---

VODE DINARSKOG GORJA > Jezera > Jezera Dalmacije

Muškovci

Brana akumulacije Muškovci

Jezero Vlaćine

Suhovare kod Zadra

Jezero Baštica

Kod Islama Latinskog

Vransko jezero

KOORDINATE  43.9122, 15.5089

Vransko jezero u sjevernoj  Dalmaciji, jezero i kriptodepresija  sjeveroistočno od Pakoštana. Najveće je jezero u Hrvatskoj. Dugo 13,6 km, široko prosječno 2,2 km, duboko 3,9 m, obuhvaća 30,16 km². Vodu dobiva iz nekoliko izvora i potoka Skorobića, a otječe ponorima i umjetnim kanalom  Prosika, koji ga spaja s Pirovačkim zaljevom. Vodostaj mu u toku godine koleba prosječno 0,95 m, maksimalno 2 m. Jezero je zapravo krško polje  ispunjeno vodom. Na jezeru je ribogojilište, a jezero se koristi i za ribolov.
Jezero se nalazi unutar Parka prirode Vransko jezero.
IZVORI 
Wikipedia - Vransko jezero (Dalmacija)
Park prirode Vransko jezero - službena stranica

Vransko jezero
Izvor: Wikipedia; Autor: Dnik

​Istraživanje Vranskog jezera
Datum objave: 19.2.2021. Autor: Avanture Gorana Šafareka
Opis: Istraživanje Vranskog jezera / Vransko jezero u Dalmaciji pruža veličanstven doživljaj prirode, od trščaka gdje se gnijezde neke od najrjeđih ptica Hrvatske, do ljutog krša, a to je ujedno i povijesna pozornica.

Zmajevo oko

JEZERA NA RIJECI KRKI

Prukljansko jezero

KOORDINATE  43.816667, 15.866667

Prukljansko jezero (ili Prokljansko jezero) je jezero u Hrvatskoj, dio  nacionalnog parka Krka. Nalazi se u donjem toku rijeke Krke, 5,5 km sjeverno od Šibenika, s čijom je lukom povezano Prukljanskim kanalom. Zbog dopiranja mora, voda u površinskom sloju je bočata, a pri dnu slana (oko 35 promila). U jezeru se nalazi i otočić Stipanac. Sjeverni dio je vrlo plitak (1-2 m), a južni je dublji (do 25 m).
IZVORI
Wikipedia - Prukljansko jezero
Nacionalni park Krka - službena stranica

Rijeka Krka na ulazu u Prukljansko jezero
Izvor Wikipedia; Autor: Silverije

Prukljanski kanal

Zaton

Raslina na Prukljanskom jezeru

Visovačko jezero

Pogled prema sutjesci Među gredama i točci Rogovo (lijevo) s vidikovcem

Vidikovac Rogovo, pogled na Visovačko jezero

Rijeka Krka, Među gredama

Brljansko jezero

Jezero Torak

Malo jezero uz ušće rijeke Čikole u Krku

Burumska jezera

Nalaze se istočno od Knina.

Šarena jezera

Više malih jezera u podnožju planine Dinare. Ime su dobila po "promjeni boja" sukladno s izlaskom i zalaskom sunca.

Bračića jezero

Nalazi se oko 4 km jugoistočno od Knina u selu Biskupija. smješteno podno strme litice. Razina vode razlikuje se, ovisno o vremenskom razdoblju - visoka za kišnih zima i niska za suhih, vrućih ljeta. Na stijeni iznad jezera vide se ostaci kule iz 14. stoljeća.

Magical Lakes of Biskupija
Autor: Secret Dalmatia Datum objave: 31.1.2021.
Opis. Biskupija village near Knin is not only known for its history as it was a seat of Croatian bishops from 9th to 11th century, but it is also known for its lakes. There are numerous ones in the area but best known are very unique Šarena jezera or "Colorful lakes". Nearby Bračića lake is almost unknown outside the area! There are several others that we will be visiting soon. Travel requests: https://www.secretdalmatia.com/ Flickr galleries: https://www.flickr.com/photos/secretd... Instagram:   / secretdalmatia   Gear: GoPro 9 and DJI Mavic Pro 2 Edited in Premiere Pro

Jezero Golubić

Akumulacijsko jezero HE "Golubić", 7 km sjeverno od Knina.

Velike i Male Soline

Kod Solarisa u okolici Šibenika

Gnjila lokva

Kod Oklaja na Miljevačkom platou (zaravni)

Popovića lokva

Kod Oklaja na Miljevačkom platou (zaravni)

Tuvina

Između Donjeg i Gornjeg Karina

Perućko jezero

Perućko jezero je umjetna akumulacija nastala izgradnjom brane Peruća na rijeci Cetini, te je po veličini treće jezero u Hrvatskoj s površinom od oko 15 km2, a dubinom od 65 m među prva tri (dubina jezera jako varira zbog brane koja u kišnoj sezoni jesen-zima vrši uglavnom akumuliranje vodene mase a u vrijeme ljeta ispuštanje vode). Izgradnjom brane regulirana je sezona poplava za Hrvatačko polje i Sinjsko polje, te rad hidroelektrana Peruća, Đale  i Zakučac (najveća hidroelektrana u RH).
Područje jezera prije potapanja je bilo djelomično naseljeno, a priroda na tom području je obilovala šumama, oranicama, livadamai vinogradima a od gospodarskih objekata na rijeci Cetini je u tom području bilo mnoštvo mlinova, stupa, uzgajališta riječnih rakova te čak jedna manja hidroelektrana sagrađena netom poslije Drugog svjetskog rata ali i mnogi mostovi. Na tom zemljištu država je izvršila nacionalizaciju i seljacima iz mjesta Vrlika, Vinalić, Garjak, Kosore, Ježević, Laktac, Dabar, Vučipolje, Zasiok, Bitelić, Rumin, Hrvace, Satrić, Potravlje, Maljkovo, Otišić i Maovice oduzela zemlju većinom bez naknade za izgubljenu vrijednost. Poplavljivanjem tog područja većina stanovništva se premjesila na višlja područja planina Svilaje, Dinare i Debelog brda a dio stanovnika se odselilo iz ovog kraja. Pri potapanju područja potopljen je i manastir u Dragoviću koji ponekad kod niskih vodostaja izroni iz dubine jezera zajedno sa zidinama mnogih kamenih kuća, staja, mlinova i suhozida.
Tijekom Domovinskog rata pobunjenici su miniranjem pokušali srušiti branu i to za vrijeme najvećeg vodostaja ikad izmjerenog, no zbog specifične izgradnje (jezgra od ilovače) i brze intervencije Hrvatske vojske spriječeno je potopljavanje nizvodnih sela i velik gubitak ljudskih života.
Ribolov je razvijen, ali samo za sportske i rekreacijske svrhe. Jezero je poznato i po tome što na njemu zbog izvsnih uvjeta pripreme vrše hrvatski veslači reprezentativci među kojima su osvajači i olimpjiskih i svjetskih medalja.
Uslijed više uzastopnih dana debelih temperaturnih minusa na jezeru Peruća 16.II.2012. godine pojavio se led na gotovo 90% površine po prvi put u svojoj povijesti, premda se jezero u rubnim dijelovima uz obalu znalo i prije zalediti nikada kao tada.
IZVOR  Wikipedia - Perućko jezero

Brana HE "Peruća"
Izvor: Wikipedia; Autor: dinos

IMOTSKA JEZERA

Imotska jezera, krška jezera na sjeverozapadnome rubu Imotskoga polja. U blizini Imotskoga nalaze se Modro jezero i Crveno jezero. Na rubu Imotskoga polja, zapadno od Crvenoga jezera, leže Dva oka (jedan od izvora Vrlike), dva malena okrugla jezerca, koja dijeli pojas zemlje širok 1 m. U zapadnome dijelu polja leže Postranjsko (Prosutica) jezero, Krenica i Provalija. U kišnome razdoblju Provalija i Krenica spajaju se u jedinstveno jezero Prološko blato. U blizini naselja Lokvičići nalaze se Galipovac, Lokvičićko jezero (Mamića jezero; duboko do 40 m) i Knezovića jezero. Neka su jezera zaštićena. Modro i Crveno jezero spomenici su prirode (1964), a Prološko blato zaštićeni je krajolik (1971).
IZVOR CITATA Imotska jezera. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 13. 7. 2021. 

