O kraju
|
|
Uvod-
ENGLISH SUMMARY: Lokve Region 
Lokvarsko jezero i planina Risnjak u pozadini)
|
-
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj na području Lokvarskog kraja
Oglašavajte ovdje:
|
Po kraju
Lokve
|
Naselje Lokve ima svoje čuvare tradicijske baštine, okupljene u udruzi "Ljubitelja lokvarskih starina".
Neposredno uz staru prometnicu Rijeka – Zagreb (D-3), uz napuštenu zgradu nekadašnjeg popularng restorana Žaba, 2023 godine dovršena je gradnja objekta Šumarije u goranskom stilu.
Šumarija Lokve ponovno je osnovana je 1996. godine i od tada je čekala svoju zgradu. Goranska kiparska radionica. U sklopu Goranske kiparske radionice tradicionalno se održava Noć skulptura. Ta je tradicija počela davnih godina i to u Mrzloj Vodici, u povodu blagdana sv. Ane, a nakon tri održane manifestacije, odlučilo se tu manifestaciju održati kroz cijelu općinu Lokve; od Golubinjaka do lokacija na Lokvarskom jezeru.
|
Lokvarsko jezero
|
Opći podaci. Lokvarsko jezero je umjetno jezero koje je nastalo, u blizini naselja Lokve, kada je rijeka Lokvarka zaustavljena u radnim akcijama, koje su trajale neprestano od 1952. do 1955., a negdašnju zelenu dolinu s naseljem i pilanama, te nekoliko kilometara goranske ceste Lujzijane, prekrilo umjetno jezero duboko 40 metara. Obitelji naselja Srednji jarak, koje su se naselile na tom mjestu nakon izgradnje Lujzijane 1805., zauvijek su iseljene. Većina ih je otišla iz Lokava u Rijeku, Čavle i drugdje.
Premda je Lokvarsko jezero umjetno jezero, ono se skoro savršeno uklopilo u prirodni okoliš goranskih crnogoričnih šuma, pa danas predstavlja iznimnu turističku atrakciju i omiljeno je mjesto športaša i rekreativaca. Na jezeru je održano I. svjetsko prvenstvo u podvodnoj orijentaciji, te brojne međunarodne veslačke regate, a od 1978. ovdje se održava tradicionalni susret planinara, biciklista i ostalih ljubitelja prirode pod nazivima POJ i BOJ (pješice ili biciklom oko jezera). Lokvarsko je jezero i omiljeno boravište ribiča, jer je bogato klenom, šaranom, karasom, pastrvama i drugim vrstama riba. Ribiči su zabilježili da je baš u Lokvarskom jezeru 1973. ulovljena najveća riječna pastrva u svijetu, teška nevjerojatnih 25,40 kilograma. Lokvarsko jezero se nalazi u blizini mjesta Lokve. Ime. Lokvarsko jezero nekada se zvalo Omladinsko. Početna istraživanja. U prvim desetljećima 20. stoljeća, onadašnji su stručnjaci uočili velik potencijal ovoga područja za stvaranje spremišta vode u dolinama rijeka Lokvarke i Ličanke. Najznačajniji je u tome bio geolog Ferdo Koch, kasniji osnivač Instituta za geologiju, koji je bio začetnik sustavnog proučavanja geologije tih krajeva. Koch je početom 20. stoljeća napravio osnovnu geološku sliku dolina kroz koje su tekle Ličanka i Lokvarka i tada je uočio da ta područja imaju vrlo nepropusnu građu i strukturu tla, što je idealno za spremišta vode, odnosno bazene (kako ih je on nazivao). Valja napomenuti kako su se Kochova početna istraživanja odnosila isključivo na formiranje što većih i kvalitetnijih spremišta pitke vode, a tek nešto kasnije uočilo se kako te vode mogu biti korisne i za stvaranje električne energije. Prihvaćanjem ideja i rezultata Kochovih istraživanja od strane drugih stručnjaka, krajem 1930-ih godina kreće se u realizaciju ideje o gradnji energetskog sustava temeljenog na vodama Lokvarke i Ličanke. Prvi projekti. Godine 1937. osnovano