BIHOR
Područje Bihora, kraj u Gornjem Polimlju, dijelimo na Gornji Bihor, koji obuhvaća porječje rijeke Lješnice, i Donji Bihor, koji pripada općini Bijelo Polje.
|
Bihor je zemljopisna regija u jugoistočnom dijelu Sandžaka (Stara Raška), na sjeveroistoku Crne Gore. Kraj čine tri crnogorske općine: Berane, Bijelo Polje i Petnjica. Reljefno, regija je smještena izmedu Pešterske visoravni na sjeveru, Vlahova na istoku, Poličke visoravni na jugu i rijeke Lim na jugozapadu. Klima Bihora je umjereno kontinentalna,kontinentalna i planinska. Ime je dobila po Bihoru, bivšem srednjovjekovnom gradu čiji se ostaci nalaze na teritoriju Bijelog Polja. Regija je uglavnom naseljena Bošnjacima.
Planinski vijenac Glinica - Miraj Brdo - Ciglen - Lađevac dijeli Bihor na dva približno jednaka dijela: Donji Bihor koji teritorijalno pripada općini Bijelo Polje i Gornji Bihor koji pripada općinama Petnjica i Berane. Mjesni centri Donjeg Bihora su: Lozna, Sipanje i Bistrica, a Gornjeg Bihora Petnjica. |
Petnjica u Gornjem Bihoru
Autor: Montenegro Bihor, na Panoramio.com |
Gornji Bihor
Gornji Bihor je smješten na sjeveroistoku Crne Gore, između četiri općine: Berana, Bijelog Polja, Rožaja i Tutina. Gornji Bihor je ograničen Pešterskom visoravni na sjeveru, na istoku Vlahovom, Turjakom na jugoistoku, Poličkom visoravni na jugu, Limom i Loznom na jugozapadu i Koritima na sjeveroistoku (v. Lutovac 1967: 3–4).
Gornjem Bihoru, općini Petnjica, pripadaju sljedeća sela: Bor, Savin Bor, Javorovo, Murovac, Dašča Rijeka, Poroče, Dobrodole, Ponor, Radmance, Petnjica, Lagatori, Kalica, Trpezi, Gornja Vrbica, Donja Vrbica, Lješnica, Tucanje, Vrševo, Azane, Godočelje i Orahovo.
Gornjem Bihoru, općini Petnjica, pripadaju sljedeća sela: Bor, Savin Bor, Javorovo, Murovac, Dašča Rijeka, Poroče, Dobrodole, Ponor, Radmance, Petnjica, Lagatori, Kalica, Trpezi, Gornja Vrbica, Donja Vrbica, Lješnica, Tucanje, Vrševo, Azane, Godočelje i Orahovo.
|
Položaj
Gornji Bihor se nalazi između općina Bijelo Polje, Rožaje i Tutin, u porječju rijeke Popče i njegove granice prema susjednim krajevima su vrlo jasno izražene. Ovaj kraj je smješten između Pešterske visoravni na sjeveru, Vlahova na istoku, Turjaka na jugozapadu, poličke visoravni na jugu, Lima i Lozne na jugozapadu, Goduše na zapadu i Korita na sjeverozapadu. Gornji Bihor obuhvaća površinu od 173 km kvadratna. Čitav ovaj kraj nalazi se ispod 600 m nadmorske visine. Njegov teritorij je ispresjecan brojnim rijekama i potocima, među kojima su: Popča, Radmančica, Dobrodolska rijeka, Tucanjska rijeka, Trpeška rijeka i Vrbička rijeka. Sve se one preko Popče ulijevaju u Lim. U dolinama ovih rijeka razvijala su se naselja s poljoprivredom, a one su omogućavale i izgradnju rometnica. Oisno o povijesnim razdobljima mijenjao se i značaj geografskog položaja ovog sandžačkog kraja. Još u Rimsko doba preko njega su vodile prometnice koje su povezivale područja današnjeg Skadra s Novim Pazarom. U srednjem vijeku preko ovog prostora su prolazili karavanski putevi koji su povezivali Dubrovnik s gradovima u Srbiie. Na raskrižjima tih puteva razvijala se važna karavanska stanica i trgovačka kolonija koja se razvila u naselje Bihor koje se nalazilo u dolini rijeke Popče. Padom pod tursku vlast 1455 godine, naselje Bihor se razvija u značajnu vojnu utvrdu. Uvjeti za izgradnju prometnica su u ovom kraju uvijek bili teški, kako zbog reljefa i udaljenosti od privredno razvijenih centara, tako i zbog zaobilaženja ovog kraja od privrednih ulaganja i razvoja. Dolina rijeke Popče je pogodna za povezivanje ovog kraja s dolinom Lima, a