Značajni krajobraz "Imotska jezera – Gaj"

Značajni krajobraz "Imotska jezera – Gaj" (355 ha), koji se proteže se uz sjeverozapadne, rubne dijelove grada Imotskog, a pod zaštitom je od 1971. godine. Osnovno obilježje područja koje mu daje prepoznatljiv identitet su dva geomorfološka fenomena - Crveno i Modro jezero, oba zaštićena u kategoriji geomorfoloških spomenika prirode od 1946. godine. Ova krška jezera karakteriziraju izrazito duboke i strme stjenovite obale zbog kojih ĉitavo područje odlikuje velika vizualna i doživljajna vrijednost. Osim jezera područje obuhvaća veći kompleks zemljišta, uglavnom pod šumom crnog bora.

​Geomorfološki spomenik prirode "Modro jezero" (39 ha) smješteno je uz krajnji sjeverozapadni rubni dio grada Imotskog. Sam naziv potječe od intenzivno plave boje vode. Nalazi se u provaliji bubrežastog oblika, a dimenzije su mu promjenjive tokom godine, pri čemu za velikih suša čak i presuši. U dnu jezera se nalaze estavele koje u vlažnom dijelu godine djeluju kao vrela, a u sušnom razdoblju kao ponori. Budući da obale jezera nisu tako strme kao kod Crvenog jezera, do samog dna je uređen put.

Geomorfološki spomenik prirode "Crveno jezero" (14 ha) smješteno je oko 1,5 km sjeverozapadno od Imotskog. Nastalo je urušavanjem stropova golemih podzemnih prostorija u tektonskoj zoni. Naziv potječe od vapnenaĉkih strana crveno-smeđe boje koje su gotovo okomite i sežu do 500 m visine. Jedno je od najdubljih, stalno potopljenih speleoloških objekata - jama u svijetu. 

Ovim zaštićenim krajobrazom za posjetitelje je uređena Poučna staza Imotska jezera-Gaj, koja povezuje spomenike prirode Modro i Crveno jezero.

Područje zaštićenog spomenika prirode Crveno i Modro jezero
Izvor: Protected Planet.net, prema podacima European Environment Agency (EEA)

Karta okolice Imotskog, s jezerima i vrtačama sjeverno od grada
Detalj topografske karte, 1:25.000, sekcija Imotski 573-1-2.

Geopark Biokovo-Imotska jezera ulazi na UNESCO-v popis svjetskih geoparkova u travnju 2024.

Geopark Biokovo-Imotska jezera uvršten je na popis svjetskih geoparkova, tijekom 8. zasjedanja UNESCO-vog Vijeća za globalne geoparkove održanog u Maroku. Očekuje se da će se ovaj hrvatski geopark službeno pridružiti popisu svjetskih geoparkova UNESCO-a u travnju 2024. godine.

Hrvatska turistička zajednica u priopćenju objavljenom 8. rujna 2023. navodi da Hrvatska sada ima tri geoparka na popisu UNESCO-a, uz prethodno navedene geoparkove Papuk i Viški arhipelag.
Prema riječima ravnatelja Javne ustanove PP Biokovo Slava Jakše, Geopark ima izniman značaj, uključujući kulturna, povijesna i prirodna bogatstva, prikazujući različitu geologiju i staništa brojnih biljnih i životinjskih vrsta.
Ujedno, gradonačelnik Imotskog Ivan Budalić potvrdio je aktivnu financijsku potporu grada Imotskog u cijelom procesu. Nadalje je otkrio planove za izgradnju modernog centra za posjetitelje unutar Geoparka kao sljedeći korak i istaknuti cilj.
Kako objašnjava direktor Turističke zajednice Imote Luka Kolovrat, dobivanje UNESCO-ve oznake značajno povećava vidljivost destinacije i otvara put razvoju turizma kao jedinstvenog i lijepog oblika selektivnog turizma.
Osim toga, Geopark Biokovo-Imotska jezera pruža brojne pogodnosti i mogućnosti razvoja za cijelo područje, od razvoja poljoprivrede, ugostiteljstva i uslužnih djelatnosti do unaprjeđenja suradnje s drugim parkovima i partnerima.
Štoviše, jedan od vrhunaca Geoparka Biokovsko-Imotska jezera je Modro jezero, karakteristično po svom eliptičnom obliku i različitim dubinama od 300 do 500 metara. Razina vode u ovom jezeru doživljava godišnje fluktuacije, ponekad dosežući zapanjujuće dubine i do 100 metara. Smješteno na periferiji povijesnog grada Imotskog, Modro jezero je omiljena ljetna destinacija, privlačeći posjetitelje za kupanje i opuštajuća druženja.
Odluka o suradnji u formiranju UNESCO-vog Geoparka Biokovo-Imotska Jezera proizašla je iz spoznaje da Park prirode Biokovo i Imotska krajina čine geološko blago unutar Dinarskog krša. Ova zajednička inicijativa ima za cilj iskoristiti potencijal oba područja za dobrobit lokalne zajednice. Kao rezultat toga, zajedničkim radom Parka prirode Biokovo i Udruge Geopark Imotska Jezera sa sjedištem u Imotskom 2019. godine nastala je ideja za budući UNESCO Geopark Biokovo-Imotska Jezera.
IZVOR  ​Croatian Geopark Biokovo-Imotski to Join UNESCO List of World Geoparks in April 2024. Schengenvisa.info, September 12, 2023

---

​Poučna staza "Imotska jezera - Gaj"

Ova je staza uređena i obilježena u prirodi, i vodi od glavnog imotskog trga preko utvrde Topana i Modrog do Crvenog jezera i njom su povezane mnoge prirodne, kulturne i povijesne znamenitosti Imotskog. Nekoliko kilometara duga staza čini zaokruženu cjelinu s desetak informacijskih točaka i vidikovaca na grad i jezera. Svaki vidikovac označen je informativnom pločom s tekstovima s osnovnim informacijama o imotskim jezerima te biljnom i životinjskom svijetu, koji nastanjuju i okružuju čitav okolni prostor, a koji su napisani u suradnji s Turističkom zajednicom grada. Također, staza ima nekoliko dužinskih varijanti, ovisno o afinitetima i fizičkoj spremnosti posjetitelja, a maksimalna dužina je 6 km. Na potencijalno opasnim dijelovima staze postavljene su zaštitne ograde. Uređeni su sanitarni čvorovi i parkirni prostor uz Crveno jezero. Radovi na stazi započeli su 2014. godine, a 2016. godine uvedena je naplata posjeta Modrom i Crvenom jezeru.