je Banovinsko električno poduzeće (BEP), kojem je zadatak bio stvoriti uvjete za proizvodnju električne energije, ponajprije izvan većih gradskih sredina. Inicijatori su bili profesori Jure Horvat i Miroslav Plohla, kasniji istaknuti znanstvenici. Oni su napravili snimku ovoga područja, potvrdili istraživanja prof. Kocha te došli na ideju da se vode ovog porječja usmjere slobodnim padom prema Triblju gdje bi trebala biti elektrana. Tako je 1938. godine stvoren prvi projekt HE Vinodol u čijoj su izradi sudjelovali i dr. Ante Franković te kasnije i Krešimir Đurašin. Ti su ljudi najzaslužniji za osmišljavanje cijelog ovog sustava sakupljanja goranske vode koja će biti usmjerena prema HE Vinodol i služiti za proizvodnju električne energije. Tako je 1938. godine izrađen projekt koji je predviđao malu akumulaciju vode u Lokvama, a veliku u Fužinama - što je u suprotnosti s današnjim stanjem. Naime, tadašnja su istraživanja pokazala kako je veća količina vode u rijeci Ličanki, što bi predviđalo izgradnju velike akumulacije u Fužinama, dok su Lokve trebale imati akumulaciju od samo oko 900.000 m3. Po tim prvim idejama Lokvarsko jezero trebalo je biti malo i nalaziti se na 737 m n.v., a sada je ono na koti od 772 metra. Uz to tako zamišljeno Lokvarsko jezero, ono nije trebalo biti na sadašnjoj lokaciji, već na lokaciji današnjeg Rudnika. čime se željelo izbjeći potapanje Lujzijane koja je tada prolazila kroz naselje Lokve. Dakle, prema tim projektima tadašnja brana je trebala biti u odnosu na sadašnju lokaciju nekih 200 metara niže, u smjeru Vrela. Neki radovi su čak bili i pokrenuti, a jezero Bajer se trebalo nalaziti na koti 733, a sada je na koti 717. Dakle, trebalo je biti znatno više i imati dvadesetak metara višu branu, a ta je akumulacija trebala imati 19 milijuna kubika vode, dakle trebala je biti skoro 19 puta veća od sadašnje te obuhvaćati i sadašnji prostor Lepenice te dolinom Kostanjevice ići sve do Gornjeg Jelenja. Za poredbu, današnje jezero Bajer kod Fužina - inače znatno manje od današnjeg Lokvarskog jezera - ima 1,2 milijuna m3. Elektrana koja bi koristila tu vodu bila je predviđena u Triblju (u Vionodolu), a dovod vode do elektrane bio bi sustavom kanala i tunela sa slobodnim proticanjem, dakle ne pod tlakom, do južne strane Kobiljaka, a tek od te točke do elektrane bio je predviđen tlačni cjevovod. Po tom projektu je započeta gradnja nekih objekata, prvenstveno podzemne strojarnice u Triblju, za koju su naručeni i proizvodni agregati. Tada se toliko vjerovalo u uspjeh te ideje da je Kraljevina Jugoslavija naručila u Švicarskoj izgradnju turbina, generatora i agregata, a u Italiji su naručeni limovi za tlačni cjevovod. Dakle, još prije Drugog svjetskog rata počeli su radovi vezani uz realizaciju cijelog tog sustava. No, već tada su postojale neke sumnje u tako zamišljen projekt pa su još 1941. godine počela dodatna istraživanja. Zbog roga se po završetku Drugog svjetskog rata, već 1945. godine, rade dodatna geološka istraživanja i analize koje dovode do velikih promjena početnog projekta. Naime, ta su istraživanja pokazala kako bi velika akumulacija u Fužinama sigurno potopila izvor Ličanke na Vrelu. Zbog obilježja tog izvora mogao bi se dogoditi veliki gubitak vode pa bi cijeli projekt bio upitan. Također, na području Preradovića brda (Rogozno) postoji jedan veliki rascjep na kojem se dodiruju i