dolina Kruščice je pogodna na sjeveru za povezivanje s Pešterskom visoravni i preko nje s gradovima Novopazarskog Sandžaka i šire, Srbije. Bez obzira na tranzitnu ulogu, ovaj kraj je bio u prometnom pogledu izoliran sve do 20 stoljeća. Ideja o izgradnji prometnice niz Lješnicu, kojom bi se ovaj kraj povezao s Beranama i Bijelim Poljem, javila se još 1912. godine kada je građena prometnica Bijelo Polje-Berane, ali do realizacije te ideje nije došlo sve do unazad par godina kada je napokon samodoprinosom i materijalnim davanjima stanovništva porijeklom toga kraja koje je živjelo u inozemstvu, probijen taj put i tako se ostvarila veza s Beranama i Bijelim Poljem. Iako nekvalitetan, ipak je to bio prohodan makadamski put. Izgradnjom ceste Berane-Rožaje 1948. godine ovaj kraj je povezan s Rožajama preko Turijaka i s Beranama preko Police. Izgradnjom Jadranske magistrale 1971. godine ovaj kraj je zaobiđen. U daljnoj budućnosti ovog kraja potrebe su za izgradnjom prometnica: Petnica-Tucanje-Hazane-Lozna, Savin Bor-Đerekare-Sjenica, Bor-Dobrodole-Goduša, Savin Bor-Vlahovi-Rožaje, Bor-Lađevac-Korita. Fizičko-geografske karakteristike
Gornji Bihor ima raznovrsnu geološku strukturu terena. U njemu se nalaze visoke planine, rasjedne linije, riječne doline, ledenjački i krški reljef, kao i vulkanske stijene. Ovaj prostor je nastao u eocenu i oligocenu, u vrijeme nastanka Dinarida. Ovaj kraj je uglavnom sastavljen od paleozojskih škriljavaca, trijanskih vapnenaca i dolomita. Rasjedna linija Gornjeg Bihora se pruža smjerom sjever-jug, pa su i rijeke toga smjera. Najduža rijeka prolazi kroz apnenačke predjele i u nju se ulijevaju ostale rijeke Gornjeg Bihora. Popča se kod Bioče ulijeva u Lim, prolazeći kroz klisuru Kaludar. Veliki dio ovog područja zauzimaju planine: Turijak (1409), Vlahovi (1599), Ciglen (1345), Lađevac (1545). Preko planine Lađevac ovo područje terasasto prelazi u Peštersku visoravan. Najviši vrh u ovom kraju su Musina jama (1758), Međusten (1660), Crno vrelo (1628) i Borovo brdo (1505). Ovi planinski tereni pokriveni su bogatim i prostranim pašnjacima, te je stočarstvo u prošlosti bilo jako razvijeno. I pored velike nadmorske visine ovi su tereni prohodni zahvaljujući tokovima potoka i rijeka i šumskom pokrivaču. Petnička kotlina se nalazi u donjem toku rijeke Popče. S jugoistoka je ograničena Trpeškim i Lazanskim brdom a sa sjeverozapada Koraćkim brdom. Prema sjeveroistoku je otvorena rijekom Popčom ka Polimlju. Kotlina se pruža od sjeveroistoka ka jugozapadu u dužini od 7 km, a najveća širina u slivu Radmančica iznosi 3 km. Najniži dio kotline je na 708 m nadmorske visine. S desne strane Popča prima Radmančicu, koja u gornjem toku probija Radmansku klisuru, vrllo atraktivnu. Pored ove rijeke razvijeno je naselje Radmance koje je bogato voćem i ratarskim kulturama. S lijeve strane u Gusarama, u Popču se ulijeva Vrbička rijeka, koja nastaje spajanjem Trpeške i Vrbičke koja su župna i poznata po gajenju voća i ratarskih kultura. Od mjesta spajanja Popče i Vrbičke rijeke, Popča mijenja pravac i teče prema zapadu. Ona gradi kotlinu u kojoj su razvijena naselja Paljuh i Lješnica. S desne strane, u naselju Lješnica u Popču se ulijeva Tucanjska rijeka koja polazi od Vrševa i u donjem toku tvori kotlinu u kojoj je naselje Tucanje koje je bogato voćkama i ratarskim kulturama. IZVOR Salija Adrović: Gornji Bihor: monografija. Savremena sandžačka proza. Biblioteka "Ilum", kniga 2. Udruženje pisaca Sandžaka, 1995. |
19.4.2010 u Petnjici u Beranama, u 121. godini, umrla je Džemilja Kožar, najstarija državljanka Crne Gore.
