IZVORI I LITERATURA

---

J. D.: Za zaštitu Plavskog jezera potrebna ulaganja od 16 miliona. DAN, 21.2.2021.
KAPETANOVIĆ, Aleksandra; GLIGORIĆ, Biljana (sur.); RAJIĆ, Tatjana (sur.): Studija tradicionalne arhitekture na području opština Berane, Petnjica, Andrijevica, Plav i Gusinje. Polimski muzej i Regionalna razvojna agencija za Bjelasicu, Komove i Prokletije. Berane, 2019. (PDF)

IZ STARIH ARHIVA

​Plavsko — gusinjska kotlina
Objavljeno u časopisu Priroda 1975. br 3., str. 89.

---

U jugoistočnom dijelu SR Crne Gore, između ogranaka Koma (2484 m) i Prokletija (2656 m) prostire se plavsko-gusinjska kotlina, duga oko 25 km. Kotlina je sa svih stra­na zatvorena visokim planina­ma, jedino je na sjeveru otvo­rena prirodnim izlaskom niz dolinu rijeke Lim. Tu se na­laze manja polja: Velipolje, Vrmoša, usko polje oko Vrmoške rijeke, dugo do 6 km; za­tim je ispod kamenite prečage Vjeternika polje Grnčar s is­toimenom rijekom, pa je Gusinjsko i Plavsko polje.
U ledeno doba su visovi i visoko zemljište Prokletija (Đaravica, 2656 m) i Širokara s Planinicom (2077 m) te Mojanom bili stalno pokriveni snježnim masama ili fimom do visine od 1600 m. U toj visini su iz gornjih dolina silazili ledenjaci i svi su stjecali u današnju vrmoško-plavsku do­linu, čije je dno bilo više za 200 m. Postepeno dubeći ovu dolinu razvio se za doba naj­viših stanja glacijacije veliki ledenjak dug 35 km, a debeo 200 m. To je bio najveći le­denjak na Balkanskom polu­otoku. Iste dužine bio je i le­denjak mlađe glacijacije, koja je obilježena krajnjim nanosi­ma ledenjaka kod varošice Plav. Za vrijeme obiju glacijacija tekli su s donje ivice tog velikog ledenjaka jaki gla­cijalni potoci, koji su pred­stavljali izvore glacijalnog Li­ma i staložili su fluvioglacijalni šljunak. Sporedni lede­njaci, koji su stvarali glavni i najveći ledenjak, bili su asi­metrično raspoređeni. Sjeverna strana od Mojana do Visitora bila je bez ledenjaka, dok je najviše i najvećih ledenjaka dolazilo s južne strane, naime s Prokletija. Tu su bili veći ledenjaci: vusanjski, dug oko 20 km, komorački od 15 km i grbavsko-doljanski od 9 km. Nanosi najvećeg ledenjaka (Plavski) pregradili su njegov izdubeni dio korita, pa je ta­ko nastalo Plavsko jezero, 901 m nad morem.
Nad jezerom Visitor (2210 m) se strmo diže i pod uglom od 30° do 40°. Je­zero se pruža od jugozapada prema sjeveroistoku, dugo je 4,7 km, široko do 1,7 km i za­prema površinu od 1,2 km2. Korito jezera je izdubeno u čvrstoj stijeni glacijalnom ero­zijom i predstavlja najniži dio terminalnog ledenjačkog ba­zena. Čim se formiralo jezero, poslije otapanja ledenjaka, bilo je izloženo intenzivnim proce­sima zasipani a i splašnjavanja, pa je zbog toga površina i du­bina jezera znatno smanjena. S jugozapadne strane utječe u jezero rječica Ljuča, koja obiluje nanosima i stalno zasipava jezero. Tako je znatan dio ranijeg jezera pretvoren u tresavu. Osim toga, rječica je mijenjala svoje korito i nasula dvije delte, pa se na jugoza­padnom kraju jezera prste­nasto pružaju tri kraka. Zbog svega toga jezero je dosta plit­ko i podijeljeno je u dva ba­zena: južni dio je dubok samo 5,3 m, a sjeverni dio ima veću površinu ј najveća mu je du­bina 9,5 m. Unaokolo jezerskih obala ima plitkih dijelova koji su obrasli barskom travom. Plavsko jezero je zagrađeno krajnjim nanosima nekadaš­njeg velikog plavskog ledenja­ka, koji se ovdje otopio. Ti nanosi ispunjavaju kotlinu i dopiru na sjeveru sve do sela Novšića. Jezero se zimi zamrzne, pa se preko njega prolazi. Ono je bogato ribom, osobito mladicom i pastrvom. Jezer­ska voda je, osobito za vedrog dana, modra (plava), pa je vjerojatno jezeru otuda i na­ziv.

Čitava kotlina obiluje vo­dama koje se slivaju u jezero. Zbog toga je pogodna za ze­mljoradnju, pa se od žitarica sije pšenica, kukuruz, ječam, zatim razno povrće, a od voća dobro rode šljive. Klima je srednjoevropska, snijeg rano pada i održava se i preko lje­ta po planinskim stranama. U ljetno doba pada dosta kiše. Planine su bogate šumama, pašnjacima i sjenokošama.

Na sjevernoj strani iz Plav­skog jezera istječe rijeka Lim, desni pritok Drine. Ispod naj­višeg vrha Visitora izvire Beli potok, lijevi pritok Lima. Po­tok je dug 3,5 km, a ima pad od preko 1100 m. Nakon veli­kih kiša i topljenja snijega potok pokreće velike količine materijala i zatrpava korito Lima. Zbog toga spriječava ravnomjerno otjecanje vode iz Plavskog jezera pa se tako stvaraju poplave u njegovom priobalnom pojasu.

Na Visitoru ima više izvora bistre hladne vode i pored nekih se nalaze katuni — ljet­ni stanovi stočara iz okolnih sela koji na pašnjacima Visi­tora od proljeća do jeseni napasaju svoja stada.

Na utoku potoka Grnčar u rijeku Ljuču smjestila se va­rošica Gusinje s 3890 stanov­nika u 1953. Na istočnoj obali jezera leži varošica Plav s 2532 stanovnika u 1961. Tu se za vrijeme Turaka ukrštavao ka­ravanski put od Kotora za Me­tohiju i Carigrad s onim koji je uz rijeku Lim vodio preko prijevoja Prokleti ja za Skadar. Na području unaokolo jezera su mnogobrojna naselja, kao: Brezovica, Ržanica, Vojno Se­lo, Kolinovići, Đurička Rijeka, Bogajići, Skić, Komorača, Vusanji, Vrmoši, Novšići, Hoti, Pepići, Prnjavor i druga. Zbog jezera i lijepe okolice se u no­vije doba u Plavu razvija turizam.