spajaju dvije vrste materijala, što nije dobro za gradnju takvih objekata jer i tu može doći do gubitka vode. Ta istraživanja su potvrđena pa se odustalo od prethodne ideje i krenulo u razradu nove ideje koja više nije bila vezana uz veliku akumulaciju u Fužinama, već njeno stvaranje u Lokvama i to u dva jezera – jezeru Lokve i jezeru Križ, koja bi bila povezana tunelom pa bi funkcionirala kao jedan spremnik koji funkcionira kao spojene posude. U tom novom energetsko-hidrološkom sustavu i projektu, jezeru kod Fužina pripala je uloga manjeg jezera koje će biti međustepenica do glavne elektrane u Triblju. Tako je počeo projekt izgradnje sustava kakvog poznajemo danas, jedino što u njemu nema jezera Križ potok do čije realizacije nikada nije došlo. Gradnja brane Lokvarskog jezera. Da bi se izgradila tako velika akumulacija trebalo je potopiti i dio Lujzijane koji je od Lokava vodio prema Mrzloj Vodici. Budući da je to značilo gubitak te prometnice, krenulo se u gradnju nove prometnice na dionici od Lokava do Gornjeg Jelenja. To je tzv. "stara cesta" (D-3) koja vodi od Lokava i ispod Špičunka prema Gornjem Jelenju. Gradnja cijelog hidrološko-energetskog sustava krenula je u Fužinama 1947. godine, a 1952. godine kreću veliki radovi na izgradnji tada Omladinskog jezera i zamjenske ceste za Lujzijanu. Za realizaciju je trebao velik broj ljudi pa je tadašnja vlast odlučila projekt realizirati kroz radne akcije koje će trajati od 1952. godine do 1956. godine i kroz njih će biti napravljen 21 kilometar nove ceste od Delnica do Gornjeg Jelenja te velika brana u Lokvama (visoka 48 metara, od ilovače, pijeska i kamena) koja će služiti za prikupljanje vode u jezero koje će tada, po tim akcijama, biti nazvano Omladinsko jezero. Nakon šest godina izgradnje, brana je 1954. bila spremna da zadrži nakupljenu vodu Lokvarke, a nešto manje od pola godine bilo je potrebno da voda napuni ograđenu dolinu. Budući da su prvi radovi u Fužinama počeli pet godina ranije, proizvodnja energije u Triblju započinje već u svibnju 1952. godine, kad je pokrenut prvi agregat, a u jesen 1953. godine pokrenut je drugi te potom i treći agregat. Dakle, već 1953. godine HE Vinodol radi s vodom iz Bajera, a polako količina vode raste zahvaljujući vodi iz Lokvarskog jezera. Sustav se dovršava izgradnjom CHE Fužine 1956. godine, a u idućih trideset godina, dakle do 1986. godine, vrše se izmjene i nadogradnje sustava gradnjom akumulacije Potkoš, nadvišenjem preljeva u Lokvama i povećanjem volumena akumulacije, te gradnjom akumulacije i elektrane Lepenica. Prije početka izgradnje, tik uz gradilište, sagrađen je, pa srušen, logor za "logoraše" - njemačke te domaće ratne zarobljenike i političke zatvorenike, koji su dovedeni da grade branu. Zatim su 1949. stigle i brigade omladinaca iz cijele bivše države i inozemstva. Na poslovima izgradnje brane u Lokvama radilo je više od 16.000 sudionika, mahom mladih i "logoraša", a Hidroelektra kao glavni izvođač zajedno s ostalim izvođačima imala je još oko 5.000 zaposlenih - dakle, na ta dva ogromna infrastrukturna posla radilo je oko 21.000 ljudi (za usporedbu danas u Gorskom kotaru živi oko 19.000 stanovnika). U dijelu dokumenata tog vremena stoji da je na izgradnji brane sudjelovalo i vođe sudionika - čak 27 tisuća dobrovoljaca raspoređenih u više stotina radnih brigada. Zbog odvoza velikih količina materijala, tijekom