Posebnost ove staze je u tome što se početak i veći dio staze nalazi u samom gradu Imotskom, a ostatak na trima zaštićenim područjima. To su značajni krajobraz Imotska jezera - Gaj i geomorfološki spomenici prirode Modro i Crveno jezero. Ovi su prirodni spomenici nadaleko poznati zbog svojih geoloških specifičnosti i atraktivnog izgleda, te su postali zaštitni znakovi Imotskog. 

​Iznad Modrog jezera, oko 230 m sjeveroistočno od pozicije 1 na Preglednoj karti nalazi se zaštićeno kulturno dobro - graditeljska baština Tvrđava Topana.
U neposrednoj blizini Poučne staze (pozicija 15 na preglenoj karti) nalazi se zaštićeno kulturno dobro Arheološko nalazište Gradina na Crvenom jezeru.

IZVORI
​Izvor teksta i informacije: Dalmatian Nature
RAZNO; Plan upravljanja okolišem za Poučnu stazu „Imotska jezera - Gaj“; Projekt integracije u EU Natura 2000 (NIP), Plan izradio Institut za primijenjenu ekologiju; Zagreb, 2014. (PDF)

Pregledna karta Poučne staze Imotska jezera - Gaj
Izvor: Institut za primijenjenu ekologiju, 2014.

Modro jezero u Imotskom
​Geomorfološki spomenik prirode Modro jezero smješteno je uz krajnji sjeverozapadni rub grada Imotskog. U pozadini je Imotsko polje, krško polje u Dalmaciji i Hercegovini. Privredno je najvrjedniji dio Imotske krajine. Poznato je i kao Imotsko-bekijsko polje, po Imotskom i Bekiji u zapadnoj Hercegovini. 

Modro jezero

Modro jezero
Autor: Dreizung (Wikipedija)

Osnovni podaci. Površina: 0,4 km²; Najveća dubina: 0 - 147 (najčešće 90) m; Nadmorska visina: 386 - 528 m; Najveća širina: 0,25 - 0,5 km; Najveća dužina: oko 0,8 km.

Modro jezero simbol je grada Imotskog. Zasigurno jedno od najljepših krških jezera u Hrvatskoj, smjestilo se na sjeverozapadnom obodu grada Imotskog u krškoj vrtači (ponikvi), grotlu dubokom 300 do 500 metara. Ivica jezerske vrtače nagnuta je i najviša je na njegovu sjeveroistoĉnom rubu (oko 527,7 m n.v.), a najniža na južnom rubu (oko 386 m n.v.). Sjeverozapadne i jugoistoĉne strane su strme, južne padine su nešto blaže, a sjeveroistoĉne su najblaže. Ima oblik bubrega, najuža je u pravcu sjeverozapad-jugoistok (oko 350 m), a najšira u pravcu sjeveroistok-jugozapad (920 m).  Dno jezera nalazi se na 239 m. Dubina ponikve iznosi 146 m (razmak od najniže toĉke oboda do dna). 

O visini vodostaja ovisi i veličina jezera - vodene površine u vrtači. Tako njegova najveća dužina u smjeru sjeveroistok-jugozapad može doseći 800 m, a širina do 500 m (obično 250 do 400 m). Razlog kolebanja vodostaja su estavele na njegovu dnu, koje se u kišnom razdoblju ponašaju kao izvori, a u sušnim razdobljima postaju uviri koji gutaju vodu. 

Razina njegove vode tijekom godine znatno oscilira tako da nisu rijetke godine kada potpuno presuši. Dubina jezera neprestano se mijenja, od 0 m do 146 m, kada se prelijeva preko oboda*. Naime dno se kao najniža točka, nalazi na koti 239 i 241 m n.v. Prema tome, dubina vrtače od najviše točke oboda do najniže točke je 288,7 m, a od najniže točke oboda do najniže točke dna 147 m tj. visina pri kojoj dolazi do prelijevanja vode preko oboda u vrijeme ekstremno visokog vodostala.

Razina vode penje se za kišnih dana do 329 m apsolutne (nadmorske) visine. Tada dubina vode iznosi 90 m, a često dosegne i 100 m. Godine 1942. u potresu su proširene podzemne odvodne pukotine i od tada jezero ĉesto presuši. I ranije je u ranu jesen znalo presušiti ali za jako sušnih godina, poput. pr. 1935. godine.

Jezera kod Imotskog su sva povezana sa sustavom podzemnih pukotina iz otvora iz kojih pod hidrostatskim pritiskom izbija voda i diže visinu jezerske vode. Ovi otvori nad podzemnim vodenim pukotinama (kanalima) raznovrsni po svojoj veličini, izbijaju obično pri dnu ili na samom dnu jezera kao sto je i u Modrom jezeru gdje se, kad jezero presuši, vide kao minijaturni krateri ugaslih vulkana.

U Modrom jezeru je započeo proces degradacije, prirodnog procesa zatrpavanja materijalom, osobito vidljiv sa sjeverne strane, a s južne tek nakom potresa 1942. godine. Tada je srušena Vidilica i veiki blokovi stijena su se suravli u jezero.. Presušivanja su sve češća.

Ime je jezero dobilo po boji vode, koja vode varira od modrozelene do tirkizne, ovisno o visini vodostaja i vremenskim uvjetima. 

Do jezera vodi pristupni put koji ide gotovo do samoga dna. Jezero je ljeti omiljeno kupalište Imoćana jer uglavnom ima dovoljno vode za kupanje, a kad presuši na njegovu se dnu igra nogomet, što je svojevrsna atrakcija. Posebna briga vodi se o kvaliteti vode i urednosti plaža. Postoji legenda o postanku ovog jezera zvana Gavanovi dvori, ista i za Crveno jezero.

---

Najviši vodostaj. Najviši zabilježeni vodostaj Modrog jezera bio je 1914. godine, kada je razina vode dosegla 147 m.
Inače, pri visokom vodostaju Modrog jezera raste i razina vode u Vileničinoj bristi (na topografskoj karti - Vilenica), vrtači na istoku Imotskog.

Poprečni presjek kroz Modro i Crveno jezero
Izvor: Jarić, Brenko, 2015.

Poprečni presjek kroz Modro i Crveno jezero
Izvor: Bonacci, Andrić, 2012.

​ČLANCI O CRVENOM JEZERU
ANDRIĆ, Ivo; BONACCI, Ognjen, DENIĆ-JUKIĆ, Vesna; JUKIĆ,  Damir; Hydrologic budget of the intermittent karst lake Modro jezero, Geophysical Research Abstracts; Vol. 15, 2013 (INFO)
BONACCI, Ognjen; ANDRIĆ, Ivo; YAMASHIKI, Yosuke; Hydrology of Blue Lake in the Dinaric karst, Hydrological Processes (2013) Published online in Wiley Online Library (PDF)

• Sažetak. The aim of this paper is to analyse hydrological measurements obtained from Blue Lake located near the town of Imotski (Croatia), during the period from 6 November 2009 at 10:26 h to 4 September 2010 at 03:26 h (7230 h or 302 days). The water depth, water temperature and electrical conductivity of the water were continuously measured during this period. The measurements were obtained with a CTD DIVER (Schlumberger Water Services). The instrument was fixed at the bottom of Blue Lake, which means that all the measured data refer to a single point of measurement. The data represent the first systematic and continuous monitoring of the hydrological parameters of this fascinating karst phenomenon. The hydrological analysis also involved daily rainfall data and daily mean air temperatures recorded at the nearby Imotski meteorological station. The rate of water level rise and fall and the hourly and daily average inflow and outflow into and from the lake were calculated using the available data. The analysis led to the conclusion that Blue Lake is mainly recharged by water coming from the karst aquifer, the dimensions and the characteristics of which have not yet been adequately studied. 

