-
|
PLITVIČKA JEZERA
Plitvička jezera osobita su geološka i hidrogeološka krška pojava. Kompleks Plitvičkih jezera proglašen je nacionalnim parkom 8.4.1949. godine. To je najveći, najstariji i najposjećeniji hrvatski nacionalni park. Predstavlja šumovit planinski kraj u kojem je nanizano 16 manjih i većih jezera kristalne modrozelene boje. Jezera dobivaju vodu od brojnih rječica i potoka, a međusobno su spojena kaskadama i slapovima. Sedrene barijere, koje su nastale u razdoblju od desetak tisuća godina, jedna su od temeljnih osobitosti Parka. Poseban zemljopisni položaj i specifične klimatske značajke pridonijeli su nastanku mnogih prirodnih fenomena i bogatoj biološkoj raznolikosti. Sedreni sedimenti oblikovani su od pleistocena do danas u vrtačama i depresijama između okolnih planina. Gornja jezera na jugu pretežno se sastoje od dolomita, a Donja jezera na sjeveru od vapnenačkih stijena.
Prostrani šumski kompleksi, iznimne prirodne ljepote jezera i slapova, bogatstvo flore i faune, planinski zrak, kontrasti jesenjih boja, šumske staze i drveni mostići i još mnogo toga dio su neponovljive cjeline koju je i UNESCO proglasio svjetskom prirodnom baštinom, 1979. godine, među prvima u svijetu. Park je podijeljen na užu i širu zonu prema stupnju zaštite. Nalazi se na području dvije županije, 91% parka je u Ličko-senjskoj županiji, a 9% u Karlovačkoj županiji. Na Plitvičkim jezerima nalazi se i izvor rijeke Korane, koja se napaja vodom iz jezera. Klima u nacionalnom parku je umjerena planinska. Prvi ozbiljni počeci turizma na Plitvičkim jezerima potječu 1861. godine. Godine 2011. bilo je više od milijun posjetitelja po prvi puta u povijesti ovog nacionalnog parka. Mnogi su istraživači pridonijeli poznavanju i razvoju Plitvičkih jezera, a od njih se posebno izdvaja Ivo Pevalek, kojemu je podignuta i spomen-ploča. IZVOR Nacionalni park Plitvička jezera. Wikipedija Nacionalni park Plitvička jezera - službena stranica
|
|
Kruščica (Kruščičko jezero)
Kruščica je umjetno jezero nastalo izgradnjom brane na rijeci Lici 1971. za potrebe Hidroelektrane Senj (u pogonu od 1965.) i kasnije za Hidroelektranu Sklope. Nalazi se na donjem dijelu toka rijeke Like kod sela Mlakva u Kosinju. Ime je dobilo po selu Kruščica koje je na tom mjestu potopljeno, a stanovništvo iseljeno u okolne krajeve. Za ljetnih mjeseci u vrijeme niskog vodostaja vide se temelji i ruševine crkve, kuća, imanja i cesta potopljenog sela. Na Kruščicu se može doći iz smjera Kosinja kroz selo Mlakvu, pješačkom (planinarskom) stazom iz smjera sela Kaluđerovac, ili se spustiti čamcem kanjonom Like iz smjera Kaluđerovca.