izgradnje jezera kod Lokava bila je privremeno postavljena i manja željeznica. Radi izgradnje bila su aktivirana dva kamenoloma, s kojih se do današnje lokacije jezera materijal spuštao na tračnice položenim rudarskim vagonima. Jedan kamenolom je godinama korišten kao turistički kamp, a drugi je pretvoren u vidikovac uz staru cestu Rijeka – Zagreb, s kojeg se pruža odličan pogled na Lokvarsko jezero. Vrijednost projekta je bila ogromna. O tome govori podatak da je u petoljetki (planiranje razvoja jugoslavenskog gospodarstva u petogodišnjem razdoblju) u koju je ušla izgradnja HE Vinodol, količina sredstava namijenjenih tom poslu iznosila čak 70 posto od ukupnih sredstava cijele petoljetke. Svjetsko prvenstvo. Od 12. do 17.9.1973. u Lokvama, na Lokvarskom jezeru, održano je prvo svjetsko prvenstvo u podvodnoj orijentaciji. Podvodna orijentacija je nastala u bivšem SSSR-u sredinom 20. stoljeća u vojnom okruženju kao protuteža Amerikancima i Zapadu, odnosno sportovima u kojima su oni dominirali. U Lokvama su se tako okupili predstavnici 17 zemalja (Australija, Austrija, Bugarska, Čehoslovačka, Danska, Francuska, Italija, Jugoslavija, Luksemburg , Nizozemska, Njemačka DR, Njemačka SR, Mađarska, SSSR, Španjolska, Švicarska, Švedska), od kojih 15 s natjecateljima. Samo natjecanje trajalo je tri dana. Na prvom svjetskom prvenstvu ronioci su se natjecali u tri discipline: M-kurs, reperi i ekipna disciplina. Nakon prvoga, uslijedila su natjecanja europskog i svjetskog kupa na istom jezeru, pa opet svjetsko prvenstvo 1989., ali na novom jezeru Lepenica, blizu Fužina, koje je postalo novo ronilačko odredište na kojemu se održavaju velika natjecanja. Svi svjetski prvaci bili su iz Sovjetskog Saveza (dominirali su Estonci). U ekipnoj disciplini trijumfirali su Sovjetski Savez i Jugoslavija (zlatna medalja u ekipnoj disciplini za muške - natjecatelji su bili Riječani). Kuća čuvara brane. Kuća se uglavnom koristila za niz manifestacija i sastanaka. Obnovljena je 2020. godine. IZVORI / PROČITAJ VIŠE KRMPOTIĆ, Marinko: Znate li kako je nastalo Lokvarsko jezero? U radnoj akciji bilo je preko 20.000 ljudi, pogledajte fantastične fotke izgradnje brane. Novi list, 28.8.2023. ŠULJIĆ, Branko: Bila je to trajna ljubav na prvi pogled. Prije točno 50 godina u Lokvama je održano prvo svjetsko prvenstvo u podzemnoj orijentaciji. Novi list, 14.9.2023. Lokvarsko jezero. Wikipedija (hr) 
Naslovna fotografija
Pogled na Lokvarsko jezero s vidikovca na državnoj cesti Jedan od bivših akcijaša Umberto Vidari je izjavio o radnoj akciji: |
Ferdo Koch
Koch [koh], Ferdo, hrvatski geolog (Osijek, 19. X. 1874 – Zagreb, 14. VIII. 1935). Studirao u Zagrebu. Bio je prvi ravnatelj Geološkoga zavoda Hrvatske (1923) i urednik prva tri broja časopisa Vijesti Geološkog zavoda. Godine 1924. naslijedio je D. Gorjanovića-Krambergera na Geološko-paleontološkoj katedri Filozofskoga fakulteta te je postao ravnateljem Geološko-paleontološkoga muzeja; 1928. napustio je profesuru i bio samo ravnatelj Zavoda. Utemeljio je Geološki institut Kraljevine Jugoslavije u Beogradu i 1931. postao njegov prvi direktor. Geološki je snimio velik dio Hrvatske i izdao 16 geoloških karata s tumačima. Uz to je objavio 50 znanstvenih radova stratigrafskoga, paleontološkog i regionalno-geološkog sadržaja. IZVOR Koch, Ferdo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 13. 10. 2023. 
