimljansko-nikšićki Joanikije. IZVOR
Darko Jovović: Mještani traže da se bor stavi pod posebnu zaštitu: Država da sačuva viševjekovnu svetinju u selu Azane. DAN, 28.8.2023.
|
Petar Petrović Azanac
Početkom 21. stoljeća u Azanama je, nedaleko od crkve, otkriveno spomen obilježje komitskom vojvodi Petru Petroviću Azancu, koji je poginuo 1917. godine, štiteći pravoslavno stanoništvo od austrougarskih okupatora. Spomen obilježje je podignuto na inicijativu mještana i Udruženja ratnih dobrovoljaca 1912–1918. i njihovih potomaka i štovatelja. |
Tucanje
|
Kula Veljića. Nalazi se na lokalitetu Mahala u selu Tucanje, na lijepoj zaravni, pored rijeke Tucanjčice, kuda su prolazili tadašnji glavni karavanski putevi koji su povezivali Crnu Goru i Srbiju. Kamen temeljac ove građevine postavljen je 1928. godine. Gradnju je započeo ugledni domaćin Milisav Veljić, koji se u ovaj kraj doselio iz sela Babino (Polica). Kuća je naposlijetku sagrađena 1934. godine. Kuća je zbog stila gradnje, specifičnosti i vrijednosti u Zavodu za zaštitu spomenika i kulture Crne Gore uvrštena kao kulturno dobro. Izgradnja ovako drugačije i velike kuće na ovome području tada je bila vrlo zahtjevan poduhvat. Zapisi i svjedočenja mještana govore da se prilikom kopanja temelja pojavila velika količina vode, koja je kanalizirana postavljanjem bukovih šipova koji s vremenom pougljenjuju i prelaze u čvrsto stanje. Kao posebna zanimljivost, zapisano je i da su pojedini materijali za gradnju kuće nabavljani u Italiji, kako bi se što više učvrstio objekat. Kula je vremenom postala dio života svakog stanovnika Mahale i bila orijentir i mjesto sastanka za putnike. Trgovci su u nju svraćali i ovdje konačili. U njoj se svojevremeno održavala i nastava, tu je bila i prodavaonica dr.
IZVOR DAN, 2024. |
Godočelje
|
Kuća meda. Kako je u općini Petnjica poljoprivreda grana kojom se bavi veći dio stanovnika, a među njima je i znatan broj pčelara, planira se da se početkom 2024. počinje graditi budući pčelarski dom, takozvana Kuća meda, u naselju Godočelje, na lokaciji Rosulje.
Objekt će imati sadržaje koji se odnose na proizvodnju, skladištenje pčelinjih proizvoda, kao i repromaterijala potrebnog za odvijanje ove djelatnosti, ali i prostorije članova. Planira se da on može primiti i posjetitelje koji bi u Kući meda mogli vidjeti kako teče proces formiranja meda i zašto su pčele toliko važne za cijeli živi svijet planeta. |
Radmanci (Radmance)
Murovsko vrelo kod Gornjeg Jasikovca koristi se za napajanje vodovodne mreže u ovome kraju. KOORDINATE 42.93176,20.02260
DONJI BIHOR
Bistrica
|
Tradicija paljenja Petrovdanskih lila
Dok u nekim krajevima tradicija iščezava, u Bistrici kod Bijelog Polja i danas se njeguju drevni običaji kao sto je paljenje Petrovdanskih lila. Bistričani se okupljaju da uz muziku i lile požele dobru žetvu i ljetinu, da bi godina bila rodna i usjevi dobri. Od najmlađih do najstarijih mještana se sa posebnom radošću pripremaju lile, a taj stari kult zajedno njeguju i pravoslavci i muslimani. IZVOR RTCG |
31.1.1957 Osnovan je u Bijelom Polju Zavičajni muzej koji je kao samostalna ustanova radio do 1965.
|
Duž rijeke Bistrice
|
Dvadesetak kilometara udaljen od Bijelog Polja nalazi se stari kameni most na Bistrici, građen krajem 17. stoljeća u obliku polumjeseca. Ispod njega protiče rijeka Bistrica, koja izvire u Đalovića klisuri, gdje se nalazi i Đalovića pećina, ili kako je još zovu Pećina nad Vražjim firovima. Uzvodno Bistricom, kroz Đalovića klisuru, na lijevoj strani, na mjestu gdje se dolina spaja s klancem, nalazi se najniže od četiri jezera - Vražji firovi. Do sada je otkriveno oko dvadesetak kilometara pećine. Ispitani dio nad Vražjim firovima sastoji se od većeg broja kanala, hodnika i dvorana.