BONACCI, Ognjen; ANDRIĆ; Analiza najnovijih mjerenja izvršenih na Modrom jezeru kod Imotskog / Analysis of the newest measurements carried out in Modro jezero (Blue Lake) at Imotski;Hrvatske vode 20; 2012. (PDF)
JARIĆ, Anja; BRENKO, Tomislav; Paleolimnološka rekonstrukcija razvoja Modrog jezera kod Imotskog tijekom posljednjih 2400 godina; Sveučilište u Zagrebu, Rudarsko - geološko - naftni fakultet; Zagreb, 2015. (PDF)
MIKO, Slobodan; ILIJANIĆ, Nikolina; JARIĆ, Anja; BRENKO, Tomislav; HASAN, Ozren; ŠPARICA MIKO, Martina; ČUĆUZOVIĆ, Helena; STROJ, Andrej; 2400-year multi-proxy reconstruction of environmental change: the Blue Lake (Modro jezero, Imotski) sediment record / Rekostrukcija promjena u okolišu tijekom posljednjih 2400 godina: Zapis sedimenata Modrog jezera kod Imotskog; 5. Hrvatski geološki kongres – 5th Croatian Geological Congress / Knjiga sažetaka – Abstracts book, Osijek, 2015. (INFO)
HASAN, Ozren; MIKO, Slobodan; ILIJANIĆ, Nikolina; STROJ, Andrej; Record of anthropogenic (urban) pollution in sediments of the karst lake Modro jezero, Croatia; Conference: 20th International Karstological School “Classical Karst” ; Karst Forms and Processes, Slovenia; 2012. (INFO)
​> WIKIPEDIJA; Modro jezero
> Rekordna razina Modrog jezera u zadnje 33 godine!​, Slobodna Dalmacija, 14.2.2009.
> Modro jezero, Imotski.net, 27.7.2009.

IVAN BEKAVAC PIVO, Modro jezero

Pristup Modrom jezeru
Autor: Modzzak (Wikipedija)

Imotski: Modro jezero skoro presušilo
Produkcija: Imotske novine Portal, 2011.

Crveno jezero

Crveno jezero, iz zraka
Izvor fotografije: TZ grada Imotskog

Osnovni podaci. Površina: 0,03 km²; Najveća dubina: 287 m; Nadmorska visina: 281 m; Najveća širina: 0,2 km; Najveća dužina: 0,2 km.

Zaštićeni spomenik prirode Crveno jezero nalazi se oko 550 m km sjeverozapadno od Modrog jezera i oko 1 km od Imotskog. Krški fenomen i hidromorfoški značajan objekt, Crveno jezero je vrtača ispunjena vodom, nastala urušavanjem stropova golemih podzemnih prostorija u lokalnoj tektonskoj zoni. Jezero je mlađe geološke starosti, nastalo na izrazito potresnom području tektonskim urušavanjem podzemnih šupljina ispunjenim vodom. Stručnjaci ga često nazivaju čudom krša jer je riječ o provaliji (grotlu) stijenka poput prirodnog bunara, približnog promjera 200 m, a dubine veće od 500 m,  pri čemu na dubinu same vode otpada polovica.
​
Vapnenačke strane su gotovo sasvim okomite i djelomično crveno-smeđe boje, po čemu je jezero i dobilo ime. Ima oblik elipse dimenzija oko 150 x 180, za viših vodostaja i do 190 x 213 m. Dno jezera je samo par metara iznad razine mora. Promjer dna je 20 x 10 metara, što znači da se prema dnu jezero sužava.  Temperatura pri dnu jezera, ispod 30 m je konstantna, oko 10°C, osim za vrijeme zimskih mjeseci kada zbog temperaturne razlike dubinskog i površinskog dijela dolazi do miješanja voda.
​
Prema morfološkoj klasifikaciji Crveno jezero je najdublja jama Dinarskog krša koja je (do polovice) ispunjena vodom, i jedna  je  od  najdubljih  stalno  potopljenih speleoloških  jama na  svijetu.  Najdublje vrtače u Hrvatskoj su upravo kod Imotskog: Crveno i Modro jezero. Hrvatski speleološki savez je 1998. god. organizirao međunarodnu speleoronilačku ekspediciju, prilikom koje je precizno izmjerena visinska razlika od 528 metara, a dubina jezera od čak 287 metar te bi to, prema nekim podacima, bilo najdublje jezero u Europi. 28.9.2013. napravljena su nova mjerenja podmornicom u kojima je utvrđena dubina od 255 metara. Napravljena su snimanja podmornicom, pri čemu je presjek rađen svakih 10 metara i tako ucrtana dubina. 

Francuski speleoronilac Frederic Swierczynski 6.5.2017. je zaronio u Crveno jezero i postao prvi čovjek u povijesti koji je kročio na dno. Zaron je trajao četiri sata, a Francuz je dno dotaknuo na 245 metara.

Bočne stijene su dosta lomljive, s nekoliko špilja duljine i 700 metara sa sifonima i prostranim dvoranama. Jezero je golemi vodospremnik pitke i bistre vode, a u njega se sa sjeverne strane ulijeva i podzemna rijeka kroz otvor promjera dvadesetak metara.

Pri izuzetno visokom vodostaj u Crvenom jezeru, voda (događa se to izuzetno rijetko) prekrije i malu špilju na zapadnim liticama jezera iz koje je nekad za obilnih kiša izbijala voda.
​
Ime. Jezero je dobilo ime zbog crveno-smeđe boje boje njegovih krških kalcij-karbonatnih stijena - koje su prema dijelu izvora bogate željeznim oksidima, a prema drugim izvorima boksitnom rudačom.

Prvi spomen. Prvi opis Crvenog jezera poslao je u svijet početkom 18. stoljeća, mletački vojskovođa Ivan Zuane Franceschi, nakon oslobođenja Imotskog od Turaka (1717. godine), opisavši jezero u u pismu prijatelju.

---

Presjek (sjever-jug) Crvenog jezera
Izvor: M. Garašić, 2001.

Presjek (zapad-istok) Crvenog jezera
Izvor: M. Garašić, 2001.

Crveno jezero
Autor: Peter1936F (Wikipedija)

ZORAN BAREŠIĆ, Crveno jezero
Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 30x20 cm

Crveno jezero
Autor: Tieum512 (Wikipedija)

Crveno jezero, izbliza
Autor: Martin Brož (Wikipedija)

Imotska gaovica (Delminichthys adspersus)
Autori: Zupančić Bogutskaya, Nina G (Fishbase.se)

Imotska gaovica

Crveno jezero je stanište endemske ribe imotske gaovice (Delminichthys adspersus). U sušnom razdoblju riba se može uočiti u obližnjim izvorima, rijekama i jezerima, što ukazuje na podzemne veze između Crvenog jezera i ostalih voda u okolici.

Prva istraživanja jezera. Dno Crvenog jezera još nije posve istraženo. Prvo sustavno istraživanje morfologije i hidrologije Crvenog jezera obavio je akademik Josip Roglić 1937. godine, no mjerenja nisu bila osobito točna obzirom na tada raspoloživa tehnička sredstva. 
Preciznije podatke o jezeru  dala su istraživanja ing. Milivoja Petrika obavljena 1950-ih godina. Petrik je pronašao najnižu točku dna na +4,1 m nadmorske visine, a utvrđena je  najviša kota jezerske razine na 274,5 m, te najniža na 252,8 m.