ZVORI I LITERATURA
Salija Adrović: Gornji Bihor: monografija. Savremena sandžačka proza. Biblioteka "Ilum", kniga 2. Udruženje pisaca Sandžaka, 1995. Latif Adrović: Gornji Bihor (224 strane; dimenzije 29 x 24 cm, tvrdi uvez; sadrži 350 fotografija iz svih sela i zaselaka na petnjičkom području) Isat Skenderović: Vakifi i džamije Gornjeg Bihora. 2017. Radmanska klisura i njene čari
Autor: BIHOR1000 Opis videa: Opština Petnjica Bihor - Radmanska klisura krije mnoge tajne i mnoge pećine, koje obiluje brojnim i raznovrsnim dvoranama, kanalima, galerijama, stubovima, stalaktitima, stalagmitima, draperijama i okamenjenim vodopadima. Radmanska klisura ima i čari koje je hiljadama godina skriva duboko u svom podzemlju. Bihor gornja Vrbica
Datum objave: 7.8.2021. Autor: Bihor Petnjica Opis. Bihor Gornja vrbica Petnjica Trpezi Vrbica |
Trpezi
|
|
DONJI BIHOR
Bistrica
|
Tradicija paljenja Petrovdanskih lila
Dok u nekim krajevima tradicija iščezava, u Bistrici kod Bijelog Polja i danas se njeguju drevni običaji kao sto je paljenje Petrovdanskih lila. Bistričani se okupljaju da uz muziku i lile požele dobru žetvu i ljetinu, da bi godina bila rodna i usjevi dobri. Od najmlađih do najstarijih mještana se sa posebnom radošću pripremaju lile, a taj stari kult zajedno njeguju i pravoslavci i muslimani. IZVOR RTCG |