Brana Sklope; Akumulacijsko jezero Kruščica formirano je izgradnjom nasute brane Sklope visine 81 m i dužine u kruni 218 m u kanjonu rijeke Like. Korisnog je volumena od 130 mil. m3, dubine jezera oko 60 m. Brana je zoniranog poprečnog presjeka s koso položenom glinenom jezgrom zaštićenom od unutrašnje erozije dvoslojnim filtrima. Potporne zone izvedene su od kamenog materijala. Kruna brane je na koti 557,00 m n.v., a najviši radni vodostaj na koti 554,00 m n.v. Hidroelektrana Sklope: HE Sklope, koja se gradila dvije godine (1968.-1970.), nalazi se uz branu Sklope s jednom proizvodnom grupom slijedećih karakteristika: turbina je tipa Francis, konstruktivni pad iznosi 60 m, instalirani protok 45 m3 /s, instalirana snaga 22,5 MW. 2010., nakon 13 godina ponovno je ispražnjeno umjetno jezero Kruščica korisnog obujma 128 milijuna m3 vode koja pokreće vodne turbine HE Sklope i HE Senj. Riječ je o redovitom pražnjenju akumulacije koje se obavlja svakih 10 godina radi pregleda dna umjetnog jezera, brane objekata i hidromehaničke opreme, te popravka mogućih oštećenja i ponora. Predstavnici ribičkih udruga koji su svakodnevno bili na terenu utvrdili su kako zbog pražnjenja jezera nije zabilježena nikakva šteta na ribljem fondu, jer su se ribe povukle uzvodno koritom rijeke Like koje je svuda dublja od dna jezera. U jezeru obitavaju šarani i somovi - kažu ima somova težih od 90 kg. U okolnim šumama ima vidri, srna, jelena, medvjeda i vukova. Jezero je pogodno i za kupanje. Za ljetnih mjeseci, zbog suše pada razina vode u rijeci Lici i vodi jezera, zbog čega ostaje samo ispucalo tlo, a naziru se i vide ostaci kamenih kuća nekadašnjeg sela, s ostacima tornja crkve svetog Ilije. U raznim izvorima koriste se razna imena jezera, poput: Kruščičko jezero, Krušičko, Kruščica, Krušićko jezero, Krušćica). No, važno je reći kako je najispravnija izvedenica iz naziva nekadašnjeg sela Kruščica. Jezero je pogodno pogodno je za vodene sportove i kupanje u mirnim vodama. Raznolikost života u rijeci Lici i jezeru Kruščica također uključuje: somove, šarane, štuku, klena, crvenorepke, bijeli amur, sunčanicu i babuške. IZVOR Kruščica (jezero). Wikipedija Nekadašnje naselje Kruščica. Kruščica se nalazi nedaleko sela Mlaka u Kosinju i Ličkog polja. Danas je ovo područje poznatije po jezeru Kruščica nego po nekadašnjem istomenom selu s crkvom sv. Ilije, koje je potopljeno 1966. god. formiranjem umjetnog akumulacijskog jezera s osamdeset metara visokom branom za potebe HE "Senj". Stanovništvo sela je iseljeno, a oltar crkve sv. Ilije preseljen u selo Aleksinicu. Po potapapanju sela posmrtni ostaci više od tri stotine umrlih mještana premješteni u zajedničku grobnicu nedaleko od jezera u mjesto Vaganac.
|
Jezero Kruščica (izvor: Wikipedia)
Krȕščica – Ime se izvodi od fitonima kruška.
Jezero Kruščica 12.11.2019.
Datum objave: 12.11.2019. Autor: Tv Loki Jezero Kruščica (ispražnjeno) - Lake Kruscica
Datum objave: 24.12.2011. Autor: visocica100 Opis: Jezero ispražnjeno zbog remonta hidrocentrale, vide se ostaci kuća... Razlozi izgradnje HE "Sklope" Investitor je bio "Združeno poduzeće elektroprivrednih organizacija, Rijeka". Njihov glavni razlog uz dobivanje energije je bio i pomoć oko poplava. Mislili su da će uspjeti spriječiti česte poplave koje nastaju uz rijeku Liku koje nastaju u jesen, zimu i proljeće zbog obilnih kiša i topljenja snijega. Prije izgradnje brane Sklope voda je brzo plavila polja, ali je relativno sporo odlazila u ponore koji su prirodni kraj toka rijeke Like. Održavanjem i čišćenjem ulaza u ponore voda je odlazila puno brže. Brana Sklope poplave nije uspjela spriječiti, no stvorene su bitne promjene u vodnom režimu rijeke Like. Podzemnim tunelom su vode usmjerene prema rijeci Gackoj i dalje prema moru. Jedan od razloga izgradnje je i turistička atrakcija, pa iako dolaze ljudi iz cijele Hrvatske, pa čak znaju i stranci dolaziti, ipak je to jako mali broj turista. odn. posjetitelja. Najčešće dolaze stariji ljudi na pecanje, a ne na razgledavanje brane i cijele hidroelektrane, jer se branu vidi samo sa vidikovca do kojeg zna doći samo domaće stanovništvo. WIKIPEDIJA |
Švica (Švičko jezero)
Kosmačevo jezero
Periodično jezero u Lici, površine 0,12 km². Leži na visini od 480 m, 2,5 km sjeverozapadno od Otočca. Nastaje za jakih kiša u jesen i u proljeće. Dno 1,2 km duge uvale, ispunjene vrtačama, tada se ispuni vodom do visine oko 8 m. Poplava, odn. jezero, traje nekoliko tjedana. Voda izvire i ponire u dnu vrtača.