Đalovića klisura, smještena je u gornjem toku rijeke Bistrice. Klisura, sa svojim krajolicima, bogatim biodiverzitetom i netaknutom prirodom, predstavlja ekološko, kulturno i povijesno blago Crne Gore.
Zaštita. Na inicijativu nevladinih organizacija Eko-tim i The Nature Conservancy, te uz podršku crnogorskog Ministarstva turizma, ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, Općina Bijelo Polje pokrenula je 2022. godine postupak revizije deklarativno zaštićenog područja Đalovića klisure odlukom iz 1968. godine. Cilj ovog procesa je unaprjeđenje upravljanja zaštićenim područjem, što bi doprinijelo očuvanju njegovih izuzetnih prirodnih vrijednosti. Procesom revizije, Đalovića klisura se ne samo štiti, već se i stavlja u fokus kao ključna destinacija za ekoturizam. žPočetkom 2024. godine Skupština općine Bijelo Polje glasala je za jačanje zaštite Đalovića klisure kao spomenika prirode, pokrenuvši postupak revizije ovog područja na inicijativu nevladinih organizacija Eko-tim, WWF Adria i The Nature Conservancy (TNC), nakon čega je Agencija za zaštitu životne sredine Crne Gore provela postupak revizije za ovo zaštićeno područje. Postupkom revizije utvrđeno je da Đalovića klisura zajedno sa rijekom Bistricom ima obilježja zbog kojih se treba ponovo proglasiti zaštićenim područjem. Iako je područje prvi put prepoznato za zaštitu 1968. godine zbog svojih geoloških i prirodnih vrijednosti, njime se nije upravljalo na adekvatan način. No, potvrdom statusa Đalovića klisure i rijeke Bistrice kao zaštićenog područja, Opština je obavezna uspostaviti Agenciju za upravljanje zaštićenim područjima Bijelog Polja kako bi se osiguralo učinkovito upravljanje spomenikom prirode. "Revizija o kojoj je odlučivala Skupština opštine Bijelo Polje obuhvaća područje od 344 hektara i uključuje klisuru i dio toka rijeke Bistrice. Zaštićeno područje dom je mnogim vrstama riba poput potočne pastrmke ili lipljena. Đalovića klisura i Bistrica su idealne za rekreativne aktivnosti poput mušičarenja ili kanjoninga, zbog čega privlače domaće i strane goste". Ova odluka značajan je rezultat za regionalnu inicijativu Zajedno za rijeke koja je pokrenuta 2023. godine i aktivno radi na zaštiti 400 kilometara rijeka u pet zemalja Jugoistočne Europe. Osim rijeke Bistrice, inicijativa u Crnoj Gori uključena je u procese zaštite gornjeg toka rijeke Ćehotine, kao i zaštitu Mrtvice i Morače. |
32 PP DJALOVICA KLISURA
Reportaža "Putujuće priče" Radio Televizije Kragujevac, snimana 2010 godine. Prikazana je Đalovica klisura i pećina "Nad vražjim firovima" i selo Kostenica gdje je boravila televizijska ekipa. PRIRODNI FENOMENI CRNE GORE - Pećina nad Vražijim virovima
Autor: RTCG - Zvanični kanal Datum objave: 20.2.2023. Opis. Dokumentarno-avanturistički serijal Prirodni fenomeni Crne Gore. Šest epizoda o specifičnostima iz oblasti ornitologije, botanike, speleologije, klimatologije i hidrologije. U trećoj epizodi saznajte šta se krije u pećini nad Vražjim virovima. Duboko ispod Pešterske visoravni tim speleologa i tv ekipa osvijetlili su ukrase skrivene od ljudskog pogleda. Ovaj YouTube kanal, kao i svi video i audio zapisi, vlasništvo su Javnog servisa. Bez pismene dozvole, zabranjeno je kopiranje video i/ili audio snimaka i postavljanje na druge kanale. Informacije: [email protected] +382 20 224 784 |
Goduša
|
Selo Goduša je oko 32 kilometra udaljeno od Bijelog Polja. Naselju se prilazi od putnog pravca Srđevac–Sušica, jer se s tog puta na Crhaljskom brdu skreće prema Goduši. Goduša se smjestila na 1050 do 1100 m n.v. Mjesna zajednica Goduša je po prostranstvu jedna od najvećih na području opštine Bijelo Polje.