31.1.1957 Osnovan je u Bijelom Polju Zavičajni muzej koji je kao samostalna ustanova radio do 1965.
|
|
U Donjem Bihoru: Duž rijeke Bistrice
Dvadesetak kilometara udaljen od Bijelog Polja nalazi se stari kameni most na Bistrici, građen krajem 17. stoljeća u obliku polumjeseca. Ispod njega protiče rijeka Bistrica, koja izvire u Đalovića klisuri, gdje se nalazi i Đalovića pećina, ili kako je još zovu Pećina nad Vražjim firovima. Uzvodno Bistricom, kroz Đalovića klisuru, na lijevoj strani, na mjestu gdje se dolina spaja s klancem, nalazi se najniže od četiri jezera - Vražji firovi. Do sada je otkriveno oko dvadesetak kilometara pećine. Ispitani dio nad Vražjim firovima sastoji se od većeg broja kanala, hodnika i dvorana. |
32 PP DJALOVICA KLISURA
Reportaža "Putujuće priče" Radio Televizije Kragujevac, snimana 2010 godine. Prikazana je Đalovica klisura i pećina "Nad vražjim firovima" i selo Kostenica gdje je boravila televizijska ekipa. |
Goduša
|
Godusa
Autor: Leco Datum objave: 15.8.2021. Opis. Goduša je naselje u opštini Bijelo Polje u Crnoj Gori. Prema popisu iz 2003. bilo je 481 st anovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 625 stanovnika). Demografija U naselju Goduša živi 358 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 34,7 godina (33,6 kod muškaraca i 35,9 kod žena). U naselju ima 98 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 4,91. Ovo naselje je uglavnom naseljeno Muslimanima (prema popisu iz 2003. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika. |
|
Godijevo
|
Godijevo
Autor: Leco Datum objave: 25.8.2021. Opis. Postoji više legendi o nastanku naziva ovog sela. Jedna od njih je da je to nešto lijepo, zdravo, rodno. Druga, vjerodostojnija legenda, koja govori o nastanku naziva ovog sela je da potiče od riječi GOD – što znači prijatno/godi. Demografija Prema popisu stanovništva domaćinstava i stanova u Crnoj Gori od strane Zavoda za statistiku Crne Gore iz 2011.god. u Godijevu ima 482 stanovnika i 141 domaćinstvo. U potrazi za egzistencijom i boljim uslovima za život, primijećeno je opadanje broja stanovnika u ovom selu. Na primjer, prema popisu iz 1991.god. u selu je bilo 745 stanovnika, a 2003.god. 636 stanovnika. Stanovništvo je uglavnom odselilo u Podgoricu i zemlje zapadne Evrope. Etnički sastav stanovništva Ovo selo uglavnom je naseljeno Bošnjacima, a prisutno je i nekoliko porodica srpske i crnogorske nacionalnosti koji od vajkada žive u savršenom skladu sa bošnjačkim stanovništvom. Obrazovanje stanovništva Za vrijeme Turske dominacije nije bilo škole u ovom selu. Obrazovanje se odvijalo u mektebu. Prvo opismenjavanje je bilo na arapskom jeziku. Nastavu su izvodile imami. Prva škola se osnovala 1923.god. i radila je u prostorijama nekadašnjeg mekteba. Prvi učitelj je bio Milisav Došljak iz okoline Berana. Nakon godinu dana od strane Ministarstva prosvjete imenovan je učitelj Vučeta Piper i on je radio do 1941.god. Za vrijeme rata škola nije radila. Nakon završetka rata, u februaru / martu 1945.god. otvorena je prva poslijeratna škola u Ćućićima u kući Azema Kijameta. Prvi poslijeratni učitelji bili su Zika Čoković i Džemo Kajević. Nakon dvije godine, škola je premještena u zaseok Ćućići u kući Šabana Kijameta. U selu Sipanje postojao je Mjesni narodni odbor koji se premjestio u grad. Prostorije nekadašnjeg Mjesnog odbora opremljene su 1952. god. i u njemu su postojale tri osmogodišnje škole sa šest Područnih odjeljenja i to: Đalovići, Negobratina, Crhalj, Goduša, Godijevo i Ličine). Infrastruktura sela Godijevo je udaljeno 30 km od grada. Ovo selo krase zaseoci, koji imaju karakterističnu priču ponaosob. Na ovom području među prvima je došao Hajdar-paša Selim 1689.god. imao je svoje sluge. Jednom je dao Preselice, drugom je dao