Jezero (kod Krasnog)
Blata (kod Plaškog) (Blaćansko jezero)
Blaćansko jezero (jezero Begovac) je nedvojbeni prirodni fenomen tipa estavele (u svijetu postoji tridesetak takvih jezera).
Kao prirodna rijetkost privukao je pažnju austrijskih prirodoslovaca još u devetnaestom stoljeću. U razdoblju od 1835. jezero su proučavali timovi koji nisu ovisili jedni o drugima. Prvi je predvodio hidrolog Fras, a drugi krajiški general Palfy. Palfijev tim je nastojao ustanoviti smjerove podzemnog otjecanja vode ubacivanjem obojenih daščica u Veliku pećinu (za tadašnje vrijeme to je bila uobičajena metoda podzemnog trasiranja otjecanja – danas se koristi netopiva boja, kvasac ili izotop). Kada je u jesen voda izbacila daščice na površinu jezera pojava je izazvala velike nedoumice u pojedinim zaseocima. Veliki povodanj zadesio je Jezero Blaćansko 6.7.1885. godine. Prema Dragutinu Hircu bile su potopljene kompletne Bijele drage. Nadalje Hirc navodi da je voda bila izrazito hladna i vrtložna te da je pocrnilo sve potopljeno drveće. Poznato je da jezero presuši potkraj kolovoza. Međutim, od 1888.godine pa do 1893. godine nikada nije presušilo. Šenoa 1895. godine objašnjava, da je stalnost uzrokovala poplava koja je odnijela pokošeno sijeno te je njime začepila pećine (ponore). Početkom dvadesetog stoljeća jezero su istraživali Cvijić i osobito Josip Poljak. Poljakov članak, koji je objavljen 1925. godine, na petnaestak gusto tipkanih stranica, još je uvijek najbolja studija o jezeru. Osobito je dobro objašnjen mehanizam punjenja i pražnjenja, te zone izvora / ponora uz rub jezera koji je okrenut prema brdu Bjeležu. Jezero se puni iz rijeke koja protječe ispod Gradovitog vrha (brda između Lipica i Blata) te ispod samog Blaćanskog polja. Kada korito rijeke (tunel) postane sifon (ravnomjerno suženje) kroz njega ne može proteći količina vode koja se pojavi nakon otapanja snijega ili obilatih kiša. Taj višak vode, koji je veći od kapaciteta protoka sifona, prazni se kroz pomoćni uzlazni tunel koji je povezan s Velikom pećinom. Dakle, u vlažnom dijelu godine Velika pećina je izvor koji napuni jezero. U sušnom dijelu godine, kada podzemne vode gotovo presuše, voda iz jezera počne otjecati kroz Veliku pećinu, u suprotnom smjeru od ranijeg, i popunjavati vodostaj podzemne rijeke. Prema tome u sušnom dijelu godine Velika pećina postaje ponor (uvor) pa jezero brzo presuši. Postoji i Mala pećina (ispod Uvale), međutim ona nema dvojnu funkciju i u njoj voda samo ponire. Iz dijela jezera, koji je niži od kote preljeva, voda se ne uspije vratiti u Veliku pećinu, zbog čega se taj niži dio jezera duže održi. Voda koja ponire u Blaćanskom jezeru kao izvorska ponovo se javlja u Sincu (jezerce u zaseoku Jezero u Plavča Dragi). Između svjetskih ratova, tadašnja elektroprivreda planirala je iskoristiti Blaćansko jezero za pokretanje hidrocentrale koja je trebala biti ispod Jovetića strane (Plavča Draga) u općini Plaški. Dobar dio odvodnjavanja već je bio riješen, a betoniran je glavni tunel koji je i danas jako dobro očuvan i njega je korisno pogledati. Sam projekt o izgradnji hidrocentrale, i razloge zbog kojih su radovi obustavljeni, trebalo bi pronaći u arhivima i podastrijeti zainteresiranima. Sve od 1949. pa do 1991. godine mjeren je vodostaj jezera. Za to su korišteni vodomjerni stupovi koji su po važećim kriterijima poredani od Male pećine prema školi u Blatima. Najduže razdoblje motritelj je bio Mane Grba koji je taj posao obavio savjesno. Svi podaci pohranjeni su u DHMZ. Iz podataka se vidi da je najveća