O prvom zaronu u Crveno jezero piše Maja Delić Peršen, na temelju kazivanja Luke Kolovrata (čijeli članak na: Maja Delić Peršen, Crveno jezero, Imotski svitnjak, 20.2.2015.);

Zamisao o ronjenju u Crvenom jezeru rodila se šezdesetih godina 20. stoljeća, iako još nije bilo ni načina ni opreme za takav pothvat. Godine 1998. članovi Hrvatskoga planinarskog društva  "Imotski", želeći obilježiti 70. obljetnicu društva ronjenjem u Crvenom jezeru,  prvi put su zaronili u svibnju 1998., i to u organizaciji HPD-a i Ronilačkog kluba "Crveno jezero". Planinari i alpinisti spustili su ronilačku opremu niz nekoliko stotina metara visoke okomite litice, što je samo po sebi bilo svojevrstan podvig.
U pomoć su pristigli speleolozi i ronioci iz Splita (S. Božić, G. Gabrić, T. Najev, J. Bojić i J. Božić), koji su se pridružili imotskim roniocima i planinarima (J. Vukosavu, L. Kolovratu, S. Čelanu, B. Kukulju i G. Karoglanu). Opremu su, do manjeg proširenja na litici površine nekoliko kvadrata spustili članovi ekspedicije u ruksacima. Do vode je preostalo tridesetak metara okomite stijene koju su, pod punom ronilačkom opremom, svladali uz pomoć užadi. I, konačno, zaron i prvi dojmovi: 
"Jezero je izuzetno bistro, a voda nije osobito hladna. Naša 10 mm debela ronilačka odijela odlična su zaštita. Gledajući s površine vode, vidimo da su litice obrasle kržljavim biljkama, travom i grmljem, a jata gaovice plivaju oko nas. Spustili smo se do 52 m dubine, tu zastajemo ali Tonći  Najev nastavlja; gledamo ga  kako nestaje   u crnoj dubini  jezera. Ipak, vraća se nakon nekoliko minuta. Na „Aladinu“ brojka 1,7. Prvi zaron u povijesti jezera, a odmah mjerim  102 m. Svaka čast Najevu, ali meni je i ovih mojih 52 sasvim dovoljno. Lagano ronimo obodom  uz same litice zbog sigurnosne dekompresije,  pa nas evo opet na površini. Vani sunce i vedar dan! Srećom, sve je snimljeno kamerama HRT-a ( i prikazano u sklopu serijala “Dubine”).
Veliko, sjajno  iskustvo", kaže nam Luka Kolovrat.

Zaštita. Zbog svojeg karakterističnog oblika, boje, dimenzija, hidroloških pojava, načina postanka te značaja ove prirodnoznanstvene pojave kao specifičnog primjera hidrografije i morfologije našeg krša, jezero je 1964. zaštićeno 1964. godine u kategoriji zaštićeno područje prirode. Cijelo područje sjeverno od Imotskog zaštićeno je 1971. godine kao značajan krajobraz koji obuhvaća Modro i Crveno jezero kao spomenike prirode te veći kompleks zemljišta pošumljenoga crnim borom, ukupne površine 3,78 km².

Legende. Postoji legenda o Gavanovim dvorima prema kojoj su u davnoj prošlosti iznad jezera postojali dvori koji su propali u zemlju te je na tom mjestu nastalo jezero. Osnovna struktura legende o Gavanovim dvorima se, može se pronaći u legendama u više dinarskih područja - primjerice, slična je legenda o nastanku Boračkog jezera na Prenju. Prema toj legendi u davna vremena na mjestu jezera bili su raskošni dvori škrtih i oholih Gavana i njegove žene. Kada je anđeo u liku prosjaka s dvoje djece upozorio Gavanovicu na Božju milost i pravednost, ona mu grubo i podrugljivo reče: »Što će mi tvoj Bog dok je meni Gavan moj.« U taj čas Božjom kaznom protrese se zemlja, dvori s okolicom i svim stanarima propadnu duboko u provaliju, u kojoj nastade jezero, a i danas se iz dubine Crvenog jezera u noćnim satima mogu čuti Gavanovi bolni jauci.

Mislim da sam bio još više preneražen i zadivljen kad sam ugledao drugi bezdan (prvi je Modro jezero, nap.aut.). Na gotovo ravnoj površini brijega, u živom kamenu, kao da je umjetnikova ruka uz zvuk čekića i dlijeta urezala velik krug, te ga okomito iskopala kao kakav nadasve dubok bunar. Grotlo ima više od pola milje u opsegu, strmoglavo je usječeno u obujmu kojemu još nisu našli dna. Crven je to kamen, a nema na njemu ni mladice ni grma da pruže utjehu tim strahovitim liticama. Kad vidiš te provalije, pitaš se u strahu: a od čega potekoše? Jesu li tako načinjene od prvoga stvaranja, ili je nekakav podzemni vulkan, sada ugašen, žestoko razjapio ta ždrijela rigajući lavu i podzemno kamenje? („La Dalmazia“, 1846. br 8)
Prvi opis Crvenog jezera s početka 18. stoljeća, koji je mletački vojskovođa Ivan Zuane Franceschi, nakon oslobođenja Imotskog od Turaka (1717. godine), poslao u pimu svom prijatelju.

Poštanska marka s Crvenim jezerom
Ova marka proglašena je 2007. godine naljepšom u svojoj kategoriji
Vrijednost: 10 kuna; Fotografija: Luka Kolovrat; Dizajn: O. Franković, Ivana Vučić, dizajneri iz Zagreba; Datum izdanja: 8.6.2007.

Legenda o Gavanovim dvorima (1)

Legenda kaže da su u Crveno jezero propali Gavanovi dvori kada je anđeo, prerušen u prosjaka, upozorio oholu Gavanicu na pravednost i milosrđe, a ona mu bahato odgovorila: “Što će meni Bog tvoj, dok je meni Gavan moj!”, odbivši mu udijeliti milodar. U tom se času zemlja potresla, a Gavan i njegovi dvori propali su u bezdan. Provalija se ispunila vodom i legendama o zlim nadnaravnim bićima, čiji se jauci do dandanas čuju iz crvenoga grotla.

Legendu je zabilježio fra Silvestar Kutleša 1937. godine. Naknadno su je objavili fra I. Despot, i J.E. Tomić (boravio u Imotskom 1884. god.). U njihovim je zapisima prepjevana narodna pjesma o propuntavanju Gavanovih dvora na mjestu gdje se nalazi Crveno jezero. Pjesma je spjevana u 25 kitica, u narodnom osmercu, a stihovi vjerno dočaravaju jezovitu priču o kazni zbog oholosti kao jedne od najvećih ljudskih mana.

Eto zemlja tvrda zinu,
A u zemlje utrobinu,
Sve uklete u tren duše
S bijelim dvorim prosjednuše.
Niti kamen na kamenu
Ne osta za uspomenu.

Sad, ko stupi do ‘vog mjesta,
Gdje Gavana s dvorim’ nesta,
Jezero će naći tamo,
Strahovito, pusto, samo
Radi žarka stijenja svoga
Svijet Crvenim prozvao ga.

Tu, po tamnoj, gluhoj noći,
Ako srca imaš proći,
Uz vilinsku čut ćeš ciku
Vukodlaka strašnu viku,
Dok nad vodom vještice se,
Ko plamteće zublje krijese.
​
Još ćeš začut iz bezdani
Jauk duša očajani,
Čut ćeš djecu kako cvile,
Kad ih ljute muče vile.
Kosa ti se od straha ježi,
Bjež’ čovječe! Otle bježi!

IZVOR Luka Kolovrat, Maja Delić Peršen; Imotske modre vode, monografija, Imotski 2008.