Cekule i trećem Mahalu. U Mahali se nalaze porodice Muradbašića, dobili su naziv po Murat paši. Takođe, je imala porodica Živkovića koja je odselila. U Cekulama se nalaze porodice Hodžića, dobili su naziv po jednome hodži. U Preselicama žive porodice Sijarića. Imali su svoje čivčije i sijare (janjičarski odred) i po tome je ovo pleme dobilo naziv. Pored navedenih postoje i sledeći zaseoci u ovom selu – Bošnjane u kojem žive porodice Kijameta. Kijameti su starosjedioci i primili su Islam. U ovom zaseoku se nalazi čuvena voda, poznata pod nazivom ,,Siga“. Ova voda snabdijeva mnoga domaćinstva. Dukovići u kojem žive porodice Pepeljaka. Prvi stari Pepeljak bio je iz Kradenika. On je u nekoj svađi bacio pepeo u oči protivniku i pobijedio ga je. Po tome je ovo pleme dobilo naziv. U ovom zaseoku imala je i porodica Drobnjaka koja je odselila. Rudnice u kojem žive porodice Musića. Musići vode porijeklo od Musića iz Plava. Oni su doseljenici. Hrvatke u kojem žive porodice Taruha i Zvrka. Oni predstavljaju staro bratstvo koje je u selu od davnina. Ćućići u kojem žive porodice Kijameta – živjela je i porodica Protić koja je odselila. Ladniće u kojem žive porodice Hodžića, Ćeranića i Softića. Kozjača, Grka i Košare su tri velika brda između kojih leži ovo selo. Iz ovog sela potiču mnoge poznate ličnosti: Rizo Sijarić je bio doktror bioloških nauka i poginuo za vrijeme rata u Sarajevu, Redžep Kijametović bio je prosvjetni inspektor, Rešad Sijarić poslanik u Skupštini Crne Gore pisci – Sadrija Sijarić, Safet Sijarić, Ragip Sijarić, Ćamil Sijarić i Kemal Musić. U selu postoje dvije kafane, tri prodavnice, ambulanta, džamija i gasalhana u izgradnji. Ranije stanovništvo se bavilo poljoprivredom i stočarstvom. Mali broj ljudi je radio u fabrikama u Bijelom Polju i raznim preduzećima širom Crne Gore. Takođe, ranije u ovom selu su bile višebrojne porodice u odnosu na danas. Žene su rađale djecu kod kuće . U selu nije postojala žena koja se time bavila, tj. babica. Starija žena u selu bi dolazila porodiljama da pomogne i djetetu da odsječe pupak. Ono što je vrlo interesantno za žene sa ovog područja jeste, da su do završetka rata 1945.god. nosile šamije i crne čaršafe pod pečom. Poslije rata, zavladalo je doba komunizma i samim tim ovaj način odijevanja žena počeo je da se zanemaruje. PS. Za pripremu i realizaciju ove panorame umnogome su doprinijele informacije od gospodina Redžepa Kijametović, kojem se ovom prilikom zahvaljujem. Podaci sa: Sajta Radio Petnjica |
IZVORI I LITERATURA
ADROVIĆ, Salija: Gornji Bihor. Berane, 1995.
DOŠLJAK, Draško: Iz rječnika govora Gornjeg Bihora (A–Ć). MATICA, br. 78, ljeto 2019. (PDF)
JOVOVIĆ, Darko: Radom i zajedništvom zaustavljaju iseljavanje iz petnjičkog sela Savin Bor. DAN, 31.1.2022.
KAPETANOVIĆ, Aleksandra; GLIGORIĆ, Biljana (sur.); RAJIĆ, Tatjana (sur.): Studija tradicionalne arhitekture na području opština Berane, Petnjica, Andrijevica, Plav i Gusinje. Polimski muzej i Regionalna razvojna agencija za Bjelasicu, Komove i Prokletije. Berane, 2019. (PDF)
LUTOVAC, Milisav V.: Bihor i Korita – antropogeografska ispitivanja. Srpska akademija nauka i umjetnosti, Beograd, 1967.
DOŠLJAK, Draško: Iz rječnika govora Gornjeg Bihora (A–Ć). MATICA, br. 78, ljeto 2019. (PDF)
JOVOVIĆ, Darko: Radom i zajedništvom zaustavljaju iseljavanje iz petnjičkog sela Savin Bor. DAN, 31.1.2022.
KAPETANOVIĆ, Aleksandra; GLIGORIĆ, Biljana (sur.); RAJIĆ, Tatjana (sur.): Studija tradicionalne arhitekture na području opština Berane, Petnjica, Andrijevica, Plav i Gusinje. Polimski muzej i Regionalna razvojna agencija za Bjelasicu, Komove i Prokletije. Berane, 2019. (PDF)
LUTOVAC, Milisav V.: Bihor i Korita – antropogeografska ispitivanja. Srpska akademija nauka i umjetnosti, Beograd, 1967.