Radovi na izgradnji brane u Lokvama
Foto: Udruga Ljubitelji lokvarskih starina Pražnjenje akumulacije Lokvarsko jezero se povremeno prazni. Tako je bilo 2023.godine (a prije toga 2001. godine). Sadašnjim dnom akumulacije nekada je prolazio dio trase Lujzinske, odnosno stare ceste Rijeka – Zagreb, a izgradnjom akumulacije potopljen je dio naselja Lokve, u kojemu je živjelo 400-tinjak stanovnika. Prema podacima udruge Ljubitelja lokvarskih starina na dnu jezera nalaze se tri mosta (jedan od njih je tzv. Carov most), šezdeset i devet kuća, pet pilana te po jedan sakralni i ugostiteljski objekt. Od starih su kuća uglavnom ostale hrpe građevnog kamenja. Među bolje sačuvanim objektima je nekadašnja gostionica "Kod Velebita" s terasom i pristupnim stepeništem, kao i ostaci sakralnih objekata kod naselja Mrzla Vodica. Predmeti nađeni u kućama (uglavnom posuđe i alati) na dnu jezera čuvaju se u Zavičajnom muzeju u Lokvama. Ostaci su pronađeni uglavnom u kućama koje su tijekom Drugog svjetskog rata spalili Talijani. 
Ispražnjeno Lokvarsko jezero
Autor TheFlag - Vlastito djelo postavljača, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=135434959 Zanimljivosti o Lokvarskom jezeru
U zapisima diplomiranog građevinskog inženjera Stanka Manestra stoji: šetnja po dnu Lokvarskog jezera
Autor: alki9969 Datum objave: 7.1.2024. Opis. Lokvarsko jezero. Prazno jezero. Nema vode. Idealna prilika za prošetati po suhom dnu. Otprilike 7,5 km od južne strane (brana) do sjevenog dijela (drugo jezero Mrzla vodica) i par km stare originalne trase Lujzijanske ceste iz 19 stoljeća. Pražnjenje je trajalo više mjeseci a u 3 mjeseca koliko je dno sasvim suho pojavilo se razno raslinje i biljke. Ostaci sela Srednji jarak i pilana ponovo na suncu nakon 22 godine. |
|
Hidroenergetski sustav Vinodol
Podrobniji članak o temi: Hidroelektrana Vinodol Osnovni hidroenergetski sustav (HES) Vinodol sastoji se od Lokvarskog jezera, Crpne stanice Križ (CS Križ), spojnog tlačnog tunela Lokvarka – Ličanka, Crpne hidroelektrane Fužine, Vrelo (4,8 MW), umjetnog jezera Bajer, Reverzibilne hidroelektrane Lepenica ili RHE Lepenica (1,326 MW), umjetnog jezera Lepenica, Retencije Potkoš, Crpne stanice Lič (CS Lič), gravitacijskog zahvata ili kanal Benkovac, tunela, armirano-betonskog cjevovoda i čelično tlačnih cjevovoda sveukupne duljine 18,8 kilometara, derivacijskog dovoda (provodnici vode) duljine od približno 10,5 kilometara do Triblja, te HE Vinodol u Triblju (94,5 MW). Hidroenergetski sustav Vinodol koristi vode vodotoka Gorskog kotara: Lokvarka, Križ potok, Ličanka s pritokama Kostanjevicom i Lepenicom, Potkoš, Benkovac, Potok pod grobljem, a umjetna jezera su Lokvarsko jezero, Bajer, Lepenica, te Potkoš. Ukupni hidropotencijal (maksimalna mogućnost akumuliranja) u umjetnim jezerima HES Vinodol je 41 563 x 106 m3 vode. Ukupni korisni (iskoristivi) obujam vode u umjetnim jezerima HES Vinodol iznosi 40 593 x 106 m3, za moguću proizvodnju vodnih turbina HE Vinodol u Triblju. Hidroenergetski potencijal Vinodol, s jedne strane, rezultat je velikog raspoloživog pada (kotline Ličanke i Lokvarke s njihovim pritocima nalaze se na više od 700 metara nad morem, dok je Vinodolska dolina – gdje je smještena HE Vinodol, na približno 60 metara