|
|
|
Petrova gora s okolnim pobrđem
Petrova gora s okolnim pobrđem jedna je od geomorfoloških cjelina regija Korduna i Banovine (administrativno u Karlovačkoj i Sisačko-moslavačkoj županiji). Prostire se na sjeveroistočnom dijelu Karlovačke županije i zapadnom dijelu Sisačko-moslavačke županije. Područje je izgrađeno pretežito od nepropustnih klastičnih sedimenata pa je razvijena gusta površinska hidrografska mreža bez krških oblika. Najviši je središnji dio koji čini masiv Petrove gore s najvišim vrhom Petrovac (512 m). Prostor je izrazito raščlanjen, a obilježava ga gusta dolinska mreža duboko usječenih dolina i jaruga te hrptovi strmih padina i različite orijentacije. Oko Petrove gore prostiru se niža, raščlanjena područja - pobrđa i hrptovi sličnih geomorfoloških obilježja kao i Petrova gora s nešto manje izraženom vertikalnom raščlanjenošću. Zbog geološke građe i geomorfoloških obilježja tereni su u ovom kraju pogodni za pojavu klizišta i bujica. (Bočić, i sur. 2016.) Sjeverno od Petrove gore prostire se Utinjsko pobrđe s dolinom Utinje (najviši vrh je Vlajinić brdo, 378 m). Sjeveroistočno od Petrove gore, s njome povezano niskim grebenom Međeđak, je Tušilovićko pobrđe (u starijim izvorima Tušilovačko). Iako su jasno razdvojeni dolinom rijeke Utinje, ponekad se ta dva pobrđa u izvorima nazivaju zajedničkim imenom Utinjsko-tušilovićko pobrđe. Prema zapadu od Petrove gore je Vojnićko pobrđe s dolinom Radonje (najviši vrh je Bilo, 350 m), a prema sjeveroistoku je Sjeverno-banijsko pobrđe (Banovsko-gvozdovsko pobrđe). Južno od doline rijeke Gline nalazi se Cetingradsko pobrđe (najviši vrh je Apta, 340 m). Radi se o izduženom, rebrasto raščlanjenom pobrđu, dinarskog smjera, koje na svome sjeverozapadnom kraju dotiče dolinu rijeke Gline, a prema jugu se, nastavljajući u pobrđa Cazinsko-kladuške zaravni, taj greben proteže sve do rijeke Une u zapadnoj Bosni. To su rubna pobrđa prostrane i povišene Unsko-koranske zaravni, koja su se smjestila na razmeđi dinarskog krškog prostora ("kordunski krš") i peripanonskog prostora (prostori Petrove i Zrinske gore s Trgovskom gorom i njihova pobrđa). O njima više u sekciji Planine slovenske Dolenjske i sjeverozapadne Hrvatske. |
Rubna pobrđa Karlovačke zavale
Kremešnica, Utinjsko pobrđe i Tušilovićko pobrđe su južna rubna pobrđa Karlovačke zavale. Karlovačka zavala je najniže područje Karlovačke županije, a čini ga proširena dolina rijeke Kupe. Središnjim dijelom, prema istoku, protječe rijeka Kupa na nadmorskoj visini oko 110 m. To je nisko, zaravnjeno, djelomice močvarno područje s dominantnim reljefnim oblicima: meandrima, mrtvicama, sprudovima te prirodnim i umjetno iskopanim jezerskim udubljenima (tzv. bajerima). Koraljni grebeni Panonskog mora U kontaktnoj zoni šireg područja Petrove gore s područjem Pokuplja širi se rubna zona nekadašnjeg Panonskog mora od kojega su zaostali koraljni grebeni s nalazištima fosila morskih životinja, primjerice Šabarić brdo u Utinjskom pobrđu. |
|
Brdski sklop Kremešnice (334 m) nalazi se na prostoru općina Lasinja i Gvozd. Među izrazitijim reljefnim usponima razlikuju se dvije izdvojene cjeline: brdski sklop Kremešnice i nizinski pojas i područje uz rijeku Kupu. Glavno obilježje reljefa na ovome prostoru je postupni uspon od pokupske nizine na sjeveru (nadmorska visina oko 110 m n.v.) do brda Kremešnice (s visinom od preko 300 m).