dubina jezera izmjerena u svibnju 1984. godine te da je iznosila 19,40 metara. Posljednje istraživanje Velike pećine obavila je jedna međunarodna speleološka ekipa 2006. godine. Njima je uspjelo doći do četvrtog jezerca. Na tome se mjestu pojavljuju velike koncentracije ugljičnog dioksida (eventualno zbog organskog truljenja) pa istraživanja na klasični način nisu moguća. Važno je znati da je voda jezera mekana (oznaka koja se koristi za vode koje u sebi imaju malo otopljenog kalcija i magnezija) i da ima malenu gustoću. Zbog toga se u njoj lako potapa, a plivačima koji u jezeru plivaju na većim razmacima potrebna je dobra kondicija. IZVOR Blaćansko jezero. Wikipedija (hr) |
Nazivi. U 20. stoljeću Begovac je kao dio općine Plaški bio nazivan Begovac Plaščanski, a uz to se onda i jezero nazivalo Jezero Begovac. Danas je Begovac naselje u općini Saborsko, kao i naselje Blata između kojih se prostire ovo Blaćansko jezero.
U dijelu polja nalazi se periodično Blaćansko jezero ili Jezero Blata (nekada su ga zvali Begovac). Blaćansko jezero je prirodni fenomen tipa estavele. U svijetu postoji tek tridesetak takvih jezera. Estavela su šupljine u kršu koje naizmjenično izbacuju (vrelo) ili gutaju (ponor) vodu. Vodu izbacuje kada su kanali u krškom podzemlju u potpunosti ispunjeni vodom, a guta kada nisu. Najčešće se nalazi na rubovima polja u kršu.
Kao prirodna rijetkost privukao je pažnju brojnih istraživača, zaključeno je da se jezero puni iz rijeke koja protječe ispod Gradovitog vrha (brda između Lipica i Blata) te ispod samog Blaćanskog polja. Blaćansko jezero se jezero svake godine prazni kroz ponore na svom sjeveroistočnom i jugoistočnom djelu. Bojenjem vode na sjeveroistočnom ponoru utvrđena je podzemna veza s jezerom Sinjac (u zaseoku Plavča Draga) i dalje na sjeveru s vrelom rijeke Mrežnice. Do danas nije utvrđeno gdje odlazi voda koja ponire na jugoistočnom dijelu jezera. Sve upućuje na mogućnost da protječe kroz vapnenački sastav Pištenika i zajedno s vodama rijeke Jesenice teče prema Slušnici ili čak prema Mrežnici. Postoji velika vjerojatnost da se podzemna cirkulacija vode iz periodičnog jezera Blata odvija ili se odvijala u smjeru jame Balinka. Jedino tako se može, za sada, tumačiti postanak tako velike jame i podzemne špilje. Kada korito rijeke (tunel) postane sifon (ravnomjerno suženje) kroz njega ne može proteći količina vode koja se pojavi nakon otapanja snijega ili obilatih kiša. Taj višak vode, koji je veći od kapaciteta protoka sifona, prazni se kroz pomoćni uzlazni tunel koji je povezan s Velikom pećinom. Dakle, u vlažnom dijelu godine Velika pećina je izvor koji napuni jezero. U sušnom dijelu godine, kada podzemne vode gotovo presuše, voda iz jezera počne otjecati kroz Veliku pećinu u suprotnom smjeru od ranijeg i popunjavati vodostaj podzemne rijeke. Prema tome u sušnom dijelu godine Velika pećina postaje ponor (uvor) pa jezero brzo presuši. Postoji i Mala pećina (ispod Uvale), međutim, ona nema dvojnu funkciju i u njoj voda samo ponire. Iz dijela jezera koji je niži od kote preljeva voda se ne uspije vratiti u Veliku pećinu zbog čega se taj niži dio jezera duže održi. Između dvaju svjetskih ratova tadašnja elektroprivreda planirala je iskoristiti Blaćansko jezero za pokretanje hidrocentrale koja je trebala biti izgrađena ispod Jovetić strane. Neki radovi na projektu bili su izvršeni, no on je ipak obustavljen. Ipak, očuvan je betonirani glavni tunel. IZVOR Službena stranica Općine Saborsko (pristupljeno 17.4.2023.) |
Krbavsko polje
Plitko periodično jezero.
