Pogled s brijega Cvituše na selo Lovinac
|
Što posjetiti i vidjeti
|
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Povijesni pregled
20. stoljeće
|
1991.
Srpanj Prvo stradanje u Lovinačkom kraju dogodilo se još koncem srpnja 1991. kada je od krhotina granate ispaljene sa srpskih položaja u svome dvorištu poginula 70-godišnja Marija Matajić. Dva tjedna kasnije ubijeno je još petero Lovinčana od kojih je Marko Pavičić bio star 77 godina. Najstarija žrtva lovinačkog kraja bio je Josip Račić rođen 1897. godine i tek godinu mlađa Milka Šulentić. Te ratne 1991. godine ukupno je ubijeno i nestalo 37 civila, a čak 19 žrtava bilo je starije od 80 godina. 24.9.1991. Zbjeg. Gotovo tisuću žitelja Lovinačkog kraja (šire područje naselja Lovinac, Sveti Rok, Ričice i Ličko Cerje) je nakon višednevnog okruženja i topničkih napada tzv. vojske Krajine i JNA odlučilo spas potražiti jedinim mogućim pravcem - prijelazom preko Velebita. Sva su naselja napuštena i preživjelo stanovništvo je potražilo spas zbjegom (24.9.1991.) preko Velebita. Zbjeg su vodili dragovoljci iz Lovinca i Svetog Roka, a u zbjegu, među prognanima iz naselja Lovinac, Ričice, Ličko Cerje, Sveti Rok, Vranik i Smokrić bilo je i djece i puno ljudi starije dobi. Preko kozjih staza velebitskog masiva slabo pokretnici starci nošeni su na rukama, a nakon dva dana prelaska Velebit je savladan i zbjeg se spasio u Starigradu Paklenici. Civilne žrtve. Nešto manje od stotinu ljudi, uglavnom nemoćnih staraca, ostalo je u svojim kućama. Više od trećine onih koji su ostali odmah su ubijeni ulaskom agresora u sela, gotovo sve kuće i obje crkve su zapaljene, a dio ljudi je odveden u kninski zatvor gdje je nekoliko njih umrlo od posljedica mučenja i premlaćivanja. Za petnaestero ljudi ni danas (stanje 2023.) se ne zna gdje su nestali ili se još uvijek traže njihovi posmrtni ostaci. Najmanje petero ih je mučeno i ubijeno hladnim oružjem, dok je više žrtava zapaljeno sa svojim kućama. Hodočašće. Svake godine se u rujunu, stazom progonstva preko Velebita, održava Memorijalni pohod pod nazivom "Da se ne zaboravi" u čast herojima i žrtava Domovinskog rata s područja općine Lovinac. |
Narodna baština
Stara tužbalica (tužaljka) u Lovinačkom kraju: Da je sir koliki je Zir, da je mlika kolika je Lika.
Boravak
Tradicijsku manifestaciju "Dani sira i ličkoga krumpira", organizira svakoga rujna Općina Lovinac. Na njoj je obilje podude: od sira i krumpira, gljiva, suhog mesa pa do modernih proizvoda od lavande i brojnih užanci stare Like.
IZVORI I LITERATURA
KOLAK, Tatjana: Arheologija lovinačkog prostora. MemorabiLika, vol. God 3, br. broj 1, 2020, str. 11-27. (PDF)
- Sažetak. U radu se iznose dosadašnje spoznaje o arheološkoj baštini lovinačkog prostora od prapovijesti do kraja srednjeg vijeka i početka novovjekovlja. Kao i cjelokupno područje Like, kulturno naslijeđe je tijekom burne i hirovite povijesti bilo izloženo kontinuiranoj devastaciji i sekundarnoj uporabi. Premda dosad provedena istraživanja nisu velikog obima, nedvojbeno omogućuju uvid u arheološku sliku – od prapovijesnih japodskih gradinskih lokaliteta kasnog brončanog i starijeg željeznog doba, ostataka vicinalne rimske ceste ili sporadičnih sepulkralnih rimskih nalaza do gotovo nezamjetnih ostataka arhitekture srednjovjekovnih utvrda Lovinca, Vranika, Sv. Roka, Ričica, Raduča do, tek brojnih toponima koji nas usmjeravaju ka dosad neubiciranim i nedeterminiranim lokalitetima.
- Sažetak. Lovinčani prema usmenim predajama znaju za stare nastambe pod Cvitušom. Jesenas su započele aktivnosti struke na tome arheološkom lokalitetu. Osim keramičkih ulomaka, iskopavanjem je pronađena i veća količina životinjskih kostiju, koja ukazuje na način prehrane u prapovijesnim razdobljima na lokalitetu. Većina materijala pronađena na Cvituši može se u grubo datirati od kraja srednjega brončanoga doba do starijega željeznoga doba (1200. – 800. pr. Kr.).
- Sažetak. Zadnjih godina uveliko se proširila turistička ponuda najjužnije ličke općine. Tome su svkako doprinesle aktivnosti razminiranja terena jer su na području Lovinca razminirana sva minska polja i minsko sumnjive površine. Na ovaj su način stvorene pretpostavke za izgradnju brojnih biciklističkih staza, sanirana je cesta preko Velebita i Tulovih greda, uređeno je jezero u Svetom Roku, dok se od danas i službeno počinju ostvarivati planovi i projekti za uređenje i izgradnju poučnih staza Medvidovača, Ričica i Resnik.