Kremešnica, karta
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000 
Kremešnica, prostorni prikaz
Izvor: Google Earth, 2022. |
Lasinjska kultura
Područje Pokuplja bilo je nastanjeno već u prapovijesti, a prema pokupskom nalazištu Lasinji nazvana je lasinjska kultura. Dolina Kupe između Karlovca i Siska
Dolina Kupe je tipična složena reljefna jedinica na području od Karlovca do Siska. Rubno dotiče supsidenciju Crne Mlake, od Lasinje do Farkašića otječe kontaktom između Vukomeričkih gorica na sjeveru i Kremešnice, Sjeverno-banijskog pobrđa i Glinsko-petrinjskog pobrđa na jugu (sjeverozapadni nastavak Hrastovičke gore). Kremešnica je horstovska struktura, Vukomeričke gorice antiklinalna, a pobrđa su denudacijsko-akumulacijske morfostrukture nastale disekcijom izdignutih tercijarnih potolina. |
|
Greben Utinjskog pobrđa najviši je od pobrđa koja okružuju Petrovu goru. Nalazi se između rijeka Utinje na zapadu, Male Utinje na sjeverozapadu, Velike Trepče i Trepče na istoku i jugu, te između naselja Udbinje, Sjeničaka, Utinje i Pješčanice. Utinjsko pobrđe polukružno s južne strane okružuje brdski sklop Kremešnice. Utinja je ime rijeke koja teče zapadnim rubom pobrđa te također i ime naselja, koje se, zajedno s više zaselaka, smjestilo u jugozapadnom podnožju pobrđa. Vrhovi toga grebena su: Vlajnić-brdo, Zorića brdo, Seget, Šabarić-brdo, i dr. - od kojih je najviši Vlajnić-brdo, 378 m. Na pobrđu su još i šumska područja i kose: Katićkosa, Trepča, Tukleč i Abez.
Utinjsko pobrđe, karta
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000 
|
Zanimljivosti
Još jedna Utinja Istočnije, na Banovini, teče još jedna rijeka istoga imena - Utinja. Ona izvire na Hrastovičkoj gori i teče 23,7 km dugim tokom zapadno od Petrinje, sve do ušća u rijeku Kupu. Šabarić brdo Šabarić brdo (322 m) kod Gornjeg Sjeničaka ostatak je nekadašnjeg koraljnog grebena suptropskog Panonskog mora. Tu se mogu pronaći miocenski (iz geološkog razdoblja tercijara) fosili školjaka i drugih organizama koji su ovo more nastanjivali prije 35 milijuna godina. Primjerci tih fosila mogu se razgledati u Gradskom muzeju u Karlovcu. Šuma Abez Savjetovanje u šumi Abez bila je konferencija, održana 19.7.1941. godine u šumi Abez kod Vrginmosta, na kojoj su Rade Končar i Josip Kraš, članovi Centralnog komiteta KP Hrvatske prenijeli predstavnicima kotarskih komiteta KPH Gline, Vojnića i Vrginmosta direktivu Centralnog komiteta KPJ o podizanju oružanog ustanka na teritoriju Banije i Korduna. Tu, u šumi Abez, zaključeno je da se već 23. na 24.7. otpočne s prvim borbenim akcijama. Spomenik iz 1966. godine u obliku okruglog stola, na lokaciji u šumi Abez, čiji je autor urbanist i arhitekt Zdenko Kolacio (1912.-1987.), uništen je nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj. PROČITAJ VIŠE Wikipedija 
Spomenik ustanicima, šuma Abez (kod Vrginmosta). 1966.
