Gospićki kraj
O kraju
Po kraju
Gospić
Veliki Žitnik
Spomen-dom dr. Ante Starčevića
|
Spomen-dom dr. Ante Starčevića sagrađen je i otvoren 23.5.1998. godine u Starčevićevoj rodnoj kući u Velikom Žitniku, na njegov 175. rođendan. Otvorio ga je tadašnji predsjednik dr. Franjo Tuđman. Tu se nalazi i stalni postav vezan uz dr. Antu Starčevića, realiziran kroz suradnji sa svim državnim arhivima koji su prezentirali sebe kroz priče o dr. Anti Starčeviću.
Do Spomen-doma vodi uski asfaltna cesta kroz aleju jasena. Ante Starčević (Veliki Žitnik kod Gospića, 23.5.1823. – Zagreb, 28.2.1896.) bio je hrvatski političar, publicist i književnik. Osim politikom, bavio se poviješću, filologijom, književnom kritikom, filozofijom, pisanjem pjesama, dramom, političkom satirom (Pisma Magjarolacah) i prevoditeljstvom. Još za života nazvan je – kao politički vođa i glavni ideolog hrvatskog nacionalizma – Ocem Domovine. Nekoliko stotina metara od Spomen-doma nalazi se preuređena zgrada stare osnovne škole u kojoj djeluje Škola za život – Outward Bound. |
Čuveni hrvatski pjesnik Dragutin Tadijanović u stotoj godini života 2004. godine zadnji put je boravio u Lici, i tom je prillikom zaželio obići mjesta gdje su se rodili Nikola Tesla i dr. Ante Starčević. Tada je Tadijanović obišao Memorijalni centar Nikole Tesle u Smiljanu i spomen-dom Ante Starčevića u Velikom Žitniku.
|
Brušane
|
Lički ustanak (Velebitski ustanak)
Imenom Lički ustanak (također: Velebitski ustanak) naziva se oružana akcija, koje su u rujnu 1932. godine organizirali pripadnici organizacije Ustaša - Hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO), kojoj je na čelu bio Ante Pavelić, uz sudjelovanje lokalnih članova UHRO. Akciju je vodila ustaška organizacija u Gospiću, koju je vodio Andrija Artuković, a članovi su bili Juraj (Juco) Rukavina (bivši austrougarski časnik, koji je bio i najvažniji vođa akcije), Marko Došen (posjednik), Josip Tomljenović i Nikola Orešković (trgovci). Ta je grupa bila u vezi s ustaškim vodstvom u emigraciji, a neki su od njih odlazili u Italiju i Austriju, gdje su se sastajali s Pavelićem i drugim ustaškim prvacima. Odluka o podizanju ustanka donesena je, nakon izvršenih priprema, ljeti 1932. na sastanku u mjestu Spittalu na Dravi (Austrija), na kojem su sudjelovali ustaški emigranti Ante Pavelić, Gustav Perčec i Vjekoslav Servatzy. Priprema za akciju započele su u proljeće 1932. Oružje je prebacivano na Velebit iz Zadra (tada pod vlašću Italije) u nekoliko navrata, u proljeće i ljeto 1932. Oružje je razdijeljeno članovima UHRO, a zatim je stigla i skupina od pet uniformiranih i naoružanih ustaških emigranata, koja se skrivala u kući jednog seljaka u selu Lukovom Šugarju te u kolovozu još jedna takva grupa petorice. Prije nego što je počela oružana akcija, čelnik ustaške skupine u Gospiću Andrija Artuković, zajedno s Markom Došenom, prešao je u Zadar. U noći 6. – 7.9.1932. izvršen je napad na žandarmerijsku stanicu u Brušanima kraj Gospića. Uz deset ustaških emigranata prebačenih iz Zadra, u napadu je sudjelovalo i nekoliko članova ustaške organizacije s područja Gospića. Okršaj je trajao oko pola sata, nakon čega su se napadači povukli. Oni među njima koji su živjeli u zemlji, vratili su se svojim kućama, a emigranti su se povukli na Velebit i zatim u Zadar na teritorij Italije. U Zadar su se sklonili i neki istaknutiji članovi domaće ustaške organizacije (J. Tomljenović, N. Orešković.) U sukobu s potjerom kod sela Jadovna poginuo je ustaša Stjepan Devčić. PROČITAJ VIŠE Lički ustanak. Wikipedija (hr) |
Na Jadovnom 1998. godine podignut je spomen-križ u spomen Velebitskog ustanka i poginulog ustanika Stjepana Devčića.
|
Jadovno
|
Sabirni logor Jadovno
Logor Jadovno bio je sabirni logor i logor smrti u dolini Velebita, zapadno od Gospića, koji je 1941. vodila Ustaška obrana tijekom NDH. Služio je kao mjesto za istrebljenje "nepoželjnih osoba". Broj žrtava je nepoznat, a barata se brojevima od preko tisuću do nekoliko desetaka tisuća, uglavnom Srba, Roma, Židova i Hrvata. U njemu je ubijeno i mnogo komunista iz Zagreba: jedna od žrtava bio je i Milan Bakić Baja, komunist srpskog podrijetla. Političar Vladimir Malančec također je bio u Jadovnom i jedva je preživio. Logor je djelovao od 11.4. do 25.8.1941. godine po nalogu Eugena Dide Kvaternika. Logorski sustav sačinjavali su 'Žuta kuća', odnosno tadašnji "geriht-zatvor" ("sudski zatvor") u Gospiću, logor na Velebitu i logor Slano na otoku Pagu. U logoru, koji je izgradilo nekoliko stotina mladih Židova iz Zagreba, završili su brojni konvoji koji su vlakovima stizali iz cijele Hrvatske i dalje pješice na Velebit. Samo su rijetki preživjeli dolazak u Gospić i na Velebit. Cijela priča okončana je potkraj kolovoza/avgusta 1941. godine kada su talijanske snage okupirale i tzv. Drugu zonu, dakle teritorij u dalmatinskom zaleđu i Lici u kojem je do tada NDH imala civilnu i vojnu vlast. Ustaške postrojbe morale su se povući sa svih lokacija na kojima je djelovao spomenuti logorski sustav. Bio je to jedan od tragičnih događaja vladavine mržnje tijekom brutalne diktature ustaša na tim područjima. PROČITAJ VIŠE Sabirni logor Jadovno. Wikipedija (hr) |
Praktično
IZVORI I LITERATURA
-