Stanovništvo. Selo se razvilo na uzbrdici, pa se ovdašnji ljudi nisu mogli baviti zemljoradnjom. Dio domaćina se bavi stočarstvom (krave). Goduša je prostor odakle se ljudi iseljavaju. Nekada je u njoj bilo 150 domaćinstava. Škola je nekada dosezala i brojku od preko 400 đaka, a 2023. ju je pohađalo samo njih 73. Škola. Početkom 1950-ih godina sagrađena je školska zgrada. Bila je to četverorazredna osnovna škola, koja se službeno zvala Samostalna narodna osnovna škola, a koju su mještani izgradili svojim radom, od tada jedino dostupnih materijala, kamena i drveta. Škola je pod tim nazivom radila do 1961. godine, kada je reorganizacijom školstva u bjelopoljskom srezu ona postala područno odjeljenje Sabirne škole na Sipanju, i tako je funkcionirala sve do 1971. godine, kada je u Goduši sagrađena nova i savremena škola, koja je odlukom nadležnih postala osmorazredna osnovna škola "21. maj". Objekt stare škole dočekao je 21. stoljeće zapušten i oronuo. IZVOR I PROČITAJ VIŠE Milovan Novović: Selo Goduša brojalo 150 domaćinstava, a danas svaka treća kuća zatvorena. DAN, 23.1.2024. |
|
Godusa
Autor: Leco Datum objave: 15.8.2021. Opis. Goduša je naselje u opštini Bijelo Polje u Crnoj Gori. Prema popisu iz 2003. bilo je 481 st anovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 625 stanovnika). Demografija U naselju Goduša živi 358 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 34,7 godina (33,6 kod muškaraca i 35,9 kod žena). U naselju ima 98 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 4,91. Ovo naselje je uglavnom naseljeno Muslimanima (prema popisu iz 2003. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika. |
|
Godijevo
|
Godijevo
Autor: Leco Datum objave: 25.8.2021. Opis. Postoji više legendi o nastanku naziva ovog sela. Jedna od njih je da je to nešto lijepo, zdravo, rodno. Druga, vjerodostojnija legenda, koja govori o nastanku naziva ovog sela je da potiče od riječi GOD – što znači prijatno/godi. Demografija Prema popisu stanovništva domaćinstava i stanova u Crnoj Gori od strane Zavoda za statistiku Crne Gore iz 2011.god. u Godijevu ima 482 stanovnika i 141 domaćinstvo. U potrazi za egzistencijom i boljim uslovima za život, primijećeno je opadanje broja stanovnika u ovom selu. Na primjer, prema popisu iz 1991.god. u selu je bilo 745 stanovnika, a 2003.god. 636 stanovnika. Stanovništvo je uglavnom odselilo u Podgoricu i zemlje zapadne Evrope. Etnički sastav stanovništva Ovo selo uglavnom je naseljeno Bošnjacima, a prisutno je i nekoliko porodica srpske i crnogorske nacionalnosti koji od vajkada žive u savršenom skladu sa bošnjačkim stanovništvom. Obrazovanje stanovništva Za vrijeme Turske dominacije nije bilo škole u ovom selu. Obrazovanje se odvijalo u mektebu. Prvo opismenjavanje je bilo na arapskom jeziku. Nastavu su izvodile imami. Prva škola se osnovala 1923.god. i radila je u prostorijama nekadašnjeg mekteba. Prvi učitelj je bio Milisav Došljak iz okoline Berana. Nakon godinu dana od strane Ministarstva prosvjete imenovan je učitelj Vučeta Piper i on je radio do 1941.god. Za vrijeme rata škola nije radila. Nakon završetka rata, u februaru / martu 1945.god. otvorena je prva poslijeratna škola u Ćućićima u kući Azema Kijameta. Prvi poslijeratni učitelji bili su Zika Čoković i Džemo Kajević. Nakon dvije godine, škola je premještena u zaseok Ćućići u kući Šabana Kijameta. U selu Sipanje postojao je Mjesni narodni odbor koji se premjestio u grad. Prostorije nekadašnjeg Mjesnog odbora opremljene su 1952. god. i u njemu su postojale tri osmogodišnje škole sa šest Područnih odjeljenja i to: Đalovići, Negobratina, Crhalj, Goduša, Godijevo i Ličine). Infrastruktura sela Godijevo je udaljeno 30 km od grada. Ovo selo krase zaseoci, koji imaju karakterističnu priču ponaosob. Na ovom području među prvima je došao Hajdar-paša Selim 1689.god. imao je svoje sluge. Jednom je dao Preselice, drugom je dao Cekule i trećem Mahalu. U Mahali