Štikada
Frkašić
Šljunčara podno Ličke Plješivice
Babića jezero
Babića jezero je nalazi na na planini Poštak u Hrvatskoj u blizini granica s Bosnom i Hercegovinom. Ime je dobilo prema obližnjem zaseoku Babići kod Ličkog Tiškovca, jer je udaljeno oko 300 metra od kuća ovoga zaselka.
Površina jezera okruglog oblika iznosi 1.65 ha. Duboko je oko 50 metara. Okruženo je strmim stijenama s više strana, a najpoložitiji je pristup s južne strane. Smješteno je u vapnenačkom okružju. Nakon obilnih kiša ili topljenja snijega, njegove se vode prelijevaju kroz vodopropusne vapnenačke stijene i u vidu potoka teku ka Butižnici, koja dalje nastavlja teći ka Kninu i rijeci Krki te Jadranskom moru. Bistra voda je modrozelene boje ("mliječno plave"). Iako je veći dio godine voda hladna, u ljetnim mjesecima se zagrije, a temperatura je povoljna za kupanje. Pristup jezerom uobičajen je iz smjera Otrića, makadamskom cestom (preko vjetroelektrane) preko Ljubine poljane i potom planinarenjem do samog jezera. Pješački prisup iz Ličkog Tiskovca je kraći (15-ak minuta hoda), međutim za pristup voziliom iz toga smjera bilo bi potrebno prijeći pogranični granični prijelaz Lička Kaldrma - što predstavlja praktični problem. |
BABIĆA JEZERO I ZABORAVLJENA UNSKA PRUGA
Datum objave: 23.6.2022. Autor: Putevima Divljine Opis. Opet smo na D1 ( polazak iz Knina ), gdje u selu Otrić skrećemo desno put vjetrenjača koje se nalaze podno planine Poštak. Nakon prolaska rampe, pokraj znaka lovišta " Jelovi tavani " zaustavljamo twingaru i skidamo bicikle uz pomoć kojih prelazimo slijedećih 6,5 km vozeći se šumom "Jelovih tavana". Pedalanjem dalje, dolazimo do "Ljubine poljane" gdje naše bicikle ostavljamo u žbunju da budu daleko od očiju slučajnih prolaznika 😄 Avanturu nastavljamo pješke prateći put kroz šumu koji vodi do sela Kaldrma, te netom prije sela skrećemo u prašumu i šetamo prema #Unskojpruzi koja se nalazi svega par metara od granice sa BIH. Pronalaskom pruge mislili smo da ćemo lako došetat do sela Lički Tiškovac, ali nas je zaboravljena pruga dočekala širom otvorenih ruku obrasla kupinom ,dračom, stablima i još kojekakvim trnjem ( a mi naravno u kratkim hlačama 😄). Malo prugom, malo šumom i eto nas na nikada izgrađenom autoputu (Zagreb-Bihać-Knin-Split) o kojem ćemo reći nešto više na našem youtube kanalu "Putevima divljine". Sa autoceste se "skidamo" u selu Lički Tiškovac 😂 i prolaskom pored par kuća gazimo zadnje korake do našeg današnjeg cilja - dragulja tirkizne boje - #Babićajezera . Nakon što smo se nauživali u pogledu i samom položaju ove netaknute prirode, dajemo sebi nagradu i osvježavamo se kupanjem u jezeru. Teška srca ostavljamo jezero za sobom i šetamo putem kroz šumu koji je služio lokalnom stanovništu za voditi blago (bstoku )na ispašu, a danas služi migrantima kao jedna od ruta za odlazak na zapad. Nakon sat vreman šetnje ponovno smo na biciklama i uz još malo pedalanja završavamo sa našom današnjom avanturom. |