Legenda o nastanku imotskih jezera (2)
​
Nekada davno živio je bogati Gavan na prostoru današnje Bekije i dijelu Dalmacije. Kuću  za stanovanje imao je na jezeru Krenica. Jednog dana naišao je sv. Petar prerušen u prosjaka i obratio se Gavanovoj ženi riječima: “Bog ti dao, bili mi dala komadić kruha da pojedem?” Na te riječi Gavanovica je uzvratila: “Šta će meni Bog tvoj dok je meni živ Gavan moj?” Sv. Petar je podigao štap i kazao:
“Od zla roda neka nema poroda!”
U taj čas nastade strašan zemljotres i tamo gdje su stajali Gavanovi dvori, nastade jezero. Kad viđe Gavanovica da će je voda potopiti, uze dvoje djece, jedno muško, jedno žensko i stade bježati prema brdu, a voda je potekla za njom i sustigla je. Sveti Petar ju je savjetovao: “Baci muško dijete, od zla roda neka nema poroda!” Ona je, ne slušajući, nastavila trčati sve do brda gdje ju je sustigla voda. Kad je vidjela da nema kamo, ostavila je muško djete i na tom se mjestu pojavio ponor u koji je voda utjecala. Tako je jezero Krenica nastalo na mjestu Gavanovih dvora. Matica (kanal koji je vodio višak vode iz jezera) je putanja bježanja Gavanove žene i ponor u dnu polja gdje je bačen Gavanov sin jedinac.
U isto vrijeme su se u jezera pretvorila i sva mjesta u kojima je Gavan prebivao pa je tako nastalo Crveno i Modro jezero u Imotskom, Krenica kod Prološca i Vrbina kod sela Blaževići.

IZVOR Legenda o nastanku imotskih jezera, Narodni.net

Zanimljivosti. U Drugom svjetskom ratu su dva srušena američka bombardera pala u Crveno jezero, pa je u njemu poginulo najmanje petnaest savezničkih vojnika.

IVAN BEKAVAC PIVO, Crveno jezero

ČLANCI O CRVENOM JEZERU
Crveno jezero, Dalmatian Nature
Maja Delić Peršen, Crveno jezero, Imotski svitnjak, 20.2.2015.
Luka Kolovrat, Red lake finally discovered some of its secrets​, Adria-Navigator, 30.9.2013.
Luka Kolovrat, Cave diving in Red lake 2013, Adria-Navigator, 2.10.2013.
​Leo Nikolić, Napokon izmjerena dubina Crvenog jezera - 255,4 m!, T-Portal, 30.9.2013.
​Braco Ćosić, Crveno jezero: odlomila se stijena od 800 tona – tutnjava uplašila stanovnike, Slobodna Dalmacija, 27.12.2012.
Antonia Sekelez, Milijuni Japanaca već znaju za revolucionarna otkrića o Crvenom jezeru, Studentski.hr, 12.4.2016.
​Velimir Braco Ćosić, Povijesni zaron u Crveno jezero, Radio Imotski, 28.11.2016.
Zapanjujuća snimka povijesnog zarona na dno Crvenog jezera, Index.hr, 9.5.2017.

Dva oka

Postranjsko (Prosutica) jezero

Prološko blato (Provalija i Krenica)

Galipovac

​Lokvičićko jezero (Mamića jezero)

Knezovića jezero

 Zeleno jezero (kod Ričica)

Baćinska jezera
Vjerojatno najbolji pogled na ova jezera pruža se s uređenog vidikovca uz Jadransku magstralu. U prvom planu je najdublje jezero Crniševo, a iza njega je malim kanalom povezano najveće jezero Oćuša. Osim atraktivnosti vode i obala samih jezera, pogled s ovoga mjesta zorno dočarava pojam jezera, odn. vode u kršu. Na horizontu se izdiže planina Rujnica.

BAĆINSKA JEZERA

Baćinska jezera su manja grupa jezera u mjestu Baćina u zaleđu grada Ploča, na desnoj (sjeverozapadnoj) strani delte rijeke Neretve u Dubrovačko - neretvanskoj županiji.
Jezera su relativno mala, ali spadaju u red najzanimljivijih pojava u hidrografiji krša. To su potopljene ponikve, nepravilnog oblika, što se osobito odražava na reljefu dna. Razina jezera varira od 1 do 3,5 m nad morem, a dubina im je od 5,4 do 34 metra (prema S. Božičeviću, u Fenomen krš: najdublje jezero ima 34 m), po čemu su ona kriptodepresija u kršu priobalnog područja (dno jezera je ispod razine mora). Ukupne su površine 1,38 km2 (138 hektara; prema Hrvatskoj enciklopediji 2,96 km²), a sastoje se od šest međusobno povezanih jezera: Oćuša odn. Voćuša, Crniševo odn. Trniševo, Podgora, Sladinac, Šipak i Plitko jezero (prema nekim izvorima tu je i južni dio jezera Vitanja) te jednog odvojenog jezera (Vrbnik odn. Vranjak). 

​Površinom najveće jezero je Oćuša (još i Voćuša) veliko 55,4 ha (0,554 km²), dužine preko 1,2 km i dubine 19,6 m. Najdublje jezero je Crniševo (Trniševo) - u raznim izvorima navode se različiti podaci o 31, 34 i 39 metara (najdublji dio je depresija konusnog oblika promjera 15-tak metara) - koje je smješteno najzapadnije i drugo je po veličini s površinom od 0,43 km² i dužinom od 1,1 km. Jezero Sladinac ima maksimalnu dubinu od 16,4 m, Podgora 10,1 m, dok je Plitko jezero (Podkušinac) duboko do 5,5 m. Vranjak (Vrbnik, Vrvnik) je najmanje od jezera i jedino nije povezano s ostalim jezerima.

Voda je u njima slatka, a ima i izvora koji su povezani direktno s morem. U priobalju jezera Oćuša nalaze se 3 stalna i 2 povremena izvora. Od mnogih izvora značajno je napomenuti, da se na području Klokun kod Plitkog jezera nalazi izvor koji osigurava pitku vodu za grad Ploče i širu okolicu. Uz zapadnu obalu Crniševa, nalazi se izvor Mindel, koji zaslanjuje jezero. Hidrokemijski parametri pokazuju da se Jezero Crniševo bitno razlikuje od ostalih jezera što je posljedica utjecaja mora.

​Na jezerima su tri mala otoka te dva tunela. Prvi spaja jezera s morem (tunel od jezera Sladinac dug 120 m ulazi u kanal dug 700 m koji je spojen s morem), kako bi višak zimske vode koja dolazi iz Vrgoračkog polja i Staševačkog polja (1938. godine prokopan je tunel do Baćinskih jezera dug 2 km, radi odvodnje viška vode iz Vrgoračkog i Staševačkog polja), odveo u more te spriječio poplave.
​Sve do 1912.-1913. godine kada je iskopan taj tunel dug 700 metara, vodostaj Baćinskih jezera je varirao, ovisno o kiši, čak do osam metara. Nakon otvaranja tunela variranja vodostaja su smanjena do dva metra. Time je znatno izmijenjena hidrologija, a i izvorno slatka voda je postala donekle bočatom pod utjecajem mora. Ova intervencija snizila je apsolutnu razinu Baćinskih jezera za 8 do najviše 12 m.

Priroda. Jezera su stanište mnogih močvarnih biljnih zajednica rijetkih na istočnojadranskoj obali. Najrasprostranjeniji su tršćaci, a na strmijim dijelovima obale prevladavaju šikare rakite. ​Jezera imaju bogatu ihtiofaunu - ovdje žive 24 vrste riba, od čega su njih devet (prema drugim izvorima 6) rijetke endemične vrste. Još prije dvadesetak godina ovdje je živjela ugrožena i rijetka riječna kornjača (Mauremys rivulata) no u posljednje vrijeme više nije nađena. Bioraznolikosti jezera doprinose ptice, gmazovi i kukci.