se nalaze porodice Muradbašića, dobili su naziv po Murat paši. Takođe, je imala porodica Živkovića koja je odselila. U Cekulama se nalaze porodice Hodžića, dobili su naziv po jednome hodži. U Preselicama žive porodice Sijarića. Imali su svoje čivčije i sijare (janjičarski odred) i po tome je ovo pleme dobilo naziv. Pored navedenih postoje i sledeći zaseoci u ovom selu – Bošnjane u kojem žive porodice Kijameta. Kijameti su starosjedioci i primili su Islam. U ovom zaseoku se nalazi čuvena voda, poznata pod nazivom ,,Siga“. Ova voda snabdijeva mnoga domaćinstva. Dukovići u kojem žive porodice Pepeljaka. Prvi stari Pepeljak bio je iz Kradenika. On je u nekoj svađi bacio pepeo u oči protivniku i pobijedio ga je. Po tome je ovo pleme dobilo naziv. U ovom zaseoku imala je i porodica Drobnjaka koja je odselila. Rudnice u kojem žive porodice Musića. Musići vode porijeklo od Musića iz Plava. Oni su doseljenici. Hrvatke u kojem žive porodice Taruha i Zvrka. Oni predstavljaju staro bratstvo koje je u selu od davnina. Ćućići u kojem žive porodice Kijameta – živjela je i porodica Protić koja je odselila. Ladniće u kojem žive porodice Hodžića, Ćeranića i Softića. Kozjača, Grka i Košare su tri velika brda između kojih leži ovo selo. Iz ovog sela potiču mnoge poznate ličnosti: Rizo Sijarić je bio doktror bioloških nauka i poginuo za vrijeme rata u Sarajevu, Redžep Kijametović bio je prosvjetni inspektor, Rešad Sijarić poslanik u Skupštini Crne Gore pisci – Sadrija Sijarić, Safet Sijarić, Ragip Sijarić, Ćamil Sijarić i Kemal Musić. U selu postoje dvije kafane, tri prodavnice, ambulanta, džamija i gasalhana u izgradnji. Ranije stanovništvo se bavilo poljoprivredom i stočarstvom. Mali broj ljudi je radio u fabrikama u Bijelom Polju i raznim preduzećima širom Crne Gore. Takođe, ranije u ovom selu su bile višebrojne porodice u odnosu na danas. Žene su rađale djecu kod kuće . U selu nije postojala žena koja se time bavila, tj. babica. Starija žena u selu bi dolazila porodiljama da pomogne i djetetu da odsječe pupak. Ono što je vrlo interesantno za žene sa ovog područja jeste, da su do završetka rata 1945.god. nosile šamije i crne čaršafe pod pečom. Poslije rata, zavladalo je doba komunizma i samim tim ovaj način odijevanja žena počeo je da se zanemaruje. PS. Za pripremu i realizaciju ove panorame umnogome su doprinijele informacije od gospodina Redžepa Kijametović, kojem se ovom prilikom zahvaljujem. Podaci sa: Sajta Radio Petnjica |
IZVORI I LITERATURA
ADROVIĆ, Salija: Gornji Bihor. Berane, 1995.
DOŠLJAK, Draško: Iz rječnika govora Gornjeg Bihora (A–Ć). MATICA, br. 78, ljeto 2019. (PDF)
JOVOVIĆ, Darko: Radom i zajedništvom zaustavljaju iseljavanje iz petnjičkog sela Savin Bor. DAN, 31.1.2022.
JOVOVIĆ, Darko: U petnjičkom selu Savin Bor domaćinskim radom zaustavljaju iseljavanje. DAN, 2.12.2022.
JOVOVIĆ, Darko: Bihorski ćilimi osvajaju evropsko tržište. DAN, 19.5.2023.
LUTOVAC, Milisav V.: Bihor i Korita – antropogeografska ispitivanja. Srpska akademija nauka i umjetnosti, Beograd, 1967.
SOFTIĆ, Tufik: Ništa još nije preduzeto povodom štete na Đalovića pećini. RTCG, 19.12.2022.
DOŠLJAK, Draško: Iz rječnika govora Gornjeg Bihora (A–Ć). MATICA, br. 78, ljeto 2019. (PDF)
JOVOVIĆ, Darko: Radom i zajedništvom zaustavljaju iseljavanje iz petnjičkog sela Savin Bor. DAN, 31.1.2022.
JOVOVIĆ, Darko: U petnjičkom selu Savin Bor domaćinskim radom zaustavljaju iseljavanje. DAN, 2.12.2022.
JOVOVIĆ, Darko: Bihorski ćilimi osvajaju evropsko tržište. DAN, 19.5.2023.
- Opis. Da bi izatkale jedan ćilim od šest kvadrata tri, četire žene, uz uvježbanu rutinu i veliko umijeće, treba da potroše više od mjesec dana. To samo po sebi govori kakav je to mukotrpni rad, kaže Sabaheta Novalić
LUTOVAC, Milisav V.: Bihor i Korita – antropogeografska ispitivanja. Srpska akademija nauka i umjetnosti, Beograd, 1967.
SOFTIĆ, Tufik: Ništa još nije preduzeto povodom štete na Đalovića pećini. RTCG, 19.12.2022.