nad morem), što je jedan od najvećih ostvarenih padova na hidroenergetskim postrojenjima u Europi. S druge strane, raspoložive količine vode razmjerno su skromne i podložne znatnim promjenama protoka. Ukupna veličina sliva svih voda tog područja iznosi 80,8 km2, dok se nadmorska visina kreće između 700 i 1 100 metara. Ukupni prosječni godišnji dotok HES Vinodol iznosi 3,27 m3/s, a prosječna godišnja količina oborine, mjerena u meteorološkoj postaji kod CHE Fužine kao reprezentativnom mjestu za HES Vinodol, iznosi 2 600 mm (litara po četvornom metru godišnje). Crpna stanica Križ Crpna stanica Križ ili CS Križ ima namjenu da se u akumulaciju Lokvarskog jezera ubacuje vodu potoka Križa, koji se u rijeku Lokvarku ulijeva nizvodno od brane umjetnog jezera. U tu svrhu je izgrađen bazen obujma oko 6000 m3 pored strojarnice u kojoj su smještene 4 vertikalne crpke kapaciteta dobave 400 l/s, visine dobave 24 metra, s pogonskim elektromotorom snage 140 kW, te jedna crpka kapaciteta 700 l/s, dobavne visine 24 metra s pogonskim elektromotorom 200 kW. Na taj se način za pohranjivanje 1 m3 vode troši 0,08 kWh, a ta voda zatim stvara energiju od 1,6 kWh padom do podzemne strojarnice HE Vinodol. Umjetno jezero Bajer Lokvarsko i Bajersko jezero povezani su tlačnim tunelom Lokvarka – Ličanka ukupne duljine 3 456 metara, promjera 2,4 metra, s kojim se odvodi voda iz Lokvarskog jezera u jezero Bajer. Maksimalan volumni protok kroz tlačni tunel je 10 m3/s. Ovaj tunel služi također za prepumpavanje vode u slučajevima velikih valova Ličanke u veće Lokvarsko jezero. Tlačni tunel, neposredno prije zasunske komore, završava se čeličnim tlačnim cjevovodom s kojim se dovodi voda u crpnu hidroelektranu Fužine. 
|
Šetnica oko Lokvarskog jezera
|
Velika šetnica oko Lokvarskoj jezera duga je 14,2 km. Upravo zbog duljine te staze 2021. godine, u sklopu projekta "Solidarnost u Kući čuvara brane", uređene su i markirane 4 nove kraće staze (Gorski raj, Turistička staza, Panoramska staza, Staza Vidikovac), manje zahtjevne i konfiguracijom povoljnije za prosječnog ljubitelja prirode od glavne staze oko Lokvarskog jezera.
|
Staza spilja
Staza Gorski raj
Staza Gorski raj kreće od starog motela pa vodi prema restoranu i naselju Gorski raj do Stelnika, odakle se vraća prema motelu
Turistička staza
Turistička staza vodi od starog hotela šumskim putem od Stelnika do zaljeva Pintarice pa se potom uz jezero šetnicom vraća natrag do početne točke kod starog motela.
Panoramska staza
Panoramska staza ide od starog motela preko brane Lokvarskog jezera do novog motela pa do bivšeg kampa i vraća se natrag do starog motela.
Staza Vidikovac
Staza Vidikovac, kreće od starog motela i ide cestom sve do Vidikovca iznad Lokvarskog jezera na Špičunku pa se potom vraća preklo brane do starog motela.
Praktično
IZVORI I LITERATURA
KRMPOTIĆ, Marinko: Uređene su četiri nove staze u sklopu šetnice oko Lokvarskog jezera. Ima još noviteta. Novi list, 15.7.2021.
KRMPOTIĆ, Marinko: Idealna scenografija za trilere i krimiće. Kako su Lokve postale “pozornica” romana brojnih književnika. Novi list, 22.3.2023.
KRMPOTIĆ, Marinko: Idealna scenografija za trilere i krimiće. Kako su Lokve postale “pozornica” romana brojnih književnika. Novi list, 22.3.2023.