Izvor fotografije: Arhitektura – časopis za arhitekturu, urbanizam, dizajn i za primijenjenu umjetnost 155 (1975), 42. Opis; Riječ je o niskom, okruglom kamenom stolu s uklesanim natpisom, koji okružuje deset stolica u obliku trokutastih prizmi. Raspored stolica odgovara stvarnom rasporedu sudionika toga događaja, a cijela je kompozicija smještena na autentičnu lokaciju na kojoj je, u ljeto 1941. godine, donesena odluka o podizanju ustanka u tom dijelu Hrvatske.389 Iako autor u opisu spomenika ne spominje svoje povijesne uzore, teško se oteti dojmu da je na njega, makar i nesvjesno, utjecalo djelo Constantina Brancusija „Stol tišine“ (Tirgu-Jiu, Rumunjska, 1938.), koje se također sastoji od okruglog stola okruženog s 12 valjkastih stolica. Čini se da se u formalnom tretmanu plastičkih elemenata Kolacio dijelom oslanjao i na estetiku konstruktivizma, s obzirom na to da kompozicija prizmatičnih stolica usmjerenih prema krugu asocira i ideju napada, koju nalazimo i na čuvenom plakatu El Lissitzkog Izbij Bijele Crvenim klinom (1919.). Izvor opisa: Sanja Horvatinčić, Spomenici iz razdoblja socijalizma u Hrvatskoj – prijedlog tipologije. Disertacija. Zagreb, 2017. |
|
Šire područje Vrginmosta je izrazito brežuljkast kraj, odnosno spada u nisko pobrđe. Prosječna nadmorska visina je oko 200 m. Veći dio teritorije je pokriven prolaznim šumama i šumarcima među kojima se ističu: Kremešnica koja se prostire od Sjeničaka prema Lasinji, Medveđak, Katićkosa, Trepča, Tukleč i Abez između sela Sjeničaka, Utinje i Pješčanice, zatim Topličke kose sjeverozapadno od Topuskog, Debela kosa između sela Katinovca i Crnog Potoka, kao i istočne padine Petrove gore u graničnom području prema susjednoj općini Vojnić, s predjelima Kijak, Hrastovac, Magarčevac, Španova poljana i najvišim vrhom Petrove gore — Petrovcem, na nadmorskoj visini od 507 m.
Izuzev Kupe u sjevernom dijelu kraja i Gline u graničnom pojasu prema Bosni, odn. području Velike Kladuše, većih vodenih tokova gotovo i da nema. Sa druge strane, ovaj prostor bogat je potocima i izvorima. Od većih potoka ističe se Velika Trepča, koja izvire ispod južnih padina Jurinih brda, protiče kroz Vrginmost, pored Kirina i Čremušnice, da bi kod zaseoka Lukinić primila Malu Trepču i dalje do ušća u Kupu jugoistočno od Lasinje tekla kao Trepča. Od ostalih većih potoka ističu se Mala Utinja, koja izvire na istočnim padinama šume Medveđak, protiče kroz selo Sjeničak i uljeva se u Kupu kod mjesta Skakavac. Zatim, Čemernica, koja izvire na istočnim padinama Petrove gore, kod sela Podgorja i uljeva se u Glinu kod Gređana i Perna koju čine slivovi sa istočnih padina Petrove gore između Hrastovca i Španove poljane, a uljeva se u Glinu kod Starog Sela Topuskog. Klima je umjereno-kontinentalna. Temperature u julu su iznad +20 °C, a zimi se spuštaju i do -20 °C. Zemljište nije posebno plodno. Spada u grupu posnih i kiselih zemljišta. Od bjelogorične šume najviše je bukve, hrasta, graba i pitomog kestena. Brežuljci obiluju brezovom šumom. Grebeni Petrove gore
|
Tušilovićko pobrđe, karta
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000 |
Vojnićko pobrđe, karta
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000 |
|
N. Bočić, M. Pahernik i M. Maradin: Geomorfološka obilježja Karlovačke županije (PDF)