Krajobrazna i ekološka vrijednost. Jezera imaju veliku krajobraznu vrijednost. Neprimjerena gradnja, intenzivan ribolov, promjena vodnog režima, u jezera se kroz tunel ulijevaju poplavne vode iz Vrgoračkog polja; kanalom su jezera spojena s morem, i drugi utjecaji ugrožavaju živi svijet jezera. Obale južnog dijela jezera već su u velikoj mjeri izgrađene (uz magistralnu cestu kod mjesta Šipak i Pijavice), no preostali sjeverni dio jezera je još krajobrazno očuvan te bi ga trebalo takvoga očuvati i barem u jednom dijelu ostaviti potpuno u prirodnom stanju (bez gradnje, kupališta i sličnih sadržaja).  
Baćinska jezera dio čine sastavni dio nacionalne ekološke mreže RH kao važno područje za divlje svojte i stanišne tipove. Zbog očuvane prirode privlače mnoge ljubitelje prirode, turiste i izletnike, a jedna od nazanimljivijih ponuda je vožnja tradicionalnom neretvanskom lađom.

IZVORI  Wikipedia - Baćinska jezera; Naša Neretva

Baćinska jezera; detalj topografske karte izvornog mjerila 1:25.000

Karta Baćinskih jezera, s njihovim nazivima
Izvor: Open Topo Map, 2020.

Baćinska jezera
Jezero	Nadmorska visina (m)	Površina (ha)	Dubina (m)
Vočuša (Oćuša)	0,8	0,55	19,6
Trniševo (Crniševo)	0,8	0,43	34 (39)
Podgora	0,8	-	10,1
Sladinac	0,8	-	16,4
Šipak	0,8	-	-
Plitko (Podkušinac)	0,8	-	5,5
Vranjak (Vrbnik)	0,8	-	-

Sjeverni rub jezera Crniševo

Jezero Oćuša; vrh sv. Ilija (Gradac) u pozadini

Jezero Oćuša
Pogled s mosta ispod kojega prolazi kanal koji povezuje jezera Crniševo i Oćuša

Baćinska jezera
Pogled s Jadranske magistrale

Cesta uz jezero Oćauš kojom se može obići veći dio toga jezera.

Jezero Crniševo najdublje je među Baćinskm jezerima
Pogled s vidikovca uz Jadransku magistralu

Baćinska jezera predstavljaju jedinstven krški ekosistem zbog nepravilnih oblika 6 spojenih i 1 danas odvojenog jezera, utjecaju mora uslijed uzdizanja morske razine tijekom holocena te ljudskih intervencija u posljednjih 100 godina koji su značajno promijenili izgled jezera. 

Brošura (PDF)

Detalj turističke karte grada Ploča - Baćinska jezera
Izvor: mak-usluge.hr

Toponim ´Baćina´
Toponim Baćina vlaškoga je porijekla. Ime Baćina moglo bi biti antroponimnoga postanja te je povezano s apelativom bač - druga osoba u pastirskome poretku, najčešće zadužena za proizvodnju sira (zabilježen je i lik Bačina). S vremenom je apelativ bač donekle izmijenio značenje te je označivao glavara pastirskoga stana. Ne treba posve odbaciti ni mogućnost da je riječ o odrazu hidronimijskoga apelativa bač/bać ‘zdenac sa slankastom vodom’. (Vidović, 2013.)

Informativne ploče uz Baćinska jezera

​DOLINA NERETVE - BAĆINSKA JEZERA
Datum objave: 27.8.2015. Proizvodnja: studiohrg
Opis: DOLINA NERETVE OD UŠĆA DO METKOVIĆA, BAĆINSKA JEZERA

Baćinska jezera

Pogled s vrha Sv. Ilija iznad Gradca na Baćinska jezera

Baćinski zaselci uz jezero Sladinac

Kuće naselja Baćina (zaselak Sladinac), uz jezero Sladinac

IZVORI  
Baćinska jezera. Wikipedija (hr)
Baćinska jezera. Hrvatska enciklopedija
Baćinska jezera. Proleksis enciklopedija. 1.8.2013.
Područje nacionalne ekološke mreže Baćinska jezera. Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije (PDF)

Modro oko
Pogled od obale Modrog oka na planinu Rujnicu.

JEZERA U DELTI NERETVE

Jezero Vlaška

KOORDINATE 43.0482, 17.4685

​Vlaška je jezero zapadno od Rogotina. U pravcu istok - zapad dugo je otprilike 1200 metara. Širine je od 320 do 360 metara, mjereno u smjeru sjever - jug. Teren je sa sjeverne strane močvaran. Iza njih su poljoprivredni nasadi i željeznička pruga. Na istočnim obalama je naselje Rogotin. S južne strane je brijeg Trovro. Još južnije je vodotok Stara Neretva, Lisna, rijeka Neretva i jezero Parila.
Od brijega Trovro (kote 78,7 na zapadnoj strani) pa sve do mora, do pličine Gumanac, je 90-ak metara široki kanal dužine 3600 metara. Jezero Vlaška je, zahvaljujući ovoj vezi s morem prokopanim kanalom, de facto postalo laguna. Slično se za obližnju lagunu Parila uz ušće Neretve, nekoć govorilo jezero Parila (na dijelu karata i danas stoji jezero Parila). Jezero Vlaška kanalima je povezano i s Crnom rikom. 
Jezero je jedno je od pet preostalih jezera koja su nekada postajala u delti Neretve, a uz područje lagune Parila te ušća riječice Pantan kod Trogira jedan je od par preostalh lokaliteta tršćaka u Hrvatskoj. Prokopanim je kanalom povezano s morem čime je postalo laguna – jedno od najugroženijih stanišnih tipova u Europi, zaštićenih na nacionalnoj i europskoj razini. Zajedno s jezerom Parila, jezero Vlaška je od velike važnosti za ihtiofaunu. Ribe dolaze na ova područja zbog hranjenja, zaklona, te zbog mrijesta. Uz kanal do jezera migriraju gotovo sve vrste riba zabilježene na ušću Neretve. Najobimnije su seobe odraslih jegulja prema moru u jesen, te mlađi u suprotnom smjeru u proljeće i rano ljeto. Pred zimu se radi mrijesta uzvodno sele i dolaze u plitko more listovi, komarče i cipli.
​
IZVORI Naša Neretva; Vlaška (jezero). Wikipedija

Pogled sa šetnice na brijegu Trovro prema Vlaškom jezeru

Pogled s vrha Veliki Trovro na Rogotin na obali jezera Vlaška

Na jezeru Vlaška nalaze se omiljena rogotinska kupališta Bućaste (stine), Pod kukom (kraj tunela) i Podkućetine. Do Bućaste i Podkuka se moralo preskakati s kamena na kamen, a kad je bila veća voda, nije se ni moglo proći. Bućasta će postati popularna tek 1980-ih kad se počelo nasipavati i betonirati.