Pobrđa unsko-koranske zaravni s pobrđima JZ Korduna Središnja krška zaravan (4). Obuhvaća središnji prostor Karlovačke županije i dio je Unsko-koranske zaravni. Prostire se od doline Korane na jugoistoku do doline Kupe na sjeverozapadu. Područje je uglavnom izgrađeno od mezozojskih karbonatnih stijena (vapnenaca i dolomita) pa je ovdje dominantno razvijen krški reljef. Zaravan je prosječne visine oko 200–300 m, a na njoj se mjestimice izdižu uzvišenja izdužena dinarskim pravcem. Zaravan je disecirana uskim, dubokim dolinama i kanjonima rijeka Kupe, Dobre, Mrežnice i Korane te manjih rijeka (npr. Tounjčica, Suvaja, Slunjčica). Duljina kanjona procjenjuje se na više od 200 km, od kojih je veliki dio dublji od 50 m u odnosu na razinu okolnog terena. Mjestimice je dubina kanjona gotovo 100 m. Od površinskih oblika prevladavaju ponikve velike gustoće (do 217 ponikava/km2 , 36) okršene suhe i slijepe doline (17). Na tom području ima više stotina speleoloških objekata od kojih prevladavaju špilje. Osim brojnih manjih špilja, tu su razvijene i neke od najvećih špilja u Hrvatskoj. Središnja zaravan ima karakteristike plitkog krša jer dubina vadozne zone (Vadozna voda nastaje poniranjem atmosferske / oborinske, riječne i jezerske vode) rijetko prelazi 50-ak metara te pokrivenog krša s razvijenim pedološkim pokrivačem i vegetacijom. Vinica 321 m, Rogava, 274 m , Martinščak 345 m, Pobrđa zaravni Karlovačkog krša u karlovačkom Pokuplju Ozaljsko pobrđe: Vodenica 537 m, Lipnik 537 m, Dobransko-pokupsko pobrđe Bosiljevski kraj Družac 468 m - Privis 460 m, Umol 401 m, Prostor Bosiljeva reljefno je krški kraj kroz koji se provlače brda: Družac (469 m), Rizine (298 m), Gradišće (299 m) i Privis (461 m) čiji lanac uranja na zapadu u rijeku Kupu, a na istoku u rijeku Dobru Područje Općine Bosiljevo je sastavni dio široke i niske vapnenačke zaravni Karlovačkog krša u Karlovačkom Pokuplju, krajnjem jugozapadnom dijelu Središnje Hrvatske, prijelaznom prostoru prema Gorskoj Hrvatskoj (dinarski rub Panonske nizine). Njegovu sjevernu granicu čini duboka i uska kanjonska dolina rijeke Kupe, koja protječe kroz plitku i nisku karlovačku zaravan s brojnim ponikvama i drugim krškim oblicima, ali i zazelenjenom zemljom reliktnom crvenicom , pa iz toga i nazivi za ovaj kraj „plitki, zeleni ili boginjavi krš“. Krajnju jugoistočnu granicu ove Općine čini također atraktivna uska i duboka kanjonska dolina rijeke Dobre, usječena u kršku vapnenačku zaravan. Slunjsko-Rakovičko pobrđe / Slunjska zaravan s Rakovičkim pobrđem ----- Krška zaravan zapadno od kanjona Korane i sjeverozapadno od Slunja (između Korane i gornje Mrežnice): Polojska kosa 473 m, - Debela glava (Kuranov vrh, 494 m), V. Melnica 518 m, Rakovičko pobrđe Broćanska kosa 537 m - Zvjernjak (Ostrunov vrh, 626 m) Ogranak prema sjeveroistočnom dijelu Slunjske zaravni (ploče): Mašvina 588 m, Lipovača 490 m itd.). . |
|
|
Imate li bilo kakve komentare, ispravke, mišljenja ili priloge o ovoj stranici?
Molimo pošajite ih putem slijedećeg obrasca ili direktno na adresu elektroničke pošte: E-MAIL Navedite o kojoj se planini ili temi radi. Ovisno o Vašoj želji, Vaš identitet u objavljenom tekstu (prilogu) može biti prikazan ili neobjavljen. ODGOVARAM NA SVAKI UPIT! Ukoliko ne dobijete odgovor, molim Vas pišite direktno na slijedeću adresu: papaczg@hotmail.com INDIVIDUAL VISITORS SINCE JANUARY 14TH, 2019
|
Svi materijali (tekstualni, kartografski, fotografski, audio i video) kojih je isključivi autor DINARSKO GORJE mogu se slobodno preuzimati, bez ikakvih dodatnih uvjeta. Radi se o materijalima na stranici uz koje nije posebno navedeno tko je njihov izvor ili se iz samog sadržaja to ne vidi. Ukoliko želite koristiti pojedine sadržaje sa stranice, a u dvojbi ste o njihovu porijeklu, molimo da kontaktirate DINARSKO GORJE.
All materials (textual, cartographic, photographic, audio and video) of which the sole author is DINARSKO GORJE WEBPAGE (Dinaric mountains) can be freely downloaded and used without any additional conditions. These are materials on the site where their source or author is not specifically stated. If you want to use some content from the site, and you are in doubt about its origin, please contact the Website administrator. 
PLEASE, KEEP OUR ENVIRONMENT CLEAN!
|