Jezerina

Jezerina, pod brijegom Trovro i južno od Rogotina

​U južnom dijelu naselja Rogotin nalaze se Jezerac i Jezerina. Jezerac je izvorno bilo manje jezero koje je u drugoj polovici 20. stoljeća isušeno i nasuto. Nešto južnije od njega nalazi se jezero Jezerina koju sa zapada-sjeverozapada zatvara brdo Trovro, a s istoka brdo Gradina, dok je prema jugu otvoren pojas močvarnog zemljišta i polja do Stare Neretve i Neretve.
Na Gradini se vjerojatno nalazila prapovijesna osmatračnica čiji su ostaci uništeni izgradnjama bunkera u 20. stoljeću. 
IZVOR  Maja Šunjić: Rogotin - Prostor i ljudi. Vela Luka, 2020.

Jezero-mlaka Lumbarda
Uz nekadašnji brežuljak u rogotinskom predjelu Lumbarda nalazi se i istoimeno jezero-mlaka Lumbarda, na kojeg se nadovezuje Pelinovac, stiješnjen između brda Rašeljka i Gradina. 

Birina

Birina je jezero smješteno na istočnom rubu grada Ploča. Južno od jezera prolazi cesta D413, a sjeverno cesta D8. Povezano je s Crnom rikom s južne strane dvama kanalima. Na južnom dijelu u jezero se usijeca poluotok koji je skoro sa sviju strana okružen jezerom, a s glavnim kopnom vezan je prevlakom, pa se jezero na jugu račva u dva kraka. Sa zapadne strane nalaze se stambeni objekti. Po najdužoj dijagonali sjeveroistok - jugozapad jezero je dugo 772 metra, a na istočnom kraku sjever - jug 630 metara. U najširem dijelu, što je kod središnjeg dijela, jezero je široko 314 metara.
S obzirom na to da je zapremnine veće od 100.000 m³, po Odluci Vlade Republike Hrvatske o popisu voda I. reda svrstava se u prirodna jezera.
Jezero Birina dio je planiranog rješenja odvođenja viška vode iz Vrgoračkog polja. Prema studiji Građevinskog fakulteta u Splitu napravljenoj po narudžbi Hrvatskih voda, tunelom Vrgorac 2 odvodile bi se vode iz donjeg, jugoistočnog dijela Vrgorskog polja prema Birini.
​
IZVOR Birina. Wikipedija (hr)

Jezero Birina
Autor Peter in s - Vlastito djelo postavljača, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=11246716

Modro oko

Modro oko i jezero Desne
KOORDINATE 43.0577, 17.5107

Područje Modro oko i jezero uz naselje Desne djelomično je potopljena krška depresija na desnoj obali Neretve koja je, ovisno o stanju voda, više ili manje ujezerena. Povezana je s Neretvom preko rječice Desanke i Crne rijeke. Uz rub brdskog područja nalazi se više izvora koji su kroz krško podzemlje povezani sa sustavom rijeke Matice. Najveće je Modro oko u obliku krškog jezerca čije vode imaju nebesko plavu boju. Izvor je kaptiran te se koristi za vodoopskrbu naselja Desne koje je u obuhvatu općine Kula Norinska. Područje karakterizira obilje vode i močvarnih staništa. Osim kao krajobraz, ovo područje je također značajno i sa stanovišta biološke raznolikosti jer sadrži ugrožena staništa, a važno je također za seobu i zimovanje ptica. 
IZVOR Naša Neretva

Granica Posebnog rezervata Modro jezero i jezero Desne

IZVOR: Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Dubrovačko-neretvanske županije

Zračni snimak
U desnom donjem kutu je rijeka Neretva uz koju desnom stranom paralelno skoro od Metkovića do Ploča vode lokalna cesta i željeznička pruga. Vidi se Banja kod kojega se dijele na lijevo Crna rika i nadesno riječica Desanka. U pozadini se vide Desansko jezero, selo Desne podno brda Rujnica, jezerce i izvorište pitke vode Modro oko. IZVOR: Degenija / Forum Index.hr

Modro oko je jezerce u Dalmaciji, 2 km sjeverozapadno od Komina, odn. 6 km sjeverozapadno od Opuzena; 0,03 km². Dio je djelomično potopljene krške depresije na desnoj obali rijeke Neretve između mjesta Desne,  Banja i Komin. Leži u ponikvi, na morskoj razini; duboko do 18,3 m. Oko 350 m dugim i 3,5 m širokim kanalom povezano je s jezerom Desne (Jezero). Zbog bijeloga vapnenca ponikve jezerska bočata do slana voda izrazito je modre boje. 
IZVOR Hrvatska enciklopedija: Modro jezero

Modro oko
U pozadini planina Rujnica (najviši vrh Babina gomila, 735 m)

Desansko jezero (Desne)

​Desne ili Desansko jezero je jezerce u Dalmaciji koje je dio djelomično potopljene krške depresije na desnoj obali rijeke  Neretve između mjesta Desne, Banja i  Komin. Leži u ponikvi, na morskoj razini. Oko 350 m dugim i 3,5 m širokim kanalom povezano je s jezerom Modro oko. Vode Modrog oka i Desanskog jezera odvodi rječica Desanka i ulijeva se u Crnu riku kod mjesta Banja, samo 200-tinjak metara od ulijevanja Crne rike u Neretvu.
​Uredbom Vlade Republike Hrvatske od 20.8.2020. jezera Modro oko i Desne proglašeni zaštićenim područjem, kao posebni ornitološki rezervat. Rezervat obuhvaća djelomično potopljenu kršku depresiju na desnoj obali Neretve s jezerima Modro oko i Desne s okolnim tršćacima. Posebni ornitološki rezervat "Modro oko i jezero Desne" jedno je od reprezentativnih močvarnih ekosustava na području delte Neretve osobito značajnom zbog očuvanja staništa i raznolikosti ptica močvarica.
IZVOR  Desne (jezero). Wikipedija (hr)

Pogled s padina planine Rujnice prema delti rijeke Neretve. U podnožju se vide naselja sela Desne i Desansko jezero.

Kuti

Kuti (također Đuvelek) je aluvijalno jezero i kriptodepresija u Dalmaciji, kod mjesta Badžula, 6 km jugoistočno od Opuzena; 1,3 km². Dugo je 2,4 km, a široko do 0,9 km. Leži u razini mora (kriptodepresija); srednja mu je dubina 1,3 m, a najveća 4,6 m. Vodu dobiva iz nekoliko vrela na istočnoj obali. Nije izolirano od većih vodotokova. Crnom rijekom i Mislinom povezano je s Neretvom, a pod utjecajem je i morskih mijena Jadranskoga mora. Za niska vodostaja (ljeto) na sredini jezera pojavljuje se otočić.
IZVORI
Kuti. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 16. 7. 2021.
Kuti (jezero). Wikipedija (hr)

Jezero Kuti i planina Rujnica na horizontu

Pogled na jezero Kuti i brdo na njegovoj istočnoj strani na čijem se grebenu nalaze vrhovi Badžula (387 m, lijevo) i Gradina (398 m, desno).
Uz desni kraj grebena (prijevoj na fotografiji) prolazi državna granica HR-BiH.

Posebni ornitološki rezervat "Kuti" obuhvaća jezero Kuti i močvarna staništa uz jezero. Na području rezervata razvijena su raznolika močvarna staništa te je ovo područje posebno značajno za očuvanje gnijezdeće populacije ptica močvarica i populacije ptica koje migriraju Jadranskim seobenim putem.

GRANICA POSEBNOG REZERVATA "KUTI"

Jezero Mir

Jezero na Dugom otoku

MLJETSKA JEZERA

Veliko Mljetsko jezero

Malo Mljetsko jezero

Jezero Blatina

Ribnjak Kozarica

Dračevica

Lokva u Starigradskom polju na otoku Hvaru

Lokva u Lastovskom polju

Mrtvo more

Krško jezero na otoku Lokrumu